<strong>za</strong>ključak efikasnije filtriranje <strong>signala</strong>, i to u digitalnom domenu. Promjena dimenzija slike se takođe može posmatrati kao promjena frekvencije odmjeravanja. Primjeri konverzije naviše i naniže u ovom radu su dati kako <strong>za</strong> slučaj jednodimenzionalnog <strong>signala</strong>, kao i <strong>za</strong> promjenu dimenzija slike. Međutim, u digitalnoj televiziji je nekad potrebno promijeniti frekvenciju osvježavanja, i taj postupak takođe podrazumijeva ove dvije konverzije. Isto tako, promjena formata slike je neophodna da bi prika<strong>za</strong>na slika bila što kvalitetnija. Svi ovi postupci se koriste pri konverziji između različitih standarda u digitalnoj televiziji. Digitalna televizija predstavlja jednu novu tehnologiju koja se polako probija i na naše tržište. Kao i svaka nova tehnologija i ona nailazi na već uobičajene probleme kod uvođenja kao što su ekonomska isplativost, donošenje <strong>za</strong>konske regulative koja će regulisati tu oblast i slično. Činjenica da je HDTV u sadašnjem trenutku predstavlja maksimum koji televizija uopšte može da pruži donekle predstavlja i ograničenje njenog uvođenja jer niko ne garantuje njen uspjeh na tržištu. Pa ipak postoje TV stanice koje su je već uvele, i uveliko je primjenjuju. Najveći komercijalni uspjeh HDTV i digitalna televizija uopšte ima pri emitovanju putem satelita i preko kablovskih operatera, kao i kroz formiranje specijalizovanih programskih paketa (sport, filmovi, muzika, vijesti itd.). Ovo je činjenica koju treba imati u vidu prilikom uvođenja ovakve vrste televizije na našem području. Potpuni prelaz sa analognog na digitalni način emitovanja televizije je takođe jedna od značajnih stvari na koje treba obratiti pažnju kod uvođenja digitalnog emitovanja. Državne institucije koje upravljaju ovom oblasti trebale bi na neki način stimulisati TV stanice u cilju bržeg prela<strong>za</strong> na novi način emitovanja, kao što su to pojedine države već uradile. Ne treba <strong>za</strong>boraviti i na krajnje korisnike kojima treba omogućiti gledanje ovako emitovanog <strong>signala</strong> tv programa i na klasičnim tv prijemnicima, ukoliko se u potpunosti prestane sa analognim emitovanjem. Integracija svih vrsta telekomunikacionih sistema, pa i televizije, u jedan jedinstven sistem predstavlja našu realnost. Moguće je da će u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti korisnici moći putem samo jednog priključka, i korištenjem samo jednog univer<strong>za</strong>lnog pristupnog uređaja, ostvariti pristup svim vrstama telekomunikacionih usluga kao što su telefon, faks, internet, digitalna televizija, elektronska pošta, telekupovina, daljinsko upravljanje i da ne nabrajamo dalje. Na kraju krajeva, već postoje mobilni telefoni koji mogu da obavljaju takve funkcije. Dalji razvoj televizije, odnosno HDTV, svakako nije <strong>za</strong>ustavljen. Inženjeri japanskog NHK instituta već rade na novim tehnologijama. Prošle godine su javnosti predstavili UHDV (Ultra High Definition Video) odnosno Super Hi-Vision. Na platnu dimenzija 4×7 metara projektovana slika sa 4000 horizontalnih linija, što znači da se radi o 16 puta većoj rezoluciji u odnosu na HDTV. Za snimanje materijala dugog 18 minuta upotrebljeno je 16 HDTV snimača ukupnog kapaciteta 3.5 Tbyte (3500 Gb). Snimak vožnje po ulicama koji je prika<strong>za</strong>n je bio toliko realističan da su pojedini gledaoci iz publike osjetili mučninu nakon gledanja. Naravno, ovdje se radi o eksperimentalnoj tehnologiji koja iz očiglednih razloga još nema praktičnu primjenu. 69
8. Prilog � Primjer<strong>1.</strong>m close all clear all f1=1; % FREKVENCIJA OSNOVNE KOMPONENTE f2=3; % FREKVENCIJA VISEG HARMONIKA fs=30; % FREKVENCIJA ODMJERAVANJA x=[0:1/fs:10]; % VRIJEME y=sin(2*pi*f1*x)+sin(2*pi*f2*x) ; %SIGNAL x1=[0:0.01/fs:10]; y1=sin(2*pi*f1*x1)+sin(2*pi*f2*x1); fmax=min(f1,f2); T=find(x1