365 x ON (w. Busch)

5. siječnja
Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Psalam 89,48
Biblija nudi uvijek nove vidike!
Stara je stvar da se čovjeka opominje: „Sjeti se koliko ti je život
kratak!“ Kada je u starome Rimu neki vojskovođa trijumfalno
ulazio u Rim, iza njega nalazio se jedan rob koji mu je neprestano
ponavljao: „Sjeti se da si smrtnik!“ A srednjevjekovni redovnici na
svojim klecalima držali su mrtvačku lubanju s natpisom: „Memento
mori – Sjeti se da ćeš umrijeti!”
Dok sam se bavio našim tekstom, pogled mi je pao na suprotnu
stranicu. Ondje sam pročitao: “Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo
mudro srce.” “Nauči nas!”
Kako je neobična tvrdnja našeg teksta! Ovdje se ne opominje
čovjeka da se sjeti kratkoće svoga života. Ovdje se štoviše poziva
Boga: “Sjeti se kako je kratak život moj!”
Što je psalmist mislio prilikom ove molitve?
To jesno proizlazi iz konteksta: on je bio čovjek kojemu je bilo
jako stalo do Boga. A onda je doživio da je Bog sakrio svoje lice:
“Tâ dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj
k’o oganj gorjeti?” Pred njime su iskrsnuli svi njegovi grijesi. On
koji se sebi činio toliko dobrim, morao je priznati: “Mojem sjaju
kraj učini!” On vidi jedino još svoje grijehe i grijehe Božjeg naroda,
ali i Božji gnjev nad njima.
No tako se ne može živjeti. I zato on moli da ga Bog ne pusti
umrijeti prije nego iskusi i ne ugleda milost. On želi da mu život
postane posudom u koju će poteći Božja milost.
Gospodine Isuse, milosrdni suče, ne daj da mi život prođe prije
nego li te pronađem! Amen.
9