RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
RAZGOVOR: ŽELIMIR ŽILNIK STUDENTSKA BLOKADA ... - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
TEMA BROJA: SVJETOVI DUBRAVKA ŠKILJANA<br />
Odlazak<br />
samozatajnog<br />
semiologa<br />
Dubravko Škiljan (31. 10. 1949 − 21. 7. 2007)<br />
SREćKO HORVAT<br />
Kad sam nedavno bio na sprovodu<br />
Alberta Goldsteina, na klupici<br />
pored krematorija vidio sam nižeg<br />
čovjeka, proćelave glave, s cigaretom<br />
u ruci. Tek sam približivši se shvatio da<br />
je to Dubravko Škiljan, kojega dotad nisam<br />
vidio preko godinu dana. Svi koji su<br />
ga znali pamtili su ga kao čovjeka lijepe<br />
sijede kose, markantnog lica i samozatajnog<br />
osmijeha. Znao sam da se posljednjih<br />
godina bori sa bolešću svoje žene,<br />
ali nisam ni slutio da je i on podlegao toj<br />
zlokobnoj bolesti. Tko bi to uopće mogao<br />
pomisliti, a da ga nije vidio posljednjih godinu<br />
dana? Pa nedavno je njegova Mappa<br />
mundi, odnosno karta svijeta, uvrštena<br />
u pet najboljih publicističkih knjiga po<br />
izboru Jutarnjeg lista, a za nju je prošle<br />
godine dobio i Kiklopa za znanstvenopopularnu<br />
knjigu godine.<br />
Kad smo se, nakon dužeg vremena,<br />
opet vidjeli na sprovodu njegova vjernog<br />
izdavača, sa svojim karakterističnim<br />
osmjehom rekao je da me ne vidi više,<br />
ali da me svagdje čita, na što sam mu ja<br />
odgovorio istom mjerom i čestitao na Kiklopu.<br />
On je to, posve u skladu sa svojom<br />
skromnošću, naprosto “zaobišao” i prešao<br />
na drugu temu. Svi oni koji su s njim za<br />
neke tiskovine radili intervju, prepoznat<br />
će u tome njegov stav da naprosto izignorira<br />
neko pitanje – ali ne zbog bahatosti<br />
ili nečeg drugog, nego prvenstveno<br />
zbog dosljednosti. Takav je bio i u svojim<br />
knjigama. Počevši s Dinamikom jezičnih<br />
struktura (1976), preko prve hrvatske – i<br />
danas epohalne – knjige o semiologiji U<br />
pozadini znaka (1985), do jednog kasnijeg<br />
djela pod nazivom Kraj lingvistike?<br />
(1991), on je, unatoč tome da je među<br />
prvima u Hrvatskoj (iz lingvističke i semiološke<br />
perspektive) temeljito obradio<br />
strukturalizam i poststrukturalizam, ostao<br />
skeptičan spram poststrukturalističkih<br />
strujanja koja apsolutiziraju proizvoljnost<br />
veze između označenog i označitelja, sugerirajući<br />
da to, uz sve pozitivne elemente,<br />
može biti i opasno. U tom je smislu Škiljan,<br />
koji je bio vrsni prevoditelj Katula<br />
i Herodota, kao i koautor Orbis Romanusa,<br />
urednik Leksikona antičkih autora i<br />
brojnih djela Aristofana, ipak bio klasični<br />
filolog na području semiologije.<br />
Na području jezične politike, Škiljan<br />
je pak bio jedan od rijetkih hrvatskih<br />
jezikoslovaca koji se argumentirano i<br />
potkovano borio protiv jednodimenzionalnih<br />
i nacionalističkih pogleda na jezik.<br />
O tome govore njegove studije o Jezičnoj<br />
politici (1988), Javnom jeziku (2000), kao<br />
i knjiga Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati<br />
(2002). I premda sam mu mnogo puta<br />
zamjerao jer je, za razliku od razigranih<br />
predavanja, u svojim djelima prakticirao<br />
onaj tvrdokuhani znanstveni diskurs,<br />
vjerujem da je Škiljan jedan od rijetkih<br />
hrvatskih znanstvenika i intelektualaca<br />
koji je baš poput Barthesa – o kojem smo<br />
vodili duge, uglavnom pisane, diskusije i<br />
gdje je on, za razliku od mene, ipak bio<br />
nešto rezerviraniji spram tog francuskog<br />
semiologa – vjerovao da znanost može biti<br />
rođena u mašti. O tome – osim njegovih<br />
inspirativnih i jedinstvenih predavanja –<br />
najbolje svjedoče njegove dvije posljednje<br />
knjige, Mappa mundi, semiološka studija<br />
kartografije, o tome kako se na naizgled<br />
jednostavnim i praktičnim predmetima<br />
poput zemljopisnih karata, može iščitati<br />
svašta: od svjetonazora do ideologije, i<br />
to ne samo onih koji su stvorili te karte,<br />
nego i nas, koji ih danas iščitavamo. Tom<br />
je svojom knjigom Škiljan ušao u sam<br />
vrh svjetske semiologije, otvorivši jedno<br />
područje kojim se malo tko bavi u internacionalnim<br />
semiološkim krugovima.<br />
Ovih je dana, nakon smrti Alberta Goldsteina,<br />
iz tiska izašla i Škiljanova knjiga<br />
o semantici ljubavi (Antibarbarus, 2007).<br />
Već i sam naslov knjige koji glasi Vježbe iz<br />
semantike ljubavi je škiljanovski skroman,<br />
a i sam uvod u knjigu čitatelje upozorava<br />
da u njoj neće pronaći tajnu ljubavi. Te<br />
posljednje dvije knjige nastale su kao<br />
rezultati Škiljanovih seminara na Filozofskom<br />
fakultetu u Zagrebu i svi koji<br />
su ih pohađali znaju kakvim je žarom taj<br />
profesor znao ulaziti u dubine vječnih i<br />
svakidašnjih fenomena.<br />
Za kraj, valja, kao pozdrav dragom<br />
profesoru i učitelju, navesti kratak isječak<br />
iz teksta koji je Dubravko Škiljan,<br />
inače nesklon bilo kakvom medijskom<br />
pojavljivanju, priložio za temat o Rolandu<br />
Barthesu objavljen u Vijencu 2005. Te<br />
se riječi jednako tako odnose na samog<br />
Škiljana: “U golemu spektru Barthesovih<br />
tema, ideja, domena, teorijskih postavki ili<br />
tek inspirativnih naznaka koje još očekuju<br />
svoju razradu, ovom našem sadašnjem<br />
trenutku, tako silno sklonom trivijalizaciji<br />
svih područja čovjekova života i simplifikaciji<br />
i najsloženijih njegovih odrednica,<br />
moglo bi se učiniti da Roland Barthes<br />
predstavlja neku vrstu njegova proroka,<br />
budući da je bio među prvima koji su<br />
se – u vremenu koje je još skoro imperativno<br />
zahtijevalo da objekti ozbiljnog<br />
promišljanja budu i sami duboki i ozbiljni<br />
– okrenuo izučavanju naizgled banalnih<br />
determinanta svakodnevnice: modi, reklami,<br />
sportu... No, takva bi impresija bila<br />
posve pogrešna, jer je, nasuprot većini<br />
suvremene intelektualne produkcije koja<br />
i najdublje fenomene, upravo se frivolno<br />
poigravajući njihovim značenjima i stvarnim<br />
sadržajima, zahvaća na samoj površini,<br />
Barthes znao da potraga za smislom<br />
može doista početi od bilo kojeg ljudskog<br />
znaka, ali da zapravo ne smije završiti ni<br />
na jednom nivou, ma kako on bio dubinski<br />
smješten.<br />
Zbog toga, kad bih morao birati ono<br />
što bi za mene u Barthesovu opusu predstavljalo<br />
pium desiderium za dalje istraživanje<br />
(uz napomenu da izbor nikako ne<br />
bi bio lagan, niti sam uvjeren da bih se<br />
doista znao kretati Barthesovim tragovima),<br />
odabrao bih možda onih nekoliko<br />
rečenica iz Elemenata semiologije u kojima<br />
se nagoviješta da je u konotativnim<br />
znakovnim sistemima, dakle u sustavima<br />
kojima su metajezici planovi izraza znakova,<br />
forma njihova sadržaja u stvari ideologija.<br />
Naime, ponovo u neslaganju s<br />
onima koji nas (s krajnje ideologiziranih<br />
pozicija, uostalom) žele uvjeriti kako je<br />
vrijeme ideologija zauvijek prošlo, Barthesovo<br />
stajalište, prema kojem se sadržaji<br />
znakova naših svjetova prelamaju u<br />
sveukupnosti naših individualnih i kolektivnih<br />
iskustava i tako – u stalnoj dinamici<br />
međusobnih odnosa – determiniraju i<br />
naše ideologije i nas same, čini mi se neusporedivo<br />
produktivnijim, jer iz takva<br />
stajališta proizlazi uopće mogućnost da<br />
se svojoj vlastitoj ideologiziranosti, svjesni<br />
njezina postojanja aktivno odupiremo. A<br />
to je preduvjet svakog stvarnog mijenjanja<br />
svijeta...”<br />
Izvorno objavljeno na www.knjiga.hr<br />
23. 7. 2007.<br />
Temat priredio<br />
Srećko Horvat<br />
Milorad Radovanović,<br />
Novi Sad,<br />
Filozofski fakultet<br />
“ Dubravko<br />
42<br />
Škiljan, kao zagrebački profesor<br />
(opšte) lingvistike, bio je i ostao poznat širokoj<br />
naučnoj i kulturnoj javnosti, i izvan granica<br />
hrvatskog, jugoslovenskog i južnoslovenskog<br />
kulturnog sveta, kao teoretičar jezika i nauke o<br />
jeziku, kao istoričar lingvistike, semiolog, sociolingvista,<br />
stručnjak za planiranje jezika i jezičku<br />
politiku, te za primenjenu lingvistiku, zatim kao<br />
klasični filolog, pisac i prevodilac, esejista, priređivač<br />
knjiga, i ponajviše, verovatno, kao vrsni<br />
predavač. Bio je i jedan od rodonačelnika sociolingvistike<br />
i semiologije na južnoslovenskom<br />
prostoru. Ključne knjige Dubravka Škiljana u<br />
mom iskustvu, one koje su živele i još uvek žive<br />
među profesorima i studentima opšte lingvistike<br />
u Novom Sadu, bivale su ponajviše: Dinamika<br />
jezičnih struktura, Govor realnosti i realnost<br />
jezika, Pogled u lingvistiku, U pozadini znaka,<br />
Jezična politika, Lingvistika svakodnevice, Kraj<br />
lingvistike?, Dijalog s antikom, Javni jezik, Govor<br />
nacije. Nekako su se, kroz decenije, one<br />
veoma skladno uklapale u korpus drugih knjiga,<br />
originalnih ili prevođenih, a pisanih ili objavljivanih<br />
u Beogradu i Novom Sadu, zahvaljujući<br />
nekolikim izdavačima ovdašnjim i nekim autorima<br />
poput Milke Ivić, Ranka Bugarskog i mene.<br />
Ne slučajno, naravno, jer svi smo mi predavali<br />
opštu lingvistiku, skupa sa Dubravkom Škiljanom,<br />
neko u Beogradu, neko u Novom Sadu,<br />
neko u Zagrebu. Oblikujući lingvističku nauku<br />
u našim krajevima.<br />
U zlatnom dobu lingvističke znanosti i akademske<br />
lingvistike. Dubravko Škiljan i ja upoznali<br />
smo se na samom pragu osamdesetih godina.<br />
Preko pisama vezanih za saradnju u zagrebačkom<br />
časopisu Naše teme. Dubravko je tamo<br />
priređivao tematske blokove iz sociolingvističke<br />
tematike, a prethodno bio opazio tek izašlu<br />
moju Sociolingvistiku. (Valja imati u vidu da smo<br />
i Dubravko i ja tada bili relativno mladi lingvisti,<br />
a sociolingvistika sasvim mlada, obećavajuća<br />
nauka.) Razume se da sam mu takvim povodima<br />
pisao tekstove tipa Naše glavne jezičke<br />
teme, ili slične. To mi je, barem tada, izgledalo<br />
veoma važno. A neposredno se sretosmo tek<br />
1983. godine i to na nekom naučnom sastanku<br />
u Novom Sadu, na Filozofskom fakultetu, oko<br />
naučne terminologije i sličnih pitanja. I postadosmo<br />
prijatelji iskreni i bliski. Viđajući se tu<br />
i tamo ponekad u Novom Sadu, Beogradu,<br />
Subotici, Sarajevu, Zagrebu, Londonu, Beču,<br />
Skoplju, Ohridu, Ljubljani, Neumu, i drugde.<br />
Kao veoma cenjenog i rado viđenog učesnika,<br />
sretali smo ga na naučnim konferencijama u<br />
Londonu, Beču, Amsterdamu, Ohridu, Sarajevu,<br />
Neumu, Zagrebu, Novom Sadu, i drugde.<br />
Voleo sam ga ponekad pozvati da održi predavanje<br />
postdiplomcima. Svi su uživali. Izgledalo<br />
je uvek kao da niko pre njega to nije umeo tako<br />
činiti, a ni posle njega, izgledalo mi je to često<br />
tako i kasnije.<br />
U našem časopisu Zbornik Matice srpske za<br />
filologiju i lingvistiku prikazivali smo neka od njegovih<br />
dela. Sa Dubravkom Škiljanom sarađivao<br />
sam i u nekoliko veoma važnih međunarodnih<br />
lingvističkih prilika, važnih ∑ izgleda mi danas<br />
to tako ∑ i objektivno, a i sa stanovišta naših<br />
života gledano. Od tih prilika bi se barem tri<br />
morale ovde naročito izdvojiti. To je saradnja na<br />
knjigama: Yugoslav General Linguistics, History<br />
and Perspectives of Language Study, i Language<br />
Contact in East-Central Europe (u časopisu<br />
Miultilingua). Verovatno ne manje značajna bila<br />
je i naša saradnja na dvema londonskim naučnim<br />
konferencijama (1989. i 2000), sa kojih<br />
su proistekla i dva istorijski važna lingvistička<br />
zbornika s našim tekstovima u njima: Language<br />
Planning i Yugoslavia, i Language in the Former<br />
Yugoslav Lands. Sve to vreme, i u svim tim poslovima,<br />
razložnošću i vedrom smirenošću je<br />
odisao, rekao bih danas. Njegova najveća zasluga<br />
je rad u lingvističkoj teoriji, sociolingvistici,<br />
semiologiji, na čuvanju, interpretaciji i afirmaciji<br />
antičkih tema. U novije vreme, na kartama<br />
poznatoga ili zamišljanoga sveta, od antike do<br />
renesanse, s kopna i mora gledanim. Sa semiološkog<br />
stanovišta viđenim. Poslednja knjiga što<br />
mi ju je poslao bila je upravo briljantna Mappa<br />
Mundi. Tek nedavno dobih i njegove Vježbe iz<br />
semantike ljubavi. Ostadoh nem.<br />
”
Change language