Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

IZMEđU POLITIKE I RAZVOJA
2
PrEPOzNAVANJE muDrOSTI
Novi pristup okolini čovjeku može dati korisnu osnovu za individualni životni
izbor, ali i kolektivnu političku akciju i odlučivanje
Još od najranijeg perioda svoje istorije
čovjek je uvijek bio zainteresiran
za ekologiju. Još u primitivnom
društvu, svaka osoba da bi preživjela
trebala je imati neko znanje o svojoj okolini,
to jest o snagama prirode, biljkama
i životinjama.
Danas je potrebno više nego ikada
prije imati inteligentno znanje ekologije
da bi kompleksna čovjekova civilizacija
preživjela, obzirom da prirodni zakoni
nisu ukinuti a humana populacija se
drastično povećala, kao i čovjekova moć
da mijenja okolinu.
Ekologija kao nauka je imala veoma
dug i usporen period razvitka, tako da je
prema pisanim dokumentima Hipokrata,
Aristotela i drugih iz drevnih vremena,
bilo jasno materijala ekološkog značenja,
ali nije postojala riječ ekologija.
Riječ ekologija je kovanica skorašnjeg
perioda, tj. njemačkog biologa Ernesta
Haeckel, 1896. Međutim, kao prepoznata
određena nauka biologija datira od
1900. Prema pisanju određenih autoriteta,
ekologija je imala usporeni razvitak i
ograničenu upotrebu (E. Odum). Isti autor
opisuje kako je ekologija bila česta
tema burnih i pomamnih rasprava o pripadnosti
ekologije, sadržaju, klasifikacijama,
pitanjima šta je ekologija i šta
bi trebala biti. Napokon, 1960. godine
došlo je do saglasnosti između geografa,
sociologa i biologa šta je ekologija i što
bi trebalo biti. Potom su uslijedili brojni
simpoziji nacionalni i internacionalni, te
pridruživanje drugih disciplina i specijalnosti.
Na kraju je pripremljen zvanični
Izvještaj interdisciplinarnog komiteta
(1967.). Od tada pa nadalje primijenjena
ekologija se razvija, posebno u
pravcu utvrđivanja negativnih ekoloških
posljedica. U spektar monitoringa se
uvode, pored standardnih indikatora, i
drugi (ekonomski, kulturni, i socijalni)
kako bi se utvrdio multidimenzionalni
karakter društvenih zajednica, regiona,
nacionalnih i globalnih, o stanju
održivosti.
FONDEKO SVIJET, 26/2008.
U istoriji ekologije značajan datum
predstavlja prepoznavanje eko-sistema
koji je otkrio i opisao botaničar Arthur
Tenesly. Od 1935. prihvaćen je termin
EKO-SISTEM za biotične i abiotične
komponente smatrajući ih cjelinom.
Arthur Tenesly je također osnovao
prvo ekološko društvo na svijetu.
Sredinom zadnje decenije prošlog
stoljeća došlo se do spoznaje da ekologija
proističe iz biologije te da predstavlja
posebnu disciplinu (E. Odum). Ekologija
se danas smatra bazičnom naukom
životne sredine. Ekologija posjeduje
jedinstvene odlike. To je nauka sinteze,
sposobna da integrira razne naučne
discipline. Danas se u svijetu sve više
pažnja poklanja pitanju edukacije na
planu ekologije na svim nivoima širom
svijeta. Otvaraju se instituti, koledži,
uvodi nastava iz ekologije na svim
nivoima. Treba napomenuti da je edukacija
još u krizi, zbog problema osavremenjivanja
nastavnih programa kao
i zbog nedostatka adekvatne literature
iz ekologije. Također, vrlo značajno pitanje
je edukacija stanovništva zašto su
naročito pogodni javni mediji (radio,
televizija, štampa i dr.).
OSVJEŠTENOST I
PREPOZNAVANJE ZNAČAJA
EKOLOgIJE
Prvi put u istoriji tek 70-ih godina
čovjek je došao do spoznaje da depoi i
rezerva snabdijevanja vitalno važnim
potrebama kao što su voda, vazduh, hrana,
i životni prostor funkcionišu zajedno, da
su međuovisni i ograničenog kapaciteta.
Napokon, došlo se do shvatanja da tehnologija
sama ne može riješiti ekološke
probleme životne sredine i da su za to
potrebne moralne vrijednosti, ekonomske,
a i legalne obaveze koje proističu iz
javne spoznaje da su čovjek i prostor oko
njega jedna cjelina i da moraju funkcionisati
efikasno i zajedno.
Radi toga, ekologija je dijelom
prirodna znanost, a dijelom socijalna
Prof.dr. Fadil Čerkez
znanost i obuhvata sve sfere čovjeka i
okoline. Radi toga uspjesi ili neuspjesi
ne ovise samo od primjene tehnologije
i ekološke nauke, nego i od ekonomije,
zakona, etike, socijalne odgovornosti,
humanizma, a koji su do sada imali malo
značenje u odnosima čovjeka i prirodne
okoline.
ZAGAĐENJA OKOLINE I
RAĐANJE EKOLOŠKIH
POKrETA
Moderno shvatanje okoline je
počelo 1960. godine. Može se reći da
se tada dogodila svojevrsna revolucija
u mnogim zemljama svijeta, a naročito
u velikim industrijskim zemljama i velikim
gradovima. Poznate su epizode
masovnih obolijevanja građana zbog
pretjeranog zagađenja zraka, vode,
zemljišta, što je izazvalo brigu za
zaštitu životne okoline. Briga za zaštitu
životne okoline je počela paralelno sa
civilnim pravima, zaštitom potrošača,
sigurnosti i pitanja zdravlja te neka
druga socijalna pitanja.
Socijalni razlozi i briga za životnu
sredinu u tom periodu su bili motiv da
se unaprijedi kvalitet života i zaštiti
čovjekovo zdravlje. U to vrijeme riječ
polucije zagađenja i ekologija bila su
termin rijetko prisutni u leksikonima.
Ekološki problemi su postali stalna
tema zaštite životne okoline, što je rezultiralo
donošenjem zakonskih propisa.
U ovom periodu strategija i koncept
zaštite okoline su bili usredsređeni samo
na zaštitu zdravlja čovjeka. Današnje
savremeno shvatanje zaštite životne okoline
je fokusirano na globalne probleme
– klimatske promjene, erozije ozona u
njegovom omotaču i na pitanje kvaliteta
života, manje na pitanja preživljavanja
naše planete i njenih stanovnika, a što
će se postići prihvatanjem koncepta
održivog razvoja koji je usvojio novi
ekopokret Zeleni čije ciljeve ćemo u
nastavku prikazati.