RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
studentska BlOkada zarez, xi /271-272, 10. prosinca 2009. 26<br />
>>> APPENDIX<br />
Kako<br />
komercijalizacija<br />
obrazovanja izgleda u<br />
sadašnjim i budućim<br />
zakonima RH?<br />
PrePuštanje studijâ tržištu<br />
Prilažemo izvadak iz Pravilnika o osnovama<br />
financiranja Sveučilišta u Zagrebu<br />
(donesen na sjednici Senata Sveučilišta<br />
u Zagrebu 24. listopada 2007, ali koji će<br />
stupiti na snagu tek s donošenjem novoga<br />
Zakona o sveučilištima čije su očekivano<br />
donošenje u ljeto 2009. godine spriječile<br />
blokade fakultetâ):<br />
1) Modeli<br />
financiranja PND<br />
[programa nastavne djelatnosti]<br />
Članak 12.<br />
(1) U skladu s utvrđenim kapacitetom za<br />
svaki pojedini studij utvrđuje se upisna<br />
kvota te troškovi studija. Nakon pregovora<br />
s nadležnim ministarstvom utvrđuje se<br />
jedan od modaliteta financiranja studija<br />
iz Državnog proračuna:<br />
1. studij se do punog kapaciteta financira<br />
iz Državnog proračuna,<br />
2. studij se u određenom dijelu kapaciteta<br />
financira iz Državnog proračuna, a preostali<br />
dio do punog kapaciteta se financira<br />
na teret upisanih studenata plaćanjem<br />
participacije, te<br />
3. studij se ne financira iz Državnog proračuna<br />
i prepušta se tržištu.<br />
(2) U slučaju kada se studij ne financira iz<br />
Državnog proračuna, tj. kad se prepušta<br />
tržištu smatra se dopunskom djelatnošću,<br />
a studenti u cijelosti podmiruju trošak<br />
studija plaćanjem školarine.<br />
(3) Visinu participacije i školarine za<br />
svaku akademsku godinu utvrđuju sastavnice,<br />
a potvrđuje Senat.<br />
Ono što dakle u navedenom izvatku piše<br />
jest da ovisno o ishodu pregovorâ sveučilišta<br />
i ministarstva o financiranju pojedini<br />
studiji mogu biti: 1) besplatni (= u potpunosti<br />
javno financirani), 2) besplatni (=<br />
javno financirani) za samo dio studenata<br />
(kao što je to sada slučaj za većinu studijâ)<br />
i, nova mogućnost, 3) prepušteni u potpunosti<br />
tržištu – to znači da će takve studije<br />
plaćati svi, i to po tržišnoj cijeni, tj. po<br />
puno višoj cijeni nego što iznose današnje<br />
“participacije” za studij, koje bi trebale<br />
predstavljati samo dio ukupne cijene studija.<br />
Ministarstvo zapravo ne zna kolika je<br />
ukupna cijena studija jer ne postoje takvi<br />
izračuni, ali može se računati da bi tržišna<br />
cijena studija mogla biti i do nekoliko<br />
desetaka tisuća kuna (godina studija na<br />
privatnim visokim učilištima, koja imaju<br />
tržišne cijene, stoji oko 30 000 kn). Koji<br />
će studiji biti “prepušteni tržištu” te će<br />
tako postati dostupni samo imućnima ili<br />
kreditno sposobnima, ne može se znati.<br />
2) Uvođenje<br />
neoliberalnoga<br />
načela<br />
kompetitivnosti na<br />
sveučilište<br />
Prilažemo izvadak iz nacrta već spomenuta<br />
novoga Zakona o sveučilištima koji<br />
je u pripremi:<br />
IV.<br />
FINANCIRANJE<br />
SVEUČILIŠTA<br />
Sredstva Državnog<br />
proračuna Republike<br />
Hrvatske<br />
Članak 20.<br />
(1) Djelatnost javnih sveučilišta financira<br />
se sredstvima Državnog proračuna<br />
Republike Hrvatske, sukladno njihovim<br />
potrebama te vodeći računa o kvaliteti<br />
provedbe njihove misije i zadaća sukladno<br />
članku 6. i 7. ovog Zakona.<br />
(...)<br />
(4) Razvojni proračun obuhvaća sredstva<br />
kojima se ostvaruju strateški i razvojni<br />
ciljevi sveučilišta. Razvojni proračun obuhvaća<br />
do 20% ukupnog proračuna, temelji<br />
se na proračunskoj formuli kojom se, prilikom<br />
kalkulacije, u obzir uzimaju kvalitativni<br />
i kvantitativni indikatori rada svakog<br />
pojedinog sveučilišta. Proračunsku formulu<br />
i indikatore te kriterije za utvrđivanje<br />
visine udjela razvojnog proračuna<br />
u ukupnom proračunu propisuje uredbom<br />
Vlada Republike Hrvatske po prethodno<br />
pribavljenom mišljenju Nacionalnog vijeća<br />
za znanost i visoko obrazovanje<br />
Što podcrtani dijelovi zapravo znače?<br />
Oni znače da se prema novom zakonu<br />
državna sredstva sveučilištima više neće<br />
dodjeljivati, kao sada, prema njihovim<br />
potrebama (broju studenata, broju zaposlenog<br />
osoblja, predviđenim troškovima,<br />
projektima itd), pri čemu se ne vodi razlika<br />
o tome gdje se koji studij nalazi, koji<br />
profesori ondje rade, jesu li studiji popularni<br />
(tj. tržišno isplativi) ili ne itd, nego se<br />
svi fakulteti u državi financiraju po istim<br />
kriterijima i tretiraju se jednakima. Međutim,<br />
novi Zakon o sveučilištima uvodi u<br />
financiranje načelo “kvalitete provedbe”,<br />
tj. “kvalitativne indikatore”. To se na prvi<br />
pogled doima sasvim nevino, pa možda<br />
čak i korisno, ali zapravo je riječ o uvođenju<br />
neoliberalnoga i kompetitivnoga<br />
načela na sveučilište, čime se u potpunosti<br />
mijenja stari princip funkcioniranja sveučilišta<br />
temeljen na suradnji i zajedništvu,<br />
a novi sveučilišni sustav postaje sve hijerarhiziraniji<br />
i pun unutarnjih nejednakosti.<br />
Takav će model dovesti do rascjepa<br />
na “elitna” sveučilišta, koja će dobivati<br />
više sredstava od države i koja će, može<br />
se pretpostaviti, imati više školarine (u<br />
svim novim zakonima i pravilnicima u<br />
proceduri se govori o tome da će fakultet<br />
dobivati to više novaca od države, što ih<br />
više sâm zaradi – to služi, među ostalim,<br />
i poticanju suradnje s privatnim sektorom,<br />
tj. u interese privatnoga sektora),<br />
i na neelitna sveučilišta koja će dobivati<br />
manje sredstava od države, koja će se prvenstveno<br />
fokusirati na podučavanje (a<br />
ne na istraživanje), koja će (kao neelitna)<br />
imati previše studenata za svoje kapacitete<br />
i koja će, svojim vjerojatnim nižim školarinama,<br />
biti koliko-toliko dostupna i manje<br />
imućnima (ali ne i najsiromašnijima).<br />
Postavlja se pitanje – kako možemo biti<br />
sigurni da će se to baš tako odviti? Odgovor<br />
je – prema iskustvima zemalja koje<br />
su već iskusile neoliberaliziranje visokoga<br />
obrazovanja u većoj mjeri od Hrvatske.<br />
Donosimo u nastavku kratak prikaz situacije<br />
u Velikoj Britaniji (prema tekstu<br />
Universities in a Neoliberal World Alexa<br />
Callinicosa, dostupnu na internetu; tekst<br />
će uskoro izići i u hrvatskom prijevodu),<br />
gdje se već više godina primjenjuju zakoni<br />
kakvi su kod nas tek u pripremi.<br />
U Velikoj Britaniji se svakih nekoliko<br />
godina ocjenjuje kvaliteta istraživanjâ na<br />
pojedinim fakultetima (riječ je o iznimno<br />
skupu, iracionalnu i netransparentnu<br />
postupku). Nakon toga, fakulteti koji su<br />
proglašeni najboljima (i koji onda imaju<br />
najviše “zvjezdica”) dobivaju najviše novaca<br />
za istraživanje (2000/2001. godine<br />
je 15 fakulteta dobilo 60-68% svih financijskih<br />
sredstava za istraživanje), dok se<br />
ostali uglavnom svedu na fakultete na<br />
kojima se samo predaje (u lošim uvjetima<br />
jer moraju pokriti prevelik broj studenata)<br />
bez znanstvenih istraživanja. Kako sredstva<br />
koja se dobivaju od države u velikoj<br />
mjeri ovise o mjerenju kvalitete istraživanja,<br />
sveučilišta na različite načine pokušavaju<br />
zavarati državu (zapošljavajući<br />
neke profesore samo kao predavače i sl).<br />
U takvoj raspodjeli novaca posebno loše<br />
prolaze humanistički i umjetnički studiji.<br />
Kako profesorima karijera u velikoj mjeri<br />
ovisi o prosudbi kvalitete njihova istraživanja,<br />
mnogi se koncentriraju samo na<br />
svoja vlastita istraživanja, zanemarujući<br />
pritom suradnju s kolegama, predavanja i<br />
mentoriranje studenata (koja se nerijetko<br />
prepuštaju asistentima postdiplomcima).<br />
Kada se neki fakultet jednom kvalificira<br />
kao “nekvalitetan”, dolazi u začaran krug<br />
i teško se iz toga može izvući što onda<br />
dovodi do demoralizacije, manje sredstava<br />
itd. te time i do još lošijih rezultata.<br />
Cilj je takve logike stvoriti sveučilišni sustav<br />
sličan američkomu, s manjim brojem<br />
elitnih sveučilišta, zatim s većim brojem<br />
prosječnih sveučilišta na kojima će se raditi<br />
i nešto istraživanjâ, ali će uglavnom<br />
biti nastavnička sveučilišta te s najlošijim<br />
fakultetima (pandanima američkih community<br />
colleges) za siromašne studente<br />
iz radničke klase. Britanska se sveučilišta<br />
sve više vode kao korporacije – gleda<br />
se samo na profit, vode ih profesionalni<br />
menadžeri i sve više surađuju s privatnim<br />
sektorom.<br />
3) državno<br />
financiranje privatnih<br />
visokih učilišta<br />
Iz već važećega Zakona o znanstvenoj<br />
djelatnosti i visokom obrazovanju:<br />
Financiranje visokih<br />
Učilišta<br />
Članak 109.<br />
(2) Iz državnog proračuna mogu se financirati<br />
i privatna visoka učilišta prema pravilima<br />
koje utvrđuje Nacionalno vijeće,<br />
uzimajući u obzir raspoloživa sredstva i<br />
kvalitetu tih učilišta te vodeći računa o<br />
tome odgovaraju li njihovi kapaciteti potrebama<br />
za obrazovanjem na određenom<br />
znanstvenom, umjetničkom ili stručnom<br />
području.<br />
Ovakav zakon uopće ne treba posebno<br />
ni komentirati. Ako država tobože nema<br />
dovoljno novca ni za financiranje javnih<br />
sveučilišta, kako onda može imati novca<br />
za financiranje privatnih sveučilišta, osnovanih<br />
isključivo radi privatnoga profita,<br />
koja pohađaju samo oni koji si mogu priuštiti<br />
školarine od 30 000 kn naviše?
Change language