11.09.2013 Views

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

lagi i ugodni užitak. Voda rijeke je bistra,<br />

čista i do izgradnje hidrocentrala,<br />

bila bogata pastrmkom. Iz zamućene<br />

Neretve ribe su težile čistoj izvorskoj<br />

vodi i putovale uz Bijelu. Sistem brana<br />

na ovoj i sličnim rječicama, a koje su<br />

zadržavale talog da ne ide u jezero, nije<br />

dao šansu pastrmkama da uplovljavaju<br />

u čistu vodu njihovog hiljadugodišnjeg<br />

mrijestilišta. Danas, mještani i čuvaju i<br />

ne čuvaju rijeku. Jedni, posebno mladi,<br />

poribljavaju je, a drugi joj štetu nanose.<br />

Zamislite doktora, koji izlazi iz<br />

mercedesa, nosi improvizovane osti –<br />

viljušku fiksiranu na štap i sa staklom<br />

gazi rijeku u potrazi za ribom. Nije se<br />

rodio pored rijeke, nego u bezvodnom<br />

kraju i kao dječak je tako lovio ribu.<br />

Kako tom ljekaru objasniti da to ne valja,<br />

jer riba nema šansi protiv viljuške.<br />

Da vidimo lijepe strane doline Bijele.<br />

Virovi tirkizno zelene boje, kao što ga<br />

svake godine zagradi kamenjem i napravi<br />

kupalište Salem Letuka, ili Šefikov vir,<br />

na ulasku u kanjon, ili desetine takvih<br />

virova, u koje se na glavu može skakati,<br />

a čini ti se da tu rijeku možeš popiti, svi<br />

oni su mjesta na kojima se i djeca i odrasli<br />

ugodno osjećaju. Posebno Jablaničani, za<br />

Prvi maj, gotovo opsjedaju rijeku.<br />

U gornjem toku, bar jedan kilometar<br />

dužine je minijaturni kanjon sa slapovima,<br />

vodopadima, čudesno bistrom i čistom vodom,<br />

ponekom pastrmkom, hladovinom u<br />

MEMORISANJE KRAJOLIKA<br />

sred augusta, i u vrhu vodopadom preko<br />

kojeg ne može čovjek preći.<br />

Upravo taj tajanstveni vodopad bio je<br />

izazov mojim prijateljima da ga pokušamo<br />

proći. A da bi se došlo na izvorište Bijele,<br />

treba se uputiti trasom nekadašnje šumske<br />

željeznice, kuda danas vode putevi za<br />

Vidrine grude, Letukin grad, Cetinu. U rijeku<br />

smo tada zagazili ne znajući da ćemo<br />

morati skakati u virove, jer nazad nismo<br />

mogli. Ili je bar bilo podjednako teško.<br />

Tri vira su nam bila prepreke koja smo<br />

odvažno savladali, a niz vodopad, visok<br />

nepunih desetak metara, spustili smo se<br />

užetom. Mak i Mirza, tinejdžeri, Ozren i<br />

ja, kao iskusni istraživači, osjećali smo se<br />

kao pioniri, istraživači velike rijeke.<br />

A svako ko želi takav ili sličan izazov<br />

može da doživi ushićenje susreta sa tako<br />

divljim i lijepim kutkom prirode.<br />

Iznad rijeke su obronci Prenja, stijena<br />

Cetine, visoke 199 m i mogućnost planinarenja,<br />

alpinizma, branja ljekovitog bilja,<br />

gljiva...<br />

Dolina rijeke Bijela je jedinstvena, ali<br />

je u isto vrijeme dokaz da, pored nekoliko<br />

takvih ispod Prenj planine, umnoženo sa<br />

našim <strong>broj</strong>nim drugim, ništa manje lijepim<br />

planinama, i dolinama, jeste dokaz<br />

da je Bosna i Hercegovina lijepo mjesto<br />

za život svim onim koji su u potrazi za<br />

rajem, a koji je osjećaju kao svoju domovinu.<br />

n<br />

Pogled ka stijeni Fotosi: M. Gafić<br />

ČOVJEK I OKOLIŠ<br />

OTPAD NA ObrAzu<br />

Putujemo svi – netko više, a netko manje;<br />

netko što mora, a netko radi zabave i zadovoljstva.<br />

Mnogi nisu ni svjesni da ono što vidimo<br />

putujući govori o nama, o našem prirodnom<br />

i kulturnom nasljeđu, ali još više o nama,<br />

našem odgoju, gledanju na svijet i život,<br />

našoj društveno-političkoj organizaciji.<br />

Zar nikomu nije stalo do zdravlja , ljepote,<br />

ugodnog življenja i osjećaja zajedništva<br />

i pripadnosti ovom podneblju, ovoj prirodi,<br />

ovim rijekama, jezerima, livadama i<br />

šumama, brdima i planinama, pticama i ribama?!<br />

Zar mi ljudi koji ovdje živimo danas<br />

ne koristimo i najbeskrupuloznije ne<br />

iskorištavamo sve ono što nam je Bog podario<br />

i preci ostavili?<br />

Žalosno je vidjeti hrpe smeća i raznolikog<br />

kućnog i drugog otpada uz i u svim našim rijekama<br />

i potocima. Nađe se tu i onog zaraznog,<br />

od uginulih malih životinja do cijelih<br />

kostura većih životinja, igala i šprica... Kako<br />

nitko ne nadzire naš okoliš, naše ceste, prostor<br />

uz njih pored naših rijeka i potoka, naša<br />

izletišta? Tolika administracija i inspekcije<br />

u svim našim županijama, ali nema nikoga<br />

da to počisti i uredi, kontinuirano održava.<br />

U našim ministarstvima zaštite okoliša i turizma<br />

misle da je dovoljno postaviti natpise<br />

uz cestu i da su sve napravili.<br />

Na moje upozoravanje da se nešto<br />

napravi još prošlog ljeta uz magistralni<br />

put M 17 kroz Hercegovačko-neretvansku<br />

županiju, bageri su u jednom navratu poravnali<br />

smeće i gurnuli ga bliže Neretvi.<br />

Niti jednog uređenog odmorišta uz cestu za<br />

vozače i putnike, kontejnera za otpatke, a u<br />

blizini naših turističkih bisera hrpe vrećica<br />

sa razbacanim smećem. To je naše ogledalo,<br />

to su naša ministarstva, naše škole, naše<br />

ekološke udruge, naši ljudi, to je svatko od<br />

nas pojedinačno.<br />

Nije istina da se ništa ne može napraviti.<br />

Samo treba mnogo raditi i educirati ljude da<br />

razmišljaju pozitivno svatko pojedinačno<br />

i svi zajedno, tražiti da svi svoj posao rade<br />

kvalitetno i da za to odgovaraju. Ta nemamo<br />

li mnogo onih koji bi rado radili?<br />

Kada bismo svi u sebi pronašli i njegovali<br />

ono pozitivno, ono dobro, ono što nas vuče<br />

naprijed, makar uz više napora i truda, bilo<br />

bi nam svima bolje i ljepše. Bila bi to slika o<br />

nama koju zaslužuje ovaj prirodni i kulturni<br />

prostor, ova zemlja Bosna i Hercegovina, koje<br />

se ne bismo morali sramiti. Sebe kroz ove slike<br />

šaljemo svojim mladim generacijama, našim<br />

prijateljima, gostima i cijelom svijetu. Zar se<br />

moramo sramiti, mi koji još imamo obraz?<br />

Prof. dr. Vesna Kodra-Vidić<br />

FONDEKO SVIJET, 25/<strong>2008</strong>.<br />

45

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!