Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Odmah da kažem da je riječ o GOSPINOJ
PAPUČICI (Cypripedium calceolus L.).
Ona spada u golemu familiju orhideja ili
kaćuna (Orchidaceae) koja sa svojih čak oko
25.000 vrsta spada među najbrojnije cvjetnice u
biljnom svijetu. Gotovo sve te vrste su rasprostranjene
u vlažnim tropskim šumama (tropski
predjeli Južne Amerike i jugoistočne Azije) i
većinom žive u krošnjama tropskog drveća, a
prema načinu života nazivamo ih epifite. Um -
jerena do hladna područja (Europa, Azija) nastajanjuju
tzv. terestrične orhideje, tj. one koje
žive u zemlji. Takvih ima u Evropi samo oko
10
BILJNI SVIJET BIH
FONDEKO SVIJET, 26/2008.
120 vrsta s brojnim podvrstama, a u Bosni i
Hercegovini oko 80 vrsta i podvrsta. Mnoge
od njih imaju šire euroazijsko rasprostranjenje,
a neke od njih su veoma rijetke, a gospina
papučica spada među najrjeđe u našoj flori. Oblikom
svojeg raskošnog cvijeta ona se razlikuje
od svih naših orhideja. Njezin cvijet se odlikuje
posebnom građom. Ono što odmah pada u oči
je medna usna (labellum) koja, uz malo mašte,
podsjeća na elegantnu papučicu (što se lijepo
vidi na priloženim fotografijama).
Znanstveno ime roda potječe od grčkog
nadimka za božicu Veneru (Kypris) i pa-
Dr.sc. Čedomil Šilić
GOSPINA PAPUČICA
INTERESANTNA I RIJETKA
Susret s ovom jedinstvenom orhidejom naše flore ostavlja botanič ara bez daha
1. donji dio stabljike, sa podankom, 2. cvijetni pupoljak, 3. cvijet sprijeda,
4. medna usna (LABELLUM), 5. cvijet, u stadiju precvetavanja,
6. plodnica, poprečni presjek, 7. sjemenka
dila = cipelica zbog sličnosti njezine velike
medne usne na raskošnu cipelicu. Otuda i
njezina popularna imena „gospina“ ili „venerina
papučica“. Nju je prvo opisao švedski
prirodoslovac Carl Lineé (1707.-1778.)
davne 1753. godine.
Susret botaničara s ovom jedinstvenom
orhidejom naše flore ostavlja ga bez daha.
Isto je i s drugim posjetiteljima naših predivnih
šuma. Samo što su ti susreti veoma rijetki
jer su i nalazišta ove vrste izuzetno rijetka.
Njezinu rijetkost možemo shvatiti iz činjenice
da je u herbarsku zbirku Prirodnjačkog
odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,
koja predstavlja najveći trezor naše
flore, u posljednjih 120 godina njezina postojanja
uloženo samo nekoliko primjeraka
sa malobrojnih lokaliteta. Samo dva od njih
koje je prikupio rano preminuli, kustos Zemaljskog
muzeja BiH F. Fiala (1861.-1898.);
jedan na Starom gradu kod Sarajeva (1892.)
i jedan s Klekovače u zapadnoj Bosni (1891.)
su citirani u Flori Bosne i Hercegovine iz
1903., poznatog austrijskog botaničara G.
Becka (1856.-1931.). Jedan od tih u spomenutoj
herbarskoj zbirci je i primjerak sakupljen
na Klekovači koji je prikupio 1893. poznati
prirodoslovac E. Brandis (1834.-1921.). Od
tih starih nalazišta je i primjerak koji je prikupio
03. VI. 1906. K. Maly (1874.-1951.),
neumorni istraživač bosanskohercegovačke
flore, u klisuri Paljanske Miljacke kod V.
Orlovače. Samo još dva lokaliteta koja su evi -
dentirali botaničari Zemaljskog muzeja BiH
u novije vrijeme; jedan od crnoborove šume
kod vodopada Skakavac kod Sarajeva (05.
VI 1966.) i drugi iz gornjih visinskih dijelova
kanjona Rakitnice (08. V. 1966.) se nalaze u
ovoj golemoj muzejskoj herbarskoj zbirci.
Ovi oskudni nalazi prikupljani u tako dugom
vremenskom periodu ukazuju na veliku rijetkost
ove interesantne vrste naše flore.
U cijelom umjerenom pojasu nesumljivo
su kaćuni (orhideje) najviše ugrožena biljna
skupina. Zbog brojnih negativnih utjecaja od
strane čovjeka, u svim zemljama Europe se
vrste ove velike familije orhideja nalaze na
listama zaštićenih biljnih vrsta. Neke od tih
vrsta se nalaze sa spomenutim listama radi rijetkog
pojavljivanja u prirodi, kakav je slučaj
s gospinom papučicom. Od 1966. kada je objavljena
Lista endemičnih, rijetkih i ugroženih
biljnih vrsta Bosne i Hercegovine gospina
papučica, uz brojne dr uge vrste, se nalazi na
ovoj Listi kao jedan od najrjeđih biljnih vrsta
naše bogate i raznovrsne flore.