Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Recommendations

Info

PLODOVI ZEMLJE i bubrege. Kod ljudi je zapažena smanjena koordinacija mišića, premor, suženje vidnog polja, teškoće u gutanju, a u težim slučajevima paraliza i smrt. Pored toga, živa može djelovati i na fetus. Poznat je «Minamata slučaj» trovanja gdje se stanovništvo hranilo ribom u zalivu gdje je živa doticala iz hlor-alkalne fabrike. 30 OTROV sTIŽE U KRV Kadmij spada među najotrovnije metale. Posljednjih godina upotreba kadmija je porasla, te je i zagađenost tla, vode, zraka, biljaka i hrane ovim elementom znatno povećana. Kadmij se najviše upotrebljava u proizvodnji boja i hemikalija, u metalurškim procesima pri dobivanju različitih legura, te u proizvodnji baterija i akumulatora, u proizvodnji plastike, stakla. Iz ovih pogona kadmij može dospjeti u okolinu otpadnim vodama ili industrijskim dimom, kao i nekontrolisanom upotrebom fosfatnih gnojiva. Značajne količine nalaze se i u dimu od cigareta pa ga u organizmu pušača ima dva puta više nego kod nepušača. Unošenjem kadmija u organizam dolazi do promjena na plućima i kostima, jer nedostatak kalcija poboljšava resorpciju kadmija, pa kosti postaju lomljivije. U tijelo dospijeva gutanjem sa hranom i vodom i udisanjem preko dišnog sistema. Kod čovjeka se, kao i kod životinja, najviše akumulira u jetri i bubrezima. Zapažena je korelacija između izloženosti kadmiju i pojavi visokog krvnog pritiska i srčanih oboljenja. Kadmij se u biljkama koncentriše u korijenu odakle se translocira i u druge dijelove biljke. Olovo – Udio olova iz prirodnih izvora u okolini je neznatan u odnosu na olovo iz izvora koje stvara čovjek. Široko je rasprostranjen metal koji se koristi u nizu privrednih djelatnosti. Glavne izvore olova u našoj sredini čine izduvni gasovi iz mobilnih izvora, metalna industrija, industrijski otpad, boje, olovne vodovodne cijevi u starim zgradama i dr. U istrošenom motornom ulju je koncentracija olova također visoka. Zagađenjem zraka, vode, zemljišta olovo može da dospije u lanac ishrane putem namirnica biljnog i životinjskog porijekla. Olovo se putem krvi distribuira po cijelom organizmu, a akumulira se najvećim dijelom u kostima i kosi. Grupe koje su najosjetljivije na duže unošenje olova su bebe (i fetus) i djeca do 6 godina starosti. Dugotrajna izloženost niskim količinama olova uglavnom oštećuje nervni sistem i bubrege. Anemija može biti jedan od znakova trovanja olovom. Biljke koje se nalaze u neposrednoj blizini saobraćajnica posebno su izložene kontaminaciji olovom. Povećane količine olova FONDEKO SVIJET, 26/2008. negativno djeluju na sve procese u biljkama, utiču na rast i razvoj biljaka, fotosintezu i produkciju biomase. Nikl se koristi kao legirajući metal i kao katalizator, veoma toksični nikl-karbonil koji može nastati i u vazduhu u reakciji sa ugljenmonoksidom. Ova reakcija se odvija i prilikom pušenja pa dim cigarete sadrži ovaj izuzetno toksičan spoj. Kod radnika izloženih parama nikla zapežen je povećan broj oboljelih od kancera nosa i pluća. Smatra se da nikl i nikl-karbonil ne predstavljaju rizik za širu populaciju osim za pušače koji su izloženi ovom kancerogenom toksikantu. Povećane koncentracije nikla u biljkama dovode do hloroze listova. Hrom se koristi u obradi metala, za štavljenje kože itd. Hrom u većim koncentracijama uzrokuje oštećenje bubrega, jetre i smetnje pri disanju. Hrom toksično djeluje na biljke usporavajući im rast i dovodeći do pojave kovrdžavog lišća. Bakar predstavlja neophodan elemenat u organizmu kao kofaktor nekoliko enzima. Bakar i njegova jedinjenja koriste se kao fungicidi, herbicidi i sredstva za uništavanje glodara. Bakar-sulfat se i danas koristi za zaštitu vinove loze. Udisanje soli bakra oštećuje nosne puteve i izaziva povraćanje. Unošenje većih količina bakra izaziva iritaciju sluzokože, oštećenje kapilara, jetre i bubrega. Količine bakra unijete u organizam iz hrane i vode skoro nikad nisu štetne za ljude, osim u slučajevima zagađenja vode i namirnica industrijskim zagađenjem ili pesticidima. Povećane koncentracije bakra u biljkama dovode do usporenog rasta korijena, hloroze i sušenja listova. EKOLOŠKE POsLJEDIcE S obzirom na sposobnost teških metala da se putem atmosfere distribuiraju i na područja oko samog izvora zagađenja na veću ili manju udaljenost, vrlo je bitno znati gdje i kako su ti metali prostorno raspoređeni. Stoga je izrada karata distribucije teških metala od izuzetne važnosti, prvenstveno zbog mogućnosti eventualne preventivne reakcije u ugroženim područjima. Problem zagađivanja sredine teškim metalima ima globalni karakter. Iako u različitoj mjeri, on je svuda prisutan i specifičan za pojedine dijelove biosfere. Najveći antropogeni izvori zagađivača teškim metalima su industrija metala, rudnici, termoelektrane, saobraćajna sredstva, a u poljoprivredi potencijalni zagadjivači su agrohemikalije. Osim toga, teški metali u zemljištu mogu da budu i litogenog porijekla. Poznato je da teški metali, kao karakteristični polutanti, u svom geobiociklusu, odnosno atmosferskim HRANA I POLJOPRIVREDA depozicijama, dospijevaju u tlo u kojem se mogu zadržati i po nekoliko godina. Obično se zadržavaju u površinskom (oraničnom) sloju i veoma se teško iznose iz tla. U tlu se mogu akumulirati u velikim količinama i mogu uzrokovati višestruke ekološke posljedice zbog čega se i smatraju vodećim zagađivačima okoliša. Zadržavanje teških metala u tlu zavisi od vrste metala, njihove koncentracije, fizičko-hemijskog sastava tla, pH-sredine, sadržaja organskih materija i drugih edafonskih faktora. Zato je poznavanje faktora koji utiču na ponašanje metala u tlu i njihova pristupačnost biljkama od velikog značaja. Tlo apsorbuje i veže metale u teško rastvorljive spojeve i time smanjuje njihovu translokaciju u biljke i podzemne vode. Teški metali u lanac ishrane najvećim dijelom dospijevaju iz zemljišta preko biljaka. Stoga je izuzetno značajno poznavanje svih biotičkih i abiotičkih faktora koji utiču na nakupljanje i raspodjelu teških metala u biljnom svijetu, posebno u gajenim biljkama. Ukoliko se tlo obrađuje, da bi dobilo status organskog proizvođača, mora provesti dvije do tri godine u tzv. “prelazno-organskoj proizvodnji”. Ovo je potrebno zbog “čišćenja” tla, odnosno otklanjanja ostataka teških metala i pesticida u tlu do pravilnikom određenog prihvatljivog nivoa. Organska proizvodnja može biti zasnovana na zemljišnoj parceli koja je udaljena najmanje 50 m od saobraćajnice na kojoj frekvencija vozila nije veća od 100 vozila na sat ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena najmanje 20 m ako je odvojena živom ogradom ili drugom fizičkom preprekom u visini od najmanje 1,5 m. Također mora biti izvan industrijske zone, kao i urbane sredine. Mora se voditi računa i o ruži vjetrova kako bi se atmosferska distribucija teških metala i ostalih polutanata svela na najmanju moguću mjeru. Dekontaminacija zagađenog zemljišta teškim metalima veoma je složen i istovremeno skup poduhvat. Bioremedijacija je ekološki i ekonomski najpovoljnije rješenje jer se prirodnim putem eliminišu toksikanti upotrebom živih organizama koji imaju sposobnost transformacije metala u neškodljivo jedinjenje ili do potpune njihove razgradnje u supstance koje nisu toksične. S tim u vezi ključni je zadatak iznalaženje biljnih vrsta koje omogućavaju brzo i efikasno uklanjanje pojedinih teških metala iz ekosistema. Danas svaki pojedinac može u svojoj neposrednoj blizini da djeluje na smanjenju zagađenja okoline i poboljšanja kvaliteta života. Potrošačko društvo zasnovano na profitu mora da se pretvori u ekološko društvo koje će sačuvati ovu planetu za buduće generacije i izbjeći ekološke katastrofe koje joj prijete. n
ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET PLODOVI ZEMLJE TVORNIcE HUMUsA I PROTEINA U zemljištu prirodnih ekosistema gliste imaju mnogostruku i veoma značajnu ulogu, prije svega u stvaranju humusa, osnovne strukturne komponente. Od njegove količine i svojstava zavisi brzina razlaganja organske materije, a time i organske produkcije u ekosistemima. Posebnim odabirom selektiranja kišne gliste i ponteciranju najpozitivnijih osobina dobiven je crveni hibrid gliste koji je najbrže mogao da pretvara organske otpatke u proteinsku masu. Uzgajanje glista u principu je usmjereno u tri pravca od kojih svaki može biti potenciran u odnosu na onaj drugi. Prvi cilj uzgajanja glista jeste proizvodnja humusa – najfinijeg, najkvalitetnijeg organskog đubriva za sve vrste biljaka. Crvena kalifornijska glista uzgaja se radi humusa i živi u umjerenim klimatskim uslovima, a može se uzgajati i u planinskim oblastima gdje su rezultati više nego zadovoljavajući. Tijelo joj je tamnocrvene boje, dužine je 5 cm i vrlo je mršava. Temperatura tijela je 20 stepeni, diše putem kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se probavni organi. Svaka glista posjeduje muške i ženske polne organe. Oplodnja se vrši putem kliteliuma koji svojim žlijezdama proizvede jedno jaje (kokon) svakih 7 dana. Kokon je žutozelene boje, prečnika 2-3 mm x 3-4 mm i ima oblik male kruške. Jaje sazrijeva poslje inkubacije od 14-21 dan, iz svakog kokona izleže se 2-21 mala glista bijele boje koja izgleda kao mala vaška. Poslije 7 dana dobiju roza boju, a poslije 15-20 dana sliče odraslima, ali bez kliteliuma gdje dobivaju crvenu boju. Polnu zrelost gliste dostižu za 90 dana, što se manifestuje pojavom kliteliuma, a pun porast glista postiže sa starošću od 10 mjeseci kada već ima tamnocrvenu boju. Crvena kalifornijska glista hranu usisava kroz usta koju putem želučanih žlijezda, koje luče kalcijkarbonat, neutralizira. Posjeduje gangliozan nervni sistem i kručno mišićavo tkivo kojoj joj u optimalnim uslovima omogućuje izuzetnu pokretljivost. Osnovni uslovi za uzgajanje crvene kalifornijske gliste su: stajsko đubrivo, postavljanje podloge, temperatura, pH vrijednost i vlažnost. Uloga stajnjaka u uzgoju gliste je dvojna. Gliste stajnjak koriste kao pod- Tatjana Vučković Uzgoj crvene kalifornijske gliste i dendobrene Venete u Bosni Hercegovini l Sposobnost gliste da konzumira sve vrste organskih otpadaka danas se koristi u farmama, industrijskim postrojenjima i kanalizacijiskim sistemima Proizvođaći humusa logu u kojoj žive, a ujedno i kao ishranu. đubrivo treba da bude staro najmanje 3 mjeseca, a najviše 24 mjeseca i očišćeno od nečistoća. Gliste se mogu hraniti organskim otpacima koji su fermentirali. Svakih 15 dana na 1 leglo (2m2) postavlja se 100-150 kg zrelog đubriva. Jedno leglo za godinu dana pojede 1 tonu stajskog đubriva, od čega 50% iskoristi za sopstvenu gradnju, a 50% preradi i izbaci u obliku humusa. Minimalna temperatura koje gliste podnose je plus 1, a maksimalno plus 25 0 C. Idealna temperatura za razmnožavanje crvenih kalifornijskih glista je između 18-25 0 C, jer na toj temperaturi dolazi do maksimalnog rada i razmnožavanja. Svako dalje odstupanje od spomenute temperature vrši smanjenje navedenih radnji. Na temperaturama ispod 0 0 C gliste umiru, a kokoni mogu čak da prežive i do minus 20 0 C ispod te temperature umiru. Gliste su veoma osjetljive na kiselost, pa se ona u leglu mora kontrolisati najmanje jednom nedeljno (pored kontrole kiselosti hrane koju im dajemo). Optimalna vrijednost koju traže gliste je od 6,8-7,2 pH koja odgovara neutralnoj reakciji. Vrijednosti manje od 6,8 pH i veće od 7,2 pH ne odgovaraju. Vlaga je još jedan od bitnih faktora u uzgoju glista. Gliste nemaju pluća, pa dišu preko kože. Optimalna vlažnost za gliste je oko 80%, tačnije 82,5%. Mjerni parametri koji pokazuju vrijednost humusa su: sadržaj higriskopne vlage, pH-vrijednost u H2O i KCL, sadržaj humusa, sadržaj organske materije, sadržaj pepela, sadržaj azota (N), fosfora (P2O5), kalija (K2O), makro i mikro elemenata, sadržaj koblata (Co), olova (Pb), kadmija (Cd), te broj bakterija po 1 gramu. Analizu humusa i dobivanje atesta za humus bez kojeg ne možete izaći na tržište u BiH i vani radi Zavod za agropedologiju u Sarajevu. Upotreba i doziranje humusa zavisi od njegovog kvaliteta, kvaliteteta zemljišta, tj. pH FONDEKO SVIJET, 26/2008. 31
Page 1 and 2: Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godi
Page 3 and 4: Izdavač: Udruženje za podsticanje
Page 5 and 6: Značaj sadašnjeg ekopokreta je sv
Page 7 and 8: EKONOMIJA I EKOLOGIJA zELENILO I KO
Page 9 and 10: ČOVJEK I PROSTOR Vrtimo se u krug
Page 11 and 12: mu, jer ga sunce oslobađa u prolje
Page 13 and 14: NJEGOVO VELIČANSTVO DRVO mOJA KrO
Page 15 and 16: DIVLJA FAUNA Sead Hadžiabdić, dip
Page 17 and 18: VODE NIKAD DOSTA Bosna i Hercegovin
Page 19 and 20: sušenja šuma u tom području u na
Page 21 and 22: TRAGOM JEDNE IDEJE zASADI - PA zAgA
Page 23 and 24: NAUKA U PRAKSI ASPIrIN JE I LIJEK z
Page 25 and 26: inskih snježanika, na mjestima gdj
Page 27 and 28: PLODOVI ZEMLJE Prof. dr. Esma Velag
Page 29 and 30: POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE Dan
Page 31: HRANA I POLJOPRIVREDA TEŠKO zEmLJI
Page 35 and 36: RECEPT ZA DUGOVJEćNOST HRANA ZDRAV
Page 37 and 38: način na koji se minimizira uticaj
Page 39 and 40: Nastavak sa 24 strane U etici opće
Page 41 and 42: ENERGIJA I EKOLOGIJA (II) Prof. dr.
Page 43 and 44: NOVE KNJIGE Prof.dr. Vladimir Beus
Page 45 and 46: ogroman broj turista, ali i penjač
Page 47 and 48: lagi i ugodni užitak. Voda rijeke
Page 49 and 50: PJESME O JESENI BOJE JESENI KuKuruz
Page 51 and 52: PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIK
Page 53 and 54: SPOMENICI PRIRODE Drago Bozja, dipl
Page 55 and 56: UGROŽENA FAUNA - POTOČNA PASTRMKA
Page 57 and 58: HUMANI PRINCIPI U UPRAVLJANJU OKOLI
Page 59 and 60: Nekoliko rijeći o karakteristikama
Page 61 and 62: DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIMO Organsk
Page 63 and 64: VIJESTI, AKCIJE I DOGAĐAJI POHVALE

Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?