Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA<br />
Poetsko u njegovim tuševima nije odnos<br />
već susret dva poetska izvorišta<br />
koji su se prepoznali i sjedinili u<br />
cjelini. Može izgledati čudno da se to njihovo<br />
sjedinjenje desilo u crnini tuša – da<br />
je tuš postao ona blagotvorna snaga koje je<br />
mogla na sebe preuzeti takvu zahvalnost i,<br />
potom, iz sebe emanirati toplinu kao osnovni<br />
supstati poetskog. I to je osnovno<br />
čvorište u kojem se otjelovljuju ono što bi<br />
smo mogli nazvati estetičkom komponentom<br />
tuševa Šefika Arnautovića.<br />
Ali postoji još jedna komponenta kojom<br />
živi slika Šefika Arnautovića: to je unutarnji<br />
dinamizam, ritmička istina i duhovnog bića<br />
Šefika Arnautovića i predgrađa kao motiva<br />
njegove inspiracije. Šefik Arnautović nije<br />
tragalac, on ne propituje nove mogućnosti<br />
likovnog govora, ali ustrajno nastoji propitivati<br />
vlastite mogućnosti u različitim oblicima<br />
već standardiziranog likovnog jezika.<br />
On mijenja i tematski okvir u kojem je uspio<br />
dostići određen stepen svoje izražajnosti,<br />
ali mijenja i same tehnike. Koristio se u<br />
48<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
MOĆ LINIJE U cRTEŽU<br />
uljima, i određenim oblicima grafike, sada<br />
je i pred sebe postavio zadatak da provjeri<br />
svoje stvaralačke mogućnosti u crtežu,<br />
izvođenom u tušu.<br />
Najbolje ostvarenje je postizao na<br />
onim eksponatima gdje je koristio široki<br />
trag svoga tuša, utapajući ga u integrativni<br />
prostor bjeline papira koja napušta svoju<br />
difuznost i nastoji svoju organizaciju<br />
usredsrediti oko linije. Linija jeste onaj<br />
energički zamajac koji budi pritajene<br />
energije bjeline papira koje počinju hitati<br />
toj liniji da nađu svoje novo duhovno<br />
određenje i svoju duhovnu kondenzaciju.<br />
Bjelina postaje dinamički faktor slike,<br />
linija njen kondenzat. Istina, umjetnik<br />
toj osnovnoj liniji dodaje pomoćne linije<br />
nastojeći nadvladati tzv. „horor vakui“,<br />
strah praznog prostora, i time, ponekad<br />
narušiti ovu ravnotežu koja se, sama<br />
sobom, uspostavljala između širokog<br />
poteza tuša i bjeline papira.<br />
Motiv, kome Šefik Arnautović<br />
posvećuje stvaralačku požnju, ima dva<br />
Vojislav Vujanović<br />
pola – pol izvanjski, podsticajni, vezan<br />
za objekt inspiracije, i unutarnji, duhovno<br />
– sadržajni, vezan za umjetničku emociju,<br />
za njegove duhovne komplekse kroz koje<br />
se daje providjeti njegovo stvaralaštvo<br />
iz kojega promatra svijet oko sebe i, na<br />
osnovu toga stajališta, daje mu unutarnje<br />
određenje. Sve se to odvija na ravni<br />
neposrednog iskustva, bliskog gledatelju<br />
i sa naglašenom poetskom rezonancom.<br />
Njegov likovni govor ne pledira<br />
na metafizičkim izvedenicama u kojima<br />
bi se gubila neposrednost iskustvenosti<br />
i poprima određeni ton hermetičnosti.<br />
Njegov likovni govor se oslanja na svijet<br />
predmetnog da bi u njemu pronašao<br />
plodove čovjekove životne duhovnosti.<br />
U tim relacijama treba shvatiti i prihvatiti<br />
taj likovni govor i po tome mu određivati<br />
njegove estetske rezonance.<br />
Šefik Arnautović je pjesnik stvarnosti<br />
u kome plasticitet govorenja biva osnovna<br />
mjera estetičkog. Za jedno umjetničko<br />
djelo to je, ipak, dovoljno. n
Change language