Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
NJEGOVO VELIČANSTVO DRVO<br />
mOJA KrOŠNJA, mOJA SNAgA<br />
Ne kaže se slučajno Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova šuma<br />
Godinama razmišljam da posvetim<br />
jedan članak drveću.<br />
Ne želim preopširan tekst<br />
jer svako drvo samo za sebe «kaže»<br />
više od svih riječi na svijetu. Želim<br />
da pobudim pažnju čitalaca da gleda<br />
i da osjeti snagu, ljepotu, draž, jačinu,<br />
eleganciju, izdržljivost, snalažljivost,<br />
strpljivost, druželjubivost, darežljivost<br />
drveta.<br />
Odrasla sam u kraju sa puno bukove<br />
i crnogorične šume. Možda sam<br />
u svojoj podsvijesti sačuvala veliko<br />
poštovanje prema drveću, jer mi se,<br />
dok sam bila dijete, svako drvo činilo<br />
ogromno. Kasnije, kada sam saznala<br />
da tako veliko drvo izraste iz jedne<br />
sitne, često i okom jedva vidljive sjemenke,<br />
još više sam počela cijeniti to<br />
biće zvano «drvo». Kada raste drvo<br />
se čini kao živa slika, kao da slikarev<br />
rad traje i traje u vremenu i prostoru.<br />
Divim se drveću u svim fazama rasta<br />
i razvoja. Malo drvo se nemoćno<br />
bori za svoj opstanak i gledamo ga<br />
odozgo; kada doraste našu veličinu<br />
upoređujemo se sa njim, a kada nas<br />
preraste dižemo glavu da ga vidimo,<br />
gledamo i divimo mu se.<br />
Ljubav prema drveću treba razvijati.<br />
Ono tu ljubav stalno uzvraća.<br />
Djeci je važno usaditi ljubav prema<br />
prirodi bez obzira na njihovo<br />
buduće zanimanje. Bitno je da budući<br />
građevinac zna dosta o drveću, jer će<br />
ga tako uvažavati. Šumar će svakako<br />
kao profesionalac učiti o drveću. On<br />
će ga saditi po radnom zadatku.<br />
Danas se bavim poslom u koji<br />
spada i sadnja drveća. Svaki dan u<br />
kojem sadimo drvo ili drveće je za<br />
mene praznik – crveno slovo u mome<br />
kalendaru. Nauživala sam se plodova<br />
drveća koje sam posadila i osvježila<br />
u sjeni mnogih od njih. I mnogi drugi<br />
ljudi. Vežem se za svako drvo koje<br />
sam posadila. Tugujem za svakim<br />
koje se osušilo.<br />
Pitam se zašto umjesto tolikih kamenih<br />
spomenika na grobljima rađe<br />
Zaštita drveća prilikom rekonstrukcije parkovskih staza u<br />
Central-parku u Londonu (Snimljeno 13.02.<strong>2008</strong>. godine)<br />
ne posadimo «svoje» drvo koje može<br />
biti naš najveći spomenik. Ionako<br />
nam je iz života poznato da se kaže<br />
Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova<br />
šuma. Po tome se više pamte ljudi<br />
i spominju nego po nadgrobnom<br />
spomeniku.<br />
Znate li da bez biljaka ne bi bilo<br />
života na Zemlji, a drvo je najveća biljka.<br />
Biljke nam daju kisik i hranu, nama i<br />
životinjama. Svjesnost da je to tako budi<br />
kod čovjeka poštovanje a kod savremenog<br />
čovjeka i strahopoštovanje. To<br />
se poštovanje bolje reći neminovnost da<br />
Ana Mrdović, dipl.ing.hort<br />
čuvamo drveće najprije očituje na Zapadu,<br />
u razvijenim zemljama u kojima<br />
je priroda ugroženija. Tamo se svako<br />
drvo čuva. Slučajno sam se zatekla u<br />
centru Londona gdje sam fotoaparatom<br />
zabilježila pažnju prema drveću, pa sam<br />
željela to prenijeti i čitaocima Fondeka.<br />
Mogla sam pisati o tome koliko kisika<br />
daje drvo ili koliko plodova može<br />
dati stablo jabuke, ali o tome nekom<br />
drugom prilikom. Ovim prilogom sam<br />
željela iskazati moju unutrašnju ljubav<br />
i poštovanje prema drveću. Procijenite<br />
jesam li u pravu. n<br />
Mojom rukom posađene breze, lipa i<br />
smrče uz koje <strong>godina</strong>ma skupljam fizičku<br />
i duhovnu snagu za život kojim živim<br />
FONDEKO SVIJET, 25/<strong>2008</strong>.<br />
11
Change language