Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

SADRŽAJ 

PrEPOzNAVANJE muDrOSTI 

Prof.dr. Fadil Čerkez 2. 

ŽIVOT IZ EPRUVETE 

Akademik Ljubomir Berberović 4. 

zELENILO I KONKurENTNO 

Prof. dr. Fahrudin Šebić 5. 

urbANE SrEDINE 

ZA HUMANE cILJEVE 

Amela Potur 6. 

rANE NA OzONSKOm SLOJu 

Željko Majstorović, dipl.inž. - klimatolog 8. 

GOsPINA PAPUČIcA 

INTErESANTNA I rIJETKA 

Dr.sc. Čedomil Šilić 10. 

mOJA KrOŠNJA, mOJA 

SNAgA 

Ana Mrdović, dipl.ing.hort 11. 

SEObA zmIJA 

Doc.dr. Dalibor Ballian 12. 

JEŽA NE VOLE NI MEDVJED 

NI VuK 

Sead Hadžiabdić, dipl.ing. šumarstva 13. 

KOscU PRIJETI NEsTANAK 

Mr. Dražen Kotrošan 14. 

sANA U bOcAMA 

Dr. sc. Emir Temimović 15. 

VELIKA sUŠA JE POČELA 

Doc. dr. sc. Dalibor Ballian 16. 

zASADI - PA zAgADI 

Prof.dr. Vladimir Beus 19. 

MEsOŽDERI HVATAJU I 

PLIJEN 

Prof. dr. Vladimir Beus 20. 

ASPIrIN JE I LIJEK zA 

bILJKE 

Prof.dr. T. Šarić 21. 

JASNIN ENcIJAN GENTIANA 

JASNAE 

uKrAS bOSANSKIH PLANINA 

Prof.dr. Sulejman Redžić 22. 

62 

FONDEKO SVIJET, 26/2008. 

Tema broja: 

PLODOVI ZEMLJE 

KO PrOIzVODI - zNA ŠTA JEDE 

Prof. dr. Esma Velagić-Habul 

ISTINE I zAbLuDE O 

25. 

ZDRAVOJ HRANI 


TEŠKO zEmLJI OD mETALA 

Mr. sc. Suvada Borić-Šaćiragić 

TVORNIcE HUMUsA 

29. 

I PrOTEINA 

Tatjana Vučković 31. 

HRANA ZDRAVIH LJUDI 

Dr.sc. Šekib Sokolović 33. 

sA sELA JE, DOMAĆE JE 

Mr. Esma Kreso 34. 

TRI KORAKA DO cERTIFIKATA 

Maida Hadžiomerović, dipl.ing. 

gOrIVO S mIrISOm 

36. 

PRŽENIH KROMPIRIĆA 


uz mrKVu I bATINA 

Prof. dr. Aleksandar Knežević 

STrAST I PrOFIT bEz 

39. 

MJERE OČIJU 

Mile Petrović 

DOLOMITI - RIZNIcA 

40. 

KONTINENTA 

Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing. 42. 

bOSANSKA ŠANgrILA 

Muhamed Gafić 44. 

MOĆ LINIJE U cRTEŽU 

Vojislav Vujanović 48. 

SAmO JE VODA SuVENIr 

Drago Bozja, dipl.ecc. 51. 

sVJEŽE, sUŠENO I - sIGURNO 

Anida Džanko 

cENTAR sPAsA NA 

52. 

bORAČKOM JEZERU 

Dr.sc. Adem Hamzić 

ORUŽIJE NEVIDLJIVIH 

53. 

RAZARAČA 

A.Džuvić, S.Redžić, A.Alić 58.

Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvoja i 

kvalitet života „Fondeko“ Sarajevo 

Upravni odbor Fondeko: 

Dr.sci.Tatjana Neidhardt, (predsjednik); Hajdar Arifagić, 

novinar; akademik Ljubomir Berberović; prof.dr. Vladimir 

Beus; prof.dr. Esma Habul – Velagić; Ana Mrdović, dipl. 

ing.hort; mr.teh.nauka Faruk Muštović; akademik fra Petar 

Vidić; Nermin Zubčević, dipl.vet. 

Za izdavača: Halida Vuković 

Glavna i odgovorna urednica: 

Alma Džinović 

Uredništvo: 

Akademik Ljubomir Berberović, Alma Džinović, 

novinar, prof. dr. Aleksandar Knežević, mr. Esma Kreso, 

doc. dr.Šekib Sokolović, dr. sc. Čedomil Šilić, 

prof. dr. Dubravka Šoljan, akademik fra Petar 

Vidić, Vojislav Vujanović, likovni kritičar 

Unos teksta: Admir Tihić 

Lektor: dr. Aiša Softić 

Korektor: Sabaheta Abadžić 

Sekretar redakcije: Zumreta Begović 

Osnivač i prvi glavni i odgovorni urednik 

Nijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP ’’Global 500’’ 

Adresa redakcije: Revija “Fondeko svijet” 

Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo - 

Bosna i Hercegovina, tel./fax: ++387 33 21 13 54, 

e-mail: fondeko@bih.net.ba, www.fondeko.ba 

Rukopisi, fotografije, diskete i CD se ne vraćaju. 

Štampa: BLICDRUK Sarajevo 

Za štampariju: Muhamed Hrlović, graf. ing. 

U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija 

“Fondeko svijet” upisana je u Registar medija u Ministarstvu 

obrazovanja, nauke i informisanja Kantona 

Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj 

NKM 14/99, od 19. 05. 1999. 

Naslovna strana: 

Prenj (Cetina) 

Foto: Muhamed Gafić 

Posljednja strana: 

Runolist (Leontopodium alpinum L.) 

Foto: Dubravka Šoljan 

Tiraž: 3.000 

Revija se štampa na recikliranom papiru 

ISSN 1512-634X UDK 574 (05) 

RIJEČ UREDNICE 

OKuS ODgOVOrNOSTI 

Znatiželjni, istraživački duh čovjeka 

davno je otkrio vezu između prirode, 

hrane i zdravlja. Veliko Hipok 

r atovo djelo „Kanoni medicine“, još oko 

400. godine prije nove ere naglašava jednu 

mudrost: „Neka hrana bude lijek tvoj– a lijek 

neka bude hrana“. U narodu popularno 

nazvana „ zdrava ili bio hrana“, organski 

uzgojena hrana danas je u svijetu top tema. 

Prema nekim dostupnim podacima u 

zemljama EU prodaja organskih proizvoda 

je utrostručena.Zbog velike potražnje 

i nemogućnosti proizvodnje usljed velike 

zagađenosti zemljišta i zraka i narušenih 

odnosa u prirodi, nepostojanja osnovnih 

agroekoloških preduslova za organsku 

proizvodnju, u razvijenim zemljama se 

javlja veliki nedostatak organskih proizvoda 

na tržištu, a manje razvijene zemlje 

u kojima su još uvijek očuvani ekološki 

uslovi imaju šansu. 

Istraživanja pokazuju da je zemlji šte, 

voda kao i cjelokupna životna sredina u 

pojedinim područji ma Bosne i Hercegovine 

do 6 puta manje kontaminirana u 

odnosu na razvijene. 

Međutim, zainteresovane strane u sektoru 

organske hrane u BiH prepoznali su 

manjak regulatornog i institucionalnog 

okvira kao jednu od najvećih slabosti 

i ograničenja za budući razvoj sektora, 

te da ekspanzija organske proizvodnje, 

drugim riječima, ovisi samo od intervencije 

države. 

U BiH je dosad uspostavljen mali, ali 

vitalan sektor organske hrane.Prema podacima 

studije «Organska proizvodnja 

hrane - pokretač ruralnog razvoja BiH», 

organsko tržište u BiH raste uz godišnji 

porast od 10 do 20 posto. 

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije 

govore da se pesticidima 

svake godine otruje oko 3 miliona 

ljudi.U polovini kontrolisanih proizvoda 

su nađene rezidue pesticida i zato se 

potrošačima preporučuje ljuštenje kore 

sa voća i povrća.Kada govorimo o znanstvenom 

legitimitetu kvalitete, rezultati 

jedne američke studije jasno pokazuju 

da je udio flavonoida u organski, ekološki 

uzgojenom paradajzu znatno veći (i do 

97%) nego u onom uzgojenom na konvencionalan 

način. 

Ljudi, koji kupuju organski uzgojeno 

voće i povrće, triput su manje izloženi 

štetnom djelovanju pesticida.Stoga izbor 

između ekološki/organski i konvencionalno 

uzgojene hrane nije samo stvar ukusa 

ili odgovornosti prema sebi. 

Kupovinom organskih proizvoda 

demonstriramo svoju odgovornost prema 

prirodi (organski uzgojena hrane ne 

zagađuje okoliš)!!! n 

FONDEKO SVIJET, 25/2008. 

Alma Džinović 

Foto: Rusmir Hanić 

1

IZMEđU POLITIKE I RAZVOJA 

2 

PrEPOzNAVANJE muDrOSTI 

Novi pristup okolini čovjeku može dati korisnu osnovu za individualni životni 

izbor, ali i kolektivnu političku akciju i odlučivanje 

Još od najranijeg perioda svoje istorije 

čovjek je uvijek bio zainteresiran 

za ekologiju. Još u primitivnom 

društvu, svaka osoba da bi preživjela 

trebala je imati neko znanje o svojoj okolini, 

to jest o snagama prirode, biljkama 

i životinjama. 

Danas je potrebno više nego ikada 

prije imati inteligentno znanje ekologije 

da bi kompleksna čovjekova civilizacija 

preživjela, obzirom da prirodni zakoni 

nisu ukinuti a humana populacija se 

drastično povećala, kao i čovjekova moć 

da mijenja okolinu. 

Ekologija kao nauka je imala veoma 

dug i usporen period razvitka, tako da je 

prema pisanim dokumentima Hipokrata, 

Aristotela i drugih iz drevnih vremena, 

bilo jasno materijala ekološkog značenja, 

ali nije postojala riječ ekologija. 

Riječ ekologija je kovanica skorašnjeg 

perioda, tj. njemačkog biologa Ernesta 

Haeckel, 1896. Međutim, kao prepoznata 

određena nauka biologija datira od 

1900. Prema pisanju određenih autoriteta, 

ekologija je imala usporeni razvitak i 

ograničenu upotrebu (E. Odum). Isti autor 

opisuje kako je ekologija bila česta 

tema burnih i pomamnih rasprava o pripadnosti 

ekologije, sadržaju, klasifikacijama, 

pitanjima šta je ekologija i šta 

bi trebala biti. Napokon, 1960. godine 

došlo je do saglasnosti između geografa, 

sociologa i biologa šta je ekologija i što 

bi trebalo biti. Potom su uslijedili brojni 

simpoziji nacionalni i internacionalni, te 

pridruživanje drugih disciplina i specijalnosti. 

Na kraju je pripremljen zvanični 

Izvještaj interdisciplinarnog komiteta 

(1967.). Od tada pa nadalje primijenjena 

ekologija se razvija, posebno u 

pravcu utvrđivanja negativnih ekoloških 

posljedica. U spektar monitoringa se 

uvode, pored standardnih indikatora, i 

drugi (ekonomski, kulturni, i socijalni) 

kako bi se utvrdio multidimenzionalni 

karakter društvenih zajednica, regiona, 

nacionalnih i globalnih, o stanju 

održivosti. 


U istoriji ekologije značajan datum 

predstavlja prepoznavanje eko-sistema 

koji je otkrio i opisao botaničar Arthur 

Tenesly. Od 1935. prihvaćen je termin 

EKO-SISTEM za biotične i abiotične 

komponente smatrajući ih cjelinom. 

Arthur Tenesly je također osnovao 

prvo ekološko društvo na svijetu. 

Sredinom zadnje decenije prošlog 

stoljeća došlo se do spoznaje da ekologija 

proističe iz biologije te da predstavlja 

posebnu disciplinu (E. Odum). Ekologija 

se danas smatra bazičnom naukom 

životne sredine. Ekologija posjeduje 

jedinstvene odlike. To je nauka sinteze, 

sposobna da integrira razne naučne 

discipline. Danas se u svijetu sve više 

pažnja poklanja pitanju edukacije na 

planu ekologije na svim nivoima širom 

svijeta. Otvaraju se instituti, koledži, 

uvodi nastava iz ekologije na svim 

nivoima. Treba napomenuti da je edukacija 

još u krizi, zbog problema osavremenjivanja 

nastavnih programa kao 

i zbog nedostatka adekvatne literature 

iz ekologije. Također, vrlo značajno pitanje 

je edukacija stanovništva zašto su 

naročito pogodni javni mediji (radio, 

televizija, štampa i dr.). 

OSVJEŠTENOST I 

PREPOZNAVANJE ZNAČAJA 

EKOLOgIJE 

Prvi put u istoriji tek 70-ih godina 

čovjek je došao do spoznaje da depoi i 

rezerva snabdijevanja vitalno važnim 

potrebama kao što su voda, vazduh, hrana, 

i životni prostor funkcionišu zajedno, da 

su međuovisni i ograničenog kapaciteta. 

Napokon, došlo se do shvatanja da tehnologija 

sama ne može riješiti ekološke 

probleme životne sredine i da su za to 

potrebne moralne vrijednosti, ekonomske, 

a i legalne obaveze koje proističu iz 

javne spoznaje da su čovjek i prostor oko 

njega jedna cjelina i da moraju funkcionisati 

efikasno i zajedno. 

Radi toga, ekologija je dijelom 

prirodna znanost, a dijelom socijalna 

Prof.dr. Fadil Čerkez 

znanost i obuhvata sve sfere čovjeka i 

okoline. Radi toga uspjesi ili neuspjesi 

ne ovise samo od primjene tehnologije 

i ekološke nauke, nego i od ekonomije, 

zakona, etike, socijalne odgovornosti, 

humanizma, a koji su do sada imali malo 

značenje u odnosima čovjeka i prirodne 

okoline. 

ZAGAĐENJA OKOLINE I 

RAĐANJE EKOLOŠKIH 

POKrETA 

Moderno shvatanje okoline je 

počelo 1960. godine. Može se reći da 

se tada dogodila svojevrsna revolucija 

u mnogim zemljama svijeta, a naročito 

u velikim industrijskim zemljama i velikim 

gradovima. Poznate su epizode 

masovnih obolijevanja građana zbog 

pretjeranog zagađenja zraka, vode, 

zemljišta, što je izazvalo brigu za 

zaštitu životne okoline. Briga za zaštitu 

životne okoline je počela paralelno sa 

civilnim pravima, zaštitom potrošača, 

sigurnosti i pitanja zdravlja te neka 

druga socijalna pitanja. 

Socijalni razlozi i briga za životnu 

sredinu u tom periodu su bili motiv da 

se unaprijedi kvalitet života i zaštiti 

čovjekovo zdravlje. U to vrijeme riječ 

polucije zagađenja i ekologija bila su 

termin rijetko prisutni u leksikonima. 

Ekološki problemi su postali stalna 

tema zaštite životne okoline, što je rezultiralo 

donošenjem zakonskih propisa. 

U ovom periodu strategija i koncept 

zaštite okoline su bili usredsređeni samo 

na zaštitu zdravlja čovjeka. Današnje 

savremeno shvatanje zaštite životne okoline 

je fokusirano na globalne probleme 

– klimatske promjene, erozije ozona u 

njegovom omotaču i na pitanje kvaliteta 

života, manje na pitanja preživljavanja 

naše planete i njenih stanovnika, a što 

će se postići prihvatanjem koncepta 

održivog razvoja koji je usvojio novi 

ekopokret Zeleni čije ciljeve ćemo u 

nastavku prikazati.

Značaj sadašnjeg ekopokreta je svjetskih 

razmjera. On tretira ekološke 

probleme u globalnom značaju i smislu, 

a ne kao lokalne i regionalne. Svi 

ekološki problemi su u međuodnosima 

i reflektiraju se na prirodu kao takvu. 

Kao što je poznato, globalni problemi 

su erozija ozona i globalno zagrijavanje. 

To su prijetnje cijeloj planeti i zahtijevaju 

globalnu saradnju u cilju njihovog 

rješenja. Ekološki problemi su globalni 

i nisu lokalne prirode. Tako, naprimjer, 

teško je govoriti da su aerozagađenja 

problem jedne zemlje, kao što je isti 

slučaj sa zagađenjem voda, rijeka i 

vodenih površina, jer ovi problemi ne 

respektuju granice neke nacije. Stoga su 

fundamentalno globalne prirode i zahtijevaju 

globalna rješenja. 

EKOPOKrET 

ZELENIH I ODRŽIVI 

rAzVOJ - EKOLOgIJA 

KAO IDEOLOgIJA 

PRIRODNE LJEPOTE BOSNE I HERCEGOVI NE 

Današnji ekopokret je prevazišao staru 

ideologiju i postao je skoro nova ideologija. 

Prevazilazeći liberalno-konzervativne 

linije, djeluje kako na socijalistički tako i 

na kapitalistički sistem. 

Ljudi raznih političkih ubjeđenja 

širom svijeta uspjeli su da se ujedine u 

pokušaju rješavanja ekoloških problema. 

Umjesto vjekovnih starih borbi između 

kapitalizma i socijalizma, konzervativizma 

i liberalnih ideologija, ovaj pokret 

je pokrenuo nove izazove. On zahtijeva 

da se prevaziđe stari način razmišljanja, 

da se fokusira i na to da se ljudi tretiraju 

kao dio prirode, a da ekoefekti moraju 

biti dio svih naših aktivnosti. 

Neki vjeruju da ekologizam ima potencijale 

da postane prvoklasna ideološka 

perspektiva i da zaustavi ili uspori ekspanziju 

sadržanu kako u kapitalističkim 

tako i u socijalističkim sistemima. 

U odnosu na današnji ekokoncept, 

ekopokret Zelenih je potpuno drugačiji 

od prethodnih eko-modela (konzervacija, 

prezervacija i zaštita). Sveukupni 

pristup u odnosu na ekološke probleme je 

model koji počiva na konceptu održivog 

razvoja. Model održivog razvoja prema 

eko-problemima prepoznaje ograničenje 

resursa i ističe pitanje mudrosti kada je 

u pitanju stalno isticanje ekonomskog 

rasta. n Iznad Šujice Foto: Ivo Rajić 


3

VELIKANI PRIRONIH NAUKA 

Krajem oktobra prošle godine umro 

je Arthur Kornberg, biohemičar 

koji je specijalizirao enzimologiju 

i stekao ugled istražujući sintezu koenzima. 

Kasnije je proširio svoje zanimanje na biosintezu 

nukleinskih kiselina, osobito DNK. 

U toj oblasti ostvario je svoje najznačajnije 

istraživačke rezultate. Rasvijetlio je put sinteze 

purina i pirimidina, ključnih sastojaka 

u biološkim makromolekulama građenim 

od nukleotidnih lanaca, što je objavio u dva 

klasična rada u časopisu za biološku hemiju 

(1958.). otkrio je i prečistio enzim iz 

bakerije Escherichia coli, koji pomaže slaganju 

dezoksiribonukleida u lanac DNK. 

Novi enzim je postao poznat pod imenom 

DNK-polimeraza I. Zanimljivo je da su 

mu članci o novopronađenom biokatalizatoru 

odbijeni u istom časopisu godinu 

dana ranije. Mnogi «recenzenti» su bilivrlo 

skeptični, čak grubi u ocjenama, ali je John 

Edsall (postao glavni urednik u maju iste 

godine) primio oba članka i štampani su 

u broju od jula 1958. Samo godinu dana 

kasnije Kornberg je (zajedno sa svojim 

učiteljem Špancem, koji je živio i radio u 

SAD – Severo Ochoa) dobio Nobelovu nagradu 

za fiziologiju i medicinu za «njihovo 

otkriće mehanizma biološke sinteze ribonukleinske 

i dezoksiribonukleinske kiseline». 

U istoriji Nobelove nagrade rijetki 

su primjeri tako brze reakcije i tako brzog 

prepoznavanja važnostti jednog biološkomolekularnog 

otkrića. 

Prošlo je smao nekoliko godina poslije 

objavljivanja istorijskog modela građe 

DNK, koji su pronašli Crick i Watson, kada 

je Kornberg sa saradnicima rasvijetlio sistem 

sinteze molekula, za koje su naistaknutiji 

umovi među genetičarima počeli pomišljati 

da predstavljaju osnovu procesa biološkog 

nasljeđivanja. To da je DNK univerzalni 

materijalni nositelj herdita u cjelokupnom 

živom svijetu, tek se naslućivalo. Kornbergu 

je 1956. pošlo za rukom da u besćelijskom 

sistemu, tj. u epruveti, ostvari duplikaciju 

kratkih DNK modela («primers»), u sistemu 

koji je, osim sasvim kratkih začetnih polinukleotidskih 

lanaca, sadržavao ekstrakt 

kulture E.coli, te radioaktivnim izotopima 

obilježene pojedinačne nukleotide. Radioaktivnim 

atomima obilježeni nukleotidi su 

se u tom sistemu povezivali čineći nove 

«kćerinske» dvolančane molekule DNK, uz 

potpuno očuvanje identičnosti reprodukcije. 

4 


ŽIVOT IZ EPRUVETE 

Svaka novonastala molekula DNK imala je 

jedan lanac od ranije postojeće molekule 

DNK, dok je drugi nastajao redanjem 

pojedinačnih, radioaktivno obilježenih nukleotida. 

Nije bilo teško dokazati da svaka 

nova molekula ima jedan lanac obilježen, a 

drugi neobilježen radioaktivnim izotopima. 

Kornberg nije samo pokazao da se DNK 

identično reprodukujem nego i to da se ona 

reprodukuje na smikonzervativan način. 

To su bili prvi praktični veliki koraci u eru 

molekularne biologije, započetu pronalaskom 

modela građe DNK. 

U nastavku svog rada Kornberg je utvrdio 

da ekstrakt bakterija sadrži enzim odgovoran 

za slaganje pojedinačnih nukleotida u 

lančastu molekulu polinukleotid, izolovao 

ga, prečistio i dokazao njegovu ulogu u 

sintezi novih molekula DNK, identičnih 

(prema teorijskim predviđanjima Cricka i 

Watsona) sa onim koje su (neobilježene) 

bile u sistemu. U nastavku rada uspio je 

dobiti DNK dugačku 5.000 nukleotida, 

a kasnije, 1967. u njegovom laboratoriju, 

proizveden je prvi biološki aktivan virus 

Akademik Ljubomir Berberović 

U laboratoriji biohemičara Arthura Kornberga proizveden je prvi biološki aktivan virus 

Artur Kornberg 

fi-X174. Slavni model građe molekula 

DNK (Crick, Watson 1953.) zapravo još 

nije bio stekao opšte priznanje – još uvijek 

su nedostajali i tek se počeli prikupljati egzaktni, 

materijalni, eksperimentalni dokazi 

ispravnosti genijalne teorijske zamisli Votsona 

i Krika. 

Kornbergov elegantni pokus in vitro reprodukcije 

molekula DNK bio je ustvari prva 

materijalna potvrda zamisli o dvolančanoj 

strukturi, koja sadrži ideju i mogućnost sopstvenog 

identičnog umnožavanja Krik-Votsonove 

dvojne spirale («dvostruka pužnica», 

«double helix»). 

Kornbergova uspješna sinteza 

dvolančane DNK bila je krunski materijalni 

dokaz tačnosti ideja Krika i Votsona 

o strukturi i osnovnim principima 

djelovanja supstancije koja igra ulogu 

nasljednog materijala. Istraživanja Artura 

Kornberga zaista spadaju u «inspirativnu 

nauku» - kak je on sam naslovio svoju 

najpoznatiju (popularno pisanu) knjigu – i 

među najznačajnija dostignuća prirodnih 

nauka u prošlom stoljeću. n

EKONOMIJA I EKOLOGIJA 

zELENILO I KONKurENTNO 

Zemlje u razvoju koje se i dalje drže metoda rasipanja resursa i izbjegavaju 

ekološke standarde zato što su "suviše skupi" ostaće nekonkurentne 

i same sebe će osuditi na siromaštvo 

Potreba za regulativom u cilju zaštite 

životne sredine prihvata se sve 

više, mada nerado – sve više stoga 

što svi žele planetu na kojoj se može 

živjeti, nerado zbog ustaljenog mišljenja 

da ekološki propisi negativno utiču na 

konkurentnost. Preovladava stav da ta 

potreba podrazumjeva jedan nepromjenljiv 

supstitucioni odnos: izbor između 

ekologije i ekonomije. S jedne strane tog 

odnosa nalaze se društvene koristi koje 

proističu iz strogih ekoloških standarda. 

S druge strane nalaze se privatni troškovi 

sprečavanja zagađenja i čišćenja, koje 

pokriva industrija, a za koje se smatra 

da nameću više cijene i time smanjuju 

konkurentnost. Kada se tvrdnja ovako 

obrazloži, napredak u pogledu kvaliteta 

životne sredine postaje neka vrsta «obaranja 

ruke». Jedna strana pokušava da 

nametne strože standarde, a druga da ih 

vrati na početnu poziciju. Ravnoteža snaga 

premješta se s jedne na drugu stranu, u 

zavisnosti od toga koji politički vjetrovi 

preovlađuju. 

Ovo statično mišljenje o ekološkim 

propisima, prema kojem je sve osim regulative 

konstantno – nije tačno. Kada bi 

tehnologija, proizvodi, procesi i potrebe 

kupaca bili nepromjenljivi, zaključak da 

regulativa mora da povećava troškove 

bio bi neizbježan. Međutim, kompanije 

funkcionišu u realnom svijetu dinamične 

konkurencije, a ne u statičnom svijetu nakakav 

se odnosi veći dio ekonomske teorije. 

One stalno pronalaze inovativna rješenja 

za pritiske koji dolaze sa svih strana – od 

konkurenata, kupaca i regulatornih tijela. 

Pravilno formulisani ekološki standardi 

mogu da podstaknu inovacije koje će smanjiti 

ukupne troškove proizvoda, ili povećati 

njegovu vrijednost. Takve inovacije 

omogućavaju kompanijama da produktivnije 

koriste različite utroške – od sirovina i energije 

do radne snage – i da time neutrališu 

troškove zaštite životne sredine, odnsono, 

okončaju pat-poziciju. Konačno, povećana 

produktivnost resursa čini kompanije više a 

ne manje konkurentnim. 

Vrijeme je da realnost savremene 

konkurencije počne da utiče na naše 

razmišljanje o odnosu između konkurent- 

nosti i životne sredine. Zemlje su po 

tradiciji bile konkurentne kada su njihove 

kompanije imale pristup najjeftinijim 

faktorima proizvodnje – kapitalu, radnoj 

snazi, energiji i sirovinama. Naprimjer, u 

industrijama koje se oslanjaju na prirodne 

resurse, konkurentne su bile kompanije i 

zemlje koje su ih imale u obilju. S obzirom 

na to da se tehnologija sporo mijenjala, 

komparativna prednost u proizvodnim 

činiocima bila je dovoljna za uspjeh. 

Današnja globalizacija predstavu o 

komparativnoj prednsoti čini zastarjelom. 

Kompanije mogu da nabavljaju jeftinije 

utroške bilo gdje, a nove tehnologije koje 

se brzo pojavljuju mogu da neutrališu 

probleme koje izazivaju troškovi proizvodnih 

činilaca. Naprimjer, kompanija 

koja je u matičnoj zemlji suočena s visokim 

troškovima radne snage, može automatizacijom 

da ukine potrebu za nekvalifikovanom 

radnom snagom. Suočena s 

nestašicom sirovina, kompanija može da 

nađe alternativne sirovine, ili da stvori 

sintetičke. Da bi riješile problem visokih 

troškova zakupa prostora, japanske kompanije 

su uvele takozvanu pravovremenu 

proizvodnju (just-in-time), čime izbjegavaju 

gomilanje zaliha u fabrikama. 

Jednostavno posjedovanje resursa više 

nije dovoljno. Danas je za konkurentnost 

potrebno njihovo produktivno korištenje. 

Kompanije mogu da povećaju produktivnost 

resursa ako efikasnije isporučuju 

postojeće proizvode, ili ako njihovi proizvodi 

imaju veću vrijednost za kupce, 

te su spremni da za njih više plate. Najkonkurentnije 

zemlje i kompanije sve 

rjeđe su one s pristupom najjeftinijim 

faktorima proizvodnje, a sve više one 

što svoje faktore koriste pomoću najsavremenije 

tehnologije i metoda upotrebe. 

S obzirom na to da se tehnologija 

stalno mijenja, nova paradigma globalne 

konkurentnosti zahtjeva sposobnost brzog 

inoviranja. 

Ova nova paradigma ima dalekosežne 

implikacije kada je riječ o raspravi u vezi s 

ekološkom politikom – kako joj prići, kakve 

propise donijeti i koliko strogi oni treba da 

budu. Ona je spojila unapređenje životne 

sredine i konkurentnost. Važno je produk- 

tivno koristiti resurse bez obzira na to da li 

su prirodni i fizički, ili humani i finasijski. 

Ekološki napredak zahtjeva od kompanije 

inoviranje kako bi se povećala produktivnost 

resursa – a to je upravo ono što 

zahtjevaju novi izazovi globalne konkurencije. 

Opirati se inovacijama koje smanjuju 

zagađenje, kao što je to sedamdesetih godina 

činila američka industrija automobila, 

izazvaće ne samo ekološku štetu već i gubitak 

konkurentnosti u globalnoj privredi. 

Zemlje u razvoju koje se i dalje drže metoda 

koji podrazumijevaju rasipanje resursa 

i izbjegavaju ekološke standarde zato što su 

«suviše skupi» ostaće nekonkurentne i sam 

esebe će osuditi na siromaštvo. 

U stvari, reakcija neke grane na 

ekolške probleme može da bude glavni 

indikator njene ukupne konkurentnosti. 

Ekološka regulativa ne mora neizbježno 

sve kompanije da dovede do inovacija i 

konkurentnosti, ili do veće produktivnosti. 

Uspjeh će ostvariti samo kompanije 

koje uspješno uvode inovacije. Zaista 

konkurentna firma prije će nove standarde 

shvatiti kao izazov i na njih odgovoriti inovacijama. 

Nekonkurentna firma, s druge 

strane, ne mora da bude orijentisana na 

inovacije, što je može navesti na to da se 

sve vrijeme bori protiv regulative. 

Uopšte ne iznenađuje što se rasprava koja 

sučeljava životnu sredinu i konkurentnost razvija 

onako kako se razvija. U stvari, ekonomski 

destruktivne borbe u vezi s redistribucijom 

pedstavljaju normu u mnogim oblastima javne 

politike. Međutim, sada je vrijeme da se paradigma 

promijeni kako bi nas povela u novi vijek. 

Međunarodna konkurencija se dramatično 

promijenila tokom posljednjih nekoliko decenija. 

Viši menadžeri, koji su stasali u vrijeme 

kada je ekološka regulativa bila sinonim 

za sudske sporove, vidjeće sve više dokaza da 

na ekološkim poboljšanjima može dobro da 

se zaradi. Uspješni ekolozi, regulatorna tijela 

i kompanije odbaciće stari supstitucioni odnos 

i stvoriće ekonomsku logiku koja će povezati 

životnu sredinu, produktivnost resursa, inovacije 

i konkurentnost. n 

Prevod i obrada: Prof. dr. Fahrudin Šebić 

Izbor iz knjige M. E. Porter 

«O konkurenciji», Fefa, Beograd, 2008. 


5

ČOVJEK I PROSTOR 

Osim što je narušena okolina i 

uslovi u kojem živi gradsko 

stanovništvo, grad danas u maloj 

mjeri pruža sigurnost i humanost. Elementarni 

ljudski odnosi su narušeni. U 

gradu je došlo do pojave raznih anomija. 

Anomija je stanje loma društvene normativne 

strukture, situacija kad se norme 

ne poštuju, nema regulacije i integracije. 

Zapaženo je da se broj nenormalnih 

ponašanja neobično povećava procesom 

industrijalizacije i urbanizacije. Ova je 

pojava zabilježena posebno i u savremenom 

društvu nekih zemalja u razvoju 

koje se ubrzano industrijaliziraju. 

Najtipičniji i najčešći oblici anomija su: 

samoubice, pobačaji, profesionalni prestupnici, 

skitnice, narkomani, seksualna 

patologija, psihoze i neuroze i masovne 

mentalne epidemije. Ovi oblici anomija 

su u stalnom porastu. Pored ovih anomija, 

negativan uticaj gradskog života takođe 

se ispoljava i u njavišoj mjeri na ličnost, te 

na primarne socijalne grupe gdje spadaju 

porodica i susjedstvo te grupe u kojima 

provodimo slobodno vrijeme. 

6 

PODJELE I SLObODA 

Zbog tjeskobe prostora u kome su 

smještene ličnosti u gradu, postoje uslovi 

za pritisak na psihu i na nerve čovjeka. 

Samo na prvi pogled, grupisanje ljudi na 

malom prostoru odgovara težnji čovjeka 

ka zbližavanju s drugim ljudima. Sve su 

češća sociološka istraživanja koja pokazuju 

da su gomile u velikim gradovima 

samo zbir usamljenih individua koje 

su prostorno bliske, ali su društveno 

udaljene jedna od druge. Pojedinac u 

savremenom gradu samo je jedan dio 

mase, tj. usamljene gomile. Kod ličnosti 

je zastupljena anksioznost i agresivnost te 

otuđenja ličnosti. U ovom slučaju pod tim 

pojmom podrazumijevamo nemoć, besmisao, 

anomija koja dolazi usljed dezorganizacije 

ličnosti, izolacija i alijenacija 

ličnosti od samoga sebe. Psihološki tip 

građanina se odlikuje iz velike učestalosti 


urbANE SrEDINE 

ZA HUMANE cILJEVE 

i različitosti susreta, doživljaja i utisaka 

u gradu koji dovode do ‘’intezifikacije 

nervnog života’’. Pored novca, sve razvijenija 

društvena i tehnička podjela 

rada, tržište, berza i vrijeme su također 

tipična obilježja grada koji tjera čovjeka 

da reaguje apstrahovanjem i doprinosi 

formiranju blazirane ličnosti. Bitna osobina 

građanina je uzdržanost prema sebi 

sličnima, te je karakteristična površnost 

odnosa. Svi kvaliteti koje grad razvija 

kod individue se preobražavaju u njihovu 

suprotnost, potreba za autentičnošću i za 

zajedništvom je samo obrnut izraz jednog 

tipa odnosa zasnovanog na averziji ili 

na držanju na distanci. Gradska sloboda 

otuđuje, pervertira i poriče. 

Zastupljene su mnoge devijantnosti, 

kao i delikvencije. Devijantnost je 

sociološki pojam koji označava situaciju 

odstupanja od društvenih normi i vrijednosti. 

Delikventnim ponašanjem određuje 

se ograničeni skup postupaka koji uzrokuju 

društvenu štetu ili opasnost, ali uz 

primjenu načela da nije kažnjivo ono djelo 

koje nije kao takvo određeno zakonom. 

Sve ove anomije i devijantna 

ponašanja u gradskoj sredini su postala 

svakodnevnica s kojom živimo. Mnogi 

sociolozi sve više govore o tyranopolisu, 

tj. gradu u kojem su zavladali ‘’podzemlje’’ 

i potpuna anomija. Mnogi autori 

smatraju da Los Angeles predstavlja jedan 

od najotuđenijih gradova. Los Angeles 

je veliki centar industrijske slike. Na 

isto tako eminentan način reprezentuje 

novi tip grada: raspršen, dezartikulisan. 

Silikonska dolina koja se nalazi u njegovoj 

blizini i koja je svjetski centar novih 

tehnologija informacije tek je bezoblična 

gomila hangara. Decentriran i razvučen 

urbani prostor se rasparčava, sve je tu na 

hrpi, ali nesređeno. On prska, cijepa se. 

Tu se ne može više govoriti o društvu, jer 

gradom haraju droga, kriminal, gangsteri, 

grade se prozračni kvartovi namijenjeni 

isključivo bogatima, koje čuva privatna 

policija – unutar njih privilegovani se 

bave svojim poslovima, zaštićeni od 

Amela Potur 

Usljed eksplozivne sile ljudskog sanjanja čovjek sada ima priliku ne samo da se uhvati u 

koštac sa problemima nego i da analizira i razumije grad njegove krize 

truleži i bijede kojom su okruženi. Ovdje 

je uočljiva jedna dualna struktura- gospodari 

koji profitiraju od aktualnih opticaja i 

s druge strane bijednici koji se s mukom 

bore za goli život. Ovakva dualizacija je 

produkt slabljenja, pa čak i rušenja moderne 

države. Da li su u narastanju gradovi 

daleko od Los Angelesa?’’ 

MOGUĆA RJEŠENJA 

Čovječanstvo se danas nalazi pred izazovom 

od kojeg ovisi opstanak ljudske na 

vrste. Postoje određena pitanja u razvoju 

savremenog društva čije rješavanje predstavlja 

interes svih društava, ali i rješavanje 

tih pitanja zahtijeva angažovanje svih 

društava. Globalnim problemima savremenog 

društva nazivaju se oni problemi 

koji proizilaze iz svojevrsnog ujedinjavanja 

svih društava u jedno društvo – 

ujedinjavanje čovječanstva. Rješavanje 

tih problema je pretpostavka opstanka 

čovječanstva kao ljudske zajednice i njihovo 

rješavanje zahtjeva i pretpostavlja 

angažovanje svih društava kao ljudske 

zajednice. Naučno je dokazano i opšte 

prihvaćeno saznanje da ljudski opstanak 

na zemlji ovisi od života hiljadu vrsta biljaka, 

životinja, mikroorganizama, fizičkih 

i hemijskih procesa u atmosferi, okeanima 

i slatkoj vodi, a sve to postoji u jednom 

prirodno–ekološkom pokretu. Sociologija 

kao nauka o najopštijim zakonitostima nastanka, 

strukture i razvoja ljudskog društva, 

sa novim sociološkim promišljanjem 

karaktera odnosa društva i prirode nastaje 

potreba za novim etičkim normama. 

Između očuvanja ljudskog roda i ljudskog 

društva i zaštite zemlje, kao okvira života 

čovjeka i društva postoje specifične veze 

koje imaju svoje oblike ispoljavanja i svoje 

zakonitosti razvoja. Otkrivanje tih veza i 

saznanje zakonitosti njihovog razvoja bitne 

su pretpostavke čovjekovog racionalnog 

odnosa prema prirodi koji treba da obezbijedi 

očuvanje ekološke ravnoteže uz stalan 

razvoj proizvodnih snaga i humanizacije 

društvenih odnosa. Navedeni problemi će

ČOVJEK I PROSTOR 

Vrtimo se u krug Foto: S.S.Sam 

se umnožavati ako ih ne počnemo odmah 

rješavati. Naprimjer, u 1940. godini, kad 

je odlučeno da se stvori atomska bomba, 

SAD su doznačile 200 milijuna dolara i 

pozvale eksperte iz cijelog svijeta da obave 

taj posao za dvije godine. Istim poletom bi 

trebalo početi rješavati ove probleme, samo 

sa malo većim smislom za hitnost! Budući 

da je kriza postala akutna, upozorava se da 

je potrebno poduzeti slijedeće akcije – neposredne 

akcije da se spriječi pogoršavanje 

situacije prije nego što bude prekasno: 

- moratorij za neprovjerene 

tehnološke inovacije koje nisu neophodne 

za nadživljavanje, što vrijedi i za sisteme 

naoružavanja, te zabrana pravljenja 

supersoničnih letjelica, novih pesticida, 

novih plastičnih materijala, izgradnje velikih 

nuklearnih centrala. Ovo se odnosi i 

na ekološki neprovjerene inženjerske projekte 

(zabrana gradnji brana na rijekama, 

zahtjev za zemljom u džunglama, rudarstvo 

pod morem); 

- primjena postojeće tehnologije 

za kontrolu zagađivanja na energetska 

postrojenja, na industriju općenito, 

reciklaža materijala u velikim razmjerama 

kako bi se usporilo iskorištavanje prirodnih 

resursa, brzo uspostavljanje internacionalnih 

ugovora o kvalitetu okoline, 

podložnih reviziji kad to zatraži bolje 

poznavanje ekoloških potreba; 

- intenzivniji programi u svim 

dijelovima svijeta u cilju smanjenja porasta 

stanovništva, ali da se pri tom ne 

ugroze ljudska prava. Važno je da ti programi 

budu praćeni smanjenjem potrošnje 

kod privilegiranih klasa, te da se postigne 

pravednija raspodjela hrane i svih dobara 

među svim ljudima; 

- nacije moraju pronaći načina 

da ukinu rat, razgrade nuklearno oružje 

i unište hemijsko i biološko oružje. Posljedice 

jednog globalnog rata bile bi 

neposredne i nepopravljive.10 

Teško je svaki problem riješiti na 

njegovom početku. Urbani problem 

značajniji je od drugih čovjekovih prob- 

lema, pa je utoliko i teži, ali nema razloga 

zbog kojeg bismo vjerovali da čovjek 

nije u stanju da se bori s ovim problemom. 

Najčešće nailazimo na predviđanja 

da čovječanstvo ide ka jednom velikom 

gradu- ekumenopolise: ‘’Na kraju 

slijedećeg vijeka ekumenopolis će 

se već uobličiti, a to je vrijeme kad će 

čovječanstvo dostići svoju zrelost, i on 

će se dalje kao cjelina postepeno razvijati 

poboljšavajući svoje dijelove.’’ 

Postoji jedan aspekt grada čiji indikatori 

rastu brže od ostalih, a to je kompleksnost. 

Postoji samo jedna sila koja 

raste brže od kompleksnosti grada, a to je 

ljudsko saznanje. Usljed eksplozivne sile 

ljudskog saznanja čovjek sada ima priliku 

ne samo da se uhvati u koštac sa problemom 

nego i da analizira i razumije grad i 

njegove krize. n 

Odlomak iz diplomskog rada 

"Grad i ekološka kriza " odbranjen na Fakultetu 

političkih nauka u Sarajevu 


7

OSMATRANJE ATMOSFERE 

Ozonosfera nije zaseban sloj atmosfere, 

nego se tako naziva zona od 

otprilike 20 do 50 km u kojoj je 

najveća koncentracija ozona.Ta zona se 

najvećim dijelom nalazi u stratosferi. Ozon 

je alotropska modifikacija kisika i njegova 

formula je O 3 . Ovakva molekula je nestabilna, 

ali zato i veoma kemijski aktivna. 

Ozonosfera je veoma dinamičan sloj u 

kome neprestano traju fotokemijski procesi 

nastanka i nestanka ozona uz posredstvo 

fotona ultraljubičastog dijela Sunčevog 

spektra (valnih duljina 180-240 nm). To su 

fotokemijske reakcije tipa: 

Molekula O 2 disocira na atome reakcijom, 

O 2 -2O 

A time nastali atomi kisika odmah reagiraju 

sa O 2 

O+O 2 - O 3 

Jedan dio tako nastalog ozona razori se 

reakcijom s atomima kisika nastalima u prvoj 

reakciji 

O+O 3 - 2O 2 

Pored toga, ozon se kao kemijski veoma 

aktivna molekula jedini i sa ostalim plinovima 

u atmosferi, prije svega sa dušikom. 

Ova osobina ga čini i veoma osjetljivim 

na promjene u sastavu atmosfere, jer novi 

plinovi u atmosferi znače i nove kemijske 

reakcije, tako da narušavaju finu ravnotežu 

u procesu nastanka i nestanka molekula 

ozona. 

Ozona je veoma malo u atmosferi Ozon 

čini manje od milijuntog dijela svih plinova 

u atmosferi. Sam ozon iz atmosfere tvorio 

bi sloj debeo samo 3 mm, ali je nužan za 

život na zemlji. Činjenica da se jedan dio 

fotona ultraljubičaste svjetlosti “troši” u 

gore navedenim reakcijama, smanjila je 

njihov prodor do Zemljine površine. 

Kada je to zračenje prestalo prodirati 

do Zemljine površine, počeo se život razvijati 

i na površini: živim je organizmima 

postao dostupan površinski sloj oceana i 

svih kopna. To veliko povećanje dostupnog 

životnog prostora uvjetovalo je bujanje 

života i daljnji porast udjela kisika u zraku. 

Ozonski sloj, koji je u početku nastajao 

relativno blizu površine planeta, pomalo se 

dizao. 

U zadnjih sto pedeset godina, koliko 

traje industrijska era, razni plinovi prodiru 

u atmosferu kao produkt ljudske aktivnosti 

8 


i na različit način narušavaju dotadašnje 

fizikalne i kemijske procese u atmosferi. 

Jedni od najopasnijih po ozonski sloj su 

freoni. 

Transport između troposfere i stratosfere 

otežan je temperaturnom inverzijom na 

tropopauzi i traje godinama. U stratosferu 

mogu dospjeti samo spojevi koji se tamo 

izravno ispuštaju, te oni koji imaju dugi 

životni vijek u atmosferi. 

Klorovodici ili freoni su halogenirani 

ugljikovodici, što znači da su u njima atomi 

vodika zamijenjeni fluorom ili klorom. 

To su sintetski spojevi, a prvi put su 

proizvedeni 1902. godine. 

Zbog svojih svojstava potpuno halogeni 

freoni metanova i etanova reda smatrani 

su idealnim spojevima. Imaju visoku 

i toplinsku i kemijsku postojanost pa ne 

djeluju korozivno i slabo su otrovni, ili potpuno 

neotrovni. Zbog tih su prednosti, a i 

zbog svoje niske točke vrelišta, freoni našli 

široku upotrebu kao sredstva za hlađenje, 

tj. za prijenos topline u hladionicima i klimatizatorima. 

Oni također služe i kao potisni 

plin u aersol-sprejevima, zatim kao 

toplinski izolatori, otapala za čišćenje fine 

elektronike i pri sterilizaciji. 

Postupak proizvodnje bazira se na 

Željko Majstorović, dipl.inž. - klimatolog 

rANE NA OzONSKOm SLOJu 

Rezultati provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj najbolji su 

dokaz da globalna borba protiv globalnih ekoloških problema može biti uspješna 

Pogled u sunce 

zamjeni atoma klora kloriranih ugljikovodika 

fluorom iz bezvodnih fluorovodika 

u prisutnosti antimon-pentafluorida kao 

katalizatora. Najviše se upotrebljavaju 

CFC 11 (triklorofluorometan), CFC 

12(diklorodifluorometan), te CFC 113, 

CFC 114 i CFC 115. Freoni su inertni i 

zadržavaju se u atmosferi 75-100 godina, 

što znači da su mogli difundirati u stratosferu. 

Tamo ih na otprilike 25 km visine fotolizira 

UV zračenje i oni postaju izvorom 

klorovih radikala koji djeluju pogubno za 

ozon. 

Nastaju ciklične reakcije 

Cl + O 3 CIO+O2 

CIO +O Cl+O2 

Tj. O 3 +O 2O2 

Monoksidklor CIO popularno se naziva 

dimeni pištolj. Njegov nalaz u stratosferi 

je krunski dokaz da na nekom području 

traje proces uništenja ozona. Prema modelu, 

svaki atom kolora može razoriti 105 

molekula ozona. Dolazi do vezanja klora 

na NO 2 ili vodika. 

Cl+ H HCl 

CiO + NO 2 ClONO 2 

Godine 1985. grupa britanskih znanstvenika 

objavila je rezultate svojih 

višegodišnjih mjerenja. Pokazalo se da je 

količina ozona od 1977. do 1984. godine 

pala u polarnoj stratosferi nad Antarktikom 

više od 40%, a nivo ozona drastično 

je nizak u rujnu i listopadu. Normalna 

količina ozona u tom području je 380 

Dobsonovih jedinica, a pojavilo se veliko 

područje s količinom ozona manjom od 150 

DU šire od površine kontinenata nazvanog 

ozonskom rupom. Bilo je to zvono za uzbunu, 

pa je počelo intenzivno proučavanje 

kemizma atmosfere i međunarodna suradnja 

na ograničavanju upotrebe CFC-a. 

Proučavanje stratosferskog ozona 

donijelo je mnogo iznenađenja i svi mehanizmi 

još nisu poznati. Za ekstremno 

niske količine ozona odgovorne su heterogene 

reakcije na česticama leda polarnih 

stratosferskih oblaka. One se formiraju pri 

vrlo niskim temperaturama od kemijskih 

elemenata i spojeva koji se nalaze u zraku. 

Reakcije su: 

HCI + CIONO 2 - HNO 3 + CO 2 

H 2 O + CIONO 2 - HNO 3 + HCIO 

CIO + CIO- CI 2 O 2 

Klor je tako preobražen u reaktivnu for

mu, jer ga sunce oslobađa u proljeće, a ni - 

tratna kiselina se ispire iz stratosfere. 

Te su kemijske promjene osigurale 

karakteristične gubitke ozona na širinama 

unutar polarnoga kruga, gdje se pojavljuju 

stratosferski oblaci. 

Deficit ozona nije svugdje isti. Obla - 

sti različite koncentracije ozona putuju 

nebom, tako da se koncentracija i iznad 

našeg područja stalno mijenja. O “ozonskoj 

rupi” možemo govoriti samo iznad oblasti 

Južnog pola. U skladu sa dosad rečenim, 

deficit ozona dovodi do povećanog prodora 

ultraljubičastih zraka do površine Zemlje, 

što predstavlja veliku opasnost za zdravlje 

ljudi i život na planeti uopće. 

Ove činjenice su u rujnu 1987. godine 

dovele do potpisivanja tzv. “Montrealskog 

protokola”, koji je označio početak svjetske 

akcije na zaštiti i spašavanju Ozonskog 

sloja. 

Predstavnici 191 zemlje potpisnice 

Montrealskog protokola, na svom 19. sastanku 

prošle godine u Montrealu, postigli su 

sporazum o ukidanju proizvodnje i uporabe 

HCFC-a (hidroklorofluorougljika) do 2020. 

godine u razvijenim zemljama i do 2030. 

godine u zemljama u razvoju, skrativši 

postojeće rokove za po 10 godina. 

Vlade su se prema odredbama sporazuma 

suglasile zamrznuti proizvodnju 

HCFC-a do 2013. godine na razini 

prosječne proizvodnje u 2009. i 2010. 

godini. Razvijene zemlje obavezale su se 

smanjiti proizvodnju i uporabu HCFC-a za 

75 posto do 2010. i za 90 posto do 2015. na 

putu do potpunog ukidanja 2020. Obaveze 

zemalja u razvoju su smanjenje proizvodnje 

i potrošnje za 10 posto do 2015., za 35 

posto do 2020. i 67.5 posto do 2025., s punim 

ukidanjem 2030. 

Ova akcija nije do kraja provedena, ali i 

dalje traje, a njeni rezultati su već vidni. 

Rezultati provedbe Montrealskog protokola 

o tvarima koje oštećuju ozonski sloj 

najbolji su dokaz da globalna borba protiv 

globalnih ekoloških problema može biti 

uspješna. 

Ugodno je bilo prošle godine u sklopu 

obilježavanja 20. godišnjice potpisivanja 

Montrealskog protokola i Međunarodnog 

dana zaštite ozonskog sloja slušati 

ocjene stručnjaka da je riječ o jednom od 

najuspješnijih međunarodnih sporazuma 

jer je postignuto znatno globalno smanjenje 

emisija za ozon štetnih tvari u zrak 

Ujedinjeni su narodi 1994. proglasili 

16. rujan Danom zaštite ozonskog sloja sa 

ciljem da se naglasi važnost provedbe Montrealskog 

protokola o tvarima koje oštećuju 

ozonski sloj. 

ZANIMLJIVA EKOLOGIJA 

KISELI PLJUSAK JOŠ TRAJE RAJE R 

Kvalitet vode se poboljšava, ali se tlo ne osjeća dobro 

Za kisele kiše se kaže da su pojava 

„karakteristična za 1980. godine“, ali problem 

još uvijek nije nestao. Istraživači su 

prijavili da tlo širom sjeveroistoka SAD-a 

nastavlja da se kiseli, unatoč činjenici da se 

procenat kiselih kiša smanjio za 50% u usporedbi 

sa 1973. godinom, kada je zabilježen 

najveći procenat ovih kiša. 

Ovo možda donosi smanjenju šećernog 

javora i crvene omorike u regionu, kažu 

istraživači. 

„Kvalitet vode se poboljšava, ali tlo nastavlja 

da se pogoršava“, kaže Ričard Varbi 

(Richard Warby), iz Međunarodne korporacije 

za okoliš na Princetonu, N.J. 

Varbi, koji je vodio istraživanja dok je 

još bio na Univerzitetu Syracuse u Njujorku, 

izložio je nalaze na sastanku Američke 

geofizičke unije Fort Lauderdale, Fla. 

Kisele kiše u Americi su prvenstveno 

posljedica emisija iz elektrana kamenog uglja, 

posebno sumpornog dioksida. 

Kisele kiše su se smanjile otkad su donesene 

odredbe koje se odnose na emisiju 

sumpornog dioksida, a utvrđene su Aktom 

čist zrak (eng. Clean Air Act) iz 1970. i 

1990. godine. 

Aluminijske supstance, s druge strane, 

su kisele i aluminij, pod uticajem kiselina, 

mijenja inertni oblik tla u reaktivan. Taj 

reaktivni, pokretni oblik je, u visokim koncentracijama, 

toksičan za biljke. 

„Dolazi do zamjene nutricijenta 

toksičnom supstancom“, kaže Čarls Driskol 

(Charles Driscoll), još jedan od učesnika 

ove studije sa Univerziteta Syracuse. 

„Tlo je izgleda osjetljivije od površinskih 

voda“, dodao je. 

„ Količina kiselih kiša se očigledno do - 

voljno smanjila, pa se jezera i potoci mogu 

oporaviti, možda uz dodatnu pomoć priobal - 

nih i jezerskih sedimenata“, kaže Driskol. 

Ali to nije dovoljno za tlo. 

„Razina kiselosti je još uvijek suviše visoka 

da bi se izbjeglo opadanje kalcijuma i 

magnezija u tlu“, rekao je. 

Najsnažniji efekat je zabilježen u 

središnjoj Novoj Engleskoj (New England) 

i Majni (Maine), kaže Verbi, što je 

iznenađujuće, jer je ova regija primila manju 

količinu kiselih kiša od drugih regija, kao 

što su to Adirondacks, Catskills i Poconos. 

Razlog ovome možda leži u činjenici da 

je tlo u ovim drugim područjima već velikim 

dijelom bilo lišeno kalcija još od perioda 

kada su uzeti prvi uzorci tla 1984. godine, 

rekao je. 

Iako su se površinske vode dijelom oporavile, 

jezera i potoci ipak mogu zadobiti 

novi udarac ako neutralizirajuća osobina tla 

nastavi opadati. 

„Mi imamo model simulacije koji pokazuje 

da će se oporavak desiti u slijedećih 

nekoliko decenija“, kaže Driskol. „Ali, ako 

se bazično stanje tla ne popravi, oporavak 

se možda neće nastaviti i moće ćete vidjeti 

opadanja u kvaliteti površinskih voda za 70, 

80 i 100 godina.“ 

Međudržavno pravilo o čistom zraku 

(The Clean Air Interstate Rule), koje uspostavlja 

strožija ograničenja o puštanju 

sumpornog dioksida i oksida nitrogena iz 

dimnjaka elektrana u 28 država, će imati 

učinka u toku slijedećih sedam godina i 

dovesti do dodatnog smanjenja kiselih 

kiša. 

„Još uvijek je dug put pred nama“, kaže 

Driskol. 

(prevela i priredila Anida Džanko) 

Jessica Marshall, Discov ery News 


9

Odmah da kažem da je riječ o GOSPINOJ 

PAPUČICI (Cypripedium calceolus L.). 

Ona spada u golemu familiju orhideja ili 

kaćuna (Orchidaceae) koja sa svojih čak oko 

25.000 vrsta spada među najbrojnije cvjetnice u 

biljnom svijetu. Gotovo sve te vrste su rasprostranjene 

u vlažnim tropskim šumama (tropski 

predjeli Južne Amerike i jugoistočne Azije) i 

većinom žive u krošnjama tropskog drveća, a 

prema načinu života nazivamo ih epifite. Um - 

jerena do hladna područja (Europa, Azija) nastajanjuju 

tzv. terestrične orhideje, tj. one koje 

žive u zemlji. Takvih ima u Evropi samo oko 

10 

BILJNI SVIJET BIH 


120 vrsta s brojnim podvrstama, a u Bosni i 

Hercegovini oko 80 vrsta i podvrsta. Mnoge 

od njih imaju šire euroazijsko rasprostranjenje, 

a neke od njih su veoma rijetke, a gospina 

papučica spada među najrjeđe u našoj flori. Oblikom 

svojeg raskošnog cvijeta ona se razlikuje 

od svih naših orhideja. Njezin cvijet se odlikuje 

posebnom građom. Ono što odmah pada u oči 

je medna usna (labellum) koja, uz malo mašte, 

podsjeća na elegantnu papučicu (što se lijepo 

vidi na priloženim fotografijama). 

Znanstveno ime roda potječe od grčkog 

nadimka za božicu Veneru (Kypris) i pa- 

Dr.sc. Čedomil Šilić 

GOSPINA PAPUČICA 

INTERESANTNA I RIJETKA 

Susret s ovom jedinstvenom orhidejom naše flore ostavlja botanič ara bez daha 

1. donji dio stabljike, sa podankom, 2. cvijetni pupoljak, 3. cvijet sprijeda, 

4. medna usna (LABELLUM), 5. cvijet, u stadiju precvetavanja, 

6. plodnica, poprečni presjek, 7. sjemenka 

dila = cipelica zbog sličnosti njezine velike 

medne usne na raskošnu cipelicu. Otuda i 

njezina popularna imena „gospina“ ili „venerina 

papučica“. Nju je prvo opisao švedski 

prirodoslovac Carl Lineé (1707.-1778.) 

davne 1753. godine. 

Susret botaničara s ovom jedinstvenom 

orhidejom naše flore ostavlja ga bez daha. 

Isto je i s drugim posjetiteljima naših predivnih 

šuma. Samo što su ti susreti veoma rijetki 

jer su i nalazišta ove vrste izuzetno rijetka. 

Njezinu rijetkost možemo shvatiti iz činjenice 

da je u herbarsku zbirku Prirodnjačkog 

odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 

koja predstavlja najveći trezor naše 

flore, u posljednjih 120 godina njezina postojanja 

uloženo samo nekoliko primjeraka 

sa malobrojnih lokaliteta. Samo dva od njih 

koje je prikupio rano preminuli, kustos Zemaljskog 

muzeja BiH F. Fiala (1861.-1898.); 

jedan na Starom gradu kod Sarajeva (1892.) 

i jedan s Klekovače u zapadnoj Bosni (1891.) 

su citirani u Flori Bosne i Hercegovine iz 

1903., poznatog austrijskog botaničara G. 

Becka (1856.-1931.). Jedan od tih u spomenutoj 

herbarskoj zbirci je i primjerak sakupljen 

na Klekovači koji je prikupio 1893. poznati 

prirodoslovac E. Brandis (1834.-1921.). Od 

tih starih nalazišta je i primjerak koji je prikupio 

03. VI. 1906. K. Maly (1874.-1951.), 

neumorni istraživač bosanskohercegovačke 

flore, u klisuri Paljanske Miljacke kod V. 

Orlovače. Samo još dva lokaliteta koja su evi - 

dentirali botaničari Zemaljskog muzeja BiH 

u novije vrijeme; jedan od crnoborove šume 

kod vodopada Skakavac kod Sarajeva (05. 

VI 1966.) i drugi iz gornjih visinskih dijelova 

kanjona Rakitnice (08. V. 1966.) se nalaze u 

ovoj golemoj muzejskoj herbarskoj zbirci. 

Ovi oskudni nalazi prikupljani u tako dugom 

vremenskom periodu ukazuju na veliku rijetkost 

ove interesantne vrste naše flore. 

U cijelom umjerenom pojasu nesumljivo 

su kaćuni (orhideje) najviše ugrožena biljna 

skupina. Zbog brojnih negativnih utjecaja od 

strane čovjeka, u svim zemljama Europe se 

vrste ove velike familije orhideja nalaze na 

listama zaštićenih biljnih vrsta. Neke od tih 

vrsta se nalaze sa spomenutim listama radi rijetkog 

pojavljivanja u prirodi, kakav je slučaj 

s gospinom papučicom. Od 1966. kada je objavljena 

Lista endemičnih, rijetkih i ugroženih 

biljnih vrsta Bosne i Hercegovine gospina 

papučica, uz brojne dr uge vrste, se nalazi na 

ovoj Listi kao jedan od najrjeđih biljnih vrsta 

naše bogate i raznovrsne flore.

NJEGOVO VELIČANSTVO DRVO 

mOJA KrOŠNJA, mOJA SNAgA 

Ne kaže se slučajno Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova šuma 

Godinama razmišljam da posvetim 

jedan članak drveću. 

Ne želim preopširan tekst 

jer svako drvo samo za sebe «kaže» 

više od svih riječi na svijetu. Želim 

da pobudim pažnju čitalaca da gleda 

i da osjeti snagu, ljepotu, draž, jačinu, 

eleganciju, izdržljivost, snalažljivost, 

strpljivost, druželjubivost, darežljivost 

drveta. 

Odrasla sam u kraju sa puno bukove 

i crnogorične šume. Možda sam 

u svojoj podsvijesti sačuvala veliko 

poštovanje prema drveću, jer mi se, 

dok sam bila dijete, svako drvo činilo 

ogromno. Kasnije, kada sam saznala 

da tako veliko drvo izraste iz jedne 

sitne, često i okom jedva vidljive sjemenke, 

još više sam počela cijeniti to 

biće zvano «drvo». Kada raste drvo 

se čini kao živa slika, kao da slikarev 

rad traje i traje u vremenu i prostoru. 

Divim se drveću u svim fazama rasta 

i razvoja. Malo drvo se nemoćno 

bori za svoj opstanak i gledamo ga 

odozgo; kada doraste našu veličinu 

upoređujemo se sa njim, a kada nas 

preraste dižemo glavu da ga vidimo, 

gledamo i divimo mu se. 

Ljubav prema drveću treba razvijati. 

Ono tu ljubav stalno uzvraća. 

Djeci je važno usaditi ljubav prema 

prirodi bez obzira na njihovo 

buduće zanimanje. Bitno je da budući 

građevinac zna dosta o drveću, jer će 

ga tako uvažavati. Šumar će svakako 

kao profesionalac učiti o drveću. On 

će ga saditi po radnom zadatku. 

Danas se bavim poslom u koji 

spada i sadnja drveća. Svaki dan u 

kojem sadimo drvo ili drveće je za 

mene praznik – crveno slovo u mome 

kalendaru. Nauživala sam se plodova 

drveća koje sam posadila i osvježila 

u sjeni mnogih od njih. I mnogi drugi 

ljudi. Vežem se za svako drvo koje 

sam posadila. Tugujem za svakim 

koje se osušilo. 

Pitam se zašto umjesto tolikih kamenih 

spomenika na grobljima rađe 

Zaštita drveća prilikom rekonstrukcije parkovskih staza u 

Central-parku u Londonu (Snimljeno 13.02.2008. godine) 

ne posadimo «svoje» drvo koje može 

biti naš najveći spomenik. Ionako 

nam je iz života poznato da se kaže 

Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova 

šuma. Po tome se više pamte ljudi 

i spominju nego po nadgrobnom 

spomeniku. 

Znate li da bez biljaka ne bi bilo 

života na Zemlji, a drvo je najveća biljka. 

Biljke nam daju kisik i hranu, nama i 

životinjama. Svjesnost da je to tako budi 

kod čovjeka poštovanje a kod savremenog 

čovjeka i strahopoštovanje. To 

se poštovanje bolje reći neminovnost da 

Ana Mrdović, dipl.ing.hort 

čuvamo drveće najprije očituje na Zapadu, 

u razvijenim zemljama u kojima 

je priroda ugroženija. Tamo se svako 

drvo čuva. Slučajno sam se zatekla u 

centru Londona gdje sam fotoaparatom 

zabilježila pažnju prema drveću, pa sam 

željela to prenijeti i čitaocima Fondeka. 

Mogla sam pisati o tome koliko kisika 

daje drvo ili koliko plodova može 

dati stablo jabuke, ali o tome nekom 

drugom prilikom. Ovim prilogom sam 

željela iskazati moju unutrašnju ljubav 

i poštovanje prema drveću. Procijenite 

jesam li u pravu. n 

Mojom rukom posađene breze, lipa i 

smrče uz koje godinama skupljam fizičku 

i duhovnu snagu za život kojim živim 


11

PRIRODNI FENOMEN 

Zmije spadaju u grupu životinja koje 

nitko ne voli, te je i to razlog što o 

njima vrlo malo znamo, a posebice 

o njihovim životnim navikama. Iz kontakta 

sa kolegama koji rade širom Bosne i 

Hercegovine sam saznao da je ova godina 

prenamnoženja zmija, a djelomično sam 

se i sam uvjerio u to. O ovome problemu 

se moglo dosta saznati iz svih dnevnih 

medija, koji javljaju o napadima zmija 

(!?) na čovjeka. Ipak, ostaje dvojbeno da 

li je zmija napala čovjeka jer je to željela 

ili u samoobrani, kad ju je čovjek na neki 

način izazvao, obično nekim pokretom u 

njenom pravcu te se osjetila ugroženom. 

Koliko god se bojimo zmija i bježimo 

od njih treba da znamo da su to jako korisne 

životinje, posebno blavori (liče na zmiju, a u 

stvari su gušteri bez nogu), smukovi, te vodene 

zmije. Zmije su presudne za normalno funkcioniranje 

biološkog lanca u prirodi. Razlog 

tome je što se zmije hrane insektima, posebice 

štetnim, te sitnim glodavcima, prenosiocima 

mnogih zaraznih bolesti za čovjeka. 

U prirodi imamo daleko više neotrovnih 

zmija nego otrovnih, što je često nepoznanica 

za mnoge. Kada običan čovjek vidi 

zmiju obično je u panici, te ne primjećuje 

razlike između otrovnih i neotrovnih, jer 

i neotrovne zmije lažno napadaju siktanjem 

i podizanjem glave, sličnih su boja 

i šara itd. Moramo znati da zmije neće 

prve napasti čovjeka, nego samo ako su 

u opasnosti, odnosno ako ih iznenadimo 

12 


prilikom njihovog kretanja ili odmaranja. 

Samo u rano proljeće, u periodu neposredno 

nakon zimskog sna, zmije pokazuju jedan 

vid agresivnosti, jer su u tom periodu 

izgladnjele nakon zimskog sna i u potrazi 

su za hranom, te se spremaju za parenje. 

Vratimo se jednom fenomenu vezanom 

za zmije. Taj fenomen se odnosi na 

godišnje migracije zmija, odnosno kad 

migriraju iz planine Dinare u Livanjsko 

polje tijekom proljeća, te migraciju u 

suprotnom smjeru. O ovom veoma interesantnom 

fenomenu se 

zna vrlo malo i vrlo vjerojatno 

da još nije istražen. 

Za pretpostaviti je da je 

ova migracija povezana sa 

oscilacijama površinskih 

voda u ovom dijelu Livanjskog 

polja, odnosno da 

sa smanjivanjem vodenih 

površina ostaje obilje hrane 

za zmije te one migriraju 

ka izvoru hrane, a u jesen 

sa nadolaskom vode one 

napuštaju polje. O ovom se 

možemo uvjeriti i vožnjom 

automobilom u proljeće 

(kraj travanja-svibanj) i 

jesen (rujan i prva polovica 

listopada) cestom kroz Livanjsko 

polje od sela Ka- 

Doc.dr. Dalibor Ballian 

SEObA zmIJA 

Za pretpostaviti je da je ova migracija povezana sa oscilacijama površinskih 

voda u zapadnom dijelu livanjskog polja 

Jedna od brojnih stradalih zmija na cesti u selu Pržine 

(Livanjsko polje), kraj travnja 2008. 

Jedna od brojnih stradalih zmija na cesti u selu Pržine (Livanjsko polje), kraj travnja 2008. 

zanci do sela Pržine. U tom periodu na 

desetine zmija stalno prelaze preko ceste, 

a mnoge od njih stradavaju prilikom tih 

prelazaka, o čemu svjedoče brojni ostatci 

zgaženih zmija (što se može vidjeti na 

slikama). 

Prema pričanju lokalnih stanovnika, 

tijekom ljeta se može slobodno kretati 

Dinarom, a da se ne naiđe na zmiju jer su 

sve migrirale u polje gdje ostaju do rane 

jeseni. Tako je lokalno stanovništvo koje 

je sada raseljeno, a mnoge kuće su prazne, 

stoljećima živjelo sa zmijama. 

Što učiniti i kako pomoći ovim korisnim 

životinjama, spriječiti njihova stradavanja 

na lokalnoj cesti? Možda bi trebalo 

napraviti jedno sveobuhvatno istraživanje 

koje će dati odgovor na ovo pitanje koliko 

zmija migrira i zašto, koliko je učešće 

otrovnih i neotrovnih u ovim migracijama 

i sl. Također, na temelju tog istraživanja 

bi se moglo i dati tehničko rješenje da se 

spriječi stradavanje zmija. 

Kako postoje planovi za izgradnju 

hidrocentrale Orlovac 2 koja bi koristila 

vodu iz ovog dijela Livanjskog polja, te je 

usmjeravala u Perućko jezero u Hrvatskoj, 

bojati se da će i ovaj fenomen veoma brzo 

biti izgubljen zauvijek. Zato bi trebalo što 

prije početi sa istraživanjem ovog fenomena, 

kao i pozitivnom kampanjom protiv 

izgradnje ovog i sličnih objekata. n

DIVLJA FAUNA 

Sead Hadžiabdić, dipl.ing. šumarstva 

JEŽA NE VOLE NI MEDVJED NI VUK 

Novi neprijatelj mu je automobil pod čijim točkovima masovno strada 

Rijetko ko od nas, koji se krećemo 

po prirodi, nije vidio ovog malog 

simpatičnog i dosta misterioznog 

sisavca iz reda bubojeda i porodice ježeva 

(Erinaceidae) koji je veoma koristan, ali, 

nažalost i veoma ugrožen. Prije je imao 

dva osnovna prirodna neprijatelja od 

kojih se nije mogao odbraniti: lisicu i sovu 

ušaru. Kada osjeti da mu prijeti opasnost, 

jež se sklupča i isturi svoje oštre bodlje i 

tako zaštiti glavu i trbuh na kojima nema 

bodlji. Mudra lisica zna da je nemoćna 

pred njegovim ubojitim bodljama, a zna 

i to da je on osjetljiv na vodu, pa ga oprezno 

otkoluta do najbliže bare ili potočića 

jer joj je poznato da će se u dodiru sa 

vodom klupko odmotati i da će ga moći 

zgrabiti za glavu ili stomak. Ako nema u 

blizini vode, lija ga pomokri vlastitim urinom 

i on se razmota. Sova ušara se služi 

svojim oštrim, snažnim i dugim kljunom 

kojim ga ukljuca između bodlji dok ga ne 

usmrti. 

Novi civilizacijski neprijatelj mu je 

automobil pod čijim točkovima masovno 

strada. Jež nije naučio kako da se brani od 

ovoga novog neprijatelja, pa se i pred njim 

sklupča, uperi prema njemu oštre bodlje 

i nepomično čeka, umjesto da hitro pobjegne 

sa asfalta. Za vrijeme kiša, kada se 

tlo natopi vodom, kišne gliste, zbog manjka 

kisika u tlu, izlaze na površinu zemlje 

i ako je u blizini asfaltna cesta iz, meni 

neobjašnjivih razloga, masovno se kreću 

po asfaltu gdje ih ježevi slijede u potrazi 

Jež - imun na otrov 

“Priroda je čudake 

svake vrste sazdala“ 

Šekspir 

za hranom i tako stradaju pod točkovima 

automobila. 

Na zapadu Evrope ježevi imaju prsa 

smeđe boje, a u istočnom dijeli prsa su 

im bijela kao i kod nas u Bosni. Odrastao 

jež ima oko 5.000 bodlji koje su jednako 

oštre i kod ženke pa pri ljubavnom činu 

predusretljiva dama priljubi svoje bodlje 

uz tijelo, podigne repić, tako da kavalir 

bezbolno obavi ljubavni akt. Ježica okoti 

do 7 mladih koji prvih 14 dana dok su slijepi 

imaju mehke bodlje, a kada progledaju, 

one im očvrsnu. 

U kasnu jesen, kada jež osjeti da je 

temperatura zraka spala ispod 15 stepeni 

Celzija, počinje da se priprema za zimski 

san koji traje oko 3 mjeseca. Gnijezdo 

oblaže suhim lišćem koje sakuplja 

tako što se na leđima povalja, lišće se 

nabode na bodlje i tako ga nosi do legla. 

Tada počinje više jesti i piti pa za 21 dan 

udvostruči svoju težinu, potom se zakopa 

u listinac i humus i kada mu tjelesna temperatura 

spadne na lo stepeni počinje sa 

zimskim snom. Ako mu za vrijeme hibernacije 

temperatura spadne na 6 stepeni, 

uključuje vlastite termostate i počinje 

sa unutrašnjim sagorijevanjem masnoća 

kako mu temperatura ne bi spala do tačke 

smrzavanja jer bi to značilo smrt. 

Jež veoma dobro razlikuje zmije otrovnice 

od neotrovnih, pa otrovnicama svojim 

relativno snažnim čeljustima prvo 

smrska glavu, pa ih tek onda jede. Jež je 

prilično imun na zmijski otrov, pa letalna 

doza riđovke, koja je za čovjeka smrtonosna, 

ježu, koji je preko 100 puta lakši od 

čovjeka, praktično je neškodljiva. 

Svima nam je poznato da psi ne podnose 

mačke i da ih progone. Manje je 

poznato da oni još i više ne podnose 

ježeve, ali nemaju stečeno (ili naslijeđeno) 

iskustvo lisice, pa ih pokušavaju ugristi i 

rezultat je okrvavljena njuška i bolno, 

žalosno skičanje. Medvjed ježa dostojanstveno 

ignorira, a i vuk se indiferentno 

odnosi prema njemu. 

Često sam se kao mladi šumarski 

inženjer znao u šumi zabavljati sa ježom. 

Naime, ako sklupčanog ježa želite odmotati, 

dovoljno je da mu puhnete dim od 

cigarete i on će se razmotati. Zanimljivo 

je kako reaguje na neke zvukove. Ako mu 

zvonom zazvonite sa lijeve strane, sa te 

strane će spustiti bodlje i obratno. Razumije 

se da ovo saznanje ne treba zloupotrebljavati 

i mučiti životinju. U Dalmaciji 

ježeve jedu, a meso je slično pilećem. Pri 

susretu sa ježom imajmo na umu njegovu 

korisnost i ugroženost, pa ga zaštitimo. 

Budimo sretni ako ga imamo blizu kuće, 

vikendice ili planinarskog doma jer ćemo 

biti sigurniji od zmija otrovnica. n 


13

UGROŽENE VRSTE 

Prema podacima IUCN-a (Svjetsko udruženje za zaštitu prirode), 

procjenjuje se da je na planeti Zemlji do danas opisano oko 1,7 

miliona vrsta, ali i da je još veliki broj vrsta i dalje nepoznanica 

za nauku. Međutim, već je odavno uočeno da je planetarni biodiverzitet 

ugrožen i da je neophodno djelovati u pravcu njegovog očuvanja. Na 

to upozoravaju podaci Ujedinjenih nacija koji procjenjuju da godišnje 

nestane oko 34.000 vrsta. Značajan korak u očuvanju biodiverziteta 

predstavljaju Crvene knjige i liste ugroženih vrsta sačinjene na osnovu 

rezultata istraživanja brojnih naučnika u svijetu. Posebna pažnja je 

posvećena globalno ugroženim vrstama, odnosno vrstama čije se populacije 

na svjetskom nivou procjenjuju kao kritično ugrožene. Jedna od 

takvih vrsta je i ptica kosac (Crex crex) kojeg je prvi put opisao Karl 

Linné 1758. godine. 

Kosac je teško vidljiva ptica. Vješto skriven u visokoj travi nije 

uočljiv čak i u slučaju da mu se približite na metar. Najbolji način 

prepoznavanja kosca je glasanje pjevajućih mužjaka. Naime, glasanje 

„kreks-kreks“ podsjeća na zvuk struganja o češalj ili oštrenje kose što 

je veoma karakteristično i nezamjenjivo u poređenju sa bilo kojom 

drugom pticom. Upravo prebrojavanje pjevajućih mužjaka predstavlja 

osnovu monitoringa ove vrste. Inače kosac je svrstan u porodicu 

kokošica (Rallidae). Za razliku od drugih kokošica, ne naseljava priobalne 

dijelove močvara i cretova, već vlažna polja, livade i pašnjake. 

Česta je i na visokoplaninskim livadama. Tako je u Alpima zabilježena 

i na 1400 metara nadmorske visine, dok u Rusiji doseže i na visine 

do 3000 metara. To je ptica veličine 25 do 30 cm, tamnosmeđih leđa 

i sivkastog grla. Za razliku od prepelice, sa kojim se često zamijeni 

kada preplašen uzleti, pri letu mu noge mlataraju i krila su mu znatno 

više kestenjasta. Noge i krila su, kao i kod drugih kokošica, veoma 

kratki, a prsti su mu dugi. Kosac je uglavnom samotna ptica. Jedino 

u vrijeme gniježđenja i seobe se mogu okupiti u jata do 40 jedinki. U 

vrijeme gniježđenja, od početka maja do polovine jula, glasa se tokom 

cijele noći, a ponekad i danju. Mužjak pjesmom vabi ženku sa kojom 

ostaje dok ona ne počne ležati na jajima. Ukoliko su uvjeti povoljni, 

moguće je da se ponovo pari, ali sa drugom ženkom. Ženka polaže osam 

do dvanaest jaja čija inkubacija traje 16 do 19 dana. O mladima brine 

ženka. Ptići su spremni za let poslije pet sedmica, a već nekoliko dana 

od izleganja samostalno traže hranu. Kosac se hrani insektima različite 

veličine, puževima, glistama i drugim beskičmenjacima. Danas je kosac 

rasprostranjen od zapadne Evrope do središnjeg Sibira, a procjenjuje se 

da svjetska populacija broji između 1,7 i 3 miliona pjevajućih mužjaka. 

Pri tome, najbrojniji je u zemljama Baltika, Bjelorusiji i Rusiji. U jesen 

seli na jugoistok afričkog kontinenta. 

Prema podacima Bird Life-a, procjenjuje se da je brojnost kosca 

u periodu od 1970. do 1990. godine opala za 20 do 50%. Pri tome, 

najveća opasnost za kosce predstavlja degradacija i nestanak staništa 

povoljnih za gniježđenje. Povećan stepen ugrožavanja i stradanja kosca 

zabilježen je na staništima gdje se vrši kosidba dok su mladi još 

u periodu mitarenja. Stoga se preporučuje poseban način košenja, tj. 

košenje iz sredine prema kraju, ili sa jednog kraja na drugi, kako bi ptice 

ostale izvan zone košnje i mogle pobjeći. Pored ove, kao zaštitne mjere 

predlaže se zaštita vlažnih livada i poplavnih pašnjaka, reguliranje lova 

i edukacija stanovništva 

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, još uvijek ne možemo govoriti 

o relevantnim pokazateljima stanja lokalne populacije kosca. Naime, 

na osnovu ranijih podataka koji potiču uglavnom od dr. Otmara Reisera 

(period 1888.-1930.) i dr. Svjetoslava Obratila (1964.-2000.) moguće 

je govoriti više o njihovoj prostornoj distribuciji, dok je relativno malo 

14 


Mr. Dražen Kotrošan 

KOscU PRIJETI NEsTANAK 

Kosac se svrstava u skupinu globalno ugroženih vrsta na čijem opstanku su danas 

angažirani brojni naučnici i zaštitari prirode. Nažalost, u Bosni i Hercegovini kosac je još 

jedna zaboravljena vrsta prepuštena nestanku 

Kosac snimljen u Livanjskom polju 2008. godine (Foto: I. Dervović) 

podataka o njihovoj brojnosti. Najznačajniji podatak u tom pogledu 

dali su hrvatski ornitolozi Dragan Radović i Vlatka Dumbović koji su 

krajem 20. vijeka za područje Livanjskog polja, kao najznačajnijeg 

staništa kosca u Bosni i Hercegovini, procijenili da populacija broji oko 

1000 pjevajućih mužjaka. Međutim, podaci prikupljeni 2007. tokom 

zajedničkog prebrojavanja kosca na Livanjskom polju koji su obavili 

slovenački, austrijski, hrvatski i bosanskohercegovački ornitolozi i 

posmatrači ptica, ukazuju da su ove procjene bile preoptimistične i da 

je spomenuta populacija trenutačno manja za više od 50%. Ohrabrujući 

su podaci koje su putem „Mreže posmatrača ptica“ tokom dvije zadnje 

godine prikupili članovi Ornitološkog društva „Naše ptice“. Oni ukazuju 

da ova vrsta gnijezdi na znatno više lokacija nego što su ranija 

istraživanja to pokazala, te je i za očekivati veću brojnost kosca u Bosni 

i Hercegovini nego što je predpostavljano. Međutim, generalno uzeto, 

nivo dostupnih podataka je još nedovoljan za realnu procjenu veličine 

bosanskohercegovačke populacije kosca i njenu zaštitu zasnovanu na 

naučnim činjenicama. Istovremeno, iako je kosac međunarodno zaštićen 

Bonskom (dodatak II) i Bernskom (dodatak II) konvencijom, s obzirom 

da Bosna i Hercegovina još uvijek nije potpisnik niza međunarodnih 

konvencija značajnih za zaštitu ptica, ne postoji ni odgovarajuća 

obaveza u zaštiti ove globalno ugrožene vrste. Također, uzevši u obzir 

izostanak Crvene knjige i Crvene liste za ptice, teško je očekivati nešto 

više u pogledu zaštite kosca u Bosni i Hercegovini. Stoga jedinu nadu 

predstavlja edukacija i buđenje svijesti pojedinaca za zaštitu ove rijetke 

ptičje vrste. U tom smislu stoji i ovaj članak sa pozivom za zaštitu kosca 

u Bosni i Hercegovini. n

VODE NIKAD DOSTA 

Bosna i Hercegovina, a unutar nje i 

sliv rijeke Sane, raspolaže značajnim 

vodnim bogatstvom i sigurno je da 

voda može biti jedan od bitnih temelja za 

opći privredni razvoj u narednom razdoblju, 

znajući da voda u svijetu sve više dobiva 

ekonomska obilježja, na način da poprima 

sve izraženije karakteristike robe s definiranom 

cijenom. U sjevernom slivu Sane 

(općine Prijedor i Bosanski Novi) voda za 

piće (vodosnabdijevanje stanovništva) se dobiva 

iz rezervi podzemnih voda koje se nalaze 

u okviru aluvijalnih nevezanih sedimenata 

vrlo neujednačenog granulometrijskog 

sastava (šljunci, šljunkovito-glinoviti pijesci 

i pjeskovite gline). Debljina ovih slojeva ne 

prelazi 50 metara. Bunarski zahvati imaju 

različitu izdašnost, u ovisnosti od debljine 

sloja i filtracijskih sposobnosti. Prihranjivanje 

ovih izvora odvija se pretežno iz 

obližnjih tekućica, za vrijeme trajanja viših 

vodostaja, a manjim dijelom padavinama. 

U ovom prostoru, na dubini između 100 i 

200 metara u slojevima pliocenskog pijeska, 

nailazi se na subartešku i artešku podzemnu 

vodu, sa veoma različitim kapacitetima. Na 

bunarima u seoskim naseljima ovog područja 

kapaciteti ne prelaze 2 l/s i ovi bunari služe 

isključivo zadovoljavanju lokalnih potreba. 

Vodosnabdijevanje većih naselja ovog pros- 

Tab.1.: Izdašnost izvorišta sliva Sane 

IZVORIŠTE OPĆINA 

Q min . 

(l/s) 

Sanica Ključ 400 K 

tora (Prijedor i Bosanski Novi) obavlja se na 

bušotinama znatno većih kapaciteta. Na teritoriju 

općine Prijedor to su izvorišta/bunari 

Brezičani (Qmin.=50 l/s) i Mataručko polje 

(Qmin.=440 l/s), a u općini Bosanski Novi 

izvorište/bunar Ada (Qmin.=120 l/s) 

Centralni i južni dijelovi sliva Sane su 

prostori krško-pukotinske cirkulacije voda. U 

podnožju brojnih uzvišenja, u zavalama polja 

K=kaptiran 

K=nekaptiran 

KORISNIK- KOLIČINA VODE 

Bosanski Petrovac, 

gradski vodovod (120 l/s) 

Korčanica Ključ 450 NK - 

Okašnica Ključ 30 K Ključ, gradski vodovod (30 l/s) 

Banjica Ključ 200 NK - 

Ribnik Ribnik 1700 NK - 

Rastoka Ribnik 17 K Lokalni vodovod 

Smoljana 

Bosanski 

Petrovac 

14 K 

Zdena Sanski Most 120 K 

Bosanski Petrovac, lokalni 

vodovod (14 l/s) 

Sanski Most, gradski 

vodovod (120 l/s) 

Dabar Sanski Most 400 NK Planiran za Sanski Most 

Bliha Sanski Most 200 NK - 

Kozica 

Vrela Sane 

Dr. sc. Emir Temimović 

sANA U bOcAMA 

Samo na području općine Sanski Most postoji preko deset lokalnih vodovoda 

S. Most/B. 

Luka 

Mrkonjić 

Grad 

430 NK Planiran za kaptiranje 

1140 NK 

Planirano za širi regionalni 

vodovod 

Rijeka Sana 

IZVOR: Program razvoja riječnog sliva Une, Bihać, 2002. 

oblikovanih u kršu, te u kanjonima Sane i 

njenih pritoka se prazne snažne podzemne 

krške akumulacije. Akviferi se odlikuju 

visokom propusnošću i velikom brzinom 

vodozamjene i cirkulacije ponirućih voda, 

što izaziva velike oscilacije nivoa podzemnih 

voda. Vodosnabdijevanje stanovništva gradova 

i većih naselja obavlja se iz krških vrela 

koji predstavljaju izdanke vrlo vodoobilnih 

akumulacija podzemnih voda. Izdašnost 

nekih izvorišta u centralnom i južnom dijelu 

sliva daje tabela 1. 

Uz navedena izvorišta postoji još niz 

manjih izvora (seoskih vodovoda) koji služe 

za potrebe lokalnog stanovništva, te veći 

broj izvorišta čija je lokacija nepovoljna za 

ekonomično korištenje jer se nalaze na relativno 

niskim hipsometrijskim dijelovima terena, 

a često dolaze i pod usporom riječnih voda. 

Samo na području općine Sanski Most postoji 

preko pedeset seoskih (lokalnih) vodovoda, a 

neki od njih imaju pumpnu stanicu i rezervoar. 

Prema dosadašnjim rezultatima, kvaliteta vode 

zahvaćene na navedenim izvorištima, uz eventualnu 

dezinfekciju (hlorni preparati), odgovara 

standardima propisanim pravilnikom o 

higijenskoj ispravnosti vode za piće. 

S obzirom na kvalitetu i raspoložive 

količine vode na već spomenutim izvorištima 

(a i na mnogim drugim), te uz izgrađenu infrastrukturu 

(vodozahvat, električna energija, 

putna komunikacija), autor je mišljenja da se u 

vrlo kratkom vremenu može realizirati projekt 

pogona za proizvodnju flaširane pitke vode. 

Ovo je samo jedan od primjera kako ekonomski 

i ekološki pravilno iskoristiti vodna bogatstva 

istraživanog područja, ali i vodna bogatstva 

Bosne i Hercegovine. n 


15

PRIRODNI RESURSI 

Na južnim obroncima planine 

Vranice nalazi se prelijepi slap 

Štrapala, na nadmorskoj visini 

oko 950 m. Uz ovaj biser prirode vezana 

je i jedna legenda, o odnosi se na vezivanje 

brodova na ovom mjestu, jer u sredini 

slapa postoji jedna velika čelična halka za 

koju se ne zna kako je stigla na to mjesto. 

Ovdašnji ljudi kazuju da je tu nekada bila 

obala mora koje je presušilo, a nastao izvor 

jedne od pritoka Vrbasa. Da li će se 

u budućnosti čuti takve legende i da li će 

ostati sjećanje na ovaj slap ne znamo, ali 

se može desiti da ga vrlo brzo nepovratno 

izgubimo usljed izgradnje hidrocentrale. 

U poplavi izgradnje mini-centrala i 

ovaj biser prirode se nalazi na udaru lokalnih 

moćnika. Posljednjih nekoliko godina 

ovaj kraj je opsjednut izgradnjom malih 

hidrocentrala, u čemu vlada prava anarhija 

uz blagoslov lokalnih vlasti. Praktično 

kompletan gornji dio Vrbasa, a tako i dio 

ovog vodotoka, je pokriven malim hidrocentralama, 

o čemu je već ranije pisano u 

Fondeko svijetu, a izgleda da je došao red 

za gradnju i na slapu Štrapala. 

Sve se to ne bi dogodilo da je poštovana 

procedura izgradnje malih hidrocentrala, 

te rađena ekološka studija, koja podrazumijeva 

utjecaj malih hidrocentrala na 

okolinu. Lokalni ‘’stručnjaci’’ sumnjive 

stručnosti su se izborili da nije potrebno 

raditi ekološke studije za male centrale i 

tako kroje ekološku politiku na zapadnim 

obroncima planine Vranice. Sva moguća 

površinska voda se usmjerava u cijevi 

koje opskrbljuju centrale, te su i najmanji 

izvori pokupljeni. Iza podignutih centrala 

ostaje pustoš, vodotoci bogati živim svijetom, 

često sa mnogo endemskih vrsta, 

su presušili zbog preusmjeravanja vode, 

a veoma osjetljivi ekosustavi su nestali 

u nepovrat. Zaboravlja se da je mnogim 

vrstama koje rastu i žive na obalama tih 

potoka potrebna voda. Kao što je čovjeku 

potrebno minimalno 1,5 litara vode dnevno 

za normalno obavljanje fizioloških aktivnosti 

u organizmu, tako je voda potrebna 

i mnogim biljkama i životinjama, ali im 

je nemarnošću neodgovornih uskraćena. 

Tim nestručnim, i ekološki neopravdanim 

zahvatima je došlo do intenzivnog mijenjanja 

mikroklime, koja postaje izrazito 

suha. To postupno, u međudjelovanju sa 

globalnim zagrijavanjem, vodi ka velikom 

16 


Doc. dr. sc. Dalibor Ballian 

VELIKA sUŠA JE POČELA 

Da li će, kao i mnogi potoci na obroncima Vranice nestati i prelijepi slap Štrapala 

Biser prirode slap Štrapala

sušenja šuma u tom području u narednom 

periodu, a što se već može primijetiti na 

pojedinim stablima. 

Zbog veoma loše izgradnje, te slabih 

tehničkih rješenja prilikom gradnje, na 

mnogim mjestima iz zemlje vire elektroinstalacije 

koje transportiraju električnu energiju. 

Kablovi su ukopavani duž šumskih 

kamionskih putova koje koristi lokalno 

stanovništvo. Poznato je da su ti putovi 

opterećeni kretanjem teške mehanizacije 

što vodi direktnom oštećivanju kablova. 

Tako su vozači kamiona i osobnih vozila, 

a i lokalno stanovništvo koje se kreće tim 

putovima izravno ugroženi od visokog 

napona, ako dođe i do malog oštećenja 

kablova, a što se može vrlo lako dogoditi. 

Što nas dalje očekuje u budućnosti, tek 

ćemo vidjeti, ali bojim se da nas očekuje 

sudbina brojnih živih organizama koji su 

nestali, ili će nestati gradnjom ovakvih 

objekata. Ovo su za sada mali objekti, a 

uskoro će početi gradnja sve većih i većih, 

a time će i ekološke katastrofe biti veće. 

U ovakvo postavljenoj strategiji razvoja, 

proizvodnji i korištenju energetskih potencijala 

mi smo samo gubitnici, bez 

budućnosti. n 

Otkriveni visokonaponski kablovi koji ugrožavaju sigurnost na trasi 

šumskog puta. 

PRIRODNI RESURSI 

Nekadašnji vodotok, a sada pustoš sa primjetnim promjenama na okolnom drveću. 

Strojno postrojenje male hidrocentrale 


17

NAUČNA I POLITIČKA SLOBODA 

KOrIFEJI Su POSEbNI DAr PrIrODE 

Gilberto Corbelini je profesor istorije medicine i bioetike na rimskom univerzitetu «La Sapienza». Odlomci 

iz referata «Scientific and political freedom: the scienti’s ethos and the evolution of individual human 

rights in Western societes», održanog na svjetskom kongresu o slobodi naučnih istraživanja (Rim, 2006.) 

Uznemirujuća zabluda širi se 

čitavim zapadnim svijetom 

– to je ideja da nauka predstavlja 

prijetnju demokratiji i ličnoj 

slobodi. To utire put nevjerovatnoj, 

paradoksalnoj tvrdnji konfesionalnosti 

etike, koja smatra da je vjera glavni 

kulturni i politički branilac čovječnosti 

izloženoj napadu tehno-nauke. Ovo 

gledište se čuje u većini zapadnih 

zemalja u raspravi o društvenom uticaju 

i etičkim implikacijama biotehnologije. 

Srećom, taj glas obično ima 

mali ili nikakav uticaj na političke od- 

18 


luke. Ipak, naprimjer u Italiji, ovakav 

stav je postao vrlo izražen i uticao 

je na niz zakonskih prijedloga koji 

teže ograničavanju i slobode naučnih 

istraživanja i slobode ljudske jedinke. 

U naučno razvijenim zemljama 

Zapada, naučne zajednice 

pokušavaju ograničiti protivnike 

nauke, u uvjerenju da je ovaj period 

antinaučne zablude samo privremen. 

Naučnici vjeruju da je za promjenu 

datog stanja dovoljno poboljšati 

naučnu pismenost. Naučnici također 

drže da su sloboda mišljenja i 

VrIJEDNOSTI u zNANOSTI 

zNANOST NIJE SPOrT 

DA brOJImO gOLOVE 

Pretjerivanje ili pretjerano umanjivanje značaja jednog znanstvenika (balkanska 

bolest) možda impresionira laike i intrigira novinare bilo pozitivno ili 

negativno, ali ne koristi nikome i šteti samoj znanosti. Zato me čudi način govora 

i pisanja u kojem se naši znanstvenici dijele na prvoligaše i manje uspješne 

drugoligaše. 

Prvoligaši će se prepoznati preko znanstvenih rezultata, a ne hvalospjeva. 

Definirati prvoligaše po broju publikacija znači banalizirati znanost. Znanost 

nije sport da se broje golovi. Broj publikacija ili njihova citiranost može biti 

jedan od kriterija za dobivanje nekog namještenja, ali ne mjera za znanstvenu 

produktivnost i nikako mjera za znanstveni nivo. 

U raznim institutima širom svijeta se ćaskalo: što je znanost i tko je pravi znanstvenik. 

Obično su se takvi razgovori vodili za vrijeme ručka u kantinama i dolazilo 

se do sljedećeg konsenzusa za naše fundamentalno istraživanje u visokim energijama 

(tzv. fizika elementarnih čestica). U toj fundamentalnoj disciplini može 

se govoriti o tri kategorije znanstvenika. Sve te kategorije su važne za znanost na 

svoj specifični način. U prvu kategoriju spadaju iznimni korifeji tipa npr. Einsteina, 

Heisenberga i slično, koji otvaraju nova vrata u novi znanstveni salon; druga 

kategorija rijetkih prvoligaša koji donose veliko i originalno pokućstvo u taj salon. 

Treća kategorija su brojni drugoligaši koji dotjeruju, uređuju i čiste salon i time 

pripremaju prostor za nove korifeje. Korifeji su očigledni za svakoga, prvoligaši su 

u svijetu fundamentalne znanosti lako i jednoznačno prepoznatljivi od stručnjaka. 

Svi mi drugoligaši pokušavamo se profilirati manje-više s brojem publikacija. Za 

male zemlje drugoligaši su, ako i nisu vrhunski (ova riječ je vrlo štrapacirana na Balkanu), 

ali profesionalno na visini, od velike koristi. Opasnost dolazi od drugoligaša 

hohštaplera. Podizanjem nivoa školstva, od dječijeg vrtića do sveučilišta, možemo 

stvoriti vrhunske drugoligaše, a sa strpljivošću i njegovanjem tradicije možemo se 

nadati prvoligašima. Korifeji su posebni dar prirode. 

Dr. Ivo Derado (Max-Planck-Institut, München) 

izražavanja, a time i sloboda naučnog 

rada, zauvijek dostignuti u zapadnom 

svijetu. Nema potrebe za strepnjom 

zbog kulturalnog relativizma i 

konstruktivizma, koji se infiltriraju 

u humanističke oblasti. Na kraju 

krajeva, niko, pa ni najekstremniji 

relativisti, ne bi odbacili koristi od 

nauke i tehnologije. I konačno, oni 

također moraju uzimati antibiotike i 

koristiti se internetom. 

Naučna zajednica treba da shvati 

da je dostignuće civilne slobode došlo 

nakon revolucije u načinu mišljenja, 

koju je donio nastanak moderne 

nauke. Stoga je isticanje racionalnosti 

naučnog pristupa, te odbrana nauke i 

slobode istraživanja, ujedno odbrana 

ličnih sloboda, tj. demokratije. Danas 

se, međutim, vrijednosti demokratije 

iskorištavaju za iskrivljivanje nauke 

i njenog prijema u javnosti. Očevi 

moderne demokratije su znali da 

naučna kultura i naučno obrazovanje 

predstavljaju temeljne vrijednosti 

demokratskog života. Ovo znači da je 

i promocija naučne kulture i obrazovanja, 

tj. izvoz (širenje) nauke, vjerovatno 

najefikasniji i najmanje nasilan 

način širenja blagostanja i demokratije 

u zemljama gdje ih još nema. 

Preporučljiva je takva promjena strategije 

koje se pridržavaju naučnici u javnoj 

raspravi, iz tri glavna razloga. Prvo, zato 

što sama istorija pokazuje da je sloboda 

naučnoistraživačkog rada oduvijek bila 

najvažniji kulturalni izvor modernih 

ideja demokratije i sekularne vladavine. 

Drugo, zato što se mora suprotstaviti 

političkoj manipulaciji i cenzuri nauke, 

koja iskorištava bioetička zastranjenja i 

nedoumice opreznih razmišljanja da bi 

naučnike predstavila kao antidemokrate. 

I na kraju, zato što je bitno jačati kritičko 

mišljenje, tj. intelektualne temelje naučnika 

i internih kontrolnih sistema za valorizaciju 

naučnih otkrića. n 

Prevod i obrada: LJ. Berberović

TRAGOM JEDNE IDEJE 

zASADI - PA zAgADI 

Zagovaranje uređaja Parka ambasadora na Velikom polju predstavlja 

klasičan primjer genetskog zagađenja 

Dugi niz godina, a posebno poslije 

1996. godine, dijelovi planinskih masiva 

Igmana i Bjelašnice su izloženi 

različitim vidovima degradacije, što ima 

višestruke i dugoročne negativne posljedice na 

prirodni ambijent ovog prostora, a i šire. Posebno 

su ugroženi prostori Babinog dola, Velikog 

i Malog polja, a u posljednje vrijeme pod udarom 

su i južne padine Bjelašnice. Skala negativnih 

uticaja i narušavanja do neprepoznatljivosti 

prirodnog ambijenta je veoma raznolika: 

izgrađeni i u gradnji megalomanski apartmanski 

i hotelski objekti na Babinom dolu, neprimjeren 

poligon Policijske stanice, ferijalni 

hostel na Velikom polju (lociran u mrazištu!), 

deponije građevinskog otpada i smeća u ranijem 

majdanu morenskog materijala, a nalaze 

se i u šumama i duž puteva, «hortikulturna 

uređenja» oko apartmanskih i ugostiteljskih 

objekata, u Parku djece Srebrenice, simboli 

olimpijskih krugova…, korištenje prostora 

Velikog polja kao strelišta… Ovi i niz drugih 

štetnih uticaja grubo su narušili prirodni ambijent 

i iskonski mir ovih predjela. Paradoksalno 

je da su se navedene aktivnosti odvijale 

istovremeno sa nastojanjima, prijedlozima i 

raspravama, o formiranju nacionalnog parka 

u koji bi bili uključeni i predjeli Igmana i 

Bjelašnice. Danas, nažalost, ovi predjeli su 

izgubili atribute nužne za ispunjenje kriterija 

za status nacionalnog parka. 

Uviđajući štetnosti i opasnosti od zahuktale 

gradnje i megalomanskih planova gradnje 

novih kapaciteta na ovom prostoru, na čije 

posljedice je u raznim prilikama više puta 

ukazivano, federalni urbanistički inspektor 

je zabranio Općini Trnovo gradnju novih objekata 

na području obuhvaćenom Odlukom 

o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice 

i kanjona Rakitnice područjem posebnih 

obilježja od značaja za FBiH. Prema ovome, 

gradnje i destrukcija prirodnog ambijenta ovog 

prostora su stopirane do daljnjeg, tj. izrade 

prostornog plana područja posebnih obilježja. 

Praksa će pokazati učinkovitost ove zabrane. 

No, da je ovaj prostor meta mnogih «prostornih 

planera» i njihovih vizija pokazuje bizaran 

slučaj. Potpredsjednika F BiH Mirsada 

Kebu prilikom posjete KJP ZOI ‘84 njegov 

domaćin Nedžad Ajnadžić, direktor KJP ZOI 

‘84 je upoznao, između ostalog, sa idejom o 

formiranju tzv. parka ambasadora na Velikom 

polju na Igmanu. U antrfileu, naslovljen «Park 

Ambasadora», članka koji je tom prilikom objavio 

dnevni list «Oslobođenje» (15. maj 2008. 

godine) navodi se: « Na prijedlog Nedžada 

Ajnadžića, Mirsad Kebo obećao je predložiti 

stranim ambasadorima u našoj zemlji finansijsko 

ulaganje u uređenje parka na igmanskom 

Velikom polju, a koji bi onda nosili imena 

zemalja iz kojih dolaze ambasadori koji su 

podržali projekt». 

Ovakav laički prijedlog i nekompetentnost 

ne čudi; nažalost, česti su u raznim sferama 

djelatnosti. O genetičkom zagađivanju, 

koje poprima neslućene razmjere na prostorima 

očuvane prirodne vegetacije Igmana, 

Bjelašnice, Jahorine, Vlašića…, malo ko misli 

kada se govori o zagađivanju i degradaciji 

prirodnog ambijenta. Zagovaranje uređenja 

parka ambasadora na Velikom polju predstavlja 

eklatantan primjer genetskog zagađenja, 

odnosno nepoznavanja procesa i posljedica 

koje bi iz takve aktivnosti proizašle. Neprihvatljivo 

je baviti se i/ili planirati aktivnosti 

u javnoj djelatnosti za koje se ne posjeduju 

određena znanja. 

Ferijalni hostel u Mrazištu na Velikom polju 

Krajolik Velikog polja 

Prof.dr. Vladimir Beus 

Prostor Igmana i Bjelašnice odlikuju brojne 

specifičnosti prirodnih uslova: klimatskih, 

geomorfoloških, geopedoloških, hidroloških, 

florističkih, faunističkih, vegetacijskih, koji 

predstavljaju izvanredne vrijednosti koje 

ovom prostoru daju polivalentan značaj. Iz 

ove činjenice proističu različite mogućnosti 

korištenja ovog prostora uz obavezu očuvanja 

i unapređenja prirodnog ambijenta. Ovakav 

odnos prema prirodi je uslov održivog razvoja 

i opstanka. 

Poseban predio predstavlja najveća i 

specifična depresija Velikog polja koje je ratnim 

razaranjima (1992.-1995.) pretrpjelo velika 

oštećenja. Korištenjem diluvijalnih nanosa 

radi formiranja baze za smještaj Mirovnih 

snaga UN na ovom prostoru devastirani su 

zemljište i vegetacija, čak izmijenjen i reljef 

polja, što je izrazito narušilo prirodni ambijent. 

U cilju umanjenja šteta i rekultivacije 

prirodnog ambijenta nužno je izvršiti određene 

sanacione zahvate, među kojima i obnavljanje 

autohtone šumske vegetacije na nekim rubnim 

dijelovima i određenim mikro lokalitetima u 

polju. Na taj način bi se donekle obnovio sklad 

ambijentalne cjeline Velikog polja očaravajuće 

ljepote, koje predstavlja biotop specifične i 

uske ekološke amplitude i karakterističnog 

biodiverziteta. Ništa ne može zamijeniti ljepotu 

oblika, boja i mirisa rascvjetalih livadskih 

biljaka i šuma vjetra među njihovim sasušenim 

vlatima u jesen. 

Zamišljeni park ambasadora značio bi potpunu 

degradaciju ovog prirodnog ambijenta sa 

višestrukim i dalekosežnim štetnim posljedicama, 

zbog čega je i kao ideja neprihvatljiv. 

Događanja na Babinom dolu su upozoravajući 

primjer. n 


19

NEOBIČNI SVIJET BILJAKA 

NOVOSTI Iz NAuKE 

20 

MEsOŽDERI HVATAJU I PLIJEN 

U 

biljke mesoždere spada oko 

400 međusobno različitih vrsta 

koje, osim specifičnog načina 

pribavljanja određenih hranljivih materija, 

uglavnom imaju malo zajedničkog. 

Svojim načinom ishrane ova grupa biljaka 

se najviše približava životinjama 

mesožderima. Nedostatak minerala i 

azota ove biljke nadoknađuju hvatanjem 

i rastvaranjem insekata i drugih sitnih 

životinja. Za hvatanje im služe specijalizirani 

nervni sistem, listovi, žlijezde, 

cvjetovi… koji im omogućavaju da 

hvataju žrtvu munjevitom reakcijom. Sve 

one «vare» svoj plijen procesom hemijskog 

razlaganja koji odgovara varenju 

kod životinja. Razlaganje vrše enzimi 

koje biljka izlučuje, bakterije koje biljka 

«gaji» na sebi ili i jedni i drugi. Na ovaj 

način biljke mesožderi apsorbuju azotna 

jedinjenja i minerale do kojih ne mogu 

doći na uobičajen način, putem korijena, 

zbog specifičnih uvjeta sredine. Neke 

od ovih biljaka žive kao epifite, rastu na 

drugim biljkama, ali ne kao paraziti već 

same proizvode svoju hranu. 

Biljke mesožderi pripadaju dikotiledonim 

biljkama, najveći broj pripada redu 

NOVA SrEDSTVA zA POPrAVAK zEmLJIŠTA I OKOLINE 

Nauka o materijalima stalno ljudima 

daje nove korisne supstance. 

Jedna od takvih je poliakrilamid 

ili, skraćeno, PAM. 

PAM je perspektivno sredstvo za zaštitu 

i popravak zemljišta i za zaštitu vode. I 

do sada su postojala sredstva za popravak 

strukture zemljišta, tzv. zemljišni kondicioneri 

ili vještački strukturatori, kojih 

ima sintetičkih i organskih. Međutim, njihov 

nedostatak leži u činjenici da ih treba 

velika količina po hektaru i što su skupi, 

pa se govoto i nisu upotrebljavali. 

Novo sredstvo PAM iz grupe polimera 

popravlja strukturu tla i štiti ga od erozije, 

a treba ga samo par kilograma po hektaru 

po cijeni od 50 do 100 maraka godišnje. 

PAM je 10 puta efikasniji od dosadašnjih 

zemljišnih kondicionera, a 99% je jeftiniji 

od njih. Sredstvo je potpuno neškodljivo 

po okolinu, a njegova primjena ne remeti 

ostale agrotehničke operacije 


Nepenthes vrsta sa «ćupovima» 

Nepenthales. Od svih biljaka mesoždera 

posebno svojim izgledom privlače pogled 

vrste iz roda Nepenthes sa specifičnim 

tvorevinama, koje podsjećaju na zemljane 

ćupove. Ova asocijacija sadržana 

je i u nazivima ovog roda na engleskom 

jeziku: Pitcher plant i njemačkom jeziku: 

Kannenstrauch. Rod obuhvata oko 70 

vrsta, porijeklom većinom iz Indonezije 

i tropskih regiona Azije, gdje su vezane 

za močvarna područja. Vrste ovog roda 

su uvijek zelene biljke, insektivorne, 

Voda za navodnjavanje se često gubi 

u zemlji, u brazdama i kanalima kojima 

se dovodi. PAM može spriječiti ove gubitke 

vode. On također sprečava eroziju 

zemljišta na nagibima i smanjuje 

zagađivanje voda erodiranim (nanesenim) 

muljem sa parcela. PAM sprečava i 

odnošenje zemlje (prašine) i zagađivanje 

njome okoline – vode u rijekama, jezerima 

itd., kao i ljudskih naselja. Smanjuje 

i prenošenje vjetrom štetnih mikroba 

sa površine tla, iz štala, sa đubrišta, 

pašnjaka (iz stočnnog izmeta i mokraće), 

iz rasturenog stajnjaka po njivama i livadama 

itd.. PAM smanjuje ispiranje mineralnih 

i stajskih đubriva u pjeskovitim i 

šljunkovitim tlima i zagđ|ivanje podzemnih 

voda. Ako se PAM-u dodaju aluminijev 

sulfat ili kalcijev oksid, tada smanjuje 

ispiranje i površinsko spiranje patogenih 

bakterija iz stajnjaka za 99%. Šta to znači 

u sprečavanju zagađivanja površinskih 

Prof. dr. Vladimir Beus 

Biljke mesožderi pripadaju dikotiledonim biljkama, najveći broj pripada redu Nepenthales 

većinom epifitske trajnice, koje žive 

adaptirane na viseći oblik. Imaju neupadljive 

ljubičaste ili smeđaste cvjetove 

na klasovima između gornjih listova. Sa 

vrhova listova na dugim stapkama vise 

brojni «ćupovi», dužine 20 do 30 cm, sa 

poklopcima, koji predstavljaju klopke i 

mjesta za probavu insekata. Oni mame 

insekte koji u tečnosti u «ćupu» se utope, 

a zatim uz dejstvo enzima, koje biljke 

izlučuju, bivaju razloženi i daju potrebnu 

hranu biljkama. n 

Prof.dr. T. Šarić 

i podzemnih voda od stajnjaka kao 

najvećeg zagađivača ruralnih područja, 

ne treba posebno naglašavati. PAM ima 

sposobnost da veže bakterije i druge mikrobe 

i sprečava njihovo odnošenje vodom 

i vjetrom. 

Ovaj proizvod nastao je kao rezultat rada 

američkih naučnika. Oni očekuju da će dodavanje 

PAM-a u vodu za navodnjavanje 

smanjiti eroziju sa navodnjavanih polja za 

80-99%. Jedna unca (30 grama) PAM-a 

veže 1000 funti (450 kg) zemlje i sačuva 

je od erozije vjetrom i vodom.To znači da 

ova materija veže i štiti 15.000 puta veću 

količinu zemlje. Zato se PAM smatra do 

sada najboljim konzervatorom zemlje. 

PAM se proizvodi iz prirodnog gasa, 

koji je jeftin i ima ga u izobilju. Može se 

proizvoditi i iz biljnih ulja, biljnih ostataka 

u polju i od otpadaka pri proizvodnji 

hrane. Tako se rješava i pitanje odlaganja 

organskog otpada. n

NAUKA U PRAKSI 

ASPIrIN JE I LIJEK zA bILJKE 

Salicilna kiselina stimuliše otpornost biljaka protiv bolesti i štetočina 

Pesticidi su odigrali epohalnu ulogu 

u poljoprivredi, odnosno proizvodnji 

hrane. Međutim, u novije 

vrijeme njihova primjena se nastoji 

smanjiti zbog ekonomskih i ekoloških 

razloga. To se postiže primjenom raznih 

preventivnih, fizičkih, mehaničkih i 

bioloških metoda koje smanjuju potrebu 

za pesticidima. Među tim metodama 

posebno mjesto zauzima korištenje 

biljaka otpornih prema bolestima i 

štetočinama. 

Rijetko se ko upita zašto su neke 

biljke ili sorte, odnosno hibridi, otporne 

prema nekim bolestima i štetočinama 

a neke nisu. Sada se nastoji koristiti 

prirodna otpornost biljaka, ili im se 

Hiljade prirodnih hemikalija ulaze u naše tijelo 

nastoji ona izazvati ili povećati raznim 

načinima, od klasične selekcije bilja, 

zatim novog genetičkog inženjeringa 

transferom gena, do izazivanja proizvodnje 

materija u biljci koje će je činiti 

otpornom. 

Profesor Ames sa Kalifornijskog 

univerziteta u Berkliju podvlači da 

biljke, uključujući i one koje koristimo 

za hranu, mogu da proizvode vlastite 

prirodne pesticide koji ih štite od insekata 

i gljivica. Koncentracija prirodnih 

pesticida je mnogo veća nego vještačkih 

i mjeri se hiljadama dijelova na milion, 

dok se koncentracija većine sintetičkih 

pesticida mjeri u ppm ili ppb (milionitih 

ili milijarditih dijelova). Po ocjeni 

tog autora, Amerikanci jedu dnevno oko 

1500 mg prirodnih pesticida ili 10.000 

puta više nego vještačkih. On smatra 

da je polovina tih prirodnih pesticida 

kancerogena. 

Rodricks proširuje ovu misao i 

navodi da hrana značajno doprinosi 

pojavi raka čovjeka, da mi ne znamo 

mnogo zašto je to tako, ali je to sigurno 

mnogo kompleksnije nego količina i 

oblik masnoće i vlakana koje uzimamo 

u hrani. Možda industrijski proizvodi 

nisu glavni čovjekovi kancerogeni, mis- 

li on, nego to mogu biti prirodni proizvodi. 

Neki prirodni sastojci hrane mogu 

zaštititi čovjeka od nekih vrsta raka, a 

povećati rizik od drugih karcinoma. I 

neki industrijski proizvodi imaju ista 

takva svojstva. Hiljade prirodnih hemikalija 

ulaze u naše tijelo i one na različit 

način stupaju u interakcije sa sastojcima 

tjelesnih ćelija i njihovih hemikalija, 

pa neke od interakcija iniciraju ili 

pojačavaju procese koji vode u različite 

bolesti. Mi smo daleko od razumijevanja 

velikog dijela tih procesa, ali vrijedi 


pokušati, zaključuje autor. 

Američki naučnici u državi 

Vašingtonu nedavno su ustanovili da 

salicilna kiselina (aspirin) može da 

proizvede prirodnu otpornost biljaka 

prema štetnim gljivicama, bakterijama i 

virusima. O tome piše časopis Agricultural 

Research. 

Istraživači su otkrili osobinu stečene 

sistemske otpornosti (SAR – systemic 

aquired resistance). 

Biljke proizvode salicilnu kiselinu, 

naročito kada ih napadne patogen. 

Međutim, odnedavno se industrijski 

proizvodi salicilna kiselina (koja 

je izvorno pronađena u unutrašnjoj 

kori vrbe) za prskanje biljaka, čime 

se izaziva otpornost tih biljaka prema 

patogenima. Ovo naročito važi da paradajz, 

špinat, salatu i duhan, ali može 

i za druge biljke. Sada se ova tehnika 

najviše ispituje na krompiru. Ako ova 

ispitivanja dadnu očekivane rezultate, 

to će uveliko smanjiti potrebu prskanja 

krompira sintetičkim pesticidima protiv 

bolesti i insekata. 

Istraživač Navarre navodi da inficirane 

biljke obolijevaju zato što na 

vrijeme ne aktiviraju vlastite odbrambene 

mehanizme. Salicilna kiselina im 

može pomoći da te mehanizme aktiviraju 

čim jedna spora gljivice padne na 

list biljke. Biljka tada sintetiše antimikrobne 

supstance koje je štite od prisutnog 

patogena. Sada se naročito ispituje 

mogućnost stvaranja odbrane krompira 

na ovaj način protiv viroza. Proučava se 

kojim dozama salicilne kiseline može se 

postići najbolji efekat. 

Ispituje se koji gen reguliše ovaj vid 

stvaranja otpornosti biljaka kako bi se 

oplemenjivanjem bilja stvorile sorte 

prirodno otporne prema nekim bolestima 

ili štetočinama. 

Kao što vidimo, aspirin bi, nakon 

što već 105 godina služi ljudima protiv 

raznih bolesti, uskoro mogao biti i 

sredstvo u zaštiti bilja, odnosno stimulator 

njihove otpornosti protiv bolesti 

i štetočina, što bi značajno smanjilo 

potrebu za pesticidima. n 


21

ČOVJEK I PRIRODA 

Bosna i Hercegovina (BiH) je jedna 

od nabogatijih zemlja po broju 

endemičnih i reliktnih vrsta biljaka, 

životinja i gljiva. Prema savremenim 

naučnim procjenama cijeni se da je više od 

15% endemične flore i faune. Tako na tlu 

zemlje bosanske utočište nađe preko 500 

vrsta endemične flore vaskularnih biljaka. 

Prema tome, BiH je zemlja sa najvišom 

stopom endemičnosti u evropskim i svjetskim 

razmjerama. To nesumnjivo govori da 

se na tlu BiH nalaze i svojevrsni razvojni 

centri u kojima se procesi endemogeneze 

i danas odvijaju. Tako nastaju mnoge 

vrste biljaka, naročito u područjima gdje 

je determiniran živi svijet relativno kasno 

kao što su centri glacijacije na najvišim 

dinarskim planinama. Uz mnoge glacijalne 

relikte, najviše planine nastanjuju i 

mnoge mlade endemične biljke koje govore 

o intenzivnim procesima filogenije 

nakon posljednjeg ledenog doba. Neke od 

endemičnih vrsta su sa uskom ekološkom 

amplitudom, a pojedine nastanjuju samo 

najviše planinske masive koji su duže 

vrijeme pod uticajem dubokih planinskih 

snijegova. 

Jedna od takvih vrsta je i Jasnin encijan 

Gentiana jasnae, endem bosanskohercegovačkih 

planina, biljka izuzetne ljepote 

i veoma važan genofond u kojem se kriju 

mnoge tajne nastanka novih vrsta, nove hemijske 

materije koje će imati veliku primjenu u 

savremenoj biotehnologiji, konzervaciji, farmaciji 

i biomedicini. 

Ovu prelijepu bosanku, a i hercegovku, 

u svijet nauke donese dr. Radomir Lakušić, 

dugogodišnji profesor botanike i ekologije 

biljaka i fitogeografije na Univerzitetu 

u Sarajevu, jedan od vrsnih poznavalaca 

planinske flore i vegetacije Balkanskog 

poluostrva, pa i jugoistočne Evrope. Ime 

joj dade u čast mlade naučnice, njegove 

studentice Jasne Šarić, koja u potrazi za 

kapljicom vode u ratom blokiranom Sarajevu, 

tog kobnog 15.decembra 1993. 

godine kao i mnogi pupoljci ljiljana bosanskih 

nesta u pepelu sivom. Nikad ne 

dočekaše cvjetove bijele. U redu za vodu 

pred sarajevskom pivarom od agresorske 

granate ugasio se i život Jasne Šarić, asistenta 

Prirodno-matematičkog fakulteta 

Univerziteta u Sarajevu, veoma perspektivne 

i ambiciozne mlade naučnice, pogleda 

nježnijeg i od latica ruža mirisnih, oka 

poput lastavice, osmjeha čarobnog kao iz 

22 


kakve cvjetne bašće kraj Nerteve, vode 

hladne. 

Duboko pogođen preranim odlaskom 

svima drage i omiljene Jasne, profesor 

Radomir Lakušić, u želji da iskaže svoju 

veliku bol i sačuva uspomenu na ovu 

mladost i nesvakidašnju ljeopotu i talenat 

opisa novu vrstu biljke i ime joj dade 

Gentiana jasnae. Nije nimalo slučajno što 

je odabrao vrstu iz roda Gentiana L. Jer 

ovaj rod biljaka okuplja najljepše vrste 

koje i najhladnije ljude ne ostavljaju 

ravnodušnim. To su biljke čije tamnoplave 

latice plijene pažnju i ljubitelja prirode, 

vrijednih pčelica koje im se dive, a često 

zaustavljaju i dah svima koji se nađu u 

proljeće rano na nekoj od naših planina. 

Upravo takva je bila i Jasna Šarić. U ratnoj 

1993 godini, u hladnoj sarajevskoj 

noći profesor Lakušić je napisao i tekst u 

ratnom broju Biološkog lista u kojem je 

izvjestio biološku javnost o pogibiji Jasne 

Šarić od agresorske granate. U želji da 

se očuva vječno sjećanje na Jasnu Šarić, 

jednu nježnu endemičnu bosansku vrstu 

encijana profesor Lakušić je nazvao njenim 

imenom - Gentiana jasnae, tj. Jasnin 

encijan. 

(Detaljnije u Lakušić, 1994/95: 

BIOLOŠKI LIST, 1, Školska 1994/95. go- 

Prof.dr. Sulejman Redžić 

JAsNIN ENcIJAN GENTIANA JASNAE 

UKRAs bOsANsKIH PLANINA 

Mlada naučnica Jasna Šarić, u potrazi za kapljicom vode, kao mnogi pupoljci bosanskog ljiljana, nesta u pepelu sivom 

Jasna Šarić 

dina, prosinac/decembar, Sarajevo, godina 

izdanja XLII. Treće ratno izdanje). 

Profesor Lakušić u to vrijeme iz razumljivih 

razloga (teškog i beznadežnog 

ratnog vremena) dao je samo ime ovoj 

biljci. U kasnijim razgovorima s profesorom 

saznao sam bliže informacije o Jasninom 

encijanu, morfologiji, mogućem 

rasprostranjenju i ekologiji. Kako do 

svoje smrti profesor Lakušić (august 

2005) nije stigao pobliže opisati ovu 

endemičnu vrstu i prezenirati je najširoj 

javnosti, to mi je preostala obaveza da 

učinim ja, što sa radošću botaniča činim, 

ali beskrajno tužan sjećajući se kobnog 

januara 1993. godine, a i ponosan što iz 

gelera crnih okrutnog agresora izrastoše 

latice plave na kojima i danas treperi osmjeh 

i ljepota Jasnina. 

Botanička dijagnoza: Jasnin encijan je 

nježna viegodišnja biljka, visine 5-6cm. 

Prizemni listovi skupljeni su u naročite rozete, 

više-manje jajasti, eliptično-lancetasti, uglavnom 

ujednačene širine, 3 puta duži nego 

širi. Dugi oko 2,5 do 3cm, makismalne širine 

do 1cm. Iz rozete izbija nježna stabljika, 

visine 3-6cm. Na stabljici je dva do tri para 

sitnih uglavnom lopatastih listića. Cvjetovi su 

pojedinačni. Diferencirani na zelenu čašicu 

i tmanoplavu krunicu ili vjenčić. Čašičnih 

listića je 5 koji su srasli u cijev. Slobodni 

dijelovi duboko urezani, lancetasti. Krunica 

je podjeljena na cijev dužine do blizu 3cm 

i 5 režnjeva, eliptičnih lancetasto ušiljenih 

između kojih su sitni međuzubci, najčešće 

po dva. Krunica je tanjirastog izgleda u fazi 

punog cvjetanja, tamnoplave ili neboplave 

boje. 

LECTOTYPUS: Bjelašnica planina 

kod Sarajeva, 5. juni 2005., 1850 m, zona 

snježanika, HERB CEPRES G-15011993, 

Leg. S.Redžić; Sl. 1). 

Jasnin encijan je po svojim morfološkim 

osobinama sličan proljetnom encijanu Gentiana 

verna L. šire rasprostranjenoj vrsti 

koja raste na planinama Evrope i Azije, te 

planinskom encijanu G. tergestina (G.Beck) 

Fritsch koja također nastanjuje visoke planine. 

Međutim, Jasnin encijan za razliku od 

proljetnog encijana je nježnija biljka, nešto 

viša rastom, užih listova i latica, a ekološki 

se veoma razlikuju. Dok proljećni encijan 

nastanjuje gorske, pretplaninske i planinske 

rudine na karbonatima klase Elyno- 

Seslerietea Br.-Bl. 1948, Jasnin encijan svoj 

životni opimum ima na staništima oko plan-

inskih snježanika, na mjestima gdje se snijeg 

zadržava veoma dugo, čak i tokom čitave 

godine. Tla su plitke planinske organogene 

crnice na krečnjacima i dolomitima ili čak 

kalokosirozemi. Njene populacije izgrađuju 

zajednice oko snježanika na karbonatima 

sveze Salicion retusae Horvat 1949, reda Salicetalia 

retusae-serpyllifoliae Lakušić 1968 

i klase Salicetea herbaceae Br.-Bl. 1947. 

Na planinama endemnog razvojnog centra 

(Sl. 3) izgrađuje endemoreliktnu asocijaciju 

Salici retusae-Gentianetum jasnae Redžić 

2007. uglavnom iznad 2000 m nadmorske 

visine (Sl. 4), a na staništima snježanika na 

Bjelašnici zajednicu Violo zoisyii-Gentianetum 

jasnae Redžić 1999, iznad 1800 m nadmorske 

visine. 

Jasnin encijan je veoma dobro prilagođen 

niskim temperaturama, fiziološkoj suši, te visokim 

intenzitetima sunčeve svjetlosti. S obzirom 

na globalno otopljavanje postaje ugroženom 

vrstom u skladu sa međunarodnim kriterijima 

Internacionalne unije za zaštitu prirode i Konvencije 

o biološkoj raznolikosti. Cvjeta u maju 

i junu, a mogu se naći pojedinačni cvjetovi i 

tokom ljeta sve do jeseni. 

Rasprostranjena je na visokim dinarskim 

planinama, u području Visokodinarske 

provincije, Alpsko-visokonordijske regije. 

Do sada je registrovana na planinama 

Bjelašnici, vrhovima Prenja i Čvrsnice. To 

je pravi glacijalni relikt. Veoma je dobar indikator 

za praćenje klimatskih promjena. 

Jasna Šarić je uvijek bila inspiracijom 

i naduhnućem. U svakom cvijetu tokom 

mojih istraživanja flore naših planina vidio 

sam lice nasmijano, osjećao tugu golemu 

koja i danas doseže sve do utrobe Zemlje i 

nebeskih visina u isto vrijeme. Ali i ponos 

i radost što sam je poznavao, što sam kao 

asistent u to vrijeme imao priliku dijeliti 

ushićenje i ugodne trenutke tokom terenskih 

vježbi iz Ekologije biljaka na kojima je Jasna 

pokazivala nesvakidašnji talenat i smisao 

za spoznaju, a i za ljubav prema prirodi i 

svojim kolegama, prema svemu i živom i 

neživom u njenom okruženju. 

Zbog toga mi je i mnogo godina poslije 

inspiracijiom i tokom pisanja scenarija za 

serijal «Prirodna baština BiH». Evo i jednog 

inserta iz emsije posvećene Bjelašnici planini, 

najljepšoj djevojci bosanki i hercegovki 

u isto vrijeme. Planini na kojoj je i „locus 

classicus“ Jasninog encijana. 

«Sa prvim beharima divljih trešanja 

ispod surovih vrhova Bjelašnice, na moru 

svjetlozelenih ilirskih bukovih šuma, u cik 

zore rumene, rađaju se i životi novi. Upravo 

iz snijega bijeloga, isto kao što su još jedne 

sumorne zime zauvijek nestali sa zem- 

Snježanici - staništa Jasninog encijana Gentiana jasnae 

na Čvrsnici planini (Foto: S. Redžić, 2008) 

ČOVJEK I PRIRODA 

Vrsta Gentiana jasnae Lakušić, na vrhovima Bjelašnice planine 

u Bosni – loccus classicus, lectotypus (Foto: S.Redžić) 

lje bosanske. I evo, upravo ovdje, na ovoj 

čarobnoj planini, svu ljepotu i raskoš plemenite 

duše djevojačke, ljubav pokapana 

rukama zlih ljudi ponovo niče na laticama 

plavim, plavljim i od nebeskih visina, modrijim 

i od rijeke modre tamo dole u pitomoj 

hercegovačkoj dolini, mednijim i od 

nektara zambaka bosanskih. Jasnin encijan 

(Gentiana jasnae). Najljepša biljka plavojka 

gora bosanskih sa čijih latica nježnih zrači 

čednost jedne mladosti i nedosanjene radosti. 

Jasnin encijan (Gentiana jasnae) nije 

samo rijetka i endemična biljka bosanskih 

planina, jasnin encijan je simbol vječnosti 

duha bosanskog, ljubavi za grudom rodnom. 

Ovdje, kao i drugdje diljem bosanskih 

pitomina, iz krvi naše mladosti ne izraste 

mržnja. Izraste cvijeće naljepše. I dokle 

bude sunca bjelašničkog i neba plavog sve 

naše jasne i genciane njihove će odolijevati 

i najjačim vjetrovima planinskim. Takvo je 

cvijeće bosansko». 

Mladost i životna radost, snovi ne dosanjani 

Jasne Šarić su simbolom otpora, hrabrosti 

djevojačke, odanosti Sarajevu svom, ulicama 

njegovim, parkovima i alejama koje u 

to sumorno ratno vrijeme nije željela zamijeniti 

za plavetnilo švajcarskih jezera, toplu 

sobu u Ženevi, bistru vodu, obilje hrane. I 

ostala je u prahu zemlje rosne, sarajevske, 

iz koje iznikoše cvjetovi plavi i prosuše se 

gorama bosanskim gdje na laticama svog 

encijana svakog proljeća daruje sve samu 

ljubav i toplinu. Podarimo i mi našoj Jasni 

drvo njeno, park cvjetni i ulicu u kojoj će 

cvjetati encijani najljepši u sred njenog 

Sarajeva i pjevati pjesme neispjevane iz 

dnevnika skrivenih mladalačkih jedne Jasne 

iz Ferhadije ulice. n 


23

PRED IZAZOVIMA NOVE EPOHE 

Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike 

održani u Malom Lošinju 

od 8. do 11. juna odvijali su se u 

tri osnovna sadržaja Simpozija: integrativna 

bioetika i nova epoha; Studentska 

bioetička radionica: Zdravlje - pluriperspektivni 

bioetički pristup te Okrugli sto 

- Plodovi zemlje: hrana za živa bića ili 

hrana za strojeve? 

Integrativna bioetika na metodološkom 

planu povezuje različite perspektive u jedinstveni 

pluriperspektivni obrazac orijentacijskog 

znanja, dok je na predmetnom 

planu usmjerena na brojne problemske 

sklopove u širokom tematskom rasponu 

od medicinske skrbi i biomedicinskih 

istraživanja, preko problematike neljudskih 

živih bića i općih uvjeta održanja 

života (ekologija), do sudbinskih pitanja 

savremene civilizacije. 

Takav koncept, prema mišljenju prof. dr. 

Ante Čović, predsjedenika Organizacionog 

odbora Lošinjskih dana bioetike omogućuje 

ne samo svestranu raspravu o najširem 

spektru konkretnih bioetičkih problema 

nego i poniranje u njihovu dubinsku dimenziju 

u kojoj se otvaraju pitanja o karakteru 

i dotrajalosti znanstveno-tehničke epohe, 

o metodološkoj konstituciji i povijesnoj 

ulozi moderne znanosti, te o mijenama u temeljnom 

odnosu čiovjeka i prirode. Riječ je 

o filozofsko povijesnoj perspektivi u kojoj je 

moguće detektirati i pratiti procese u kojima 

se prelamaju svjetsko-povijesne epohe. 

KVALITET LJUDsKOG bIĆA 

U ovom prilogu posvećenom 76. 

Lošinjskim danima bioetike izdvajamo 

nekoliko naglasaka iz referata prezentiranih 

na Simpoziju, čije teme nam se čine 

posebno zanimljive sa stanovišta interesovanja 

čitalaca i karaktera ove naučnmo 

popularne revije o prirodi, čovjeku i 

ekologiji. 

Mirjana Adamlović i Ana Maskalan sa 

instituta za društvena istraživanja Zagreb 

u referatu “Rodni aspekti uticaja tjelesno 

modificiranih uzora” konstatuju da se 

tjelesna modifikacija ogleda u trajnim ili 

privremenim preinakama posredstvom 

izgladnjivanja, prekomjernog vježbanja i 

plastičnih operacija. 

24 

KuPOVANJE IDENTITETA 

U kritičkom razmatranju različitih perspektiva spoznaje istine, sada se nameće pitanje 

koliko puko sabiranje što je više moguće pogleda može zapravo zatamniti pravu istinu 


Mediji favorizuju tjelesno modificirane 

žene koristeći ih za stvaranje “idealnih 

medijskih uzora” koje karakterizira 

standardiziranost, odnosno tipska ljepota. 

Stvarajući lijepe “brandove” oni se 

pridružuju medicinskoj industriji i nameću 

kriterije koje postaje nemoguće zadovoljiti 

bez invazivnih kirurških zahvata. Medijski, 

moderni i medicinski zahtjevi za mijenjanjem 

ženskog tijela, prema idealu “bijele, 

visoke, mršave žene” podređeni su zakonima 

tržišta po kojima se pod pretpostavkom 

dovoljne financijske moći potrošačica sve, 

uključujući i ljepotu može kupiti. Preobrazbom 

tijela kupuje se uspješan rodni, 

seksualni, ali i rasni identitet, čime (modificirano) 

tijelo postaje kulturalno skoro 

najvrijednija kvaliteta prema kojoj se 

procjenjuje uspješnost i kvalitet ljudskog 

bića samog po sebi. 

Pavo Barišić (Institut za filozofiju zagreb 

i Filozofski fakultet Split) u kontekstu 

teme “Pluriperspektivizam - temeljni 

uvjet ili zatamnjenje istine?” konstatuje da 

je promatranje života iz različitih perspektiva, 

pluriperspektivizam, metodološko 

polazište integrativne bioetike. 

U kritičkom razmatranju različitih perspektiva 

spoznaje istine, sada se nameće 

pitanje koliko puko sabiranje što je više 

moguće pogleda može zapravo zatamniti 

pravu istinu. Ne vodi li zahtjev za 

potpunošću mnjenja u opasnost da se s 

“neznanjem”, “promatranjem uveliko i 

ugrubo, “pojednostavljivanjem i iskrivljavanjem” 

prokrijumčare takođe zamračene, 

izokrenute i pogrešne perspektive. U doba 

globalnih komunikacijskih mreža, razularenih 

medija i poplavi informacija privid i 

laž za istinu predstavljaju novi izazov. 

Prema mišljenju ovog autora bioetički 

diskusr može pridonijeti bistrenju istine i 

izbjegavanju zasjenjenja i zatamnjenja. 

Redovni učesnik Lošinjskih dana bioetike 

Tihana Belužić iz Zagreba, upamćena 

po temama koje na atraktivan način govore 

o onom o čemu mnogi ćute ovog 

puta bavila se prostorom između javnog i 

privatnog interesa. 

Upozorila je na sve više primjetan proces 

“žderanja krajobraza” netransparentan proces 

izrade i donošenja prostornih planova, 

koji se odvija u nedemokratskom okruženju, 

sve više se razotkriva kao sredstvo pomoću 

kojeg se provodi tzv. “drugi val privatizacije”. 

Na taj se način zaposjeda najvrjednije 

prostore poput netaknutih dijelova prirode 

i starih jezgfri gradova, naime izgradnja u 

prostoru i povjesno-kulturne baštine investitorima 

višestruko povećava profit. Međutim, 

s druge strane primjetan je sve veći otpor 

građana tom procesu, ne samo kroz prosvjede 

protiv takvih projekata, već i kroz organiziranje 

lokalnih građanskih inicijativa, 

stručnjaka, znanstvenika ili umjetnika iz 

raznih dijelova Hrvatske u tzv. Nacionalni 

forum za prostor. 

Govor o bioetičkoj svijesti i odgovornosti, 

kada je riječ o kontroli rađanja, 

sve više nalikuje suptilnoj propagandi/ 

marketingu u cilju osvajanja novih tržišta. 

Tako se bioetika od mogućeg jedinstva 

univerzalnih pripadnosti pretvara u receptologiju 

i religioziranje sustavnog 

čovjekovog prirodnog prava da se reproducira 

u suglasju s kulturom, ekonomijom 

i potrebama zajednice, a da pritom ne 

bude poučavan da li tim činom ugrožava 

ili ne one koji dolaze. 

PROJEKcIJA NAPRETKA 

JE bIOETIČKI IZAZOV 

Rečeno je dio referata Aleksandra 

Dimitreva iz Skoplja autora referata 

“Budžet kao (zlo)kontrolor bioetičkog samospoznavanja”. 

U nastavku kaže da kontrola rađanja , od 

načina umanjenja broja sukoba po bilo kojoj 

osnovi, pretvara se u političko - propagandno 

sredstvo izbornih kampanja , umjesto da bude 

način života na bazi kulturnog i prostornog 

nasljeđa i primjerenosti proizvodnje potrebama 

zajednice da se ne bi ugrozila kvaliteta 

života, već da bi joj se podigla razina. Ovome 

u velikoj mjeri kumuje i budžetska politika 

koja rasporedom potrošnje kontrolira uvjete 

stvaranja bioetičke svijesti ili, konkretnije 

budžetska potrošnja sve više nalikuje potkupljivanju 

onoga kome je namijenjen budžet i 

koji ga proizvodi, da bi ga se onenmogućilo 

da se počne zaista bioetički pitati kako 

to proizvodi i kako koristeći bioresurse 

ugrožava sveukupni mogući biopotencijal i 

rezultat koji proizilazi iz toga. 

Nastavak na 37 strani


Prof. dr. Esma Velagić-Habul 

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 

(WHO), neadekvatna 

ishrana i malo fizičkih aktivnosti 

čine 6 od 7 vodećih faktora rizika po 

zdravlje u Evropi (1). Utvrđeno je da 

80% bolesti srca, moždani udar i dijabetes 

tipa 2, te 40% bolesti kancera 

mogu biti izbjegnuti ako se uklone 

svakodnevni faktori rizika po zdravlje 

(uključujući pušenje). Nutricionisti 

sugerišu povećane količine biljnih 

vlakana (celuloze i njoj bliskih komponenti) 

koji održavaju čistim zidove crijeva, 

a što sprečava razvoj toksičnih i 

kancerogenih supstancija, te dozvoljava 

rast bakterija korisnih za procese varenja 

i apsorpciju svih za život potrebnih 

supstanci. Sugeriše se korištenje 

hrane u njenoj prirodnoj, najbogatijoj 

formi, npr. vlakna porijeklom iz voća i 

povrća, potpunih (integralnih) leguminoza 

i cerealija, neobranog mlijeka jer 

nosi važne elemente u njegovoj masnoj 

frakciji, više hljeba i makarona, manje 

mesa, ulje a ne životinjske masti. Drugim 

riječima, zdrava ishrana znači brigu 

za komponente hrane, njihove osobine i 

njihovu kombinaciju u obroku. 

Međutim, i kada brinemo o vrsti hrane 

koju jedemo, očito je da ona ne mora 

sadržavati sve zdrave sastojke koje bi 

trebalo - ovisi kako je proizvedena, odnosno 

uzgojena. Poseban problem predstavlja 

prisustvo sintetičkih hemikalija u hrani, 

korištenih za zaštitu zdravlja biljaka i 

životinja, ili za postizanje većih prinosa i 

veće proizvodne efikasnosti, te hrane do - 

bijene genetičkom modifikacijom orga - 

nizama (GMO). Tako upotreba integralne 

riže ili pšenice može biti izvor dodatnog 

unošenja ostataka herbicida ili pesticida, 

koji se metabolički akumuliraju u ovojnici 

zrna - mekinjama, a ne skrobnom dijelu, 

pa naša želja da unesemo u organizam više 

vlakana ima potpuno suprotan efekat. Isti je 

slučaj i sa neobranim, potpunim mlijekom. 

Antibiotici, pesticidi, najveći broj hemika - 

lija korištenih u uzgoju stoke, akumuliraju 

se u masnoćama mlijeka. Pilići uzgojeni 

na industrijski način spremni su za klanje 

nakon 45 dana. Njihovo meso nije „zrelo“, 

nema dovoljan sadržaja vode, odgovarajući 

mirisa i okus. Ova vrsta mesa se raspada 

tokom kuhanja, nema odgovarajuću pro - 

teinsku vrijednost, a njegov okus ovisi o 

začinima koje dodajemo. 


KO PROIZVODI - ZNA ŠTA JEDE 

Jedini način da budemo sigurni da jedemo hranu dobivenu bez sin tetičkih hemijiskih proizvoda 

ili GMO je da kupujemo proizvode nastale organskim uzgojem iz organske poljoprivrede 

Ljudi koji se sami bave proizvodnjom 

hrane, koji poštuju prirodno vrijeme rasta 

i razvoja biljaka i životinja, imaju tu privilegiju 

da jedini znaju šta stvarno jedu. Svi 

oni koji kupuju poljoprivredne proizvode, 

ili se hrane već spremljenom hranom, pri - 

hvataju rizik neadekvatne ishrane. Jedini 

način da budemo sigurni da jedemo hranu 

dobijenu bez sintetičkih hemijskih proiz - 

voda ili GMO je da kupujemo proizvode 

nastale organskim uzgojem, iz organske 

poljoprivrede. 

ŠTA MORAMO ZNATI KAD 

KUPUJEMO ORGANSKE 

PROIZVODE 

Svaki poljoprivredni proizvod ili hrana 

nastala prakticiranjem organskog metoda 

je označena. Oznaka nosi barem tri infor - 

macije. 

Najuočljivija i najznačajnija je znak ili 

logo sertifikacijske „kuće“ – organizacije 

ili firme koja potvrđuje da je proizvod 

nastao u organskom uzgoju. Naime, organska 

poljoprivreda je jedini oblik poljoprivredne 

prakse koji podliježe sistemi- 


25


ma kvaliteta. Nakon što se registruje 

kod sertifikacijske kuće kao proizvođač 

koji će proizvoditi organskim metodom, 

proizvođač se mora pridržavati normi 

proizvodnje definisanim tom sertifikacijskom 

kućom. Da se kuća registruje kao 

sertifikacijka, ona mora imati definisana 

pravila ponašanja i norme proizvodnje. 

Oni se zasnivaju na pravilima i normama 

IFOAM-a (Međunarodne federacije 

pokreta u organskoj poljoprivredi), ili 

mogu biti samo strožiji. Potvrdu da je 

serifikacijska kuća sposobna da radi te 

poslove potvrđuje akreditacijska kuća, 

potpuno neovisno, često međunarodno 

tijelo, koje svake godine vrši akreditaciju 

sertifikacijske kuće. Sertifikacijska 

kuća ima organiziranu službu inspektora, 

koji ispunjavaju uslove ISO standarda 

za taj posao. Oni su dužni posjetiti svakog 

proizvođača barem dva puta tokom 

proizvodne sezone: jedanput najavljeno, 

a drugi put nenajavljeno, te imati potpun 

uvid u njegovu proizvodnju. Na osnovu 

pozitivnog izvještaja inspektora, te nakon 

što je proizvođač ispunio i druge uslove 

koji se odnose na vlasništvo i upravljanje 

imanjem (proizvodni objekti, upravljanje 

vodom i sl), sertifikacijska kuća 

mu dodjeljuje svoj sertifikat za taj proizvod 

u obliku znaka ili loga, za tu godinu 

proizvodnje. Drugim riječima, to je komunikacija 

sa kupcem, kojim serifikacijska 

kuća informiše kupca da je proizvod 

nastao organskim metodom (isključuje se 

proizvođač). Samo proizvodi koji sadrže 

najmanje 95% sastojaka nastalih u organskom 

uzgoju mogu dobiti logo. Npr. 

kod gotovih proizvoda, kod slanog keksa 

so ne mora biti dobijena organskim metodom 

da bi nosio oznaku organski. 

Druga informacija – kontrolni broj 

sertifikacijske kuće, se odnosi na registraciju 

sertifikacijskog tijela (kuće) kod 

odgovarajućeg ministarstva. U našem 

26 


PrIVIDNI APSurD 

slučaju to je Upisni registar FBiH, Ministarstva 

za poljoprivredu, vodoprivredu 

i šumarstvo, kojim se rad sertifikacijske 

kuće stavlja pod kontrolu vladinog sektora 

( što će biti definisano novim zakonom 

o organskoj poljoprivredi FBiH) 

Treća oznaka se odnosi na zemlju porijekla. 

U organskoj poljoprivredi to ima 

određenu težinu jer nutricionisti savjetuju 

ishranu hranom uzgojenom u području 

življenja. Osim toga, svjesni smo da 

hrana dopremljena transportom koji traje 

1-3 mjeseca sigurno nema očekivanu 

nutricionističku vrijednost. 

ORGANsKA HRANA U bIH 

Najveće količine organske hrane u 

BiH još uvijek dolaze iz uvoza. BiH ima 

vrlo malo sertificiranog zemljišta, oko 

200 ha. To ne znači da mi ne proizvodimo 

kvalitetne poljoprivredne proizvode – to 

Termin organski se odnosi na proces uzgoja, proizvodni metod – „proizvedeno 

uz upotrebu organskih đubriva“ (prirodnih, nastalih razgradnjom prirodnih 

materijala), a ne na vrstu proizvoda. Bilo je važno fokusirati zemljište i 

činjenicu da se radi o prirodnom ciklusu materije, kao presudnom faktoru u 

postupku dobijanja adekvatnog kvaliteta hrane. Besmisleno je reći “organska 

riža” ili “organski paradajz”, jer oni ne mogu biti drugačiji nego organski. Znači 

govorimo o riži iz organskog uzgoja, ili paradajzu iz organske proizvodnje. 

Međutim, težnja ka sažimanju riječi, bržoj komunikaciji dovela nas je do prividnog 

apsurda – organske riže ili organskog paradajza, a što za one koji se prvi 

put sreću sa ovim proizvodnim metodom stvara zabunu. 

ORGANSKA HRANA I ORGANSKA POLJOPRIVREDA 

je naš potencijal, nego samo da to niko ne 

garantuje. Naime, čitav proces sertifikacije 

zahtijeva određena materijalna sredstva, 

što naši proizvođači ne mogu priuštiti. U 

proizvodnoj sezoni 2008. FBiH Ministarstvo 

poljoprivrede je izdvojilo namjenska 

sredstva podrške za sertifikaciju, što će 

sigurno uticati na širenje ovog pokreta. 

Također treba pozdraviti pojavu (napokon) 

Zakona o organskoj poljoprivredi 

( u proceduri) koji definiše da oznaku organski, 

eko ili bio proizvod može nositi 

samo proizvod nastao u skladu sa normama 

organske poljoprivrede, odnosno 

da se takva oznaka ne smije stavljati na 

proizvode koji ne poštuju taj zakon (falsifikati 

i prevare). 

Međutim, ne treba zaboraviti da 5% 

evropskog tržišta ljekovitim biljem čine 

proizvodi iz BiH ( uglavno sertificirani 

od strane švicarske sertifikacijske kuće 

„IMO“), te da je npr. vrlo cijenjen sok 

od jagode u Švedskoj, nastao iz organski 

proizvodene jagode u području Srebrenice 

i Bratunca (sertificirani od strane 

švedske sertifikacijske kuće „KRAV“). 

Naša sertifikacijska kuća „OK“ je svojedobno 

nastala pod direktnim djelovanjem 

švedske sertifikacijske kuće KRAV. 

Ona je 2007. god. akreditovana od strane 

ISO 65 i IFOAM, i predstavlja jednu od 

43 akreditovane kuće od strane IFOAM 

u svijetu (što je veliki kompliment za 

ovu kuću). 

Kako je evropsko tržište postalo jedinstveno, 

a pojedinačne zemlje razvile više 

svojih sertifikacijskih kuća da olakšaju 

kupcu prepoznavanje znaka organske 

proizvodnje EU je svojom direktivom 

o organskoj proizvodnji, naložila da svi 

ovakvi proizvodi trebaju, uz pojedinačne 

oznake sertifikacijskih kuća, imati i znak 

EU: „Organska poljoprivreda – EC kontrolni 

sistem“ . 

gLObALNA 

VrIJEDNOST OrgANSKE 

POLJOPrIVrEDE 

Korištenjem proizvoda proizvedenih 

na organski način ne znači samo da se 

brinemo o našoj ishrani. Poljoprivreda ima 

izuzetno veliki uticaj na okoliš, stabilnost 

zemlje, društveno-ekonomske odnose, 

socijalnu pravdu. Organska poljoprivreda 

kao održiva poljoprivreda fokusirana je u 

svim aktima EU koji se odnose na razvoj 

ruralnih područja, kao posebno značajan 

oblik prakticiranja poljoprivrede koji 

smanjuje zagađenje okoliša, unapređuje 

agro-biodiverzitet i biodiverzitet općenito, 

unapređuje i čuva ruralni pejsaž, smanjuje 

emisiju stakleničkih plinova, energetski 

je za više od 20% efikasnija od 

konvencionalne poljoprivrede. IFOAM 

kao svjetska, krovna organizacija organizira 

svoje kongrese (posljednji, 16-ti u 

Modeni, 2008.) na kojima se diskutuju 

svi relevantni problemi pokreta. Ne treba 

zaboraviti ISOFAR (International Society 

of Organic Agriculture Research) koji 

promovira istraživanja u organskoj poljoprivredi, 

te na naučnoj osnovi procjenjuje 

doprinos organskog pokreta napretku naše 

civilizacije. n 

Literatura 

White Paper on a Strategy for Europe on Nutrition, 

Overweight and Obesity related to Health Issues. 

Commission of the EC. 30.5.2007. 

Organic farming and Climate Change. ITC /UNC- 

TAD/WTO– FiBl. 2007.

POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE 

Danas je u modi sintagma “zdrava 

hrana”. Pod njom ne podrazumijevamo 

svi isto. Često se može čuti 

ili pročitati da se pod tim misli na hranu 

dobivenu u tzv. organskoj ili ekološkoj 

poljoprivredi, pod kojom se opet podrazumijeva 

proizvodnja bez primjene agrohemikalija 

(mineralnih đubriva i pesti- 

cida). Poljoprivredu koja primjenjuje te 

hemikalije zovemo konvencionalnom ili 

savremenom. 

Zdrava hrana se ne određuje postupkom 

kojim su biljke u polju proizvedene 

(organskim ili konvencionalnim) 

nego svojim sadržajem kojim podržava 

ljudsko zdravlje i zadovoljava njegove 


nutricionističke potrebe. Pod pojmom 

zdrave hrane uglavnom se misli na hranu 

bez prisustva štetnih sastojaka, kao što su 

na prvom mjestu patogeni mikrobi, zatim 

teški metali, ostaci pesticida, nedozvoljene 

količine nitrata i nitrita iz mineralnih 

i organskih đubriva itd. 

Hrana dobijena u organskoj poljoprivredi 

ne mora biti i zdravija, tj. higijenski 

ispravnija. Činjenica je da stajsko 

đubre zagađuje okolinu (tlo, vodu, zrak i 

biljke), pa i dobijenu hranu, mnogo više 

nego mineralna đubriva. Stajsko đubre 

sadrži mnoštvo patogenih mikroba, 

uzročnika mnogih teških bolesti, koje se sa 

životinja mogu prenositi na čovjeka preko 

biljnih proizvoda u hrani. Takvih patogena 

nema u mineralnim ili vještačkim 

đubrivima, pa je već to garancija da se uz 

njihovu pomoć može dobiti higijenski ispravnija 

ili zdravija hrana nego pomoću 

stajnjaka u organskoj poljoprivredi. 

ZAGAĐIVANJE 

STAJNJAKOm 


IsTINE I ZAbLUDE O ZDRAVOJ HRANI 

Pod pojmom "zdrava hrana" uglavnom se misli na hranu bez prisustva štetnih sastojaka 

kao što su patogeni mikrobi, teški metali, ostaci pesticida, nedozvoljene količine nitrata 

iz đubriva l Stajsko đubre, poluga organske poljoprivrede, najveći je zagađivač seoskih i 

prigradskih područja 

Organski paradajz Foto: Eldina Muftić 

Uostalom, dovoljan je pokazatelj 

činjenica da se ljudski vijek u svijetu 

udvostručio u vremenu od kada se 

primjenjuju mineralna đubriva i pesticidi. 

Tome nisu doprinijele samo ove agrohemikalije, 

ali jesu i one jer su omogućile 

mnogo veću proizvodnju hrane i bolju 

ishranu. Da su one otrovne, kao što 

neobaviješteni ljudi misle, život ljudi bi 

se skratio a ne produžio. Kada je riječ 

o zdravoj i nezdravoj hrani, sigurno je 

da je najnezdravija hrana ona koje nema 

dovoljno, zbog čega mnogi ljudi gladuju, 

obolijevaju i umiru od gladi. Zbog nedostatka 

hrane danas u svijetu gladuje oko 

milijarda ljudi, a desetine miliona svake 

godine umire od gladi. A veća, dovoljna 

količina hrane ne može se proizvesti bez 

mineralnih đubriva i pesticida. 

Stajsko đubre, koje je mješavina 

stočnog izmeta (balege) i mokraće, sa 

ili bez slame, je izvor ogromnog broja 


27


patogenih mikroba i može da zagadi 

vodu, biljke i prehrambene proizvode i 

izazvati kod ljudi teške bolesti. Svojim 

smradom također zagađuje okolinu. 

Među najvažnijim uzročnicima bolesti 

(zoonoza) koje se prenose stajnjakom 

jesu: bakterije Salmonella, enteropatogena 

Escherichia coli, Listeria monocytogenes, 

Brucella, Leptospira, Shigella, 

Campylobacter, Clostridium, Taenia 

saginata i Taenia solium, te neki protozoi. 

Najveći broj uzročnika (Salmonella, 

Escherichia coli O157, Campylobacter, 

Shigella, teniae) se unosi u organizam 

čovjeka preko hrane i vode te dovodi do 

oboljenja poznatih kao trovanja hranom. 

To su crijevna zarazna oboljenja. Stajnjak 

učestvuje i u širenju sve učestalijih 

bolesti bruceloze, kju groznice i antraksa. 

U stajnjaku, naročito konjskom, mogu 

se naći spore bakterije Clostridium tetani, 

uzročnika tetanusa. Iz stajnjaka se 

u organizam ljudi mogu unijeti i jajašca 

pantljičara. 

Pogrešnom primjenom stajnjaka po 

biljnim dijelovima, naročito onim koji 

se jedu nekuhani (salata, zeleni luk, paradajz, 

jagode itd.), prenose se patogene 

klice iz tog đubreta na biljne dijelove, 

odnosno ljudsku hranu, čime se na ljude 

prenose teške bolesti, dok neki misle da 

jedu “zdravu” hranu. 

GENETIČKI 

MODIFIcIRANA HRANA 

Iscjedak iz stajnjaka sa đubrišta, a kasnije 

i sa zemljišta, naročito ispran kišom, 

kao i vrlo zagađena i smrdljiva ocjedna 

tečnost koja se izlijeva putem kada se 

čvrst ili tečan stajnjak prevozi sa đubrišta 

na parcelu, dospijevaju u podzemne i 

površinske vode i u bunare pitke vode i 

zagađuju ih. Rezultat svega toga je veliko 

zagađivanje okoline, koje može biti 

fizičko, hemijsko i, što je najopasnije, 

mikrobiološko (patogeno). 

Zbog velike opasnosti od zagađivanja 

okoline, primjena stajnjaka kao organskog 

đubriva na zemljištu je u mnogim 

zemljama (Hrvatska, Slovenija, Austrija 

itd.) ograničena. 

Mnogo se govori i piše o genetički 

modificiranim (GM) biljkama i GM hrani. 

Pojava ovakve hrane izaziva brojne kontroverze. 

Manipulacijom genima, odnosno nji- 

28 


hovim prenošenjem u kulturne biljke, 

dobijene su ranije sorte, sorte i hibridi sa 

razvijenijim korjenovim sistemom, koji su 

otporniji prema suši, poboljšan je kvalitet 

nekih proizvoda, a plodovi nekih sorti 

su postali ukusniji, ili su postali otporniji 

na transport itd. Dobijene su i sorte i hibridi 

otporni prema štetočinama, pa se ne 

moraju prskati pesticidima. Proizvodnja 

GM biljaka i potrošnja GM hrane nema 

nikakvih štetnih posljedica, a ima mnogo 

koristi. GM sorte riže, naprimjer, bogate 

željezom i provitaminom A (beta karotinom), 

dobijene ovim postupkom, smanjuju 

obolijevanje od anemije i avitaminoze 

A stotina miliona ljudi širom svijeta. 

TRAGIČNE POsLJEDIcE 

NEKORIŠTENJA PEsTIcIDA 

Najkompetentniji ljudi iz FAO i Svjetske 

zdravstvene organizacije negiraju 

bilo kakvu štetnost GM biljaka i hrane 

i preporučuju ih za masovnu potrošnju. 

Generalna direktorica Svjetske zdravstvene 

organizacije dr. Gro Harlem Brundtland, 

nekadašnja predsjednica vlade 

Norveške, preporučila je da se ova hrana 

može jesti. I dok u nekim siromašnim 

zemljama (Zimbabve, Zambija, Mozambik) 

milioni ljudi gladuju i umiru od gladi, 

njihovi uhranjeni ministri su odbili besplatan 

američki GM kukuruz. Tim povodom 

je američki ministar poljoprivrede izrazio 

čuđenje zbog toga, pa je rekao: “Hrana 

koju nudimo Africi je ista kvalitetna hrana 

koju Amerikanci jedu svakodnevno”. 

Rigorozni američki Ured za hranu i 

lijekove (FDA) je izjavio da je GMO hrana 

“suštinski jednaka” ostaloj hrani i ne 

predstavlja dodatni rizik. 

Pesticidi su na ovom stepenu razvoja 

neophodni radi zaštite kulturnih biljaka od 

bolesti, štetočina, korova i drugih nametnika. 

Njihovom pravilnom primjenom ne 

nanosi se šteta okolini niti zagađuje hrana. 

Zbog njihovog neprimjenivanja može 

doći do ogromnih šteta, ne samo zbog velikog 

smanjenja proizvodnje hrane. 

Navešću samo neke od mnogih primjera 

teških posljedica koje uzrokuju biljni 

nametnici čitavim narodima. U 19. stoljeću 

u Irskoj, gdje je krompir bio glavni usjev i 

glavna hrana, zbog katastrofalnog napada 

bolesti plamenjače krompira 1845. i 1846. 

godine došlo je do velikog podbačaja prinosa 

ovog proizvoda, zbog čega je nastu- 

POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE 

pila katastrofalna glad koja je uzrokovala 

smrt milion stanovnika, a dva miliona su 

se iselila u Ameriku i Veliku Britaniju. Da 

je protiv te bolesti primijenjen neki fungicid, 

ova katastrofa bi bila spriječena. 

Prije tridesetak godina u Afganistanu i 

u Indiji došlo je do masovnog trovanja 

ljudi i životinja alkaloidom iz sjemena 

jednog otrovnog korova koje je žetvom 

pšenice došlo u zrno žita, a odatle u ljudsku 

i stočnu hranu. Od trovanja je umrlo 

više hiljada ljudi i veliki broj domaćih 

životinja. Zato su mnoga sela u Afganistanu 

morala biti napuštena. Smrtnost ljudi 

koji su bili jače otrovani tim korovom bila 

je vrlo velika – od 20 do 50%. Da je primijenjen 

neotrovan herbicid protiv otrovnog 

korova, masovne tragedije ne bi bilo. 

U novembru 2003. godine u Sloveniji 

je otrovan velik broj ljudi sjemenom otrovnog 

korova koji je rastao u heljdi i sa 

heljdinim zrnom došlo u brašno i hranu. 

Prije nekoliko godina, u jednom selu 

u Indiji, ljudi su počinili masovno samoubistvo 

jer su im insekti uništili prinose 

usjeva, njihov jedini izvor prihoda. Da 

su primijenili neki insekticid, masovna 

tragedija bila bi spriječena. 

Često su okorjeli pušači i alkoholičari 

vatreni protivnici primjene agrohemikalija, 

i pored toga što oni samo u jednom 

danu u svoj organizam unesu više otrova 

u vidu nikotina i alkohola nego što za godinu 

dana ili možda za čitav život unesu 

hranom eventualno štetnih ostataka pesticida 

i mineralnih dubriva. Neinformisani 

novinari, čiji su hobi senzacije i plašenje 

naroda, često dezinformišu javnost o ovim 

pitanjima. 

Većoj proizvodnji hrane u poljoprivredi 

i boljoj ishrani ljudi u velikoj mjeri su doprinijele 

agrohemikalije, prije svega mineralna 

đubriva i pesticidi. U našim uslovima, 

kada se u BiH ne proizvodi ni trećina 

potrebne hrane, nema opravdanja za praktikovanje 

organske poljoprivrede koja, po 

pravilu, daje značajno niže prinose nego 

savremena, a ne daje zdraviju hranu od one 

koju jedemo decenijama. Oni koji misle da 

je organska poljoprivreda nekakvo novo 

otkriće zaboravljaju da su prehrambene 

proizvode tako (bez mineralnih đubriva i 

pesticida) proizvodili naši preci stotinama 

i hiljadama godina. Znamo kako je očajno 

niska bila njihova proizvodnja i kako je bijedna 

bila njihova ishrana. Onima koji žele 

da proizvode više i kvalitetnije, to ne može 

biti uzor. n

HRANA I POLJOPRIVREDA 

TEŠKO zEmLJI OD mETALA 

Teški metali su opasni za žive organizme zbog velike toksičnosti 

i sklonosti akumulacije u pojedinim dijelovima tijela 

U 

klasičnoj, ali i u savremenoj poljoprivredi 

evidentno je prekomjerno 

i neracionalno trošenje neobnovljivih 

prirodnih resursa, kao i primjena 

agrotehničkih mjera koje ostavljaju trajne 

štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i 

prirodne procese, remeteći tako milionima 

godina uspostavljenu ravnotežu u prirodi. 

Moderna nauka utvrdila je da veliki 

broj bolesti ima direktnu uzročnu vezu sa 

kvalitetom hrane koju jedemo i pojavom 

raznih rezidua koje ostaju u biljkama nakon 

primjene hemijskih sredstava. Ponovo 

se shvaća da saradnja sa prirodom umjesto 

njenog sistematskog uništavanja daje neuporedivo 

bolje rezultate. Organska ili 

ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept 

održivog razvoja. Želimo li Zemlju sačuvati 

za buduće naraštaje ona je nužnost. Cilj 

ekološke poljoprivrede je proizvodnja hrane 

visoke kvalitete, koja će pridonijeti očuvanju 

ljudskog zdravlja, očuvanju okoliša te 

održavanju i povećanju plodnosti zemljišta. 

Ekološka poljoprivreda podrazumijeva 

maksimalno korištenje obnovljivih izvora 

energije, održavanje genetske raznovrsnosti 

ekosistema i zaštite životne sredine, smanjenje 

svih oblika zagađivanja koji mogu biti 

posljedica poljoprivredne proizvodnje. 

Čovjek, biljke, a ni druga živa bića na 

zemlji nisu u evolucionom smislu pripremljeni 

za naglo i veliko opterećenje sredine 

toksičnim materijama koje karakteriše naše 

doba. Čovjekovu okolinu zagađuju brojna 

organska i neorganska jedinjenja. Među 

njima važno mjesto zauzimaju teški metali. 

Stoga njihovo koncentrisanje sa pretežno 

toksičnim dejstvom može da izazove u biosferi 

nepoželjne, ireverzibilne, kvantitativne 

i kvalitativne promjene sa nesagledivim 

posljedicama. Teški metali su opasni za 

žive organizme zbog velike toksičnosti i sklonosti 

akumulacije u pojedinim dijelovima 

tijela. Njihova antropogena redistribucija 

uzrokuje povećani prodor u lance ishrane 

i dovodi do različitih poremećaja u prirodnim 

i antropogenim ekosistemima. Pojam 

teški metali obuhvaća metale čija je gustoća 

veća od 5g/cm3. Teški metali spadaju među 

najraširenije hemijske materije na zemlji 

(As, Cd, Hg, Pb, Ni, Cu, Mo, Co, Cr, Zn, 

Mn, Ag, V, Al, Sb, Se i Sn). Oni su česti 

polutanti i u vodenim ekosistemima. Smatraju 

se opasnim za žive organizme zbog 

velike toksičnosti i sklonosti akumuliranju 

u ekosistemu. Čitav niz ovih metala je u 

Poremećaj u prirodnom procesu 

vidu elemenata u tragu neophodan – esencijalan 

za mnogobrojne funkcije u ljudskom 

organizmu, a njihov nedostatak dovodi do 

ozbiljnih zdravstvenih problema (npr. nedostatak 

željeza izaziva anemiju). Biljke 

mogu da apsorbuju teške metale putem korijena 

iz zemljišta na kojem rastu i jednim 

manjim dijelom iz zraka preko lista. Količina 

apsorbovanih metala zavisi prije svega 

od koncentracije metala u ekosistemu, od 

genetičke specifičnosti biljne vrste, sezone, 

temperature i drugih klimatskih faktora. 

Mnoge biljne vrste nastoje da se prilagode 

povećanoj koncentraciji toksičnih supstanci, 

one koriste sopstveni mehanizam eliminacije 

teških metala, ali do određene granice 

kontaminacije. Kada količina teških metala 

pređe kritičnu tačku, dolazi do poremećaja 

u fundamentalnim procesima kao što je fotosinteza, 

što rezultira smanjenjem primarne 

organske produkcije. 

OPASNA SVOJSTVA 

Arsen – Zagađenje okoline arsenom 

može nastati usljed gasova i otpadnih voda 

iz pogona metalne industrije, industrije nafte, 

elektronske opreme, kože, papira, boja, 


Mr. sc. Suvada Borić-Šaćiragić 

keramike, stakla, kao i pri sagorijevanju 

uglja. Arsen ulazi u lanac ishrane naročito 

u vodenim ekosistemima, pa se koncentriše 

u organizmu riba, školjki i rakova. U organizam 

čovjeka arsen može ući udisanjem, 

gutanjem i resorpcijom preko kože. U krvi 

se transportuje vezan za protein globin u 

hemoglobulinu. Akutno trovanje gutanjem 

odražava se kao mučnina, povraćanje, proliv, 

poremećaj rada srca, koma i smrt poslije 

nekoliko dana. Hronično trovanje izaziva 

slabost u mišićima, gubitak apetita, bolove 

u stomaku, a u dodiru sa kožom nastupa 

oštećenje i sivilo kože. Koncentracija arsena 

u jestivim biljkama je relativno mala i one 

ga koncentrišu pretežno u korijenu. Daleko 

više ga mogu akumulirati neke vrste žitarica 

i gljiva. 

Živa je jedini tečni metal. Za pojavljivanje 

žive u zraku odgovorne su privredne djelatnosti 

kao što su tvornice papira, elektrode 

u hlor-alkalnim fabrikama, fosilna goriva 

i proizvodnja fungicida. Živa može ući u 

lance prehrane preko vodenih biljki, algi, 

školjki i riba, ili preko sjemenki zaštićenih 

fungicidima. Organska jedinjenja žive se 

akumuliraju u masnim tkivima. Metil-živa 

napada nervni sistem, a također oštećuje 


29


i bubrege. Kod ljudi je zapažena smanjena 

koordinacija mišića, premor, suženje 

vidnog polja, teškoće u gutanju, a u težim 

slučajevima paraliza i smrt. Pored toga, živa 

može djelovati i na fetus. Poznat je «Minamata 

slučaj» trovanja gdje se stanovništvo 

hranilo ribom u zalivu gdje je živa doticala 

iz hlor-alkalne fabrike. 

30 

OTROV sTIŽE U KRV 

Kadmij spada među najotrovnije metale. 

Posljednjih godina upotreba kadmija 

je porasla, te je i zagađenost tla, vode, 

zraka, biljaka i hrane ovim elementom 

znatno povećana. Kadmij se najviše upotrebljava 

u proizvodnji boja i hemikalija, 

u metalurškim procesima pri dobivanju 

različitih legura, te u proizvodnji baterija i 

akumulatora, u proizvodnji plastike, stakla. 

Iz ovih pogona kadmij može dospjeti u 

okolinu otpadnim vodama ili industrijskim 

dimom, kao i nekontrolisanom upotrebom 

fosfatnih gnojiva. Značajne količine nalaze 

se i u dimu od cigareta pa ga u organizmu 

pušača ima dva puta više nego kod 

nepušača. Unošenjem kadmija u organizam 

dolazi do promjena na plućima i kostima, 

jer nedostatak kalcija poboljšava resorpciju 

kadmija, pa kosti postaju lomljivije. U tijelo 

dospijeva gutanjem sa hranom i vodom i udisanjem 

preko dišnog sistema. Kod čovjeka 

se, kao i kod životinja, najviše akumulira 

u jetri i bubrezima. Zapažena je korelacija 

između izloženosti kadmiju i pojavi visokog 

krvnog pritiska i srčanih oboljenja. Kadmij 

se u biljkama koncentriše u korijenu odakle 

se translocira i u druge dijelove biljke. 

Olovo – Udio olova iz prirodnih izvora 

u okolini je neznatan u odnosu na olovo iz 

izvora koje stvara čovjek. Široko je rasprostranjen 

metal koji se koristi u nizu privrednih 

djelatnosti. Glavne izvore olova u našoj sredini 

čine izduvni gasovi iz mobilnih izvora, 

metalna industrija, industrijski otpad, boje, 

olovne vodovodne cijevi u starim zgradama 

i dr. U istrošenom motornom ulju je koncentracija 

olova također visoka. Zagađenjem 

zraka, vode, zemljišta olovo može da dospije 

u lanac ishrane putem namirnica biljnog 

i životinjskog porijekla. Olovo se putem 

krvi distribuira po cijelom organizmu, a 

akumulira se najvećim dijelom u kostima i 

kosi. Grupe koje su najosjetljivije na duže 

unošenje olova su bebe (i fetus) i djeca do 

6 godina starosti. Dugotrajna izloženost niskim 

količinama olova uglavnom oštećuje 

nervni sistem i bubrege. Anemija može 

biti jedan od znakova trovanja olovom. 

Biljke koje se nalaze u neposrednoj blizini 

saobraćajnica posebno su izložene kontaminaciji 

olovom. Povećane količine olova 


negativno djeluju na sve procese u biljkama, 

utiču na rast i razvoj biljaka, fotosintezu i 

produkciju biomase. 

Nikl se koristi kao legirajući metal i kao 

katalizator, veoma toksični nikl-karbonil 

koji može nastati i u vazduhu u reakciji sa 

ugljenmonoksidom. Ova reakcija se odvija 

i prilikom pušenja pa dim cigarete sadrži 

ovaj izuzetno toksičan spoj. Kod radnika 

izloženih parama nikla zapežen je povećan 

broj oboljelih od kancera nosa i pluća. Smatra 

se da nikl i nikl-karbonil ne predstavljaju 

rizik za širu populaciju osim za pušače koji 

su izloženi ovom kancerogenom toksikantu. 

Povećane koncentracije nikla u biljkama 

dovode do hloroze listova. 

Hrom se koristi u obradi metala, za 

štavljenje kože itd. Hrom u većim koncentracijama 

uzrokuje oštećenje bubrega, jetre 

i smetnje pri disanju. Hrom toksično djeluje 

na biljke usporavajući im rast i dovodeći do 

pojave kovrdžavog lišća. 

Bakar predstavlja neophodan elemenat 

u organizmu kao kofaktor nekoliko enzima. 

Bakar i njegova jedinjenja koriste se kao 

fungicidi, herbicidi i sredstva za uništavanje 

glodara. Bakar-sulfat se i danas koristi za 

zaštitu vinove loze. Udisanje soli bakra 

oštećuje nosne puteve i izaziva povraćanje. 

Unošenje većih količina bakra izaziva iritaciju 

sluzokože, oštećenje kapilara, jetre i 

bubrega. Količine bakra unijete u organizam 

iz hrane i vode skoro nikad nisu štetne za 

ljude, osim u slučajevima zagađenja vode 

i namirnica industrijskim zagađenjem ili 

pesticidima. Povećane koncentracije bakra 

u biljkama dovode do usporenog rasta korijena, 

hloroze i sušenja listova. 

EKOLOŠKE POsLJEDIcE 

S obzirom na sposobnost teških metala 

da se putem atmosfere distribuiraju i na 

područja oko samog izvora zagađenja na 

veću ili manju udaljenost, vrlo je bitno znati 

gdje i kako su ti metali prostorno raspoređeni. 

Stoga je izrada karata distribucije teških 

metala od izuzetne važnosti, prvenstveno 

zbog mogućnosti eventualne preventivne 

reakcije u ugroženim područjima. Problem 

zagađivanja sredine teškim metalima ima 

globalni karakter. Iako u različitoj mjeri, 

on je svuda prisutan i specifičan za pojedine 

dijelove biosfere. Najveći antropogeni 

izvori zagađivača teškim metalima su 

industrija metala, rudnici, termoelektrane, 

saobraćajna sredstva, a u poljoprivredi potencijalni 

zagadjivači su agrohemikalije. 

Osim toga, teški metali u zemljištu mogu 

da budu i litogenog porijekla. Poznato je da 

teški metali, kao karakteristični polutanti, u 

svom geobiociklusu, odnosno atmosferskim 

HRANA I POLJOPRIVREDA 

depozicijama, dospijevaju u tlo u kojem se 

mogu zadržati i po nekoliko godina. Obično 

se zadržavaju u površinskom (oraničnom) 

sloju i veoma se teško iznose iz tla. U tlu 

se mogu akumulirati u velikim količinama 

i mogu uzrokovati višestruke ekološke 

posljedice zbog čega se i smatraju vodećim 

zagađivačima okoliša. Zadržavanje teških 

metala u tlu zavisi od vrste metala, njihove 

koncentracije, fizičko-hemijskog sastava 

tla, pH-sredine, sadržaja organskih materija 

i drugih edafonskih faktora. Zato je poznavanje 

faktora koji utiču na ponašanje metala 

u tlu i njihova pristupačnost biljkama od velikog 

značaja. Tlo apsorbuje i veže metale 

u teško rastvorljive spojeve i time smanjuje 

njihovu translokaciju u biljke i podzemne 

vode. Teški metali u lanac ishrane najvećim 

dijelom dospijevaju iz zemljišta preko biljaka. 

Stoga je izuzetno značajno poznavanje 

svih biotičkih i abiotičkih faktora koji utiču 

na nakupljanje i raspodjelu teških metala u 

biljnom svijetu, posebno u gajenim biljkama. 

Ukoliko se tlo obrađuje, da bi dobilo status 

organskog proizvođača, mora provesti dvije 

do tri godine u tzv. “prelazno-organskoj 

proizvodnji”. Ovo je potrebno zbog “čišćenja” 

tla, odnosno otklanjanja ostataka teških metala 

i pesticida u tlu do pravilnikom određenog prihvatljivog 

nivoa. Organska proizvodnja može 

biti zasnovana na zemljišnoj parceli koja je 

udaljena najmanje 50 m od saobraćajnice na 

kojoj frekvencija vozila nije veća od 100 vozila 

na sat ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena 

najmanje 20 m ako je odvojena živom ogradom 

ili drugom fizičkom preprekom u visini 

od najmanje 1,5 m. Također mora biti izvan 

industrijske zone, kao i urbane sredine. Mora 

se voditi računa i o ruži vjetrova kako bi se 

atmosferska distribucija teških metala i ostalih 

polutanata svela na najmanju moguću 

mjeru. 

Dekontaminacija zagađenog zemljišta 

teškim metalima veoma je složen i istovremeno 

skup poduhvat. Bioremedijacija je 

ekološki i ekonomski najpovoljnije rješenje 

jer se prirodnim putem eliminišu toksikanti 

upotrebom živih organizama koji imaju sposobnost 

transformacije metala u neškodljivo 

jedinjenje ili do potpune njihove razgradnje 

u supstance koje nisu toksične. S tim u vezi 

ključni je zadatak iznalaženje biljnih vrsta 

koje omogućavaju brzo i efikasno uklanjanje 

pojedinih teških metala iz ekosistema. Danas 

svaki pojedinac može u svojoj neposrednoj 

blizini da djeluje na smanjenju zagađenja 

okoline i poboljšanja kvaliteta života. 

Potrošačko društvo zasnovano na profitu 

mora da se pretvori u ekološko društvo koje 

će sačuvati ovu planetu za buduće generacije 

i izbjeći ekološke katastrofe koje joj 

prijete. n

ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET 


TVORNIcE HUMUsA I PROTEINA 

U 

zemljištu prirodnih ekosistema 

gliste imaju mnogostruku i veoma 

značajnu ulogu, prije svega u stvaranju 

humusa, osnovne strukturne komponente. 

Od njegove količine i svojstava 

zavisi brzina razlaganja organske materije, 

a time i organske produkcije u ekosistemima. 

Posebnim odabirom selektiranja kišne 

gliste i ponteciranju najpozitivnijih osobina 

dobiven je crveni hibrid gliste koji je 

najbrže mogao da pretvara organske otpatke 

u proteinsku masu. 

Uzgajanje glista u principu je usmjereno 

u tri pravca od kojih svaki može biti potenciran 

u odnosu na onaj drugi. 

Prvi cilj uzgajanja glista jeste proizvodnja 

humusa – najfinijeg, najkvalitetnijeg 

organskog đubriva za sve vrste biljaka. 

Crvena kalifornijska glista uzgaja se 

radi humusa i živi u umjerenim klimatskim 

uslovima, a može se uzgajati i u planinskim 

oblastima gdje su rezultati više nego 

zadovoljavajući. Tijelo joj je tamnocrvene 

boje, dužine je 5 cm i vrlo je mršava. Temperatura 

tijela je 20 stepeni, diše putem 

kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se 

probavni organi. Svaka glista posjeduje 

muške i ženske polne organe. Oplodnja 

se vrši putem kliteliuma koji svojim 

žlijezdama proizvede jedno jaje (kokon) 

svakih 7 dana. Kokon je žutozelene boje, 

prečnika 2-3 mm x 3-4 mm i ima oblik male 

kruške. Jaje sazrijeva poslje inkubacije od 

14-21 dan, iz svakog kokona izleže se 2-21 

mala glista bijele boje koja izgleda kao 

mala vaška. Poslije 7 dana dobiju roza boju, 

a poslije 15-20 dana sliče odraslima, ali bez 

kliteliuma gdje dobivaju crvenu boju. Polnu 

zrelost gliste dostižu za 90 dana, što se 

manifestuje pojavom kliteliuma, a pun porast 

glista postiže sa starošću od 10 mjeseci 

kada već ima tamnocrvenu boju. Crvena 

kalifornijska glista hranu usisava kroz usta 

koju putem želučanih žlijezda, koje luče 

kalcijkarbonat, neutralizira. Posjeduje gangliozan 

nervni sistem i kručno mišićavo 

tkivo kojoj joj u optimalnim uslovima 

omogućuje izuzetnu pokretljivost. 

Osnovni uslovi za uzgajanje crvene kalifornijske 

gliste su: stajsko đubrivo, postavljanje 

podloge, temperatura, pH vrijednost 

i vlažnost. Uloga stajnjaka u uzgoju gliste 

je dvojna. Gliste stajnjak koriste kao pod- 

Tatjana Vučković 

Uzgoj crvene kalifornijske gliste i dendobrene Venete u Bosni Hercegovini l Sposobnost 

gliste da konzumira sve vrste organskih otpadaka danas se koristi u farmama, 

industrijskim postrojenjima i kanalizacijiskim sistemima 

Proizvođaći humusa 

logu u kojoj žive, a ujedno i kao ishranu. 

đubrivo treba da bude staro najmanje 3 

mjeseca, a najviše 24 mjeseca i očišćeno od 

nečistoća. Gliste se mogu hraniti organskim 

otpacima koji su fermentirali. Svakih 15 

dana na 1 leglo (2m2) postavlja se 100-150 

kg zrelog đubriva. Jedno leglo za godinu 

dana pojede 1 tonu stajskog đubriva, od 

čega 50% iskoristi za sopstvenu gradnju, 

a 50% preradi i izbaci u obliku humusa. 

Minimalna temperatura koje gliste podnose 

je plus 1, a maksimalno plus 25 0 C. Idealna 

temperatura za razmnožavanje crvenih kalifornijskih 

glista je između 18-25 0 C, jer na 

toj temperaturi dolazi do maksimalnog rada 

i razmnožavanja. Svako dalje odstupanje 

od spomenute temperature vrši smanjenje 

navedenih radnji. Na temperaturama ispod 

0 0 C gliste umiru, a kokoni mogu čak da 

prežive i do minus 20 0 C ispod te temperature 

umiru. 

Gliste su veoma osjetljive na kiselost, pa 

se ona u leglu mora kontrolisati najmanje 

jednom nedeljno (pored kontrole kiselosti 

hrane koju im dajemo). 

Optimalna vrijednost koju traže gliste 

je od 6,8-7,2 pH koja odgovara neutralnoj 

reakciji. Vrijednosti manje od 6,8 pH i veće 

od 7,2 pH ne odgovaraju. Vlaga je još jedan 

od bitnih faktora u uzgoju glista. Gliste 

nemaju pluća, pa dišu preko kože. 

Optimalna vlažnost za gliste je oko 

80%, tačnije 82,5%. 

Mjerni parametri koji pokazuju vrijednost 

humusa su: sadržaj higriskopne vlage, 

pH-vrijednost u H2O i KCL, sadržaj humusa, 

sadržaj organske materije, sadržaj pepela, 

sadržaj azota (N), fosfora (P2O5), kalija 

(K2O), makro i mikro elemenata, sadržaj 

koblata (Co), olova (Pb), kadmija (Cd), te 

broj bakterija po 1 gramu. Analizu humusa 

i dobivanje atesta za humus bez kojeg ne 

možete izaći na tržište u BiH i vani radi 

Zavod za agropedologiju u Sarajevu. Upotreba 

i doziranje humusa zavisi od njegovog 

kvaliteta, kvaliteteta zemljišta, tj. pH 


31


vrijednosti tla, koliko je tlo uništeno hemijskim 

sredstvima i samoj kvaliteti kultura 

koje hoćemo za usjeve. 

Drugi cilj je uzgajnje glista zbog 

“mesa”. Ta glista je također rod crvenoj 

kalifornijskoj glisti, i zove se Dendrobena 

veneta. Kod Dendrobene venete nije 

konačni produkt humus, već glista za 

ishranu ribe, tov peradi i živine i ribolov. 

Dendrobena veneta je veoma velika glista. 

Ima modroljubičastu, smeđkastocrvenu i 

smeđkastobjelu boju, dužine je između 10 

i 20 cm i vrlo je mesnata. Znatno je duža 

i veća nego crvena kalifornijska glista. 

Temperatura tijela joj je 120C i diše putem 

kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se 

probavni organi. Reproduktivna stopa je 

Vlaga uslov opstanka 

samo dva mlada crva tjedno u idealnim 

uvjetima. Prosječan broj mladih po larvi je 

približno 1. Vrijeme za nastanak iz larve je 

oko 40-125 dana. Vrijeme seksualne zrelosti 

je oko 55-85 dana. 

Osnovni uslovi za uspješno uzgajnje 

ove vrste gliste sačinjavaju: postavljanje 

podloge, njena specifična ishrana (povrće 

i voće u svježem stanju organskog porijekla), 

ishrana koja u sebi sadrži skrob 

(hljeb, tjesteninu, rižu, krompir – sve u 

proporcionalno i umjerenim kolicinama), 

stajsko đubrivo u povecćavanju njihove 

tjelesne mase i u proizvodnji gliste radi 

mesa, isjeckani raspadnuti, korišteni papir 

za ruke, karton u proporcijama. Ljuske od 

jaja koje su jako dobre kao njihova podloga 

u staništu koje naseljavaju. Sve vrste trava 

32 


sa livada, sjeno i slama. Kod ove gliste se 

ne treba praviti kompostna masa od organskih 

tvari kao u slučaju crvene kalifornijske 

gliste. Ishrana se vrši direktno uz određenu 

temperaturu i pH vrijednost za postizanje 

visoko kvalitetnih standarda humusa. (pH 

vrijednost humusa 6-6,5 pH) i dobivanje 

mesa gliste, temperature. Specifični temperaturni 

zahtjev i tolerancija se razlikuju 

od njihove primjene tj. njihovog proizvodnog 

procesa namjene. Dendrobena veneta 

ima sposobnost da podnosi temperature 

i izvan idealnih uslova i jako je ovisna o 

stupnju vlage u sustavu, s vrućim i suhim 

uvijetima kao najvećim smrtnim kombinacijama.Vlaga 

je još jedan od bitnih faktora 

u uzgoju glista. Gliste nemaju pluća 

pa dišu preko kože. Optimalna vlažnost za 

ovu glistu je oko 85-90% (bez hrane i njene 

podloge). Zalivanjem se održava vlažnost 

u leglima. Ucestalost zalivanja je u zavisnosti 

od klime i pH vrijednost koja se kreće 

između 4 i 9 pH. 

Ono što ne treba davati prilikom ishrane 

su ljudske i fekalije kućnih ljubimaca, 

meso, ulje, mast, hemikalije, mliječne 

proizvode, novinski papir, odjeću i sve što 

u sebi sadrži teške metale. 

Uzgajanje Dendrobene venete je podijeljeno 

na dva glavna područja komercijalne 

aktivnosti: 

- Namijenjena je kao mamac – crv 

za ribolov, te radi uzgajanja “mesa” tj. proizvodnje 

većih količina mesa glista koje predstavljaju 

pogodnu visokoproteinsku hranu 

ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET 

za tov živine, ribe i peradi. Gliste se mogu 

upotrijebiti žive ili u vidu mesne kaše, kao 

poseban obrok ili u kombinaciji sa drugim 

hranjivima. Posebnim procesnim tehnologijama 

Dendrobena veneta se upotrebljava 

za ishranu ribe, peradi i tov živine. Jedan 

od metoda je da se glista ostavi bez hrane 

dan-dva, da izbaci sadržaj iz crijeva, a zatim 

se duboko smrzavaju i melju. Dobivena 

masa se zatim suši da bi se smanjio procenat 

vlažnosti tj. vode. To je najjednostavniji 

metod dolaska do proteinskog brašna, koji 

se dodaje svim životinjama i peradi pri intezivnom 

uzgoju. 

- Druga komercijalna aktivnost je 

kompostiranje zelenog otpada (vermicompost). 

Oba procesa su vrlo slična. Razlika 

je u kvaliteti hrane koja je davana glistama, 

Vermicomposting je korištenje selekcije 

glista pomoću truljenja organskog otpada 

u kompost. U ovom procesu se koristi kao 

najbolji prerađivač u organskoj proizvodnji 

za dobivanje najkvalitetnijeg humusa. Temperatura 

koja je potrebna za pravljenje humusa 

podrazumijeva temperature substrata 

ili naslagu stelje koja služi kao podloga. 

Kod truljenja organske materije je veoma 

važna za procese u metabolizmu mikroorganizama. 

Sistem odnosa vrijednosti kod 

humusa temperature je uobičajna temperatura 

150C-250C. Optimalna temperature 

za Dendrobenu venetu je 160C-210C. U 

unutrašnjem uzgajanju humusa preporučuje 

se 200C-300C. Vlaga koja je potrebna je 85- 

90%. pH vrijednost koja se može tolerisati je 

od 4-5 do 9 pH humus koji se pravi sa substratnom 

masom najbolje će se napraviti sa 

pH vrijednošću 5,9 pH. Najbolja vrijednost 

koju glista daje je na pH vrijednosti 6-6,5 pH. 

Proizvodni proces same gliste je veoma brz 

jer gliste koje se gaje za dobivanje proteinskog 

dodatka u ishrani, kaše ili se koriste u 

friškom stanju ne trebaju da budu polno zrele 

za njihovu upotrebu. Na određenim temperaturama 

se uzgajaju i uz adekvatne mješavine 

organskih otpadaka i stajnjaka postiže se 

određena mesna masa i dužina. Glista koja 

se proizvodi za meso dostiže veličinu do 20 

cm i može izdržati temeperaturu i do 400C 

u unutrašnjim uslovima na otvorenom može 

isdržati vanjsku temperaturu do 350C kada se 

gaji i radi humusa i radi mesa. 

- Treći cilj uzgajnja gliste jeste 

rješavanje nekih od problema zagađenja 

čovjekove sredine. Sposobnost gliste da 

konzumira sve vrste organskih otpadaka 

koristi se danas u razgrađivanju otpadaka 

velikih stočarskih farmi, mnogih industrijskih 

postrojenja i kanalizocionih mreža 

uz posebne pripremne tehnologije procesa 

razgrađivanja. n

RECEPT ZA DUGOVJEćNOST 

HRANA ZDRAVIH LJUDI 

Osnova pravilne ishrane je hrana bogata žitaricama, voćem i povrćem, 

ribom te uzimanje veće količine vode, čak do dva litra u toku 24 sata 

Preventivna medicina jedna je od 

najvažnijih grana medicine, jer 

u osnovi svake nauke stoji da 

je bolje spriječiti nego liječiti. Zdrava 

ishrana i zdrav način života najvažnija 

je stavka u čovjekovoj brizi za zdravlje, 

a ta briga zasniva se na spoznaji da se 

mnoge bolesti mogu spriječiti. 

Prvo i osnovno je vlastita briga za 

zdravlje. Podizanje nivoa svijesti o 

zdravom načinu života i boljoj kvaliteti 

života kroz zdravstveno prosvjećivanje 

i edukaciju stanovništva kao preduslovu 

u prevenciji je glavni zadatak preventivne 

medicine. 

Pravilnom ishranom postiže se zdrava 

tjelesna težina, a optimalna vrijednost 

dobije se kad se kilogrami tjelesne težine 

podijele sa visinom čovjeka izraženom 

u kvadratnim metrima. Vrijednosti ovog 

indeksa tjelesne mase, tj. BMI test (Body 

Mass Index) za zdravu tjelesnu težinu iznosi 

18,5-25, za umjereno prekomjernu težinu 

od 25,1-30, a za gojaznost više od 30,1. 

Osnova pravilne ishrane je hrana 

bogata žitaricama, voćem i povrćem, ribom 

te uzimanje veće količine vode, čak 

do 2,0 l u toku 24 sata. Čovjek je sastavljen 

od 65-70% vode, te je tečnost neophodna 

za održavanje bubrežne funkcije 

i čišćenje organizma. Najbolje je uzimati 

običnu negaziranu vodu, prirodne 

voćne sokove, prirodne voćne čajeve, 

bez filter vrećica, a potrebno je izbjegavati 

gotove proizvode koje sadrže veliku 

količinu šećera i kalija što rezultira 

povećanjem šećera u krvi i disbalansom 

minerala te se posljedično može javiti 

gojaznost, šećerna bolest i oboljenje 

štitne i paraštitne žlijezde. Samo se mali 

dio šećera utroši kao energija, dok preostali 

opterećuje organizam. Čovjek se tad 

osjeća iscrpljeno, adinamično, bezvoljno, 

sa poremećajem spavanja i odmora 

i sa osjećajem stalne neutaljene žeđi. 

Zato je neophodno uzimati šećer kao 

najvažniji izvor energije u namiricama 

kao što su žitarice, krompir, tjestenina, 

voćni i grožđani šećer koje postepeno 

povećavaju koncentraciju šećera u krvi, 

a ne visokozasićene sokove koje dovode 

do naglog povećanja čime se opterećuje 

gušterača koja forsirano izlučuje inzulin 

i glukagon. Takozvana brza hrana ili 

fast-food je strogo zabranjena u zdravom 

načinu ishrane jer je jednostrana 

i prerađena, te u pravilu sadrži veće 

količine zasićenih masnoća, sladila i ostalih 

nutritiensa u prekomjernom obimu 

jer je glavni cilj fast-fooda osjećaj sitosti. 

Hrana na policama koja se nudi sa 

oznakom bez šećera i bez holesterola 

te sa drugim komercijalnim ponudama, 

često se odnosi na sadržaj bijelog šećera 

i holesterola, a ne isključuje prisutnost 

drugih oblika šećera i drugih zasićenih 

masnih kiselina. 

Zdrava ishrana podrazumijeva česte, 

a manje obroke, međuobroke sa jogurtom, 

žitaricama, voćem, te lagano konzumiranje 

hrane u malim zalogajima dobro 

sažvakanim. Jela sa manje masnoća 

su takođe osnov zdrave prehrane. 

Nezasićene masne kiseline su izbor u 

odabiru masnoća, i najviše ih ima u 

maslinovom ulju, lanu, crnom kimu itd. 

Holesterol, kao i zasičene masne kiseline, 

nepovoljno djeluju na metabolizam 

masti i dovode do pojave rane ateroskleroze 

i kardiovaskularnih bolesti. Holesterol 

se inače sav sintetizira u jetri koji 

je neophodan za zdravo funkcionisanje 

organizma, i sav onaj koji se unese hranom 

je višak. 

Pravilo zdrave ishrane je uzimati 

hranu bogatu vlaknima i vitaminima 

koje su neophodne u regulaciji probave 

te održavanju normalne koncentracije 

šećera i zdravih masti u krvi i na distribuciju 

holesterola te dovode i do regulacije 

apetita. Neljuštene žitarice i riža, 

voće, povrće, mahunarke, tjestenina iz 

tvrde pšenice su najbogatije vlaknima. 

Što se vitamina tiče, prioritetno ih je koristiti 

samo u prirodnom obliku, dok je 

svaki drugi oblik neadekvatan. Vitamini 

se gube prilikom dužeg čuvanja voća i 

prilikom kuhanja. Voće i povrće koje se 

gaji u staklenicima, gnojeno umjetnim 

gnojivom te prskano različitim kemijskim 

sredstvima, može više štetiti nego 

koristiti. 


Dr.sc. Šekib Sokolović 

Neekološka proizvodnja hrane, razni 

konzervansi i dodaci u proizvodnji hrane 

imaju i kancerogen efekat na organizam 

što dovodi do porasta malignih bolesti. 

Meso treba pripremiti natur i to 

najbolje na vlastitoj mesnoj masnoći, ne 

dodavati druge masnoće, a nikako kuhati 

na ulju, jer je kombinacija animalnih 

i biljnih masnoća nezdrava. Inače, meso 

je poželjno jesti jednom u sedam dana, 

dakle što manje. 

Salate začiniti limunom, prirodnim 

jabukovim sirćetom te maslinovim 

uljem, a nikako majonezom i drugim 

zasićenim prelivima. Voće osobito crveno, 

purpurno i plavo bogatije je antioksidansima 

koji su neophodni u zaštiti 

oštećenja ćelija. 

Treba izbjegavati proizvode koje nose 

oznaku dietetska hrana. Takvi proizvodi 

imaju smanjenu koncentraciju osnovnih 

sastojaka, a sadrže dosta zaslađivača i 

nisu uvijek sa smanjenom energetskom 

vrijednošću. Za zdravu ishranu nisu 

potrebni dietetski proizvodi, već pravilna 

i umjerena raznovrsna ishrana. Razne 

dijete, osim što prouzrokuju teškoće u 

sporovođenju, dovode i do disbalansa 

nutritiensa organizma, sa smanjenjem 

jedne supstance povećava se količina 

druge, a sve ima za posljedicu nepovoljan 

učinak na osnovni metabolizam 

organizma i poremećaj žlijezda sa unutarnjim 

lučenjem. 

Alkohol u zdravoj ishrani nema 

mjesta jer, pored ostalih štetnih dejstava, 

smanjuje resorpciju hranjivih tvari te 

aktivira mnoge enzime koje ubrzavaju 

njihovu razgradnju. 

Pušenje, alkohol i jaka kafa su 

nesumnjivo dosta štetni i pogoduju nastanku 

mnogih bolesti. 

Recept za zdrav i dug život je jednostavan. 

Prirodna nezagađena hrana, 

izbjegavati prerađenu hranu kao i alkohol, 

pušenje i neumjerene količine 

crne kafe, te konzumirati što više ribe, 

žitarica, voća i povrća. 

Briga o zdravlju treba biti na prvom 

mjestu u našem životu i najvažnija je stvar 

u koju treba ulagati. n 


33


EKOLOŠKO BLAGO 

Prije više od godinu dana veliku senzaciju 

je izazvala mala farma „Harley 

Farms“ nadomak gradića Pescadero u 

Kaliforniji. Vlasnica farme, Dee Harley je 

otvorila vrata svoje farme, prilagodivši je 

posjetiocima koji žele da vide kako ona uzgaja 

koze i kako teče detaljan proces proizvodnje 

kozjeg sira. U roku od devet godina, 

njena farma je narasla sa 15 na 200 koza, 

jaraca i kozlića. Iako se dio uspjeha može 

pripisati stalnoj potražnji sireva u specijaliziranim 

prodavnicama, sama vlasnica 

tvrdi da je za njen uspjeh zaslužan koncept 

„eko-turizam“, tj. propagiranje agri ili 

seoskog turizma. Turističke posjete, koje 

su organizirane tri puta sedmično za po 20 

dolara po osobi, počinju obilaskom livade, 

gdje koze slobodno šetaju, potom „petting 

Eko - hrana za eko - turizam 

34 

sA sELA JE, DOMAĆE JE 

Razvoj seoskog i eko - turizma kao potpora plasiranju zdrave hrane 


zoo“ zonom, gdje posjetioci mogu da priđu, 

dotaknu i pomiluju životinje. Zatim, slijedi 

posjeta dijelu farme gdje se vrši muža i 

prerada mlijeka u sir i gdje posjetioci imaju 

priliku da sami oblikuju sireve u kalupe po 

izboru, i na kraju obilazak prodavnice sa 

više vrsta sira za prodaju i degustaciju. Svjetsku 

popularnost ova farma je stekla 2007. 

godine nakon posjete grupe poslovnih ljudi 

iz Ritz Carlton hotela koji su htjeli da vide i 

iskuse kako i gdje se pravi sir koji oni služe 

kao ekskluzivni specijalitet. 

Na drugom kraju planete zemlje, u Australiji, 

razvijaju jednostavnije načine za 

privlačenje gostiju u ruralne dijelove. Jedan od 

primjera je postojanje malih, porodičnih „bed 

and breakfast“ pansiona. Gostima se nudi 

relaksacija i odmor u prirodnom ambijentu, 

Mr. Esma Kreso 

dok u pojedinim slučajevima vlasnici pansiona, 

sa dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji 

i plasiranju certificirane organske hrane, nude 

organske (zdrave) obroke, masaže i kupke na 

bazi ljekovitog i aromatičnog bilja, ili prosto 

odmor u njihovoj „organskoj bašti“. 

Interesantne primjere razvoja ekoturizma 

i seoskog turizma koji se oslanja na 

proizvodnju zdrave hrane možemo vidjeti 

i u našem susjedstvu. Ekološka imanja, 

npr. u Zagorju ili Čakovcu, nude boravke 

od dvije do četiri sedmice za poboljšanje 

zdravstvenog stanja putem ciljane prehrane, 

a po potrebi i predavanja o zdravom uzgoju 

hrane za sopstvene potrebe. 

Dobrih primjera ima i u Bosni i Hercegovini, 

ali su sporadični i nedovoljno 

poznati svim zainteresiranima. Recimo, 

u turističkom selu Strica nadomak Vareša 

možete posjetiti lokalnu stanicu za otkup 

mlijeka i pravljenje sira, gdje će vas ljubazni 

domaćini počastiti sirom, suhim mesom 

ili rakijom – domaćim proizvodima koji se 

prave na tradicionalni način. U blagovaonici 

Franjevačkog samostana u Fojnici možete 

probati sok od žare, rakiju od raznih vrsta 

voća, fojnički krompir, tradicionalne supe, 

jela i kolače. U selima po Bjelašnici, kod 

ljubaznih domaćina možete probati domaću 

pavlaku, domaće pite, sireve, bestilj, jaja... 

Dakle, ideja seoskog turizma spontano nastaje 

na raznim lokalitetima Bosne i Hercegovine, 

ali o njima saznajete najčešće putem 

privatnih preporuka, uz objašnjenja kako 

se do tamo stiže, kome se treba obratiti, 

obaveznim najavljivanjem posjete ljubaznim 

domaćinima i sl. Pored izostajanja 

adekvatne promocije ovog, sve popularnijeg 

vida turizma, nedostatka marketinga, 

kao i organizacije na nivou lokalne zajednice 

za prihvat, animiranje i privlačenje 

turista, nedostaju i podrška i subvencije od 

strane odgovornih institucija, kao i certificiranje 

i zaštita tradicionalnih (i zdravih) 

specijaliteta iz određenih područja Bosne i 

Hercegovine. U cilju sagledavanja načina 

razvoja eko-turizma i ruralnog turizma, bitno 

je prvo istražiti potencijalne lokalitete, 

a zatim definirati sve neophodne korake, 

procedure i razvojne pravce ove dvije bitne 

grane savremenog turizma. 

Prije svega, čini se da je neophodno 

definirati pojmove «eko-turizam» i «ruralni 

ili seoski turizam». Za «eko-turizam» ne postoji 

jedinstvena i jasno određena definicija, 

ali se pod ovim pojmom najčešće podrazumijeva 

«posjeta prirodnim staništima na

način na koji se minimizira uticaj na okoliš». 

To znači da je eko-turizam usko povezan sa 

povećanjem broja zaštićenih područja, kao i 

njihovim uređenjem, u cilju omogućavanja 

posjeta i ostvarivanja dobiti na nivou lokalne 

zajednice. «Ruralni turizam», koji se 

pak bazira na posjetama selima i ruralnim 

područjima, upoznavanju kulturnog naslijeđa, 

starih običaja i tradicija, također se usko povezuje 

i oslanja na prirodne ljepote zemlje i 

njihovo očuvanje. Za adekvatan održivi razvoj 

kako ruralnog tako i eko-turizma bitno je 

vršiti planske pripreme i definirati strategije, 

prije svega uključivanjem lokalne zajednice 

i jačanjem dodatne ponude turistima i posjetiocima. 

To podrazumijeva uključivanje 

najrazličitijih sadržaja i aktivnosti koji mogu 

zadržati turiste dan duže na određenoj lokaciji, 

a samim tim postupno povećavati prihod 

od turizma. 

Uređenjem pješačkih i biciklističkih staza, 

uljepšavanjem izletišta i njihovim uvezivanjem 

sa objektima kulturno-historijskog 

naslijeđa, prirodnim ljepotama i ruralnim 

područjima, uz ponude suvenira i lokalnih 

rukotvorina, može se napraviti snažan iskorak 

u daljem podsticanju eko i ruralnog 

turizma. Svakako da je jedan od najvećih 

potencijala u ovom razvojnom pravcu upravo 

proizvodnja i plasiranje zdrave hrane, 

kako je to, prema navedenim primjerima, 

već popularno širom svijeta. Pod zdravom 

hranom, pri tome, ne bi trebalo podrazumi- 

U više zemalja Afrike i Latinske Amerike, gdje je kukuruz 

važna hrana za ljude, česta je pojava endemske anemije zbog 

nedostatka željeza. Ova bolest pogađa naprimjer u Nigeriji više 

od polovine djece i 61% trudnica, a u Burkini Faso 70% djece 

ispod pet godina i 40% trudnica. 

Željezo je neophodno za formiranje hemoglobina koji je bitan 

sadržaj crvenih krvnih zrnaca za prenošenje kisika. Nedostatak 

željeza otežava i fizički i mentalni razvoj djece i često uzrokuje 

anemiju koja smanjuje otpornost prema bolestima, umanjuuje 

sposobnost fizičkog rada i komplikuje trudnoću. 

Da bi se otklonile ove opasnosti, američki, nigerijski i drugi 

naučnici pristupili su takozvanoj biofortifikaciji ili obogaćivanju 

kukuruza pristupačnim željezom putem klasičnog oplemenjivanja. 

Osim ovog nedostatka, kukuruz u sebi ima fitičnu kiselinu 

koja sprečava apsorpciju željeza u crijevima, što također 

izaziva anemiju. Te kiseline ima i u mekinjama žita. 

Fitična kiselina također sprečava apsorpciju i kalcija u crijevima, 

što izaziva rahitis. Time se objašnjava da su djeca koja su jela 

veliku količinu crnog hljeba (grahama) obolijevala od rahitisa. 

Po zdravlje na selo 

jevati isključivo organski način uzgajanja 

voća, povrća i stoke, nego tu treba uključiti 

i hranu pripremljenu na tradicionalni način, 

specifičnu upravo za pojedini kraj i koju je 

teško naći negdje drugo. 

Razvoj eko-turizma i ruralnog turizma, 

dakle, bazira se na nekoliko bitnih faktora. 

Kao prvo, ključne su organizacije 

na lokalnom nivou, kojima upravljaju 

ljudi sa tog područja. Time se osigurava 

da ostvareni prihod ostaje u lokalnoj zajednici 

i da pripada onim pojedincima koji 

aktivno rade i prilagođavaju svoje usluge 

određenim grupama gostiju. Drugo, bitan 

faktor je proizvodnja i plasiranje lokalnih 

vrijednosti kao što su rukotvorine, zdrava 

hrana, ili proizvodi od prirodnih resursa 

NOVOSTI Iz NAuKE zA PrAKSu 

LJEKOVITI KuKuruz 

Sve više će se proizvoditi funkcionalna hrana 


EKOLOŠKO BLAGO 

koji postoje u odgovarajućoj zajednici. 

Razvojem eko-turizma može se osigurati 

i očuvanje lokalnih priča, legendi i mitova, 

kao i zaštita okoliša na lokalnom 

nivou, jer je pripadnicima lokalne zajednice 

važno da njihov okoliš, a samim tim 

i njihov opstanak na datom području budu 

zaštićeni. 

Treći, i najbitniji faktor se zasniva na 

osiguranju kvalitetne turističke ponude koja 

omogućava da se veća zajednica adekvatnim 

marketingom i promocijom za turiste, unutar 

i van granica Bosne i Hercegovine, oslanja na 

zanimljive i privlačne turističke ponude, koje 

pružaju lokalne zajednice svojim prirodnim 

ljepotama, kulturno-historijskim vrijednostima 

i autentičnim proizvodima. n 

Stvoren je hibrid kukuruza koji ima 95% manje fitične kiseline 

nego običan kukuruz. Na taj način je značajno smanjena opasnost 

od anemije i rahitisa. Sada se radi na dobijanju sorata i hibrida 

pšenice, riže, kukuruza i graha koji će biti bogatiji željezom, cinkom 

i provitaminom A, koji često nedostaju u hrani. 

Nauka nastoji što više proizvesti vrste hrane koje će sprečavati 

i liječiti bolesti. Ta funkcionalna hrana je ustvari prava zdrava 

hrana. Sadašnji običaj nazivanja “zdravom” onu hranu koja je 

proizvedena uz upotrebu stajskog đubriva, umjesto mineralnog, 

nema nikakvu naučnu osnovu. U više ispitivanja je dokazano da 

je hemijski sastav i hranljiva vrijednost hrane proizvedene uz 

upotrebu stajskog ili mineralnih đubriva ista jer biljke iz obje 

vrste đubriva uzimaju iste materije. Dakle, hrana iz tzv. organske 

poljoprivrede nije ni po čemu superiornija nad onom iz konvencionalne 

ili savremene. Biljni proizvodi dobijeni uz pomoć stajskog 

đubreta mogu biti mnogo zagađeniji nego uz pomoć mineralnih, 

pogotovo patogenim mikrobima, uzročnicima mnogih 

bolesti kojih u mineralnim đubrivima nema. n 



35


ORGANSKI KVALITETNO 

Organska kvaliteta hrane u svijetu 

mora biti garantirana certifikatom 

od strane nezavisnog tijela za certifikaciju, 

a organski proizvod mora biti 

pravilno označen. Certifikaciju moraju provoditi 

akreditovana certifikacijska tijela. 

Certifikacija je procedura u toku koje se 

potvrđuje usaglašenost proizvodnje sa organskim 

standardima. I proizvodi i usluge 

mogu biti certifikovani. U poljoprivredi su 

zadnjih godina izuzetno popularni različiti 

modeli certifikacije i sistemi kvalitete, kao 

što su certifikacija prema ISO 9000, GMP, 

GAP (dobre proizvođačke prakse, dobre 

poljprivredne prakse) itd. Svi certifikacijski 

sistemi imaju sličnosti i moraju biti 

zasnovani na odgovarajućim procedurama i 

procjenama rizika kod odstupanja i uočenih 

prekršaja. Većina certifikacijskih sistema 

usmjerena je uglavnom na proizvod, dok 

je certifikacija u organskoj poljoprivredi 

prvenstveno certifikacija proizvodnog metoda. 

Kod ovog sistema certifikacije akcenat 

nije samo na proizvodu, nego se provjerom 

mora uključiti cijeli lanac snabdijevanja i 

rukovanja proizvodima. Analize i testovi poduzimaju 

se za provjere sigurnosti proizvoda 

u nekim certifikacijskim sistemima i mogu 

biti od izuzetnog značaja za certifikaciju. U 

organskoj poljoprivredi provedeni proces 

certifikacije zasnovan je na ocjeni i provjeri 

kompetentnosti aktera, pridržavanju procedura 

i dokumentovanju – te kao provedena 

procedura može biti dovoljan osnov za certifikaciju. 

“Organski” kvalitet proizvoda ne 

provjerava se samo kroz testiranje proizvoda, 

kao kod nekih drugih certifikacijskih 

sistema, nego se u ovom sistemu testiranja 

i analize poduzimaju kako bi se utvrdilo da 

proizvod nije proizveden prema standardima 

(kao primjer može poslužiti analiza na 

prisutnost ostataka nekih pesticida u proizvodu 

i sl.). 

Uobičajeno, certifikacija organskih 

proizvoda se provodi prema pristupu “u 

tri koraka” sa certifikacijom proizvođača 

(poizvođač, gazdinstvo, korištena postrojenja 

u proizvodnji), sistema proizvodnje (metode 

proizvodnje i prerade, što uključuje 

dokumentaciju, mjere opreza preduzete za 

očuvanje integriteta proizvodnog sistema) i 

proizvod (produkt sistema proizvodnje koji 

je konačno označen oznakom, markicom ili 

logom certifikacijskog programa). 

36 


U početnim fazama razvoja organske 

poljoprivrede nije postojala opšteprihvaćena 

regulativa na međunarodnom nivou. 

Različita nezavisna tijela, najčešće nevladine 

organizacije, su počela sa definisanjem 

pravila organske poljoprivredne proizvodnje. 

Istovremeno sa utvrđivanjem pozitivnih 

efekata organske poljoprivredne proizvodnje 

na kvalitet okoline i ruralni razvoj, kao 

i sa porastom potražnje za proizvodima organske 

poljoprivrede, državne i internacionalne 

organizacije nastoje da uspostave prepoznatljiv 

sistem certifikacije. Svrha jasno 

definisanih standarda i pravila za organsku 

poljoprivredu je da pridobije povjerenje kupaca. 

IFOAM (International Federation of 

Organic Agriculture Movement), kao 

međunarodno udruženje koje okuplja preko 

750 članica iz cijelog svijeta, ima veoma 

značajnu ulogu u kreiranju prepoznatljivog 

sistema certificiranja organske poljoprivrede. 

Osnovni IFOAM standardi su prepoznati 

kao internacionalni i oni su danas 

osnovni standardi za organsku proizvodnju 

i preradu širom svijeta (uzgoj, proizvodnja, 

prerada i skladištenje). 

„OK“ organski certifikacijski program 

je baziran na IFOAM akreditacijskim kriterijima 

i akreditiran je od strane IOAS-a 

(International Organic Acreditation Service). 

Ovim se OK certifikacijski program 

svrstao među 37 IFOAM akreditiranih 

certifikacijskih tijela i programa, čime su 

proizvođačima organske hrane iz BiH ostvarene 

pretpostavke za izvoz i pristup svjetskim 

tržištima organske hrane. 

Akreditacija IFOAM-a dodjeljuje se certifikacijskim 

tijelima koja u programu inspekcija 

i certifikacije koriste certifikacijske 

standarde usaglašene sa IFOAM osnovnim 

standardima, koji su postali međunarodna 

norma za rad i implementaciju programa 

certifikacijskih tijela u organskoj proizvodnji. 

„OK“ certifikacijski program je akreditiran 

i u skladu sa vodičem ISO 65 tj. EN 

45011. Akreditacija „OK“ organskog certifikacijskog 

programa obuhvata akreditaciju 

za slijedeća područja certifikacije: biljna 

proizvodnja, animalna proizvodnja, prerada 

i rukovanje (opsluživanje) proizvoda, grupna 

certifikacija, sakupljačka proizvodnja, 

maloprodaja i recertifikacija. 

IFOAM akreditirana tijela imaju pravo 

uz svoju organsku markicu koristiti IFOAM 

Maida Hadžiomerović, dipl.ing. 

TRI KORAKA DO cERTIFIKATA 

"Organski" kvalitet proizvoda ne provjerava se samo kroz njegovo testiranje, kao kod 

nekih drugih certifikacijiskih sistema, nego se u ovom sistemu testiranja poduzimaju 

i analize kako bi se utvrdilo da proizvod nije proizveden prema standardima 

oznaku, koja potrošačima širom svijeta 

predstavlja garanciju da je certifikacijski 

program nadziran od strane međunarodno 

priznatog akreditacijskog tijela. „OK“ certifikovani 

proizvođači mogu koristiti IF- 

OAM oznaku uz oznaku „OK“-a, koju na 

svjetskom tržištu organske hrane koristi oko 

150.000 proizvođača. Ova oznaka može biti 

korištena samo na proizvodima za koje je 

izdat certifikat od „OK“-a. 

“OK” program certifikacije i „OK“ standardi 

za organsku proizvodnju i preradu su 

osnov za implementaciju certifikacijskog 

programa Organske kontrole. Ovaj program 

usaglašen je sa zahtjevima IFOAM-a i Regulative 

EU za organsku poljoprivredu (EEC 

2092/91), a dostupan je svim proizvođačima, 

prerađivačima i izvoznicima koji ispunjavaju 

uslove, a žele certifikovati proizvodnju u 

skladu sa međunarodno priznatim standardima. 

„OK“ standardi predstavljaju minimum 

koji treba biti ispoštovan da bi proizvodnja 

bila certifikovana. 

Prije certifikacije organske proizvodnje, 

gazdinstvo ili poljoprivredno zemljište mora 

prvo proći kroz period konverzije u toku 

kojeg proizvođač mora uskladiti svoj proizvodni 

sistem sa zahtjevima standarda koji se 

primjenjuju. Dok je proizvodnja u periodu 

“konverzije”, proizvodi ne mogu biti prodavani 

kao organski. Inspekcije proizvodnje 

se provode i u periodu konverzije, najmanje 

jedanput godišnje. 

Organska poljoprivreda predstavlja sve 

poljoprivredne sisteme koji unapređuju 

životnu sredinu, socijalne i ekonomske 

aspekte proizvodnje hrane. Iako koristi 

tradicionalne metode za održavanje plodnosti 

zemljišta i kontrolu korova, bolesti i 

drugih štetočina, ona se bazira na modernim 

naučnim shvatanjima ekologije i pedologije 

i potpuno koristi adekvatna tehnološka 

rešenja i mehanizaciju. U organskoj proizvodnji 

zabranjeno je korištenje sjemena 

sorata nastalih genetskim modifikacijama. 

Gazdinstva (ili parcele na kojima je zasnovana 

organska proizvodnja) moraju biti 

udaljena od frekventnih prometnica ili 

drugih mogućih izvora zagađenja. 

Ključ uspjeha u organskoj poljoprivredi 

leži u prirodnoj plodnosti zemljišta, uz 

vođenje računa o biodiverzitetu biljaka 

i životinjana na gazdinstvu, te očuvanju 

životne okoline.

Nastavak sa 24 strane 

U etici općenito, pa i bioetici, prisutna 

je kontroverza izazvana tehničkim znanstvenim 

napretkom: prilagoditi etičke 

norme životu ili život etičkim normama 

Prof. dr Ivan Cifrić sa Filozofskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u radu 

“Sociokulturni sklop bioetičkog pitanja” prezentirao 

je deset teza elaborirajući kroz njih 

odnos bioetike i okoliša pod mottom: nema 

biosa bez oikosa, nema ethosa bez biosa. 

U kulturnoj evoluciji čovjek rekombinira 

obilježja živih bića. Proizvodio 

je prirodne hibridne vrste (genetske informacije 

teku od predaka, od prošlosti 

prema budućnosti, a danas genetskim 

inženjeringom proizvodi kulturne hibride 

nazvane “pseudo vrste” (danas informacije 

mogu potjecati od djece). 

Odnos prema životu ne može se reducirati 

na korisnost za čovjeka. Korisnost 

je samo jedan od više aspekata prema 

okolišu i biljnim i životinjskim vrstama. 

Postoji emotivni i etički odnos - što je 

pokazalo i njegovo istraživanje. 

Napredak se pozitivno percepira, ali 

ima dvojak učinak: donosi i nepoznate, 

neželjene posljedice, poglavito savremeni 

tehnički progres i genetički inžinjering. 

Desakralizacija i raspolaganje s biomoći 

doveli su do depotenciranja prirode 

(razbožavanje, razduhovljenje, obesmislenje, 

obespredmećenje) i desakralizacije 

života. Projekcija napretka je bioetički 

izazov. 

Širenje antropološke ekumene (kulturnog 

okoliša) stvaraju se i novi oblici biosa 

(genetički inžinjering) i prilagođavanje 

čovjeka. Tri su motiva: znanstveni (nove 

spoznaje), ekonomski (profit) i zdravstveni 

(liječenje). 

Život postaje roba na tržištu. Neki oblici 

života bili su i ranije na tržištu (robovi, 

životinje). U modernom društvu nastalo je 

legalno i ilegalno tržište (prodaja organa, 

Perspektive su različite - poruka je iz Lošinja 

PRED IZAZOVIMA NOVE EPOHE 

robovski rad djece i prostitutki, sportaši). 

Iako je život univerzalna prirodna i 

kulturna kategorija, svaka kultura formira 

svoj odnos prema životu. Kultura - nastala 

utjecajem “prirode”, “tradicije” i “razuma” 

razvija dvojaku ulogu: komunikacije 

i izolacije. Potpuna otvorenost kulture 

utjecaju drugih kultura prijeti kolapsom. 

Čovjek je prekoračio granice 

iskorištavanja okoliša - potrebna je dematerijalizacija 

proizvodnje i živog svijeta - 

potrebna je zaštita biološke raznolikosti. 

U zaštiti okoliša i živog svijeta potrebna 

je veća kooperacija znanosti, kako “normalne”, 

tako i “post - normalne” znanosti. 

Bioetika kao disciplina ima dvije 

opće orijentacije - antropocentrična i 

biocentrična bioetika, a po oblicima života 

različite moralne objekte. U etici općenito, 

pa i bioetici, prisutna je kontroverza izazvana 

tehničkim znanstvenim napretkom: 

prilagoditi etičke norme životu ili život 

etičkim normama. (HSA.) n 


37

ENERGIJA I ŽIVOTNA SREDINA 

38 

gOrIVO S mIrISOm 

PRŽENIH KROMPIRIĆA 

Neopravdano je pretvaranje hrane u gorivo kada stotine miliona ljudi gladuje 

Rezerve nafte u svijetu se brzo iscrpljuju. 

Prema nekim prognozama, 

one mogu trajati još svega oko 

50-80 godina. Šta će poslije toga pogoniti 

stotine miliona automobila u svijetu? 

Jedno od rješenja vidi se u pretvaranju 

biljnih proizvoda u gorivo, koje je već 

dobilo naziv ekogorivo. Tako etanol, koji 

se dobija najviše iz kukuruza, počinje 

zamjenjivati benzin, a biodizel, koji se 

proizvodi iz uljarica, zamjenjuje naftu. 

Etanol kao gorivo dobija se fermentacijom 

šećera i skroba iz biljaka. Sada 

se najviše, čak 90% etanola dobija iz 

zrna kukuruza, a ostatak iz zrna pšenice, 

ječma, sirka, zatim iz biljaka šećerne 

trske, iz sirutke, otpadaka pri proizvodnji 

papira, piva i drugih napitaka, pri preradi 

krompira itd. U Brazilu se najviše proizvodi 

iz šećerne trske, a u SAD iz kukuruza. 

Te dvije zemlje proizvode najviše 

ovog biogoriva na svijetu. 

Etanol se proizvodi mljevenjem zrna 

kukuruza ili drugih materijala, zatim se 

ta smješa kuha sa vodom, kojoj se dodaju 

enzimi (kvasac) u raznim fazama procesa 

fermentacije, na raznim temperaturama. 

Hlađenjem te mase dobijaju se etanol i 

ugljen dioksid. 

Pri proizvodnji etanola iz kukuruza 

kao nusproizvod dobija se ulje iz klica, 


koje spada u najkvalitetanija jestiva ulja. 

Pogodno je za obaranje holesterola u krvi. 

Iz omotača zrna kukuruza dobija se vlaknasta 

guma zeagen, koja takođe ima svoje 

mjesto na tržištu. Ostatak u obliku vlakana 

iz kukuruznog zrna koristi su kao stočna 

hrana u kojoj ima i proteina. Mliječna 

kiselina dobijena iz kukuruza u procesu 

fermentacije koristi se za proizvodnju 

biorazgradljive plastike. Također se dobijaju 

i ksilitol, niskokalorični zaslađivač, i 

kukuruzni protein zein. Očekuje se da će 

proizvodnja zeina smanjiti troškove proizvodnje 

etanola. Zein služi, pored ostalog, 

i za proizvodnju filmova. Mješavina zeina 

i lipida služi za proizvodnju “masnih” 

papira za pakovanje koji su otporni i na 

masnoću i na vodu. Ovi papiri se mogu 

reciklirati, a i biorazgradljivi su. 

Pronađene su gljivice koje pretvaraju 

vlakna kukuruza u šećer. 

Sada se pokušava da se etanol, umjesto 

iz šećera i skroba iz kukuruza, dobija 

iz celuloze i hemiceluloze jedne stepske 

trave. Radi se na selekciji i uzgoju te trave 

koja će biti posebno pogodna za ovu namjenu. 

Isto se pokušava dobiti i iz lucerkine 

celuloze, pa je u tom smislu također 

usmjerena selekcija. 

Biodizel se dobija iz biljnih ulja, 

životinjskih masti i otpadnih masnoća 


pri kuhanju (pečenju, prženju). Dobija se 

reakcijom masnoća sa alkoholom pri alkalnoj 

reakciji. Najčešće se proizvodi iz 

sojinog ulja. U početku je za to korišteno 

rafinirano jestivo ulje, ali je sada razvijena 

tehnologija proizvodnje biodizela iz nusprodukata 

pri proizvodnji ulja, kao što su 

sojine pogače, koje se koriste i kao stočna 

hrana, i drugi manje vrijedni sporedni 

proizvodi koji u sebi imaju ulja. 

Biodizel u mješavini sa naftom se koristi 

ne samo za pogon automobila nego i 

za zagrijavanje zgrada. 

Američko ministarstvo poljoprivrede 

je naredilo svim svojim ustanovama u 

cijeloj zemlji da za vožnju automobila 

i drugih mašina troše mješavinu od najmanje 

10% etanola i 90% benzina i 20% 

biodizela sa 80% nafte gdje god je to 

moguće. I neke druge institucije su slijedile 

ovaj primjer koji treba da bude uzor i 

privatnom sektoru. 

U SAD se podiže nacionalna pilot-fabrika 

za istraživanje etanola kao ekogoriva 

u Ilinoju, vrijedna 20 miliona dolara. 

Očekuje se da će godišnja proizvodnja i 

potrošnja etanola u sljedećih 10-15 godina 

dostići l6 milijardi galona godišnje. Veliki 

broj istraživača radi na što efikasnijoj 

proizvodnji i upotrebi etanola, kao i njegovoj 

ekonomičnosti. Radi se i na dobijanju 

usjeva što pogodnijih za preradu u etanol. 

U SAD je etanol oslobođen federalnog 

poreza kako bi bio ekonomski konkurentan 

benzinu. 

Korist od ovih ekogoriva je trostruka: 

zamjenjuju iscrpljive rezerve fosilnih 

goriva, podižu oktansku vrijednost goriva 

i smanjuju zagađivanje okoline. Umjesto 

smrdljivog i zagušljivog dima od sadašnjih 

goriva iz automobilskih motora, dobija se 

mnogo manje zagađen ispušni gas. Neki 

koji su mirisali ispušni automobilski gas 

od ekodizela kažu da ih podsjeća na miris 

prženih krompirića. 

Ovo je svakako veliko dostignuće 

nauke i tehnike. Međutim, postavlja se pitanje 

etičke opravdanosti upotrebe velikih 

količina biljnih proizvoda, zapravo ljudske 

hrane, za pogon automobila u vrijeme 

kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju 

i mnogi od njih umiru od gladi. n

ENERGIJA I EKOLOGIJA (II) 

Prof. dr. Aleksandar Knežević 

uz mrKVu I bATINA 

Samo gradnja novih objekata, bez paralelne sanacije potrošnje energije kod postojećih 

potrošača je apsolutno besmislena 

(Nastavak teksta objavljenog u prošlom 

broju pod naslovom «Menadžment je 

obavezan da povećava efikasnost») 

S 

obzirom na ukupne potrebe dodatne 

količine energije u Bosni i 

Hercegovini u narednim decenijama, 

kao i druge aspekte (sigurnost 

u snabdijevanju energijom, korištenje 

domaćih resursa...), sa apsolutno velikom 

sigurnošću se može reći da treba 

koristiti sve mogućnosti dobivanja novih 

količina energije za tržište povećanjem 

stepena korisnosti potrošnje energije što 

ne isključuje potrebu gradnje novih elektrana, 

i obratno. Ali, samo gradnja novih 

objekata, bez paralelne sanacije potrošnje 

energije kod postojećih potrošača, je apsolutno 

besmislena. 

Uticaj regulative zaštite okoline na 

opredjeljenje u pogledu izbora načina dobivanja 

novih količina električne energije 

na tržištu je različit kod različitih načina 

dobivanja novih količina električne 

energije. Kod proizvodnje električne 

energije iz termoelektrana i hidroelektrana 

postoje značajni i lokalni i regionalni 

okolinski uticaji, te je procedura 

dobivanja okolinske dozvole složena, 

a postavlja se i veliki broj zahtjeva za 

ograničavanje i ublažavanje okolinskih 

uticaja koji imaju svoje značajne 

troškove implikacije. Međutim, kod ostala 

tri izvora energije situacija je obrnuta – 

zaštita okoline doprinosi ekonomičnosti 

investicije! Naime, kod ostala tri izvora 

energije za tržište (korištenje obnovljivih 

izvora energije, smanjenje potrošnje na 

strani potrošača, te povećanje efikasnosti 

konverzije energije kod postojećih 

proizvođača) smanjuju se globalni uticaji 

(klimatske promjene). 

Zemlje u razvoju (time i BiH) pri 

tom mogu računati na inostranu pomoć 

u dijelu pokrivanja investicija za ova 

postrojenja, odnosno, povećava se interes 

za kompletna inostrana ulaganja u 

ovakve programe. Radi se o tzv. CDM 

mehanizmima (mehanizmi čistog razvoja), 

po kojim razvijene zemlje (stranke 

Aneksa 1 Konvencije o klimatskim 

promjenama) mogu svoje obaveze 

snižavanja emisije stakleničkih gasova 

dijelom da ispune kroz ulaganja u zemljama 

u razvoju. Ta ulaganja se cijene na 

cca 10 € po toni izbjegnutog ekvivalentnog 

ugljendioksida (tj. približno 10 € po 

0,8 t bh. uglja godišnje u ugovorenom 

periodu). Ukupna vrijednost ulaganja po 

osnovu CDM projekata u BiH se procjenjuje 

na 200 miliona KM, plus efekat umanjivanja 

potrebe ulaganja u nove izvore 

energije izvora. BiH još ne koristi ovaj 

vid privlačenja inostranih sredstava (nisu 

regulisane administrativne procedure 

prihvatanja CDM projekata). 

ŽIVOTNI cIKLUs 

Postoji još mnogo razloga zbog kojih 

treba ulagati u povećanje efikasnosti 

korištenja energije. Sektor potrošnje energije 

neće moći da plaća sve skuplju 

i skuplju energiju i to će se odraziti na 

privređivanje energetskog sektora, što 

bi dovelo do usporavanja razvoja cijele 

države. Energetski sektor mora biti svjestan 

da može opstati na tržištu samo 

ukoliko on, pomognut državnom administracijom, 

vodi računa da se u sektoru 

potrošnje smanji potrošnja energije kroz 

povećanje efikasnosti njenog korištenja. 

Adekvatna prodajna cijena energije će 

biti prihvaćena od strane potrošača energije 

samo ukoliko on racionalno troši 

energiju. 

Proizvod i tehnologija njegove prizvodnje 

se ne posmatraju odvojeno, nego 

se posmatra integralni tok (životni ciklus 

proizvoda) od dobivanja sirovine iz 

prirodnih izvora, preko tehnologije prerade 

i korištenja proizvoda, do tretmana 

proizvoda nakon korištenja i njegovog 

vraćanja u prirodu, uključujući sve relevantne 

privredne grane. Integralnost 

podrazumijeva i posmatranje uticaja 

tehnologije i proizvoda na sve medije: 

vodu, vazduh, tlo, živi svijet – prate se 

tehnologija i proizvod od kolijevke do 

groba. Postoje tu i drugi, kod nas još 

potpuno nepoznati tržišni mehanizmi u 

oblasti zaštite okoline, kao što je trgovina 

emisionim kvotama (trgovina pravima 

zagađivanja u okviru dozvoljene 

kvote, kao i preuzimanje tuđih obaveza 

u pogledu sniženja emisije i dr.). Ključni 

ekonomski instrumenti u energijskom 

menadžmentu države su: intenalizacija 

eksternih okolinskih troškova i princip 

stimulansa i destimulansa (princip mrkve 

i batine). 

ŠIrENJE zNANJA 

Zemlje koje se nalaze u procesu 

priključivanja Evropskoj uniji paralelno 

imaju i proces približavanja Evropskoj 

uniji, što znači da treba da prihvate 

pravni red EU poznat kao Acquis communautaire. 

U BiH je princip Acquisa 

nedovoljno poznat – često se može čuti 

da se radi o preuzimanju direktiva EU. 

Pri tome se radi o dvostruko pogrešnom 

shvatanju. 

Uz to, često je veliki jaz između lokalnih 

uvjeta i duha upute, te se obavljaju 

dugotrajni pregovori, a često se 

državi koja se pridružuje EU daju periodi 

prilagođavanja uputama i do deset godina. 

Prihvatanje uputa podrazumijeva i 

potrebnu pomoć EU (stručnu i finansijsku). 

Najsloženiji su razgovori u oblasti 

poljoprivrede, a nakon toga okoline, gdje 

energija ima ključni značaj. 

Zadatke na uspostavi energetskog 

menadžmenta treba sagledavati i kroz 

činjenicu da je u FBiH pravni okvir 

parcijalno i ostrvski uspostavljen, te da 

se tim pitanjem bavi i strategija na nivou 

BiH. Nakon usvajanja, slijedi čitav 

niz aktivnosti na uspostavi pravnog 

sistema korištenja energije. Ovaj proces 

će se odvijati paralelno sa procesom 

približavanja EU. U ovom procesu treba 

da učestvuju sve strukture društva: (I) 

privreda i građani, kao korisnici energije, 

(II) energetska preduzeća, koja stvaraju 

svoju dobit kroz isporuku energije, ali 

čija djelatnost ima i društveni značaj, te 

(III) nosioci struke i znanja. Federalno 

ministarstvo energije ima ulogu da usaglasi 

stavove ove tri grupe zainteresiranih 

i pogođenih. Ovo nije moguće ostvariti 

bez vrlo kompleksnog programa širenja 

znanja, studija i analiza, predlaganja i usvajanja 

ogromnog broja dokumenata. n 


39

(ZLO)UPOTREBA ENERGIJE 

Čuli ste svog energičnog komšiju 

koji – dok još mnogi spavaju – pojako, 

prejako, baš, bezobzirno, po 

nekoliko puta, lupa vratima svog dragog 

mu automobila. Kao da daje do znanja 

svima – koji moraju da ga čuju – da je on, 

eto, taj. Da je taj – eto on. Motor njegovog 

mjezimca, srce mu, brekće li – brekće. 

Skanjuje se, skanjuje, komšija, nikako 

da se uvuče u taj svoj blještavi pokretni 

oklop, pa da već jednom krene, da se ispod 

prozora ukloni... Uzgred, neko će 

primjetiti da tako, brekćući u mjestu, auto 

zagađuje životni prostor više nego da je 

u pokretu. Ah, zar još i o tom da misli, 

naš komšija! Uostalom, zna on i vidi da 

se tako nešto slično, čini i ispred mnoštva 

zgrada, pa i u mnoštvu gradova – a što 

znači da je takva pojava uobičajena, kao 

normalna. Da, da. 

Znate, događa se i to da i koji sat prije 

rasvitka, a kasnije pogotovo, negdje sublizu 

vaše zgrade, nešto pukne, ili eksplodira, 

a što vas, ako ste Sarajlija, naprimjer, 

podsjeti i na one iz nedavnog rata... pucnjeve 

i eksplozije...! Upitate li koga šta 

to praska i puca, obično će vam reći da 

to, djeca – bacaju petarde. Zabavljaju se, 

djeca. Nečija djeca, svakako. Pripuckavaju 

iz kojekakvih naprava. Zabave radi. 

Nego! Čućete i uvjeriti se u to da se to ne 

dešava samo u dijelu grada u kojem stanujete. 

Već, reklo bi se, posvud. Naročito, 

zareda to, s kakvim praznikom dolazećim, 

odlazećim, tako da to, pokatkad, potraje 

i danima. I danima i noćima. Možete vi 

i prileći, ali ne možete biti sigurni u to 

da ćete, upravo zbog tih i takvih zabava 

– zabava jednih na račun drugih, dakle – i 

zaspati. Barem ne do ponoći. 

Sigurno ste negdje u nekoj ulici primjetili 

kako u po dana svijetle sijalice... 

Kome i zašto svijetle? Nikome i nazašto. 

One, prosto, iščekuju vrijeme svoje svrhe 

– da padne mrak, pa da se onda, bar, zna 

zašto svijetle. 

Tu i tamo – u posljednje vrijeme 

počesto – uznemiriće vas i pokoji motorista, 

koji se, uglavnom u besposlici, sam 

sa sobom utrkuje, eksperimentiše s mirom 

sugrađana u vrijeme najveće saobraćajne 

gužve. A kad je gužva, mnogi nemaju 

obzira prema drugima. Zapazili ste već i 

40 


to da vozači svoje automobile parkiraju 

i na autobuskim stanicama. Na taj način 

otežavaju prilaz i autobusima i putnicima. 

Da se sad ne osvrćemo i na mnogo 

veće nevolje koje prouzročavaju vozači 

– rekli bismo: nesavjesni vozači. Zbog 

„prekoračenja“ dozvoljene im brzine, ili 

zbog vožnje „pod gasom“, ranjavaju i ubijaju 

druge, pa počesto i sebe. 

O čemu svjedoče ova dva-tri primjera? 

Pitaće se neko, možda, kakve veze 

imaju ti primjeri s temom naznačenom 

naslovom ovog osvrta. Rekli bismo, energija 

je tamo gdje su termoelektrane, 

hidroelektrane... Naravno, ali – i posvud 

je energija, na svakojake načine se 

ona manifestuje. Ona pokreće život, a 

čovjeku naprimjer, znači i neprocjenjivu 

dobit. Ali, čovjek sam čini da mu bude 

na jednoj strani dobit, a na drugoj, ta 

ista dobit ispoljava se kao gubitak. Neće 

ljudsko stvorenje da se usaglasi ni u vezi 

s tim: šta mu je dobit, šta gubitak. Šta korist, 

šta šteta. I šta zdravo, šta nezdravo. 

Zašto? Zato što profit – kao, ponajčešće, i 

strast – nemaju mjere, nemaju očiju. (Jedan 

od štovatelja prirode i njenih neizrecivih 

i neprocjenjivih vrednota – koji 

je znao da vidi šta sve ona jest i šta za 

sva bića znači – Gete, dakle, direktno je 

upozorio čovjeka: „Ne misli da vidiš ako 

imaš oči!“). 

Veoma je malo ljudi koji uistinu slušaju 

one koji bi da bolje vide. Zašto? Kao da se 

pribojavaju nečega? Kao da se pribojavaju 

da šta ne izgube od onog što im se čini da 

imaju. Da ne izgube šta od onog što im 

se čini da bi mogli da dobiju. U prirodi 

profiterstva, koje se zasniva na ličnom interesu, 

zajednički interes je nešto potpuno 

sekundarno. 

U pitanju je mjera i procjena o tom: šta 

je, ustvari, dobitak, a šta gubitak. Nije bez 

značaja pitanje o srećnosti i samih profitera 

u socijalno ugroženom i unesrećenom 

društvu. 

Šta je zajedničko u vezi s prethodnim 

primjerima (a ima ih, svakako – mnoštvo), 

da li samo bahatost, ili nehat, ili neodgovornost, 

nevaspitanje, nekultura, ili... Pa 

i, jest, zloupotreba. Pogrešno usmjerena 

energija. Što bi se reklo: negativna energija. 

Kojom se ne stvara, nego razara. 

Mile Petrović 

sTRAsT I PROFIT bEZ MJERE OČIJU 

Zašto čovjek teško spoznaje šta je dobit, šta gubitak, šta korist, šta šteta, 

šta zdravo, šta nezdravo 

Posvud se razara. Posrijedi je, znači, zloupotreba 

energije. Zloupotreba i tehničkotehnoloških 

i naučnih postignuća. Zloupotreba 

spoznaje. 

O čemu je ustvari riječ? 

Zašto i otkud te svakodnevne pucnjave 

i svakodnevne eksplozije, od čega strada 

mnoštvo ljudi i drugih stvorova? Ko to 

i radi čega podstiče – dajući povoda, da 

to isto, ili slično čine i drugi, pa i oni 

od „najmanjih nogu“? Ko u tom svemu 

profitira? Stvar je jasna i očita: u interesu 

je to onih koji proizvode i prodaju oružje 

i koješta slično. Kakva je stvarna dobit 

ljudima od bogatunskog profita, to njih, 

nezajažljivo „obogaćivane“, tajkune, 

prosto, ne zanima. U njihovoj prirodi je, 

dakle, da ih to ne zanima. I to je posve 

razumljivo. 

Nije razumljivo to što „ostali svijet“ 

samo gleda i što se pred potencijalnim 

razoriteljstvom i, u biti, uništavanjem, 

prosto, predaje. Naravno, oružje očiju 

nema – njegovo je da ranjava i ubija. A 

od one naizgled bezazlene dječije igrice 

s eksplozivnim napravama, pa do one 

ponajgore moguće eksplozije, put nije 

dalek. Bilo bi veoma zanimljivo čuti 

kako bi na te pojave u današnjem svijetu 

reagovao, da je živ, onaj švedski hemičar, 

pronalazač dinamita. 

Nego, da stvar „prizemnimo“, pa da 

se „vratimo“ onim, sa početka ovog teksta 

odista banalnim primjerima. O čemu 

je, u stvari, riječ? Ako se izuzme, ako 

može da se izuzme, kultura ponašanja, 

što bi rekli. Kako god da se te i slične 

pojave razmotre, evidentno je da je posrijedi 

rasipanje energije. Koje, izgleda, 

proističe i iz same ljudske prirode. Reklo 

bi se, to je čovjeku u genima. Ali, to ne 

znači i da treba prepustiti čovjeka, bilo 

mladom, bilo starom, da na stadiju te 

stihijalnosti i ostane. Moraju li, baš, da 

jedni bukom, pucnjevima, maltretiraju i 

ugrožavaju druge?! Ne bi li u ljudskoj zajednici 

mnogo šta od tog, također, trebalo 

da bude regulisano? Putem zakona i, 

svakako, njegove principijelne primjene. 

Radi opstojanja zajednice emancipovanih 

stvorenja. Da bi i kako bi i ljudska 

energija služila ljudima kao uistinu ono 

što omogućava rad. n

NOVE KNJIGE 

Prof.dr. Vladimir Beus 

GLJIVE – ŠUMsKO bOGATsTVO bIH 

Početkom jeseni 2008. godine 

štampana je knjiga «Gljive – šumsko 

bogatstvo Bosne i Hercegovine», autora 

Hajrudina Rudija Hasanbegovića. U izdanju 

Izdavačke kuće «Šahinpašić d.o.o. Sarajevo», 

knjiga je štampana na 264 stranice 

teksta, ilustrirana sa 267 crteža i fotografija u 

boji. Recenzenti knjige su akademik Midhat 

Usčuplić, prof. em. Šumarskog fakulteta Univerziteta 

u Sarajevu i dr. sc. Čedomil Šilić. 

Knjiga predstavlja veoma značajan 

prilog poznavanju svijeta gljiva Bosne i 

Hercegovine o kojima, inače, nema mnogo 

radova. Prema nekim karakteristikama ona 

predstavlja jedinstven primjer ove literature. 

Autor Hajrudin-Rudi Hasanbegović je 

za ovu knjigu sakupljao materijal više od 15 

godina, a tri godine je radio na njenom pisanju. 

Veliko znanje i iskustvo sticano dugim i 

upornim radom prezentirao je opisom gljiva 

na osebujan način, …»kao čovjek koji je 

upoznao tajne ovog svijeta i koji želi da ih 

otkrije i ponovo doživi ali sada i da podijeli 

sa drugim ljubiteljima prirode». (citat iz recenzije 

akademika Midhata Usčuplića). 

Kompoziciju knjige čine četiri dijela čiji 

sadržaj je autor dao na neobičan i originalan 

način. 

U I dijelu obrađuje: prepoznavanje i 

branje gljiva i opremu gljivara berača, gljive 

u ishrani, uzgoj gljiva, osobenost gljive shiitake 

i njen uzgoj, smrtno otrovne gljive, 

otrovne gljive, trovanje gljivama i liječenje 

od trovanja, ljekovitost gljiva, ljekovite 

gljive i tartufi-visoko cijenjene gljive. U 

ovom dijelu autor daje savjete gljivarima, 

navodeći brojne važne činjenice, koje su bitne 

za poznavanje svijeta gljiva, zatim gdje ih 

tražiti i kako ih prepoznati, kako sakupljati, 

kako izbjeći trovanje gljivama, odnosno 

kako se liječiti itd. Opisano je dvadeset korisnih 

savjeta ljubiteljima gljiva i to tekstom 

i crtežima, čime je naglašeno kako se treba 

ponašati i postupati sa prirodom i gljivama. 

Posebno interesantan dio predstavljaju podaci, 

proistekli iz autorovog iskustva, o uzgajanju 

japanske ljekovite gljive shii-take, danas jedne 

od najcjenjenijih vrsta u svijetu uopće. Detaljno 

je prikazana tehnologija uzgoja ove čuvene 

gljive, tekstom i brojnim originalnim fotografijama 

i ilustracijama, što je novina kod nas. 

U II dijelu (morfološki opis i slikovni 

prikaz gljiva, koji je po opsegu najveći), 

prikazane su 102 vrste gljiva sa svojim 

osobinama: domaći i latinski naziv, izgled, 

boja, veličina klobuka i stručka, 

Djelo Hajrudina - Rudija Hasanbegovića prožeto je ljubavlju 

prema prirodi i čarobnom svijetu gljiva 

listića i cjevčica, iglica, spora, mesa ili 

tkiva, mirisa, okusa, jestivosti, otrovnosti, 

ljekovitosti, koja je klasa, te dati uočljivi 

kolor slikovni i slovni simboli. Gljive su 

predstavljane redosljedom prema vremenu 

plodonošenja, što je rijedak slučaj 

u knjigama ove vrste, počev od rane martovke 

(Hygrophorus marzuolus), smrčaka 

(Morchella ssp.) i đurđevače (Calocybe 

gambosa), kao predstavnika ranog 

plodonošenja, do kasnojesenskih i zimskih 

vrsta: uvijača (Paxillus involutus), 

miška (Tricholoma terreum) i dr. 

U III dijelu ove knjige autor donosi 

kulinarske recepte sa gljivama. Za ovu 

namjenu autor je odabrao 45 vrsta gljiva i 

opisao njihovu pripremu kao: aperitiva, 

predjela, juha, jela, salata, deserta i čajeva. 

Dato je 106 vlastitih recepata u kojima su 

jestive i ljekovite gljive osnovni materijal. 

Neke od gljiva iz Hasanbegovićeve knjige 

Ovi sadržaji čine knjigu jedinstvenom, i interesantnom 

i domaćicama, ugostiteljima i 

gastronomima. U ovom dijelu su opisani i 

metodi konzerviranja gljiva. 

Na kraju, u IV dijelu knjige, kao prilog 

su date fotografije gljiva drugih autora sa 

kojima je pisac ove knjige surađivao, brao 

gljive i organizirao izložbe. Date su i informacije 

o šestogodišnjim aktivnostima 

Sekcije gljivara Društva EKOBiH, koja je 

bila veoma aktivna i ostavila vidnog traga u 

našoj sredini (predavanja, stručno i naučno 

osposobljavanje, izložbe gljiva i dr.) a čiji je 

spiritus movens autor ovog vrijednog djela. 

Ovo djelo, prožeto ljubavi prema prirodi 

i čarobnom svijetu gljiva, svojom koncepcijom 

i sadržajem će imati široki krug korisnika. 

Autor ga posvećuje svim zaštitarima i 

ljubiteljima prirode, šumarima, biolozima, 

planinarima i gljivarima. n 


41

ZNANSTVENI PUTOPIS 

Već niz godina ljetni odmor provodimo 

na Alpama, s jedne strane bježeći od 

jadranskih gužvi i vrućina, a s druge 

privučeni beskrajnom ljepotom i šarmom tog 

divnog planinskog kompleksa. Alpe predstavljaju 

ogroman planinski sistem na europskom 

kontinentu, „izrastao“ još u mezozoiku i kenozoiku, 

tamo gdje se Apeninski poluotok 

(sačinjen od sedimenata oceana Tetis) „utisnuo“ 

u euroazijsko tlo i tako podigao ovo visoko 

gorje. Površina alpskog područja iznosi 

oko 220.000 km² (više nego 4 puta veća od 

površine Bosne i Hercegovine). Pružaju se 

lučno u dužinu od oko 1.200 km, sa širinom 

između 150 i 260 km, a zauzimaju prostore 

sljedećih država: Italije, Austrije, Francuske, 

Švicarske, Lihtenštajna, Njemačke i Slovenije. 

Od svih dijelova Alpa koje smo obišli, a 

obišli smo i Zapadne i Istočne Alpe u skoro 

svih 10 područja jednih i 3 područja drugih, 

najljepše utiske nosimo iz Dolomita (Dolomitskih 

Alpa). One se nalaze u sjeveroistočnom 

dijelu Italije, na prostoru provincija Belluno, 

Bolzano i Trento, odnosno litološki gledano, u 

južnom vapnenačkom području Istočnih Alpa. 

Naziv ovog planinskog kompleksa potiče iz 

naziva minerala od kojeg su uglavnom građene 

ove bijele i krte sedimentne stijene (dolomit: 

kalcij-magnezijev karbonat). Ovaj planinski 

sistem ne predstavlja kontinuirani niz planina 

već se one nalaze u grupama, a te grupe 

su međusobno odijeljene manjim ili većim 

dolinama. Iz jedne doline u drugu prelazi se 

preko prevoja od kojih se mnogi nalaze znatno 

iznad 2.000 m nad morem. Svoj današnji oblik 

dobili su u periodima glacijacije u posljednjih 

dva milijuna godina, prilikom kojih su prošle 

kroz najmanje pet ledenih doba, koja su ostavila 

duboke tragove u cijelom području. Svojom 

bojom, kemijskim sastavom (karbonati), 

donekle i morfološki, Dolomiti podsjećaju 

na planine Dinarida, mada ih u pogledu visine 

znatno nadvisuju. Vrhovi Dolomita sežu 

do 3.343 metara i niži su od Zapadnih Alpa 

(najviši vrh Mt. Blanc 4.808 m). 

42 

ŽIVA sTIJENA 

U centar Dolomita stižemo iz Slovenije 

preko Kranjske Gore, te talijanskih gradića 

Tarvisia i Tolmezza, a obilazak počinjemo iz 

poznatog zimskog skijališnog centra Cortina 

d’Ampezzo, no isto tako zanimljivog ljetnog 

turističkog odredišta. Ono posjetiteljima pruža 

raznovrstan provod kako u samom mjestu 

smještenom na prosječnoj visini od 1.240 m, 


tako i u brojnim okolnim turističkim destinacijama. 

Arhiktektonski, to je tipični planinski 

gradić (cca. 6.000 stanovnika), čije su kuće 

s malim brojem katova, najčešće kamene, 

s drvenom fasadom, terasama i balkonima 

i obiljem brižno njegovanog raznobojnog 

cvijeća. Čuvaju se te stare kamene i drvene 

kuće kao dio tradicionalne gradnje. Puno je 

prodavnica suvenira, sportske opreme, ali i 

dražesnih restorana. Manjih i većih hotela ima 

u velikom broju. Kuriozitet je da je Cortina 

grad sa najskupljim kvadratnim metrom stana 

u Italiji – sada već oko 15.000 eura/m2! Iz grada 

polazi žičnica koja turiste dovodi do samog 

planinskog vrha Tofana di Mezzo (3.244 m). 

Ovaj vrh je treći po visini u Dolomitima, a 

ukupno ima 18 vrhova koje premašuju visinu 

od 3.000 m. 

U okolici Cortine nalazi se više kampova, 

ali mi se već po treći put odlučujemo boraviti u 

kampu «Olympia» sa punom infrastrukturom i 

potrebnim komforom. U blizini kampa nalazi 

se ured Parka prirode «Parco Naturale delle 

Dolomiti d’Ampezzo». To je jedan od niza 

parkova prirode koji postoje na prostoru Dolomita. 

Ovaj podatak pokazuje koliko prirodnjaci 

i vlasti posvećuju pažnje očuvanju prirodnih 

vrijednosti za buduće generacije. Posjetitelj 

Parka može dobiti puno informacija o njemu, 

jer se na svakom značajnijem mjestu nalaze 

natpisi, putokazi i tekstovi na talijanskom i 

engleskom jeziku, sve na dopadljivim stalcima 

i pločama redovito od drveta. Kao zanimljivost 

treba navesti da se mnoge oznake, kako 

u Parku tako i na prometnim znakovima u 

okolici Cortine, daju i na pismu arhaičnog lokalnog 

jezika ladino, koji koristi znakove svojstvene 

slavenskim jezicima, kao što su: đ, š, ž 

i dr.! Planinarske i biciklističke staze vidljivo 

su obilježene znakom i brojem, također se dobro 

održavaju i uređuju, što posjetiteljima, uz 

posjedovanje odgovarajuće topografske karte, 

olakšava snalaženje i planinarenje. U uredu 

Parka mogu se nabaviti odlične karte koje na 

terenu pomažu da planinarenje u nepoznatom 

prostoru bude sigurno i da se obilježenom 

stazom stigne na željeno mjesto. 

Ove godine smo se opet, u cilju zagrijavanja 

za viša odredišta, penjali na izolirani 

vrh Col Rosa (visok «svega» cca. 2.050 m), i 

stigli nešto više nego prošli put (na oko 1.900 

m). Vrlo dobro uređena staza br. 409 polazi od 

kampa, u početku s laganim usponom i vodi 

kroz smrčevu šumu, a potom se smrča sve više 

miješa s arišem. Nakon što se pojave jedinke 

bora cembre, a zatim grmovi planinskog bora, 

nastupa jak uspon uglavnom kroz živu stijenu 

Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing. 

DOLOMITI - RIZNIcA KONTINENTA 

Visine planina, njihova morfologija te živi svijet koji se susreće na Dolomitima privlači 

pažnju posjetitelja iz cijelog svijeta. Mnogi smatraju da su Dolomiti najljepši i 

najzanimljiviji dio prostranog visokoplaninskog područja europskog kontinenta - Alpa 

preko polica planinske padine. Na jednom 

kritičnom mjestu nailazimo na čeličnu sajlu 

bez koje bi teško mogli savladati pojedine 

oštre uspone. Uspon je prilično naporan, i u 

zadnjem dijelu zahtijeva alpinističke vještine 

i opremu, čime mi nismo raspolagali. Susret s 

gustom populacijom runolista (Leontopodium 

alpinum) stvara takvo raspoloženje da se sve 

teškoće uspona i umor trenutno zaboravljaju. 

Runolist smo viđali na više mjesta u Alpama, 

ali je to uvijek bio susret samo sa po nekoliko 

nježnih individua, a ovdje je bilo na stotine 

gusto naseljenih individua. Dominirala je 

bijela boja vunasto presvučenih streličastih 

ovojnica cvatova (glavica) i pustensatih listova 

runolista, simbola planina. Talijani runolist 

nazivaju «stella alpina», dakle, planinska zvijezda, 

jer izgledom zaista na nju i podsjeća. 

Nakon obilaska područja Cortine, nastavljamo 

putovanje na zapad, u pravcu prevoja 

Passo di Falzarego (2.110 m). Na samom prevoju 

je restoran i mnoštvo suvenirnica te ogroman 

parking i mnogo raznih vozila, a posebno 

mnogo motocikala. Motoristi, ali i ogroman 

broj biciklista, uživaju voziti vijugavim cestama 

do visokih planinskih prevoja, a onda se 

isto takvim spuštati. Sreća je i za motoriste, ali 

i druge učesnike prometa da su ceste odlične, 

iako mjestimično dosta uske, pogotovu u pojedinim 

tunelima probijenim kroz živu stijenu. 

bOJE I KONTrASTI 

Sa navedenog prevoja uputili smo se na 

jednu od brojnih staza u pravcu masiva Torri 

di Falzarego, na čiji vrh ide i žičnica. Penjemo 

se preko planinske rudine i na njoj opet 

uočavamo nekoliko runolista, zatim u pukotinama 

stijena modre cvatove planinskog vidca 

(Bartsia alpina), a na njihovim zaobljenim 

površinama busene svjetlucave petoprste (Potentilla 

nitida) čiji su cvjetovi ružičasti, krupni 

i brojni. Penjemo se naviše i zaustavljamo se 

na tragovima skijaške staze, neposredno ispod 

vertikalnog kuka na visini od 2.500 m, odakle 

se pruža divan pogled na brojne, bliže i dalje, 

planinske lance i vrhove. Posebno je dojmljiv 

pogled u pravcu jugozapada na Marmoladu, 

najvišu planinu u Dolomitima koju zovu 

kraljicom Dolomita. Njen najviši vrh Punta 

Penia ima visinu od 3.343 m. Na sjevernoj 

strani Marmolade je ledenjak (glečer) Vedrett 

(površina 3,3 km²). Prošlog puta, kada smo boravili 

na Dolomitima, popeli smo se žičnicom 

na ledenjak, kratko hodali po njemu, i to vrlo 

oprezno pošto nismo imali opremu ni obuću 

za ovu podlogu. Inače, tu se nađe svaki dan

ogroman broj turista, ali i penjača koji se 

pojedinačno ili u grupama penju uz glečer. 

Bilo nam je zanimljivo vidjeti jednu obitelj 

s dvoje djece s punom opremom za penjanje 

koji su bili povezani konopcem jedno za drugo 

i tako osigurani vješto se uspinjali po glečeru u 

pravcu vrha. Teško je saznanje da ovaj glečer, 

kao i mnogi drugi na planeti Zemlji, zbog 

globalnog otopljavanja, rapidno gubi na svojoj 

površini i volumenu. 

U pravcu juga pažnju nam privlači skupina 

gigantskih stijena koje svojom morfologijom 

podsjećaju na ogromne, nepravilne zube. 

Ova skupina stijena zove se Cinque Torri (pet 

tornjeva) tako da smo odlučili sutradan tamo 

poći. Prilično rano ujutro krenuli smo dobro 

markiranom stazom, prvo kroz gustu ariševu 

šumu koja je, uprkos gustoće stabala, svijetla. 

U prizemnom spratu u izobilju raste vegetacija 

grmova s dominacijom dlakavog sleča (Rhododendron 

hirsutum). Zadesili smo se u najpogodnije 

vrijeme za uživanje u izgledu ove 

biljke pošto je sleč bio u fazi punog cvjetanja. 

Penjući se naviše sve je manje ariša, a sleč 

preuzima dominaciju. Boja cvjetova postaje 

još jače crvena tako da je kontrast s bijelim stijenama 

među kojima raste ova biljka pojačan. 

Osim sleča, veliki broj drugih vrsta biljaka 

nalazi se u cvatu ističući svoju ljepotu, kao 

što je ljiljan zlatan (Lilium martagon); vrlo su 

upadljivi crnkasti pakujac (Aquilegia atrata) 

s cvjetovima boje crnog vina, a još tamnije 

gotovo crne cvatove ima jedna vrste zečice 

(Phyteuma ovatum). Tu i tamo zamjećuju 

se krupni, plavi cvjetovi planinske pavitine 

(Clematis alpina). Na višim položajima otvorene 

stijene oblaže i svojim bijelim cvjeto- 

Tori di Fazarego, kao kruna, između dva bočna vrha 

vima ukrašava drijas (Dryas octopetala), a stijene 

najizloženije svjetlosti i vjetru prekrivene 

su niskom busenastom pušinom (Silene acaulis) 

čiji su cvjetovi sasvim sitni, vrlo brojni, 

u nijansama od ružičaste do purpurnocrvene 

boje. 

PREKO NOVIH PREVOJA 

Kako vrijeme uspinjanja odmiče, postaje 

sve više hladno i vjetrovito. Pred sami kraj 

uspona, zaravnjeni plato na kojem je i «rifugio», 

tj. planinarska kuća/restoran, zatiče nas 

sniježna mećava (kraj jula!). Na sreću, bili smo 

u pogledu odjeće potpuno pripremljeni: debele 

vjetrovke, kape, rukavice, za razliku od nekih 

„planinara“ koji su krenuli u kratkim pantalonama 

i majicama. Njihove bolne grimase 

dok su grabili prema rifugiu su odavale stupanj 

iznenađenja i nelagode. Stižemo do planinarskog 

objekta „Lo Scoiatollo“ (prev. Vjeverica) 

na 2.255 m i nakratko se zadržavamo, tek 

toliko da se uz vrući čaj malo ugrijemo. Treba 

napomenuti da do istog odredišta ide i žičnica, 

koja manje sportski nastrojenim posjetiteljima 

omogućava izlazak na ovaj lokalitet. Nakon 

toga odlazimo u pravcu Cinque torri. 

Na najviši «toranj», s vertikalnim stranama, 

uspinje se nekoliko alpinista, uprkos hladnoći 

i jakom vjetru, i penju se prema zarubljenom 

vrhu gigantske stijene u susret penjačima koji 

su ga već dosegli. Mi idemo prema sljedećm 

nižem «tornju» odakle se pruža lijep pogled na 

masiv Tofana i gotovo cijeli horizont. S tim 

ugođajem završavamo upečatljiv posjet ovom 

odredištu. Slijedi silazak, svakako mnogo lakši 

nego što je bio uspon. 


Sa Passo Falzarego vozimo se u pravcu 

lijepog planinskog mjesta Arabba koje je 

smješteno na visini od 1.610 m, a onda na 

sljedeći prevoj Passo Pordoi gdje ćemo i 

prenoćiti (2.239 m). Ujutro, čim je žičnica 

puštena u rad, penjemo se na vrh, bolje reći 

plato Sass Pordoi (2.950 m). Vožnja u velikoj 

kabini uspinjače traje samo četiri minute nakon 

čega se susrećemo s pejzažom sličnim 

Mjesečevoj površini. Gole stijene, samo 

u pukotinama pokoja planinska grančica 

(Hutchinsia alpina), jedva nekoliko centimetara 

visoka, s bijelim cvjetićima. Hladan 

vjetar, slaba snaga sunca i gusti oblaci koji 

se ubrzano hvataju oko najviših vrhova, 

odvraćaju nas od prvobitne namjere da se 

popnemo na vrh Piz Boé (3.150 m). Usput 

viđamo veće skupine turista, također pristigle 

žičnicom. Među nekima i one koji su krajnje 

oskudno obučeni, primjereno više morskoj 

mediteranskoj obali nego visokoj planini. Pitali 

smo se kako su se osjećali kada je nama 

bilo sasvim ugodno u debelim vjetrovkama i 

ostaloj zimskoj opremi. Uživajući nakratko 

sa ovih visina u divnom pogledu na planinu 

Marmoladu i druge planine koje premašuju 

visinu 3.000 m vraćamo se žičnicom na 

Passo. Odatle se vozimo naniže vijugavom 

cestom (28 serpentina) i stižemo u Canazei, a 

potom u dolinu Valle Verde i smještamo se u 

udobni kamp gdje ćemo prenoćiti. 

Sljedećeg dana ujutro vozimo se iz doline u 

pravcu prevoja Passo di Valles, opet na visinu 

od preko 2.000 m gdje se zaustavljamo tražeći 

putokaz ka nekoj atraktivnoj planinarskoj stazi. 

Vrlo brzo nailazimo na stazu broj 610 koja nas 

vodi u pravcu jezera Iuribrutto. 


43

MEMORISANJE KRAJOLIKA 

Penjao sam se na himalajske vrhove 

iz zemalja rezličitih kultura, religija 

i političkih sistema – iz Nepala, Pakistana 

i Tibeta. Prolazio sam različitim, ali 

u isto vrijeme i sličnim krajolicima. Doline 

su bile bogate zelenilom, viši pojasi 

uređenih rižinih polja generacijama ukopavani 

u planinu; rijeke su nosile mutnu 

vodu otopljenih lednika, sela smještena na 

obalama rijeka, a iznad njih, u planinskom 

pojasu, iznad šuma prostirala se ogromna 

kamena, pješčana i napokon ledena pustinja. 

Susretao sam se sa Nepalcima, Baltima, 

Šerpasima, budistima, hinduistma, 

hrišćanima i muslimanima i svi odreda 

su, naglašavajući je sa posebnom težinom, 

izgovarali jednu riječ – Šangrila! 

I kad su me u Pakistanu odveli u jedan 

prekrasan rezervat, sa, gotovo 

svim, biljkama svijeta, uređen po uzoru 

džennetskih bašta, i kad sam boravio u 

sličnom rajskom vrtu u Katmanduu – govorili 

su mi da je to njihova Šangrila. 

Ljudi ispod Himalaja mogli su uočiti 

razliku između pustinja i pitomih plodnih 

dolina, gotovo jednim pogledom. U 

planinskoj pustinji, posebno u području 

lednika, nije bilo života, a ono obuhvata 

ogromno područje Himalaja. Upravo zato 

su im zeleni, pitomi, plodni pejzaži bili 

neposredna slika raja na zemlji. 

Dolina ushićenja 

44 


bOSANSKA ŠANgrILA 

Svaki put kad sam se vraćao u domovinu, 

gledajući naše krajolike, misao o bosanskoj 

Šangrili bila bi zaokružena. 

Da li je meni bilo potrebno da otputujem 

toliko daleko da bih shvatio da živim 

u džennetskim baštama? I da li naši ljudi, 

zbog toga što u neposrednoj blizini nemaju 

pustinju, pa ne mogu uporediti pitominu 

Bosne sa Božijim darom, ne znaju da je 

cijela naša domovina bosanska Šangrila. 

A kad sam došao u dolinu Bijele, nadomak 

Jablanice, da se penjem u sjevernoj 

stijeni Cetine, na Prenju shvatio sam 

da je i ova dolina, kao puno sličnih u 

našoj domovini, jedna od onih koju bi ljudi, 

svjesni pojma pustinja, oni koji znaju 

prepoznati plodni, pitomi, lijepi krajolik, 

odmah nazvali Šangrila. 

Dolina je dugačka desetak kilometara i 

počinje iz sela Glogošnica, od obale Neretve, 

sa oko 200 m nadmorske visine, na 

kojoj se danas nalazi Grabovičko jezero. 

Upravo na tom mjestu se ulijeva rijeka 

Bijela. Nešto visočije se odvaja dolina 

Šanica, sa istoimenom rijekom. U selu 

Ravna jedan krak doline odlazi tokom 

rijeke Draganjke u Dragan Selo, a rijeka 

Bijela nas vodi kroz selo Bijela, duboko 

u planinu Prenj. Samo uski greben dijeli 

ovu dolinu od druge doline Idbar, gotovo 

ljepše od ove, a koja počinje na Prenju 

Muhamed Gafić 

i završava se u mjestu Čelebići, između 

Konjica i Jablanice. Ovo je jedna od tri 

rijeke Bijele, koje izviru ispod Prenja. 

Druga je iznad Konjica, a treća iznad Mostara. 

U vrhu rijeke je kanjon, na oko 400 

m nadmorske visine, poput minijaturnog 

kanjona Rakitnice. 

I znanje i neznanje je univerzalno. 

Isto onoliko koliko Sarajlije ne znaju da 

Mokranjska Miljacka, izvire iz, do sada, 

tajanstvene i nedovoljno neistražene 

pećine, u lijepom krajoliku Romanijskih 

šuma, isto tako većina mladih iz 

Jablanice ne znaju ljepotu tog i divljeg i 

pristupačnog kanjona rijeke Bijele. 

A, nakon ekskurzija u Rimini, jer «tuđe 

je slađe» ushićeno će pričati prijateljima o 

ljepotama rijeke Po ili drugih krajolika, 

koje će vidjeti, ili neće, kroz prozor autobusa. 

Da se vratim dolini Bijele. 

U selima doline Bijele žive dobri ljudi 

željni asfalta i urbanizacije, koji još nisu 

iskusili cijenu megalopolisa. Kad behar dođe 

u Mostar, već sutra obeharaju voćke i u Bijeloj. 

Kad velik snijeg padne, zimi na Prenju 

stigne i do doline Bijele, ali ga topli dah Mediterana, 

koritom Neretve, brzo otopi. 

Pogleda li se prema Prenju ili 

Čvrsnici, zeleni zid vegetacije nudi oku

lagi i ugodni užitak. Voda rijeke je bistra, 

čista i do izgradnje hidrocentrala, 

bila bogata pastrmkom. Iz zamućene 

Neretve ribe su težile čistoj izvorskoj 

vodi i putovale uz Bijelu. Sistem brana 

na ovoj i sličnim rječicama, a koje su 

zadržavale talog da ne ide u jezero, nije 

dao šansu pastrmkama da uplovljavaju 

u čistu vodu njihovog hiljadugodišnjeg 

mrijestilišta. Danas, mještani i čuvaju i 

ne čuvaju rijeku. Jedni, posebno mladi, 

poribljavaju je, a drugi joj štetu nanose. 

Zamislite doktora, koji izlazi iz 

mercedesa, nosi improvizovane osti – 

viljušku fiksiranu na štap i sa staklom 

gazi rijeku u potrazi za ribom. Nije se 

rodio pored rijeke, nego u bezvodnom 

kraju i kao dječak je tako lovio ribu. 

Kako tom ljekaru objasniti da to ne valja, 

jer riba nema šansi protiv viljuške. 

Da vidimo lijepe strane doline Bijele. 

Virovi tirkizno zelene boje, kao što ga 

svake godine zagradi kamenjem i napravi 

kupalište Salem Letuka, ili Šefikov vir, 

na ulasku u kanjon, ili desetine takvih 

virova, u koje se na glavu može skakati, 

a čini ti se da tu rijeku možeš popiti, svi 

oni su mjesta na kojima se i djeca i odrasli 

ugodno osjećaju. Posebno Jablaničani, za 

Prvi maj, gotovo opsjedaju rijeku. 

U gornjem toku, bar jedan kilometar 

dužine je minijaturni kanjon sa slapovima, 

vodopadima, čudesno bistrom i čistom vodom, 

ponekom pastrmkom, hladovinom u 

MEMORISANJE KRAJOLIKA 

sred augusta, i u vrhu vodopadom preko 

kojeg ne može čovjek preći. 

Upravo taj tajanstveni vodopad bio je 

izazov mojim prijateljima da ga pokušamo 

proći. A da bi se došlo na izvorište Bijele, 

treba se uputiti trasom nekadašnje šumske 

željeznice, kuda danas vode putevi za 

Vidrine grude, Letukin grad, Cetinu. U rijeku 

smo tada zagazili ne znajući da ćemo 

morati skakati u virove, jer nazad nismo 

mogli. Ili je bar bilo podjednako teško. 

Tri vira su nam bila prepreke koja smo 

odvažno savladali, a niz vodopad, visok 

nepunih desetak metara, spustili smo se 

užetom. Mak i Mirza, tinejdžeri, Ozren i 

ja, kao iskusni istraživači, osjećali smo se 

kao pioniri, istraživači velike rijeke. 

A svako ko želi takav ili sličan izazov 

može da doživi ushićenje susreta sa tako 

divljim i lijepim kutkom prirode. 

Iznad rijeke su obronci Prenja, stijena 

Cetine, visoke 199 m i mogućnost planinarenja, 

alpinizma, branja ljekovitog bilja, 

gljiva... 

Dolina rijeke Bijela je jedinstvena, ali 

je u isto vrijeme dokaz da, pored nekoliko 

takvih ispod Prenj planine, umnoženo sa 

našim brojnim drugim, ništa manje lijepim 

planinama, i dolinama, jeste dokaz 

da je Bosna i Hercegovina lijepo mjesto 

za život svim onim koji su u potrazi za 

rajem, a koji je osjećaju kao svoju domovinu. 

n 

Pogled ka stijeni Fotosi: M. Gafić 

ČOVJEK I OKOLIŠ 

OTPAD NA ObrAzu 

Putujemo svi – netko više, a netko manje; 

netko što mora, a netko radi zabave i zadovoljstva. 

Mnogi nisu ni svjesni da ono što vidimo 

putujući govori o nama, o našem prirodnom 

i kulturnom nasljeđu, ali još više o nama, 

našem odgoju, gledanju na svijet i život, 

našoj društveno-političkoj organizaciji. 

Zar nikomu nije stalo do zdravlja , ljepote, 

ugodnog življenja i osjećaja zajedništva 

i pripadnosti ovom podneblju, ovoj prirodi, 

ovim rijekama, jezerima, livadama i 

šumama, brdima i planinama, pticama i ribama?! 

Zar mi ljudi koji ovdje živimo danas 

ne koristimo i najbeskrupuloznije ne 

iskorištavamo sve ono što nam je Bog podario 

i preci ostavili? 

Žalosno je vidjeti hrpe smeća i raznolikog 

kućnog i drugog otpada uz i u svim našim rijekama 

i potocima. Nađe se tu i onog zaraznog, 

od uginulih malih životinja do cijelih 

kostura većih životinja, igala i šprica... Kako 

nitko ne nadzire naš okoliš, naše ceste, prostor 

uz njih pored naših rijeka i potoka, naša 

izletišta? Tolika administracija i inspekcije 

u svim našim županijama, ali nema nikoga 

da to počisti i uredi, kontinuirano održava. 

U našim ministarstvima zaštite okoliša i turizma 

misle da je dovoljno postaviti natpise 

uz cestu i da su sve napravili. 

Na moje upozoravanje da se nešto 

napravi još prošlog ljeta uz magistralni 

put M 17 kroz Hercegovačko-neretvansku 

županiju, bageri su u jednom navratu poravnali 

smeće i gurnuli ga bliže Neretvi. 

Niti jednog uređenog odmorišta uz cestu za 

vozače i putnike, kontejnera za otpatke, a u 

blizini naših turističkih bisera hrpe vrećica 

sa razbacanim smećem. To je naše ogledalo, 

to su naša ministarstva, naše škole, naše 

ekološke udruge, naši ljudi, to je svatko od 

nas pojedinačno. 

Nije istina da se ništa ne može napraviti. 

Samo treba mnogo raditi i educirati ljude da 

razmišljaju pozitivno svatko pojedinačno 

i svi zajedno, tražiti da svi svoj posao rade 

kvalitetno i da za to odgovaraju. Ta nemamo 

li mnogo onih koji bi rado radili? 

Kada bismo svi u sebi pronašli i njegovali 

ono pozitivno, ono dobro, ono što nas vuče 

naprijed, makar uz više napora i truda, bilo 

bi nam svima bolje i ljepše. Bila bi to slika o 

nama koju zaslužuje ovaj prirodni i kulturni 

prostor, ova zemlja Bosna i Hercegovina, koje 

se ne bismo morali sramiti. Sebe kroz ove slike 

šaljemo svojim mladim generacijama, našim 

prijateljima, gostima i cijelom svijetu. Zar se 

moramo sramiti, mi koji još imamo obraz? 

Prof. dr. Vesna Kodra-Vidić 


45

PJESME O JESENI 

Usazvježđu riječi Antun Branko Šimić je otkrivao misao 

koja se usjecala u biće svijeta, razgrađivala ga i kristal - 

izirala se u spoznaju o tome svijetu koju je, potom, 

preuzimao naš um i pronosio je vremenom kao sopstvenu svijest 

– svijest o tragičnom položaju čovjekovom u njegovoj povijesti. 

Posebno se izoštravala svijest o socijalnoj nepravdi i patnji na 

golom hercegovačkom kršu. Njegova je pjesma bila melodična 

sa melanholičnim tonalitetom koja se izgovarala u laganom 

ritmu, bez obzira da li je svoju pjesmu realizirao u slobodnom 

ili vezanom stihu. Tako artikuliranom pjesmom Antun Branko 

Šimić se vinuo u krajnje visine do kojih je dospijevala pjesma na 

jeziku u kojem je svoj pjesnički govor realizirao. 

Šimićeva se pjesma ostvaruje u širokom spektru tematskih cjelina, 

o svemu onome što je zadiralo u egzistencijalni ustroj čovjekov, 

on je pjevao iz svoje samotnosti, krhkoga zdravlja i uvijek blizak 

vizijama smrti, o propitivanju božanske volje u čovjekovom usudu, 

pjevao o Ženi. Ali se jedna tema u njegovom pjesništvu uzdizala do 

opsesivnosti – pjesma o prirodi sa nadrealnim slikama hercegovačkog 

krša i ustobočenog stijenja. Bio je to panteistički doživljaj svijeta 

46 

MOGU STATI NA LIST STABLA 

u pjesmama o prirodi do opsesivnosti uzdiže 

nadrealne slike hercegovačkog krša 


Vojislav Vujanović 

bez obzira što su poetske slike uvijek bile prožete melanholičnim 

tonalitetom tragičnog položaja čovjeka u svijetu. U tom panteistički 

doživljenom svijetu Šimić je tražio mogućnost izmirenja između intimnog 

osjećanja koje je vladalo njegovim bićem i one sveobuhvat - 

nosti koja je priroda nudila svojom opstojnošću. Kao ilustracija za 

ovu misao mogu nam poslužiti mnogi stihovi. Za ilustraciju ćemo 

se mi poslužiti pjesmom “Mjesečar”. 

Antun Branko Šimić je rođen u Drinovcima, u Hercegovini, 

1898. godine i veoma rano se počeo podavati stvaralačkim 

pjesničkim izazovima. Bilo je to vrijeme nesklono za pjesmu, 

pred izbijanje Prvog svjetskog rata. Sa četrnaest godina objavio 

je svoju prvu pjesmu. Proživljavao je različite utjecaje od Šantića, 

Kranjčevića, Vidrića, Dučića, ali najveći uticaj je na njega izvršio 

Antun Gustav Matoš. U Zagrebu se obreo 1914. godine i drugovao 

sa svojim zemljacima Nikom Milićevićem i Hamzom Humom. 

Tu se, ubrzo, počeo oslobađati svojih utjecaja i stvarati svoj pose - 

ban pjesnički slog. Jedinu pjesničku knjigu “Preobražaji” objavio 

je 1920. godine. Umro je suviše mlad, 1925. godine, u svojoj 27. 

godini. 

JESEN 

O jeseni, došla si nam zlatnim klasjem okićena, 

Lijepa kao djeva mlada, kad pred oltar s dragim stupa, 

Vedra kao duša ljeta, čarobna kao mjesečina, 

O jeseni suzna! 

Donijela si život novi! – Ta ljetos smo svakog dana 

Znoj i krvcu lili na tlo davno neorano, 

Dok nas žarko sunce peklo s našeg neba plavetnoga, 

O jeseni rana! 

A sad ljupko, zamamljivo smijaše nam se žita draga, 

U baščama voće zrelo, i u brdu grožđe slatko, 

A u nama srca biju žarkom čežnjom obojena, 

O jeseni blaga! 

I mi čili, razdragani jurimo na polja plodna 

Pjevajući pjesmu našu, dok džeferdar selom puca 

I sve ječi kroz poljanu kao burni pozdrav Tebi, 

O jeseni rodna! 

I žanjemo sve dok svuda ne spusti se večer kasna 

I oglasi sitno zvono s visokoga ozgo brijega, 

Pa se cijelim krajem širi ko blagoslov Majke Naše, 

O Jeseni krasna!

PJESME O JESENI BOJE JESENI 

KuKuruzI 

Kao tihi glasi neznanih daljina 

Kroz poljanu dugu vjetar vije, šumi 

Muklo, monotono. I polako svija 

Kukuruze zrele, gustoj slične šumi. 

Popodnevno sunce zlatnu kišu toči, 

Sjajni mu se odraz bliješti na dnu vode. 

A oblaci, bijeli poput onog snježnog 

Labudova perja, na jug negdje brode. 

Stazom, kuda noćas plesale su vile, 

Puna svježeg sijena idu selska kola. 

Muču gojni voli. Bruj se neki glasa 

Odozgo iz gaja il iz malog dola. 

A u predvečerje, kadno sve se stiša, 

Kukuruzi mole neku molbu svetu: 

To u suton oni smjerni pozdrav šalju 

Noći, što će brzo pasti po svijetu… 

bOG NOĆI 

Mjesec 

Sađe s neba 

I dokorača lagano do moje 

kuće 

Polako on se uspne na moj prozor 

I spusti pogled na me 

On mami mene u noć 

Ja ustajem…i moje lice bijelo… 

smiješi se 

Koračam sanen rubovima krova 

I šetam kroz noć u visini 

Mene drže meke ruke mjeseca 

– 

O tako lak sam--- nezemaljski--- 

lebdim 

I mogu stati na list stabla 

Ne zovite me: glas sa zemlje 

Smrt je moga nebeskog bića 

Visoko iznad zemlje lebdim 

lagan kroza sfere 

Fotosi: Ismet Smaiš 


47

PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA 

Poetsko u njegovim tuševima nije odnos 

već susret dva poetska izvorišta 

koji su se prepoznali i sjedinili u 

cjelini. Može izgledati čudno da se to njihovo 

sjedinjenje desilo u crnini tuša – da 

je tuš postao ona blagotvorna snaga koje je 

mogla na sebe preuzeti takvu zahvalnost i, 

potom, iz sebe emanirati toplinu kao osnovni 

supstati poetskog. I to je osnovno 

čvorište u kojem se otjelovljuju ono što bi 

smo mogli nazvati estetičkom komponentom 

tuševa Šefika Arnautovića. 

Ali postoji još jedna komponenta kojom 

živi slika Šefika Arnautovića: to je unutarnji 

dinamizam, ritmička istina i duhovnog bića 

Šefika Arnautovića i predgrađa kao motiva 

njegove inspiracije. Šefik Arnautović nije 

tragalac, on ne propituje nove mogućnosti 

likovnog govora, ali ustrajno nastoji propitivati 

vlastite mogućnosti u različitim oblicima 

već standardiziranog likovnog jezika. 

On mijenja i tematski okvir u kojem je uspio 

dostići određen stepen svoje izražajnosti, 

ali mijenja i same tehnike. Koristio se u 

48 


MOĆ LINIJE U cRTEŽU 

uljima, i određenim oblicima grafike, sada 

je i pred sebe postavio zadatak da provjeri 

svoje stvaralačke mogućnosti u crtežu, 

izvođenom u tušu. 

Najbolje ostvarenje je postizao na 

onim eksponatima gdje je koristio široki 

trag svoga tuša, utapajući ga u integrativni 

prostor bjeline papira koja napušta svoju 

difuznost i nastoji svoju organizaciju 

usredsrediti oko linije. Linija jeste onaj 

energički zamajac koji budi pritajene 

energije bjeline papira koje počinju hitati 

toj liniji da nađu svoje novo duhovno 

određenje i svoju duhovnu kondenzaciju. 

Bjelina postaje dinamički faktor slike, 

linija njen kondenzat. Istina, umjetnik 

toj osnovnoj liniji dodaje pomoćne linije 

nastojeći nadvladati tzv. „horor vakui“, 

strah praznog prostora, i time, ponekad 

narušiti ovu ravnotežu koja se, sama 

sobom, uspostavljala između širokog 

poteza tuša i bjeline papira. 

Motiv, kome Šefik Arnautović 

posvećuje stvaralačku požnju, ima dva 

Vojislav Vujanović 

pola – pol izvanjski, podsticajni, vezan 

za objekt inspiracije, i unutarnji, duhovno 

– sadržajni, vezan za umjetničku emociju, 

za njegove duhovne komplekse kroz koje 

se daje providjeti njegovo stvaralaštvo 

iz kojega promatra svijet oko sebe i, na 

osnovu toga stajališta, daje mu unutarnje 

određenje. Sve se to odvija na ravni 

neposrednog iskustva, bliskog gledatelju 

i sa naglašenom poetskom rezonancom. 

Njegov likovni govor ne pledira 

na metafizičkim izvedenicama u kojima 

bi se gubila neposrednost iskustvenosti 

i poprima određeni ton hermetičnosti. 

Njegov likovni govor se oslanja na svijet 

predmetnog da bi u njemu pronašao 

plodove čovjekove životne duhovnosti. 

U tim relacijama treba shvatiti i prihvatiti 

taj likovni govor i po tome mu određivati 

njegove estetske rezonance. 

Šefik Arnautović je pjesnik stvarnosti 

u kome plasticitet govorenja biva osnovna 

mjera estetičkog. Za jedno umjetničko 

djelo to je, ipak, dovoljno. n

PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA 


49


Nastavak sa 43 strane 

Za razliku od prethodnih staza koje su 

vodile preko dolomitnih stijena, ova staza je 

na planini silikatnog sastava. Surećemo biljne 

vrste karakteristične za kisela tla na silikatnoj 

podlozi kao što su: zelena joha (Alnus viridis), 

zlatni petoprst (Potentilla aurea), planinski 

blaženak (Geum montanum), moravka (Arnica 

montana) i niz drugih. Nakon uspona od nekih 

500 metara, preko prevoja stižemo do prilično 

plitkog i nevelikog jezera, koje nas ljepotom 

nije oduševilo. Imali smo prilike vidjeti 

mnogo ljepša jezera od ovog. Silazeći, pratimo 

potok koji ističe iz jezera. Prilično brzo 

se kružno spuštamo do početne tačke uspona 

gdje se nalazi aktivna farma krava, tzv. malga 

(Malga verde). Usput nigdje nismo vidjeli nijednu 

gljivu, iako je na tabli u blizini farme 

bilo upozerenje da je gljive zabranjeno sabirati. 

Očito da nismo imali sreću da se ovdje 

nađemo u vrijeme kada gljive prispijevaju. 

Preostali dio vremena našeg boravka u 

Dolomitima odlučili smo provesti u području 

Marmolade i smjestiti se u kampu «Malga Ciapela 

Marmolada» koji se nalazi na visini od 

1.450 m. I u ovom kampu boravimo po treći 

put i zaključujemo da je to jedan od najljepših 

i najbolje opremljenih i organiziranih kampova 

uopće. Imamo sreće s vremenom, jer je sljedećeg 

jutra nebo bilo potpuno plavo, bez ijednog oblaka. 

Odlučujemo da dan provedemo uspinjući se 

do Malge Ombretta (1.904 m) i naviše do planinarskog 

doma Rifugio Falier na visini od 2.150 

m. Put nastavlja u pravcu Passo Ombretta (2.740 

m), najvišeg pješačkog prevoja na Dolomitima, 

ali je to previše za jednodnevni izlet. Staza je 

odlično uređena i obilježena, te nedavno dodatno 

osigurana čeličnom ogradom na najstrmoglavijim 

usjecima u skoro vertikalnu stijenu. Inače, 

na sve strane se mogu vidjeti stara i zapuštena 

utvrđenja i fortifikacijski te komunikacijski objekti 

iz tzv. Velikog rata (Prvi svjetski rat). Ova 

Alpska dolina iz koje se vidi Marmolada (3.343 m) 

područja nekadašnjeg ratnog sučeljavanja sada 

obnavljaju i obilježavaju, kroz EU programe, 

zajednički Italija i Austrija. Veći dio uspona 

odvija se kroz smrčevu i ariševu šumu, a na rubu 

šumskog pojasa javlja se i planinski bor. Iznad 

ovog pojasa su prostrane rudine, kamenjare i sipari. 

Od svih biljnih vrsta koje su bile u punom 

cvatu najviše je oduševljenja izazvao susret sa 

sukosicom (Physoplexis comosa) iz porodice 

zvončića. Biljka se napadno ističe na bijelim 

dolomitnim stijenama. Ne manje oduševljenja 

izazvao je i lukovičavi ljiljan (Lilium bulbiferum) 

koji se mogao vidjeti iz oveće daljine pošto su 

njegovi cvjetovi krupni (oko 6 cm dugi), jarko 

žutocrveni, a visina biljke je oko jednog metra. 

Povratak u kamp i osjećaj zadovoljstva 

zbog osvojenih visina, prekrasnih pogleda 

i činjenice da smo imali još jedan lijep dan 

planinarenja na Dolomitima, donekle kvari 

saznanje da se približio kraj ovogodišnjeg 

posjeta, za nas, najljepšeg dijela Alpa. Razlog 

više da dogodine ili neke druge godine pos- 

Sukosica (Physotaxis comosa (L.) Schur) 

jetimo ovaj raj u Alpama. n Vrh Tofana (3.244 m) na koji se može doći žičnicom 

50 

FONDEKO SVIJET, 26/2008.

SPOMENICI PRIRODE 

Drago Bozja, dipl.ecc. 

SAmO JE VODA SuVENIr 

O vodopadu Skakavac, Vrelu Bosne i Velebitu viđenim sa planinarske "osmatračnice" 

Posigurno smo se svi obradovali kada je 

odlukom Ministarstva za okoliš i prostorno 

planiranje Kantona Sarajevo vodopad 

Skakavac kraj Sarajeva (98 m) proglašen 

SPOMENIKOM PRIRODE. Mnogi su također 

bili iznenađeni kada je taj zaista vrijedan spomenik 

dodijeljen na upravu preduzeću «Sarajevo 

šume». Po nekima, to je na izvjestan način sukob 

interesa. Kanton je za realiziranje tog projekta 

«Sarajevo šumama» u samom početku odobrio i 

značajna novčana sredstva. «Sarajevo šume» su 

postavile orijentacijske panoe, korpe za otpatke, 

izgradilo nekoliko nadstrešnica, osiguralo tzv. 

«vidikovac» sa kojeg se vidi samo manji dio 

gornjeg dijela vodopada, prilično uredilo stazu 

– relativno siguran silazak pod sam vodopad i 

mostić za prijelaz na drugu stranu skakavačkog 

potoka. Tijekom proteklog vremena Kantonalni 

zavod za prostorno planiranje i zaštitu okoliša 

vjerovatno izradio prostorni plan za područje 

Spomenika prirode «Skakavac». Međutim, ne 

bi se smjelo zaboraviti da je još prije više godina, 

nekadašnja Turistička zajednica Općine 

Centar izradila cijeli projekat za Skakavac, koji 

je dobio dobre ocjene od stručnjaka sa Arhitektonskog 

fakulteta u Sarajevu. U tom projektu 

bilo je u osnovi sadržano nekoliko bitnih elemenata 

kao što su maksimalan stepen zaštite, 

rad na atraktivnosti samog vodopada koji bi 

se odozgo, sa pravog «vidikovca-platforme», 

mogao posmatrati u cijeloj svojoj visini; pristup 

invalidnih osoba do platforme-vidikovca, 

uređenja alpinetuma edukativnog karaktera, 

neposredna zaštita samog izvorišta sa podacima 

o kvaliteti i kapacitetu, da se ne spominju detalji 

o samom dolasku do parkirališta koje bi bilo od 

jezgra spomenika udaljenog 800 metara. A cijeli 

projekat je trabao da bude prvi pravi model tzv 

ODRŽIVOG RAZVOJA u koji bi bilo prvenstveno 

uključeno naselje Nahoreva (razne usluge, 

naplata parkirališta, ulaznica i dr.). Nadati se 

da će se poslije dosta utrošenog novca za razne 

studije i projekte, ipak u budućnosti ostvariti 

načelo ODRŽIVOG RAZVOJA. 

U međuvremenu je proglašen i drugi 

spomenik prirode u Sarajevu na području 

Općine Ilidža – VRELO BOSNE. Realiziranju 

se prišlo veoma ozbiljno, uglavnom 

opet uz sredstva Kantona Sarajevo. Aktivnosti 

su započele nizom «radionica» na kojima su 

učešće uzele odgovarajuće vladine organizacije 

i uporedo nekoliko nevladinih organizacija 

koje su registrirane kao subjekti koji se bave 

zaštitom okoliša sa stručnim respektabilnim 

kadrom. Značajan doprinos dala je i jedna organizacija 

iz Slovenije, koja je svoja iskustva 

nastojala uklopiti u naš projekat. 

Prošle godine su prestale radionice. Doneseni 

su zaključci i nikli su projekti i studije 

putem kojih se trebalo, odnosno već krenulo 

u realiziranje. 

Voda pojam od davnina 

«Vrelo Bosne» – pojam još od davnina. 

Sarajlije su rijetko propuštale priliku da svoje 

goste ne odvedu do Vrela Bosne. Pokazivali su 

tu prirodnu vrijednost sa ponosom. Nerijetko su 

svoje improvizirane vodičke retorike završavali 

sa rečenicom. «Ne zna se točno da li je rijeka dobila 

ime po teritoriji Bosne ili Bosna po rijeci.» 

Starije Sarajlije i posjetitelji dobro se 

sjećaju kako je to nekada bilo. Da to ne spominjemo, 

jer je jasno da se to ne može vratiti. Kao 

što rekoh, postoje projekti, mudri stručnjaci, 

vlast, i stari zapisi. Želimo vjerovati da će se 

vratiti barem dio «stare slave». 

Malo smo skeptici. Još uvijek ništa značajno. 

Tko je proteklih dana doveo svog gosta na Vrelo 

Bosne, osjećao se neugodno. Parkiralište, 

koje prema minimalnim suvremenim uvjetima, 

to nije. Već na samom početku, na tzv. «ulazu» 

bez velikih informativnih panoa, informativnog 

punkta, kada krećete ka vrelu, dočekuju vas 

prodavači, teško je reći čega. Svega, od one 

najprimitivnije bižuterije do plastičnog oružja. 

Nekog prigodnog autohtonog suvenira ni za lijeka. 

Tu su u nepriličnim kantama osvježavajuća 

pića raznih problematičnih proizvođača. Šteta 

je da se posjetitelju iz ruke djevojke u narodnoj 

nošnji ne može ponuditi čaša zdrave vode 

iz samog vrela. No, zato je tu veliki pult sa 

svim mogućim CD i DVD-ima «proslavljenih» 

folk-pjevačica, ali nigdje ni jedog CD-a sa prigodnim 

video i audio zapisom o Vrelu Bosne. 

A putokazi teško da, dizajnom i tekstom ili piktogramom 

mogu oduševiti posjetitelja. Pravog 

animirajućeg piktograma – «vodiča» nema. 

Možda bi bio prigodan modificirani piktogram 

endema čistih voda «triton» – kojeg je svojevre- 

meno nastojala plasirati ukinuta Turistička zajednica 

Općine Centar. Brošure, informativnog 

centra, vodiča-razglednica, (jer svatko od posjetitelja 

nema digitalni fotoaparat) – nema. Možda 

će biti. Istina, fijakeri su tu. O njima se mnogo 

priča i čini. Dobro je, barem to zasada i jedino. 

I da završim sa ovom ne kritizerskom, 

već dobronamjernom pričom. U nacionalnom 

parku Velebita postoji poznata dolina Velike 

Paklenice, do koje se dolazi iz Starigrada. Već 

niz godina, ne samo za vrijeme prvomajskih 

praznika, kada tu dolaze alpinisti iz Evrope i 

svijeta, već tijekom cijele godine, posebice u 

ljetnoj sezoni, u tu dolinu, koja je stiješnjena 

visokim stijenama, dolaze na tisuće posjetitelja, 

ne samo planinara i alpinista već i drugih. 

Ulaznica i boravak se plaćaju. Organizacija na 

zavidnoj visini. Model održivog razvoja koji 

služi za primjer. 

I na kraju da spomenem našu Divu Grabovicu 

– dolinu koja se smjestila u njedra Čvrsnice 

planine. Dolinu nadvisuje Mezića stijene i stijena 

Velikog kuka, čija relativna visina prelazi 

1.200 metara. Zar ta dolina ne bi mogla da primijeni 

model Velike Paklenice. I dok neumorni 

doajen bosanskohercegovačkog alpinizma Faruk 

Zahirović sa svojim pomoćnicima izgrađuje 

osigurane alpinističke smjerove u tim stijenama, 

kako se to čini u Alpima, dotle se vlast i privatni 

kapital natežu oko šljunkare na kraju te doline. 

Prirodni ambijent se narušava, a pravo vrednovanje 

te jedinstvene doline, kojoj bi bolje odgovaralo 

ime DIVNA GRABOVICA, i konačno 

toliko najavljivanog proglašenje Čvrsnice, 

Prenja i Čabulje Nacionalnim Parkom, tko zna 

kada ćemo dočekati. n 


51

ALTERNATIVNI POKRET 

U 

savremenom dobu koje je, pored bezbroj zagađenja, donijelo 

sve veću pojavu malignih oboljenja, došlo je do pojave brojnih 

alternativnih pokreta u ishrani. 

Jedan takav pokret je i makrobiotika koja je okrenuta biljnoj hrani, 

posebno žitaricama, te svježem i sušenom voću i povrću. 

U BiH svijest o ovom pokretu još uvijek nije dovoljno razvijena 

kao u svijetu, ali potencijali naše zemlje vezani za uzgoj makrobiotičke 

hrane su veoma povoljni. 

Ovo potvrđuje asistent predmeta Pedologija na Poljoprivrednom 

fakultetu u Sarajevu Mirza Tvica i navodi dva razloga za to: 

- Prvi razlog je sama struktura poljoprivrednih parcela u BiH, koja 

je vrlo rasparčana na veliki broj malih parcela, do dva hektara, koje se 

nalaze u vlasništvu pojedinaca, farmera, gdje se uglavnom proizvodi 

pšenica i kukuruz. 

- Drugi razlog je što su te male parcele đubrene stajskim đubrivom 

koje je dozvoljeno u oblasti alternativne proizvodnje, a ne vještačkim. 

Ovo je upravo jedan od najvažnijih indikatora kvalitete tla, pa je 

kod nas mnogo povoljnije stanje nego u Evropi i svijetu. 

Asistent Tvica tvrdi da je ova vrsta proizvodnje i ishrane u BiH sve 

popularnija kako društveni standard raste i dosta ljudi se opredjeljuje 

na alternativnu ishranu. 

52 

sVJEŽE, sUŠENO I - sIGURNO 

Sa rastom društvenog standarda i kod nas sve više ljudi koristi makrobiotiku 


Anida Džanko 

Hrana pod nadzorom 

Međutim, ona nije dovoljna da sama prehrani svu populaciju, ni kod 

nas ni u svijetu, jer je zastupljena na svjetskom tržištu sa oko 5%. On 

dalje navodi: 

Alternativne hrane ima na tržištu onoliko koliko je tržište spremno 

da je kupi. To je skup proizvod, jer treba dosta ljudske snage, bez 

korištenja mašina. Ne može doći do preorijentacije čitave poljoprivredne 

proizvodnje na alternativnu, jer bi ljudi bili gladni zbog nemogućnosti 

da plate tako skup proizvod. 

Makrobiotičari veliku pažnju ne posvećuju samo vrsti namirnica, 

već i tome kako su gajene, načinu njihove pripreme i konzumiranja. 

Oštro zabranjuju hranu zagađenu pesticidima (hemijskim sredstvima za 

zaštitu biljaka) i preporučuju samo potpuno prirodnu hranu. 

Međutim, postavlja se pitanje da li je makrobiotička „zdrava hrana“ 

zaista zdravstveno bezbjedna i da li kod nas postoje zakoni koji regulišu 

tu bezbjednost. Poznato je da prilikom branja voća i povrća, njihove 

prerade i skladištenja, može doći do mikrobiološkog zagađenja, odnosno 

pojave bakterija u prehrambenim proizvodima. 

U bivšoj Jugoslaviji postojali su zakoni koji su se odnosili na regulisanje 

zdravstvene bezbjednosti životnih namirnica. O postojanju ove 

vrste zakona u BiH asistent Tvica kaže: 

Mnogi zakoni su prepisani iz stare Jugoslavije... Postoji kontrola 

hrane, postoje zavodi koji to rade, međutim da li se doslovce pridržavaju 

propisanih standarda, to ne bih znao reći. 

Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu Muhamed Smajlović, 

magistar veterinarskih nauka i specijalista za higijenu namirnica, kaže 

da u BiH postoji Zakon o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica 

koji je preuzet iz bivše Jugoslavije, pored kojeg postoji i Zakon o hrani 

na državnom nivou. 

O inspekcijama koje nadgledaju sprovedbu tih Zakona u BiH, on 

kaže: Postoje inspekcije, počevši od općinskog pa do državnog nivoa. 

Veterinarske službe vrše inspekciju i kontrolu hrane organskog i anorganskog 

porijekla, zatim sanitarnu higijenu skladišta, čistoću ruku radnika... 

Postoji pravilnik o uzimanju uzoraka hrane, a te uzorke uzimaju 

inspektori i dostavljaju ih laboratorijama koje onda vrše kontrolu hrane. 

Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu postoji Zavod za kontrolu i higijenu 

hrane gdje se vrše laboratorijske analize. 

Ovo je najjači laboratorij u državi BiH, kako po opremi, tako i po 

stručnosti kadra – dodaje magistar Smajlović. 

Makrobiotičari posvećuju veliku pažnju ne samo ishrani već i disanju 

i gimnastici. Oni poručuju da ne treba mijenjati ono što je priroda 

stvorila, ali ako već moramo nešto da mijenjamo, onda da mijenjamo 

što je moguće manje! A da li će BiH iskoristiti velike potencijale za 

uzgoj ove alternativne ishrane, ostaje da se vidi! n

UGROŽENA FAUNA - POTOČNA PASTRMKA (II) 


cENTAR sPAsA NA bORAČKOM JEZERU 

Uz autentične fotografije ove poznate ribe autor apeluje na potrebu hitnog formiranja 

reprocentara kako bi se spriječilo izumiranje lokalnih populacija ove ribe 

Da bi spriječili izumiranje lokalnih 

populacija autohtone potočne pastrmke 

neophodno je hitno formiranje 

reprocentra, odnosno mrijestilišta sa autohtonim 

matičnim jatima i uz zajednički 

rad naučnih institucija, proizvođača mlađi, 

udruženja sportskih društava nadležnih 

ministarstava kako na lokalnom tako i 

državnom nivou. 

Dobar primjer je adaptacija starog 

mrijestilišta i proizvodnja autohtonih i 

endemičnih salmonida (mehkousna pastrmka, 

glavatica, potočna pastrmka i zubatak) 

na Boračkom jezeru, gdje su zajedničkim 

radom, SO Konjic, Poljoprivredno-prehranbeni 

fakultet Univerziteta u Sarajevu, 

USR Konjic, Vlada Kraljevine Norveške 

(Univerzitet Aas) i Vlada Republike Turske 

uspjeli da formiraju Centar za zaštitu, 

očuvanje i unapređenje autohtonih salmo- 

Rijeka Una i dunavska linija potočne pastrmke 

Rijeka Neretva i jadranska linija potočne pastrmke 

nida. Centar je počeo sa radom 2006. godine 

i do sada je uspješno izvršio mrijest 

autohtone potočne pastrmke i mekousne 

pastrmke. S obzirom da su u toku završni 

građevinski radovi, nabavka savremene 

opreme kako bi se proizvodni ciklus (od 

ikre do ikre) unaprijedio, očekivati je u narednom 

periodu kvalitetna poribljavanja sa 

mlađi autohtonih i endemičnih salmonida 

sliva rijeke Neretve. Sem ovoga primjera u 

toku je izgradnja salmonidnog mrijestilišta 

za autohtonu potočnu pastrmku, mladicu 

i lipljena na rijeci Krušnici (pritoka Une) 

u Bosanskoj Krupi. U realizaciju ovoga 

projekta uključeni su: USR iz Bosanske 

Krupe, SO Bosanska Krupa, Vlada US Kantona, 

Vlada Kraljevine Norveške, FAO i 

Prirodno-matematički fakultet Univerziteta 

u Sarajevu. U toku su završni radovi oko 

cjevovoda i nabavke savremene opreme 

za uzgoj salmonida i nadamo se da će ovo 

mrijestilište krenuti sa proizvodnjom u toku 

2008. godine. 

Rijetke – nesumnjivo autohtone populacije 

su ugrožene, pa su neophodne sve potrebne 

mjere za njihovu identifikaciju, karakterizaciju, 

konzerviranje i trajnu zaštitu ovih vrlo 

značajnih genofondova. n 

Napomena Redakcije: 

Tehničkom greškom u prošlom broju, 

uz tekst dr. sc. Adema Hamzića o potočnoj 

pastrmki kao ilustracija objavljena je 

pogrešna fotografija pastrmke. Autoru se 

izvinjavamo zbog nelagodnosti koje je 

taj propust izazvao uz zahvalnost da je 

čitaocima ponudio izvanredno aktuelan i 

zanimljiv članak i naše očekivanje da ova 

nehotična zamjena fotografija neće uticati 

na našu buduću saradnju. 

Rijeka Vrijoka i marmoratus linija pastrmke Foto: A. Hamzić 


53

CITATI 

Moderna genetika je identifikovala 

mehanizam nasljeđa kod ljudskih bića 

i dokazala da kon cept "rase" nema 

biloško značenje. 

54 

Jasna Babić - Avdispahić 

Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu 

Povjest genetičkog zagađivanja još 

traje, a borba protiv ovog vida zagađenja 

za sada je bezuspješna 

Dalibor Ballian 

Šumarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu 

Istina je nužno jedinstvena i cjelovita 

i može se4 umnogostručavati samo 

u svojim aspektima, pa ser stoga može 

i postizati samo "u interakciji različitih 

perspektiva". 

Ante Čović 

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu 

Diskriminacija starijih osoba nije 

samo dio zdravstvenog sistema, ona 

je široko ukorijenjena u miodernom 

društvu. 

Faris Gavrankapetanović 

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu 

Ljudsko dostojanstvo sadržano je u 

njegovoj osobi povezanoj s ljudskom 

stvorenošću u božanskoj prirodi (fitretzulah) 

i povjerenoj slobodi. 

Dževad Hodžić 

Fakultet islamskih nauka Sarajevo 

Uzroke koji vode u kulturu smrti 

moguće je prepoznati u nekontroliranom 

znanju, umišljenoj moći i u oholoj 

politici. 

Tomislav Jozić 

Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo 

Da li se dovoljno razmišlja o tome 

kako liječnik izgleda u očima onoga koji 

mu je povjeren da skrbi o njemu? 

Nada Mladina 

Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli 

Mučenje, samovoljno hapšenje, 

zabrana govora, socijalna diskriminacija, 

"etničko čišćenje" i genocid nepravedna 

su stanja kojima se u principu 

, na jednak način i bez obzira na svoj 

kulturni identitet ugroženi svi ljudi na 

Zemlji. 

Walter Schweidler 

Institut za filozofiju, Ruhrski 

univerzitet u Bochumu 


BIOETIČKE RASPRAVE 

PrOmATrANJE 

ŽIVOTA IZ RAZLIČITIH 

PErSPEKTIVA 

Bioetička epoha nastupila je i u Bosni i Hercegovini 

o čemu svjedoče poruke sa Drugog međunarodnog 

bioetičkog simpozija održanog maja 2008. u Sarajevu 

Drugi međunarodni bioetički simpozij, 

pod naslovom integrativna bioetika 

i interkulturalnost u organizaciji 

Bioetičkog društva u Bosni i Hercergovini 

održan je 23. i 24. maja ove godine 

u Akademiji nauka i umjetnosti 

BiH u Sarajevu. Sa 28 izloženih referata 

i oko 150 učesnika iz zemlje i inostranstva 

ostao je na tragu daljeg jačanja 

bioetičkog razmišljanja o mnogim 

problemima koje nameće razvoj znanosti 

i tehnološki napredak. Veliki broj 

izlagača iz različitih područja kako 

znanosti tako i svjetonazorskih opredjeljenja, 

jasan je pokazatelj da bioetika 

uključuje i povezuje različite pristupe i 

perspektive. 

Promatranje života iz različitih perspektiva 

U današnje vrijeme znanost, koja se 

nekoć zasnivala na paradigmi znanja 

kao moći izgubila je orijentacijsku 

ulogu u životu pojedinca, društva i 

čovječanstva u cjelini. To kako je rečeno 

u uvodnim obračanjima i pripremljenim 

publikacijama za ovaj skup ne znači 

da je znanost postala nepotrebnom, 

nego su neki8 njezini rezultati postali 

problematičnima, pa je nužno na nov 

način pristupiti problemu upotrebe znanstvenih 

rezultata, preispitati jednu od 

najtvrdokornijih dogmi novovjekovnog 

čovječanstva - dogmu o apsolutnoj slobodi 

znanstvenog istraživanja. 

Pojava bioetike kao nove discipline 

jedan je od znakova novog doba koje 

je, pokazao je i rečeni skup, nastupilo i 

u Bosni i Hehrcegovini. 

Značajno je da su učesnici sarajevskog 

simpozija iskazali pozornost 

nad pitanjem na koji način integrativna 

bioetika može plodonosno posredovati 

i pomiriti univerzalnost svoga zahtjeva 

i pluralnost tumačenja i primjena 

u različitim kulturnim i društvenim ili 

iskustvenim kontekstima, a da pri tom 

ne završi u pukom relativizmu. 

Cilj i poruke simpozija sadržani su 

u sljedećem: 

Dalje jačanje bioetičke osjetljivosti 

u BiH, bioetičke osjetljivosti koju je 

pokrenuo Prvi bioetički simpozij održan 

prije dvije godine na Franjevačkoj bogosloviji 

u Sarajevu. 

Razmjena bioetičkih razmišljanja o 

mnogim pitanjima koja nameće razvoj 

znanosti i tehnički napredak. 

Veliki broj autora referata, iz pet europskih 

zemalja, i to iz različitih znanosti 

i svjetonazorskih opredjeljenja, jasan 

pokazatelj da bioetika uključuje i povezivanje 

različite pristupe i perspektive. 

Pojava bioetike kao nove discipline 

jedan je od znakova novog doba. U 

njezinom interkulturalnom horizontu 

koji nadilazi okvir pojedine znanosti 

i pojedine kulture, potrebno je sagledati 

i raspraviti krucijalne probleme 

pred kojima se našlo svakodnevno 

čovječanstvo, dakako i društvo u BiH. 

Koliko će se pojedinci, a pogotovo 

mediji uključiti u tokove te nove epohe 

ovisi o tome koliko će biti osjetljivi za 

bios, za opstanak života na zemlji u cjelini. 

Bioetičko društvo u Bosni i hercegovini 

iskazalo je i posebnu zahvalnost 

sponzorima: Bosnalijeku - Sarajevo, 

Hrvatskoj bolnici "Fra Mato Nikolić" 

- Nova Bila, HKD "Napredak" - Sarajevo, 

javnoj ustanovi Bolnica Travnik, 

te općinama Travnik i Vitez. 

FONDEKO Svijet će shodno već 

ustanovljenoj praksi u narednim brojevima 

objaviti i izvode iz nekoliko po 

sudu redakcije zanimljivih referata. 

(H.S.A.)

HUMANI PRINCIPI U UPRAVLJANJU OKOLIŠEM 

sLJEDbENIcI HUMANIZMA 

Pod pokroviteljstvom Aluminija d.d. Mostar i Internacionalne 

lige humanista (ILH) u mostarskom hotelu Ero 

održan je stručno – znanstveni kolokvij na temu „Primjena 

humanih principa i etičkih načela u upravljanju okolišem, 

proizvodnjom i zaštitom na radu“. Riječ je o skupu na kojem 

su učešće uzeli priznati stručnjaci iz zaštite okoliša i ekologije 

.Uz brojne domaće i inozemne stručnjake iz ove oblasti skupu se 

obratila i predsjednica Internacionalne lige humanista dr. Elisabeth 

Rehn koja je iskazala veliku radost što je u Mostaru i BiH 

te Aluminiju kao primjeru kako se na stručan način može voditi 

ekološka politika. Govoreći o važnosti ekologije i rada same lige 

na čijem je čelu naglasila je važnost permanentnog ulaganja u 

nove tehnologije koje brinu o zaštiti okoliša. Zaključila je kako 

angažman struke i eksperata uz menadžment koji prepoznaje 

važnost investicija u ekologiju daju sliku sklada prirode i proizvodnje 

kakav je u Aluminiju d.d. Mostar. 

Generalni direktor Aluminija d.d. Mostar mr. Mijo Brajković 

prigodnim riječima je pozdravio skup i održao predavanje o 

kronologiji Aluminija od njegova osnutka do ratnog razaranja 

i ponovnog pokretanja proizvodnje iz pepela. Govoreći o povijesti 

Aluminija, mr. Brajković je istaknuo važnost ove tvrtke 

za pokretanje aluminijske industrije u BiH. Kolokvij je organiziran 

u povodu 100. godišnjice rođenja velikog ekologa dr. 

Aurelia Pecceia i 10. godišnjice djelovanja misije Internacionalne 

lige humanista u BiH. Zbog toga je ILH odlučila da ove go- 

DIJALOZI I AKcIJE 

Iako je period izmedju ova dva broja zahvatao i ljetni period, 

odnosno period godišnjih odmora kada su smanjenje aktivnosti 

mnogih organizacija, pa tako i naše, ipak smo imali dešavanja. 

Tako su u maju u organizaciji ICVE nevladine organizacije 

imale susret sa poslanicima Federalnog parlamenta gdje im je 

predočen projekat nevladinih organizacija o procesu izgradnje 

regionalnih sanitarnih deponija u BiH i ztaražena njihova pomoć 

u što bržoj izgradnji sanitarnih deponija. 

Učestvovali smo u radionici „Učešće javnosti u izradi energetske 

strategije u BiH“ koju je organizovao Centar za životnu 

sredinu pod pokroviteljstvom Fondacije Heinrich Böell. 

Uslijedio je i nastavak akcije „Stop plastičnim kesama“, ovaj 

put sa učenicima ekološke sekcije OŠ „Malta“ koji su djelili 

papirnate vrećice kompanije „Bags and boxes“ gradjanima na 

Vilsonovom šetalištu. 

Aktivno sma učestvovali oko organizacije Drugog medjunarodnog 

bioetičkog simpozija u BiH pod nazivom „Integrativna bioetika 

i interkulturalnost“ koji se održao u Sarajevu 23. i 24.maja 

ove godine gdje je učešće uzelo 26 predavača iz regije i Evrope. 

Prilikom učešća FONDEKA na znanstvenom kolokviju u 

Mostaru koji se održavao 3.-4.jula predstavnici FONDEKA su 

u razgovoru sa predsjednicom Internacionalne lige humanista 

dr. Elisabeth Rehn dobili njenu podršku u organizaciji projekta 


Znanstvenim skupom u Mostaru obilježeno 100 godina od rođenja velikog ekologa 

dr. Aurelia Pecceia l Priznanje Kombinatu Aluminij i generalnom direktoru Miji Brajkoviću 

FONDEKO IZMEđU DVA BROJA 

Učesnici simpozija 

dine zbog postignutih izvanrednih rezultata ostvarenih na zaštiti 

i unaprjeđenju okoliša i sigurnosti na radu tvrtka "Aluminij" d.d. 

Mostar bude proglašena Internacionalnom ekološkom tvrtkom. 

U petak 4. 7. 2008. godine u Hrvatskom domu Hercega Stjepana 

Kosače u Mostaru održana je svečanost uručenja priznanja i 

povelja laureatima za humanost i ekologiju. 

Na istoj svečanosti posebno priznanje za doprinos miru i stabilizaciji 

na Balkanu i u BiH uručeno je i zamjeniku visokog predstavnika 

Raffi Gregorianu. Kolokviju su na poziv Aluminija prisustvovali 

predstavnici FONDEKA Halida Vuković i Hajdar Arifagić. n 

Prof. Halida Vuković i dr. Elisabeth Rehn 

koji bi inicirao FONDEKO. Radi se o pomoći nevladinim organizacijama 

o načinu i pristupu fondovima Evropske unije tokom 

približavanja naše zemlje ka stalnom članstvu Evropske unije. 

Povodom Svjetskog dana zaštite životne sredine grupa Energija, 

čiji je je i Fondeko član, u saradnji sa AIESEC – studentskom 

organizacijom za BiH, je djelio prospekte „Misli na 

budućnost,mijenjaj svoje navike“ uzimajući u obzir posljedice 

klimatskih promjena. 

Fondeko će učestvovati na EKOBIS-u koji će se održati u 

septembru gdje će imati prezentaciju posljednjeg broja revije i 

gdje će član ANUBiH dr.Midhat Usčuplić održati predavanje na 

temu „Milenijumska ocjena eko sistema“. n 


55

ČISTA I ZDRAVA SREDINA KAO FAKTOR REHABILITACIJE 

Svaka prezentacija rada sa hendikepiranim 

roniocima do sada uglavnom 

ima prvenstveno informativni karakter. 

Razlog za to je što je za svaku ideju 

potrebno vrijeme njenog „dozrijevanja“. 

Za svaku njenu realizaciju potrebno je 

vrijeme realizacije, ljudski resursi, novac 

i motiv. Sve je to teško u jednom tekstu 

predstaviti i elaborirati. 

S druge strane, čitaoci i slušaoci su 

obično iznenađeni ovim aktivnostima, te 

je neophodno imati više vremena i prostora 

za odslikavanje svih aspekata ovakvog 

vida rehabilitacije. 

Cilj ovog teksta je afirmisanje ovakvog 

oblika rehabilitacije i njeno širenje i informisanje 

čitalaca. Mi iz BiH imamo 

najznačajnija iskustva u ovoj oblasti, jer 

obuku amputiraca žrtava mina provodimo 

kontinuirano već 5 godina kroz organizovane 

projekte i uz pomoć donatora koji 

podržavaju pomoć žrtvama mina u okviru 

protuminske akcije koja se provodi u BiH 

već 12 godina. 

56 

urONJENI u rEALAN SVIJET 


Nesvakidašnja djelatnost u BiH sredini, 

voda kao najpogodniji medij, prirodni 

ambijent, dobra unutrašnja organizacija, 

odsutnost ambulanti, ljekara, fizioterapeuta, 

afirmativni koncept rada, kvalitetna 

educiranost kadra za realizaciju projekta, 

dobra oprema – samo su neki od kvalitetnih 

inputa projekta. 

Rehabilitacija nas najčešće veže 

za određene i namjenske medicinske 

Ronioci pred akciju 

Uspješno obavljena akcija 

Rusmir Hanić 

ustanove koje po određenom protokolu 

vrše uobičajene metode i postupke rehabilitacije 

dijelova ili ukupnog tijela. 

Poslije toga uglavnom u rehabilitacijskom 

smislu prestaje sve. 

Rehabilitacija na ovakav način 

uz pomoć ronilačkih tehnika smatrala 

se nemogućom za hendikepirane, 

nemogućom i za osoblje koje se bavi rehabilitacijom 

kao zanimanjem. n

Nekoliko rijeći o karakteristikama 

provođenja aktivnosti ronjenja hendikepiranih 

osoba u BiH. 

Žrtve mina u BiH kao dominantno naša 

ciljna grupa su u 10-to godišnjem postratnom 

vremenu dobijale raznoliku pomoć. 

Ipak, nijedna aktivnost nije ih tako 

motivisala i mobilisala kao projekat njihove 

rehabilitacije kroz ronilačku aktivnost. 

Bio je to njihov izlazak u stvarni 

„svijet“. Svijet u kojem svoj hendikep 

treba „pokazati“ na plaži, u restoranu. To 

je bilo vrijeme njihovih psihičkih lomova, 

ali i vrijeme kada su doživjeli da im 

niko ne pomaže niti sažaljeva. Smijeh na 

njihovim licima bio je istinski odgovor da 

smo odabrali ispravan put i metod. 

Kontinuiranost projekta je drugi važni 

faktor koji im je dao nadu da ova zahtjevna 

djelatnost nije samo realizacija nečije trenutne 

vizije već istinska želja da im se pomogne. 

Ronjenje je svaki boravak pod vodenom 

površinom tokom kojeg ronilac diše zrak ili 

neku drugu plinsku mješavinu iz aparata ili 

uređaja pod povišenim pritiskom. Tako kaže 

jedna od brojnijih definicija. Nekada je ovaj 

boravak bio ekskluzivitet ljudi koji su imali 

vrhunsko zdravstveno i psihofizičko stanje. 

Nakon 30-tak godina, ovaj nekadašnji ekskluzivitet 

pojedinaca sve je više razonoda i 

opuštanje manje zdravih i sposobnih. 

Kao lideri u ovoj oblasti, obučili smo 

prema određenim svjetskim asocijacijama 

instruktore i lica koja će provoditi asistenciju 

i obuku hendikepiranih lica. 

Kontinuitet u obuci, trenaža i rad 

sa hendikepiranim osobama su neki od 

najznačajnijih aspekata ove aktivnosti. 

Kroz međunarodnu asocijaciju IAHD 

Adriatic, koju smo osnovali zajedno sa 

sličnim udruženjima iz Hrvatske i Slovenije 

provodimo programe obuke i trenaža hendikepiranih 

lica. Ipak, sve je ovo moguće 

i motivirajuće jer Bosna i Hercegovina još 

uvijek obiluje «zdravim» i čistim akvatorijima, 

koji hendikepirane ronioce motivišu 

za boravak i ronjenje u rijekama, jezerima, 

pećinama i sl. Doza «adrenalinskog» 

pristupa u ovoj oblasti dodatno ih motivira 

da rehabilitaciju nastave u čistoj i zdravoj 

prirodnoj sredini i okruženju. Veliki smo 

onoliko koliko pažnje pokažemo prema 

slabim. 

Mi ronioci zato kažemo da su ronioci 

veliki onoliko koliko hendikepiranih povedemo 

zajedno na ronjenje, jer život se 

ne mjeri brojem udisaja koje napravimo u 

životu, nego momentima koji nam oduzimaju 

dah! n 

Autor je: master instruktor CMAS 

Specijalista instruktor za hendikepirane osobe 

EKOLOŠKE AKTIVNOSTI DJECE 

ObILJEŽILI DAN UNE 

Pod motom «10 godina dječijeg ekološkog 

parlamenta» Unski smaragdi su obilježili 23 

godine svog postojanja i kao krovna institucija 

za obilježavanje Dana rijeke Une, okupili 

više javnih ustanova, kulturnih i sportskih 

udruženja i nevladinih organizacija. Program, 

koji je trajao dva dana, započeo je ekološkim 

aktivnostima djece javnih i privatnih vrtića 

Bihaća – dok je jedna grupa slikala pored Une, 

druga je sadila cvijeće, a treći su bili učesnici 

Druge dječije olimpijade na terenu «Stens». 

17. maja, na Dan rijeke Une, predali su svoju 

prvu «EKO štafetu» Unskim smaragdima. 

Odred izviđača «Džemal Bijedić» OŠ 

«Harmani I», zajedno sa dječijim ekološkim 

parlamentom (DEP) i studentima Biotehničkog 

fakulteta, očistili su gradsku otoku, a za nagradu 

su uživali u eko-raftingu koji su im 

upriličili «Kiro rafting» i «Sport Bijeli» uz 

pratnju kajakaša i ronilaca. 

Na tradicionalnoj «Dječijoj ekološkoj akademiji», 

pored bogatog kulturno-umjetničkog 

programa, uručene su diplome najboljima 

Unski Smaragdi 

za likovne i literarne radove na temu «UNA 

I EKOLOGIJA» koji su prispjeli na konkurs 

Pedagoškog zavoda USK-a. 

Koncert igara i pjesama «Uni za rođendan» 

izveli su članovi BZK «Preporod», KUD 

«Krajina», «Univerzitetsko KUD», te KUD 

«Bratstvo» i «Sehara» iz Ripča. 

Upriličen je i tradicionalni šahovski i 

tavla turnir «Lijeva protiv desne obale Une», 

a «Stazama zdravlja Unskih smaragda» u organizaciji 

Kluba ekstremnih sportova «Limit» 

uputilo se preko 200 članova kluba, te omladina 

i građani Bihaća. 

U organizaciji Unskih smaragda, u suradnji 

sa kinom «UNA», film «UNA-VODA 

VODILJA» autora Hasana Arnautovića i Nađe 

Mehmedbašić, pogledalo je 200 učenika OŠ 

«BUŽIM» i Druge osnovne škole iz Cazina. 

Kad je UNA u pitanju, Bišćani su još jednom 

pokazali da su svi «Unski smaragdi», 

kazala nam je Mejasa Dupanović, koordinator 

ove značajne turističke manifestacije. n 


57

IZMEđU ŽIVOG I NEŽIVOG (II) 

58 

Nastavak teksta iz prošlog broja 

Prema mišljenju Calvina (1969), nio bi 

poredak monomera (aminokiselina, 

nukleotida itd.) u polimerima u znatnoj 

mjeri rezultat njihove kemijske afinitete, 

odnosno njihovo udruživanje bilo bi selektivno 

i određeno njihovom strukturom. 

Prema teoriji Oparina (1957, 1968) nije 

moguć nezavisan nastanak temeljnih komponenata 

žive materije; specifičnih polinuklotida 

i polipeptida, već su specifična biotska 

svojstva tih polimera morala nastati kao 

produkt dugotrajne evolucije „nespecifičnih 

polimera“ i drugih organskih tvari koje su 

prethodno stvorile jednostavne organske sustave, 

tzv. Koacervatne kapljice. Vjeruje se da 

je u ranoj fazi postanka Zemlje bila njezina 

atmosfera mnogu drugačija od današnje: 

da je dušik vjerojatno postojao, da je kisika 

bilo vrlo malo, ako ga je bilo uopće, a bilo 

je i malo vode; ali je vjerojatno bilo vodika, 

amonijaka, metana, vodikova sulfida, inertnih 

gasova, itd. – i bila je to „atmosfera“ u 

kojoj je moglo doći prije do redukcije, nego 

do oksidacije, kao danas, i takvi bi uvjeti, s 

nedostatkom kisika, u prapočetcima Zemljine 

prošlosti bili povoljni za razvitak „probionata“; 

u takvoj atmosferi bez kisika i bez živih 

bića moguće je, da su takve organske tvorbe 

ne samo nastajale već su trajno i egzistirale, 

dok današnji komplicirani organski spojevi u 

prirode ne mogu biti dužega trajanja, jer uz 

prisutnost kisika, budu brzo razgrađeni, ili ih 

razgrade živa bića, npr. Bakterije. S obzirom 

na to da nije bilo oblaka, ili ozona kao zaštite, 

to je vanjska radijacija (kosmičke ultravioletne 

zrake, električno pražnjenje, itd.) morala 

biti vrlo intenzivna, i ona je djelovala na prvobitnu 

atmosferu i dovela do sinteze velikih 

količina organskih spojeva malene molekularne 

težine, te do stvaranja tzv. „prvobitne 

juhe“. 

Dokazalo se eksperimentom da se 

među produktima plinovite smjese, slične 

prvobitnoj Zemljinoj atmosferi, pojavljuju 

u znatnim količinama glicin, mravlja 

kiselina, octena i jantarna, i značajno 

je da su te tvari danas početne materije za 

biosintezu mnogih kompliciranih spojeva: 

acetati za sintezu masnih kiselina, sterina, 

složenih sterina, a glicin i sukcinati za 

sintezu porfirina – a – te spojeve nalazi 

se i danas u živim stanicama svih vrsta. 

Bila bi to „kemijska evolucija“ kao uvjet 

za „biotsku evoluciju“: evoluciju živih 


bića. Jer ako postoji veliki broj malenih 

molekula i dugo vremensko trajanje, tada 

mogu slučajne permutacije i kombinacije 

dovesti do primitivno organiziranih sustava, 

koji bi bili sposobni za opstanak, za 

autoreprodukciju i daljnju evoluciju. Sigurno 

je, da su neki od tih sustava morali 

kasnije nestati, bez ikakva traga, u vanjskom 

ambijentu, koji se znatno mijenjao, 

te se nisu mogli tomu „oduprijeti“, a od 

prvih primitivnih bića, koja su se formirala 

najvjerovatnije u moru, nastajali su sve 

kompliciraniji oblici, od kojih su neki opet 

izumrli, jedni ostali i dalje u moru, drugi 

prešli u slatku vodu i na kopno. 

Kada se Zemlja počela ohlađivati, nastajali 

su – prije nego što je nastao život, 

prema hipotezi Oparina – novi spojevi 

ugljika s vodikom, ugljikovodici, koji su 

stvarali s kisikom kompliciranije organske 

spojeve: alkohole, aldehide, ketone i 

organske kiseline. Provalom materije iz 

dubljih slojeva Zemlje spajao se dušik s 

vodikom i stvarao jedinstvene molekule 

amonijaka. U vrućoj atmosferi Zemlje 

ulazili su organski spojevi u vezu s amonijakom 

i nastajale su još složenije molekule. 

Kada se zgusnula vodena para Zemljine 

atmosfere, usljed sniženja temperature na 

100 C, potekli su pljuskovi, koji su stvorili 

prvo vruće more, u kome su se našle i 

složene organske molekule, koje su ulazile 

u još složenije makromolekularne spojeve, 

među njima i u bjelančevine; te makromolekularne 

tvari gomilale su se u kapljice 

– koacervate, odnosno polutekućinaste 

hladetinaste (koloidne) kapljice, koje se 

formiraju iz otopine organskih tvari, gdje 

su čestice pravilno razmještene, te se tako 

ta struktura razgrađuje i obnavlja: obnavlja 

izmjenu tvari; a kako te kapljice primaju 

neke čestice, a druge odbijaju, to je ta njihova 

„izbirljivost“ i temelj osjetljivosti i 

podražljivosti: primanjem novih čestica 

koacervati rastu, a nakon određene mjere 

rasta se raspadaju, a raspadnuti dijelovi 

opet rastu, dakle, pokazuju i svojstvo 

razmnažanja. Kapljice kod kojih su procesi 

razvitka tekli skladnije i brže bile su u 

prednosti prema onima u kojima su ti procesi 

tekli manje skladno i sporo, i te loše 

ustrojene kapljičaste tvorbe su propadale, 

a dobre ostajale i razvijale se – dakle, bile 

su podvrgnute prirodnoj selekciji, i građa 

tih preostalih sve se više usavršavala. Nakon 

niza kvalitetnih usavršavanja, nas- 

A.Džuvić, S.Redžić, A.Alić 

ORUŽIJE NEVIDLJIVIH RAZARAČA 

Postojanje virusa, kao prelaznih oblika između nežive i žive prirode, vrlo je važno 

u vezi s problemom nastanka žive tvari iz nežive 

tao je centar koji je usklađivao pojedine 

reakcije. 

Tako bi te tvorbe imale već sve bitne 

značajke života, znatno savršenije od 

koacervatnih kapljica, no i mnogo jednostavnije 

od današnjih organizama, možda 

usporedive s virusima. 

U početku su tim prvobitnim bićima bila 

hrana samo određene organske tvari, nagomilavane 

u oceanima. Bila su to bića heterotrofna, 

a kada su takve tvari bile u znatnoj 

mjeri iscrpljene, morala su ona ili izginuti 

ili izgraditi sposobnost, novu jednu potenciju 

– kao daljnji stupanj u biosintetičkom 

lancu: da sama stvaraju organske materije 

iz anorganske prirode; postala su autotrofna, 

dakle, izgradile su tokom razvitka sposobnost 

da uz apsorpciju energije sunčevih 

zraka razgrađuju ugljičnu kiselinu i stvaraju 

u svome tijelu organske tvari, nastajale su 

najprimitivnije biljke, modrozelene alge, 

čiji se ostaci mogu i danas konstatirati u najstarijim 

slojevima Zemljine kore; druga su 

živa bića sačuvala stari (heterotrofni) način 

prehrane, alge su im poslužile kao hrana – 

nastao je prvobitni oblik svijeta životinja. 

Tako se ta osobita, i vrlo složena forma 

organizacije materije, pojavila kao rezultat 

evolucijskog procesa, kao određena etapa u 

historijskom razvitku materije. Prirodno „odabiranje“ 

uklonilo je već odavno s lica Zemlje 

sve prelazne karike, koje su, u tom procesu 

razvitka materije, vezale neživo i živo, te se 

tako oštro opaža provaliju koja odvaja svijet 

živih bića od anorganske prirode. Postojanje 

virusa, kao prelaznih oblika između nežive 

i žive prirode, vrlo je važno u vezi s problemom 

nastanka žive tvari iz nežive. Mnogo 

je razloga da ih se smatra prelazima između 

abiotskih tvorevina i pravih živih bića, npr. 

bakterija; može se pratiti kontinuirani niz 

postepenih prelaza u njihovoj veličini od 

50-10 milimikrona. Najmanji današnji virus 

su neki biljni virusi, npr. virus mozaične 

bolesti duhana, koji ima karakteristike velikih 

molekula bjelančevine, dok najveći virus (npr. 

Ricketsiae, psitacosis, pjegavac, itd.) mogu 

dosegnuti veličinu malenih bakterija. Virusi 

kombiniraju svoja svojstva, koja se susreću 

u neživim sustavima, sa svojstvima tipičnim 

za živa bića, i tu se mogu razlikovati različiti 

stupnjevi. Svi su izgledi, prema napretku elektronike 

i sintetičke biokemije, da bi se žive 

sustave moglo relativno brzo i oponašati. 

U idućem broju: Biljke bez potomstva

DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIMO 

Organska farma ”CARSKI VINO- 

GRADI” je smještena u blizini 

raskršća puteva Mostar-Blagaj- 

Metkovići. Sam naziv ”CARSKI VINO- 

GRADI” potiče još iz dalekih vremena 

kada se na tom mjestu proizvodilo čuveno 

vino za carske dvore. 

”CARSKI VINOGRADI” su nekada 

bili dio firme HEPOK koja je raspolagala 

sa 860 ha zemlje, a bavila se proizvodnjom 

vina, proizvodnjom i preradom voća 

i povrća. Samo jedan dio te zemlje koristi 

se danas, a veći dio kapitala i zasada je 

uništen u toku ratnih dejstava kao i farma 

”CARSKI VINOGRADI”.. 

U septembru 2004.godine ECON je uz 

pomoć Side (Švedske razvojne agencije) 

nakon 12 godina pokrenuo proizvodnju. 

Danas su ”CARSKI VINOGRADI”, sa 

površinom od 15 ha, certfificirana organska 

farma čiji je osnovni cilj proizvodnja 

voća i povrća višnje, trešnje, kajsije, 

smokve, masline, nar, paradajz, začinsko 

bilje a ove godine je zasađeno bezsjemeno 

grožđe na površini od 7 ha. Sve 

se proizvodi u skladu sa prirodom bez 

upotrebe bilo kakvih hemijskih zastitnih 

sredstava ili mineralnih gnojiva uz jedan 

potpuni ekološki pristup koji duže vrijeme 

održava zemlju plodnom. 

Tržiste organskih proizvoda u svijetu 

ima izuzetno visoke godišnje stope rasta, 

koje variraju od zemlje do zemlje od 10- 

40%. 

OKuS, A NE LuKSuz 

Pogled na Carske vinograde 

Organski sektor u BiH i ako mali bio 

je u stanju da 2006.godine izveze robe u 

vrijednosti od 1.5 miliona EURA na svijetsko 

tržiste što je povećanje oko 300% 

u odnosu na predhodnu godinu. Ovakav 

uspjeh u zemlji koja uvozi hrane u vrijednosti 

više od jedne milijarde KM je 

vrijedan pažnje. ECON kao distributer 

organskih proizvoda samo u Mecatoru 

je napravio povećanje prometa za 86,62 

Hrana zdravih ljudi Foto: Eldina Muftić 

Eldina Muftić, mr.poljoprivrednih nauka 

% u 2007.godini u odnosu na predhodnu 

godinu.Ovi proizvodi se prodaju pod sloganom 

“HRANA ZDRAVIH LJUDI” i 

postaju prepoznatljivi našim kupcima. 

Kupci žele proizvode koji su zdravstveno 

sigurniji. Ono što ovaj proizvod cini 

posebnim je miris i ukus koji govori o 

njegovoj proizvodnji. Naučno je dokazano 

da voće i povrće iz organskog uzgoja 

ima veći postotak vitamina i minerala 

nego isti plodovi uzgojeni na konvencionalni 

nacin. 

Svijest BiH građana da kupuju domace 

jos nije na zavidnom nivou, ali kupaca 

koji žele organski proizvod je sve više i 

više. 

Treba li BiH uvoziti voće i povrće? 

Hoćemo li mi jesti paradajz vraćen iz EU 

radi prisustva ostataka pesticida (sto je 

kod njih zakonski regulisano) koji jednostavno 

bude uvezen u BiH ili proizvoditi 

kvalitetno domace i organsko. 

Naša zemlja je naša budućnost. 

U 2007.godini Ministarstvo poljoprivrede, 

vodoprivrede i šumarstva prvi 

put podržava ovu proizvodnju kroz subvencije. 

Do danas nije donesen zakon o 

organskoj poljoprivredi u F BiH. 

A mi idemo dalje. Uskoro ECON otvara 

prodavnicu organskih proizvoda u 

Sarajevu u njoj ćete naći široku paletu 

organskog voća i povrća proizvedenog 

širom BiH. n 


59

AKTIVNOST NEVLADINIH ORGANIZACIJA 

EKO - LINIJA ZA OČUVANJE OKOLINE 

Udruženje «SARA» Srebrenica osnovano 

je u oktobru 1999. godine. 

Kroz svoj višegodišnji rad implementirali 

smo različite projekte uz podršku 

međunarodnih donatorskih organizacija kao 

što su Fond otvoreno društvo, Institut za 

međunarodnu saradnju njemačkog saveza 

visokih narodnih škola - IIZ/DVV, CARE 

Internationa, Svjetska banka, UNDP/UNV, 

UNDP/SRRP, CRS, Mercy Corps, SDC… 

Svoje ciljeve, u skladu sa misijom 

Udruženja, ostvarujemo putem konkretnih 

projektnih aktivnosti, na bazi volonterskog 

rada, u saradnji sa donatorima, članstvom u 

mrežama NVO, na bazi saradnje sa lokalnim 

vlastima i drugim akterima u zajednici, kojima 

je izazov da usmjere svoje mogućnosti 

za prosperitet Srebrenice, prije svega. 

Jedan od prioritetnih ciljeva Udruženja 

jeste promovisanje i unapređenje zaštite 

životne sredine. 

Udruženje radi na projektu «Zaštita rijeke i 

aktivnosti na podizanju svijesti o zaštiti životne 

sredine u okvirima granica UNDP/SRRP» 

koji se implementira na području tri opštine u 

regiji (Srebrenica, Milići i Bratunac). Jedan od 

glavnih ciljeva projekta jeste uticaj na svijest 

stanovništva o zaštiti okoline, kao preventiva 

od nekontrolisanog odlaganja otpada. Pored 

kampanje jedna od bitnih aktivnosti jeste lobiranje 

lokalnih vlasti, komunalnih preduzeća, 

biznis sektora, NVO, obrazovnih institucija i 

građana u rješavanju problematike otpada. Od 

mnogobrojnih aktivnosti predviđenih ovim 

projektom realizovane su i akcije čišćenja gdje 

smo uz podršku lokalnih vlasti, komunalnih 

preduzeća, obrazovnih institucija i građana 

prikupili velike količine otpada i sanirali veliki 

60 

"Sara" iz Srebrenice uspješno lobira iznalaženje rješenja za zbrinjavanje otpada 

Po znanje u - radionicu 


Mali borci protiv otpada 

broj divljih deponija. Radionice su dale priliku 

građanima da učestvuju u rješavanju problematike 

otpada, da daju neke prijedloge i načine 

na osnovu kojih bi se moglo uticati na smanjenje 

količine otpada na ovim prostorima, tako 

da je jednim dijelom radionica obuhvaćena 

tema kompostiranja organskog otpada, na osnovu 

koga bi građani smanjili svoj kućni otpad 

čak za 30%. Radionice su izazvale veliku 

zainteresovanost građana, dok se na osnovu 

velikog broja prijedloga za rješavanje problema 

otpada može zaključiti da postoje građani 

koji žele doprinijeti ljepšem i zdravijem životu 

i da ozbiljno razmišljaju o problemima u zajednici. 

Kroz projektne aktivnosti u toku je 

proces za otvaranje eko-linije «72 sata», koja 

će građanima dati mogućnost anonimnog prijavljivanja 

nelegalnog i nekontrolisanog odlaganja 

otpada, čije otvaranje je izazvalo veliku 

podršku od strane stanovništva. Također ćemo 

izvršiti i procjenu uticaja UNDP-ovih projekata 

na životnu okolinu. 

Kao jedina organizacija koja djeluje 

u Srebrenici u oblastiti zaštite okoline, 

spremni smo da jačamo kapacitete naše organizacije 

i osoblja kako bismo doprinijeli 

kvalitetnijem životu na ovim prostorima. 

Cilj nam je umrežavanje sa ostalim organizacijama 

koje djeluju u oblasti zaštite 

životne sredine, potom prikupljanje informacija, 

organizacija seminara, treninzi i sl. 

što će doprinijeti konkretnom rješavanju 

problematike otpada i ostalih problema kako 

bismo doprinijeli očuvanju okoliša. Želimo 

uticati na svijest stanovništva, posebno mladih 

i djece, naših budućih naraštaja, koji su 

se u dosadašnjoj praksi pokazali kao najsavjesniji. 

Uspostavili smo saradnju sa Centrom za 

ekologiju i energiju Tuzla koji su nam pružili 

određene informacije i materijal, a što nam 

je pomoglo u sprovođenju konkretnih aktivnosti. 

Data nam je prilika da posjetimo 

mnoge seminare gdje smo ostvarili kontakte 

sa drugim organizacijama i lakši pristup informacijama, 

jer je neinformisanost tj. loš 

pristup informacija jedan od veliki problema 

na ovom području ali postoje naznake 

da se i taj problem nastoji riješiti. 

Kao dio kampanje sa ciljem uticaja na 

svijest građana, je obilježavanje 5. juna kao 

Svjetskog dana zaštite životne sredine i to 

kroz maskenbal za djecu obdaništa «Poletarac» 

iz Srebrenice, eko izložbu radova djece 

osnovnih škola sa područja sve tri Opštine, 

kampanju sa ciljem zaustavljanja klimatskih 

promjena i mnoge druge aktivnosti, što je 

imalo uticaja na prepoznatljivost naše Organizacije 

u ovoj oblasti. n

VIJESTI, AKCIJE I DOGAĐAJI 

POHVALE IZ BEOGRADA 

Višnja Živulj iz Direkcije beogradskog 

sajma javila nam se nakon što 

smo u prošlom (25) broju revije objavili 

kratku najavu o održavanju 

ovogodišnjih sajmova energije i 

ekologije u Beogradu. 

"Najljubaznije zahvaljujem na 

višego di š njoj podršci i saradnji po 

pitanju sajma ENERGETIKE. A sada 

ste me veome prijatno iznenadili i sa 

podrškom ECOFAIR-u. 

PLANINARSKI KUTAK 

Časopis FONDEKO SVIJET je 

jako dobar i aktuelan, sa veoma dobrim 

prilozima. Čestitam. Još jednom, 

najlepša hvala". Istovremeno obavijestila 

nas je da je u međuvremenu vrijeme 

održavanja dva pomenuta sajma ove go- 

dine pomjereno u odnosu na termin koji 

smo objavili. Sajam Zaštite životne 

sredine ECOFAIR i Sajam ENERGE- 

TIKE biće održani od 26. do 28. novembra 

2008. godine. Istovremeno se 

održava i Sajam lokalne samouprave. 

ZAROBLJENI PLANINOM 

Planinarski dom «Jezerce» maj, 1968. 

Suton lagano pada na mirnu dolinu 

konjičke Bijele. Zasniježeni vrhunci Prenja 

ljeskaju se na zalazećem kasnoapril - 

skom suncu. Lagano koračamo uz Rakov 

laz natovareni teškim naprtnjačama. Noć 

nas zatiče na strminama Skoka. Na Ploči 

se odmaramo. 

Izlazi i mjesec koji će nam osvjetlja - 

vati put do doma na Jezercu. Nebo je osuto 

bezbrojem zvijezda i u tom okruženju 

smo beskrajno sretni, ali i umorni. Nakon 

višesatnog uspona, vesela vatrica zaigra 

svoj ples u starom šporetu. Umorni, uskoro 

usnusmo snom pravednika. 

Sljedeće dane provodimo u kratkim 

šetnjama na Podotiš, Tisovicu, Kopilice, pod 

Taraš i Osobac. Uživamo u izlascima i zalascima 

sunca jer imamo sreću da nas stalno 

prati lijepo vrijeme, bilježi planinar, na jednom 

od pohoda Zdravko Raštegorac. 

Objašnjenje 

Prošli 25. broj revije nije pripreman u istim uvjetima kao prethodni brojevi, posebno 

u fazi tehničkog preloma. To je i razlog zbog kojeg su pogrešno navedena imena 

autora fotografija na naslovnoj strani (bosanski ljiljani i posljednoj strani (srndaći). 

Autor fotografije bosanskog ljiljana je prof.dr. Dubravka Šoljan, a srndaća na 

Krušćici Julijan Glavočević. 

Autorima i čitaocima Redakcija se izvinjava zbog ove omaške. 

FONDEKOVI 

EKO SUSRETI 

U duhu svoje dugogodišnje tradicije 

FONDEKO je u junu organizirao druženje 

prijatelja prirode i ekologije u Rakovici. 

Ljubaznošću našeg člana Upravnog 

odbora Ane Mrdović bili smo u prilici da 

se upoznamo sa njenim rasadnikom i da 

se divimo umijeću, ljubavi i znanju koji - 

ma Ana Mrdović njeguje mnogobrojno 

cvijeće i drveće u svom rasadniku u Ra - 

kovici. 

Mada smo krenuli po kiši, sunce nas 

je obasjalo u popodnevnim satima da bi 

mogli u potpunosti uživati u ugodnom i 

prijatnom okruženju. 

Želja nam je da kroz ovakav vid 

druženja poboljšamo saradnju sa našim 

stalnim članovima i saradnicima, razmjen - 

imo mišljenja i stavove, te i na taj način 

doprinesemo efikasnijem radu i pokušaju 

da očuvamo naša prirodna bogatstva i 

poboljšamo kvalitet života. 

NASTAVAK 

KAMPANJE 

FONDEKO JE u saradnji sa „Bags 

and Boxes”- proizvodnja ukrasnih papirnih 

poklon kesa i kutija Sarajevo i 

učenicima Osnovne škole „Malta“ orga - 

nizirao javnu akciju na temu “Zaštitimo 

ekologiju – Probudimo ekološku svijest 

naših građana”. Tom prilikom su učenici 

OŠ „Malta“ - članovi Ekološke sekcije 

kao i predstavnici Fondacije FONDEKO 

i Kompanije Bags and Boxes, proizvodnja 

papirnih poklon kesa i kutija. Učenici 

su 31.maja ove godine na Vilsonovom 

šetalištu dijelili papirnate vrećice “ Bags 

and Boxes kao I poklon paketiće eko 

jagoda .Cilj akcije je smanjenje upotrebe 

aplastičnih vrećica , a sve u cilju zaštite 

naše životne sredine. 

Izdavanje ovog broja revije 

finansijski je pomoglo Ministarstvo 

prostornog uređenja i zaštite okoliša 

Kantona Sarajevo 


61

Ovaj broj FONDEKA realiziran u saradnji 

sa Fondacijom Heinrich Böll, Ured za 

Bosnu i Hercegovinu.

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?