RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
stUDentsKa BloKaDa zarez, xi /271-272, 10. prosinca 2009. 24<br />
Često<br />
postavljana pitanja<br />
Studentski odgovori na pitanja koja se, iako se na njih sustavno javno odgovara, nastavljaju,<br />
uglavnom u sklopu različitih dezavuacijskih strategija,<br />
redovito postavljati bez namjere da se odgovor zapravo sasluša<br />
Zašto model<br />
obrazovanja<br />
“besplatno za one<br />
koji ne padnu”<br />
nije besplatno<br />
obrazovanje?<br />
Model obrazovanja po kojem bi redovni<br />
studenti koji ne bi pali godinu svi studirali<br />
besplatno, o kojem govore vladajući<br />
birokrati (premda samo u formi usmenih<br />
obećanja), nije model besplatnog obrazovanja<br />
niti je ono što studenti traže. Kao<br />
prvo, u tom sustavu ostaju izvanredni<br />
studenti koji i dalje plaćaju svoj studij.<br />
Kao drugo, školarine na postdiplomskim<br />
studijima (koje su nevjerojatno visoke)<br />
također ostaju. Kao treće, sasvim je izvjesno<br />
da bi u takvom sustavu postojalo<br />
i plaćanje ECTS-bodova. No glavni je<br />
problem u tome što tu plaćanje studija i<br />
dalje ostaje dio sustava. A svaki model<br />
obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid<br />
plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije.<br />
Sasvim je realno pretpostaviti<br />
da bi mnogi fakulteti, nakon uvođenja<br />
ovoga sustava kojim bi nestalo redovitih<br />
studenata koji plaćaju (tj. onih koji studiraju<br />
za “osobne potrebe”), jednostavno<br />
onaj broj studenata za “osobne potrebe”<br />
zamijenili istim brojem “izvanrednih” studenata<br />
(ta se kategorija novim modelom<br />
ne bi ukinula) i opet bismo bili na istom,<br />
osim što se studenti koji plaćaju više ne bi<br />
nazivali studentima “za osobne potrebe”<br />
nego “izvanrednim” studentima. Da su<br />
takve manipulacije sasvim realne, očito je<br />
prema primjeru zagrebačkoga Pravnoga i<br />
Ekonomskoga fakulteta koji upisuju jako<br />
puno “izvanrednih” studenata (koji nisu<br />
pravi izvanredni studenti jer ne rade uz<br />
studij), više nego što bi to zapravo mogli<br />
u odnosu na realne kapacitete svojih<br />
fakulteta, samo zato da bi od njih mogli<br />
naplatiti (skupe) školarine. Isto tako,<br />
ako bi studij plaćali studenti koji padnu<br />
godinu, prilično je očito što bi se vrlo<br />
brzo dogodilo. Kriteriji za prolaznost bi<br />
se postrožili (tim više što po bolonjskom<br />
sustavu više ni nema klasičnog padanja<br />
i ponavljanja godinâ), više studenata bi<br />
padalo i samim time plaćalo školarine.<br />
Padanje jednog ispita godišnje bi tako<br />
moglo srušiti studenta na plaćanje studija.<br />
Mnogi bi fakulteti na to vjerojatno<br />
bili neizravno i prisiljeni time što iz proračuna<br />
ne bi dobivali dovoljno sredstava<br />
za funkcioniranje. Tu valja također još<br />
jednom ponoviti kako su u sadašnji sustav<br />
visokog obrazovanja već ugrađene<br />
zaštitne mjere koje praktički onemogućuju<br />
famozno “vječno studiranje”, kojim<br />
se inače često pravda sustavno ukidanje<br />
prava na obrazovanje manje imućnima.<br />
Komercijalizacija obrazovanja se ne može<br />
zaustaviti traženjem novih modela koji u<br />
sebi sadržavaju neki vid plaćanja.<br />
Zašto opet blokada?<br />
Ima li to smisla ako<br />
prošlom blokadom<br />
nismo postigli svoj<br />
konačan cilj?<br />
Iako konačan cilj – besplatno visoko<br />
obrazovanje za sve – prošlom blokadom<br />
nije ostvaren, bilo bi krivo proglasiti je<br />
neuspješnom. Kao i prosvjedi prije nje,<br />
blokada je proizvela mnoge važne i pozitivne<br />
učinke. Osim što su se, na prije<br />
blokade nezamisliv način, studenti konačno<br />
pokrenuli i pretvorili u bitan politički<br />
faktor, stvorivši pritom i progresivan<br />
organ studentskoga direktnodemokratskoga<br />
odlučivanja (plenum), postignuti<br />
su i neki vrlo opipljivi rezultati: a) proces<br />
komercijalizacije školstva je bar privremeno<br />
usporen; b) diplomski studiji su u<br />
ovoj i prošloj akademskoj godini besplatni<br />
za sve (da nije bilo prosvjedâ i blokadâ,<br />
danas bi ih svi plaćali – prosvjedi i sama<br />
prijetnja blokadom su naveli nadležne na<br />
kratkoročne ustupke, misleći da će tako<br />
utišati studente), c) cijene školarinâ na<br />
preddiplomskim studijima se nisu povećavale<br />
(da nije bilo prosvjedâ i blokadâ,<br />
danas bi nedvojbeno bile više na<br />
većini fakultetâ), d) odgođeno je donošenje<br />
izrazito lošega novoga Zakona o<br />
sveučilištima (vidi Appendix) koji bi uveo<br />
nove mjere komercijalizacije u visokoobrazovni<br />
sektor.<br />
Treba biti svjestan činjenice da su ovakve<br />
političke akcije dugotrajne i da se<br />
malo što može riješiti u svega nekoliko<br />
tjedana. Rezultat može doći tek kao posljedica<br />
dugotrajne borbe. To što konačni<br />
cilj nije postignut nakon prve blokade ne<br />
znači da je cilj nemoguć ili loš. Komercijalizacija<br />
obrazovanja nije proces koji se<br />
dogodio slučajno, kao plod nedužne pogreške<br />
inače dobronamjernih birokrata.<br />
Stoga se ne može očekivati da će se obustaviti<br />
sâm od sebe, pogotovo s obzirom<br />
na goleme financijske interese koji su tu<br />
u igri. To međutim nije razlog za defetizam.<br />
Riječ je o objektivnim danostima<br />
kojih treba biti svjestan. Umjesto da nas<br />
obeshrabre, one predstavljaju neotklonjiv<br />
razlog za ustrajnost u nastavku borbe.<br />
Nije li blokada već<br />
potrošena metoda?<br />
Blokada je golem pritisak na vladajuće<br />
strukture iako one to, iz razumljivih razloga,<br />
skrivaju od javnosti. Vlast se najviše<br />
boji povezivanja studenata s drugim<br />
društvenim skupinama u sličnom položaju<br />
(radnicima, seljacima itd). Također,<br />
blokada matičnoga fakulteta nipošto ne<br />
znači da se ne mogu organizirati i neke<br />
druge, dodatne akcije (blokiranje alternativnih<br />
lokacija, blokiranja ministarstva,<br />
rektorata, prometnicâ itd). Blokada<br />
fakulteta je jednostavno temelj za sve<br />
ostale akcije i osnovno mjesto artikulacije<br />
našega političkoga zahtjeva.<br />
Osim toga, tako osnovna metoda stvaranja<br />
pritiska na sveučilištu kao što je<br />
blokada, ne može se “potrošiti” samo<br />
nakon jednoga takvog iskustva, kao što<br />
se metoda štrajka u tvornicama ne može<br />
“potrošiti” ako se izvodi više puta. Svake<br />
se godine blokiraju deseci fakultetâ širom<br />
svijeta te nema smisla o tome govoriti kao<br />
o potrošnoj metodi. Ako se na akciju blokade<br />
nastave gleda na taj način, to znači<br />
da se niječe dinamičnost i snaga pritiska<br />
koju blokada nesumnjivo stvara, svodeći je<br />
na besmisleni jednokratni spektakl, što je<br />
upravo ono što smo načinom organizacije<br />
prošle blokade nastojali izbjeći. Blokiranje<br />
rada neke institucije nužno znači pritisak<br />
na državne strukture koje bi njezin<br />
normalan rad morale jamčiti. Dapače,<br />
dalo bi se argumentirati u suprotnom<br />
smjeru: što češće do takvih onemogućavanja<br />
normalnog tijeka rada dođe, to većim<br />
problemom za nadležne to potencijalno<br />
postaje. Misliti isključivo prema logici<br />
potrebe za “inovacijom” znači zanemariti<br />
sve to u korist ispraznog formalizma proizvodnje<br />
uvijek novih spektakala.<br />
Možda sada nije<br />
pravo vrijeme za<br />
akciju? Zašto ne<br />
čekati prijedlog<br />
novog zakona pa<br />
onda reagirati?<br />
Ako se stalno čeka na “pravo vrijeme za<br />
akciju”, ono nikada neće doći. Trenutak<br />
za iznošenje našega zahtjeva određujemo<br />
mi, a ne ministarstvo ili vlada. Studenti<br />
moraju biti aktivan, a ne pasivan čimbenik<br />
koji će samo čekati na neki potez<br />
vladajućih struktura. Pokret se može dalje<br />
širiti samo kroz velike akcije, a samo<br />
snažnim i beskompromisnim akcijama<br />
možemo doći do konačnoga cilja – besplatnoga<br />
obrazovanja dostupnoga svima.<br />
Strukture vlasti namjerno odugovlače<br />
s donošenjem novog zakona o sveučilištima<br />
te ga namjerno vode posve