feat - Objektiv

More documents

Recommendations

Info

nuo i pobjegao natrag. Istog dana ponovljen je odlazak u Villalbu, no ovoga puta s tri tenka, od kojih je jedan opet imao žutu zastavu sa slovom "L". Uz klepetanje gusjenica tenkovi su ušli u Villalbu i zaustavili se. Američki oficir koji je izišao iz tenka sa žutom zastavom okupljenim je znatiželjnicima, na talijanskom jeziku s američkim naglaskom, rekao da odmah potraže Don Cala. Nakon nekog vremena do trga se mirnim hodom spustio krupan čovjek odjeven u košulju i hlače, sa šeširom navučenim nisko na čelo i crnim naočalama debelih okvira na očima. Bio je to Don Calo. Šef sicilijanske mafije. Došavši do oficira ništa nije govorio. Izvadio je, bez riječi, maramicu sa slovom "L" i onako krupan, s viškom kilograma mukotrpno se uvukao u američki tenk. Tenk je zaškripio gusjenicama i krenuo. Nakon šest dana Don Calo se vratio u velikom automobilu u pratnji dvaju američkih oficira. U međuvremenu saveznici su osvojili Siciliju. Mafija je preživjela. Doktrina "Do uskrsnuća" pokazala se pametnom. Saveznički prijatelji Sicilijanci nisu čekali kako bi ispostavili račun za usluge saveznicima. Dan nakon Don Calova povratka kući, na kojoj je još stajala ispisana parola "Post fata resurgo!", uz prisustvo američkih oficira, okupili su se njegovi suradnici. Svi su proglašeni službenim prijateljima saveznika. Ovlašteni su nositi oružje, a sam Don Callo proglašen je gradonačelnikom Villalbe. Ponovno su postali legalna vlast! Iako je Don Callo formalno bio tek gradonačelnik male Villalbe, njegova stvarna moć bila je daleko veća. O tome nitko na Siciliji nije imao iluzija. Amerikanci su mu za prve dane gradonačelnikovanja dali nekoliko kamiona cipela, brašna, sira i drugog. Uskoro je u malu Villalbu započela stizati procesija posjetitelja s rukama punim darova za Don Cala, kao da dolaze na srednjovjekovno poklonstvo vladaru. U savezničkom stožeru imao je Don Calo svog čovjeka za vezu u američkoj uniformi. Jednog od pripadnika generacije koja je naslijedila Al Caponea, zloglasnog Vita Genovesa. Nije prošlo puno vremena i sicilijanska mafija započela je burne ekonomske aktivnosti pod američkom zaštitom američkih vojnih snaga. U to ratno vrijeme vladala je nestašica roba svih vrsta. Kako je američka vojska napredovala talijanskim kopnom, tako je iza nje mafija ulazila u "rupe" i preuzimala 74 Objektiv 7. svibnja 2012. feljton feljton ekonomiju u svoje ruke. Kad ju je uzela, odlučila je da ju više ne ispušta. Sicilijanska je mafija duboko ušla u političko tkivo Italije. Postavljala je i smjenjivala ministre i vlade kako joj se prohtjelo, a njeni zlokobni prsti prisutni su u Italiji i danas. No, danas nije jedina. Nakon pada Berlinskog zida na sceni su se pojavile nove, još okrutnije mutacije nastale po obrascu spleta politike i kriminala kakav se dogodio na Siciliji i ekonomskih implozija bivših komnuističkih zemalja. No, infiltracija u političke i ekonomske pore društva, za što je sicilijansko-američkoj mafiji trebalo cijelo stoljeće, postkomunističke bande postigle su za desetljeće. Otac Al Caponea - Gabriele - bio je tek jedna kap u rijeci talijanskih doseljenika što se početkom XX. stoljeća slila u Ameriku. Za razliku od mnogih u Ameriku je poveo i su- Američkim povjesničarima dugo je trebalo da uopće dokumentiraju kontakte između Luciana, FBI-a i vojnih krugova prugu Teresinu. Caponeovi su bili mirna, povučena obitelj. Otac je bio pažljiv prema obitelji, nikada nije tukao djecu, što je bila česta pedagoška mjera među doseljenicima. Petogodišnji Al Capone krenuo je u školu. U to vrijeme škole po sirotinjskim četvrtima New Yorka bile su daleko od slike današnje škole. Bile su to rigidne, u suštini vjerske ustanove u kojima je fizičko kažnjavanje bilo osnovni oblik održavanja reda i discipline. Učiteljice su uglavnom bile mlade Irkinje, često tek nekoliko godina starije od svojih đaka. Za učiteljski posao pripremale su ih časne sestre. Drugih znanja osim elementarne pismenosti koje bi prenijele učenicima nisu imale. Godišnja plaća priučenih učiteljica bila je prilično velika – 600 dolara godišnje. Učiteljice su često fizički kažnjavale učenike, a ponekad bi se stariji učenici po- tukli s učiteljicama. Mladi Capone u prvim je godinama školovanja bio prilično dobar đak. U četrnaestoj godini, ušavši u pubertet, Capone je počeo dobivati sve lošije ocjene. Jedan dan kad ga je učiteljica uobičajeno odalamila, izgubio je živce, pa ne samo da joj je vratio već ju je prebio na mrtvo. Tako je završeno njegovo školovanje. U to vrijeme obitelj Capone preselila se u novu, bolju četvrt. No, Al nije više nije imao volje za školovanje. U novoj će četvrti upoznati dvoje ljudi koji će značajno utjecati na njegov život. Buduću suprugu Mae, i gangstera Johna Torria. John Torrio bio je nova, amerikanizirana generacija gangstera, starija generacija još je na cipelama imala sicilijanske zemlje, uvijek odjeven u elegantna odijela, uglačanih cipela. Niskog rasta, bez izrazite fizičke snage, svoje je sposobnosti temeljio na inteligenciji umjesto na mišićima. Bio je idol većini petnaestogodišnjaka u kvartu. Među onima koji su povremeno obavljali sitnice za Torria bio je i mladi Capone. Krećući se u njegovoj blizini, Al Capone je naučio neke od temeljnih mudrosti koje će i sam primjenjivati u svom radu. Prvo; kako je za pridobivanje poštovanja okruženja potrebno voditi uredan obiteljski život, i drugo kako treba obiteljski život odvojiti od posla. Uzorna katolička porodica u privatnom životu bila je moralno pokriće za gangsterski profesionalni život. 1909 John Torrio otišao je u Chicago, a Capone nastavio svoje druženje s pripadnicima sicilijanskoga kriminalnog svijeta u New Yorku. No, to druženje nije bilo predznak njegova budućeg života. Mnogi drugi Caponeovi vršnjaci živjeli su slično. U to predprohibicijsko vrijeme kriminalci su bili ljudi iz susjedstva koji se veličinom svog bogatstva nisu bitno odvajali od drugih stanovnika četvrti. Za mlade kretanje u njihov blizini nije bilo najveće od mogućih zala koje je nudila ulica. Kao i većina mladih Al je živio u roditeljskoj kući. Otac je napokon ostvario san s kojim je došao u Ameriku – otvorio je vlastitu brijačnicu i obitelji je krenulo nabolje. I Al je počeo raditi kako bi doprinio obiteljskom boljitku. Nakon odlaska Johna Torria Capone je upoznao Frankiea Yalea, čije je talijansko prezime glasilo Ioele. Yale je bio čovjek koga su se mnogi bojali. Za razliku od Torria, ugled je stekao agresivnošću i snagom. Po preporuci Torria, Yale je u svom lokalu “Harvard Inn” zaposlio osamnaestogodišnjeg Caponea. Capone je bio pipničar, konobar, a kad bi se neki gost napio preko mjere i izazivao gužvu i izbacivač. Jedne večeri mladom Caponeu zapela je za oko lijepa djevojka. Došao je do stola i počeo joj se udvarati ne baš džentlmenskim rječnikom. No, među društvom za stolom zatekao se i njen brat Frank Galuccio komu se takvo udvaranje sestri nije nimalo dopalo. Galuccio je skočio i udario Caponea. Ovaj se na to izbezumio od bijesa i započela je žestoka tuča. U jednom trenutku Galuccio je izvadio nož i nekoliko puta potegnuo po Caponeovu licu. Od te je večeri na licu "Velikog Ala" ostao ožiljak koji mu je donio nadimak “Scarface”. Istina, nikad se nitko nije usudio izgovoriti taj nadimak u Caponeovu prisustvu. Galuccio je otišao, u to vrijeme mladom, sicilijanskom kriminalcu Lucky Lucianu požaliti se na Caponea. Luciano se sastao s Capeoneovim zaštitnikom Yaleom i dogovorio da se stvar riješi time što će se Capone ispričati Franku Galucciu. Radeći kod Yalea, Capone nije pokazivao nikakve sposobnosti koje bi naznačile njegovu buduću karijeru. U devetnaestoj godini upoznao je prekrasnu plavokosu irsku djevojku Mae Caughin, dvije godine stariju od njega. Njeni roditelji u početku su se protivili vezi, no nakon što je 4. prosinca 1918. rođen unuk – Albert Francis "Sonny" Capone, popustili su. Kum Caponeovu sinu bio je John Torrio. S predivnom ženom i djetetom Al se Capone posvetio običnom životu. Prestao je raditi kod Yalea. Mlada obitelj preselila se u Baltimore gdje se Capone zaposlio kao knjigovođa u građevinskoj firmi jednog talijanskog doseljenika. U novoj profesiji pokazao se marljivim. Odlično se snalazio s brojkama i bio pouzdan. Budući najmoćniji gangster dvadesetog stoljeća, možda bi ostatak života proveo kao knjigovođa da mu iznenada nije preminuo otac. Kada je nestalo autoriteta oca, koji je kod patrijarhalno odgojenog Ala imao veliku važnost, upražnjeno mjesto oca zauzeo je John Torrio. U to je vrijeme Torrio bio u Chicagu gdje su se otvarale neslućene poslovne mogućnosti, od kocke, prostitucije do ilegalnog alkohola. Grad na rubu “divljeg zapada” bio je preplavljen kriminalom, korupcijom i nasiljem. Ključni čovjek čikaške kriminalne scene bio je Jim Colosimo koji je zajedno sa svojom ženom Victorijom Moresco držao pod kontrolom javne kuće. Kad se posao s bordelima razvio toliko da je to prelazilo njegove upravljačke sposobnosti Colosimo je pozvao iz New Yorka Johna Torria da mu on vodi posao s javnim kućama. Colosimo je bio vulgaran, razmetljiv prostak. Volio se, poput današnjih tranzicijskih tajkuna razmetati bogatstvom. Na svakom prstu imao je dijamantni prsten. Cijela mudrost njegovog poslovanja svodila se na puko reketarenje javnih kuća. Kad su pojavile se naznake nadolazeće prohibicije, Colosimo je ležerno odmahnuo rukom i rekao Torriu kako tu neće biti novaca za njih. Međutim, inteligentni Torrio mislio je suprotno. Došavši u Chicago, mladi je Capone imao u početku odbojnost prema poslovanju s prostitucijom. No, zarada je, u usporedbi s poslom knjigovođe, bila prevelika da bi moralni obziri prevladali. Talentirani i vjerni Capone vrlo je brzo postao ne samo za- John Torrio bio je nova, amerikanizirana generacija gangstera – starija generacija još je na cipelama imala sicilijanske zemlje – uvijek odjeven u elegantna odijela, uglačanih cipela poslenik već partner Johna Torria. Nedugo nakon dolaska Capone je u otmjenom dijelu Chicaga kupio kuću u koju je smjestio ženu i dijete, majku i drugu blisku rodbinu. Dva brata pridružila su mu se u poslu. U duhu talijanskoga katoličkog juga, i Capone je idealizirao obitelj. Za otmjeno susjedstvo Capone je bio uspješni trgovac rabljenim namještajem. Caponeova karijera u redovima mafije u to vrijeme razvijala se bez dramatičnih skokova ili padova. Uostalom, tada je bilo poprilično gangstera koji su itekako bili poznatiji od Caponea, a danas su zaboravljeni. Capone je polako i uporno širio svoje buduće carstvo na području milijunskog Chicaga. Gubitak brata Na izborima 1924. mafija je bila prilično angažirana. Kako je bilo puno nasilja na izbornim mjestima, policija je poslala veliku grupu naoružanih policajaca u civilu. Brat Al Caponea Frank, koji je upravo završio jedan “poslić” naletio je, ne prepoznavši ih, na automobil pun policajaca u civilu. Na njegovu nesreću policajci su njega prepoznali i zapucali. Tijelo Franka Caponea bilo je izbušeno mecima kao vreća. Capone je pojačao pritisak i riješio izbore u svoju korist. No, cijena pobjede, gubitak brata, dugo ga je progonila. Sprovod koji je organizirao poginulom bratu bio je faraonskih razmjera. Šef čikaške policije na sprovod je poslao iste policajce koji su izrešetali Caponeova brata. No, Capone se nije dao isprovocirati. S dvadeset i pet godina Capone je bio prilično iskusan, a njegovo ime već je imalo težinu u Chicagu. Krhki mir koji je vladao među gangsterskim grupama uskoro je otišao k vragu. Uzrok je bio golemi novac koji je naglo dolazio od krijumčarenja alkohola nakon uvođenja prohibicije. Rat koji će započeti pokazat će pravu prirodu Al Caponea, kako diplomatsku, tako i onu beskrupuloznog ubojice. Tko god je htio preuzeti kontrolu nad Chicagom, trebao je pokoriti nekoliko dobro naoružanih bandi. Dvije najzloglasnije bile su irska koji je vodio Dion O'Banion, i druga, sicilijanska, braće Genna. Caponeov šef, inteligentni Torrio, krenuo je s diplomatskim inicijativama prema tim bandama. No, u pozadini su išle i druge, "ratne" pripreme. Diplomacija je propala i Dion O'Banion i braća Genna otišla su s kuglama u glavama na onaj svijet. Pogreb Diona O'Baniona postavio je nove standarde u gangsterskim pogrebnim pro- 7. svibnja 2012. Objektiv 75
cesijama. Ispred i iza lijesa ubijenoga gangstera išlo je šest tisuća ljudi, a na groblju je povorku čekalo još pet tisuća ljudi. Novine su se natjecale u krasnorječivosti u opisu pogreba. Torrio i Capone tom su likvidacijom vođe protivničke bande dobili veliki teritorij za širenje alkoholnog biznisa i riješili se potencijalnog napadača. Naravno, nakon toga morali su podići standarde vlastite sigurnosti. Broj onih koji su željeli osvetu nije bio mali. Opasnost je bila toliko ozbiljna da je John Torrio, koji je ionako jedva preživio jedan pokušaj likvidacije, zaključio kako takvo gomilanje novca postaje prerizično zbog opasnosti da bude ubijen. Odlučio je povući neočekivani potez, napustio je Chicago i vratio se u New York. na vrhu piramide Preuzevši kormilo, Al Capone je postao najznačajniji čovjek na čikaškoj gangsterskoj sceni. Kako bi istaknuo svoju moć, "upravu tvrtke" preselio je u prestižni Metropole hotel. Cijena mjesečnog najma luksuznoga peterosobnog apartmana bila je, za to doba, vrtoglavih 1.500 dolara mjesečno. Postavši mafijaški šef, započeo je graditi i sliku o sebi u javnosti. Novinar Harry Read postao je njegov prvi savjetnik za odnose s javnošću. Strategija u odnosima s javnošću, koju mu je predložio Read, glasila je – Capone mora u javnosti ostaviti sliku dobrog momka. Capone se počeo pojavljivati u Operi, na prestižnim sportskim natjecanjima i društvenim zbivanjima. Postao je važan dio društvene kreme. Novine su bile pune njegovih slika u društvu bogatih, slavnih i utjecajnih osoba, koje se nisu libile slikati se uz njega. Očaravao je javnost elegancijom. Nitko ga nije vidio s neuredno svezanom kravatom, zgužvanim odijelom ili prljavim cipelama. Nikada više nakon Caponea neće jedan gangster imati tako pozitivan publicitet. Čitatelj se može zapitati kako je to moguće. Odgovor je jednostavan; Capone nije preplavio ulice Chicaga jeftinim heroinom već alkoholom. A pili su svi. Od besposličara s uličnih uglova do čikaške društvene elite. U vrijeme kad je cijela Amerika pila ilegalna alkoholna pića gangster koji ih je opskrbljivao bio je društveno prihvatljiva ličnost. Krajem 1925. Capone je otišao sa sinom Sonnyiem u New York na operaciju kojom je trebalo ukloniti kroničnu infekciju uha od koje je Sonny bolovao. Posjetio je Franka Yalea kod koga je nekada radio kako bi dogovorili isporuke viskija iz Kanade za kojim je bila velika potražnja. Yale je pozvao Capo- 76 Objektiv 7. svibnja 2012. feljton feljton nea na božićnu proslavu u Adonis klub. No, dan prije proslave saznao je preko doušnika kako se jedna protivnička gangsterska grupa priprema pokvariti im večer. Savjetovao je Caponeu da ne dolazi na proslavu kako bi se izbjegla gužva. Međutim, Capone je insistirao da sve ostane kako je dogovoreno. Imao je i on svoje planove iznenađenja. Kad su na večer proslave, oko tri ujutro u klub došli članovi protivničke bande, nisu se pošteno ni snašli kad je Capone dao znak svojim ljudima. Otvorila su se vrata pakla. Caponeovi momci izrešetali su ih u komadiće. Pod je bukvalno bio prekriven ljudskom krvlju i raznesenim dijelovima tijela. Pokolj je kasnije dobio naziv "Masakr u Adonis klubu". Time je Capone dao jasan znak svima kako je Chicago centralno mjesto mafije i kontrolira se odatle. New York i drugi gradovi tek su periferija gangsterske impe- Caponeovi su bili mirna, povučena obitelj. Otac je bio pažljiv prema obitelji, nikada nije tukao djecu, što je bila česta pedagoška mjera među doseljenicima rije izrasle na prohibiciji. A, Cezar je on – Al Capone. Novine su nakon "Masakra u Adonis klubu", ne bez doze lokalpatriotske zavisti, proglasile Caponea "najvećim gangsterskim vođom u povijesti". Povratak u Chicago bio je trijumfalan. Ne samo što je poslao jasnu poruku bandama u New Yorku već je i sklopio odličan posao s uvoznim viskijem. Organizirao je veliku transportnu mrežu koja je bez prestanka dopremala viski iz Kanade. No, uskoro je jedan neplanirani incident pokvario Caponeovu poslovnu idilu. Mladi pomoćnik javnog tužitelja Billy McSwiggin odlučio je provesti večer s prijateljem u jednoj od Capneovih ilegalnih točionica alkohola. Na putu im se ispraznila guma na kotaču automobila pa su stopirali. Pokupio ih je gangster O"Donnell, smrtni neprijatelj Caponea. U obilasku lokala pijana irska grupa završila je nedaleko restorana Hawthorne Inn., u kome je s društvom večerao Al Capone. Šapat o tome kako Irci kruže njegovim područjem Capone je doživio kao uvrjedu. Dio njegove strategije bilo je rezanje u korijenu svakog nepoštivanja njegova poslovnog područja. Capone i društvo izišli su iz restorana i smjestili se u automobile i čekali. Uskoro je mala grupa pijanih Iraca izašla na ulicu. Capone nije znao da je među njima i pomoćnik javnog tužitelja. Zaštektali su thompsoni i Irci su pali pokošeni. Drugi dan digla se velika povika u tisku protiv gangsterskog nasilja. Iako moralni lik državnog službenika pijanice nije bio uzoran, javnost se ovoga puta okrenula protiv Caponea. Kao i obično policija nije mogla skupiti niti jednog dokaza protiv Caponea. Zid šutnje bio je neprobojan. Nemoćna policija krenula je tada posredno na Caponea i svoju frustraciju pretvorila u seriju racija protiv Caponeovih lokala i bordela, a podmetnuto je i nekoliko požara koji su nanijeli veliku štetu njegovim poslovima. Policijska je osveta bila žestoka, Capone se povukao pred njihovim gnjevom i sljedeća tri mjeseca proveo izvan grada. Tri mjeseca koja je proveo u osami, istina – cijelo je vrijeme bio okružen velikim brojem tjelesnih čuvara – dala su mu prilike razmišljati o sebi, svom životu, i svojoj ulozi na "ovom svijetu". Počeo je ozbiljno razmišljati o povlačenju. Uostalom, nije li njegov idol, i drugi otac, John Torrio učinio isto. No, Capone je shvatio kako je otišao preduboko te bi povlačenje značilo provesti duge godine u skrivanju. Odlučio je riskirati i vratiti se u Chicago. Započeo je složene pregovore s čikaškom policijom o predaji. Iako je to nekima zvučalo kao hereza, Capone je dobro znao što radi. Nakon teških pregovora Capone se 28. srpnja 1926. pojavio, praćen gomilom novinara i fotoreportera pred licem pravde. A, pravda, u vidu policije, nije mogla prikupiti ni jedan dokaz protiv Caponea. Odlučio je vratiti svoj "dobri" lik u javnosti narušen ubojstvom zamjenika javnog tužitelja, tako što će prekinuti ubijanja na ulicama grada. Ponudio je ljutom protivniku gangsteru Hymie Weissu savezništvo. No, ovaj je to bez puno razmišljanja odbio. Sljedeći dan Weiss je izrešetan. Čikaške novine opet su počele dizati glas proti gangsterskog ubijanja usred bijela dana. Capone je organizirao "mirovnu konferenciju" za koju se pobrinuo da dobije veliki publicitet, kao i njegova uloga u njoj. Ponudio je okupljenim gangsterima "veliki plan". Prvo – više neće biti ubijanja po ulicama, i drugo – ona koja su do tada učinjena neće biti osvećivana. Caponeova snaga, demonstrirana nedavnom likvidacijom Hymie Weissa koji je sličnu ponudu odbio, bila je dovoljno uvjerljiva. Gangsteri su plan prihvatili i sljedeća dva mjeseca na ulicama Chicaga zavladao je nezapamćeni mir. No, novac u igri bio je prevelik da bi mir ostao dugotrajan. Početkom 1927. Caponeov bliski prijatelj Theodore Anton zvan "Toni Grk" ubijen je. Capone je doživio emotivni slom. Opet je počeo razmišljati o povlačenju. Otišao je toliko daleko da je u svoju kuću pozvao grupu novinara, smjestio ih u raskošnu kuhinju i dok im je pripremao špagete glasno lamentirao o povlačenju. Ne zna se koliko je to bila ozbiljna ideja, ili samo sjajan medijski potez, no opasnost da naleti na metak sa svojim imenom na njemu bila je više nego realna. S druge strane, korporacija koju je izgradio, i okus moći koji je išao uz nju, imao je svoju težinu. Capone je sebe doživljavao ne kao gangstera već kao poslovnog čovjeka koji je zapošljavao tisuće siromašnih talijanskih doseljenika koji su radom u njegovoj "firmi" hranili svoje obitelji. Ti su argumenti bili dovoljno uvjerljivi kako bi napuštanje posla ostavio za budućnost. prijestolnica kriminala Capone je od Chicaga stvorio prijestolnicu kriminala. Izgledalo je kako će mafija zauvijek imati milijunski grad u svojim rukama. Oduzeti im Chicago, činilo se, moguće je samo vojnom operacijom većih razmjera. No, u pozadini zbivanja koja su držala pozornost javnosti u svibnju 1927. američki vrhovni sud donio je, naizgled nevažnu odluku, koja će na kraju slomiti Caponea. Padom Caponea započet će i pad moći mafije. Vrhovni sud donio je odluku u procesu protiv sitnog gangstera Manny Sullivana kako mora prijaviti prihode od ilegalne trgovine alkoholom i platiti porez na te prihode. U objašnjenju te dalekosežne odluke rečeno je kako je prijavljivanje ilegalnih prihoda protivno pravu optuženika da ne kaže išta što mu može štetiti, ali ipak nije protivno ustavu. O kakvom se pravu radi čitatelju će biti jasno ako se sjeti bilo kojeg američkog filma u kojem razbješnjeni pajkan, jedva se suzdržavajući da negativca ne raspali po gubici, recitira: "Imate pravo šutjeti, sve što kažete može i bit će korišteno na sudu protiv vas, imate pravo naodvjetnika… itd, itd." Ta je odluka Vrhovnog suda u "Sullivanovu slučaju" otvorila put za potpuno drugačiji pristup Caponeu i drugim gangsterima. Stvorila se šansa kojom je država u ratu s Budući najmoćniji gangster dvadesetog stoljeća, možda bi ostatak života proveo kao knjigovođa da mu iznenada nije preminuo otac. Kada je nestalo autoriteta oca, koji je kod patrijarhalno odgojenog Ala imao veliku važnost, upražnjeno mjesto oca zauzeo je John Torrio mafijom mogla zaobići zid šutnje koji je svaku istragu, ili suđenje pretvarao u lakrdiju. Capone, kao i najšira javnost nije imala pojma o "Sullivanovu slučaju". Capone je imao prečih poslova. Radio je na svom PR-u. Žalio se novinarima: "Devedeset posto Čikažana pije i kocka. Ja im pružam kvalitetna pića, i pristojne uvjete za kockanje. Ali me nitko ne cijeni. Tretiraju me kao bogatoga gorilu." Ta slika u javnosti išla mu je sve više na živce. Kad je otišao na putovanje u Kaliforniju na svakom mjestu bi ga dočekivale gomile do zuba naoružanih policajaca. Na povratku u Chicago dočekalo ga je šest policajaca sa sačmaricama. – Čemu artiljerija? – pitao ih je iznervirani Capone. Otišao je u Miami gdje je iznajmio kuću. No, ni tu ga nisu dočekali otvorenih ruku. Uskoro je kupio veliku kuću sa 14 soba, u španjolskom stilu, okruživši ju neprobojnim betonskim zidom. Proljeće 1928. gospođa Capone provela je u obnavljanju kuće ne pitajući što koliko košta. U međuvremenu poslovi s viskijem nisu išli glatko. Capone je bio uvjeren kako njegov partner u uvozu viskija Frank Yale radi iza njegovih leđa. Prvog rujna Frank Yale mirno je ispijao piće u jednom njujorškom ilegalnom baru kad ga je barmen pozvao i rekao kako ga netko zove na telefon. Yale je uzeo slušalicu i ono što je čuo natjeralo ga je da problijedi. Bez riječi je izašao iz bara i sjeo u svoj automobil. No, nije stigao ruke staviti na volan. Kiša metaka prikovala ga je za sjedalo. Tako je automat thompson prvi put upotrijebljen za gangstersku likvi- daciju na ulicama New Yorka. U međuvremenu Federalna porezna uprava, daleko od medijske pozornosti, osnovala je specijalni policijsko-obavještajno-revizorski odjel s ciljem da skupi sve dokumente vezane uz Caponeove prihode i rashode. Na čelu odjelu našao se Elmer Irey, a glavni "kopač" po dokumentima bio je neumorni Frank Wilson. Na mjesto javnog tužitelja u Chicagu vlada je postavila Georga Emersona Johnsona s Caponeom kao primarnim ciljem. U ljeto 1928. Capone je upravu svoje kriminalne korporacije preselio u luksuzni čikaški hotel Lexington. Unajmljena su cijela dva kata. U Caponevu uredu postavljena su tajna vrata kako bi mogao, u slučaju potrebe, neopaženo pobjeći. Poslovi su išli kao i obično, no glavobolju mu je zadavao Bugs Moran. Jedan od konkurenata koji je uporno pokušavao likvidirati neke od Caponeovih najbližih suradnika. Capone je odlučio riješiti se Bugs Morana jednom zauvijek. No, ono što je trebao biti jednostavan posao pretvorilo se u događaj pod nazivom "Pokolj na Valentinovo" koji je ponovno narušio sliku Caponea u javnosti. Plan je bio namamiti Morana s kamionom punim pića u klopku i likvidirati. Dvojica ubojica, prerušenih u policajce, došli su na mjesto klopke i zatekli sedam Moranovih gangstera. Izrešetali su ih tako temeljito da je garaža u kojoj je bila organizirana klopka sva bila u krvi, a komadići tijela ubijenih po zidovima. No, među ubijenima nije bilo Bugsa Morana. Kad je stigla policija jedan od Moranovih gangstera, Frank Gusenberg, iako pogođen sa 22 zrna još je bio živ. Kad ga je policija pitala tko je pucao, prošaptao je, dok ga je život napuštao u vidu goleme lokve krvi koja se širila pod njim: "Nitko nije pucao. " Svima je bilo jasno tko je stajao iz pokolja. Capone je, naravno, imao čvrst alibi. U vrijeme događaja bio je na Florodi u svojoj kući. Negativni publicitet potaknut tim događajem prevazišao je sve što je ikada napisano u znak ogorčenja zbog gangsterskih obračuna. Ime Al Caponea postalo je tako poznato po zlu u svakom kutku Amerike. No, golemi publicitet nanio je Caponeu štetu i na posredan način. Događaj je uzrujao i predsjednika Sjedinjenih Država Herberta Hoovera. Naredio da se federalne agencije prime Caponea. – Hoću tog čovjeka u zatvoru! – naredio je. U sljedećem broju: Caponeov boravak u zatvoru i njegova smrt 7. svibnja 2012. Objektiv 77
Page 1: NaCioNalNi PolitiČki maGaZiN 7. sv
Page 5 and 6: 14 dana HRVATSKA Daj ajde, molim te
Page 7 and 8: 8 Rojenje i rojensko prigovaranje R
Page 9 and 10: ljudi su važni Tema radništva, za
Page 11 and 12: Piše: Andrea lAtInOvIĆ Snimke: PI
Page 13 and 14: 18 Objektiv 7. svibnja 2012. PReMIj
Page 16 and 17: sUMORnA slIkA HRvAtske Zemlja upla
Page 18 and 19: Vilim Ribić Svojevremeno sam upozo
Page 20 and 21: HRt U OčekIvAnjU nOvOg zAkOnA šen
Page 22 and 23: sOcIjAllIBeRAlI Kad se već insisti
Page 24 and 25: sUMRAk gRAđAnskIH slOBOdA konom, p
Page 26 and 27: RefORMA ŠkOlstvA učenicima omogu
Page 28 and 29: 44 sPOR 'POtROŠAč' - Ht Što je s
Page 30 and 31: sAd - zeMljA sIROMAŠnIH na diploma
Page 32 and 33: dIvljI (jUgO)zAPAd tnog škriljca,
Page 34 and 35: A(pp)l(e) Capone Apple, jednako kao
Page 36 and 37: AfgAnIstAn POslIje AMeRIkAnAcA Razl
Page 38 and 39: HRvAtskA kAO slOvenIjA za iz BiH na
Page 40 and 41: već jadikuju tražeći od države
Page 42 and 43: MAtkO MeŠtROvIĆ, člAn gORgOne Bi
Page 44 and 45: MAtkO MeŠtROvIĆ, člAn gORgOne No
Page 48 and 49: PčelARskA UdRUgA degenIjA Zdravlje
Page 50 and 51: ma više od 2GB i u sebi već sadr
Page 52: k o n f e r e n c i j a U»inci Ula

feat - Objektiv

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?