Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ZNANSTVENI PUTOPIS<br />
Već niz <strong>godina</strong> ljetni odmor provodimo<br />
na Alpama, s jedne strane bježeći od<br />
jadranskih gužvi i vrućina, a s druge<br />
privučeni beskrajnom ljepotom i šarmom tog<br />
divnog planinskog kompleksa. Alpe predstavljaju<br />
ogroman planinski sistem na europskom<br />
kontinentu, „izrastao“ još u mezozoiku i kenozoiku,<br />
tamo gdje se Apeninski poluotok<br />
(sačinjen od sedimenata oceana Tetis) „utisnuo“<br />
u euroazijsko tlo i tako podigao ovo visoko<br />
gorje. Površina alpskog područja iznosi<br />
oko 220.000 km² (više nego 4 puta veća od<br />
površine Bosne i Hercegovine). Pružaju se<br />
lučno u dužinu od oko 1.200 km, sa širinom<br />
između 150 i <strong>26</strong>0 km, a zauzimaju prostore<br />
sljedećih država: Italije, Austrije, Francuske,<br />
Švicarske, Lihtenštajna, Njemačke i Slovenije.<br />
Od svih dijelova Alpa koje smo obišli, a<br />
obišli smo i Zapadne i Istočne Alpe u skoro<br />
svih 10 područja jednih i 3 područja drugih,<br />
najljepše utiske nosimo iz Dolomita (Dolomitskih<br />
Alpa). One se nalaze u sjeveroistočnom<br />
dijelu Italije, na prostoru provincija Belluno,<br />
Bolzano i Trento, odnosno litološki gledano, u<br />
južnom vapnenačkom području Istočnih Alpa.<br />
Naziv ovog planinskog kompleksa potiče iz<br />
naziva minerala od kojeg su uglavnom građene<br />
ove bijele i krte sedimentne stijene (dolomit:<br />
kalcij-magnezijev karbonat). Ovaj planinski<br />
sistem ne predstavlja kontinuirani niz planina<br />
već se one nalaze u grupama, a te grupe<br />
su međusobno odijeljene manjim ili većim<br />
dolinama. Iz jedne doline u drugu prelazi se<br />
preko prevoja od kojih se mnogi nalaze znatno<br />
iznad 2.000 m nad morem. Svoj današnji oblik<br />
dobili su u periodima glacijacije u posljednjih<br />
dva milijuna <strong>godina</strong>, prilikom kojih su prošle<br />
kroz najmanje pet ledenih doba, koja su ostavila<br />
duboke tragove u cijelom području. Svojom<br />
bojom, kemijskim sastavom (karbonati),<br />
donekle i morfološki, Dolomiti podsjećaju<br />
na planine Dinarida, mada ih u pogledu visine<br />
znatno nadvisuju. Vrhovi Dolomita sežu<br />
do 3.343 metara i niži su od Zapadnih Alpa<br />
(najviši vrh Mt. Blanc 4.808 m).<br />
42<br />
ŽIVA sTIJENA<br />
U centar Dolomita stižemo iz Slovenije<br />
preko Kranjske Gore, te talijanskih gradića<br />
Tarvisia i Tolmezza, a obilazak počinjemo iz<br />
poznatog zimskog skijališnog centra Cortina<br />
d’Ampezzo, no isto tako zanimljivog ljetnog<br />
turističkog odredišta. Ono posjetiteljima pruža<br />
raznovrstan provod kako u samom mjestu<br />
smještenom na prosječnoj visini od 1.240 m,<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
tako i u <strong>broj</strong>nim okolnim turističkim destinacijama.<br />
Arhiktektonski, to je tipični planinski<br />
gradić (cca. 6.000 stanovnika), čije su kuće<br />
s malim <strong>broj</strong>em katova, najčešće kamene,<br />
s drvenom fasadom, terasama i balkonima<br />
i obiljem brižno njegovanog raznobojnog<br />
cvijeća. Čuvaju se te stare kamene i drvene<br />
kuće kao dio tradicionalne gradnje. Puno je<br />
prodavnica suvenira, sportske opreme, ali i<br />
dražesnih restorana. Manjih i većih hotela ima<br />
u velikom <strong>broj</strong>u. Kuriozitet je da je Cortina<br />
grad sa najskupljim kvadratnim metrom stana<br />
u Italiji – sada već oko 15.000 eura/m2! Iz grada<br />
polazi žičnica koja turiste dovodi do samog<br />
planinskog vrha Tofana di Mezzo (3.244 m).<br />
Ovaj vrh je treći po visini u Dolomitima, a<br />
ukupno ima 18 vrhova koje premašuju visinu<br />
od 3.000 m.<br />
U okolici Cortine nalazi se više kampova,<br />
ali mi se već po treći put odlučujemo boraviti u<br />
kampu «Olympia» sa punom infrastrukturom i<br />
potrebnim komforom. U blizini kampa nalazi<br />
se ured Parka prirode «Parco Naturale delle<br />
Dolomiti d’Ampezzo». To je jedan od niza<br />
parkova prirode koji postoje na prostoru Dolomita.<br />
Ovaj podatak pokazuje koliko prirodnjaci<br />
i vlasti posvećuju pažnje očuvanju prirodnih<br />
vrijednosti za buduće generacije. Posjetitelj<br />
Parka može dobiti puno informacija o njemu,<br />
jer se na svakom značajnijem mjestu nalaze<br />
natpisi, putokazi i tekstovi na talijanskom i<br />
engleskom jeziku, sve na dopadljivim stalcima<br />
i pločama redovito od drveta. Kao zanimljivost<br />
treba navesti da se mnoge oznake, kako<br />
u Parku tako i na prometnim znakovima u<br />
okolici Cortine, daju i na pismu arhaičnog lokalnog<br />
jezika ladino, koji koristi znakove svojstvene<br />
slavenskim jezicima, kao što su: đ, š, ž<br />
i dr.! Planinarske i biciklističke staze vidljivo<br />
su obilježene znakom i <strong>broj</strong>em, također se dobro<br />
održavaju i uređuju, što posjetiteljima, uz<br />
posjedovanje odgovarajuće topografske karte,<br />
olakšava snalaženje i planinarenje. U uredu<br />
Parka mogu se nabaviti odlične karte koje na<br />
terenu pomažu da planinarenje u nepoznatom<br />
prostoru bude sigurno i da se obilježenom<br />
stazom stigne na željeno mjesto.<br />
Ove godine smo se opet, u cilju zagrijavanja<br />
za viša odredišta, penjali na izolirani<br />
vrh Col Rosa (visok «svega» cca. 2.050 m), i<br />
stigli nešto više nego prošli put (na oko 1.900<br />
m). Vrlo dobro uređena staza br. 409 polazi od<br />
kampa, u početku s laganim usponom i vodi<br />
kroz smrčevu šumu, a potom se smrča sve više<br />
miješa s arišem. Nakon što se pojave jedinke<br />
bora cembre, a zatim grmovi planinskog bora,<br />
nastupa jak uspon uglavnom kroz živu stijenu<br />
Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing.<br />
DOLOMITI - RIZNIcA KONTINENTA<br />
Visine planina, njihova morfologija te živi svijet koji se susreće na Dolomitima privlači<br />
pažnju posjetitelja iz cijelog svijeta. Mnogi smatraju da su Dolomiti najljepši i<br />
najzanimljiviji dio prostranog visokoplaninskog područja europskog kontinenta - Alpa<br />
preko polica planinske padine. Na jednom<br />
kritičnom mjestu nailazimo na čeličnu sajlu<br />
bez koje bi teško mogli savladati pojedine<br />
oštre uspone. Uspon je prilično naporan, i u<br />
zadnjem dijelu zahtijeva alpinističke vještine<br />
i opremu, čime mi nismo raspolagali. Susret s<br />
gustom populacijom runolista (Leontopodium<br />
alpinum) stvara takvo raspoloženje da se sve<br />
teškoće uspona i umor trenutno zaboravljaju.<br />
Runolist smo viđali na više mjesta u Alpama,<br />
ali je to uvijek bio susret samo sa po nekoliko<br />
nježnih individua, a ovdje je bilo na stotine<br />
gusto naseljenih individua. Dominirala je<br />
bijela boja vunasto presvučenih streličastih<br />
ovojnica cvatova (glavica) i pustensatih listova<br />
runolista, simbola planina. Talijani runolist<br />
nazivaju «stella alpina», dakle, planinska zvijezda,<br />
jer izgledom zaista na nju i podsjeća.<br />
Nakon obilaska područja Cortine, nastavljamo<br />
putovanje na zapad, u pravcu prevoja<br />
Passo di Falzarego (2.110 m). Na samom prevoju<br />
je restoran i mnoštvo suvenirnica te ogroman<br />
parking i mnogo raznih vozila, a posebno<br />
mnogo motocikala. Motoristi, ali i ogroman<br />
<strong>broj</strong> biciklista, uživaju voziti vijugavim cestama<br />
do visokih planinskih prevoja, a onda se<br />
isto takvim spuštati. Sreća je i za motoriste, ali<br />
i druge učesnike prometa da su ceste odlične,<br />
iako mjestimično dosta uske, pogotovu u pojedinim<br />
tunelima probijenim kroz živu stijenu.<br />
bOJE I KONTrASTI<br />
Sa navedenog prevoja uputili smo se na<br />
jednu od <strong>broj</strong>nih staza u pravcu masiva Torri<br />
di Falzarego, na čiji vrh ide i žičnica. Penjemo<br />
se preko planinske rudine i na njoj opet<br />
uočavamo nekoliko runolista, zatim u pukotinama<br />
stijena modre cvatove planinskog vidca<br />
(Bartsia alpina), a na njihovim zaobljenim<br />
površinama busene svjetlucave petoprste (Potentilla<br />
nitida) čiji su cvjetovi ružičasti, krupni<br />
i <strong>broj</strong>ni. Penjemo se naviše i zaustavljamo se<br />
na tragovima skijaške staze, neposredno ispod<br />
vertikalnog kuka na visini od 2.500 m, odakle<br />
se pruža divan pogled na <strong>broj</strong>ne, bliže i dalje,<br />
planinske lance i vrhove. Posebno je dojmljiv<br />
pogled u pravcu jugozapada na Marmoladu,<br />
najvišu planinu u Dolomitima koju zovu<br />
kraljicom Dolomita. Njen najviši vrh Punta<br />
Penia ima visinu od 3.343 m. Na sjevernoj<br />
strani Marmolade je ledenjak (glečer) Vedrett<br />
(površina 3,3 km²). Prošlog puta, kada smo boravili<br />
na Dolomitima, popeli smo se žičnicom<br />
na ledenjak, kratko hodali po njemu, i to vrlo<br />
oprezno pošto nismo imali opremu ni obuću<br />
za ovu podlogu. Inače, tu se nađe svaki dan
Change language