KOSMO

Fotos: Radule Božinović Redaktion: Vera Marjanović
Živi li još
čovjek u nama?
IZBJEGLICE. Izbjeglička kriza potresa Evropu. Dok se političari prepiru
i podižu ograde, građani pomažu organizovano i individualno.
U Austriji je pokazan visoki nivo solidarnosti i samilosti, a bilo je i
humanitarnih akcija koje su organizovali naši ljudi. Da li bi i kako
pomogli izbjeglicama, KOSMO je na ulici pitao prolaznike.
Fahra KIČIĆ (37),
knjigovođa
Pomogla bih im u vidu hrane,
novčano, a rado bih poklonila i
odjeću moje djevojčice. I sama
sam bila izbjeglica. Dobro
znam kakva je muka kad se bježi
od rata u nepoznato. Sjećam
se da nismo imali ništa, ali su
nam dobri ljudi pomagali.
Svetlana STOJADINČEVIĆ
(29), bedinerka
Već sam poklanjala odjeću i
sredstva za higijenu i namjeravam
da nastavim. Pružila bih
pomoć svim ljudima u nevolji.
Naročito me potresaju slike
izbjegle djece i pomisao da su
možda gladna i žedna. Bila sam
izbjeglica i nisam to zaboravila.
Emir BANJANOVIĆ (32),
ugostitelj
Pomažem sve vrijeme, a činiću
to i ubuduće, ne samo zato
što sam iskusio izbjeglički život.
Mislim da treba pomoći
svakom ljudskom biću koje
je u opasnosti i koje bijegom
spasava svoj život, bez obzira
odakle dolazi.
Mirjana FIRULESKOVIĆ (62),
penzionerka
Teško mi je kad vidim hiljade
ljudi koji su napustili svoje
domove, a ne znaju gde će se
zaustaviti. Treba im pomoći
i olakšati im nesreću jer to je
obaveza svih nas. Ja nemam
puno, ali želim da učestvujem
u humanitarnim akcijama.
Elma SERDAREVIĆ (15),
učenica
Razumijem ljude koji bježe od
rata. Mnogo mi je bilo teško
kad sam pročitala izjavu majke
koja je molila da neko njeno
dijete odvede na sigurno, a ona
će se vratiti u svoju ratom zahvaćenu
zemlju. Voljela bih da
izbjeglicama poklonim odjeću.
Trivo SAVANOVIĆ (60),
nezaposlen
Ne bih im pomogao! Političari
su doveli do svega ovoga, samo
obećavaju, a onda obećanja ne
ispunjavaju. Prodaje se oružje, a
obični narod gine. Ove izbjeglice
imaju para, plaćaju hotele i
čini mi se da među njima nema
sirotinje kojoj treba pomoć.
RIJEČ
IZDAVAČA
Dejan SUDAR
o našoj
izbornoj listi
Vaše mišljenje pošaljite na:
dejan.sudar@kosmo.at
Mahanje
sa začelja
U
svojoj kolumni iz prošlog broja
naglasio sam značaj našeg
kolektivnog izlaska na predstojeće
bečke izbore, kako zbog nas
samih, tako i zbog naše pozicije u
političkom sustavu ove zemlje.
I dok ja godinama, u brojnim službenim
i neslužbenim razgovorima s
visokim čelnicima grada i države, ali
i sasvim običnim građanima, uporno
naglašavam važnost našeg sudjelovanja
na izborima, s istim zanimanjem
godinama pratim i pozicioniranje
kandidata s podrijetlom u bivšoj Jugoslaviji
na izbornim popisima etabliranih
austrijskih stranaka.
I moram vam, dragi čitatelji i čitateljice,
priznati da sam nažalost
ponovo razočaran: činjenica da se
prezimena na „ić“ mogu opet samo
pročitati na samom začelju, tj. na
besperspektivnim mjestima, ostavlja
uistinu gorak okus kad je riječ o mojim
dubokim političkim uvjerenjima.
Bečki izbori su u ovom pogledu
još jedna propuštena prilika da se konačno
stvori jedna ravnoteža, a i da
jedno staro ili novo lice iz naše zajednice
dobije barem iole realno šansu
da uđe u klupe gradskog parlamenta.
Ukoliko austrijske političke stranke
i u budućnosti ne budu stavljale
barem jednog ili dvoje doseljenika
na dobru izbornu poziciju, onda će
i svako apeliranje na ljude iz naše
zajednice da glasaju biti manje
efektno. Za takav zaključak, dakako,
nije potreno biti Nostradamus.
To, naprosto, nalaže zdrava logika
i matematika.
Sposobni mladi i inteligentni ljudi
iz našeg podneblja, čija sam imena
ugledao na marginalnim mjestima
njihovih stranaka, zaslužili su više
nego broj 125. na listi ove i one
stranke. Vrijeme je za nas!
KOSMO 05