365 x ON (w. Busch)

6. veljače
Kada se [slijepac] približi, upita ga [Isus]...
Luka 18,40
Divan je to posao ljude dovoditi k Isusu!
Tako smo spretni u zavođenju drugih. Gotovo je jezivo kako jedni
druge bodrimo ići putem grijeha i nevjere.
A kako je ovdje sve drugačije! Ovdje se ljudi, čija imena uopće
ne znamo, trude da jednog slijepog prosjaka dovedu k Isusu.
Za jednog kršćanina to je najomiljeniji posao.
Grof Zinzendorf bio je prvi koji je poslao misionare u svijet da
bi naviještali Isusovo ime. Njegovo srce gorjelo je, kao što se znao
izraziti, “da bi Janjetu priveo duše”. A kad se približavao smrti,
svojim prijateljima baroknim jezikom onog vremena pun radosti
rekao je: “Koje li veličanstvene karavane iz naše ekonomije koja
već stoji pred Janjetovim prijestoljem!”
Sada se ne bismo trebali zadržavati nad jezičnim izričajem koji
se u naše vrijeme više ne koristi i ne razumije. Radije bismo se trebali
upitati: “Je li iz naše ‘ekonomije’ ijedan čovjek već priveden
Gospodinu Isusu?”
Barem jedan jedini?!
Jako brzo znamo reći: “Ah, pa to je stvar propovjednika i svećenika!”
Kakve li zablude! Prvi kršćani o kojima Biblija izvještava
znali su to mnogo bolje. Doznajemo da su zbog žestokog progona
morali bježati iz Jeruzalema. O njima nam Biblija kasnije ovako
govori: “Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.”
Bili su to nepoznati ljudi, jednostavni kršćani kojima je srce
gorjelo zbog spasenja Božjeg u Isusu Kristu.
Gospodine, oprosti svojim kršćanima njihovu tromost i učini od
nas svoje svjedoke! Amen.
41