feat - Objektiv

185 gOdInA HRvAtskOgA glAzBenOg zAvOdA
Glazbenjak u
21. stoljeću
Atraktivna lokacija HGZ-a mogla bi privući
interes kada Muzička akademija useli u
svoju novu zgradu
Piše: dodi kOMAnOv
Snimke: PIXsell
Hrvatski glazbeni zavod ove
je godine sustigla okrugla
obljetnica – 185 godina
od osnutka, točnije od
18. travnja 1827., kada je u
zgradi Kraljevske znanstvene akademije
na Gornjem gradu održan prvi javni koncert
mladoga Zagrebačkog filharmoničkog
društva. Premda su pravila i ime društva
potvrđeni i odobreni u Budimu tek u svibnju,
a službena dozvola za rad izdana je u
Zagrebu tek u lipnju 1827., 18. travnja smatra
se rođendanom Hrvatskoga glazbenog
zavoda. To, pak, ime postaje službeni naziv
tek 1925., kao šesti po redu nakon nekoliko
izmjena tijekom 19. stoljeća. Tih 185 godina
HGZ-a koji je temeljna, nezaobilazna
i dugo vremena jedina i vodeća institucija
za područje cjelokupnog razvoja i kvalitete
glazbenog života i umjetnosti u praktički
svim aspektima, od svih razina obrazovnog
sustava do javnoga koncertnog života,
ujedno ispisuju i povijest Zagreba, posebno
u okvirima slojevitosti i intedisciplinarnosti
društvene i kulturološke perspektive.
A kako je danas? Što je HGZ danas, koje
je njegovo mjesto, gdje je njegova budućnost?
Postojani sinonim starog Zagreba i
ustrajanja na tradiciji, legendarna koncertna
dvorana, prostor u kojem djeluje Muzička
akademija, društveni ansambli –
HGZ kao da već desetljećima ne mijenja te
svoje, tako da kažemo, kooordinate i obilježja.
U najeksponiranijem segmentu – a
to je akustički izvanredno kvalitetna Velika
dvorana – odolijevajući „konkurenciji“
Lisinskog skoro 40 godina, istodobno
66
Objektiv 7. svibnja 2012.
strpljivo čekajući da podstanar – Muzička
akademija – dobije svoju zgradu i iseli iz
Gundulićeve. Djelatnosti HGZ-a u posljednjih
nekoliko godina profilirale su se projektom
dobro primljenih interdisciplinarnih
predavanja te istraživačko-izdavačkim
projektom pokrenutim 2008. Sabrana djela
Blagoja Berse. Sve to u, čini se, uspješnom
nastojanju HGZ-a da prezervira značajke
koje su HGZ odlikovale od početka te
da upravo, oslanjajući se i crpeći iz vlastite,
treba reći bogate, baštine nastavi kontinuitet
i gradi budućnost.
odlazak Muzičke akademije
Ta pomalo elitna pozicija HGZ-a, koji je
udruga građana, a čiji je rad Ravnateljstva
volonterski, s osiguranim financiranjem od
iznajmljivanja prostora Muzičkoj akademiji
te od iznajmljivanja Velike dvorane za koncerte
uz sredstava Gradskog ureda za kulturu
i Ministarstva kulture, pluseve bilježi
postignućima u navedenim projektima. Međutim,
pitanje je hoće li ta pozicija biti dovoljno
jaka da odoli ne tako dalekim promjenama
(financijskim i koncepcijskim) koje će
donijeti odlazak MA. Jer, nova zgrada MA
više nije projekt – na Trgu Maršala Tita radovi
napreduju. A premda se stalno govori
da će dio prostora koje MA sada koristi nastaviti
koristiti i nakon preseljenja u novu
zgradu, teško je vjerovati da će tako i biti, i
stoga jer to ne bi bilo niti primjereno. U tom
smislu spominjalo se kako bi u Gundulićevoj,
dakle, u prostoru HGZ-a ostao Klavirski
odjel.
Izvjesno je da će odlaskom MA i percepcija
HGZ-a u javnosti postati drugačija, kao
i da će se pojaviti interes za atraktivnom lokacijom
i prostorom u samom srcu Zagreba,
izgrađenim 1876., a dograđenim 1895. (kada
je zaglavni kamen postavio Car Franjo Josip
I.). A možda će se postaviti i pitanje punog
vrednovanja Velike dvorane i pristupa koji se
već godinama temelji iskljućivo na iznajmljivanju,
bez ikakve profiliranosti i bez vlastitih
ciklusa. Koliko se zna, HGZ nije ponovno
stvorio ni svoj nekadašnji sloj podupirućih
članova i velikih mecena (prinos današnjeg
članstva simboličan je i ne može se napraviti
usporedba, a jedina ozbiljna donacija bila
je koncertni klavir Steinway&Sons koji je
HGZ-u 1995. doniralo Sorosevo Otvoreno
društvo). Jezikom današnjice rečeno, HGZ
nema svoje sponzore, donatore i partnere.
Djelatnosti HGZ-a u posljednjih nekoliko godina profilirale
su se projektom dobro primljenih interdisciplinarnih
predavanja te istraživačko-izdavačkim projektom
pokrenutim 2008. Sabrana djela Blagoja Berse
Što sutra?
Je li problem u nedostatnim sredstvima
ili u zanemarivanju uzusa (suvremenog)
poslovanja? Predsjednik Ravnateljstva
HGZ-a Marcel Bačić u nedavnom
intervjuu Vjesniku rekao je kako je HGZ
za ovu godinu dobio 17.000,00 kuna (vjerojatno
za program) kao i da budućnost
HGZ-a vidi u fokusiranju na koncertnu
dvoranu. „Brigu“ oko Velike dvorane (ali
i oko Male dvorane kada MA ode iz Gundulićeve),
HGZ bi trebao prepustiti ili podijeliti
s nekom marketinškom agencijom i
koncertnim menadžerom – npr. s konver-
tnom poslovnicom Art Agent, i sasvim je
sigurno da bi Velika dvorana tada zaživjela
na drugačiji način kao što bi to osvježilo
i financijsku sliku HGZ-a. A to bi, pak, popločalo
put prema nužno novoj artikulaciji
HGZ-a kao cjeline kada MA ode iz njegova
prostora.
Hoće li HGZ u budućnosti težište i naglasak
staviti na muzikološku djelatnost i
na izdavaštvo i postati neka vrsta središta
u tom smislu (Arhiv i knjžnica HGZ-a bogati
su građom i vrijednim ostavštinama),
ili će postati sjedište jednog ili više profesionalnih
ansambala, ili će nastaviti iznaj-
mljivati dio svojih prostora i dalje... (mogućnosti
ima još), vidjet će se s vremenom.
Ali, vremena nema baš mnogo i bilo bi dobro
kada bi Hrvatski glazbeni zavod samo
15 godina prije svog 200. rođendana ozbiljnije
prionuo tom poslu, na način kako npr.
vodi izvanredno složen i kvalitetan projekt
Sabrana djela Blagoja Berse. Ne treba sumnjati
da bi HGZ mogao naći u tom smislu
sugovornike koji bi pružili ruku i pomogli
da Hrvatski glazbeni zavod i u 21. stoljeću
nastavi svoj život na dobrobit sviju,
kao pravi hram glazbe i jedno od najljepših
mjesta Donjeg grada.
7. svibnja 2012. Objektiv 67