Nikola Bulat: Istina će vas osloboditi - Biskupije Mostar-Duvno i ...
Nikola Bulat: Istina će vas osloboditi - Biskupije Mostar-Duvno i ...
Nikola Bulat: Istina će vas osloboditi - Biskupije Mostar-Duvno i ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kronika i Drugi dnevnik, 8. prosinca 1981.: “Ispod Gospinih<br />
nogu se ocrtavala neka velika tama kao dim i pepeo. Gospa<br />
je lebdila a tama i dim se oko nje širio”.<br />
Drugi dnevnik, Kronika ukazanja, od 26. listopada i 29.<br />
studenoga 1981. i u rukopisu Prvoga dnevnika na tri mjesta<br />
Gospa započinje pjevati, pa i pjesmu “Kraljice svete krunice”.<br />
Gospa, prema Kronici, od 7. siječnja i 11. travnja 1983. i 4.<br />
lipnja 1983., vidiocima priča svoj životopis. “Priča im i gledaju<br />
je u njenom razvoju”, i to u nastavcima kao na filmu.<br />
To čini svakome napose i, kako se čini, nekima u “skra<strong>će</strong>nom<br />
izdanju”, jer je Jakovu završila pričanje 11. travnja 1983.,<br />
Ivanki 22. svibnja 1983., Vicki negdje u 1985. godini.<br />
Gospa se pojavljuje na koru u crkvi “gleda narod i smije se”,<br />
kako je zapisano u Tre<strong>će</strong>m dnevniku, 24. veljače 1982.; “drži<br />
ruke raširene i lebdi s jednog mjesta na drugo”, Treći dnevnik,<br />
7. ožujka 1982., a, opet prema Tre<strong>će</strong>m dnevniku, 12. ožujka<br />
1982., u nekoj kući za vrijeme ukazanja počinje pjevati “Kriste,<br />
u tvoje ime”, ali ne ispočetka nego onu strofu do koje je<br />
zadnji put došla, a “mi smo za njom, a ona sve okolo nas kruži<br />
po onoj sali i stavlja ruku na našu glavu” (kurziv N. B.).<br />
Vicka priča kako su imali viđenje 30. lipnja I981. u Cernu,<br />
susjednom mjestu udaljenom od brda ukazanja nekoliko kilometara:<br />
‘’Mi smo otale vidjeli Podbrdo i narod na njemu. A<br />
kada smo mi počeli moliti, nad narodom se ukazao neki svijetli<br />
oblak, ali odmah se vidilo da je to Gospa. Mi smo je brzo<br />
jasno vidili. Plovi po zraku... Haljine se na njoj nišu. Plovi,<br />
plovi pravo k nama. To je nešto divno bilo.” (...)<br />
A odlazila je “Isto kô kad je i dolazila. (...) Opet je polako<br />
plovila prema Podbrdu. Spustila se nad oni narod što gori<br />
čeka i nestala”. 51<br />
86<br />
51 J. Bubalo, Tisuću susreta..., str. 46.