Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Recommendations

Info

NAUČNA I POLITIČKA SLOBODA KOrIFEJI Su POSEbNI DAr PrIrODE Gilberto Corbelini je profesor istorije medicine i bioetike na rimskom univerzitetu «La Sapienza». Odlomci iz referata «Scientific and political freedom: the scienti’s ethos and the evolution of individual human rights in Western societes», održanog na svjetskom kongresu o slobodi naučnih istraživanja (Rim, 2006.) Uznemirujuća zabluda širi se čitavim zapadnim svijetom – to je ideja da nauka predstavlja prijetnju demokratiji i ličnoj slobodi. To utire put nevjerovatnoj, paradoksalnoj tvrdnji konfesionalnosti etike, koja smatra da je vjera glavni kulturni i politički branilac čovječnosti izloženoj napadu tehno-nauke. Ovo gledište se čuje u većini zapadnih zemalja u raspravi o društvenom uticaju i etičkim implikacijama biotehnologije. Srećom, taj glas obično ima mali ili nikakav uticaj na političke od- 18 FONDEKO SVIJET, 26/2008. luke. Ipak, naprimjer u Italiji, ovakav stav je postao vrlo izražen i uticao je na niz zakonskih prijedloga koji teže ograničavanju i slobode naučnih istraživanja i slobode ljudske jedinke. U naučno razvijenim zemljama Zapada, naučne zajednice pokušavaju ograničiti protivnike nauke, u uvjerenju da je ovaj period antinaučne zablude samo privremen. Naučnici vjeruju da je za promjenu datog stanja dovoljno poboljšati naučnu pismenost. Naučnici također drže da su sloboda mišljenja i VrIJEDNOSTI u zNANOSTI zNANOST NIJE SPOrT DA brOJImO gOLOVE Pretjerivanje ili pretjerano umanjivanje značaja jednog znanstvenika (balkanska bolest) možda impresionira laike i intrigira novinare bilo pozitivno ili negativno, ali ne koristi nikome i šteti samoj znanosti. Zato me čudi način govora i pisanja u kojem se naši znanstvenici dijele na prvoligaše i manje uspješne drugoligaše. Prvoligaši će se prepoznati preko znanstvenih rezultata, a ne hvalospjeva. Definirati prvoligaše po broju publikacija znači banalizirati znanost. Znanost nije sport da se broje golovi. Broj publikacija ili njihova citiranost može biti jedan od kriterija za dobivanje nekog namještenja, ali ne mjera za znanstvenu produktivnost i nikako mjera za znanstveni nivo. U raznim institutima širom svijeta se ćaskalo: što je znanost i tko je pravi znanstvenik. Obično su se takvi razgovori vodili za vrijeme ručka u kantinama i dolazilo se do sljedećeg konsenzusa za naše fundamentalno istraživanje u visokim energijama (tzv. fizika elementarnih čestica). U toj fundamentalnoj disciplini može se govoriti o tri kategorije znanstvenika. Sve te kategorije su važne za znanost na svoj specifični način. U prvu kategoriju spadaju iznimni korifeji tipa npr. Einsteina, Heisenberga i slično, koji otvaraju nova vrata u novi znanstveni salon; druga kategorija rijetkih prvoligaša koji donose veliko i originalno pokućstvo u taj salon. Treća kategorija su brojni drugoligaši koji dotjeruju, uređuju i čiste salon i time pripremaju prostor za nove korifeje. Korifeji su očigledni za svakoga, prvoligaši su u svijetu fundamentalne znanosti lako i jednoznačno prepoznatljivi od stručnjaka. Svi mi drugoligaši pokušavamo se profilirati manje-više s brojem publikacija. Za male zemlje drugoligaši su, ako i nisu vrhunski (ova riječ je vrlo štrapacirana na Balkanu), ali profesionalno na visini, od velike koristi. Opasnost dolazi od drugoligaša hohštaplera. Podizanjem nivoa školstva, od dječijeg vrtića do sveučilišta, možemo stvoriti vrhunske drugoligaše, a sa strpljivošću i njegovanjem tradicije možemo se nadati prvoligašima. Korifeji su posebni dar prirode. Dr. Ivo Derado (Max-Planck-Institut, München) izražavanja, a time i sloboda naučnog rada, zauvijek dostignuti u zapadnom svijetu. Nema potrebe za strepnjom zbog kulturalnog relativizma i konstruktivizma, koji se infiltriraju u humanističke oblasti. Na kraju krajeva, niko, pa ni najekstremniji relativisti, ne bi odbacili koristi od nauke i tehnologije. I konačno, oni također moraju uzimati antibiotike i koristiti se internetom. Naučna zajednica treba da shvati da je dostignuće civilne slobode došlo nakon revolucije u načinu mišljenja, koju je donio nastanak moderne nauke. Stoga je isticanje racionalnosti naučnog pristupa, te odbrana nauke i slobode istraživanja, ujedno odbrana ličnih sloboda, tj. demokratije. Danas se, međutim, vrijednosti demokratije iskorištavaju za iskrivljivanje nauke i njenog prijema u javnosti. Očevi moderne demokratije su znali da naučna kultura i naučno obrazovanje predstavljaju temeljne vrijednosti demokratskog života. Ovo znači da je i promocija naučne kulture i obrazovanja, tj. izvoz (širenje) nauke, vjerovatno najefikasniji i najmanje nasilan način širenja blagostanja i demokratije u zemljama gdje ih još nema. Preporučljiva je takva promjena strategije koje se pridržavaju naučnici u javnoj raspravi, iz tri glavna razloga. Prvo, zato što sama istorija pokazuje da je sloboda naučnoistraživačkog rada oduvijek bila najvažniji kulturalni izvor modernih ideja demokratije i sekularne vladavine. Drugo, zato što se mora suprotstaviti političkoj manipulaciji i cenzuri nauke, koja iskorištava bioetička zastranjenja i nedoumice opreznih razmišljanja da bi naučnike predstavila kao antidemokrate. I na kraju, zato što je bitno jačati kritičko mišljenje, tj. intelektualne temelje naučnika i internih kontrolnih sistema za valorizaciju naučnih otkrića. n Prevod i obrada: LJ. Berberović
TRAGOM JEDNE IDEJE zASADI - PA zAgADI Zagovaranje uređaja Parka ambasadora na Velikom polju predstavlja klasičan primjer genetskog zagađenja Dugi niz godina, a posebno poslije 1996. godine, dijelovi planinskih masiva Igmana i Bjelašnice su izloženi različitim vidovima degradacije, što ima višestruke i dugoročne negativne posljedice na prirodni ambijent ovog prostora, a i šire. Posebno su ugroženi prostori Babinog dola, Velikog i Malog polja, a u posljednje vrijeme pod udarom su i južne padine Bjelašnice. Skala negativnih uticaja i narušavanja do neprepoznatljivosti prirodnog ambijenta je veoma raznolika: izgrađeni i u gradnji megalomanski apartmanski i hotelski objekti na Babinom dolu, neprimjeren poligon Policijske stanice, ferijalni hostel na Velikom polju (lociran u mrazištu!), deponije građevinskog otpada i smeća u ranijem majdanu morenskog materijala, a nalaze se i u šumama i duž puteva, «hortikulturna uređenja» oko apartmanskih i ugostiteljskih objekata, u Parku djece Srebrenice, simboli olimpijskih krugova…, korištenje prostora Velikog polja kao strelišta… Ovi i niz drugih štetnih uticaja grubo su narušili prirodni ambijent i iskonski mir ovih predjela. Paradoksalno je da su se navedene aktivnosti odvijale istovremeno sa nastojanjima, prijedlozima i raspravama, o formiranju nacionalnog parka u koji bi bili uključeni i predjeli Igmana i Bjelašnice. Danas, nažalost, ovi predjeli su izgubili atribute nužne za ispunjenje kriterija za status nacionalnog parka. Uviđajući štetnosti i opasnosti od zahuktale gradnje i megalomanskih planova gradnje novih kapaciteta na ovom prostoru, na čije posljedice je u raznim prilikama više puta ukazivano, federalni urbanistički inspektor je zabranio Općini Trnovo gradnju novih objekata na području obuhvaćenom Odlukom o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona Rakitnice područjem posebnih obilježja od značaja za FBiH. Prema ovome, gradnje i destrukcija prirodnog ambijenta ovog prostora su stopirane do daljnjeg, tj. izrade prostornog plana područja posebnih obilježja. Praksa će pokazati učinkovitost ove zabrane. No, da je ovaj prostor meta mnogih «prostornih planera» i njihovih vizija pokazuje bizaran slučaj. Potpredsjednika F BiH Mirsada Kebu prilikom posjete KJP ZOI ‘84 njegov domaćin Nedžad Ajnadžić, direktor KJP ZOI ‘84 je upoznao, između ostalog, sa idejom o formiranju tzv. parka ambasadora na Velikom polju na Igmanu. U antrfileu, naslovljen «Park Ambasadora», članka koji je tom prilikom objavio dnevni list «Oslobođenje» (15. maj 2008. godine) navodi se: « Na prijedlog Nedžada Ajnadžića, Mirsad Kebo obećao je predložiti stranim ambasadorima u našoj zemlji finansijsko ulaganje u uređenje parka na igmanskom Velikom polju, a koji bi onda nosili imena zemalja iz kojih dolaze ambasadori koji su podržali projekt». Ovakav laički prijedlog i nekompetentnost ne čudi; nažalost, česti su u raznim sferama djelatnosti. O genetičkom zagađivanju, koje poprima neslućene razmjere na prostorima očuvane prirodne vegetacije Igmana, Bjelašnice, Jahorine, Vlašića…, malo ko misli kada se govori o zagađivanju i degradaciji prirodnog ambijenta. Zagovaranje uređenja parka ambasadora na Velikom polju predstavlja eklatantan primjer genetskog zagađenja, odnosno nepoznavanja procesa i posljedica koje bi iz takve aktivnosti proizašle. Neprihvatljivo je baviti se i/ili planirati aktivnosti u javnoj djelatnosti za koje se ne posjeduju određena znanja. Ferijalni hostel u Mrazištu na Velikom polju Krajolik Velikog polja Prof.dr. Vladimir Beus Prostor Igmana i Bjelašnice odlikuju brojne specifičnosti prirodnih uslova: klimatskih, geomorfoloških, geopedoloških, hidroloških, florističkih, faunističkih, vegetacijskih, koji predstavljaju izvanredne vrijednosti koje ovom prostoru daju polivalentan značaj. Iz ove činjenice proističu različite mogućnosti korištenja ovog prostora uz obavezu očuvanja i unapređenja prirodnog ambijenta. Ovakav odnos prema prirodi je uslov održivog razvoja i opstanka. Poseban predio predstavlja najveća i specifična depresija Velikog polja koje je ratnim razaranjima (1992.-1995.) pretrpjelo velika oštećenja. Korištenjem diluvijalnih nanosa radi formiranja baze za smještaj Mirovnih snaga UN na ovom prostoru devastirani su zemljište i vegetacija, čak izmijenjen i reljef polja, što je izrazito narušilo prirodni ambijent. U cilju umanjenja šteta i rekultivacije prirodnog ambijenta nužno je izvršiti određene sanacione zahvate, među kojima i obnavljanje autohtone šumske vegetacije na nekim rubnim dijelovima i određenim mikro lokalitetima u polju. Na taj način bi se donekle obnovio sklad ambijentalne cjeline Velikog polja očaravajuće ljepote, koje predstavlja biotop specifične i uske ekološke amplitude i karakterističnog biodiverziteta. Ništa ne može zamijeniti ljepotu oblika, boja i mirisa rascvjetalih livadskih biljaka i šuma vjetra među njihovim sasušenim vlatima u jesen. Zamišljeni park ambasadora značio bi potpunu degradaciju ovog prirodnog ambijenta sa višestrukim i dalekosežnim štetnim posljedicama, zbog čega je i kao ideja neprihvatljiv. Događanja na Babinom dolu su upozoravajući primjer. n FONDEKO SVIJET, 26/2008. 19
Page 1 and 2: Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godi
Page 3 and 4: Izdavač: Udruženje za podsticanje
Page 5 and 6: Značaj sadašnjeg ekopokreta je sv
Page 7 and 8: EKONOMIJA I EKOLOGIJA zELENILO I KO
Page 9 and 10: ČOVJEK I PROSTOR Vrtimo se u krug
Page 11 and 12: mu, jer ga sunce oslobađa u prolje
Page 13 and 14: NJEGOVO VELIČANSTVO DRVO mOJA KrO
Page 15 and 16: DIVLJA FAUNA Sead Hadžiabdić, dip
Page 17 and 18: VODE NIKAD DOSTA Bosna i Hercegovin
Page 19: sušenja šuma u tom području u na
Page 23 and 24: NAUKA U PRAKSI ASPIrIN JE I LIJEK z
Page 25 and 26: inskih snježanika, na mjestima gdj
Page 27 and 28: PLODOVI ZEMLJE Prof. dr. Esma Velag
Page 29 and 30: POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE Dan
Page 31 and 32: HRANA I POLJOPRIVREDA TEŠKO zEmLJI
Page 33 and 34: ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET PLODOVI ZEM
Page 35 and 36: RECEPT ZA DUGOVJEćNOST HRANA ZDRAV
Page 37 and 38: način na koji se minimizira uticaj
Page 39 and 40: Nastavak sa 24 strane U etici opće
Page 41 and 42: ENERGIJA I EKOLOGIJA (II) Prof. dr.
Page 43 and 44: NOVE KNJIGE Prof.dr. Vladimir Beus
Page 45 and 46: ogroman broj turista, ali i penjač
Page 47 and 48: lagi i ugodni užitak. Voda rijeke
Page 49 and 50: PJESME O JESENI BOJE JESENI KuKuruz
Page 51 and 52: PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIK
Page 53 and 54: SPOMENICI PRIRODE Drago Bozja, dipl
Page 55 and 56: UGROŽENA FAUNA - POTOČNA PASTRMKA
Page 57 and 58: HUMANI PRINCIPI U UPRAVLJANJU OKOLI
Page 59 and 60: Nekoliko rijeći o karakteristikama
Page 61 and 62: DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIMO Organsk
Page 63 and 64: VIJESTI, AKCIJE I DOGAĐAJI POHVALE

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?