Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ogroman <strong>broj</strong> turista, ali i penjača koji se<br />
pojedinačno ili u grupama penju uz glečer.<br />
Bilo nam je zanimljivo vidjeti jednu obitelj<br />
s dvoje djece s punom opremom za penjanje<br />
koji su bili povezani konopcem jedno za drugo<br />
i tako osigurani vješto se uspinjali po glečeru u<br />
pravcu vrha. Teško je saznanje da ovaj glečer,<br />
kao i mnogi drugi na planeti Zemlji, zbog<br />
globalnog otopljavanja, rapidno gubi na svojoj<br />
površini i volumenu.<br />
U pravcu juga pažnju nam privlači skupina<br />
gigantskih stijena koje svojom morfologijom<br />
podsjećaju na ogromne, nepravilne zube.<br />
Ova skupina stijena zove se Cinque Torri (pet<br />
tornjeva) tako da smo odlučili sutradan tamo<br />
poći. Prilično rano ujutro krenuli smo dobro<br />
markiranom stazom, prvo kroz gustu ariševu<br />
šumu koja je, uprkos gustoće stabala, svijetla.<br />
U prizemnom spratu u izobilju raste vegetacija<br />
grmova s dominacijom dlakavog sleča (Rhododendron<br />
hirsutum). Zadesili smo se u najpogodnije<br />
vrijeme za uživanje u izgledu ove<br />
biljke pošto je sleč bio u fazi punog cvjetanja.<br />
Penjući se naviše sve je manje ariša, a sleč<br />
preuzima dominaciju. Boja cvjetova postaje<br />
još jače crvena tako da je kontrast s bijelim stijenama<br />
među kojima raste ova biljka pojačan.<br />
Osim sleča, veliki <strong>broj</strong> drugih vrsta biljaka<br />
nalazi se u cvatu ističući svoju ljepotu, kao<br />
što je ljiljan zlatan (Lilium martagon); vrlo su<br />
upadljivi crnkasti pakujac (Aquilegia atrata)<br />
s cvjetovima boje crnog vina, a još tamnije<br />
gotovo crne cvatove ima jedna vrste zečice<br />
(Phyteuma ovatum). Tu i tamo zamjećuju<br />
se krupni, plavi cvjetovi planinske pavitine<br />
(Clematis alpina). Na višim položajima otvorene<br />
stijene oblaže i svojim bijelim cvjeto-<br />
Tori di Fazarego, kao kruna, između dva bočna vrha<br />
vima ukrašava drijas (Dryas octopetala), a stijene<br />
najizloženije svjetlosti i vjetru prekrivene<br />
su niskom busenastom pušinom (Silene acaulis)<br />
čiji su cvjetovi sasvim sitni, vrlo <strong>broj</strong>ni,<br />
u nijansama od ružičaste do purpurnocrvene<br />
boje.<br />
PREKO NOVIH PREVOJA<br />
Kako vrijeme uspinjanja odmiče, postaje<br />
sve više hladno i vjetrovito. Pred sami kraj<br />
uspona, zaravnjeni plato na kojem je i «rifugio»,<br />
tj. planinarska kuća/restoran, zatiče nas<br />
sniježna mećava (kraj jula!). Na sreću, bili smo<br />
u pogledu odjeće potpuno pripremljeni: debele<br />
vjetrovke, kape, rukavice, za razliku od nekih<br />
„planinara“ koji su krenuli u kratkim pantalonama<br />
i majicama. Njihove bolne grimase<br />
dok su grabili prema rifugiu su odavale stupanj<br />
iznenađenja i nelagode. Stižemo do planinarskog<br />
objekta „Lo Scoiatollo“ (prev. Vjeverica)<br />
na 2.255 m i nakratko se zadržavamo, tek<br />
toliko da se uz vrući čaj malo ugrijemo. Treba<br />
napomenuti da do istog odredišta ide i žičnica,<br />
koja manje sportski nastrojenim posjetiteljima<br />
omogućava izlazak na ovaj lokalitet. Nakon<br />
toga odlazimo u pravcu Cinque torri.<br />
Na najviši «toranj», s vertikalnim stranama,<br />
uspinje se nekoliko alpinista, uprkos hladnoći<br />
i jakom vjetru, i penju se prema zarubljenom<br />
vrhu gigantske stijene u susret penjačima koji<br />
su ga već dosegli. Mi idemo prema sljedećm<br />
nižem «tornju» odakle se pruža lijep pogled na<br />
masiv Tofana i gotovo cijeli horizont. S tim<br />
ugođajem završavamo upečatljiv posjet ovom<br />
odredištu. Slijedi silazak, svakako mnogo lakši<br />
nego što je bio uspon.<br />
ZNANSTVENI PUTOPIS<br />
Sa Passo Falzarego vozimo se u pravcu<br />
lijepog planinskog mjesta Arabba koje je<br />
smješteno na visini od 1.610 m, a onda na<br />
sljedeći prevoj Passo Pordoi gdje ćemo i<br />
prenoćiti (2.239 m). Ujutro, čim je žičnica<br />
puštena u rad, penjemo se na vrh, bolje reći<br />
plato Sass Pordoi (2.950 m). Vožnja u velikoj<br />
kabini uspinjače traje samo četiri minute nakon<br />
čega se susrećemo s pejzažom sličnim<br />
Mjesečevoj površini. Gole stijene, samo<br />
u pukotinama pokoja planinska grančica<br />
(Hutchinsia alpina), jedva nekoliko centimetara<br />
visoka, s bijelim cvjetićima. Hladan<br />
vjetar, slaba snaga sunca i gusti oblaci koji<br />
se ubrzano hvataju oko najviših vrhova,<br />
odvraćaju nas od prvobitne namjere da se<br />
popnemo na vrh Piz Boé (3.150 m). Usput<br />
viđamo veće skupine turista, također pristigle<br />
žičnicom. Među nekima i one koji su krajnje<br />
oskudno obučeni, primjereno više morskoj<br />
mediteranskoj obali nego visokoj planini. Pitali<br />
smo se kako su se osjećali kada je nama<br />
bilo sasvim ugodno u debelim vjetrovkama i<br />
ostaloj zimskoj opremi. Uživajući nakratko<br />
sa ovih visina u divnom pogledu na planinu<br />
Marmoladu i druge planine koje premašuju<br />
visinu 3.000 m vraćamo se žičnicom na<br />
Passo. Odatle se vozimo naniže vijugavom<br />
cestom (28 serpentina) i stižemo u Canazei, a<br />
potom u dolinu Valle Verde i smještamo se u<br />
udobni kamp gdje ćemo prenoćiti.<br />
Sljedećeg dana ujutro vozimo se iz doline u<br />
pravcu prevoja Passo di Valles, opet na visinu<br />
od preko 2.000 m gdje se zaustavljamo tražeći<br />
putokaz ka nekoj atraktivnoj planinarskoj stazi.<br />
Vrlo brzo nailazimo na stazu <strong>broj</strong> 610 koja nas<br />
vodi u pravcu jezera Iuribrutto.<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
43
Change language