feat - Objektiv

PReMIjeR vs eUROPskA kOMIsIjA
mogu štititi u tim kompanijama i bez da
ministri sjede u NO. Pretpostavljam da će
na kraju Vlada ipak popustiti.“
Takav razvitak događaja vjerojatno
očekuje i šef delegacije Europske komisije
u Hrvatskoj Paul Vandoren. On je hrvatskoj
javnosti kratko, u jedno intervjuu,
poručio: „Moja je preporuka pažljivo pročitati
izvješće o monitoringu Komisije i
bez odgode posvetiti se preostalim područjima
koja izazivaju zabrinutost. To je
ključno ne samo kako bi se održala obećanja
i podržao proces ratifikacije u državama
članicama EU nego i kako bi se zemlja
na najbolji mogući način pripremila
za članstvo.“
novitet u politici
Vandoren je dodao kako bi se Zagreb
trebao konsultirati s Bruxellesom oko
izrade novog Zakona o sprječavanju sukoba
interesa, kako bi se ovakvi slučajevi
ubuduće izbjegavali.
Ipak, razmjenom misli ključnih ljudi
hrvatske politike i briselskih birokrata
zaduženih za Hrvatsku nije se došlo niti
do dogovora, niti do promjene stajališta
jedne od strana. Imenuje li Vlada Čačića
i Linića u nadzorni odbor Ine, riskirat će
odgodu članstva, te se time zaplesti u političku
krizu koju je lako mogla izbjeći.
Posebno je osjetljivo imenovanje Radimira
Čačića u nadzorni odbor Ine, zbog
suđenja koje taj nepopularni političar
ima u Mađarskoj, a koje bi javnost mogla
shvatiti kao žrtvovanje nacionalnih interesa
da bi se pogodovalo privatnim interesima
prvog potpredsjednika Vlade.
Mudro bi bilo da Milanović makne Čačića
iz te kombinacije, ali nastavi insistirati
na ministarskom nadzoru Ine, imenujući
uz Linića nekog drugog nekompromitiranog
ministra.
Samo načelo da Banski dvori ne klimaju
glavom pred svim zahtjevima Bruxellesa,
inače, veliki je novitet u hrvatskoj
politici i nije neobično što su građani dobrim
dijelom podržali „svojeglavoga“ premijera.
Vlade Ive Sanadera i njegove zamjenice,
Jadranke Kosor, bez odmaka su
20
Objektiv 7. svibnja 2012.
Samo načelo da Banski dvori ne klimaju
glavom pred svim zahtjevima Bruxellesa,
inače, veliki je novitet u hrvatskoj politici i
nije neobično što su građani dobrim dijelom
podržali "svojeglavog" premijera
prihvaćali sve naputke Bruxellesa, vodeći
isključivo brigu o jedinoj politici kojom
su se bavili – pristupu Uniji. Mnoštvo je
primjera krajnje snishodljivog ponašanja
hrvatskih lidera prema eurobirokoratima
uočeno proteklih godina. Sanader je, posve
nepotrebno, naredio da se ispred svih
državnih zgrada izvjese zastave Europske
unije, što je prazna gesta dostojna prezira,
dok je Kosor isključivo slušala sve što
joj Bruxelles kaže, uključujući prihvaćanje
arbitraže o hrvatsko-slovenskoj granici.
terorist Milanović
Milanovićevo mlako "ne" Bruxellesu
stoga se može shvatiti kao neočekivana
nova kvaliteta u domaćoj političkoj ponudi.
Istodobno s njime došlo je i do trzavica
s američkim veleposlanstvom, koje je nad
premijerom provelo rutinsko informativno
„klistiranje“ u trenutku kad je vadio
vizu za posjet SAD-u, odnosno za odlazak
u Chicago na summit NATO saveza.
Pitati premijera jedne savezničke države
hoće li se baviti terorizmom neukusna je
djelatnost čak i ako dolazi od Sjedinjenih
Država.
Iako će premijer u SAD otići, dok će
se prijepori s Bruxellesom najvjerojatnije
okončati u tišini i bez štete za zemlju,
pokazalo se da premijer Zoran Milanović
nije „čovjek bez svojstava“, politički
birokrat na kakve smo navikli. Za sada
ne iskazuje provincijalnu naviku slušanja
inozemnih savjeta, pa izgleda kako
su točne kuloarske priče da eu-diplomati
nisu, uoči parlamentarnih izbora, bili
sretni njegovim dolaskom na vlast. Za
razliku od prethodnika, Milanović pokazuje
da ima vlastito mišljenje o međunarodnim
odnosima i jasno ga iznosi,
preuzimajući rizik takva političkog ponašanja
na sebe i svoju vladajuću ekipu.
Možemo samo špekulirati što bi bilo
da su i premijeri prije Milanovića mislili
svojom glavom i držali distancu prema
zahtjevima Europske unije. Možda se veleposlanik
Europske komisije ne bi ponašao
kao da je on hrvatski premijer, što bi
bila dobra vijest za budućnost.