365 x ON (w. Busch)

12. veljače
I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod
koji to vidje dade hvalu Bogu.
Luka 18,43
Sve je započelo tako što je Gospodin Isus jednom slijepcu podario
svjetlo vida. A to je nešto predivno!
Postoje tisuće onih koji sada kažu: “Na meni je Isus učinio još
nešto divnije: on mi je otpustio sve moje grijehe. On me svojom
smrću na križu učinio djetetom Boga živoga. On me izbavio iz
vlasti tame i prenio u svoje kraljevstvo.”
Svakako, to je nešto još velebnije!
No, osvrnimo se ponovno na slijepca koji je dobio svjetlo vida! O
njemu čitamo da je krenuo za Isusom i slavio Boga.
Slijediti Isusa i radosno veličati Boga očito ide zajedno.
Postoje kršćani koji sa svom ozbiljnošću nasljeduju Gospodina
Isusa. On je uistinu živ pa ga stoga možemo i slijediti. No kod
takvih kršćana stječe se dojam da je nasljedovanje nekakav težak
posao koji opterećuje pojedinca. Od “radosti u Gospodinu” ni traga
ni glasa. Tu onda nešto nije u redu!
A postoje i drugi čije su usne pune hvale i slavljenja. No u njihovom
životu brojne stvari nisu u redu. Ne može se primijetiti ništa
od toga da nasljeduju Gospodina koji je na Golgotu ponio križ na
kojem će umrijeti. Tu također nešto nije u redu.
Gdje se istinsko nasljedovanje Gospodina Isusa poklapa s veličanjem
živoga Boga zbog njegova spasenje, tamo se zaista nalazimo
u svijetu spasenja.
Gospodine, podari nam istinsko kršćanstvo koje proizvodi Duh
Sveti! Amen.
47