Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Sarajevo, jesen 2008, broj 26, godina XII
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Sarajevo</strong>, <strong>jesen</strong> <strong>2008</strong>, <strong>broj</strong> <strong>26</strong>, <strong>godina</strong> <strong>XII</strong>
SADRŽAJ<br />
PrEPOzNAVANJE muDrOSTI<br />
Prof.dr. Fadil Čerkez 2.<br />
ŽIVOT IZ EPRUVETE<br />
Akademik Ljubomir Berberović 4.<br />
zELENILO I KONKurENTNO<br />
Prof. dr. Fahrudin Šebić 5.<br />
urbANE SrEDINE<br />
ZA HUMANE cILJEVE<br />
Amela Potur 6.<br />
rANE NA OzONSKOm SLOJu<br />
Željko Majstorović, dipl.inž. - klimatolog 8.<br />
GOsPINA PAPUČIcA<br />
INTErESANTNA I rIJETKA<br />
Dr.sc. Čedomil Šilić 10.<br />
mOJA KrOŠNJA, mOJA<br />
SNAgA<br />
Ana Mrdović, dipl.ing.hort 11.<br />
SEObA zmIJA<br />
Doc.dr. Dalibor Ballian 12.<br />
JEŽA NE VOLE NI MEDVJED<br />
NI VuK<br />
Sead Hadžiabdić, dipl.ing. šumarstva 13.<br />
KOscU PRIJETI NEsTANAK<br />
Mr. Dražen Kotrošan 14.<br />
sANA U bOcAMA<br />
Dr. sc. Emir Temimović 15.<br />
VELIKA sUŠA JE POČELA<br />
Doc. dr. sc. Dalibor Ballian 16.<br />
zASADI - PA zAgADI<br />
Prof.dr. Vladimir Beus 19.<br />
MEsOŽDERI HVATAJU I<br />
PLIJEN<br />
Prof. dr. Vladimir Beus 20.<br />
ASPIrIN JE I LIJEK zA<br />
bILJKE<br />
Prof.dr. T. Šarić 21.<br />
JASNIN ENcIJAN GENTIANA<br />
JASNAE<br />
uKrAS bOSANSKIH PLANINA<br />
Prof.dr. Sulejman Redžić 22.<br />
62<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Tema <strong>broj</strong>a:<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
KO PrOIzVODI - zNA ŠTA JEDE<br />
Prof. dr. Esma Velagić-Habul<br />
ISTINE I zAbLuDE O<br />
25.<br />
ZDRAVOJ HRANI<br />
Prof.dr. T. Šarić 27.<br />
TEŠKO zEmLJI OD mETALA<br />
Mr. sc. Suvada Borić-Šaćiragić<br />
TVORNIcE HUMUsA<br />
29.<br />
I PrOTEINA<br />
Tatjana Vučković 31.<br />
HRANA ZDRAVIH LJUDI<br />
Dr.sc. Šekib Sokolović 33.<br />
sA sELA JE, DOMAĆE JE<br />
Mr. Esma Kreso 34.<br />
TRI KORAKA DO cERTIFIKATA<br />
Maida Hadžiomerović, dipl.ing.<br />
gOrIVO S mIrISOm<br />
36.<br />
PRŽENIH KROMPIRIĆA<br />
Prof.dr. T. Šarić 38.<br />
uz mrKVu I bATINA<br />
Prof. dr. Aleksandar Knežević<br />
STrAST I PrOFIT bEz<br />
39.<br />
MJERE OČIJU<br />
Mile Petrović<br />
DOLOMITI - RIZNIcA<br />
40.<br />
KONTINENTA<br />
Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing. 42.<br />
bOSANSKA ŠANgrILA<br />
Muhamed Gafić 44.<br />
MOĆ LINIJE U cRTEŽU<br />
Vojislav Vujanović 48.<br />
SAmO JE VODA SuVENIr<br />
Drago Bozja, dipl.ecc. 51.<br />
sVJEŽE, sUŠENO I - sIGURNO<br />
Anida Džanko<br />
cENTAR sPAsA NA<br />
52.<br />
bORAČKOM JEZERU<br />
Dr.sc. Adem Hamzić<br />
ORUŽIJE NEVIDLJIVIH<br />
53.<br />
RAZARAČA<br />
A.Džuvić, S.Redžić, A.Alić 58.
Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvoja i<br />
kvalitet života „Fondeko“ <strong>Sarajevo</strong><br />
Upravni odbor Fondeko:<br />
Dr.sci.Tatjana Neidhardt, (predsjednik); Hajdar Arifagić,<br />
novinar; akademik Ljubomir Berberović; prof.dr. Vladimir<br />
Beus; prof.dr. Esma Habul – Velagić; Ana Mrdović, dipl.<br />
ing.hort; mr.teh.nauka Faruk Muštović; akademik fra Petar<br />
Vidić; Nermin Zubčević, dipl.vet.<br />
Za izdavača: Halida Vuković<br />
Glavna i odgovorna urednica:<br />
Alma Džinović<br />
Uredništvo:<br />
Akademik Ljubomir Berberović, Alma Džinović,<br />
novinar, prof. dr. Aleksandar Knežević, mr. Esma Kreso,<br />
doc. dr.Šekib Sokolović, dr. sc. Čedomil Šilić,<br />
prof. dr. Dubravka Šoljan, akademik fra Petar<br />
Vidić, Vojislav Vujanović, likovni kritičar<br />
Unos teksta: Admir Tihić<br />
Lektor: dr. Aiša Softić<br />
Korektor: Sabaheta Abadžić<br />
Sekretar redakcije: Zumreta Begović<br />
Osnivač i prvi glavni i odgovorni urednik<br />
Nijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP ’’Global 500’’<br />
Adresa redakcije: Revija “Fondeko svijet”<br />
Branilaca Sarajeva 47, 71000 <strong>Sarajevo</strong> -<br />
Bosna i Hercegovina, tel./fax: ++387 33 21 13 54,<br />
e-mail: fondeko@bih.net.ba, www.fondeko.ba<br />
Rukopisi, fotografije, diskete i CD se ne vraćaju.<br />
Štampa: BLICDRUK <strong>Sarajevo</strong><br />
Za štampariju: Muhamed Hrlović, graf. ing.<br />
U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija<br />
“Fondeko svijet” upisana je u Registar medija u Ministarstvu<br />
obrazovanja, nauke i informisanja Kantona<br />
<strong>Sarajevo</strong> kao nekomercijalno glasilo. Registarski <strong>broj</strong><br />
NKM 14/99, od 19. 05. 1999.<br />
Naslovna strana:<br />
Prenj (Cetina)<br />
Foto: Muhamed Gafić<br />
Posljednja strana:<br />
Runolist (Leontopodium alpinum L.)<br />
Foto: Dubravka Šoljan<br />
Tiraž: 3.000<br />
Revija se štampa na recikliranom papiru<br />
ISSN 1512-634X UDK 574 (05)<br />
RIJEČ UREDNICE<br />
OKuS ODgOVOrNOSTI<br />
Znatiželjni, istraživački duh čovjeka<br />
davno je otkrio vezu između prirode,<br />
hrane i zdravlja. Veliko Hipok<br />
r atovo djelo „Kanoni medicine“, još oko<br />
400. godine prije nove ere naglašava jednu<br />
mudrost: „Neka hrana bude lijek tvoj– a lijek<br />
neka bude hrana“. U narodu popularno<br />
nazvana „ zdrava ili bio hrana“, organski<br />
uzgojena hrana danas je u svijetu top tema.<br />
Prema nekim dostupnim podacima u<br />
zemljama EU prodaja organskih proizvoda<br />
je utrostručena.Zbog velike potražnje<br />
i nemogućnosti proizvodnje usljed velike<br />
zagađenosti zemljišta i zraka i narušenih<br />
odnosa u prirodi, nepostojanja osnovnih<br />
agroekoloških preduslova za organsku<br />
proizvodnju, u razvijenim zemljama se<br />
javlja veliki nedostatak organskih proizvoda<br />
na tržištu, a manje razvijene zemlje<br />
u kojima su još uvijek očuvani ekološki<br />
uslovi imaju šansu.<br />
Istraživanja pokazuju da je zemlji šte,<br />
voda kao i cjelokupna životna sredina u<br />
pojedinim područji ma Bosne i Hercegovine<br />
do 6 puta manje kontaminirana u<br />
odnosu na razvijene.<br />
Međutim, zainteresovane strane u sektoru<br />
organske hrane u BiH prepoznali su<br />
manjak regulatornog i institucionalnog<br />
okvira kao jednu od najvećih slabosti<br />
i ograničenja za budući razvoj sektora,<br />
te da ekspanzija organske proizvodnje,<br />
drugim riječima, ovisi samo od intervencije<br />
države.<br />
U BiH je dosad uspostavljen mali, ali<br />
vitalan sektor organske hrane.Prema podacima<br />
studije «Organska proizvodnja<br />
hrane - pokretač ruralnog razvoja BiH»,<br />
organsko tržište u BiH raste uz godišnji<br />
porast od 10 do 20 posto.<br />
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije<br />
govore da se pesticidima<br />
svake godine otruje oko 3 miliona<br />
ljudi.U polovini kontrolisanih proizvoda<br />
su nađene rezidue pesticida i zato se<br />
potrošačima preporučuje ljuštenje kore<br />
sa voća i povrća.Kada govorimo o znanstvenom<br />
legitimitetu kvalitete, rezultati<br />
jedne američke studije jasno pokazuju<br />
da je udio flavonoida u organski, ekološki<br />
uzgojenom paradajzu znatno veći (i do<br />
97%) nego u onom uzgojenom na konvencionalan<br />
način.<br />
Ljudi, koji kupuju organski uzgojeno<br />
voće i povrće, triput su manje izloženi<br />
štetnom djelovanju pesticida.Stoga izbor<br />
između ekološki/organski i konvencionalno<br />
uzgojene hrane nije samo stvar ukusa<br />
ili odgovornosti prema sebi.<br />
Kupovinom organskih proizvoda<br />
demonstriramo svoju odgovornost prema<br />
prirodi (organski uzgojena hrane ne<br />
zagađuje okoliš)!!! n<br />
FONDEKO SVIJET, 25/<strong>2008</strong>.<br />
Alma Džinović<br />
Foto: Rusmir Hanić<br />
1
IZMEđU POLITIKE I RAZVOJA<br />
2<br />
PrEPOzNAVANJE muDrOSTI<br />
Novi pristup okolini čovjeku može dati korisnu osnovu za individualni životni<br />
izbor, ali i kolektivnu političku akciju i odlučivanje<br />
Još od najranijeg perioda svoje istorije<br />
čovjek je uvijek bio zainteresiran<br />
za ekologiju. Još u primitivnom<br />
društvu, svaka osoba da bi preživjela<br />
trebala je imati neko znanje o svojoj okolini,<br />
to jest o snagama prirode, biljkama<br />
i životinjama.<br />
Danas je potrebno više nego ikada<br />
prije imati inteligentno znanje ekologije<br />
da bi kompleksna čovjekova civilizacija<br />
preživjela, obzirom da prirodni zakoni<br />
nisu ukinuti a humana populacija se<br />
drastično povećala, kao i čovjekova moć<br />
da mijenja okolinu.<br />
Ekologija kao nauka je imala veoma<br />
dug i usporen period razvitka, tako da je<br />
prema pisanim dokumentima Hipokrata,<br />
Aristotela i drugih iz drevnih vremena,<br />
bilo jasno materijala ekološkog značenja,<br />
ali nije postojala riječ ekologija.<br />
Riječ ekologija je kovanica skorašnjeg<br />
perioda, tj. njemačkog biologa Ernesta<br />
Haeckel, 1896. Međutim, kao prepoznata<br />
određena nauka biologija datira od<br />
1900. Prema pisanju određenih autoriteta,<br />
ekologija je imala usporeni razvitak i<br />
ograničenu upotrebu (E. Odum). Isti autor<br />
opisuje kako je ekologija bila česta<br />
tema burnih i pomamnih rasprava o pripadnosti<br />
ekologije, sadržaju, klasifikacijama,<br />
pitanjima šta je ekologija i šta<br />
bi trebala biti. Napokon, 1960. godine<br />
došlo je do saglasnosti između geografa,<br />
sociologa i biologa šta je ekologija i što<br />
bi trebalo biti. Potom su uslijedili <strong>broj</strong>ni<br />
simpoziji nacionalni i internacionalni, te<br />
pridruživanje drugih disciplina i specijalnosti.<br />
Na kraju je pripremljen zvanični<br />
Izvještaj interdisciplinarnog komiteta<br />
(1967.). Od tada pa nadalje primijenjena<br />
ekologija se razvija, posebno u<br />
pravcu utvrđivanja negativnih ekoloških<br />
posljedica. U spektar monitoringa se<br />
uvode, pored standardnih indikatora, i<br />
drugi (ekonomski, kulturni, i socijalni)<br />
kako bi se utvrdio multidimenzionalni<br />
karakter društvenih zajednica, regiona,<br />
nacionalnih i globalnih, o stanju<br />
održivosti.<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
U istoriji ekologije značajan datum<br />
predstavlja prepoznavanje eko-sistema<br />
koji je otkrio i opisao botaničar Arthur<br />
Tenesly. Od 1935. prihvaćen je termin<br />
EKO-SISTEM za biotične i abiotične<br />
komponente smatrajući ih cjelinom.<br />
Arthur Tenesly je također osnovao<br />
prvo ekološko društvo na svijetu.<br />
Sredinom zadnje decenije prošlog<br />
stoljeća došlo se do spoznaje da ekologija<br />
proističe iz biologije te da predstavlja<br />
posebnu disciplinu (E. Odum). Ekologija<br />
se danas smatra bazičnom naukom<br />
životne sredine. Ekologija posjeduje<br />
jedinstvene odlike. To je nauka sinteze,<br />
sposobna da integrira razne naučne<br />
discipline. Danas se u svijetu sve više<br />
pažnja poklanja pitanju edukacije na<br />
planu ekologije na svim nivoima širom<br />
svijeta. Otvaraju se instituti, koledži,<br />
uvodi nastava iz ekologije na svim<br />
nivoima. Treba napomenuti da je edukacija<br />
još u krizi, zbog problema osavremenjivanja<br />
nastavnih programa kao<br />
i zbog nedostatka adekvatne literature<br />
iz ekologije. Također, vrlo značajno pitanje<br />
je edukacija stanovništva zašto su<br />
naročito pogodni javni mediji (radio,<br />
televizija, štampa i dr.).<br />
OSVJEŠTENOST I<br />
PREPOZNAVANJE ZNAČAJA<br />
EKOLOgIJE<br />
Prvi put u istoriji tek 70-ih <strong>godina</strong><br />
čovjek je došao do spoznaje da depoi i<br />
rezerva snabdijevanja vitalno važnim<br />
potrebama kao što su voda, vazduh, hrana,<br />
i životni prostor funkcionišu zajedno, da<br />
su međuovisni i ograničenog kapaciteta.<br />
Napokon, došlo se do shvatanja da tehnologija<br />
sama ne može riješiti ekološke<br />
probleme životne sredine i da su za to<br />
potrebne moralne vrijednosti, ekonomske,<br />
a i legalne obaveze koje proističu iz<br />
javne spoznaje da su čovjek i prostor oko<br />
njega jedna cjelina i da moraju funkcionisati<br />
efikasno i zajedno.<br />
Radi toga, ekologija je dijelom<br />
prirodna znanost, a dijelom socijalna<br />
Prof.dr. Fadil Čerkez<br />
znanost i obuhvata sve sfere čovjeka i<br />
okoline. Radi toga uspjesi ili neuspjesi<br />
ne ovise samo od primjene tehnologije<br />
i ekološke nauke, nego i od ekonomije,<br />
zakona, etike, socijalne odgovornosti,<br />
humanizma, a koji su do sada imali malo<br />
značenje u odnosima čovjeka i prirodne<br />
okoline.<br />
ZAGAĐENJA OKOLINE I<br />
RAĐANJE EKOLOŠKIH<br />
POKrETA<br />
Moderno shvatanje okoline je<br />
počelo 1960. godine. Može se reći da<br />
se tada dogodila svojevrsna revolucija<br />
u mnogim zemljama svijeta, a naročito<br />
u velikim industrijskim zemljama i velikim<br />
gradovima. Poznate su epizode<br />
masovnih obolijevanja građana zbog<br />
pretjeranog zagađenja zraka, vode,<br />
zemljišta, što je izazvalo brigu za<br />
zaštitu životne okoline. Briga za zaštitu<br />
životne okoline je počela paralelno sa<br />
civilnim pravima, zaštitom potrošača,<br />
sigurnosti i pitanja zdravlja te neka<br />
druga socijalna pitanja.<br />
Socijalni razlozi i briga za životnu<br />
sredinu u tom periodu su bili motiv da<br />
se unaprijedi kvalitet života i zaštiti<br />
čovjekovo zdravlje. U to vrijeme riječ<br />
polucije zagađenja i ekologija bila su<br />
termin rijetko prisutni u leksikonima.<br />
Ekološki problemi su postali stalna<br />
tema zaštite životne okoline, što je rezultiralo<br />
donošenjem zakonskih propisa.<br />
U ovom periodu strategija i koncept<br />
zaštite okoline su bili usredsređeni samo<br />
na zaštitu zdravlja čovjeka. Današnje<br />
savremeno shvatanje zaštite životne okoline<br />
je fokusirano na globalne probleme<br />
– klimatske promjene, erozije ozona u<br />
njegovom omotaču i na pitanje kvaliteta<br />
života, manje na pitanja preživljavanja<br />
naše planete i njenih stanovnika, a što<br />
će se postići prihvatanjem koncepta<br />
održivog razvoja koji je usvojio novi<br />
ekopokret Zeleni čije ciljeve ćemo u<br />
nastavku prikazati.
Značaj sadašnjeg ekopokreta je svjetskih<br />
razmjera. On tretira ekološke<br />
probleme u globalnom značaju i smislu,<br />
a ne kao lokalne i regionalne. Svi<br />
ekološki problemi su u međuodnosima<br />
i reflektiraju se na prirodu kao takvu.<br />
Kao što je poznato, globalni problemi<br />
su erozija ozona i globalno zagrijavanje.<br />
To su prijetnje cijeloj planeti i zahtijevaju<br />
globalnu saradnju u cilju njihovog<br />
rješenja. Ekološki problemi su globalni<br />
i nisu lokalne prirode. Tako, naprimjer,<br />
teško je govoriti da su aerozagađenja<br />
problem jedne zemlje, kao što je isti<br />
slučaj sa zagađenjem voda, rijeka i<br />
vodenih površina, jer ovi problemi ne<br />
respektuju granice neke nacije. Stoga su<br />
fundamentalno globalne prirode i zahtijevaju<br />
globalna rješenja.<br />
EKOPOKrET<br />
ZELENIH I ODRŽIVI<br />
rAzVOJ - EKOLOgIJA<br />
KAO IDEOLOgIJA<br />
PRIRODNE LJEPOTE BOSNE I HERCEGOVI NE<br />
Današnji ekopokret je prevazišao staru<br />
ideologiju i postao je skoro nova ideologija.<br />
Prevazilazeći liberalno-konzervativne<br />
linije, djeluje kako na socijalistički tako i<br />
na kapitalistički sistem.<br />
Ljudi raznih političkih ubjeđenja<br />
širom svijeta uspjeli su da se ujedine u<br />
pokušaju rješavanja ekoloških problema.<br />
Umjesto vjekovnih starih borbi između<br />
kapitalizma i socijalizma, konzervativizma<br />
i liberalnih ideologija, ovaj pokret<br />
je pokrenuo nove izazove. On zahtijeva<br />
da se prevaziđe stari način razmišljanja,<br />
da se fokusira i na to da se ljudi tretiraju<br />
kao dio prirode, a da ekoefekti moraju<br />
biti dio svih naših aktivnosti.<br />
Neki vjeruju da ekologizam ima potencijale<br />
da postane prvoklasna ideološka<br />
perspektiva i da zaustavi ili uspori ekspanziju<br />
sadržanu kako u kapitalističkim<br />
tako i u socijalističkim sistemima.<br />
U odnosu na današnji ekokoncept,<br />
ekopokret Zelenih je potpuno drugačiji<br />
od prethodnih eko-modela (konzervacija,<br />
prezervacija i zaštita). Sveukupni<br />
pristup u odnosu na ekološke probleme je<br />
model koji počiva na konceptu održivog<br />
razvoja. Model održivog razvoja prema<br />
eko-problemima prepoznaje ograničenje<br />
resursa i ističe pitanje mudrosti kada je<br />
u pitanju stalno isticanje ekonomskog<br />
rasta. n Iznad Šujice Foto: Ivo Rajić<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
3
VELIKANI PRIRONIH NAUKA<br />
Krajem oktobra prošle godine umro<br />
je Arthur Kornberg, biohemičar<br />
koji je specijalizirao enzimologiju<br />
i stekao ugled istražujući sintezu koenzima.<br />
Kasnije je proširio svoje zanimanje na biosintezu<br />
nukleinskih kiselina, osobito DNK.<br />
U toj oblasti ostvario je svoje najznačajnije<br />
istraživačke rezultate. Rasvijetlio je put sinteze<br />
purina i pirimidina, ključnih sastojaka<br />
u biološkim makromolekulama građenim<br />
od nukleotidnih lanaca, što je objavio u dva<br />
klasična rada u časopisu za biološku hemiju<br />
(1958.). otkrio je i prečistio enzim iz<br />
bakerije Escherichia coli, koji pomaže slaganju<br />
dezoksiribonukleida u lanac DNK.<br />
Novi enzim je postao poznat pod imenom<br />
DNK-polimeraza I. Zanimljivo je da su<br />
mu članci o novopronađenom biokatalizatoru<br />
odbijeni u istom časopisu godinu<br />
dana ranije. Mnogi «recenzenti» su bilivrlo<br />
skeptični, čak grubi u ocjenama, ali je John<br />
Edsall (postao glavni urednik u maju iste<br />
godine) primio oba članka i štampani su<br />
u <strong>broj</strong>u od jula 1958. Samo godinu dana<br />
kasnije Kornberg je (zajedno sa svojim<br />
učiteljem Špancem, koji je živio i radio u<br />
SAD – Severo Ochoa) dobio Nobelovu nagradu<br />
za fiziologiju i medicinu za «njihovo<br />
otkriće mehanizma biološke sinteze ribonukleinske<br />
i dezoksiribonukleinske kiseline».<br />
U istoriji Nobelove nagrade rijetki<br />
su primjeri tako brze reakcije i tako brzog<br />
prepoznavanja važnostti jednog biološkomolekularnog<br />
otkrića.<br />
Prošlo je smao nekoliko <strong>godina</strong> poslije<br />
objavljivanja istorijskog modela građe<br />
DNK, koji su pronašli Crick i Watson, kada<br />
je Kornberg sa saradnicima rasvijetlio sistem<br />
sinteze molekula, za koje su naistaknutiji<br />
umovi među genetičarima počeli pomišljati<br />
da predstavljaju osnovu procesa biološkog<br />
nasljeđivanja. To da je DNK univerzalni<br />
materijalni nositelj herdita u cjelokupnom<br />
živom svijetu, tek se naslućivalo. Kornbergu<br />
je 1956. pošlo za rukom da u besćelijskom<br />
sistemu, tj. u epruveti, ostvari duplikaciju<br />
kratkih DNK modela («primers»), u sistemu<br />
koji je, osim sasvim kratkih začetnih polinukleotidskih<br />
lanaca, sadržavao ekstrakt<br />
kulture E.coli, te radioaktivnim izotopima<br />
obilježene pojedinačne nukleotide. Radioaktivnim<br />
atomima obilježeni nukleotidi su<br />
se u tom sistemu povezivali čineći nove<br />
«kćerinske» dvolančane molekule DNK, uz<br />
potpuno očuvanje identičnosti reprodukcije.<br />
4<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
ŽIVOT IZ EPRUVETE<br />
Svaka novonastala molekula DNK imala je<br />
jedan lanac od ranije postojeće molekule<br />
DNK, dok je drugi nastajao redanjem<br />
pojedinačnih, radioaktivno obilježenih nukleotida.<br />
Nije bilo teško dokazati da svaka<br />
nova molekula ima jedan lanac obilježen, a<br />
drugi neobilježen radioaktivnim izotopima.<br />
Kornberg nije samo pokazao da se DNK<br />
identično reprodukujem nego i to da se ona<br />
reprodukuje na smikonzervativan način.<br />
To su bili prvi praktični veliki koraci u eru<br />
molekularne biologije, započetu pronalaskom<br />
modela građe DNK.<br />
U nastavku svog rada Kornberg je utvrdio<br />
da ekstrakt bakterija sadrži enzim odgovoran<br />
za slaganje pojedinačnih nukleotida u<br />
lančastu molekulu polinukleotid, izolovao<br />
ga, prečistio i dokazao njegovu ulogu u<br />
sintezi novih molekula DNK, identičnih<br />
(prema teorijskim predviđanjima Cricka i<br />
Watsona) sa onim koje su (neobilježene)<br />
bile u sistemu. U nastavku rada uspio je<br />
dobiti DNK dugačku 5.000 nukleotida,<br />
a kasnije, 1967. u njegovom laboratoriju,<br />
proizveden je prvi biološki aktivan virus<br />
Akademik Ljubomir Berberović<br />
U laboratoriji biohemičara Arthura Kornberga proizveden je prvi biološki aktivan virus<br />
Artur Kornberg<br />
fi-X174. Slavni model građe molekula<br />
DNK (Crick, Watson 1953.) zapravo još<br />
nije bio stekao opšte priznanje – još uvijek<br />
su nedostajali i tek se počeli prikupljati egzaktni,<br />
materijalni, eksperimentalni dokazi<br />
ispravnosti genijalne teorijske zamisli Votsona<br />
i Krika.<br />
Kornbergov elegantni pokus in vitro reprodukcije<br />
molekula DNK bio je ustvari prva<br />
materijalna potvrda zamisli o dvolančanoj<br />
strukturi, koja sadrži ideju i mogućnost sopstvenog<br />
identičnog umnožavanja Krik-Votsonove<br />
dvojne spirale («dvostruka pužnica»,<br />
«double helix»).<br />
Kornbergova uspješna sinteza<br />
dvolančane DNK bila je krunski materijalni<br />
dokaz tačnosti ideja Krika i Votsona<br />
o strukturi i osnovnim principima<br />
djelovanja supstancije koja igra ulogu<br />
nasljednog materijala. Istraživanja Artura<br />
Kornberga zaista spadaju u «inspirativnu<br />
nauku» - kak je on sam naslovio svoju<br />
najpoznatiju (popularno pisanu) knjigu – i<br />
među najznačajnija dostignuća prirodnih<br />
nauka u prošlom stoljeću. n
EKONOMIJA I EKOLOGIJA<br />
zELENILO I KONKurENTNO<br />
Zemlje u razvoju koje se i dalje drže metoda rasipanja resursa i izbjegavaju<br />
ekološke standarde zato što su "suviše skupi" ostaće nekonkurentne<br />
i same sebe će osuditi na siromaštvo<br />
Potreba za regulativom u cilju zaštite<br />
životne sredine prihvata se sve<br />
više, mada nerado – sve više stoga<br />
što svi žele planetu na kojoj se može<br />
živjeti, nerado zbog ustaljenog mišljenja<br />
da ekološki propisi negativno utiču na<br />
konkurentnost. Preovladava stav da ta<br />
potreba podrazumjeva jedan nepromjenljiv<br />
supstitucioni odnos: izbor između<br />
ekologije i ekonomije. S jedne strane tog<br />
odnosa nalaze se društvene koristi koje<br />
proističu iz strogih ekoloških standarda.<br />
S druge strane nalaze se privatni troškovi<br />
sprečavanja zagađenja i čišćenja, koje<br />
pokriva industrija, a za koje se smatra<br />
da nameću više cijene i time smanjuju<br />
konkurentnost. Kada se tvrdnja ovako<br />
obrazloži, napredak u pogledu kvaliteta<br />
životne sredine postaje neka vrsta «obaranja<br />
ruke». Jedna strana pokušava da<br />
nametne strože standarde, a druga da ih<br />
vrati na početnu poziciju. Ravnoteža snaga<br />
premješta se s jedne na drugu stranu, u<br />
zavisnosti od toga koji politički vjetrovi<br />
preovlađuju.<br />
Ovo statično mišljenje o ekološkim<br />
propisima, prema kojem je sve osim regulative<br />
konstantno – nije tačno. Kada bi<br />
tehnologija, proizvodi, procesi i potrebe<br />
kupaca bili nepromjenljivi, zaključak da<br />
regulativa mora da povećava troškove<br />
bio bi neizbježan. Međutim, kompanije<br />
funkcionišu u realnom svijetu dinamične<br />
konkurencije, a ne u statičnom svijetu nakakav<br />
se odnosi veći dio ekonomske teorije.<br />
One stalno pronalaze inovativna rješenja<br />
za pritiske koji dolaze sa svih strana – od<br />
konkurenata, kupaca i regulatornih tijela.<br />
Pravilno formulisani ekološki standardi<br />
mogu da podstaknu inovacije koje će smanjiti<br />
ukupne troškove proizvoda, ili povećati<br />
njegovu vrijednost. Takve inovacije<br />
omogućavaju kompanijama da produktivnije<br />
koriste različite utroške – od sirovina i energije<br />
do radne snage – i da time neutrališu<br />
troškove zaštite životne sredine, odnsono,<br />
okončaju pat-poziciju. Konačno, povećana<br />
produktivnost resursa čini kompanije više a<br />
ne manje konkurentnim.<br />
Vrijeme je da realnost savremene<br />
konkurencije počne da utiče na naše<br />
razmišljanje o odnosu između konkurent-<br />
nosti i životne sredine. Zemlje su po<br />
tradiciji bile konkurentne kada su njihove<br />
kompanije imale pristup najjeftinijim<br />
faktorima proizvodnje – kapitalu, radnoj<br />
snazi, energiji i sirovinama. Naprimjer, u<br />
industrijama koje se oslanjaju na prirodne<br />
resurse, konkurentne su bile kompanije i<br />
zemlje koje su ih imale u obilju. S obzirom<br />
na to da se tehnologija sporo mijenjala,<br />
komparativna prednost u proizvodnim<br />
činiocima bila je dovoljna za uspjeh.<br />
Današnja globalizacija predstavu o<br />
komparativnoj prednsoti čini zastarjelom.<br />
Kompanije mogu da nabavljaju jeftinije<br />
utroške bilo gdje, a nove tehnologije koje<br />
se brzo pojavljuju mogu da neutrališu<br />
probleme koje izazivaju troškovi proizvodnih<br />
činilaca. Naprimjer, kompanija<br />
koja je u matičnoj zemlji suočena s visokim<br />
troškovima radne snage, može automatizacijom<br />
da ukine potrebu za nekvalifikovanom<br />
radnom snagom. Suočena s<br />
nestašicom sirovina, kompanija može da<br />
nađe alternativne sirovine, ili da stvori<br />
sintetičke. Da bi riješile problem visokih<br />
troškova zakupa prostora, japanske kompanije<br />
su uvele takozvanu pravovremenu<br />
proizvodnju (just-in-time), čime izbjegavaju<br />
gomilanje zaliha u fabrikama.<br />
Jednostavno posjedovanje resursa više<br />
nije dovoljno. Danas je za konkurentnost<br />
potrebno njihovo produktivno korištenje.<br />
Kompanije mogu da povećaju produktivnost<br />
resursa ako efikasnije isporučuju<br />
postojeće proizvode, ili ako njihovi proizvodi<br />
imaju veću vrijednost za kupce,<br />
te su spremni da za njih više plate. Najkonkurentnije<br />
zemlje i kompanije sve<br />
rjeđe su one s pristupom najjeftinijim<br />
faktorima proizvodnje, a sve više one<br />
što svoje faktore koriste pomoću najsavremenije<br />
tehnologije i metoda upotrebe.<br />
S obzirom na to da se tehnologija<br />
stalno mijenja, nova paradigma globalne<br />
konkurentnosti zahtjeva sposobnost brzog<br />
inoviranja.<br />
Ova nova paradigma ima dalekosežne<br />
implikacije kada je riječ o raspravi u vezi s<br />
ekološkom politikom – kako joj prići, kakve<br />
propise donijeti i koliko strogi oni treba da<br />
budu. Ona je spojila unapređenje životne<br />
sredine i konkurentnost. Važno je produk-<br />
tivno koristiti resurse bez obzira na to da li<br />
su prirodni i fizički, ili humani i finasijski.<br />
Ekološki napredak zahtjeva od kompanije<br />
inoviranje kako bi se povećala produktivnost<br />
resursa – a to je upravo ono što<br />
zahtjevaju novi izazovi globalne konkurencije.<br />
Opirati se inovacijama koje smanjuju<br />
zagađenje, kao što je to sedamdesetih <strong>godina</strong><br />
činila američka industrija automobila,<br />
izazvaće ne samo ekološku štetu već i gubitak<br />
konkurentnosti u globalnoj privredi.<br />
Zemlje u razvoju koje se i dalje drže metoda<br />
koji podrazumijevaju rasipanje resursa<br />
i izbjegavaju ekološke standarde zato što su<br />
«suviše skupi» ostaće nekonkurentne i sam<br />
esebe će osuditi na siromaštvo.<br />
U stvari, reakcija neke grane na<br />
ekolške probleme može da bude glavni<br />
indikator njene ukupne konkurentnosti.<br />
Ekološka regulativa ne mora neizbježno<br />
sve kompanije da dovede do inovacija i<br />
konkurentnosti, ili do veće produktivnosti.<br />
Uspjeh će ostvariti samo kompanije<br />
koje uspješno uvode inovacije. Zaista<br />
konkurentna firma prije će nove standarde<br />
shvatiti kao izazov i na njih odgovoriti inovacijama.<br />
Nekonkurentna firma, s druge<br />
strane, ne mora da bude orijentisana na<br />
inovacije, što je može navesti na to da se<br />
sve vrijeme bori protiv regulative.<br />
Uopšte ne iznenađuje što se rasprava koja<br />
sučeljava životnu sredinu i konkurentnost razvija<br />
onako kako se razvija. U stvari, ekonomski<br />
destruktivne borbe u vezi s redistribucijom<br />
pedstavljaju normu u mnogim oblastima javne<br />
politike. Međutim, sada je vrijeme da se paradigma<br />
promijeni kako bi nas povela u novi vijek.<br />
Međunarodna konkurencija se dramatično<br />
promijenila tokom posljednjih nekoliko decenija.<br />
Viši menadžeri, koji su stasali u vrijeme<br />
kada je ekološka regulativa bila sinonim<br />
za sudske sporove, vidjeće sve više dokaza da<br />
na ekološkim poboljšanjima može dobro da<br />
se zaradi. Uspješni ekolozi, regulatorna tijela<br />
i kompanije odbaciće stari supstitucioni odnos<br />
i stvoriće ekonomsku logiku koja će povezati<br />
životnu sredinu, produktivnost resursa, inovacije<br />
i konkurentnost. n<br />
Prevod i obrada: Prof. dr. Fahrudin Šebić<br />
Izbor iz knjige M. E. Porter<br />
«O konkurenciji», Fefa, Beograd, <strong>2008</strong>.<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
5
ČOVJEK I PROSTOR<br />
Osim što je narušena okolina i<br />
uslovi u kojem živi gradsko<br />
stanovništvo, grad danas u maloj<br />
mjeri pruža sigurnost i humanost. Elementarni<br />
ljudski odnosi su narušeni. U<br />
gradu je došlo do pojave raznih anomija.<br />
Anomija je stanje loma društvene normativne<br />
strukture, situacija kad se norme<br />
ne poštuju, nema regulacije i integracije.<br />
Zapaženo je da se <strong>broj</strong> nenormalnih<br />
ponašanja neobično povećava procesom<br />
industrijalizacije i urbanizacije. Ova je<br />
pojava zabilježena posebno i u savremenom<br />
društvu nekih zemalja u razvoju<br />
koje se ubrzano industrijaliziraju.<br />
Najtipičniji i najčešći oblici anomija su:<br />
samoubice, pobačaji, profesionalni prestupnici,<br />
skitnice, narkomani, seksualna<br />
patologija, psihoze i neuroze i masovne<br />
mentalne epidemije. Ovi oblici anomija<br />
su u stalnom porastu. Pored ovih anomija,<br />
negativan uticaj gradskog života takođe<br />
se ispoljava i u njavišoj mjeri na ličnost, te<br />
na primarne socijalne grupe gdje spadaju<br />
porodica i susjedstvo te grupe u kojima<br />
provodimo slobodno vrijeme.<br />
6<br />
PODJELE I SLObODA<br />
Zbog tjeskobe prostora u kome su<br />
smještene ličnosti u gradu, postoje uslovi<br />
za pritisak na psihu i na nerve čovjeka.<br />
Samo na prvi pogled, grupisanje ljudi na<br />
malom prostoru odgovara težnji čovjeka<br />
ka zbližavanju s drugim ljudima. Sve su<br />
češća sociološka istraživanja koja pokazuju<br />
da su gomile u velikim gradovima<br />
samo zbir usamljenih individua koje<br />
su prostorno bliske, ali su društveno<br />
udaljene jedna od druge. Pojedinac u<br />
savremenom gradu samo je jedan dio<br />
mase, tj. usamljene gomile. Kod ličnosti<br />
je zastupljena anksioznost i agresivnost te<br />
otuđenja ličnosti. U ovom slučaju pod tim<br />
pojmom podrazumijevamo nemoć, besmisao,<br />
anomija koja dolazi usljed dezorganizacije<br />
ličnosti, izolacija i alijenacija<br />
ličnosti od samoga sebe. Psihološki tip<br />
građanina se odlikuje iz velike učestalosti<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
urbANE SrEDINE<br />
ZA HUMANE cILJEVE<br />
i različitosti susreta, doživljaja i utisaka<br />
u gradu koji dovode do ‘’intezifikacije<br />
nervnog života’’. Pored novca, sve razvijenija<br />
društvena i tehnička podjela<br />
rada, tržište, berza i vrijeme su također<br />
tipična obilježja grada koji tjera čovjeka<br />
da reaguje apstrahovanjem i doprinosi<br />
formiranju blazirane ličnosti. Bitna osobina<br />
građanina je uzdržanost prema sebi<br />
sličnima, te je karakteristična površnost<br />
odnosa. Svi kvaliteti koje grad razvija<br />
kod individue se preobražavaju u njihovu<br />
suprotnost, potreba za autentičnošću i za<br />
zajedništvom je samo obrnut izraz jednog<br />
tipa odnosa zasnovanog na averziji ili<br />
na držanju na distanci. Gradska sloboda<br />
otuđuje, pervertira i poriče.<br />
Zastupljene su mnoge devijantnosti,<br />
kao i delikvencije. Devijantnost je<br />
sociološki pojam koji označava situaciju<br />
odstupanja od društvenih normi i vrijednosti.<br />
Delikventnim ponašanjem određuje<br />
se ograničeni skup postupaka koji uzrokuju<br />
društvenu štetu ili opasnost, ali uz<br />
primjenu načela da nije kažnjivo ono djelo<br />
koje nije kao takvo određeno zakonom.<br />
Sve ove anomije i devijantna<br />
ponašanja u gradskoj sredini su postala<br />
svakodnevnica s kojom živimo. Mnogi<br />
sociolozi sve više govore o tyranopolisu,<br />
tj. gradu u kojem su zavladali ‘’podzemlje’’<br />
i potpuna anomija. Mnogi autori<br />
smatraju da Los Angeles predstavlja jedan<br />
od najotuđenijih gradova. Los Angeles<br />
je veliki centar industrijske slike. Na<br />
isto tako eminentan način reprezentuje<br />
novi tip grada: raspršen, dezartikulisan.<br />
Silikonska dolina koja se nalazi u njegovoj<br />
blizini i koja je svjetski centar novih<br />
tehnologija informacije tek je bezoblična<br />
gomila hangara. Decentriran i razvučen<br />
urbani prostor se rasparčava, sve je tu na<br />
hrpi, ali nesređeno. On prska, cijepa se.<br />
Tu se ne može više govoriti o društvu, jer<br />
gradom haraju droga, kriminal, gangsteri,<br />
grade se prozračni kvartovi namijenjeni<br />
isključivo bogatima, koje čuva privatna<br />
policija – unutar njih privilegovani se<br />
bave svojim poslovima, zaštićeni od<br />
Amela Potur<br />
Usljed eksplozivne sile ljudskog sanjanja čovjek sada ima priliku ne samo da se uhvati u<br />
koštac sa problemima nego i da analizira i razumije grad njegove krize<br />
truleži i bijede kojom su okruženi. Ovdje<br />
je uočljiva jedna dualna struktura- gospodari<br />
koji profitiraju od aktualnih opticaja i<br />
s druge strane bijednici koji se s mukom<br />
bore za goli život. Ovakva dualizacija je<br />
produkt slabljenja, pa čak i rušenja moderne<br />
države. Da li su u narastanju gradovi<br />
daleko od Los Angelesa?’’<br />
MOGUĆA RJEŠENJA<br />
Čovječanstvo se danas nalazi pred izazovom<br />
od kojeg ovisi opstanak ljudske na<br />
vrste. Postoje određena pitanja u razvoju<br />
savremenog društva čije rješavanje predstavlja<br />
interes svih društava, ali i rješavanje<br />
tih pitanja zahtijeva angažovanje svih<br />
društava. Globalnim problemima savremenog<br />
društva nazivaju se oni problemi<br />
koji proizilaze iz svojevrsnog ujedinjavanja<br />
svih društava u jedno društvo –<br />
ujedinjavanje čovječanstva. Rješavanje<br />
tih problema je pretpostavka opstanka<br />
čovječanstva kao ljudske zajednice i njihovo<br />
rješavanje zahtjeva i pretpostavlja<br />
angažovanje svih društava kao ljudske<br />
zajednice. Naučno je dokazano i opšte<br />
prihvaćeno saznanje da ljudski opstanak<br />
na zemlji ovisi od života hiljadu vrsta biljaka,<br />
životinja, mikroorganizama, fizičkih<br />
i hemijskih procesa u atmosferi, okeanima<br />
i slatkoj vodi, a sve to postoji u jednom<br />
prirodno–ekološkom pokretu. Sociologija<br />
kao nauka o najopštijim zakonitostima nastanka,<br />
strukture i razvoja ljudskog društva,<br />
sa novim sociološkim promišljanjem<br />
karaktera odnosa društva i prirode nastaje<br />
potreba za novim etičkim normama.<br />
Između očuvanja ljudskog roda i ljudskog<br />
društva i zaštite zemlje, kao okvira života<br />
čovjeka i društva postoje specifične veze<br />
koje imaju svoje oblike ispoljavanja i svoje<br />
zakonitosti razvoja. Otkrivanje tih veza i<br />
saznanje zakonitosti njihovog razvoja bitne<br />
su pretpostavke čovjekovog racionalnog<br />
odnosa prema prirodi koji treba da obezbijedi<br />
očuvanje ekološke ravnoteže uz stalan<br />
razvoj proizvodnih snaga i humanizacije<br />
društvenih odnosa. Navedeni problemi će
ČOVJEK I PROSTOR<br />
Vrtimo se u krug Foto: S.S.Sam<br />
se umnožavati ako ih ne počnemo odmah<br />
rješavati. Naprimjer, u 1940. godini, kad<br />
je odlučeno da se stvori atomska bomba,<br />
SAD su doznačile 200 milijuna dolara i<br />
pozvale eksperte iz cijelog svijeta da obave<br />
taj posao za dvije godine. Istim poletom bi<br />
trebalo početi rješavati ove probleme, samo<br />
sa malo većim smislom za hitnost! Budući<br />
da je kriza postala akutna, upozorava se da<br />
je potrebno poduzeti slijedeće akcije – neposredne<br />
akcije da se spriječi pogoršavanje<br />
situacije prije nego što bude prekasno:<br />
- moratorij za neprovjerene<br />
tehnološke inovacije koje nisu neophodne<br />
za nadživljavanje, što vrijedi i za sisteme<br />
naoružavanja, te zabrana pravljenja<br />
supersoničnih letjelica, novih pesticida,<br />
novih plastičnih materijala, izgradnje velikih<br />
nuklearnih centrala. Ovo se odnosi i<br />
na ekološki neprovjerene inženjerske projekte<br />
(zabrana gradnji brana na rijekama,<br />
zahtjev za zemljom u džunglama, rudarstvo<br />
pod morem);<br />
- primjena postojeće tehnologije<br />
za kontrolu zagađivanja na energetska<br />
postrojenja, na industriju općenito,<br />
reciklaža materijala u velikim razmjerama<br />
kako bi se usporilo iskorištavanje prirodnih<br />
resursa, brzo uspostavljanje internacionalnih<br />
ugovora o kvalitetu okoline,<br />
podložnih reviziji kad to zatraži bolje<br />
poznavanje ekoloških potreba;<br />
- intenzivniji programi u svim<br />
dijelovima svijeta u cilju smanjenja porasta<br />
stanovništva, ali da se pri tom ne<br />
ugroze ljudska prava. Važno je da ti programi<br />
budu praćeni smanjenjem potrošnje<br />
kod privilegiranih klasa, te da se postigne<br />
pravednija raspodjela hrane i svih dobara<br />
među svim ljudima;<br />
- nacije moraju pronaći načina<br />
da ukinu rat, razgrade nuklearno oružje<br />
i unište hemijsko i biološko oružje. Posljedice<br />
jednog globalnog rata bile bi<br />
neposredne i nepopravljive.10<br />
Teško je svaki problem riješiti na<br />
njegovom početku. Urbani problem<br />
značajniji je od drugih čovjekovih prob-<br />
lema, pa je utoliko i teži, ali nema razloga<br />
zbog kojeg bismo vjerovali da čovjek<br />
nije u stanju da se bori s ovim problemom.<br />
Najčešće nailazimo na predviđanja<br />
da čovječanstvo ide ka jednom velikom<br />
gradu- ekumenopolise: ‘’Na kraju<br />
slijedećeg vijeka ekumenopolis će<br />
se već uobličiti, a to je vrijeme kad će<br />
čovječanstvo dostići svoju zrelost, i on<br />
će se dalje kao cjelina postepeno razvijati<br />
poboljšavajući svoje dijelove.’’<br />
Postoji jedan aspekt grada čiji indikatori<br />
rastu brže od ostalih, a to je kompleksnost.<br />
Postoji samo jedna sila koja<br />
raste brže od kompleksnosti grada, a to je<br />
ljudsko saznanje. Usljed eksplozivne sile<br />
ljudskog saznanja čovjek sada ima priliku<br />
ne samo da se uhvati u koštac sa problemom<br />
nego i da analizira i razumije grad i<br />
njegove krize. n<br />
Odlomak iz diplomskog rada<br />
"Grad i ekološka kriza " odbranjen na Fakultetu<br />
političkih nauka u Sarajevu<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
7
OSMATRANJE ATMOSFERE<br />
Ozonosfera nije zaseban sloj atmosfere,<br />
nego se tako naziva zona od<br />
otprilike 20 do 50 km u kojoj je<br />
najveća koncentracija ozona.Ta zona se<br />
najvećim dijelom nalazi u stratosferi. Ozon<br />
je alotropska modifikacija kisika i njegova<br />
formula je O 3 . Ovakva molekula je nestabilna,<br />
ali zato i veoma kemijski aktivna.<br />
Ozonosfera je veoma dinamičan sloj u<br />
kome neprestano traju fotokemijski procesi<br />
nastanka i nestanka ozona uz posredstvo<br />
fotona ultraljubičastog dijela Sunčevog<br />
spektra (valnih duljina 180-240 nm). To su<br />
fotokemijske reakcije tipa:<br />
Molekula O 2 disocira na atome reakcijom,<br />
O 2 -2O<br />
A time nastali atomi kisika odmah reagiraju<br />
sa O 2<br />
O+O 2 - O 3<br />
Jedan dio tako nastalog ozona razori se<br />
reakcijom s atomima kisika nastalima u prvoj<br />
reakciji<br />
O+O 3 - 2O 2<br />
Pored toga, ozon se kao kemijski veoma<br />
aktivna molekula jedini i sa ostalim plinovima<br />
u atmosferi, prije svega sa dušikom.<br />
Ova osobina ga čini i veoma osjetljivim<br />
na promjene u sastavu atmosfere, jer novi<br />
plinovi u atmosferi znače i nove kemijske<br />
reakcije, tako da narušavaju finu ravnotežu<br />
u procesu nastanka i nestanka molekula<br />
ozona.<br />
Ozona je veoma malo u atmosferi Ozon<br />
čini manje od milijuntog dijela svih plinova<br />
u atmosferi. Sam ozon iz atmosfere tvorio<br />
bi sloj debeo samo 3 mm, ali je nužan za<br />
život na zemlji. Činjenica da se jedan dio<br />
fotona ultraljubičaste svjetlosti “troši” u<br />
gore navedenim reakcijama, smanjila je<br />
njihov prodor do Zemljine površine.<br />
Kada je to zračenje prestalo prodirati<br />
do Zemljine površine, počeo se život razvijati<br />
i na površini: živim je organizmima<br />
postao dostupan površinski sloj oceana i<br />
svih kopna. To veliko povećanje dostupnog<br />
životnog prostora uvjetovalo je bujanje<br />
života i daljnji porast udjela kisika u zraku.<br />
Ozonski sloj, koji je u početku nastajao<br />
relativno blizu površine planeta, pomalo se<br />
dizao.<br />
U zadnjih sto pedeset <strong>godina</strong>, koliko<br />
traje industrijska era, razni plinovi prodiru<br />
u atmosferu kao produkt ljudske aktivnosti<br />
8<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
i na različit način narušavaju dotadašnje<br />
fizikalne i kemijske procese u atmosferi.<br />
Jedni od najopasnijih po ozonski sloj su<br />
freoni.<br />
Transport između troposfere i stratosfere<br />
otežan je temperaturnom inverzijom na<br />
tropopauzi i traje <strong>godina</strong>ma. U stratosferu<br />
mogu dospjeti samo spojevi koji se tamo<br />
izravno ispuštaju, te oni koji imaju dugi<br />
životni vijek u atmosferi.<br />
Klorovodici ili freoni su halogenirani<br />
ugljikovodici, što znači da su u njima atomi<br />
vodika zamijenjeni fluorom ili klorom.<br />
To su sintetski spojevi, a prvi put su<br />
proizvedeni 1902. godine.<br />
Zbog svojih svojstava potpuno halogeni<br />
freoni metanova i etanova reda smatrani<br />
su idealnim spojevima. Imaju visoku<br />
i toplinsku i kemijsku postojanost pa ne<br />
djeluju korozivno i slabo su otrovni, ili potpuno<br />
neotrovni. Zbog tih su prednosti, a i<br />
zbog svoje niske točke vrelišta, freoni našli<br />
široku upotrebu kao sredstva za hlađenje,<br />
tj. za prijenos topline u hladionicima i klimatizatorima.<br />
Oni također služe i kao potisni<br />
plin u aersol-sprejevima, zatim kao<br />
toplinski izolatori, otapala za čišćenje fine<br />
elektronike i pri sterilizaciji.<br />
Postupak proizvodnje bazira se na<br />
Željko Majstorović, dipl.inž. - klimatolog<br />
rANE NA OzONSKOm SLOJu<br />
Rezultati provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj najbolji su<br />
dokaz da globalna borba protiv globalnih ekoloških problema može biti uspješna<br />
Pogled u sunce<br />
zamjeni atoma klora kloriranih ugljikovodika<br />
fluorom iz bezvodnih fluorovodika<br />
u prisutnosti antimon-pentafluorida kao<br />
katalizatora. Najviše se upotrebljavaju<br />
CFC 11 (triklorofluorometan), CFC<br />
12(diklorodifluorometan), te CFC 113,<br />
CFC 114 i CFC 115. Freoni su inertni i<br />
zadržavaju se u atmosferi 75-100 <strong>godina</strong>,<br />
što znači da su mogli difundirati u stratosferu.<br />
Tamo ih na otprilike 25 km visine fotolizira<br />
UV zračenje i oni postaju izvorom<br />
klorovih radikala koji djeluju pogubno za<br />
ozon.<br />
Nastaju ciklične reakcije<br />
Cl + O 3 CIO+O2<br />
CIO +O Cl+O2<br />
Tj. O 3 +O 2O2<br />
Monoksidklor CIO popularno se naziva<br />
dimeni pištolj. Njegov nalaz u stratosferi<br />
je krunski dokaz da na nekom području<br />
traje proces uništenja ozona. Prema modelu,<br />
svaki atom kolora može razoriti 105<br />
molekula ozona. Dolazi do vezanja klora<br />
na NO 2 ili vodika.<br />
Cl+ H HCl<br />
CiO + NO 2 ClONO 2<br />
Godine 1985. grupa britanskih znanstvenika<br />
objavila je rezultate svojih<br />
višegodišnjih mjerenja. Pokazalo se da je<br />
količina ozona od 1977. do 1984. godine<br />
pala u polarnoj stratosferi nad Antarktikom<br />
više od 40%, a nivo ozona drastično<br />
je nizak u rujnu i listopadu. Normalna<br />
količina ozona u tom području je 380<br />
Dobsonovih jedinica, a pojavilo se veliko<br />
područje s količinom ozona manjom od 150<br />
DU šire od površine kontinenata nazvanog<br />
ozonskom rupom. Bilo je to zvono za uzbunu,<br />
pa je počelo intenzivno proučavanje<br />
kemizma atmosfere i međunarodna suradnja<br />
na ograničavanju upotrebe CFC-a.<br />
Proučavanje stratosferskog ozona<br />
donijelo je mnogo iznenađenja i svi mehanizmi<br />
još nisu poznati. Za ekstremno<br />
niske količine ozona odgovorne su heterogene<br />
reakcije na česticama leda polarnih<br />
stratosferskih oblaka. One se formiraju pri<br />
vrlo niskim temperaturama od kemijskih<br />
elemenata i spojeva koji se nalaze u zraku.<br />
Reakcije su:<br />
HCI + CIONO 2 - HNO 3 + CO 2<br />
H 2 O + CIONO 2 - HNO 3 + HCIO<br />
CIO + CIO- CI 2 O 2<br />
Klor je tako preobražen u reaktivnu for
mu, jer ga sunce oslobađa u proljeće, a ni -<br />
tratna kiselina se ispire iz stratosfere.<br />
Te su kemijske promjene osigurale<br />
karakteristične gubitke ozona na širinama<br />
unutar polarnoga kruga, gdje se pojavljuju<br />
stratosferski oblaci.<br />
Deficit ozona nije svugdje isti. Obla -<br />
sti različite koncentracije ozona putuju<br />
nebom, tako da se koncentracija i iznad<br />
našeg područja stalno mijenja. O “ozonskoj<br />
rupi” možemo govoriti samo iznad oblasti<br />
Južnog pola. U skladu sa dosad rečenim,<br />
deficit ozona dovodi do povećanog prodora<br />
ultraljubičastih zraka do površine Zemlje,<br />
što predstavlja veliku opasnost za zdravlje<br />
ljudi i život na planeti uopće.<br />
Ove činjenice su u rujnu 1987. godine<br />
dovele do potpisivanja tzv. “Montrealskog<br />
protokola”, koji je označio početak svjetske<br />
akcije na zaštiti i spašavanju Ozonskog<br />
sloja.<br />
Predstavnici 191 zemlje potpisnice<br />
Montrealskog protokola, na svom 19. sastanku<br />
prošle godine u Montrealu, postigli su<br />
sporazum o ukidanju proizvodnje i uporabe<br />
HCFC-a (hidroklorofluorougljika) do 2020.<br />
godine u razvijenim zemljama i do 2030.<br />
godine u zemljama u razvoju, skrativši<br />
postojeće rokove za po 10 <strong>godina</strong>.<br />
Vlade su se prema odredbama sporazuma<br />
suglasile zamrznuti proizvodnju<br />
HCFC-a do 2013. godine na razini<br />
prosječne proizvodnje u 2009. i 2010.<br />
godini. Razvijene zemlje obavezale su se<br />
smanjiti proizvodnju i uporabu HCFC-a za<br />
75 posto do 2010. i za 90 posto do 2015. na<br />
putu do potpunog ukidanja 2020. Obaveze<br />
zemalja u razvoju su smanjenje proizvodnje<br />
i potrošnje za 10 posto do 2015., za 35<br />
posto do 2020. i 67.5 posto do 2025., s punim<br />
ukidanjem 2030.<br />
Ova akcija nije do kraja provedena, ali i<br />
dalje traje, a njeni rezultati su već vidni.<br />
Rezultati provedbe Montrealskog protokola<br />
o tvarima koje oštećuju ozonski sloj<br />
najbolji su dokaz da globalna borba protiv<br />
globalnih ekoloških problema može biti<br />
uspješna.<br />
Ugodno je bilo prošle godine u sklopu<br />
obilježavanja 20. godišnjice potpisivanja<br />
Montrealskog protokola i Međunarodnog<br />
dana zaštite ozonskog sloja slušati<br />
ocjene stručnjaka da je riječ o jednom od<br />
najuspješnijih međunarodnih sporazuma<br />
jer je postignuto znatno globalno smanjenje<br />
emisija za ozon štetnih tvari u zrak<br />
Ujedinjeni su narodi 1994. proglasili<br />
16. rujan Danom zaštite ozonskog sloja sa<br />
ciljem da se naglasi važnost provedbe Montrealskog<br />
protokola o tvarima koje oštećuju<br />
ozonski sloj. <br />
ZANIMLJIVA EKOLOGIJA<br />
KISELI PLJUSAK JOŠ TRAJE RAJE R<br />
Kvalitet vode se poboljšava, ali se tlo ne osjeća dobro<br />
Za kisele kiše se kaže da su pojava<br />
„karakteristična za 1980. godine“, ali problem<br />
još uvijek nije nestao. Istraživači su<br />
prijavili da tlo širom sjeveroistoka SAD-a<br />
nastavlja da se kiseli, unatoč činjenici da se<br />
procenat kiselih kiša smanjio za 50% u usporedbi<br />
sa 1973. godinom, kada je zabilježen<br />
najveći procenat ovih kiša.<br />
Ovo možda donosi smanjenju šećernog<br />
javora i crvene omorike u regionu, kažu<br />
istraživači.<br />
„Kvalitet vode se poboljšava, ali tlo nastavlja<br />
da se pogoršava“, kaže Ričard Varbi<br />
(Richard Warby), iz Međunarodne korporacije<br />
za okoliš na Princetonu, N.J.<br />
Varbi, koji je vodio istraživanja dok je<br />
još bio na Univerzitetu Syracuse u Njujorku,<br />
izložio je nalaze na sastanku Američke<br />
geofizičke unije Fort Lauderdale, Fla.<br />
Kisele kiše u Americi su prvenstveno<br />
posljedica emisija iz elektrana kamenog uglja,<br />
posebno sumpornog dioksida.<br />
Kisele kiše su se smanjile otkad su donesene<br />
odredbe koje se odnose na emisiju<br />
sumpornog dioksida, a utvrđene su Aktom<br />
čist zrak (eng. Clean Air Act) iz 1970. i<br />
1990. godine.<br />
Aluminijske supstance, s druge strane,<br />
su kisele i aluminij, pod uticajem kiselina,<br />
mijenja inertni oblik tla u reaktivan. Taj<br />
reaktivni, pokretni oblik je, u visokim koncentracijama,<br />
toksičan za biljke.<br />
„Dolazi do zamjene nutricijenta<br />
toksičnom supstancom“, kaže Čarls Driskol<br />
(Charles Driscoll), još jedan od učesnika<br />
ove studije sa Univerziteta Syracuse.<br />
„Tlo je izgleda osjetljivije od površinskih<br />
voda“, dodao je.<br />
„ Količina kiselih kiša se očigledno do -<br />
voljno smanjila, pa se jezera i potoci mogu<br />
oporaviti, možda uz dodatnu pomoć priobal -<br />
nih i jezerskih sedimenata“, kaže Driskol.<br />
Ali to nije dovoljno za tlo.<br />
„Razina kiselosti je još uvijek suviše visoka<br />
da bi se izbjeglo opadanje kalcijuma i<br />
magnezija u tlu“, rekao je.<br />
Najsnažniji efekat je zabilježen u<br />
središnjoj Novoj Engleskoj (New England)<br />
i Majni (Maine), kaže Verbi, što je<br />
iznenađujuće, jer je ova regija primila manju<br />
količinu kiselih kiša od drugih regija, kao<br />
što su to Adirondacks, Catskills i Poconos.<br />
Razlog ovome možda leži u činjenici da<br />
je tlo u ovim drugim područjima već velikim<br />
dijelom bilo lišeno kalcija još od perioda<br />
kada su uzeti prvi uzorci tla 1984. godine,<br />
rekao je.<br />
Iako su se površinske vode dijelom oporavile,<br />
jezera i potoci ipak mogu zadobiti<br />
novi udarac ako neutralizirajuća osobina tla<br />
nastavi opadati.<br />
„Mi imamo model simulacije koji pokazuje<br />
da će se oporavak desiti u slijedećih<br />
nekoliko decenija“, kaže Driskol. „Ali, ako<br />
se bazično stanje tla ne popravi, oporavak<br />
se možda neće nastaviti i moće ćete vidjeti<br />
opadanja u kvaliteti površinskih voda za 70,<br />
80 i 100 <strong>godina</strong>.“<br />
Međudržavno pravilo o čistom zraku<br />
(The Clean Air Interstate Rule), koje uspostavlja<br />
strožija ograničenja o puštanju<br />
sumpornog dioksida i oksida nitrogena iz<br />
dimnjaka elektrana u 28 država, će imati<br />
učinka u toku slijedećih sedam <strong>godina</strong> i<br />
dovesti do dodatnog smanjenja kiselih<br />
kiša.<br />
„Još uvijek je dug put pred nama“, kaže<br />
Driskol. <br />
(prevela i priredila Anida Džanko)<br />
Jessica Marshall, Discov ery News<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
9
Odmah da kažem da je riječ o GOSPINOJ<br />
PAPUČICI (Cypripedium calceolus L.).<br />
Ona spada u golemu familiju orhideja ili<br />
kaćuna (Orchidaceae) koja sa svojih čak oko<br />
25.000 vrsta spada među naj<strong>broj</strong>nije cvjetnice u<br />
biljnom svijetu. Gotovo sve te vrste su rasprostranjene<br />
u vlažnim tropskim šumama (tropski<br />
predjeli Južne Amerike i jugoistočne Azije) i<br />
većinom žive u krošnjama tropskog drveća, a<br />
prema načinu života nazivamo ih epifite. Um -<br />
jerena do hladna područja (Europa, Azija) nastajanjuju<br />
tzv. terestrične orhideje, tj. one koje<br />
žive u zemlji. Takvih ima u Evropi samo oko<br />
10<br />
BILJNI SVIJET BIH<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
120 vrsta s <strong>broj</strong>nim podvrstama, a u Bosni i<br />
Hercegovini oko 80 vrsta i podvrsta. Mnoge<br />
od njih imaju šire euroazijsko rasprostranjenje,<br />
a neke od njih su veoma rijetke, a gospina<br />
papučica spada među najrjeđe u našoj flori. Oblikom<br />
svojeg raskošnog cvijeta ona se razlikuje<br />
od svih naših orhideja. Njezin cvijet se odlikuje<br />
posebnom građom. Ono što odmah pada u oči<br />
je medna usna (labellum) koja, uz malo mašte,<br />
podsjeća na elegantnu papučicu (što se lijepo<br />
vidi na priloženim fotografijama).<br />
Znanstveno ime roda potječe od grčkog<br />
nadimka za božicu Veneru (Kypris) i pa-<br />
Dr.sc. Čedomil Šilić<br />
GOSPINA PAPUČICA<br />
INTERESANTNA I RIJETKA<br />
Susret s ovom jedinstvenom orhidejom naše flore ostavlja botanič ara bez daha<br />
1. donji dio stabljike, sa podankom, 2. cvijetni pupoljak, 3. cvijet sprijeda,<br />
4. medna usna (LABELLUM), 5. cvijet, u stadiju precvetavanja,<br />
6. plodnica, poprečni presjek, 7. sjemenka<br />
dila = cipelica zbog sličnosti njezine velike<br />
medne usne na raskošnu cipelicu. Otuda i<br />
njezina popularna imena „gospina“ ili „venerina<br />
papučica“. Nju je prvo opisao švedski<br />
prirodoslovac Carl Lineé (1707.-1778.)<br />
davne 1753. godine.<br />
Susret botaničara s ovom jedinstvenom<br />
orhidejom naše flore ostavlja ga bez daha.<br />
Isto je i s drugim posjetiteljima naših predivnih<br />
šuma. Samo što su ti susreti veoma rijetki<br />
jer su i nalazišta ove vrste izuzetno rijetka.<br />
Njezinu rijetkost možemo shvatiti iz činjenice<br />
da je u herbarsku zbirku Prirodnjačkog<br />
odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,<br />
koja predstavlja najveći trezor naše<br />
flore, u posljednjih 120 <strong>godina</strong> njezina postojanja<br />
uloženo samo nekoliko primjeraka<br />
sa malo<strong>broj</strong>nih lokaliteta. Samo dva od njih<br />
koje je prikupio rano preminuli, kustos Zemaljskog<br />
muzeja BiH F. Fiala (1861.-1898.);<br />
jedan na Starom gradu kod Sarajeva (1892.)<br />
i jedan s Klekovače u zapadnoj Bosni (1891.)<br />
su citirani u Flori Bosne i Hercegovine iz<br />
1903., poznatog austrijskog botaničara G.<br />
Becka (1856.-1931.). Jedan od tih u spomenutoj<br />
herbarskoj zbirci je i primjerak sakupljen<br />
na Klekovači koji je prikupio 1893. poznati<br />
prirodoslovac E. Brandis (1834.-1921.). Od<br />
tih starih nalazišta je i primjerak koji je prikupio<br />
03. VI. 1906. K. Maly (1874.-1951.),<br />
neumorni istraživač bosanskohercegovačke<br />
flore, u klisuri Paljanske Miljacke kod V.<br />
Orlovače. Samo još dva lokaliteta koja su evi -<br />
dentirali botaničari Zemaljskog muzeja BiH<br />
u novije vrijeme; jedan od crnoborove šume<br />
kod vodopada Skakavac kod Sarajeva (05.<br />
VI 1966.) i drugi iz gornjih visinskih dijelova<br />
kanjona Rakitnice (08. V. 1966.) se nalaze u<br />
ovoj golemoj muzejskoj herbarskoj zbirci.<br />
Ovi oskudni nalazi prikupljani u tako dugom<br />
vremenskom periodu ukazuju na veliku rijetkost<br />
ove interesantne vrste naše flore.<br />
U cijelom umjerenom pojasu nesumljivo<br />
su kaćuni (orhideje) najviše ugrožena biljna<br />
skupina. Zbog <strong>broj</strong>nih negativnih utjecaja od<br />
strane čovjeka, u svim zemljama Europe se<br />
vrste ove velike familije orhideja nalaze na<br />
listama zaštićenih biljnih vrsta. Neke od tih<br />
vrsta se nalaze sa spomenutim listama radi rijetkog<br />
pojavljivanja u prirodi, kakav je slučaj<br />
s gospinom papučicom. Od 1966. kada je objavljena<br />
Lista endemičnih, rijetkih i ugroženih<br />
biljnih vrsta Bosne i Hercegovine gospina<br />
papučica, uz <strong>broj</strong>ne dr uge vrste, se nalazi na<br />
ovoj Listi kao jedan od najrjeđih biljnih vrsta<br />
naše bogate i raznovrsne flore.
NJEGOVO VELIČANSTVO DRVO<br />
mOJA KrOŠNJA, mOJA SNAgA<br />
Ne kaže se slučajno Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova šuma<br />
Godinama razmišljam da posvetim<br />
jedan članak drveću.<br />
Ne želim preopširan tekst<br />
jer svako drvo samo za sebe «kaže»<br />
više od svih riječi na svijetu. Želim<br />
da pobudim pažnju čitalaca da gleda<br />
i da osjeti snagu, ljepotu, draž, jačinu,<br />
eleganciju, izdržljivost, snalažljivost,<br />
strpljivost, druželjubivost, darežljivost<br />
drveta.<br />
Odrasla sam u kraju sa puno bukove<br />
i crnogorične šume. Možda sam<br />
u svojoj podsvijesti sačuvala veliko<br />
poštovanje prema drveću, jer mi se,<br />
dok sam bila dijete, svako drvo činilo<br />
ogromno. Kasnije, kada sam saznala<br />
da tako veliko drvo izraste iz jedne<br />
sitne, često i okom jedva vidljive sjemenke,<br />
još više sam počela cijeniti to<br />
biće zvano «drvo». Kada raste drvo<br />
se čini kao živa slika, kao da slikarev<br />
rad traje i traje u vremenu i prostoru.<br />
Divim se drveću u svim fazama rasta<br />
i razvoja. Malo drvo se nemoćno<br />
bori za svoj opstanak i gledamo ga<br />
odozgo; kada doraste našu veličinu<br />
upoređujemo se sa njim, a kada nas<br />
preraste dižemo glavu da ga vidimo,<br />
gledamo i divimo mu se.<br />
Ljubav prema drveću treba razvijati.<br />
Ono tu ljubav stalno uzvraća.<br />
Djeci je važno usaditi ljubav prema<br />
prirodi bez obzira na njihovo<br />
buduće zanimanje. Bitno je da budući<br />
građevinac zna dosta o drveću, jer će<br />
ga tako uvažavati. Šumar će svakako<br />
kao profesionalac učiti o drveću. On<br />
će ga saditi po radnom zadatku.<br />
Danas se bavim poslom u koji<br />
spada i sadnja drveća. Svaki dan u<br />
kojem sadimo drvo ili drveće je za<br />
mene praznik – crveno slovo u mome<br />
kalendaru. Nauživala sam se plodova<br />
drveća koje sam posadila i osvježila<br />
u sjeni mnogih od njih. I mnogi drugi<br />
ljudi. Vežem se za svako drvo koje<br />
sam posadila. Tugujem za svakim<br />
koje se osušilo.<br />
Pitam se zašto umjesto tolikih kamenih<br />
spomenika na grobljima rađe<br />
Zaštita drveća prilikom rekonstrukcije parkovskih staza u<br />
Central-parku u Londonu (Snimljeno 13.02.<strong>2008</strong>. godine)<br />
ne posadimo «svoje» drvo koje može<br />
biti naš najveći spomenik. Ionako<br />
nam je iz života poznato da se kaže<br />
Suljin orah, Jovina kruška ili Milanova<br />
šuma. Po tome se više pamte ljudi<br />
i spominju nego po nadgrobnom<br />
spomeniku.<br />
Znate li da bez biljaka ne bi bilo<br />
života na Zemlji, a drvo je najveća biljka.<br />
Biljke nam daju kisik i hranu, nama i<br />
životinjama. Svjesnost da je to tako budi<br />
kod čovjeka poštovanje a kod savremenog<br />
čovjeka i strahopoštovanje. To<br />
se poštovanje bolje reći neminovnost da<br />
Ana Mrdović, dipl.ing.hort<br />
čuvamo drveće najprije očituje na Zapadu,<br />
u razvijenim zemljama u kojima<br />
je priroda ugroženija. Tamo se svako<br />
drvo čuva. Slučajno sam se zatekla u<br />
centru Londona gdje sam fotoaparatom<br />
zabilježila pažnju prema drveću, pa sam<br />
željela to prenijeti i čitaocima Fondeka.<br />
Mogla sam pisati o tome koliko kisika<br />
daje drvo ili koliko plodova može<br />
dati stablo jabuke, ali o tome nekom<br />
drugom prilikom. Ovim prilogom sam<br />
željela iskazati moju unutrašnju ljubav<br />
i poštovanje prema drveću. Procijenite<br />
jesam li u pravu. n<br />
Mojom rukom posađene breze, lipa i<br />
smrče uz koje <strong>godina</strong>ma skupljam fizičku<br />
i duhovnu snagu za život kojim živim<br />
FONDEKO SVIJET, 25/<strong>2008</strong>.<br />
11
PRIRODNI FENOMEN<br />
Zmije spadaju u grupu životinja koje<br />
nitko ne voli, te je i to razlog što o<br />
njima vrlo malo znamo, a posebice<br />
o njihovim životnim navikama. Iz kontakta<br />
sa kolegama koji rade širom Bosne i<br />
Hercegovine sam saznao da je ova <strong>godina</strong><br />
prenamnoženja zmija, a djelomično sam<br />
se i sam uvjerio u to. O ovome problemu<br />
se moglo dosta saznati iz svih dnevnih<br />
medija, koji javljaju o napadima zmija<br />
(!?) na čovjeka. Ipak, ostaje dvojbeno da<br />
li je zmija napala čovjeka jer je to željela<br />
ili u samoobrani, kad ju je čovjek na neki<br />
način izazvao, obično nekim pokretom u<br />
njenom pravcu te se osjetila ugroženom.<br />
Koliko god se bojimo zmija i bježimo<br />
od njih treba da znamo da su to jako korisne<br />
životinje, posebno blavori (liče na zmiju, a u<br />
stvari su gušteri bez nogu), smukovi, te vodene<br />
zmije. Zmije su presudne za normalno funkcioniranje<br />
biološkog lanca u prirodi. Razlog<br />
tome je što se zmije hrane insektima, posebice<br />
štetnim, te sitnim glodavcima, prenosiocima<br />
mnogih zaraznih bolesti za čovjeka.<br />
U prirodi imamo daleko više neotrovnih<br />
zmija nego otrovnih, što je često nepoznanica<br />
za mnoge. Kada običan čovjek vidi<br />
zmiju obično je u panici, te ne primjećuje<br />
razlike između otrovnih i neotrovnih, jer<br />
i neotrovne zmije lažno napadaju siktanjem<br />
i podizanjem glave, sličnih su boja<br />
i šara itd. Moramo znati da zmije neće<br />
prve napasti čovjeka, nego samo ako su<br />
u opasnosti, odnosno ako ih iznenadimo<br />
12<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
prilikom njihovog kretanja ili odmaranja.<br />
Samo u rano proljeće, u periodu neposredno<br />
nakon zimskog sna, zmije pokazuju jedan<br />
vid agresivnosti, jer su u tom periodu<br />
izgladnjele nakon zimskog sna i u potrazi<br />
su za hranom, te se spremaju za parenje.<br />
Vratimo se jednom fenomenu vezanom<br />
za zmije. Taj fenomen se odnosi na<br />
godišnje migracije zmija, odnosno kad<br />
migriraju iz planine Dinare u Livanjsko<br />
polje tijekom proljeća, te migraciju u<br />
suprotnom smjeru. O ovom veoma interesantnom<br />
fenomenu se<br />
zna vrlo malo i vrlo vjerojatno<br />
da još nije istražen.<br />
Za pretpostaviti je da je<br />
ova migracija povezana sa<br />
oscilacijama površinskih<br />
voda u ovom dijelu Livanjskog<br />
polja, odnosno da<br />
sa smanjivanjem vodenih<br />
površina ostaje obilje hrane<br />
za zmije te one migriraju<br />
ka izvoru hrane, a u <strong>jesen</strong><br />
sa nadolaskom vode one<br />
napuštaju polje. O ovom se<br />
možemo uvjeriti i vožnjom<br />
automobilom u proljeće<br />
(kraj travanja-svibanj) i<br />
<strong>jesen</strong> (rujan i prva polovica<br />
listopada) cestom kroz Livanjsko<br />
polje od sela Ka-<br />
Doc.dr. Dalibor Ballian<br />
SEObA zmIJA<br />
Za pretpostaviti je da je ova migracija povezana sa oscilacijama površinskih<br />
voda u zapadnom dijelu livanjskog polja<br />
Jedna od <strong>broj</strong>nih stradalih zmija na cesti u selu Pržine<br />
(Livanjsko polje), kraj travnja <strong>2008</strong>.<br />
Jedna od <strong>broj</strong>nih stradalih zmija na cesti u selu Pržine (Livanjsko polje), kraj travnja <strong>2008</strong>.<br />
zanci do sela Pržine. U tom periodu na<br />
desetine zmija stalno prelaze preko ceste,<br />
a mnoge od njih stradavaju prilikom tih<br />
prelazaka, o čemu svjedoče <strong>broj</strong>ni ostatci<br />
zgaženih zmija (što se može vidjeti na<br />
slikama).<br />
Prema pričanju lokalnih stanovnika,<br />
tijekom ljeta se može slobodno kretati<br />
Dinarom, a da se ne naiđe na zmiju jer su<br />
sve migrirale u polje gdje ostaju do rane<br />
<strong>jesen</strong>i. Tako je lokalno stanovništvo koje<br />
je sada raseljeno, a mnoge kuće su prazne,<br />
stoljećima živjelo sa zmijama.<br />
Što učiniti i kako pomoći ovim korisnim<br />
životinjama, spriječiti njihova stradavanja<br />
na lokalnoj cesti? Možda bi trebalo<br />
napraviti jedno sveobuhvatno istraživanje<br />
koje će dati odgovor na ovo pitanje koliko<br />
zmija migrira i zašto, koliko je učešće<br />
otrovnih i neotrovnih u ovim migracijama<br />
i sl. Također, na temelju tog istraživanja<br />
bi se moglo i dati tehničko rješenje da se<br />
spriječi stradavanje zmija.<br />
Kako postoje planovi za izgradnju<br />
hidrocentrale Orlovac 2 koja bi koristila<br />
vodu iz ovog dijela Livanjskog polja, te je<br />
usmjeravala u Perućko jezero u Hrvatskoj,<br />
bojati se da će i ovaj fenomen veoma brzo<br />
biti izgubljen zauvijek. Zato bi trebalo što<br />
prije početi sa istraživanjem ovog fenomena,<br />
kao i pozitivnom kampanjom protiv<br />
izgradnje ovog i sličnih objekata. n
DIVLJA FAUNA<br />
Sead Hadžiabdić, dipl.ing. šumarstva<br />
JEŽA NE VOLE NI MEDVJED NI VUK<br />
Novi neprijatelj mu je automobil pod čijim točkovima masovno strada<br />
Rijetko ko od nas, koji se krećemo<br />
po prirodi, nije vidio ovog malog<br />
simpatičnog i dosta misterioznog<br />
sisavca iz reda bubojeda i porodice ježeva<br />
(Erinaceidae) koji je veoma koristan, ali,<br />
nažalost i veoma ugrožen. Prije je imao<br />
dva osnovna prirodna neprijatelja od<br />
kojih se nije mogao odbraniti: lisicu i sovu<br />
ušaru. Kada osjeti da mu prijeti opasnost,<br />
jež se sklupča i isturi svoje oštre bodlje i<br />
tako zaštiti glavu i trbuh na kojima nema<br />
bodlji. Mudra lisica zna da je nemoćna<br />
pred njegovim ubojitim bodljama, a zna<br />
i to da je on osjetljiv na vodu, pa ga oprezno<br />
otkoluta do najbliže bare ili potočića<br />
jer joj je poznato da će se u dodiru sa<br />
vodom klupko odmotati i da će ga moći<br />
zgrabiti za glavu ili stomak. Ako nema u<br />
blizini vode, lija ga pomokri vlastitim urinom<br />
i on se razmota. Sova ušara se služi<br />
svojim oštrim, snažnim i dugim kljunom<br />
kojim ga ukljuca između bodlji dok ga ne<br />
usmrti.<br />
Novi civilizacijski neprijatelj mu je<br />
automobil pod čijim točkovima masovno<br />
strada. Jež nije naučio kako da se brani od<br />
ovoga novog neprijatelja, pa se i pred njim<br />
sklupča, uperi prema njemu oštre bodlje<br />
i nepomično čeka, umjesto da hitro pobjegne<br />
sa asfalta. Za vrijeme kiša, kada se<br />
tlo natopi vodom, kišne gliste, zbog manjka<br />
kisika u tlu, izlaze na površinu zemlje<br />
i ako je u blizini asfaltna cesta iz, meni<br />
neobjašnjivih razloga, masovno se kreću<br />
po asfaltu gdje ih ježevi slijede u potrazi<br />
Jež - imun na otrov<br />
“Priroda je čudake<br />
svake vrste sazdala“<br />
Šekspir<br />
za hranom i tako stradaju pod točkovima<br />
automobila.<br />
Na zapadu Evrope ježevi imaju prsa<br />
smeđe boje, a u istočnom dijeli prsa su<br />
im bijela kao i kod nas u Bosni. Odrastao<br />
jež ima oko 5.000 bodlji koje su jednako<br />
oštre i kod ženke pa pri ljubavnom činu<br />
predusretljiva dama priljubi svoje bodlje<br />
uz tijelo, podigne repić, tako da kavalir<br />
bezbolno obavi ljubavni akt. Ježica okoti<br />
do 7 mladih koji prvih 14 dana dok su slijepi<br />
imaju mehke bodlje, a kada progledaju,<br />
one im očvrsnu.<br />
U kasnu <strong>jesen</strong>, kada jež osjeti da je<br />
temperatura zraka spala ispod 15 stepeni<br />
Celzija, počinje da se priprema za zimski<br />
san koji traje oko 3 mjeseca. Gnijezdo<br />
oblaže suhim lišćem koje sakuplja<br />
tako što se na leđima povalja, lišće se<br />
nabode na bodlje i tako ga nosi do legla.<br />
Tada počinje više jesti i piti pa za 21 dan<br />
udvostruči svoju težinu, potom se zakopa<br />
u listinac i humus i kada mu tjelesna temperatura<br />
spadne na lo stepeni počinje sa<br />
zimskim snom. Ako mu za vrijeme hibernacije<br />
temperatura spadne na 6 stepeni,<br />
uključuje vlastite termostate i počinje<br />
sa unutrašnjim sagorijevanjem masnoća<br />
kako mu temperatura ne bi spala do tačke<br />
smrzavanja jer bi to značilo smrt.<br />
Jež veoma dobro razlikuje zmije otrovnice<br />
od neotrovnih, pa otrovnicama svojim<br />
relativno snažnim čeljustima prvo<br />
smrska glavu, pa ih tek onda jede. Jež je<br />
prilično imun na zmijski otrov, pa letalna<br />
doza riđovke, koja je za čovjeka smrtonosna,<br />
ježu, koji je preko 100 puta lakši od<br />
čovjeka, praktično je neškodljiva.<br />
Svima nam je poznato da psi ne podnose<br />
mačke i da ih progone. Manje je<br />
poznato da oni još i više ne podnose<br />
ježeve, ali nemaju stečeno (ili naslijeđeno)<br />
iskustvo lisice, pa ih pokušavaju ugristi i<br />
rezultat je okrvavljena njuška i bolno,<br />
žalosno skičanje. Medvjed ježa dostojanstveno<br />
ignorira, a i vuk se indiferentno<br />
odnosi prema njemu.<br />
Često sam se kao mladi šumarski<br />
inženjer znao u šumi zabavljati sa ježom.<br />
Naime, ako sklupčanog ježa želite odmotati,<br />
dovoljno je da mu puhnete dim od<br />
cigarete i on će se razmotati. Zanimljivo<br />
je kako reaguje na neke zvukove. Ako mu<br />
zvonom zazvonite sa lijeve strane, sa te<br />
strane će spustiti bodlje i obratno. Razumije<br />
se da ovo saznanje ne treba zloupotrebljavati<br />
i mučiti životinju. U Dalmaciji<br />
ježeve jedu, a meso je slično pilećem. Pri<br />
susretu sa ježom imajmo na umu njegovu<br />
korisnost i ugroženost, pa ga zaštitimo.<br />
Budimo sretni ako ga imamo blizu kuće,<br />
vikendice ili planinarskog doma jer ćemo<br />
biti sigurniji od zmija otrovnica. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
13
UGROŽENE VRSTE<br />
Prema podacima IUCN-a (Svjetsko udruženje za zaštitu prirode),<br />
procjenjuje se da je na planeti Zemlji do danas opisano oko 1,7<br />
miliona vrsta, ali i da je još veliki <strong>broj</strong> vrsta i dalje nepoznanica<br />
za nauku. Međutim, već je odavno uočeno da je planetarni biodiverzitet<br />
ugrožen i da je neophodno djelovati u pravcu njegovog očuvanja. Na<br />
to upozoravaju podaci Ujedinjenih nacija koji procjenjuju da godišnje<br />
nestane oko 34.000 vrsta. Značajan korak u očuvanju biodiverziteta<br />
predstavljaju Crvene knjige i liste ugroženih vrsta sačinjene na osnovu<br />
rezultata istraživanja <strong>broj</strong>nih naučnika u svijetu. Posebna pažnja je<br />
posvećena globalno ugroženim vrstama, odnosno vrstama čije se populacije<br />
na svjetskom nivou procjenjuju kao kritično ugrožene. Jedna od<br />
takvih vrsta je i ptica kosac (Crex crex) kojeg je prvi put opisao Karl<br />
Linné 1758. godine.<br />
Kosac je teško vidljiva ptica. Vješto skriven u visokoj travi nije<br />
uočljiv čak i u slučaju da mu se približite na metar. Najbolji način<br />
prepoznavanja kosca je glasanje pjevajućih mužjaka. Naime, glasanje<br />
„kreks-kreks“ podsjeća na zvuk struganja o češalj ili oštrenje kose što<br />
je veoma karakteristično i nezamjenjivo u poređenju sa bilo kojom<br />
drugom pticom. Upravo pre<strong>broj</strong>avanje pjevajućih mužjaka predstavlja<br />
osnovu monitoringa ove vrste. Inače kosac je svrstan u porodicu<br />
kokošica (Rallidae). Za razliku od drugih kokošica, ne naseljava priobalne<br />
dijelove močvara i cretova, već vlažna polja, livade i pašnjake.<br />
Česta je i na visokoplaninskim livadama. Tako je u Alpima zabilježena<br />
i na 1400 metara nadmorske visine, dok u Rusiji doseže i na visine<br />
do 3000 metara. To je ptica veličine 25 do 30 cm, tamnosmeđih leđa<br />
i sivkastog grla. Za razliku od prepelice, sa kojim se često zamijeni<br />
kada preplašen uzleti, pri letu mu noge mlataraju i krila su mu znatno<br />
više kestenjasta. Noge i krila su, kao i kod drugih kokošica, veoma<br />
kratki, a prsti su mu dugi. Kosac je uglavnom samotna ptica. Jedino<br />
u vrijeme gniježđenja i seobe se mogu okupiti u jata do 40 jedinki. U<br />
vrijeme gniježđenja, od početka maja do polovine jula, glasa se tokom<br />
cijele noći, a ponekad i danju. Mužjak pjesmom vabi ženku sa kojom<br />
ostaje dok ona ne počne ležati na jajima. Ukoliko su uvjeti povoljni,<br />
moguće je da se ponovo pari, ali sa drugom ženkom. Ženka polaže osam<br />
do dvanaest jaja čija inkubacija traje 16 do 19 dana. O mladima brine<br />
ženka. Ptići su spremni za let poslije pet sedmica, a već nekoliko dana<br />
od izleganja samostalno traže hranu. Kosac se hrani insektima različite<br />
veličine, puževima, glistama i drugim beskičmenjacima. Danas je kosac<br />
rasprostranjen od zapadne Evrope do središnjeg Sibira, a procjenjuje se<br />
da svjetska populacija <strong>broj</strong>i između 1,7 i 3 miliona pjevajućih mužjaka.<br />
Pri tome, naj<strong>broj</strong>niji je u zemljama Baltika, Bjelorusiji i Rusiji. U <strong>jesen</strong><br />
seli na jugoistok afričkog kontinenta.<br />
Prema podacima Bird Life-a, procjenjuje se da je <strong>broj</strong>nost kosca<br />
u periodu od 1970. do 1990. godine opala za 20 do 50%. Pri tome,<br />
najveća opasnost za kosce predstavlja degradacija i nestanak staništa<br />
povoljnih za gniježđenje. Povećan stepen ugrožavanja i stradanja kosca<br />
zabilježen je na staništima gdje se vrši kosidba dok su mladi još<br />
u periodu mitarenja. Stoga se preporučuje poseban način košenja, tj.<br />
košenje iz sredine prema kraju, ili sa jednog kraja na drugi, kako bi ptice<br />
ostale izvan zone košnje i mogle pobjeći. Pored ove, kao zaštitne mjere<br />
predlaže se zaštita vlažnih livada i poplavnih pašnjaka, reguliranje lova<br />
i edukacija stanovništva<br />
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, još uvijek ne možemo govoriti<br />
o relevantnim pokazateljima stanja lokalne populacije kosca. Naime,<br />
na osnovu ranijih podataka koji potiču uglavnom od dr. Otmara Reisera<br />
(period 1888.-1930.) i dr. Svjetoslava Obratila (1964.-2000.) moguće<br />
je govoriti više o njihovoj prostornoj distribuciji, dok je relativno malo<br />
14<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Mr. Dražen Kotrošan<br />
KOscU PRIJETI NEsTANAK<br />
Kosac se svrstava u skupinu globalno ugroženih vrsta na čijem opstanku su danas<br />
angažirani <strong>broj</strong>ni naučnici i zaštitari prirode. Nažalost, u Bosni i Hercegovini kosac je još<br />
jedna zaboravljena vrsta prepuštena nestanku<br />
Kosac snimljen u Livanjskom polju <strong>2008</strong>. godine (Foto: I. Dervović)<br />
podataka o njihovoj <strong>broj</strong>nosti. Najznačajniji podatak u tom pogledu<br />
dali su hrvatski ornitolozi Dragan Radović i Vlatka Dumbović koji su<br />
krajem 20. vijeka za područje Livanjskog polja, kao najznačajnijeg<br />
staništa kosca u Bosni i Hercegovini, procijenili da populacija <strong>broj</strong>i oko<br />
1000 pjevajućih mužjaka. Međutim, podaci prikupljeni 2007. tokom<br />
zajedničkog pre<strong>broj</strong>avanja kosca na Livanjskom polju koji su obavili<br />
slovenački, austrijski, hrvatski i bosanskohercegovački ornitolozi i<br />
posmatrači ptica, ukazuju da su ove procjene bile preoptimistične i da<br />
je spomenuta populacija trenutačno manja za više od 50%. Ohrabrujući<br />
su podaci koje su putem „Mreže posmatrača ptica“ tokom dvije zadnje<br />
godine prikupili članovi Ornitološkog društva „Naše ptice“. Oni ukazuju<br />
da ova vrsta gnijezdi na znatno više lokacija nego što su ranija<br />
istraživanja to pokazala, te je i za očekivati veću <strong>broj</strong>nost kosca u Bosni<br />
i Hercegovini nego što je predpostavljano. Međutim, generalno uzeto,<br />
nivo dostupnih podataka je još nedovoljan za realnu procjenu veličine<br />
bosanskohercegovačke populacije kosca i njenu zaštitu zasnovanu na<br />
naučnim činjenicama. Istovremeno, iako je kosac međunarodno zaštićen<br />
Bonskom (dodatak II) i Bernskom (dodatak II) konvencijom, s obzirom<br />
da Bosna i Hercegovina još uvijek nije potpisnik niza međunarodnih<br />
konvencija značajnih za zaštitu ptica, ne postoji ni odgovarajuća<br />
obaveza u zaštiti ove globalno ugrožene vrste. Također, uzevši u obzir<br />
izostanak Crvene knjige i Crvene liste za ptice, teško je očekivati nešto<br />
više u pogledu zaštite kosca u Bosni i Hercegovini. Stoga jedinu nadu<br />
predstavlja edukacija i buđenje svijesti pojedinaca za zaštitu ove rijetke<br />
ptičje vrste. U tom smislu stoji i ovaj članak sa pozivom za zaštitu kosca<br />
u Bosni i Hercegovini. n
VODE NIKAD DOSTA<br />
Bosna i Hercegovina, a unutar nje i<br />
sliv rijeke Sane, raspolaže značajnim<br />
vodnim bogatstvom i sigurno je da<br />
voda može biti jedan od bitnih temelja za<br />
opći privredni razvoj u narednom razdoblju,<br />
znajući da voda u svijetu sve više dobiva<br />
ekonomska obilježja, na način da poprima<br />
sve izraženije karakteristike robe s definiranom<br />
cijenom. U sjevernom slivu Sane<br />
(općine Prijedor i Bosanski Novi) voda za<br />
piće (vodosnabdijevanje stanovništva) se dobiva<br />
iz rezervi podzemnih voda koje se nalaze<br />
u okviru aluvijalnih nevezanih sedimenata<br />
vrlo neujednačenog granulometrijskog<br />
sastava (šljunci, šljunkovito-glinoviti pijesci<br />
i pjeskovite gline). Debljina ovih slojeva ne<br />
prelazi 50 metara. Bunarski zahvati imaju<br />
različitu izdašnost, u ovisnosti od debljine<br />
sloja i filtracijskih sposobnosti. Prihranjivanje<br />
ovih izvora odvija se pretežno iz<br />
obližnjih tekućica, za vrijeme trajanja viših<br />
vodostaja, a manjim dijelom padavinama.<br />
U ovom prostoru, na dubini između 100 i<br />
200 metara u slojevima pliocenskog pijeska,<br />
nailazi se na subartešku i artešku podzemnu<br />
vodu, sa veoma različitim kapacitetima. Na<br />
bunarima u seoskim naseljima ovog područja<br />
kapaciteti ne prelaze 2 l/s i ovi bunari služe<br />
isključivo zadovoljavanju lokalnih potreba.<br />
Vodosnabdijevanje većih naselja ovog pros-<br />
Tab.1.: Izdašnost izvorišta sliva Sane<br />
IZVORIŠTE OPĆINA<br />
Q min .<br />
(l/s)<br />
Sanica Ključ 400 K<br />
tora (Prijedor i Bosanski Novi) obavlja se na<br />
bušotinama znatno većih kapaciteta. Na teritoriju<br />
općine Prijedor to su izvorišta/bunari<br />
Brezičani (Qmin.=50 l/s) i Mataručko polje<br />
(Qmin.=440 l/s), a u općini Bosanski Novi<br />
izvorište/bunar Ada (Qmin.=120 l/s)<br />
Centralni i južni dijelovi sliva Sane su<br />
prostori krško-pukotinske cirkulacije voda. U<br />
podnožju <strong>broj</strong>nih uzvišenja, u zavalama polja<br />
K=kaptiran<br />
K=nekaptiran<br />
KORISNIK- KOLIČINA VODE<br />
Bosanski Petrovac,<br />
gradski vodovod (120 l/s)<br />
Korčanica Ključ 450 NK -<br />
Okašnica Ključ 30 K Ključ, gradski vodovod (30 l/s)<br />
Banjica Ključ 200 NK -<br />
Ribnik Ribnik 1700 NK -<br />
Rastoka Ribnik 17 K Lokalni vodovod<br />
Smoljana<br />
Bosanski<br />
Petrovac<br />
14 K<br />
Zdena Sanski Most 120 K<br />
Bosanski Petrovac, lokalni<br />
vodovod (14 l/s)<br />
Sanski Most, gradski<br />
vodovod (120 l/s)<br />
Dabar Sanski Most 400 NK Planiran za Sanski Most<br />
Bliha Sanski Most 200 NK -<br />
Kozica<br />
Vrela Sane<br />
Dr. sc. Emir Temimović<br />
sANA U bOcAMA<br />
Samo na području općine Sanski Most postoji preko deset lokalnih vodovoda<br />
S. Most/B.<br />
Luka<br />
Mrkonjić<br />
Grad<br />
430 NK Planiran za kaptiranje<br />
1140 NK<br />
Planirano za širi regionalni<br />
vodovod<br />
Rijeka Sana<br />
IZVOR: Program razvoja riječnog sliva Une, Bihać, 2002.<br />
oblikovanih u kršu, te u kanjonima Sane i<br />
njenih pritoka se prazne snažne podzemne<br />
krške akumulacije. Akviferi se odlikuju<br />
visokom propusnošću i velikom brzinom<br />
vodozamjene i cirkulacije ponirućih voda,<br />
što izaziva velike oscilacije nivoa podzemnih<br />
voda. Vodosnabdijevanje stanovništva gradova<br />
i većih naselja obavlja se iz krških vrela<br />
koji predstavljaju izdanke vrlo vodoobilnih<br />
akumulacija podzemnih voda. Izdašnost<br />
nekih izvorišta u centralnom i južnom dijelu<br />
sliva daje tabela 1.<br />
Uz navedena izvorišta postoji još niz<br />
manjih izvora (seoskih vodovoda) koji služe<br />
za potrebe lokalnog stanovništva, te veći<br />
<strong>broj</strong> izvorišta čija je lokacija nepovoljna za<br />
ekonomično korištenje jer se nalaze na relativno<br />
niskim hipsometrijskim dijelovima terena,<br />
a često dolaze i pod usporom riječnih voda.<br />
Samo na području općine Sanski Most postoji<br />
preko pedeset seoskih (lokalnih) vodovoda, a<br />
neki od njih imaju pumpnu stanicu i rezervoar.<br />
Prema dosadašnjim rezultatima, kvaliteta vode<br />
zahvaćene na navedenim izvorištima, uz eventualnu<br />
dezinfekciju (hlorni preparati), odgovara<br />
standardima propisanim pravilnikom o<br />
higijenskoj ispravnosti vode za piće.<br />
S obzirom na kvalitetu i raspoložive<br />
količine vode na već spomenutim izvorištima<br />
(a i na mnogim drugim), te uz izgrađenu infrastrukturu<br />
(vodozahvat, električna energija,<br />
putna komunikacija), autor je mišljenja da se u<br />
vrlo kratkom vremenu može realizirati projekt<br />
pogona za proizvodnju flaširane pitke vode.<br />
Ovo je samo jedan od primjera kako ekonomski<br />
i ekološki pravilno iskoristiti vodna bogatstva<br />
istraživanog područja, ali i vodna bogatstva<br />
Bosne i Hercegovine. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
15
PRIRODNI RESURSI<br />
Na južnim obroncima planine<br />
Vranice nalazi se prelijepi slap<br />
Štrapala, na nadmorskoj visini<br />
oko 950 m. Uz ovaj biser prirode vezana<br />
je i jedna legenda, o odnosi se na vezivanje<br />
brodova na ovom mjestu, jer u sredini<br />
slapa postoji jedna velika čelična halka za<br />
koju se ne zna kako je stigla na to mjesto.<br />
Ovdašnji ljudi kazuju da je tu nekada bila<br />
obala mora koje je presušilo, a nastao izvor<br />
jedne od pritoka Vrbasa. Da li će se<br />
u budućnosti čuti takve legende i da li će<br />
ostati sjećanje na ovaj slap ne znamo, ali<br />
se može desiti da ga vrlo brzo nepovratno<br />
izgubimo usljed izgradnje hidrocentrale.<br />
U poplavi izgradnje mini-centrala i<br />
ovaj biser prirode se nalazi na udaru lokalnih<br />
moćnika. Posljednjih nekoliko <strong>godina</strong><br />
ovaj kraj je opsjednut izgradnjom malih<br />
hidrocentrala, u čemu vlada prava anarhija<br />
uz blagoslov lokalnih vlasti. Praktično<br />
kompletan gornji dio Vrbasa, a tako i dio<br />
ovog vodotoka, je pokriven malim hidrocentralama,<br />
o čemu je već ranije pisano u<br />
Fondeko svijetu, a izgleda da je došao red<br />
za gradnju i na slapu Štrapala.<br />
Sve se to ne bi dogodilo da je poštovana<br />
procedura izgradnje malih hidrocentrala,<br />
te rađena ekološka studija, koja podrazumijeva<br />
utjecaj malih hidrocentrala na<br />
okolinu. Lokalni ‘’stručnjaci’’ sumnjive<br />
stručnosti su se izborili da nije potrebno<br />
raditi ekološke studije za male centrale i<br />
tako kroje ekološku politiku na zapadnim<br />
obroncima planine Vranice. Sva moguća<br />
površinska voda se usmjerava u cijevi<br />
koje opskrbljuju centrale, te su i najmanji<br />
izvori pokupljeni. Iza podignutih centrala<br />
ostaje pustoš, vodotoci bogati živim svijetom,<br />
često sa mnogo endemskih vrsta,<br />
su presušili zbog preusmjeravanja vode,<br />
a veoma osjetljivi ekosustavi su nestali<br />
u nepovrat. Zaboravlja se da je mnogim<br />
vrstama koje rastu i žive na obalama tih<br />
potoka potrebna voda. Kao što je čovjeku<br />
potrebno minimalno 1,5 litara vode dnevno<br />
za normalno obavljanje fizioloških aktivnosti<br />
u organizmu, tako je voda potrebna<br />
i mnogim biljkama i životinjama, ali im<br />
je nemarnošću neodgovornih uskraćena.<br />
Tim nestručnim, i ekološki neopravdanim<br />
zahvatima je došlo do intenzivnog mijenjanja<br />
mikroklime, koja postaje izrazito<br />
suha. To postupno, u međudjelovanju sa<br />
globalnim zagrijavanjem, vodi ka velikom<br />
16<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Doc. dr. sc. Dalibor Ballian<br />
VELIKA sUŠA JE POČELA<br />
Da li će, kao i mnogi potoci na obroncima Vranice nestati i prelijepi slap Štrapala<br />
Biser prirode slap Štrapala
sušenja šuma u tom području u narednom<br />
periodu, a što se već može primijetiti na<br />
pojedinim stablima.<br />
Zbog veoma loše izgradnje, te slabih<br />
tehničkih rješenja prilikom gradnje, na<br />
mnogim mjestima iz zemlje vire elektroinstalacije<br />
koje transportiraju električnu energiju.<br />
Kablovi su ukopavani duž šumskih<br />
kamionskih putova koje koristi lokalno<br />
stanovništvo. Poznato je da su ti putovi<br />
opterećeni kretanjem teške mehanizacije<br />
što vodi direktnom oštećivanju kablova.<br />
Tako su vozači kamiona i osobnih vozila,<br />
a i lokalno stanovništvo koje se kreće tim<br />
putovima izravno ugroženi od visokog<br />
napona, ako dođe i do malog oštećenja<br />
kablova, a što se može vrlo lako dogoditi.<br />
Što nas dalje očekuje u budućnosti, tek<br />
ćemo vidjeti, ali bojim se da nas očekuje<br />
sudbina <strong>broj</strong>nih živih organizama koji su<br />
nestali, ili će nestati gradnjom ovakvih<br />
objekata. Ovo su za sada mali objekti, a<br />
uskoro će početi gradnja sve većih i većih,<br />
a time će i ekološke katastrofe biti veće.<br />
U ovakvo postavljenoj strategiji razvoja,<br />
proizvodnji i korištenju energetskih potencijala<br />
mi smo samo gubitnici, bez<br />
budućnosti. n<br />
Otkriveni visokonaponski kablovi koji ugrožavaju sigurnost na trasi<br />
šumskog puta.<br />
PRIRODNI RESURSI<br />
Nekadašnji vodotok, a sada pustoš sa primjetnim promjenama na okolnom drveću.<br />
Strojno postrojenje male hidrocentrale<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
17
NAUČNA I POLITIČKA SLOBODA<br />
KOrIFEJI Su POSEbNI DAr PrIrODE<br />
Gilberto Corbelini je profesor istorije medicine i bioetike na rimskom univerzitetu «La Sapienza». Odlomci<br />
iz referata «Scientific and political freedom: the scienti’s ethos and the evolution of individual human<br />
rights in Western societes», održanog na svjetskom kongresu o slobodi naučnih istraživanja (Rim, 2006.)<br />
Uznemirujuća zabluda širi se<br />
čitavim zapadnim svijetom<br />
– to je ideja da nauka predstavlja<br />
prijetnju demokratiji i ličnoj<br />
slobodi. To utire put nevjerovatnoj,<br />
paradoksalnoj tvrdnji konfesionalnosti<br />
etike, koja smatra da je vjera glavni<br />
kulturni i politički branilac čovječnosti<br />
izloženoj napadu tehno-nauke. Ovo<br />
gledište se čuje u većini zapadnih<br />
zemalja u raspravi o društvenom uticaju<br />
i etičkim implikacijama biotehnologije.<br />
Srećom, taj glas obično ima<br />
mali ili nikakav uticaj na političke od-<br />
18<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
luke. Ipak, naprimjer u Italiji, ovakav<br />
stav je postao vrlo izražen i uticao<br />
je na niz zakonskih prijedloga koji<br />
teže ograničavanju i slobode naučnih<br />
istraživanja i slobode ljudske jedinke.<br />
U naučno razvijenim zemljama<br />
Zapada, naučne zajednice<br />
pokušavaju ograničiti protivnike<br />
nauke, u uvjerenju da je ovaj period<br />
antinaučne zablude samo privremen.<br />
Naučnici vjeruju da je za promjenu<br />
datog stanja dovoljno poboljšati<br />
naučnu pismenost. Naučnici također<br />
drže da su sloboda mišljenja i<br />
VrIJEDNOSTI u zNANOSTI<br />
zNANOST NIJE SPOrT<br />
DA brOJImO gOLOVE<br />
Pretjerivanje ili pretjerano umanjivanje značaja jednog znanstvenika (balkanska<br />
bolest) možda impresionira laike i intrigira novinare bilo pozitivno ili<br />
negativno, ali ne koristi nikome i šteti samoj znanosti. Zato me čudi način govora<br />
i pisanja u kojem se naši znanstvenici dijele na prvoligaše i manje uspješne<br />
drugoligaše.<br />
Prvoligaši će se prepoznati preko znanstvenih rezultata, a ne hvalospjeva.<br />
Definirati prvoligaše po <strong>broj</strong>u publikacija znači banalizirati znanost. Znanost<br />
nije sport da se <strong>broj</strong>e golovi. Broj publikacija ili njihova citiranost može biti<br />
jedan od kriterija za dobivanje nekog namještenja, ali ne mjera za znanstvenu<br />
produktivnost i nikako mjera za znanstveni nivo.<br />
U raznim institutima širom svijeta se ćaskalo: što je znanost i tko je pravi znanstvenik.<br />
Obično su se takvi razgovori vodili za vrijeme ručka u kantinama i dolazilo<br />
se do sljedećeg konsenzusa za naše fundamentalno istraživanje u visokim energijama<br />
(tzv. fizika elementarnih čestica). U toj fundamentalnoj disciplini može<br />
se govoriti o tri kategorije znanstvenika. Sve te kategorije su važne za znanost na<br />
svoj specifični način. U prvu kategoriju spadaju iznimni korifeji tipa npr. Einsteina,<br />
Heisenberga i slično, koji otvaraju nova vrata u novi znanstveni salon; druga<br />
kategorija rijetkih prvoligaša koji donose veliko i originalno pokućstvo u taj salon.<br />
Treća kategorija su <strong>broj</strong>ni drugoligaši koji dotjeruju, uređuju i čiste salon i time<br />
pripremaju prostor za nove korifeje. Korifeji su očigledni za svakoga, prvoligaši su<br />
u svijetu fundamentalne znanosti lako i jednoznačno prepoznatljivi od stručnjaka.<br />
Svi mi drugoligaši pokušavamo se profilirati manje-više s <strong>broj</strong>em publikacija. Za<br />
male zemlje drugoligaši su, ako i nisu vrhunski (ova riječ je vrlo štrapacirana na Balkanu),<br />
ali profesionalno na visini, od velike koristi. Opasnost dolazi od drugoligaša<br />
hohštaplera. Podizanjem nivoa školstva, od dječijeg vrtića do sveučilišta, možemo<br />
stvoriti vrhunske drugoligaše, a sa strpljivošću i njegovanjem tradicije možemo se<br />
nadati prvoligašima. Korifeji su posebni dar prirode.<br />
Dr. Ivo Derado (Max-Planck-Institut, München)<br />
izražavanja, a time i sloboda naučnog<br />
rada, zauvijek dostignuti u zapadnom<br />
svijetu. Nema potrebe za strepnjom<br />
zbog kulturalnog relativizma i<br />
konstruktivizma, koji se infiltriraju<br />
u humanističke oblasti. Na kraju<br />
krajeva, niko, pa ni najekstremniji<br />
relativisti, ne bi odbacili koristi od<br />
nauke i tehnologije. I konačno, oni<br />
također moraju uzimati antibiotike i<br />
koristiti se internetom.<br />
Naučna zajednica treba da shvati<br />
da je dostignuće civilne slobode došlo<br />
nakon revolucije u načinu mišljenja,<br />
koju je donio nastanak moderne<br />
nauke. Stoga je isticanje racionalnosti<br />
naučnog pristupa, te odbrana nauke i<br />
slobode istraživanja, ujedno odbrana<br />
ličnih sloboda, tj. demokratije. Danas<br />
se, međutim, vrijednosti demokratije<br />
iskorištavaju za iskrivljivanje nauke<br />
i njenog prijema u javnosti. Očevi<br />
moderne demokratije su znali da<br />
naučna kultura i naučno obrazovanje<br />
predstavljaju temeljne vrijednosti<br />
demokratskog života. Ovo znači da je<br />
i promocija naučne kulture i obrazovanja,<br />
tj. izvoz (širenje) nauke, vjerovatno<br />
najefikasniji i najmanje nasilan<br />
način širenja blagostanja i demokratije<br />
u zemljama gdje ih još nema.<br />
Preporučljiva je takva promjena strategije<br />
koje se pridržavaju naučnici u javnoj<br />
raspravi, iz tri glavna razloga. Prvo, zato<br />
što sama istorija pokazuje da je sloboda<br />
naučnoistraživačkog rada oduvijek bila<br />
najvažniji kulturalni izvor modernih<br />
ideja demokratije i sekularne vladavine.<br />
Drugo, zato što se mora suprotstaviti<br />
političkoj manipulaciji i cenzuri nauke,<br />
koja iskorištava bioetička zastranjenja i<br />
nedoumice opreznih razmišljanja da bi<br />
naučnike predstavila kao antidemokrate.<br />
I na kraju, zato što je bitno jačati kritičko<br />
mišljenje, tj. intelektualne temelje naučnika<br />
i internih kontrolnih sistema za valorizaciju<br />
naučnih otkrića. n<br />
Prevod i obrada: LJ. Berberović
TRAGOM JEDNE IDEJE<br />
zASADI - PA zAgADI<br />
Zagovaranje uređaja Parka ambasadora na Velikom polju predstavlja<br />
klasičan primjer genetskog zagađenja<br />
Dugi niz <strong>godina</strong>, a posebno poslije<br />
1996. godine, dijelovi planinskih masiva<br />
Igmana i Bjelašnice su izloženi<br />
različitim vidovima degradacije, što ima<br />
višestruke i dugoročne negativne posljedice na<br />
prirodni ambijent ovog prostora, a i šire. Posebno<br />
su ugroženi prostori Babinog dola, Velikog<br />
i Malog polja, a u posljednje vrijeme pod udarom<br />
su i južne padine Bjelašnice. Skala negativnih<br />
uticaja i narušavanja do neprepoznatljivosti<br />
prirodnog ambijenta je veoma raznolika:<br />
izgrađeni i u gradnji megalomanski apartmanski<br />
i hotelski objekti na Babinom dolu, neprimjeren<br />
poligon Policijske stanice, ferijalni<br />
hostel na Velikom polju (lociran u mrazištu!),<br />
deponije građevinskog otpada i smeća u ranijem<br />
majdanu morenskog materijala, a nalaze<br />
se i u šumama i duž puteva, «hortikulturna<br />
uređenja» oko apartmanskih i ugostiteljskih<br />
objekata, u Parku djece Srebrenice, simboli<br />
olimpijskih krugova…, korištenje prostora<br />
Velikog polja kao strelišta… Ovi i niz drugih<br />
štetnih uticaja grubo su narušili prirodni ambijent<br />
i iskonski mir ovih predjela. Paradoksalno<br />
je da su se navedene aktivnosti odvijale<br />
istovremeno sa nastojanjima, prijedlozima i<br />
raspravama, o formiranju nacionalnog parka<br />
u koji bi bili uključeni i predjeli Igmana i<br />
Bjelašnice. Danas, nažalost, ovi predjeli su<br />
izgubili atribute nužne za ispunjenje kriterija<br />
za status nacionalnog parka.<br />
Uviđajući štetnosti i opasnosti od zahuktale<br />
gradnje i megalomanskih planova gradnje<br />
novih kapaciteta na ovom prostoru, na čije<br />
posljedice je u raznim prilikama više puta<br />
ukazivano, federalni urbanistički inspektor<br />
je zabranio Općini Trnovo gradnju novih objekata<br />
na području obuhvaćenom Odlukom<br />
o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice<br />
i kanjona Rakitnice područjem posebnih<br />
obilježja od značaja za FBiH. Prema ovome,<br />
gradnje i destrukcija prirodnog ambijenta ovog<br />
prostora su stopirane do daljnjeg, tj. izrade<br />
prostornog plana područja posebnih obilježja.<br />
Praksa će pokazati učinkovitost ove zabrane.<br />
No, da je ovaj prostor meta mnogih «prostornih<br />
planera» i njihovih vizija pokazuje bizaran<br />
slučaj. Potpredsjednika F BiH Mirsada<br />
Kebu prilikom posjete KJP ZOI ‘84 njegov<br />
domaćin Nedžad Ajnadžić, direktor KJP ZOI<br />
‘84 je upoznao, između ostalog, sa idejom o<br />
formiranju tzv. parka ambasadora na Velikom<br />
polju na Igmanu. U antrfileu, naslovljen «Park<br />
Ambasadora», članka koji je tom prilikom objavio<br />
dnevni list «Oslobođenje» (15. maj <strong>2008</strong>.<br />
godine) navodi se: « Na prijedlog Nedžada<br />
Ajnadžića, Mirsad Kebo obećao je predložiti<br />
stranim ambasadorima u našoj zemlji finansijsko<br />
ulaganje u uređenje parka na igmanskom<br />
Velikom polju, a koji bi onda nosili imena<br />
zemalja iz kojih dolaze ambasadori koji su<br />
podržali projekt».<br />
Ovakav laički prijedlog i nekompetentnost<br />
ne čudi; nažalost, česti su u raznim sferama<br />
djelatnosti. O genetičkom zagađivanju,<br />
koje poprima neslućene razmjere na prostorima<br />
očuvane prirodne vegetacije Igmana,<br />
Bjelašnice, Jahorine, Vlašića…, malo ko misli<br />
kada se govori o zagađivanju i degradaciji<br />
prirodnog ambijenta. Zagovaranje uređenja<br />
parka ambasadora na Velikom polju predstavlja<br />
eklatantan primjer genetskog zagađenja,<br />
odnosno nepoznavanja procesa i posljedica<br />
koje bi iz takve aktivnosti proizašle. Neprihvatljivo<br />
je baviti se i/ili planirati aktivnosti<br />
u javnoj djelatnosti za koje se ne posjeduju<br />
određena znanja.<br />
Ferijalni hostel u Mrazištu na Velikom polju<br />
Krajolik Velikog polja<br />
Prof.dr. Vladimir Beus<br />
Prostor Igmana i Bjelašnice odlikuju <strong>broj</strong>ne<br />
specifičnosti prirodnih uslova: klimatskih,<br />
geomorfoloških, geopedoloških, hidroloških,<br />
florističkih, faunističkih, vegetacijskih, koji<br />
predstavljaju izvanredne vrijednosti koje<br />
ovom prostoru daju polivalentan značaj. Iz<br />
ove činjenice proističu različite mogućnosti<br />
korištenja ovog prostora uz obavezu očuvanja<br />
i unapređenja prirodnog ambijenta. Ovakav<br />
odnos prema prirodi je uslov održivog razvoja<br />
i opstanka.<br />
Poseban predio predstavlja najveća i<br />
specifična depresija Velikog polja koje je ratnim<br />
razaranjima (1992.-1995.) pretrpjelo velika<br />
oštećenja. Korištenjem diluvijalnih nanosa<br />
radi formiranja baze za smještaj Mirovnih<br />
snaga UN na ovom prostoru devastirani su<br />
zemljište i vegetacija, čak izmijenjen i reljef<br />
polja, što je izrazito narušilo prirodni ambijent.<br />
U cilju umanjenja šteta i rekultivacije<br />
prirodnog ambijenta nužno je izvršiti određene<br />
sanacione zahvate, među kojima i obnavljanje<br />
autohtone šumske vegetacije na nekim rubnim<br />
dijelovima i određenim mikro lokalitetima u<br />
polju. Na taj način bi se donekle obnovio sklad<br />
ambijentalne cjeline Velikog polja očaravajuće<br />
ljepote, koje predstavlja biotop specifične i<br />
uske ekološke amplitude i karakterističnog<br />
biodiverziteta. Ništa ne može zamijeniti ljepotu<br />
oblika, boja i mirisa rascvjetalih livadskih<br />
biljaka i šuma vjetra među njihovim sasušenim<br />
vlatima u <strong>jesen</strong>.<br />
Zamišljeni park ambasadora značio bi potpunu<br />
degradaciju ovog prirodnog ambijenta sa<br />
višestrukim i dalekosežnim štetnim posljedicama,<br />
zbog čega je i kao ideja neprihvatljiv.<br />
Događanja na Babinom dolu su upozoravajući<br />
primjer. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
19
NEOBIČNI SVIJET BILJAKA<br />
NOVOSTI Iz NAuKE<br />
20<br />
MEsOŽDERI HVATAJU I PLIJEN<br />
U<br />
biljke mesoždere spada oko<br />
400 međusobno različitih vrsta<br />
koje, osim specifičnog načina<br />
pribavljanja određenih hranljivih materija,<br />
uglavnom imaju malo zajedničkog.<br />
Svojim načinom ishrane ova grupa biljaka<br />
se najviše približava životinjama<br />
mesožderima. Nedostatak minerala i<br />
azota ove biljke nadoknađuju hvatanjem<br />
i rastvaranjem insekata i drugih sitnih<br />
životinja. Za hvatanje im služe specijalizirani<br />
nervni sistem, listovi, žlijezde,<br />
cvjetovi… koji im omogućavaju da<br />
hvataju žrtvu munjevitom reakcijom. Sve<br />
one «vare» svoj plijen procesom hemijskog<br />
razlaganja koji odgovara varenju<br />
kod životinja. Razlaganje vrše enzimi<br />
koje biljka izlučuje, bakterije koje biljka<br />
«gaji» na sebi ili i jedni i drugi. Na ovaj<br />
način biljke mesožderi apsorbuju azotna<br />
jedinjenja i minerale do kojih ne mogu<br />
doći na uobičajen način, putem korijena,<br />
zbog specifičnih uvjeta sredine. Neke<br />
od ovih biljaka žive kao epifite, rastu na<br />
drugim biljkama, ali ne kao paraziti već<br />
same proizvode svoju hranu.<br />
Biljke mesožderi pripadaju dikotiledonim<br />
biljkama, najveći <strong>broj</strong> pripada redu<br />
NOVA SrEDSTVA zA POPrAVAK zEmLJIŠTA I OKOLINE<br />
Nauka o materijalima stalno ljudima<br />
daje nove korisne supstance.<br />
Jedna od takvih je poliakrilamid<br />
ili, skraćeno, PAM.<br />
PAM je perspektivno sredstvo za zaštitu<br />
i popravak zemljišta i za zaštitu vode. I<br />
do sada su postojala sredstva za popravak<br />
strukture zemljišta, tzv. zemljišni kondicioneri<br />
ili vještački strukturatori, kojih<br />
ima sintetičkih i organskih. Međutim, njihov<br />
nedostatak leži u činjenici da ih treba<br />
velika količina po hektaru i što su skupi,<br />
pa se govoto i nisu upotrebljavali.<br />
Novo sredstvo PAM iz grupe polimera<br />
popravlja strukturu tla i štiti ga od erozije,<br />
a treba ga samo par kilograma po hektaru<br />
po cijeni od 50 do 100 maraka godišnje.<br />
PAM je 10 puta efikasniji od dosadašnjih<br />
zemljišnih kondicionera, a 99% je jeftiniji<br />
od njih. Sredstvo je potpuno neškodljivo<br />
po okolinu, a njegova primjena ne remeti<br />
ostale agrotehničke operacije<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Nepenthes vrsta sa «ćupovima»<br />
Nepenthales. Od svih biljaka mesoždera<br />
posebno svojim izgledom privlače pogled<br />
vrste iz roda Nepenthes sa specifičnim<br />
tvorevinama, koje podsjećaju na zemljane<br />
ćupove. Ova asocijacija sadržana<br />
je i u nazivima ovog roda na engleskom<br />
jeziku: Pitcher plant i njemačkom jeziku:<br />
Kannenstrauch. Rod obuhvata oko 70<br />
vrsta, porijeklom većinom iz Indonezije<br />
i tropskih regiona Azije, gdje su vezane<br />
za močvarna područja. Vrste ovog roda<br />
su uvijek zelene biljke, insektivorne,<br />
Voda za navodnjavanje se često gubi<br />
u zemlji, u brazdama i kanalima kojima<br />
se dovodi. PAM može spriječiti ove gubitke<br />
vode. On također sprečava eroziju<br />
zemljišta na nagibima i smanjuje<br />
zagađivanje voda erodiranim (nanesenim)<br />
muljem sa parcela. PAM sprečava i<br />
odnošenje zemlje (prašine) i zagađivanje<br />
njome okoline – vode u rijekama, jezerima<br />
itd., kao i ljudskih naselja. Smanjuje<br />
i prenošenje vjetrom štetnih mikroba<br />
sa površine tla, iz štala, sa đubrišta,<br />
pašnjaka (iz stočnnog izmeta i mokraće),<br />
iz rasturenog stajnjaka po njivama i livadama<br />
itd.. PAM smanjuje ispiranje mineralnih<br />
i stajskih đubriva u pjeskovitim i<br />
šljunkovitim tlima i zagđ|ivanje podzemnih<br />
voda. Ako se PAM-u dodaju aluminijev<br />
sulfat ili kalcijev oksid, tada smanjuje<br />
ispiranje i površinsko spiranje patogenih<br />
bakterija iz stajnjaka za 99%. Šta to znači<br />
u sprečavanju zagađivanja površinskih<br />
Prof. dr. Vladimir Beus<br />
Biljke mesožderi pripadaju dikotiledonim biljkama, najveći <strong>broj</strong> pripada redu Nepenthales<br />
većinom epifitske trajnice, koje žive<br />
adaptirane na viseći oblik. Imaju neupadljive<br />
ljubičaste ili smeđaste cvjetove<br />
na klasovima između gornjih listova. Sa<br />
vrhova listova na dugim stapkama vise<br />
<strong>broj</strong>ni «ćupovi», dužine 20 do 30 cm, sa<br />
poklopcima, koji predstavljaju klopke i<br />
mjesta za probavu insekata. Oni mame<br />
insekte koji u tečnosti u «ćupu» se utope,<br />
a zatim uz dejstvo enzima, koje biljke<br />
izlučuju, bivaju razloženi i daju potrebnu<br />
hranu biljkama. n<br />
Prof.dr. T. Šarić<br />
i podzemnih voda od stajnjaka kao<br />
najvećeg zagađivača ruralnih područja,<br />
ne treba posebno naglašavati. PAM ima<br />
sposobnost da veže bakterije i druge mikrobe<br />
i sprečava njihovo odnošenje vodom<br />
i vjetrom.<br />
Ovaj proizvod nastao je kao rezultat rada<br />
američkih naučnika. Oni očekuju da će dodavanje<br />
PAM-a u vodu za navodnjavanje<br />
smanjiti eroziju sa navodnjavanih polja za<br />
80-99%. Jedna unca (30 grama) PAM-a<br />
veže 1000 funti (450 kg) zemlje i sačuva<br />
je od erozije vjetrom i vodom.To znači da<br />
ova materija veže i štiti 15.000 puta veću<br />
količinu zemlje. Zato se PAM smatra do<br />
sada najboljim konzervatorom zemlje.<br />
PAM se proizvodi iz prirodnog gasa,<br />
koji je jeftin i ima ga u izobilju. Može se<br />
proizvoditi i iz biljnih ulja, biljnih ostataka<br />
u polju i od otpadaka pri proizvodnji<br />
hrane. Tako se rješava i pitanje odlaganja<br />
organskog otpada. n
NAUKA U PRAKSI<br />
ASPIrIN JE I LIJEK zA bILJKE<br />
Salicilna kiselina stimuliše otpornost biljaka protiv bolesti i štetočina<br />
Pesticidi su odigrali epohalnu ulogu<br />
u poljoprivredi, odnosno proizvodnji<br />
hrane. Međutim, u novije<br />
vrijeme njihova primjena se nastoji<br />
smanjiti zbog ekonomskih i ekoloških<br />
razloga. To se postiže primjenom raznih<br />
preventivnih, fizičkih, mehaničkih i<br />
bioloških metoda koje smanjuju potrebu<br />
za pesticidima. Među tim metodama<br />
posebno mjesto zauzima korištenje<br />
biljaka otpornih prema bolestima i<br />
štetočinama.<br />
Rijetko se ko upita zašto su neke<br />
biljke ili sorte, odnosno hibridi, otporne<br />
prema nekim bolestima i štetočinama<br />
a neke nisu. Sada se nastoji koristiti<br />
prirodna otpornost biljaka, ili im se<br />
Hiljade prirodnih hemikalija ulaze u naše tijelo<br />
nastoji ona izazvati ili povećati raznim<br />
načinima, od klasične selekcije bilja,<br />
zatim novog genetičkog inženjeringa<br />
transferom gena, do izazivanja proizvodnje<br />
materija u biljci koje će je činiti<br />
otpornom.<br />
Profesor Ames sa Kalifornijskog<br />
univerziteta u Berkliju podvlači da<br />
biljke, uključujući i one koje koristimo<br />
za hranu, mogu da proizvode vlastite<br />
prirodne pesticide koji ih štite od insekata<br />
i gljivica. Koncentracija prirodnih<br />
pesticida je mnogo veća nego vještačkih<br />
i mjeri se hiljadama dijelova na milion,<br />
dok se koncentracija većine sintetičkih<br />
pesticida mjeri u ppm ili ppb (milionitih<br />
ili milijarditih dijelova). Po ocjeni<br />
tog autora, Amerikanci jedu dnevno oko<br />
1500 mg prirodnih pesticida ili 10.000<br />
puta više nego vještačkih. On smatra<br />
da je polovina tih prirodnih pesticida<br />
kancerogena.<br />
Rodricks proširuje ovu misao i<br />
navodi da hrana značajno doprinosi<br />
pojavi raka čovjeka, da mi ne znamo<br />
mnogo zašto je to tako, ali je to sigurno<br />
mnogo kompleksnije nego količina i<br />
oblik masnoće i vlakana koje uzimamo<br />
u hrani. Možda industrijski proizvodi<br />
nisu glavni čovjekovi kancerogeni, mis-<br />
li on, nego to mogu biti prirodni proizvodi.<br />
Neki prirodni sastojci hrane mogu<br />
zaštititi čovjeka od nekih vrsta raka, a<br />
povećati rizik od drugih karcinoma. I<br />
neki industrijski proizvodi imaju ista<br />
takva svojstva. Hiljade prirodnih hemikalija<br />
ulaze u naše tijelo i one na različit<br />
način stupaju u interakcije sa sastojcima<br />
tjelesnih ćelija i njihovih hemikalija,<br />
pa neke od interakcija iniciraju ili<br />
pojačavaju procese koji vode u različite<br />
bolesti. Mi smo daleko od razumijevanja<br />
velikog dijela tih procesa, ali vrijedi<br />
Prof.dr. T. Šarić<br />
pokušati, zaključuje autor.<br />
Američki naučnici u državi<br />
Vašingtonu nedavno su ustanovili da<br />
salicilna kiselina (aspirin) može da<br />
proizvede prirodnu otpornost biljaka<br />
prema štetnim gljivicama, bakterijama i<br />
virusima. O tome piše časopis Agricultural<br />
Research.<br />
Istraživači su otkrili osobinu stečene<br />
sistemske otpornosti (SAR – systemic<br />
aquired resistance).<br />
Biljke proizvode salicilnu kiselinu,<br />
naročito kada ih napadne patogen.<br />
Međutim, odnedavno se industrijski<br />
proizvodi salicilna kiselina (koja<br />
je izvorno pronađena u unutrašnjoj<br />
kori vrbe) za prskanje biljaka, čime<br />
se izaziva otpornost tih biljaka prema<br />
patogenima. Ovo naročito važi da paradajz,<br />
špinat, salatu i duhan, ali može<br />
i za druge biljke. Sada se ova tehnika<br />
najviše ispituje na krompiru. Ako ova<br />
ispitivanja dadnu očekivane rezultate,<br />
to će uveliko smanjiti potrebu prskanja<br />
krompira sintetičkim pesticidima protiv<br />
bolesti i insekata.<br />
Istraživač Navarre navodi da inficirane<br />
biljke obolijevaju zato što na<br />
vrijeme ne aktiviraju vlastite odbrambene<br />
mehanizme. Salicilna kiselina im<br />
može pomoći da te mehanizme aktiviraju<br />
čim jedna spora gljivice padne na<br />
list biljke. Biljka tada sintetiše antimikrobne<br />
supstance koje je štite od prisutnog<br />
patogena. Sada se naročito ispituje<br />
mogućnost stvaranja odbrane krompira<br />
na ovaj način protiv viroza. Proučava se<br />
kojim dozama salicilne kiseline može se<br />
postići najbolji efekat.<br />
Ispituje se koji gen reguliše ovaj vid<br />
stvaranja otpornosti biljaka kako bi se<br />
oplemenjivanjem bilja stvorile sorte<br />
prirodno otporne prema nekim bolestima<br />
ili štetočinama.<br />
Kao što vidimo, aspirin bi, nakon<br />
što već 105 <strong>godina</strong> služi ljudima protiv<br />
raznih bolesti, uskoro mogao biti i<br />
sredstvo u zaštiti bilja, odnosno stimulator<br />
njihove otpornosti protiv bolesti<br />
i štetočina, što bi značajno smanjilo<br />
potrebu za pesticidima. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
21
ČOVJEK I PRIRODA<br />
Bosna i Hercegovina (BiH) je jedna<br />
od nabogatijih zemlja po <strong>broj</strong>u<br />
endemičnih i reliktnih vrsta biljaka,<br />
životinja i gljiva. Prema savremenim<br />
naučnim procjenama cijeni se da je više od<br />
15% endemične flore i faune. Tako na tlu<br />
zemlje bosanske utočište nađe preko 500<br />
vrsta endemične flore vaskularnih biljaka.<br />
Prema tome, BiH je zemlja sa najvišom<br />
stopom endemičnosti u evropskim i svjetskim<br />
razmjerama. To nesumnjivo govori da<br />
se na tlu BiH nalaze i svojevrsni razvojni<br />
centri u kojima se procesi endemogeneze<br />
i danas odvijaju. Tako nastaju mnoge<br />
vrste biljaka, naročito u područjima gdje<br />
je determiniran živi svijet relativno kasno<br />
kao što su centri glacijacije na najvišim<br />
dinarskim planinama. Uz mnoge glacijalne<br />
relikte, najviše planine nastanjuju i<br />
mnoge mlade endemične biljke koje govore<br />
o intenzivnim procesima filogenije<br />
nakon posljednjeg ledenog doba. Neke od<br />
endemičnih vrsta su sa uskom ekološkom<br />
amplitudom, a pojedine nastanjuju samo<br />
najviše planinske masive koji su duže<br />
vrijeme pod uticajem dubokih planinskih<br />
snijegova.<br />
Jedna od takvih vrsta je i Jasnin encijan<br />
Gentiana jasnae, endem bosanskohercegovačkih<br />
planina, biljka izuzetne ljepote<br />
i veoma važan genofond u kojem se kriju<br />
mnoge tajne nastanka novih vrsta, nove hemijske<br />
materije koje će imati veliku primjenu u<br />
savremenoj biotehnologiji, konzervaciji, farmaciji<br />
i biomedicini.<br />
Ovu prelijepu bosanku, a i hercegovku,<br />
u svijet nauke donese dr. Radomir Lakušić,<br />
dugogodišnji profesor botanike i ekologije<br />
biljaka i fitogeografije na Univerzitetu<br />
u Sarajevu, jedan od vrsnih poznavalaca<br />
planinske flore i vegetacije Balkanskog<br />
poluostrva, pa i jugoistočne Evrope. Ime<br />
joj dade u čast mlade naučnice, njegove<br />
studentice Jasne Šarić, koja u potrazi za<br />
kapljicom vode u ratom blokiranom Sarajevu,<br />
tog kobnog 15.decembra 1993.<br />
godine kao i mnogi pupoljci ljiljana bosanskih<br />
nesta u pepelu sivom. Nikad ne<br />
dočekaše cvjetove bijele. U redu za vodu<br />
pred sarajevskom pivarom od agresorske<br />
granate ugasio se i život Jasne Šarić, asistenta<br />
Prirodno-matematičkog fakulteta<br />
Univerziteta u Sarajevu, veoma perspektivne<br />
i ambiciozne mlade naučnice, pogleda<br />
nježnijeg i od latica ruža mirisnih, oka<br />
poput lastavice, osmjeha čarobnog kao iz<br />
22<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
kakve cvjetne bašće kraj Nerteve, vode<br />
hladne.<br />
Duboko pogođen preranim odlaskom<br />
svima drage i omiljene Jasne, profesor<br />
Radomir Lakušić, u želji da iskaže svoju<br />
veliku bol i sačuva uspomenu na ovu<br />
mladost i nesvakidašnju ljeopotu i talenat<br />
opisa novu vrstu biljke i ime joj dade<br />
Gentiana jasnae. Nije nimalo slučajno što<br />
je odabrao vrstu iz roda Gentiana L. Jer<br />
ovaj rod biljaka okuplja najljepše vrste<br />
koje i najhladnije ljude ne ostavljaju<br />
ravnodušnim. To su biljke čije tamnoplave<br />
latice plijene pažnju i ljubitelja prirode,<br />
vrijednih pčelica koje im se dive, a često<br />
zaustavljaju i dah svima koji se nađu u<br />
proljeće rano na nekoj od naših planina.<br />
Upravo takva je bila i Jasna Šarić. U ratnoj<br />
1993 godini, u hladnoj sarajevskoj<br />
noći profesor Lakušić je napisao i tekst u<br />
ratnom <strong>broj</strong>u Biološkog lista u kojem je<br />
izvjestio biološku javnost o pogibiji Jasne<br />
Šarić od agresorske granate. U želji da<br />
se očuva vječno sjećanje na Jasnu Šarić,<br />
jednu nježnu endemičnu bosansku vrstu<br />
encijana profesor Lakušić je nazvao njenim<br />
imenom - Gentiana jasnae, tj. Jasnin<br />
encijan.<br />
(Detaljnije u Lakušić, 1994/95:<br />
BIOLOŠKI LIST, 1, Školska 1994/95. go-<br />
Prof.dr. Sulejman Redžić<br />
JAsNIN ENcIJAN GENTIANA JASNAE<br />
UKRAs bOsANsKIH PLANINA<br />
Mlada naučnica Jasna Šarić, u potrazi za kapljicom vode, kao mnogi pupoljci bosanskog ljiljana, nesta u pepelu sivom<br />
Jasna Šarić<br />
dina, prosinac/decembar, <strong>Sarajevo</strong>, <strong>godina</strong><br />
izdanja XLII. Treće ratno izdanje).<br />
Profesor Lakušić u to vrijeme iz razumljivih<br />
razloga (teškog i beznadežnog<br />
ratnog vremena) dao je samo ime ovoj<br />
biljci. U kasnijim razgovorima s profesorom<br />
saznao sam bliže informacije o Jasninom<br />
encijanu, morfologiji, mogućem<br />
rasprostranjenju i ekologiji. Kako do<br />
svoje smrti profesor Lakušić (august<br />
2005) nije stigao pobliže opisati ovu<br />
endemičnu vrstu i prezenirati je najširoj<br />
javnosti, to mi je preostala obaveza da<br />
učinim ja, što sa radošću botaniča činim,<br />
ali beskrajno tužan sjećajući se kobnog<br />
januara 1993. godine, a i ponosan što iz<br />
gelera crnih okrutnog agresora izrastoše<br />
latice plave na kojima i danas treperi osmjeh<br />
i ljepota Jasnina.<br />
Botanička dijagnoza: Jasnin encijan je<br />
nježna viegodišnja biljka, visine 5-6cm.<br />
Prizemni listovi skupljeni su u naročite rozete,<br />
više-manje jajasti, eliptično-lancetasti, uglavnom<br />
ujednačene širine, 3 puta duži nego<br />
širi. Dugi oko 2,5 do 3cm, makismalne širine<br />
do 1cm. Iz rozete izbija nježna stabljika,<br />
visine 3-6cm. Na stabljici je dva do tri para<br />
sitnih uglavnom lopatastih listića. Cvjetovi su<br />
pojedinačni. Diferencirani na zelenu čašicu<br />
i tmanoplavu krunicu ili vjenčić. Čašičnih<br />
listića je 5 koji su srasli u cijev. Slobodni<br />
dijelovi duboko urezani, lancetasti. Krunica<br />
je podjeljena na cijev dužine do blizu 3cm<br />
i 5 režnjeva, eliptičnih lancetasto ušiljenih<br />
između kojih su sitni međuzubci, najčešće<br />
po dva. Krunica je tanjirastog izgleda u fazi<br />
punog cvjetanja, tamnoplave ili neboplave<br />
boje.<br />
LECTOTYPUS: Bjelašnica planina<br />
kod Sarajeva, 5. juni 2005., 1850 m, zona<br />
snježanika, HERB CEPRES G-15011993,<br />
Leg. S.Redžić; Sl. 1).<br />
Jasnin encijan je po svojim morfološkim<br />
osobinama sličan proljetnom encijanu Gentiana<br />
verna L. šire rasprostranjenoj vrsti<br />
koja raste na planinama Evrope i Azije, te<br />
planinskom encijanu G. tergestina (G.Beck)<br />
Fritsch koja također nastanjuje visoke planine.<br />
Međutim, Jasnin encijan za razliku od<br />
proljetnog encijana je nježnija biljka, nešto<br />
viša rastom, užih listova i latica, a ekološki<br />
se veoma razlikuju. Dok proljećni encijan<br />
nastanjuje gorske, pretplaninske i planinske<br />
rudine na karbonatima klase Elyno-<br />
Seslerietea Br.-Bl. 1948, Jasnin encijan svoj<br />
životni opimum ima na staništima oko plan-
inskih snježanika, na mjestima gdje se snijeg<br />
zadržava veoma dugo, čak i tokom čitave<br />
godine. Tla su plitke planinske organogene<br />
crnice na krečnjacima i dolomitima ili čak<br />
kalokosirozemi. Njene populacije izgrađuju<br />
zajednice oko snježanika na karbonatima<br />
sveze Salicion retusae Horvat 1949, reda Salicetalia<br />
retusae-serpyllifoliae Lakušić 1968<br />
i klase Salicetea herbaceae Br.-Bl. 1947.<br />
Na planinama endemnog razvojnog centra<br />
(Sl. 3) izgrađuje endemoreliktnu asocijaciju<br />
Salici retusae-Gentianetum jasnae Redžić<br />
2007. uglavnom iznad 2000 m nadmorske<br />
visine (Sl. 4), a na staništima snježanika na<br />
Bjelašnici zajednicu Violo zoisyii-Gentianetum<br />
jasnae Redžić 1999, iznad 1800 m nadmorske<br />
visine.<br />
Jasnin encijan je veoma dobro prilagođen<br />
niskim temperaturama, fiziološkoj suši, te visokim<br />
intenzitetima sunčeve svjetlosti. S obzirom<br />
na globalno otopljavanje postaje ugroženom<br />
vrstom u skladu sa međunarodnim kriterijima<br />
Internacionalne unije za zaštitu prirode i Konvencije<br />
o biološkoj raznolikosti. Cvjeta u maju<br />
i junu, a mogu se naći pojedinačni cvjetovi i<br />
tokom ljeta sve do <strong>jesen</strong>i.<br />
Rasprostranjena je na visokim dinarskim<br />
planinama, u području Visokodinarske<br />
provincije, Alpsko-visokonordijske regije.<br />
Do sada je registrovana na planinama<br />
Bjelašnici, vrhovima Prenja i Čvrsnice. To<br />
je pravi glacijalni relikt. Veoma je dobar indikator<br />
za praćenje klimatskih promjena.<br />
Jasna Šarić je uvijek bila inspiracijom<br />
i naduhnućem. U svakom cvijetu tokom<br />
mojih istraživanja flore naših planina vidio<br />
sam lice nasmijano, osjećao tugu golemu<br />
koja i danas doseže sve do utrobe Zemlje i<br />
nebeskih visina u isto vrijeme. Ali i ponos<br />
i radost što sam je poznavao, što sam kao<br />
asistent u to vrijeme imao priliku dijeliti<br />
ushićenje i ugodne trenutke tokom terenskih<br />
vježbi iz Ekologije biljaka na kojima je Jasna<br />
pokazivala nesvakidašnji talenat i smisao<br />
za spoznaju, a i za ljubav prema prirodi i<br />
svojim kolegama, prema svemu i živom i<br />
neživom u njenom okruženju.<br />
Zbog toga mi je i mnogo <strong>godina</strong> poslije<br />
inspiracijiom i tokom pisanja scenarija za<br />
serijal «Prirodna baština BiH». Evo i jednog<br />
inserta iz emsije posvećene Bjelašnici planini,<br />
najljepšoj djevojci bosanki i hercegovki<br />
u isto vrijeme. Planini na kojoj je i „locus<br />
classicus“ Jasninog encijana.<br />
«Sa prvim beharima divljih trešanja<br />
ispod surovih vrhova Bjelašnice, na moru<br />
svjetlozelenih ilirskih bukovih šuma, u cik<br />
zore rumene, rađaju se i životi novi. Upravo<br />
iz snijega bijeloga, isto kao što su još jedne<br />
sumorne zime zauvijek nestali sa zem-<br />
Snježanici - staništa Jasninog encijana Gentiana jasnae<br />
na Čvrsnici planini (Foto: S. Redžić, <strong>2008</strong>)<br />
ČOVJEK I PRIRODA<br />
Vrsta Gentiana jasnae Lakušić, na vrhovima Bjelašnice planine<br />
u Bosni – loccus classicus, lectotypus (Foto: S.Redžić)<br />
lje bosanske. I evo, upravo ovdje, na ovoj<br />
čarobnoj planini, svu ljepotu i raskoš plemenite<br />
duše djevojačke, ljubav pokapana<br />
rukama zlih ljudi ponovo niče na laticama<br />
plavim, plavljim i od nebeskih visina, modrijim<br />
i od rijeke modre tamo dole u pitomoj<br />
hercegovačkoj dolini, mednijim i od<br />
nektara zambaka bosanskih. Jasnin encijan<br />
(Gentiana jasnae). Najljepša biljka plavojka<br />
gora bosanskih sa čijih latica nježnih zrači<br />
čednost jedne mladosti i nedosanjene radosti.<br />
Jasnin encijan (Gentiana jasnae) nije<br />
samo rijetka i endemična biljka bosanskih<br />
planina, jasnin encijan je simbol vječnosti<br />
duha bosanskog, ljubavi za grudom rodnom.<br />
Ovdje, kao i drugdje diljem bosanskih<br />
pitomina, iz krvi naše mladosti ne izraste<br />
mržnja. Izraste cvijeće naljepše. I dokle<br />
bude sunca bjelašničkog i neba plavog sve<br />
naše jasne i genciane njihove će odolijevati<br />
i najjačim vjetrovima planinskim. Takvo je<br />
cvijeće bosansko».<br />
Mladost i životna radost, snovi ne dosanjani<br />
Jasne Šarić su simbolom otpora, hrabrosti<br />
djevojačke, odanosti Sarajevu svom, ulicama<br />
njegovim, parkovima i alejama koje u<br />
to sumorno ratno vrijeme nije željela zamijeniti<br />
za plavetnilo švajcarskih jezera, toplu<br />
sobu u Ženevi, bistru vodu, obilje hrane. I<br />
ostala je u prahu zemlje rosne, sarajevske,<br />
iz koje iznikoše cvjetovi plavi i prosuše se<br />
gorama bosanskim gdje na laticama svog<br />
encijana svakog proljeća daruje sve samu<br />
ljubav i toplinu. Podarimo i mi našoj Jasni<br />
drvo njeno, park cvjetni i ulicu u kojoj će<br />
cvjetati encijani najljepši u sred njenog<br />
Sarajeva i pjevati pjesme neispjevane iz<br />
dnevnika skrivenih mladalačkih jedne Jasne<br />
iz Ferhadije ulice. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
23
PRED IZAZOVIMA NOVE EPOHE<br />
Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike<br />
održani u Malom Lošinju<br />
od 8. do 11. juna odvijali su se u<br />
tri osnovna sadržaja Simpozija: integrativna<br />
bioetika i nova epoha; Studentska<br />
bioetička radionica: Zdravlje - pluriperspektivni<br />
bioetički pristup te Okrugli sto<br />
- Plodovi zemlje: hrana za živa bića ili<br />
hrana za strojeve?<br />
Integrativna bioetika na metodološkom<br />
planu povezuje različite perspektive u jedinstveni<br />
pluriperspektivni obrazac orijentacijskog<br />
znanja, dok je na predmetnom<br />
planu usmjerena na <strong>broj</strong>ne problemske<br />
sklopove u širokom tematskom rasponu<br />
od medicinske skrbi i biomedicinskih<br />
istraživanja, preko problematike neljudskih<br />
živih bića i općih uvjeta održanja<br />
života (ekologija), do sudbinskih pitanja<br />
savremene civilizacije.<br />
Takav koncept, prema mišljenju prof. dr.<br />
Ante Čović, predsjedenika Organizacionog<br />
odbora Lošinjskih dana bioetike omogućuje<br />
ne samo svestranu raspravu o najširem<br />
spektru konkretnih bioetičkih problema<br />
nego i poniranje u njihovu dubinsku dimenziju<br />
u kojoj se otvaraju pitanja o karakteru<br />
i dotrajalosti znanstveno-tehničke epohe,<br />
o metodološkoj konstituciji i povijesnoj<br />
ulozi moderne znanosti, te o mijenama u temeljnom<br />
odnosu čiovjeka i prirode. Riječ je<br />
o filozofsko povijesnoj perspektivi u kojoj je<br />
moguće detektirati i pratiti procese u kojima<br />
se prelamaju svjetsko-povijesne epohe.<br />
KVALITET LJUDsKOG bIĆA<br />
U ovom prilogu posvećenom 76.<br />
Lošinjskim danima bioetike izdvajamo<br />
nekoliko naglasaka iz referata prezentiranih<br />
na Simpoziju, čije teme nam se čine<br />
posebno zanimljive sa stanovišta interesovanja<br />
čitalaca i karaktera ove naučnmo<br />
popularne revije o prirodi, čovjeku i<br />
ekologiji.<br />
Mirjana Adamlović i Ana Maskalan sa<br />
instituta za društvena istraživanja Zagreb<br />
u referatu “Rodni aspekti uticaja tjelesno<br />
modificiranih uzora” konstatuju da se<br />
tjelesna modifikacija ogleda u trajnim ili<br />
privremenim preinakama posredstvom<br />
izgladnjivanja, prekomjernog vježbanja i<br />
plastičnih operacija.<br />
24<br />
KuPOVANJE IDENTITETA<br />
U kritičkom razmatranju različitih perspektiva spoznaje istine, sada se nameće pitanje<br />
koliko puko sabiranje što je više moguće pogleda može zapravo zatamniti pravu istinu<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Mediji favorizuju tjelesno modificirane<br />
žene koristeći ih za stvaranje “idealnih<br />
medijskih uzora” koje karakterizira<br />
standardiziranost, odnosno tipska ljepota.<br />
Stvarajući lijepe “brandove” oni se<br />
pridružuju medicinskoj industriji i nameću<br />
kriterije koje postaje nemoguće zadovoljiti<br />
bez invazivnih kirurških zahvata. Medijski,<br />
moderni i medicinski zahtjevi za mijenjanjem<br />
ženskog tijela, prema idealu “bijele,<br />
visoke, mršave žene” podređeni su zakonima<br />
tržišta po kojima se pod pretpostavkom<br />
dovoljne financijske moći potrošačica sve,<br />
uključujući i ljepotu može kupiti. Preobrazbom<br />
tijela kupuje se uspješan rodni,<br />
seksualni, ali i rasni identitet, čime (modificirano)<br />
tijelo postaje kulturalno skoro<br />
najvrijednija kvaliteta prema kojoj se<br />
procjenjuje uspješnost i kvalitet ljudskog<br />
bića samog po sebi.<br />
Pavo Barišić (Institut za filozofiju zagreb<br />
i Filozofski fakultet Split) u kontekstu<br />
teme “Pluriperspektivizam - temeljni<br />
uvjet ili zatamnjenje istine?” konstatuje da<br />
je promatranje života iz različitih perspektiva,<br />
pluriperspektivizam, metodološko<br />
polazište integrativne bioetike.<br />
U kritičkom razmatranju različitih perspektiva<br />
spoznaje istine, sada se nameće<br />
pitanje koliko puko sabiranje što je više<br />
moguće pogleda može zapravo zatamniti<br />
pravu istinu. Ne vodi li zahtjev za<br />
potpunošću mnjenja u opasnost da se s<br />
“neznanjem”, “promatranjem uveliko i<br />
ugrubo, “pojednostavljivanjem i iskrivljavanjem”<br />
prokrijumčare takođe zamračene,<br />
izokrenute i pogrešne perspektive. U doba<br />
globalnih komunikacijskih mreža, razularenih<br />
medija i poplavi informacija privid i<br />
laž za istinu predstavljaju novi izazov.<br />
Prema mišljenju ovog autora bioetički<br />
diskusr može pridonijeti bistrenju istine i<br />
izbjegavanju zasjenjenja i zatamnjenja.<br />
Redovni učesnik Lošinjskih dana bioetike<br />
Tihana Belužić iz Zagreba, upamćena<br />
po temama koje na atraktivan način govore<br />
o onom o čemu mnogi ćute ovog<br />
puta bavila se prostorom između javnog i<br />
privatnog interesa.<br />
Upozorila je na sve više primjetan proces<br />
“žderanja krajobraza” netransparentan proces<br />
izrade i donošenja prostornih planova,<br />
koji se odvija u nedemokratskom okruženju,<br />
sve više se razotkriva kao sredstvo pomoću<br />
kojeg se provodi tzv. “drugi val privatizacije”.<br />
Na taj se način zaposjeda najvrjednije<br />
prostore poput netaknutih dijelova prirode<br />
i starih jezgfri gradova, naime izgradnja u<br />
prostoru i povjesno-kulturne baštine investitorima<br />
višestruko povećava profit. Međutim,<br />
s druge strane primjetan je sve veći otpor<br />
građana tom procesu, ne samo kroz prosvjede<br />
protiv takvih projekata, već i kroz organiziranje<br />
lokalnih građanskih inicijativa,<br />
stručnjaka, znanstvenika ili umjetnika iz<br />
raznih dijelova Hrvatske u tzv. Nacionalni<br />
forum za prostor.<br />
Govor o bioetičkoj svijesti i odgovornosti,<br />
kada je riječ o kontroli rađanja,<br />
sve više nalikuje suptilnoj propagandi/<br />
marketingu u cilju osvajanja novih tržišta.<br />
Tako se bioetika od mogućeg jedinstva<br />
univerzalnih pripadnosti pretvara u receptologiju<br />
i religioziranje sustavnog<br />
čovjekovog prirodnog prava da se reproducira<br />
u suglasju s kulturom, ekonomijom<br />
i potrebama zajednice, a da pritom ne<br />
bude poučavan da li tim činom ugrožava<br />
ili ne one koji dolaze.<br />
PROJEKcIJA NAPRETKA<br />
JE bIOETIČKI IZAZOV<br />
Rečeno je dio referata Aleksandra<br />
Dimitreva iz Skoplja autora referata<br />
“Budžet kao (zlo)kontrolor bioetičkog samospoznavanja”.<br />
U nastavku kaže da kontrola rađanja , od<br />
načina umanjenja <strong>broj</strong>a sukoba po bilo kojoj<br />
osnovi, pretvara se u političko - propagandno<br />
sredstvo izbornih kampanja , umjesto da bude<br />
način života na bazi kulturnog i prostornog<br />
nasljeđa i primjerenosti proizvodnje potrebama<br />
zajednice da se ne bi ugrozila kvaliteta<br />
života, već da bi joj se podigla razina. Ovome<br />
u velikoj mjeri kumuje i budžetska politika<br />
koja rasporedom potrošnje kontrolira uvjete<br />
stvaranja bioetičke svijesti ili, konkretnije<br />
budžetska potrošnja sve više nalikuje potkupljivanju<br />
onoga kome je namijenjen budžet i<br />
koji ga proizvodi, da bi ga se onenmogućilo<br />
da se počne zaista bioetički pitati kako<br />
to proizvodi i kako koristeći bioresurse<br />
ugrožava sveukupni mogući biopotencijal i<br />
rezultat koji proizilazi iz toga.<br />
Nastavak na 37 strani
PLODOVI ZEMLJE<br />
Prof. dr. Esma Velagić-Habul<br />
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji<br />
(WHO), neadekvatna<br />
ishrana i malo fizičkih aktivnosti<br />
čine 6 od 7 vodećih faktora rizika po<br />
zdravlje u Evropi (1). Utvrđeno je da<br />
80% bolesti srca, moždani udar i dijabetes<br />
tipa 2, te 40% bolesti kancera<br />
mogu biti izbjegnuti ako se uklone<br />
svakodnevni faktori rizika po zdravlje<br />
(uključujući pušenje). Nutricionisti<br />
sugerišu povećane količine biljnih<br />
vlakana (celuloze i njoj bliskih komponenti)<br />
koji održavaju čistim zidove crijeva,<br />
a što sprečava razvoj toksičnih i<br />
kancerogenih supstancija, te dozvoljava<br />
rast bakterija korisnih za procese varenja<br />
i apsorpciju svih za život potrebnih<br />
supstanci. Sugeriše se korištenje<br />
hrane u njenoj prirodnoj, najbogatijoj<br />
formi, npr. vlakna porijeklom iz voća i<br />
povrća, potpunih (integralnih) leguminoza<br />
i cerealija, neobranog mlijeka jer<br />
nosi važne elemente u njegovoj masnoj<br />
frakciji, više hljeba i makarona, manje<br />
mesa, ulje a ne životinjske masti. Drugim<br />
riječima, zdrava ishrana znači brigu<br />
za komponente hrane, njihove osobine i<br />
njihovu kombinaciju u obroku.<br />
Međutim, i kada brinemo o vrsti hrane<br />
koju jedemo, očito je da ona ne mora<br />
sadržavati sve zdrave sastojke koje bi<br />
trebalo - ovisi kako je proizvedena, odnosno<br />
uzgojena. Poseban problem predstavlja<br />
prisustvo sintetičkih hemikalija u hrani,<br />
korištenih za zaštitu zdravlja biljaka i<br />
životinja, ili za postizanje većih prinosa i<br />
veće proizvodne efikasnosti, te hrane do -<br />
bijene genetičkom modifikacijom orga -<br />
nizama (GMO). Tako upotreba integralne<br />
riže ili pšenice može biti izvor dodatnog<br />
unošenja ostataka herbicida ili pesticida,<br />
koji se metabolički akumuliraju u ovojnici<br />
zrna - mekinjama, a ne skrobnom dijelu,<br />
pa naša želja da unesemo u organizam više<br />
vlakana ima potpuno suprotan efekat. Isti je<br />
slučaj i sa neobranim, potpunim mlijekom.<br />
Antibiotici, pesticidi, najveći <strong>broj</strong> hemika -<br />
lija korištenih u uzgoju stoke, akumuliraju<br />
se u masnoćama mlijeka. Pilići uzgojeni<br />
na industrijski način spremni su za klanje<br />
nakon 45 dana. Njihovo meso nije „zrelo“,<br />
nema dovoljan sadržaja vode, odgovarajući<br />
mirisa i okus. Ova vrsta mesa se raspada<br />
tokom kuhanja, nema odgovarajuću pro -<br />
teinsku vrijednost, a njegov okus ovisi o<br />
začinima koje dodajemo.<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
KO PROIZVODI - ZNA ŠTA JEDE<br />
Jedini način da budemo sigurni da jedemo hranu dobivenu bez sin tetičkih hemijiskih proizvoda<br />
ili GMO je da kupujemo proizvode nastale organskim uzgojem iz organske poljoprivrede<br />
Ljudi koji se sami bave proizvodnjom<br />
hrane, koji poštuju prirodno vrijeme rasta<br />
i razvoja biljaka i životinja, imaju tu privilegiju<br />
da jedini znaju šta stvarno jedu. Svi<br />
oni koji kupuju poljoprivredne proizvode,<br />
ili se hrane već spremljenom hranom, pri -<br />
hvataju rizik neadekvatne ishrane. Jedini<br />
način da budemo sigurni da jedemo hranu<br />
dobijenu bez sintetičkih hemijskih proiz -<br />
voda ili GMO je da kupujemo proizvode<br />
nastale organskim uzgojem, iz organske<br />
poljoprivrede.<br />
ŠTA MORAMO ZNATI KAD<br />
KUPUJEMO ORGANSKE<br />
PROIZVODE<br />
Svaki poljoprivredni proizvod ili hrana<br />
nastala prakticiranjem organskog metoda<br />
je označena. Oznaka nosi barem tri infor -<br />
macije.<br />
Najuočljivija i najznačajnija je znak ili<br />
logo sertifikacijske „kuće“ – organizacije<br />
ili firme koja potvrđuje da je proizvod<br />
nastao u organskom uzgoju. Naime, organska<br />
poljoprivreda je jedini oblik poljoprivredne<br />
prakse koji podliježe sistemi-<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
25
PLODOVI ZEMLJE<br />
ma kvaliteta. Nakon što se registruje<br />
kod sertifikacijske kuće kao proizvođač<br />
koji će proizvoditi organskim metodom,<br />
proizvođač se mora pridržavati normi<br />
proizvodnje definisanim tom sertifikacijskom<br />
kućom. Da se kuća registruje kao<br />
sertifikacijka, ona mora imati definisana<br />
pravila ponašanja i norme proizvodnje.<br />
Oni se zasnivaju na pravilima i normama<br />
IFOAM-a (Međunarodne federacije<br />
pokreta u organskoj poljoprivredi), ili<br />
mogu biti samo strožiji. Potvrdu da je<br />
serifikacijska kuća sposobna da radi te<br />
poslove potvrđuje akreditacijska kuća,<br />
potpuno neovisno, često međunarodno<br />
tijelo, koje svake godine vrši akreditaciju<br />
sertifikacijske kuće. Sertifikacijska<br />
kuća ima organiziranu službu inspektora,<br />
koji ispunjavaju uslove ISO standarda<br />
za taj posao. Oni su dužni posjetiti svakog<br />
proizvođača barem dva puta tokom<br />
proizvodne sezone: jedanput najavljeno,<br />
a drugi put nenajavljeno, te imati potpun<br />
uvid u njegovu proizvodnju. Na osnovu<br />
pozitivnog izvještaja inspektora, te nakon<br />
što je proizvođač ispunio i druge uslove<br />
koji se odnose na vlasništvo i upravljanje<br />
imanjem (proizvodni objekti, upravljanje<br />
vodom i sl), sertifikacijska kuća<br />
mu dodjeljuje svoj sertifikat za taj proizvod<br />
u obliku znaka ili loga, za tu godinu<br />
proizvodnje. Drugim riječima, to je komunikacija<br />
sa kupcem, kojim serifikacijska<br />
kuća informiše kupca da je proizvod<br />
nastao organskim metodom (isključuje se<br />
proizvođač). Samo proizvodi koji sadrže<br />
najmanje 95% sastojaka nastalih u organskom<br />
uzgoju mogu dobiti logo. Npr.<br />
kod gotovih proizvoda, kod slanog keksa<br />
so ne mora biti dobijena organskim metodom<br />
da bi nosio oznaku organski.<br />
Druga informacija – kontrolni <strong>broj</strong><br />
sertifikacijske kuće, se odnosi na registraciju<br />
sertifikacijskog tijela (kuće) kod<br />
odgovarajućeg ministarstva. U našem<br />
<strong>26</strong><br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
PrIVIDNI APSurD<br />
slučaju to je Upisni registar FBiH, Ministarstva<br />
za poljoprivredu, vodoprivredu<br />
i šumarstvo, kojim se rad sertifikacijske<br />
kuće stavlja pod kontrolu vladinog sektora<br />
( što će biti definisano novim zakonom<br />
o organskoj poljoprivredi FBiH)<br />
Treća oznaka se odnosi na zemlju porijekla.<br />
U organskoj poljoprivredi to ima<br />
određenu težinu jer nutricionisti savjetuju<br />
ishranu hranom uzgojenom u području<br />
življenja. Osim toga, svjesni smo da<br />
hrana dopremljena transportom koji traje<br />
1-3 mjeseca sigurno nema očekivanu<br />
nutricionističku vrijednost.<br />
ORGANsKA HRANA U bIH<br />
Najveće količine organske hrane u<br />
BiH još uvijek dolaze iz uvoza. BiH ima<br />
vrlo malo sertificiranog zemljišta, oko<br />
200 ha. To ne znači da mi ne proizvodimo<br />
kvalitetne poljoprivredne proizvode – to<br />
Termin organski se odnosi na proces uzgoja, proizvodni metod – „proizvedeno<br />
uz upotrebu organskih đubriva“ (prirodnih, nastalih razgradnjom prirodnih<br />
materijala), a ne na vrstu proizvoda. Bilo je važno fokusirati zemljište i<br />
činjenicu da se radi o prirodnom ciklusu materije, kao presudnom faktoru u<br />
postupku dobijanja adekvatnog kvaliteta hrane. Besmisleno je reći “organska<br />
riža” ili “organski paradajz”, jer oni ne mogu biti drugačiji nego organski. Znači<br />
govorimo o riži iz organskog uzgoja, ili paradajzu iz organske proizvodnje.<br />
Međutim, težnja ka sažimanju riječi, bržoj komunikaciji dovela nas je do prividnog<br />
apsurda – organske riže ili organskog paradajza, a što za one koji se prvi<br />
put sreću sa ovim proizvodnim metodom stvara zabunu.<br />
ORGANSKA HRANA I ORGANSKA POLJOPRIVREDA<br />
je naš potencijal, nego samo da to niko ne<br />
garantuje. Naime, čitav proces sertifikacije<br />
zahtijeva određena materijalna sredstva,<br />
što naši proizvođači ne mogu priuštiti. U<br />
proizvodnoj sezoni <strong>2008</strong>. FBiH Ministarstvo<br />
poljoprivrede je izdvojilo namjenska<br />
sredstva podrške za sertifikaciju, što će<br />
sigurno uticati na širenje ovog pokreta.<br />
Također treba pozdraviti pojavu (napokon)<br />
Zakona o organskoj poljoprivredi<br />
( u proceduri) koji definiše da oznaku organski,<br />
eko ili bio proizvod može nositi<br />
samo proizvod nastao u skladu sa normama<br />
organske poljoprivrede, odnosno<br />
da se takva oznaka ne smije stavljati na<br />
proizvode koji ne poštuju taj zakon (falsifikati<br />
i prevare).<br />
Međutim, ne treba zaboraviti da 5%<br />
evropskog tržišta ljekovitim biljem čine<br />
proizvodi iz BiH ( uglavno sertificirani<br />
od strane švicarske sertifikacijske kuće<br />
„IMO“), te da je npr. vrlo cijenjen sok<br />
od jagode u Švedskoj, nastao iz organski<br />
proizvodene jagode u području Srebrenice<br />
i Bratunca (sertificirani od strane<br />
švedske sertifikacijske kuće „KRAV“).<br />
Naša sertifikacijska kuća „OK“ je svojedobno<br />
nastala pod direktnim djelovanjem<br />
švedske sertifikacijske kuće KRAV.<br />
Ona je 2007. god. akreditovana od strane<br />
ISO 65 i IFOAM, i predstavlja jednu od<br />
43 akreditovane kuće od strane IFOAM<br />
u svijetu (što je veliki kompliment za<br />
ovu kuću).<br />
Kako je evropsko tržište postalo jedinstveno,<br />
a pojedinačne zemlje razvile više<br />
svojih sertifikacijskih kuća da olakšaju<br />
kupcu prepoznavanje znaka organske<br />
proizvodnje EU je svojom direktivom<br />
o organskoj proizvodnji, naložila da svi<br />
ovakvi proizvodi trebaju, uz pojedinačne<br />
oznake sertifikacijskih kuća, imati i znak<br />
EU: „Organska poljoprivreda – EC kontrolni<br />
sistem“ .<br />
gLObALNA<br />
VrIJEDNOST OrgANSKE<br />
POLJOPrIVrEDE<br />
Korištenjem proizvoda proizvedenih<br />
na organski način ne znači samo da se<br />
brinemo o našoj ishrani. Poljoprivreda ima<br />
izuzetno veliki uticaj na okoliš, stabilnost<br />
zemlje, društveno-ekonomske odnose,<br />
socijalnu pravdu. Organska poljoprivreda<br />
kao održiva poljoprivreda fokusirana je u<br />
svim aktima EU koji se odnose na razvoj<br />
ruralnih područja, kao posebno značajan<br />
oblik prakticiranja poljoprivrede koji<br />
smanjuje zagađenje okoliša, unapređuje<br />
agro-biodiverzitet i biodiverzitet općenito,<br />
unapređuje i čuva ruralni pejsaž, smanjuje<br />
emisiju stakleničkih plinova, energetski<br />
je za više od 20% efikasnija od<br />
konvencionalne poljoprivrede. IFOAM<br />
kao svjetska, krovna organizacija organizira<br />
svoje kongrese (posljednji, 16-ti u<br />
Modeni, <strong>2008</strong>.) na kojima se diskutuju<br />
svi relevantni problemi pokreta. Ne treba<br />
zaboraviti ISOFAR (International Society<br />
of Organic Agriculture Research) koji<br />
promovira istraživanja u organskoj poljoprivredi,<br />
te na naučnoj osnovi procjenjuje<br />
doprinos organskog pokreta napretku naše<br />
civilizacije. n<br />
Literatura<br />
White Paper on a Strategy for Europe on Nutrition,<br />
Overweight and Obesity related to Health Issues.<br />
Commission of the EC. 30.5.2007.<br />
Organic farming and Climate Change. ITC /UNC-<br />
TAD/WTO– FiBl. 2007.
POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE<br />
Danas je u modi sintagma “zdrava<br />
hrana”. Pod njom ne podrazumijevamo<br />
svi isto. Često se može čuti<br />
ili pročitati da se pod tim misli na hranu<br />
dobivenu u tzv. organskoj ili ekološkoj<br />
poljoprivredi, pod kojom se opet podrazumijeva<br />
proizvodnja bez primjene agrohemikalija<br />
(mineralnih đubriva i pesti-<br />
cida). Poljoprivredu koja primjenjuje te<br />
hemikalije zovemo konvencionalnom ili<br />
savremenom.<br />
Zdrava hrana se ne određuje postupkom<br />
kojim su biljke u polju proizvedene<br />
(organskim ili konvencionalnim)<br />
nego svojim sadržajem kojim podržava<br />
ljudsko zdravlje i zadovoljava njegove<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
nutricionističke potrebe. Pod pojmom<br />
zdrave hrane uglavnom se misli na hranu<br />
bez prisustva štetnih sastojaka, kao što su<br />
na prvom mjestu patogeni mikrobi, zatim<br />
teški metali, ostaci pesticida, nedozvoljene<br />
količine nitrata i nitrita iz mineralnih<br />
i organskih đubriva itd.<br />
Hrana dobijena u organskoj poljoprivredi<br />
ne mora biti i zdravija, tj. higijenski<br />
ispravnija. Činjenica je da stajsko<br />
đubre zagađuje okolinu (tlo, vodu, zrak i<br />
biljke), pa i dobijenu hranu, mnogo više<br />
nego mineralna đubriva. Stajsko đubre<br />
sadrži mnoštvo patogenih mikroba,<br />
uzročnika mnogih teških bolesti, koje se sa<br />
životinja mogu prenositi na čovjeka preko<br />
biljnih proizvoda u hrani. Takvih patogena<br />
nema u mineralnim ili vještačkim<br />
đubrivima, pa je već to garancija da se uz<br />
njihovu pomoć može dobiti higijenski ispravnija<br />
ili zdravija hrana nego pomoću<br />
stajnjaka u organskoj poljoprivredi.<br />
ZAGAĐIVANJE<br />
STAJNJAKOm<br />
Prof.dr. T. Šarić<br />
IsTINE I ZAbLUDE O ZDRAVOJ HRANI<br />
Pod pojmom "zdrava hrana" uglavnom se misli na hranu bez prisustva štetnih sastojaka<br />
kao što su patogeni mikrobi, teški metali, ostaci pesticida, nedozvoljene količine nitrata<br />
iz đubriva l Stajsko đubre, poluga organske poljoprivrede, najveći je zagađivač seoskih i<br />
prigradskih područja<br />
Organski paradajz Foto: Eldina Muftić<br />
Uostalom, dovoljan je pokazatelj<br />
činjenica da se ljudski vijek u svijetu<br />
udvostručio u vremenu od kada se<br />
primjenjuju mineralna đubriva i pesticidi.<br />
Tome nisu doprinijele samo ove agrohemikalije,<br />
ali jesu i one jer su omogućile<br />
mnogo veću proizvodnju hrane i bolju<br />
ishranu. Da su one otrovne, kao što<br />
neobaviješteni ljudi misle, život ljudi bi<br />
se skratio a ne produžio. Kada je riječ<br />
o zdravoj i nezdravoj hrani, sigurno je<br />
da je najnezdravija hrana ona koje nema<br />
dovoljno, zbog čega mnogi ljudi gladuju,<br />
obolijevaju i umiru od gladi. Zbog nedostatka<br />
hrane danas u svijetu gladuje oko<br />
milijarda ljudi, a desetine miliona svake<br />
godine umire od gladi. A veća, dovoljna<br />
količina hrane ne može se proizvesti bez<br />
mineralnih đubriva i pesticida.<br />
Stajsko đubre, koje je mješavina<br />
stočnog izmeta (balege) i mokraće, sa<br />
ili bez slame, je izvor ogromnog <strong>broj</strong>a<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
27
PLODOVI ZEMLJE<br />
patogenih mikroba i može da zagadi<br />
vodu, biljke i prehrambene proizvode i<br />
izazvati kod ljudi teške bolesti. Svojim<br />
smradom također zagađuje okolinu.<br />
Među najvažnijim uzročnicima bolesti<br />
(zoonoza) koje se prenose stajnjakom<br />
jesu: bakterije Salmonella, enteropatogena<br />
Escherichia coli, Listeria monocytogenes,<br />
Brucella, Leptospira, Shigella,<br />
Campylobacter, Clostridium, Taenia<br />
saginata i Taenia solium, te neki protozoi.<br />
Najveći <strong>broj</strong> uzročnika (Salmonella,<br />
Escherichia coli O157, Campylobacter,<br />
Shigella, teniae) se unosi u organizam<br />
čovjeka preko hrane i vode te dovodi do<br />
oboljenja poznatih kao trovanja hranom.<br />
To su crijevna zarazna oboljenja. Stajnjak<br />
učestvuje i u širenju sve učestalijih<br />
bolesti bruceloze, kju groznice i antraksa.<br />
U stajnjaku, naročito konjskom, mogu<br />
se naći spore bakterije Clostridium tetani,<br />
uzročnika tetanusa. Iz stajnjaka se<br />
u organizam ljudi mogu unijeti i jajašca<br />
pantljičara.<br />
Pogrešnom primjenom stajnjaka po<br />
biljnim dijelovima, naročito onim koji<br />
se jedu nekuhani (salata, zeleni luk, paradajz,<br />
jagode itd.), prenose se patogene<br />
klice iz tog đubreta na biljne dijelove,<br />
odnosno ljudsku hranu, čime se na ljude<br />
prenose teške bolesti, dok neki misle da<br />
jedu “zdravu” hranu.<br />
GENETIČKI<br />
MODIFIcIRANA HRANA<br />
Iscjedak iz stajnjaka sa đubrišta, a kasnije<br />
i sa zemljišta, naročito ispran kišom,<br />
kao i vrlo zagađena i smrdljiva ocjedna<br />
tečnost koja se izlijeva putem kada se<br />
čvrst ili tečan stajnjak prevozi sa đubrišta<br />
na parcelu, dospijevaju u podzemne i<br />
površinske vode i u bunare pitke vode i<br />
zagađuju ih. Rezultat svega toga je veliko<br />
zagađivanje okoline, koje može biti<br />
fizičko, hemijsko i, što je najopasnije,<br />
mikrobiološko (patogeno).<br />
Zbog velike opasnosti od zagađivanja<br />
okoline, primjena stajnjaka kao organskog<br />
đubriva na zemljištu je u mnogim<br />
zemljama (Hrvatska, Slovenija, Austrija<br />
itd.) ograničena.<br />
Mnogo se govori i piše o genetički<br />
modificiranim (GM) biljkama i GM hrani.<br />
Pojava ovakve hrane izaziva <strong>broj</strong>ne kontroverze.<br />
Manipulacijom genima, odnosno nji-<br />
28<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
hovim prenošenjem u kulturne biljke,<br />
dobijene su ranije sorte, sorte i hibridi sa<br />
razvijenijim korjenovim sistemom, koji su<br />
otporniji prema suši, poboljšan je kvalitet<br />
nekih proizvoda, a plodovi nekih sorti<br />
su postali ukusniji, ili su postali otporniji<br />
na transport itd. Dobijene su i sorte i hibridi<br />
otporni prema štetočinama, pa se ne<br />
moraju prskati pesticidima. Proizvodnja<br />
GM biljaka i potrošnja GM hrane nema<br />
nikakvih štetnih posljedica, a ima mnogo<br />
koristi. GM sorte riže, naprimjer, bogate<br />
željezom i provitaminom A (beta karotinom),<br />
dobijene ovim postupkom, smanjuju<br />
obolijevanje od anemije i avitaminoze<br />
A stotina miliona ljudi širom svijeta.<br />
TRAGIČNE POsLJEDIcE<br />
NEKORIŠTENJA PEsTIcIDA<br />
Najkompetentniji ljudi iz FAO i Svjetske<br />
zdravstvene organizacije negiraju<br />
bilo kakvu štetnost GM biljaka i hrane<br />
i preporučuju ih za masovnu potrošnju.<br />
Generalna direktorica Svjetske zdravstvene<br />
organizacije dr. Gro Harlem Brundtland,<br />
nekadašnja predsjednica vlade<br />
Norveške, preporučila je da se ova hrana<br />
može jesti. I dok u nekim siromašnim<br />
zemljama (Zimbabve, Zambija, Mozambik)<br />
milioni ljudi gladuju i umiru od gladi,<br />
njihovi uhranjeni ministri su odbili besplatan<br />
američki GM kukuruz. Tim povodom<br />
je američki ministar poljoprivrede izrazio<br />
čuđenje zbog toga, pa je rekao: “Hrana<br />
koju nudimo Africi je ista kvalitetna hrana<br />
koju Amerikanci jedu svakodnevno”.<br />
Rigorozni američki Ured za hranu i<br />
lijekove (FDA) je izjavio da je GMO hrana<br />
“suštinski jednaka” ostaloj hrani i ne<br />
predstavlja dodatni rizik.<br />
Pesticidi su na ovom stepenu razvoja<br />
neophodni radi zaštite kulturnih biljaka od<br />
bolesti, štetočina, korova i drugih nametnika.<br />
Njihovom pravilnom primjenom ne<br />
nanosi se šteta okolini niti zagađuje hrana.<br />
Zbog njihovog neprimjenivanja može<br />
doći do ogromnih šteta, ne samo zbog velikog<br />
smanjenja proizvodnje hrane.<br />
Navešću samo neke od mnogih primjera<br />
teških posljedica koje uzrokuju biljni<br />
nametnici čitavim narodima. U 19. stoljeću<br />
u Irskoj, gdje je krompir bio glavni usjev i<br />
glavna hrana, zbog katastrofalnog napada<br />
bolesti plamenjače krompira 1845. i 1846.<br />
godine došlo je do velikog podbačaja prinosa<br />
ovog proizvoda, zbog čega je nastu-<br />
POLJOPRIVREDA HRANI I ZAGAđUJE<br />
pila katastrofalna glad koja je uzrokovala<br />
smrt milion stanovnika, a dva miliona su<br />
se iselila u Ameriku i Veliku Britaniju. Da<br />
je protiv te bolesti primijenjen neki fungicid,<br />
ova katastrofa bi bila spriječena.<br />
Prije tridesetak <strong>godina</strong> u Afganistanu i<br />
u Indiji došlo je do masovnog trovanja<br />
ljudi i životinja alkaloidom iz sjemena<br />
jednog otrovnog korova koje je žetvom<br />
pšenice došlo u zrno žita, a odatle u ljudsku<br />
i stočnu hranu. Od trovanja je umrlo<br />
više hiljada ljudi i veliki <strong>broj</strong> domaćih<br />
životinja. Zato su mnoga sela u Afganistanu<br />
morala biti napuštena. Smrtnost ljudi<br />
koji su bili jače otrovani tim korovom bila<br />
je vrlo velika – od 20 do 50%. Da je primijenjen<br />
neotrovan herbicid protiv otrovnog<br />
korova, masovne tragedije ne bi bilo.<br />
U novembru 2003. godine u Sloveniji<br />
je otrovan velik <strong>broj</strong> ljudi sjemenom otrovnog<br />
korova koji je rastao u heljdi i sa<br />
heljdinim zrnom došlo u brašno i hranu.<br />
Prije nekoliko <strong>godina</strong>, u jednom selu<br />
u Indiji, ljudi su počinili masovno samoubistvo<br />
jer su im insekti uništili prinose<br />
usjeva, njihov jedini izvor prihoda. Da<br />
su primijenili neki insekticid, masovna<br />
tragedija bila bi spriječena.<br />
Često su okorjeli pušači i alkoholičari<br />
vatreni protivnici primjene agrohemikalija,<br />
i pored toga što oni samo u jednom<br />
danu u svoj organizam unesu više otrova<br />
u vidu nikotina i alkohola nego što za godinu<br />
dana ili možda za čitav život unesu<br />
hranom eventualno štetnih ostataka pesticida<br />
i mineralnih dubriva. Neinformisani<br />
novinari, čiji su hobi senzacije i plašenje<br />
naroda, često dezinformišu javnost o ovim<br />
pitanjima.<br />
Većoj proizvodnji hrane u poljoprivredi<br />
i boljoj ishrani ljudi u velikoj mjeri su doprinijele<br />
agrohemikalije, prije svega mineralna<br />
đubriva i pesticidi. U našim uslovima,<br />
kada se u BiH ne proizvodi ni trećina<br />
potrebne hrane, nema opravdanja za praktikovanje<br />
organske poljoprivrede koja, po<br />
pravilu, daje značajno niže prinose nego<br />
savremena, a ne daje zdraviju hranu od one<br />
koju jedemo decenijama. Oni koji misle da<br />
je organska poljoprivreda nekakvo novo<br />
otkriće zaboravljaju da su prehrambene<br />
proizvode tako (bez mineralnih đubriva i<br />
pesticida) proizvodili naši preci stotinama<br />
i hiljadama <strong>godina</strong>. Znamo kako je očajno<br />
niska bila njihova proizvodnja i kako je bijedna<br />
bila njihova ishrana. Onima koji žele<br />
da proizvode više i kvalitetnije, to ne može<br />
biti uzor. n
HRANA I POLJOPRIVREDA<br />
TEŠKO zEmLJI OD mETALA<br />
Teški metali su opasni za žive organizme zbog velike toksičnosti<br />
i sklonosti akumulacije u pojedinim dijelovima tijela<br />
U<br />
klasičnoj, ali i u savremenoj poljoprivredi<br />
evidentno je prekomjerno<br />
i neracionalno trošenje neobnovljivih<br />
prirodnih resursa, kao i primjena<br />
agrotehničkih mjera koje ostavljaju trajne<br />
štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i<br />
prirodne procese, remeteći tako milionima<br />
<strong>godina</strong> uspostavljenu ravnotežu u prirodi.<br />
Moderna nauka utvrdila je da veliki<br />
<strong>broj</strong> bolesti ima direktnu uzročnu vezu sa<br />
kvalitetom hrane koju jedemo i pojavom<br />
raznih rezidua koje ostaju u biljkama nakon<br />
primjene hemijskih sredstava. Ponovo<br />
se shvaća da saradnja sa prirodom umjesto<br />
njenog sistematskog uništavanja daje neuporedivo<br />
bolje rezultate. Organska ili<br />
ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept<br />
održivog razvoja. Želimo li Zemlju sačuvati<br />
za buduće naraštaje ona je nužnost. Cilj<br />
ekološke poljoprivrede je proizvodnja hrane<br />
visoke kvalitete, koja će pridonijeti očuvanju<br />
ljudskog zdravlja, očuvanju okoliša te<br />
održavanju i povećanju plodnosti zemljišta.<br />
Ekološka poljoprivreda podrazumijeva<br />
maksimalno korištenje obnovljivih izvora<br />
energije, održavanje genetske raznovrsnosti<br />
ekosistema i zaštite životne sredine, smanjenje<br />
svih oblika zagađivanja koji mogu biti<br />
posljedica poljoprivredne proizvodnje.<br />
Čovjek, biljke, a ni druga živa bića na<br />
zemlji nisu u evolucionom smislu pripremljeni<br />
za naglo i veliko opterećenje sredine<br />
toksičnim materijama koje karakteriše naše<br />
doba. Čovjekovu okolinu zagađuju <strong>broj</strong>na<br />
organska i neorganska jedinjenja. Među<br />
njima važno mjesto zauzimaju teški metali.<br />
Stoga njihovo koncentrisanje sa pretežno<br />
toksičnim dejstvom može da izazove u biosferi<br />
nepoželjne, ireverzibilne, kvantitativne<br />
i kvalitativne promjene sa nesagledivim<br />
posljedicama. Teški metali su opasni za<br />
žive organizme zbog velike toksičnosti i sklonosti<br />
akumulacije u pojedinim dijelovima<br />
tijela. Njihova antropogena redistribucija<br />
uzrokuje povećani prodor u lance ishrane<br />
i dovodi do različitih poremećaja u prirodnim<br />
i antropogenim ekosistemima. Pojam<br />
teški metali obuhvaća metale čija je gustoća<br />
veća od 5g/cm3. Teški metali spadaju među<br />
najraširenije hemijske materije na zemlji<br />
(As, Cd, Hg, Pb, Ni, Cu, Mo, Co, Cr, Zn,<br />
Mn, Ag, V, Al, Sb, Se i Sn). Oni su česti<br />
polutanti i u vodenim ekosistemima. Smatraju<br />
se opasnim za žive organizme zbog<br />
velike toksičnosti i sklonosti akumuliranju<br />
u ekosistemu. Čitav niz ovih metala je u<br />
Poremećaj u prirodnom procesu<br />
vidu elemenata u tragu neophodan – esencijalan<br />
za mnogo<strong>broj</strong>ne funkcije u ljudskom<br />
organizmu, a njihov nedostatak dovodi do<br />
ozbiljnih zdravstvenih problema (npr. nedostatak<br />
željeza izaziva anemiju). Biljke<br />
mogu da apsorbuju teške metale putem korijena<br />
iz zemljišta na kojem rastu i jednim<br />
manjim dijelom iz zraka preko lista. Količina<br />
apsorbovanih metala zavisi prije svega<br />
od koncentracije metala u ekosistemu, od<br />
genetičke specifičnosti biljne vrste, sezone,<br />
temperature i drugih klimatskih faktora.<br />
Mnoge biljne vrste nastoje da se prilagode<br />
povećanoj koncentraciji toksičnih supstanci,<br />
one koriste sopstveni mehanizam eliminacije<br />
teških metala, ali do određene granice<br />
kontaminacije. Kada količina teških metala<br />
pređe kritičnu tačku, dolazi do poremećaja<br />
u fundamentalnim procesima kao što je fotosinteza,<br />
što rezultira smanjenjem primarne<br />
organske produkcije.<br />
OPASNA SVOJSTVA<br />
Arsen – Zagađenje okoline arsenom<br />
može nastati usljed gasova i otpadnih voda<br />
iz pogona metalne industrije, industrije nafte,<br />
elektronske opreme, kože, papira, boja,<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
Mr. sc. Suvada Borić-Šaćiragić<br />
keramike, stakla, kao i pri sagorijevanju<br />
uglja. Arsen ulazi u lanac ishrane naročito<br />
u vodenim ekosistemima, pa se koncentriše<br />
u organizmu riba, školjki i rakova. U organizam<br />
čovjeka arsen može ući udisanjem,<br />
gutanjem i resorpcijom preko kože. U krvi<br />
se transportuje vezan za protein globin u<br />
hemoglobulinu. Akutno trovanje gutanjem<br />
odražava se kao mučnina, povraćanje, proliv,<br />
poremećaj rada srca, koma i smrt poslije<br />
nekoliko dana. Hronično trovanje izaziva<br />
slabost u mišićima, gubitak apetita, bolove<br />
u stomaku, a u dodiru sa kožom nastupa<br />
oštećenje i sivilo kože. Koncentracija arsena<br />
u jestivim biljkama je relativno mala i one<br />
ga koncentrišu pretežno u korijenu. Daleko<br />
više ga mogu akumulirati neke vrste žitarica<br />
i gljiva.<br />
Živa je jedini tečni metal. Za pojavljivanje<br />
žive u zraku odgovorne su privredne djelatnosti<br />
kao što su tvornice papira, elektrode<br />
u hlor-alkalnim fabrikama, fosilna goriva<br />
i proizvodnja fungicida. Živa može ući u<br />
lance prehrane preko vodenih biljki, algi,<br />
školjki i riba, ili preko sjemenki zaštićenih<br />
fungicidima. Organska jedinjenja žive se<br />
akumuliraju u masnim tkivima. Metil-živa<br />
napada nervni sistem, a također oštećuje<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
29
PLODOVI ZEMLJE<br />
i bubrege. Kod ljudi je zapažena smanjena<br />
koordinacija mišića, premor, suženje<br />
vidnog polja, teškoće u gutanju, a u težim<br />
slučajevima paraliza i smrt. Pored toga, živa<br />
može djelovati i na fetus. Poznat je «Minamata<br />
slučaj» trovanja gdje se stanovništvo<br />
hranilo ribom u zalivu gdje je živa doticala<br />
iz hlor-alkalne fabrike.<br />
30<br />
OTROV sTIŽE U KRV<br />
Kadmij spada među najotrovnije metale.<br />
Posljednjih <strong>godina</strong> upotreba kadmija<br />
je porasla, te je i zagađenost tla, vode,<br />
zraka, biljaka i hrane ovim elementom<br />
znatno povećana. Kadmij se najviše upotrebljava<br />
u proizvodnji boja i hemikalija,<br />
u metalurškim procesima pri dobivanju<br />
različitih legura, te u proizvodnji baterija i<br />
akumulatora, u proizvodnji plastike, stakla.<br />
Iz ovih pogona kadmij može dospjeti u<br />
okolinu otpadnim vodama ili industrijskim<br />
dimom, kao i nekontrolisanom upotrebom<br />
fosfatnih gnojiva. Značajne količine nalaze<br />
se i u dimu od cigareta pa ga u organizmu<br />
pušača ima dva puta više nego kod<br />
nepušača. Unošenjem kadmija u organizam<br />
dolazi do promjena na plućima i kostima,<br />
jer nedostatak kalcija poboljšava resorpciju<br />
kadmija, pa kosti postaju lomljivije. U tijelo<br />
dospijeva gutanjem sa hranom i vodom i udisanjem<br />
preko dišnog sistema. Kod čovjeka<br />
se, kao i kod životinja, najviše akumulira<br />
u jetri i bubrezima. Zapažena je korelacija<br />
između izloženosti kadmiju i pojavi visokog<br />
krvnog pritiska i srčanih oboljenja. Kadmij<br />
se u biljkama koncentriše u korijenu odakle<br />
se translocira i u druge dijelove biljke.<br />
Olovo – Udio olova iz prirodnih izvora<br />
u okolini je neznatan u odnosu na olovo iz<br />
izvora koje stvara čovjek. Široko je rasprostranjen<br />
metal koji se koristi u nizu privrednih<br />
djelatnosti. Glavne izvore olova u našoj sredini<br />
čine izduvni gasovi iz mobilnih izvora,<br />
metalna industrija, industrijski otpad, boje,<br />
olovne vodovodne cijevi u starim zgradama<br />
i dr. U istrošenom motornom ulju je koncentracija<br />
olova također visoka. Zagađenjem<br />
zraka, vode, zemljišta olovo može da dospije<br />
u lanac ishrane putem namirnica biljnog<br />
i životinjskog porijekla. Olovo se putem<br />
krvi distribuira po cijelom organizmu, a<br />
akumulira se najvećim dijelom u kostima i<br />
kosi. Grupe koje su najosjetljivije na duže<br />
unošenje olova su bebe (i fetus) i djeca do<br />
6 <strong>godina</strong> starosti. Dugotrajna izloženost niskim<br />
količinama olova uglavnom oštećuje<br />
nervni sistem i bubrege. Anemija može<br />
biti jedan od znakova trovanja olovom.<br />
Biljke koje se nalaze u neposrednoj blizini<br />
saobraćajnica posebno su izložene kontaminaciji<br />
olovom. Povećane količine olova<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
negativno djeluju na sve procese u biljkama,<br />
utiču na rast i razvoj biljaka, fotosintezu i<br />
produkciju biomase.<br />
Nikl se koristi kao legirajući metal i kao<br />
katalizator, veoma toksični nikl-karbonil<br />
koji može nastati i u vazduhu u reakciji sa<br />
ugljenmonoksidom. Ova reakcija se odvija<br />
i prilikom pušenja pa dim cigarete sadrži<br />
ovaj izuzetno toksičan spoj. Kod radnika<br />
izloženih parama nikla zapežen je povećan<br />
<strong>broj</strong> oboljelih od kancera nosa i pluća. Smatra<br />
se da nikl i nikl-karbonil ne predstavljaju<br />
rizik za širu populaciju osim za pušače koji<br />
su izloženi ovom kancerogenom toksikantu.<br />
Povećane koncentracije nikla u biljkama<br />
dovode do hloroze listova.<br />
Hrom se koristi u obradi metala, za<br />
štavljenje kože itd. Hrom u većim koncentracijama<br />
uzrokuje oštećenje bubrega, jetre<br />
i smetnje pri disanju. Hrom toksično djeluje<br />
na biljke usporavajući im rast i dovodeći do<br />
pojave kovrdžavog lišća.<br />
Bakar predstavlja neophodan elemenat<br />
u organizmu kao kofaktor nekoliko enzima.<br />
Bakar i njegova jedinjenja koriste se kao<br />
fungicidi, herbicidi i sredstva za uništavanje<br />
glodara. Bakar-sulfat se i danas koristi za<br />
zaštitu vinove loze. Udisanje soli bakra<br />
oštećuje nosne puteve i izaziva povraćanje.<br />
Unošenje većih količina bakra izaziva iritaciju<br />
sluzokože, oštećenje kapilara, jetre i<br />
bubrega. Količine bakra unijete u organizam<br />
iz hrane i vode skoro nikad nisu štetne za<br />
ljude, osim u slučajevima zagađenja vode<br />
i namirnica industrijskim zagađenjem ili<br />
pesticidima. Povećane koncentracije bakra<br />
u biljkama dovode do usporenog rasta korijena,<br />
hloroze i sušenja listova.<br />
EKOLOŠKE POsLJEDIcE<br />
S obzirom na sposobnost teških metala<br />
da se putem atmosfere distribuiraju i na<br />
područja oko samog izvora zagađenja na<br />
veću ili manju udaljenost, vrlo je bitno znati<br />
gdje i kako su ti metali prostorno raspoređeni.<br />
Stoga je izrada karata distribucije teških<br />
metala od izuzetne važnosti, prvenstveno<br />
zbog mogućnosti eventualne preventivne<br />
reakcije u ugroženim područjima. Problem<br />
zagađivanja sredine teškim metalima ima<br />
globalni karakter. Iako u različitoj mjeri,<br />
on je svuda prisutan i specifičan za pojedine<br />
dijelove biosfere. Najveći antropogeni<br />
izvori zagađivača teškim metalima su<br />
industrija metala, rudnici, termoelektrane,<br />
saobraćajna sredstva, a u poljoprivredi potencijalni<br />
zagadjivači su agrohemikalije.<br />
Osim toga, teški metali u zemljištu mogu<br />
da budu i litogenog porijekla. Poznato je da<br />
teški metali, kao karakteristični polutanti, u<br />
svom geobiociklusu, odnosno atmosferskim<br />
HRANA I POLJOPRIVREDA<br />
depozicijama, dospijevaju u tlo u kojem se<br />
mogu zadržati i po nekoliko <strong>godina</strong>. Obično<br />
se zadržavaju u površinskom (oraničnom)<br />
sloju i veoma se teško iznose iz tla. U tlu<br />
se mogu akumulirati u velikim količinama<br />
i mogu uzrokovati višestruke ekološke<br />
posljedice zbog čega se i smatraju vodećim<br />
zagađivačima okoliša. Zadržavanje teških<br />
metala u tlu zavisi od vrste metala, njihove<br />
koncentracije, fizičko-hemijskog sastava<br />
tla, pH-sredine, sadržaja organskih materija<br />
i drugih edafonskih faktora. Zato je poznavanje<br />
faktora koji utiču na ponašanje metala<br />
u tlu i njihova pristupačnost biljkama od velikog<br />
značaja. Tlo apsorbuje i veže metale<br />
u teško rastvorljive spojeve i time smanjuje<br />
njihovu translokaciju u biljke i podzemne<br />
vode. Teški metali u lanac ishrane najvećim<br />
dijelom dospijevaju iz zemljišta preko biljaka.<br />
Stoga je izuzetno značajno poznavanje<br />
svih biotičkih i abiotičkih faktora koji utiču<br />
na nakupljanje i raspodjelu teških metala u<br />
biljnom svijetu, posebno u gajenim biljkama.<br />
Ukoliko se tlo obrađuje, da bi dobilo status<br />
organskog proizvođača, mora provesti dvije<br />
do tri godine u tzv. “prelazno-organskoj<br />
proizvodnji”. Ovo je potrebno zbog “čišćenja”<br />
tla, odnosno otklanjanja ostataka teških metala<br />
i pesticida u tlu do pravilnikom određenog prihvatljivog<br />
nivoa. Organska proizvodnja može<br />
biti zasnovana na zemljišnoj parceli koja je<br />
udaljena najmanje 50 m od saobraćajnice na<br />
kojoj frekvencija vozila nije veća od 100 vozila<br />
na sat ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena<br />
najmanje 20 m ako je odvojena živom ogradom<br />
ili drugom fizičkom preprekom u visini<br />
od najmanje 1,5 m. Također mora biti izvan<br />
industrijske zone, kao i urbane sredine. Mora<br />
se voditi računa i o ruži vjetrova kako bi se<br />
atmosferska distribucija teških metala i ostalih<br />
polutanata svela na najmanju moguću<br />
mjeru.<br />
Dekontaminacija zagađenog zemljišta<br />
teškim metalima veoma je složen i istovremeno<br />
skup poduhvat. Bioremedijacija je<br />
ekološki i ekonomski najpovoljnije rješenje<br />
jer se prirodnim putem eliminišu toksikanti<br />
upotrebom živih organizama koji imaju sposobnost<br />
transformacije metala u neškodljivo<br />
jedinjenje ili do potpune njihove razgradnje<br />
u supstance koje nisu toksične. S tim u vezi<br />
ključni je zadatak iznalaženje biljnih vrsta<br />
koje omogućavaju brzo i efikasno uklanjanje<br />
pojedinih teških metala iz ekosistema. Danas<br />
svaki pojedinac može u svojoj neposrednoj<br />
blizini da djeluje na smanjenju zagađenja<br />
okoline i poboljšanja kvaliteta života.<br />
Potrošačko društvo zasnovano na profitu<br />
mora da se pretvori u ekološko društvo koje<br />
će sačuvati ovu planetu za buduće generacije<br />
i izbjeći ekološke katastrofe koje joj<br />
prijete. n
ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
TVORNIcE HUMUsA I PROTEINA<br />
U<br />
zemljištu prirodnih ekosistema<br />
gliste imaju mnogostruku i veoma<br />
značajnu ulogu, prije svega u stvaranju<br />
humusa, osnovne strukturne komponente.<br />
Od njegove količine i svojstava<br />
zavisi brzina razlaganja organske materije,<br />
a time i organske produkcije u ekosistemima.<br />
Posebnim odabirom selektiranja kišne<br />
gliste i ponteciranju najpozitivnijih osobina<br />
dobiven je crveni hibrid gliste koji je<br />
najbrže mogao da pretvara organske otpatke<br />
u proteinsku masu.<br />
Uzgajanje glista u principu je usmjereno<br />
u tri pravca od kojih svaki može biti potenciran<br />
u odnosu na onaj drugi.<br />
Prvi cilj uzgajanja glista jeste proizvodnja<br />
humusa – najfinijeg, najkvalitetnijeg<br />
organskog đubriva za sve vrste biljaka.<br />
Crvena kalifornijska glista uzgaja se<br />
radi humusa i živi u umjerenim klimatskim<br />
uslovima, a može se uzgajati i u planinskim<br />
oblastima gdje su rezultati više nego<br />
zadovoljavajući. Tijelo joj je tamnocrvene<br />
boje, dužine je 5 cm i vrlo je mršava. Temperatura<br />
tijela je 20 stepeni, diše putem<br />
kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se<br />
probavni organi. Svaka glista posjeduje<br />
muške i ženske polne organe. Oplodnja<br />
se vrši putem kliteliuma koji svojim<br />
žlijezdama proizvede jedno jaje (kokon)<br />
svakih 7 dana. Kokon je žutozelene boje,<br />
prečnika 2-3 mm x 3-4 mm i ima oblik male<br />
kruške. Jaje sazrijeva poslje inkubacije od<br />
14-21 dan, iz svakog kokona izleže se 2-21<br />
mala glista bijele boje koja izgleda kao<br />
mala vaška. Poslije 7 dana dobiju roza boju,<br />
a poslije 15-20 dana sliče odraslima, ali bez<br />
kliteliuma gdje dobivaju crvenu boju. Polnu<br />
zrelost gliste dostižu za 90 dana, što se<br />
manifestuje pojavom kliteliuma, a pun porast<br />
glista postiže sa starošću od 10 mjeseci<br />
kada već ima tamnocrvenu boju. Crvena<br />
kalifornijska glista hranu usisava kroz usta<br />
koju putem želučanih žlijezda, koje luče<br />
kalcijkarbonat, neutralizira. Posjeduje gangliozan<br />
nervni sistem i kručno mišićavo<br />
tkivo kojoj joj u optimalnim uslovima<br />
omogućuje izuzetnu pokretljivost.<br />
Osnovni uslovi za uzgajanje crvene kalifornijske<br />
gliste su: stajsko đubrivo, postavljanje<br />
podloge, temperatura, pH vrijednost<br />
i vlažnost. Uloga stajnjaka u uzgoju gliste<br />
je dvojna. Gliste stajnjak koriste kao pod-<br />
Tatjana Vučković<br />
Uzgoj crvene kalifornijske gliste i dendobrene Venete u Bosni Hercegovini l Sposobnost<br />
gliste da konzumira sve vrste organskih otpadaka danas se koristi u farmama,<br />
industrijskim postrojenjima i kanalizacijiskim sistemima<br />
Proizvođaći humusa<br />
logu u kojoj žive, a ujedno i kao ishranu.<br />
đubrivo treba da bude staro najmanje 3<br />
mjeseca, a najviše 24 mjeseca i očišćeno od<br />
nečistoća. Gliste se mogu hraniti organskim<br />
otpacima koji su fermentirali. Svakih 15<br />
dana na 1 leglo (2m2) postavlja se 100-150<br />
kg zrelog đubriva. Jedno leglo za godinu<br />
dana pojede 1 tonu stajskog đubriva, od<br />
čega 50% iskoristi za sopstvenu gradnju,<br />
a 50% preradi i izbaci u obliku humusa.<br />
Minimalna temperatura koje gliste podnose<br />
je plus 1, a maksimalno plus 25 0 C. Idealna<br />
temperatura za razmnožavanje crvenih kalifornijskih<br />
glista je između 18-25 0 C, jer na<br />
toj temperaturi dolazi do maksimalnog rada<br />
i razmnožavanja. Svako dalje odstupanje<br />
od spomenute temperature vrši smanjenje<br />
navedenih radnji. Na temperaturama ispod<br />
0 0 C gliste umiru, a kokoni mogu čak da<br />
prežive i do minus 20 0 C ispod te temperature<br />
umiru.<br />
Gliste su veoma osjetljive na kiselost, pa<br />
se ona u leglu mora kontrolisati najmanje<br />
jednom nedeljno (pored kontrole kiselosti<br />
hrane koju im dajemo).<br />
Optimalna vrijednost koju traže gliste<br />
je od 6,8-7,2 pH koja odgovara neutralnoj<br />
reakciji. Vrijednosti manje od 6,8 pH i veće<br />
od 7,2 pH ne odgovaraju. Vlaga je još jedan<br />
od bitnih faktora u uzgoju glista. Gliste<br />
nemaju pluća, pa dišu preko kože.<br />
Optimalna vlažnost za gliste je oko<br />
80%, tačnije 82,5%.<br />
Mjerni parametri koji pokazuju vrijednost<br />
humusa su: sadržaj higriskopne vlage,<br />
pH-vrijednost u H2O i KCL, sadržaj humusa,<br />
sadržaj organske materije, sadržaj pepela,<br />
sadržaj azota (N), fosfora (P2O5), kalija<br />
(K2O), makro i mikro elemenata, sadržaj<br />
koblata (Co), olova (Pb), kadmija (Cd), te<br />
<strong>broj</strong> bakterija po 1 gramu. Analizu humusa<br />
i dobivanje atesta za humus bez kojeg ne<br />
možete izaći na tržište u BiH i vani radi<br />
Zavod za agropedologiju u Sarajevu. Upotreba<br />
i doziranje humusa zavisi od njegovog<br />
kvaliteta, kvaliteteta zemljišta, tj. pH<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
31
PLODOVI ZEMLJE<br />
vrijednosti tla, koliko je tlo uništeno hemijskim<br />
sredstvima i samoj kvaliteti kultura<br />
koje hoćemo za usjeve.<br />
Drugi cilj je uzgajnje glista zbog<br />
“mesa”. Ta glista je također rod crvenoj<br />
kalifornijskoj glisti, i zove se Dendrobena<br />
veneta. Kod Dendrobene venete nije<br />
konačni produkt humus, već glista za<br />
ishranu ribe, tov peradi i živine i ribolov.<br />
Dendrobena veneta je veoma velika glista.<br />
Ima modroljubičastu, smeđkastocrvenu i<br />
smeđkastobjelu boju, dužine je između 10<br />
i 20 cm i vrlo je mesnata. Znatno je duža<br />
i veća nego crvena kalifornijska glista.<br />
Temperatura tijela joj je 120C i diše putem<br />
kože, a cijelom dužinom tijela prostiru se<br />
probavni organi. Reproduktivna stopa je<br />
Vlaga uslov opstanka<br />
samo dva mlada crva tjedno u idealnim<br />
uvjetima. Prosječan <strong>broj</strong> mladih po larvi je<br />
približno 1. Vrijeme za nastanak iz larve je<br />
oko 40-125 dana. Vrijeme seksualne zrelosti<br />
je oko 55-85 dana.<br />
Osnovni uslovi za uspješno uzgajnje<br />
ove vrste gliste sačinjavaju: postavljanje<br />
podloge, njena specifična ishrana (povrće<br />
i voće u svježem stanju organskog porijekla),<br />
ishrana koja u sebi sadrži skrob<br />
(hljeb, tjesteninu, rižu, krompir – sve u<br />
proporcionalno i umjerenim kolicinama),<br />
stajsko đubrivo u povecćavanju njihove<br />
tjelesne mase i u proizvodnji gliste radi<br />
mesa, isjeckani raspadnuti, korišteni papir<br />
za ruke, karton u proporcijama. Ljuske od<br />
jaja koje su jako dobre kao njihova podloga<br />
u staništu koje naseljavaju. Sve vrste trava<br />
32<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
sa livada, sjeno i slama. Kod ove gliste se<br />
ne treba praviti kompostna masa od organskih<br />
tvari kao u slučaju crvene kalifornijske<br />
gliste. Ishrana se vrši direktno uz određenu<br />
temperaturu i pH vrijednost za postizanje<br />
visoko kvalitetnih standarda humusa. (pH<br />
vrijednost humusa 6-6,5 pH) i dobivanje<br />
mesa gliste, temperature. Specifični temperaturni<br />
zahtjev i tolerancija se razlikuju<br />
od njihove primjene tj. njihovog proizvodnog<br />
procesa namjene. Dendrobena veneta<br />
ima sposobnost da podnosi temperature<br />
i izvan idealnih uslova i jako je ovisna o<br />
stupnju vlage u sustavu, s vrućim i suhim<br />
uvijetima kao najvećim smrtnim kombinacijama.Vlaga<br />
je još jedan od bitnih faktora<br />
u uzgoju glista. Gliste nemaju pluća<br />
pa dišu preko kože. Optimalna vlažnost za<br />
ovu glistu je oko 85-90% (bez hrane i njene<br />
podloge). Zalivanjem se održava vlažnost<br />
u leglima. Ucestalost zalivanja je u zavisnosti<br />
od klime i pH vrijednost koja se kreće<br />
između 4 i 9 pH.<br />
Ono što ne treba davati prilikom ishrane<br />
su ljudske i fekalije kućnih ljubimaca,<br />
meso, ulje, mast, hemikalije, mliječne<br />
proizvode, novinski papir, odjeću i sve što<br />
u sebi sadrži teške metale.<br />
Uzgajanje Dendrobene venete je podijeljeno<br />
na dva glavna područja komercijalne<br />
aktivnosti:<br />
- Namijenjena je kao mamac – crv<br />
za ribolov, te radi uzgajanja “mesa” tj. proizvodnje<br />
većih količina mesa glista koje predstavljaju<br />
pogodnu visokoproteinsku hranu<br />
ZANIMLJIVI ŽIVI SVIJET<br />
za tov živine, ribe i peradi. Gliste se mogu<br />
upotrijebiti žive ili u vidu mesne kaše, kao<br />
poseban obrok ili u kombinaciji sa drugim<br />
hranjivima. Posebnim procesnim tehnologijama<br />
Dendrobena veneta se upotrebljava<br />
za ishranu ribe, peradi i tov živine. Jedan<br />
od metoda je da se glista ostavi bez hrane<br />
dan-dva, da izbaci sadržaj iz crijeva, a zatim<br />
se duboko smrzavaju i melju. Dobivena<br />
masa se zatim suši da bi se smanjio procenat<br />
vlažnosti tj. vode. To je najjednostavniji<br />
metod dolaska do proteinskog brašna, koji<br />
se dodaje svim životinjama i peradi pri intezivnom<br />
uzgoju.<br />
- Druga komercijalna aktivnost je<br />
kompostiranje zelenog otpada (vermicompost).<br />
Oba procesa su vrlo slična. Razlika<br />
je u kvaliteti hrane koja je davana glistama,<br />
Vermicomposting je korištenje selekcije<br />
glista pomoću truljenja organskog otpada<br />
u kompost. U ovom procesu se koristi kao<br />
najbolji prerađivač u organskoj proizvodnji<br />
za dobivanje najkvalitetnijeg humusa. Temperatura<br />
koja je potrebna za pravljenje humusa<br />
podrazumijeva temperature substrata<br />
ili naslagu stelje koja služi kao podloga.<br />
Kod truljenja organske materije je veoma<br />
važna za procese u metabolizmu mikroorganizama.<br />
Sistem odnosa vrijednosti kod<br />
humusa temperature je uobičajna temperatura<br />
150C-250C. Optimalna temperature<br />
za Dendrobenu venetu je 160C-210C. U<br />
unutrašnjem uzgajanju humusa preporučuje<br />
se 200C-300C. Vlaga koja je potrebna je 85-<br />
90%. pH vrijednost koja se može tolerisati je<br />
od 4-5 do 9 pH humus koji se pravi sa substratnom<br />
masom najbolje će se napraviti sa<br />
pH vrijednošću 5,9 pH. Najbolja vrijednost<br />
koju glista daje je na pH vrijednosti 6-6,5 pH.<br />
Proizvodni proces same gliste je veoma brz<br />
jer gliste koje se gaje za dobivanje proteinskog<br />
dodatka u ishrani, kaše ili se koriste u<br />
friškom stanju ne trebaju da budu polno zrele<br />
za njihovu upotrebu. Na određenim temperaturama<br />
se uzgajaju i uz adekvatne mješavine<br />
organskih otpadaka i stajnjaka postiže se<br />
određena mesna masa i dužina. Glista koja<br />
se proizvodi za meso dostiže veličinu do 20<br />
cm i može izdržati temeperaturu i do 400C<br />
u unutrašnjim uslovima na otvorenom može<br />
isdržati vanjsku temperaturu do 350C kada se<br />
gaji i radi humusa i radi mesa.<br />
- Treći cilj uzgajnja gliste jeste<br />
rješavanje nekih od problema zagađenja<br />
čovjekove sredine. Sposobnost gliste da<br />
konzumira sve vrste organskih otpadaka<br />
koristi se danas u razgrađivanju otpadaka<br />
velikih stočarskih farmi, mnogih industrijskih<br />
postrojenja i kanalizocionih mreža<br />
uz posebne pripremne tehnologije procesa<br />
razgrađivanja. n
RECEPT ZA DUGOVJEćNOST<br />
HRANA ZDRAVIH LJUDI<br />
Osnova pravilne ishrane je hrana bogata žitaricama, voćem i povrćem,<br />
ribom te uzimanje veće količine vode, čak do dva litra u toku 24 sata<br />
Preventivna medicina jedna je od<br />
najvažnijih grana medicine, jer<br />
u osnovi svake nauke stoji da<br />
je bolje spriječiti nego liječiti. Zdrava<br />
ishrana i zdrav način života najvažnija<br />
je stavka u čovjekovoj brizi za zdravlje,<br />
a ta briga zasniva se na spoznaji da se<br />
mnoge bolesti mogu spriječiti.<br />
Prvo i osnovno je vlastita briga za<br />
zdravlje. Podizanje nivoa svijesti o<br />
zdravom načinu života i boljoj kvaliteti<br />
života kroz zdravstveno prosvjećivanje<br />
i edukaciju stanovništva kao preduslovu<br />
u prevenciji je glavni zadatak preventivne<br />
medicine.<br />
Pravilnom ishranom postiže se zdrava<br />
tjelesna težina, a optimalna vrijednost<br />
dobije se kad se kilogrami tjelesne težine<br />
podijele sa visinom čovjeka izraženom<br />
u kvadratnim metrima. Vrijednosti ovog<br />
indeksa tjelesne mase, tj. BMI test (Body<br />
Mass Index) za zdravu tjelesnu težinu iznosi<br />
18,5-25, za umjereno prekomjernu težinu<br />
od 25,1-30, a za gojaznost više od 30,1.<br />
Osnova pravilne ishrane je hrana<br />
bogata žitaricama, voćem i povrćem, ribom<br />
te uzimanje veće količine vode, čak<br />
do 2,0 l u toku 24 sata. Čovjek je sastavljen<br />
od 65-70% vode, te je tečnost neophodna<br />
za održavanje bubrežne funkcije<br />
i čišćenje organizma. Najbolje je uzimati<br />
običnu negaziranu vodu, prirodne<br />
voćne sokove, prirodne voćne čajeve,<br />
bez filter vrećica, a potrebno je izbjegavati<br />
gotove proizvode koje sadrže veliku<br />
količinu šećera i kalija što rezultira<br />
povećanjem šećera u krvi i disbalansom<br />
minerala te se posljedično može javiti<br />
gojaznost, šećerna bolest i oboljenje<br />
štitne i paraštitne žlijezde. Samo se mali<br />
dio šećera utroši kao energija, dok preostali<br />
opterećuje organizam. Čovjek se tad<br />
osjeća iscrpljeno, adinamično, bezvoljno,<br />
sa poremećajem spavanja i odmora<br />
i sa osjećajem stalne neutaljene žeđi.<br />
Zato je neophodno uzimati šećer kao<br />
najvažniji izvor energije u namiricama<br />
kao što su žitarice, krompir, tjestenina,<br />
voćni i grožđani šećer koje postepeno<br />
povećavaju koncentraciju šećera u krvi,<br />
a ne visokozasićene sokove koje dovode<br />
do naglog povećanja čime se opterećuje<br />
gušterača koja forsirano izlučuje inzulin<br />
i glukagon. Takozvana brza hrana ili<br />
fast-food je strogo zabranjena u zdravom<br />
načinu ishrane jer je jednostrana<br />
i prerađena, te u pravilu sadrži veće<br />
količine zasićenih masnoća, sladila i ostalih<br />
nutritiensa u prekomjernom obimu<br />
jer je glavni cilj fast-fooda osjećaj sitosti.<br />
Hrana na policama koja se nudi sa<br />
oznakom bez šećera i bez holesterola<br />
te sa drugim komercijalnim ponudama,<br />
često se odnosi na sadržaj bijelog šećera<br />
i holesterola, a ne isključuje prisutnost<br />
drugih oblika šećera i drugih zasićenih<br />
masnih kiselina.<br />
Zdrava ishrana podrazumijeva česte,<br />
a manje obroke, međuobroke sa jogurtom,<br />
žitaricama, voćem, te lagano konzumiranje<br />
hrane u malim zalogajima dobro<br />
sažvakanim. Jela sa manje masnoća<br />
su takođe osnov zdrave prehrane.<br />
Nezasićene masne kiseline su izbor u<br />
odabiru masnoća, i najviše ih ima u<br />
maslinovom ulju, lanu, crnom kimu itd.<br />
Holesterol, kao i zasičene masne kiseline,<br />
nepovoljno djeluju na metabolizam<br />
masti i dovode do pojave rane ateroskleroze<br />
i kardiovaskularnih bolesti. Holesterol<br />
se inače sav sintetizira u jetri koji<br />
je neophodan za zdravo funkcionisanje<br />
organizma, i sav onaj koji se unese hranom<br />
je višak.<br />
Pravilo zdrave ishrane je uzimati<br />
hranu bogatu vlaknima i vitaminima<br />
koje su neophodne u regulaciji probave<br />
te održavanju normalne koncentracije<br />
šećera i zdravih masti u krvi i na distribuciju<br />
holesterola te dovode i do regulacije<br />
apetita. Neljuštene žitarice i riža,<br />
voće, povrće, mahunarke, tjestenina iz<br />
tvrde pšenice su najbogatije vlaknima.<br />
Što se vitamina tiče, prioritetno ih je koristiti<br />
samo u prirodnom obliku, dok je<br />
svaki drugi oblik neadekvatan. Vitamini<br />
se gube prilikom dužeg čuvanja voća i<br />
prilikom kuhanja. Voće i povrće koje se<br />
gaji u staklenicima, gnojeno umjetnim<br />
gnojivom te prskano različitim kemijskim<br />
sredstvima, može više štetiti nego<br />
koristiti.<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
Dr.sc. Šekib Sokolović<br />
Neekološka proizvodnja hrane, razni<br />
konzervansi i dodaci u proizvodnji hrane<br />
imaju i kancerogen efekat na organizam<br />
što dovodi do porasta malignih bolesti.<br />
Meso treba pripremiti natur i to<br />
najbolje na vlastitoj mesnoj masnoći, ne<br />
dodavati druge masnoće, a nikako kuhati<br />
na ulju, jer je kombinacija animalnih<br />
i biljnih masnoća nezdrava. Inače, meso<br />
je poželjno jesti jednom u sedam dana,<br />
dakle što manje.<br />
Salate začiniti limunom, prirodnim<br />
jabukovim sirćetom te maslinovim<br />
uljem, a nikako majonezom i drugim<br />
zasićenim prelivima. Voće osobito crveno,<br />
purpurno i plavo bogatije je antioksidansima<br />
koji su neophodni u zaštiti<br />
oštećenja ćelija.<br />
Treba izbjegavati proizvode koje nose<br />
oznaku dietetska hrana. Takvi proizvodi<br />
imaju smanjenu koncentraciju osnovnih<br />
sastojaka, a sadrže dosta zaslađivača i<br />
nisu uvijek sa smanjenom energetskom<br />
vrijednošću. Za zdravu ishranu nisu<br />
potrebni dietetski proizvodi, već pravilna<br />
i umjerena raznovrsna ishrana. Razne<br />
dijete, osim što prouzrokuju teškoće u<br />
sporovođenju, dovode i do disbalansa<br />
nutritiensa organizma, sa smanjenjem<br />
jedne supstance povećava se količina<br />
druge, a sve ima za posljedicu nepovoljan<br />
učinak na osnovni metabolizam<br />
organizma i poremećaj žlijezda sa unutarnjim<br />
lučenjem.<br />
Alkohol u zdravoj ishrani nema<br />
mjesta jer, pored ostalih štetnih dejstava,<br />
smanjuje resorpciju hranjivih tvari te<br />
aktivira mnoge enzime koje ubrzavaju<br />
njihovu razgradnju.<br />
Pušenje, alkohol i jaka kafa su<br />
nesumnjivo dosta štetni i pogoduju nastanku<br />
mnogih bolesti.<br />
Recept za zdrav i dug život je jednostavan.<br />
Prirodna nezagađena hrana,<br />
izbjegavati prerađenu hranu kao i alkohol,<br />
pušenje i neumjerene količine<br />
crne kafe, te konzumirati što više ribe,<br />
žitarica, voća i povrća.<br />
Briga o zdravlju treba biti na prvom<br />
mjestu u našem životu i najvažnija je stvar<br />
u koju treba ulagati. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
33
PLODOVI ZEMLJE<br />
EKOLOŠKO BLAGO<br />
Prije više od godinu dana veliku senzaciju<br />
je izazvala mala farma „Harley<br />
Farms“ nadomak gradića Pescadero u<br />
Kaliforniji. Vlasnica farme, Dee Harley je<br />
otvorila vrata svoje farme, prilagodivši je<br />
posjetiocima koji žele da vide kako ona uzgaja<br />
koze i kako teče detaljan proces proizvodnje<br />
kozjeg sira. U roku od devet <strong>godina</strong>,<br />
njena farma je narasla sa 15 na 200 koza,<br />
jaraca i kozlića. Iako se dio uspjeha može<br />
pripisati stalnoj potražnji sireva u specijaliziranim<br />
prodavnicama, sama vlasnica<br />
tvrdi da je za njen uspjeh zaslužan koncept<br />
„eko-turizam“, tj. propagiranje agri ili<br />
seoskog turizma. Turističke posjete, koje<br />
su organizirane tri puta sedmično za po 20<br />
dolara po osobi, počinju obilaskom livade,<br />
gdje koze slobodno šetaju, potom „petting<br />
Eko - hrana za eko - turizam<br />
34<br />
sA sELA JE, DOMAĆE JE<br />
Razvoj seoskog i eko - turizma kao potpora plasiranju zdrave hrane<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
zoo“ zonom, gdje posjetioci mogu da priđu,<br />
dotaknu i pomiluju životinje. Zatim, slijedi<br />
posjeta dijelu farme gdje se vrši muža i<br />
prerada mlijeka u sir i gdje posjetioci imaju<br />
priliku da sami oblikuju sireve u kalupe po<br />
izboru, i na kraju obilazak prodavnice sa<br />
više vrsta sira za prodaju i degustaciju. Svjetsku<br />
popularnost ova farma je stekla 2007.<br />
godine nakon posjete grupe poslovnih ljudi<br />
iz Ritz Carlton hotela koji su htjeli da vide i<br />
iskuse kako i gdje se pravi sir koji oni služe<br />
kao ekskluzivni specijalitet.<br />
Na drugom kraju planete zemlje, u Australiji,<br />
razvijaju jednostavnije načine za<br />
privlačenje gostiju u ruralne dijelove. Jedan od<br />
primjera je postojanje malih, porodičnih „bed<br />
and breakfast“ pansiona. Gostima se nudi<br />
relaksacija i odmor u prirodnom ambijentu,<br />
Mr. Esma Kreso<br />
dok u pojedinim slučajevima vlasnici pansiona,<br />
sa dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji<br />
i plasiranju certificirane organske hrane, nude<br />
organske (zdrave) obroke, masaže i kupke na<br />
bazi ljekovitog i aromatičnog bilja, ili prosto<br />
odmor u njihovoj „organskoj bašti“.<br />
Interesantne primjere razvoja ekoturizma<br />
i seoskog turizma koji se oslanja na<br />
proizvodnju zdrave hrane možemo vidjeti<br />
i u našem susjedstvu. Ekološka imanja,<br />
npr. u Zagorju ili Čakovcu, nude boravke<br />
od dvije do četiri sedmice za poboljšanje<br />
zdravstvenog stanja putem ciljane prehrane,<br />
a po potrebi i predavanja o zdravom uzgoju<br />
hrane za sopstvene potrebe.<br />
Dobrih primjera ima i u Bosni i Hercegovini,<br />
ali su sporadični i nedovoljno<br />
poznati svim zainteresiranima. Recimo,<br />
u turističkom selu Strica nadomak Vareša<br />
možete posjetiti lokalnu stanicu za otkup<br />
mlijeka i pravljenje sira, gdje će vas ljubazni<br />
domaćini počastiti sirom, suhim mesom<br />
ili rakijom – domaćim proizvodima koji se<br />
prave na tradicionalni način. U blagovaonici<br />
Franjevačkog samostana u Fojnici možete<br />
probati sok od žare, rakiju od raznih vrsta<br />
voća, fojnički krompir, tradicionalne supe,<br />
jela i kolače. U selima po Bjelašnici, kod<br />
ljubaznih domaćina možete probati domaću<br />
pavlaku, domaće pite, sireve, bestilj, jaja...<br />
Dakle, ideja seoskog turizma spontano nastaje<br />
na raznim lokalitetima Bosne i Hercegovine,<br />
ali o njima saznajete najčešće putem<br />
privatnih preporuka, uz objašnjenja kako<br />
se do tamo stiže, kome se treba obratiti,<br />
obaveznim najavljivanjem posjete ljubaznim<br />
domaćinima i sl. Pored izostajanja<br />
adekvatne promocije ovog, sve popularnijeg<br />
vida turizma, nedostatka marketinga,<br />
kao i organizacije na nivou lokalne zajednice<br />
za prihvat, animiranje i privlačenje<br />
turista, nedostaju i podrška i subvencije od<br />
strane odgovornih institucija, kao i certificiranje<br />
i zaštita tradicionalnih (i zdravih)<br />
specijaliteta iz određenih područja Bosne i<br />
Hercegovine. U cilju sagledavanja načina<br />
razvoja eko-turizma i ruralnog turizma, bitno<br />
je prvo istražiti potencijalne lokalitete,<br />
a zatim definirati sve neophodne korake,<br />
procedure i razvojne pravce ove dvije bitne<br />
grane savremenog turizma.<br />
Prije svega, čini se da je neophodno<br />
definirati pojmove «eko-turizam» i «ruralni<br />
ili seoski turizam». Za «eko-turizam» ne postoji<br />
jedinstvena i jasno određena definicija,<br />
ali se pod ovim pojmom najčešće podrazumijeva<br />
«posjeta prirodnim staništima na
način na koji se minimizira uticaj na okoliš».<br />
To znači da je eko-turizam usko povezan sa<br />
povećanjem <strong>broj</strong>a zaštićenih područja, kao i<br />
njihovim uređenjem, u cilju omogućavanja<br />
posjeta i ostvarivanja dobiti na nivou lokalne<br />
zajednice. «Ruralni turizam», koji se<br />
pak bazira na posjetama selima i ruralnim<br />
područjima, upoznavanju kulturnog naslijeđa,<br />
starih običaja i tradicija, također se usko povezuje<br />
i oslanja na prirodne ljepote zemlje i<br />
njihovo očuvanje. Za adekvatan održivi razvoj<br />
kako ruralnog tako i eko-turizma bitno je<br />
vršiti planske pripreme i definirati strategije,<br />
prije svega uključivanjem lokalne zajednice<br />
i jačanjem dodatne ponude turistima i posjetiocima.<br />
To podrazumijeva uključivanje<br />
najrazličitijih sadržaja i aktivnosti koji mogu<br />
zadržati turiste dan duže na određenoj lokaciji,<br />
a samim tim postupno povećavati prihod<br />
od turizma.<br />
Uređenjem pješačkih i biciklističkih staza,<br />
uljepšavanjem izletišta i njihovim uvezivanjem<br />
sa objektima kulturno-historijskog<br />
naslijeđa, prirodnim ljepotama i ruralnim<br />
područjima, uz ponude suvenira i lokalnih<br />
rukotvorina, može se napraviti snažan iskorak<br />
u daljem podsticanju eko i ruralnog<br />
turizma. Svakako da je jedan od najvećih<br />
potencijala u ovom razvojnom pravcu upravo<br />
proizvodnja i plasiranje zdrave hrane,<br />
kako je to, prema navedenim primjerima,<br />
već popularno širom svijeta. Pod zdravom<br />
hranom, pri tome, ne bi trebalo podrazumi-<br />
U više zemalja Afrike i Latinske Amerike, gdje je kukuruz<br />
važna hrana za ljude, česta je pojava endemske anemije zbog<br />
nedostatka željeza. Ova bolest pogađa naprimjer u Nigeriji više<br />
od polovine djece i 61% trudnica, a u Burkini Faso 70% djece<br />
ispod pet <strong>godina</strong> i 40% trudnica.<br />
Željezo je neophodno za formiranje hemoglobina koji je bitan<br />
sadržaj crvenih krvnih zrnaca za prenošenje kisika. Nedostatak<br />
željeza otežava i fizički i mentalni razvoj djece i često uzrokuje<br />
anemiju koja smanjuje otpornost prema bolestima, umanjuuje<br />
sposobnost fizičkog rada i komplikuje trudnoću.<br />
Da bi se otklonile ove opasnosti, američki, nigerijski i drugi<br />
naučnici pristupili su takozvanoj biofortifikaciji ili obogaćivanju<br />
kukuruza pristupačnim željezom putem klasičnog oplemenjivanja.<br />
Osim ovog nedostatka, kukuruz u sebi ima fitičnu kiselinu<br />
koja sprečava apsorpciju željeza u crijevima, što također<br />
izaziva anemiju. Te kiseline ima i u mekinjama žita.<br />
Fitična kiselina također sprečava apsorpciju i kalcija u crijevima,<br />
što izaziva rahitis. Time se objašnjava da su djeca koja su jela<br />
veliku količinu crnog hljeba (grahama) obolijevala od rahitisa.<br />
Po zdravlje na selo<br />
jevati isključivo organski način uzgajanja<br />
voća, povrća i stoke, nego tu treba uključiti<br />
i hranu pripremljenu na tradicionalni način,<br />
specifičnu upravo za pojedini kraj i koju je<br />
teško naći negdje drugo.<br />
Razvoj eko-turizma i ruralnog turizma,<br />
dakle, bazira se na nekoliko bitnih faktora.<br />
Kao prvo, ključne su organizacije<br />
na lokalnom nivou, kojima upravljaju<br />
ljudi sa tog područja. Time se osigurava<br />
da ostvareni prihod ostaje u lokalnoj zajednici<br />
i da pripada onim pojedincima koji<br />
aktivno rade i prilagođavaju svoje usluge<br />
određenim grupama gostiju. Drugo, bitan<br />
faktor je proizvodnja i plasiranje lokalnih<br />
vrijednosti kao što su rukotvorine, zdrava<br />
hrana, ili proizvodi od prirodnih resursa<br />
NOVOSTI Iz NAuKE zA PrAKSu<br />
LJEKOVITI KuKuruz<br />
Sve više će se proizvoditi funkcionalna hrana<br />
PLODOVI ZEMLJE<br />
EKOLOŠKO BLAGO<br />
koji postoje u odgovarajućoj zajednici.<br />
Razvojem eko-turizma može se osigurati<br />
i očuvanje lokalnih priča, legendi i mitova,<br />
kao i zaštita okoliša na lokalnom<br />
nivou, jer je pripadnicima lokalne zajednice<br />
važno da njihov okoliš, a samim tim<br />
i njihov opstanak na datom području budu<br />
zaštićeni.<br />
Treći, i najbitniji faktor se zasniva na<br />
osiguranju kvalitetne turističke ponude koja<br />
omogućava da se veća zajednica adekvatnim<br />
marketingom i promocijom za turiste, unutar<br />
i van granica Bosne i Hercegovine, oslanja na<br />
zanimljive i privlačne turističke ponude, koje<br />
pružaju lokalne zajednice svojim prirodnim<br />
ljepotama, kulturno-historijskim vrijednostima<br />
i autentičnim proizvodima. n<br />
Stvoren je hibrid kukuruza koji ima 95% manje fitične kiseline<br />
nego običan kukuruz. Na taj način je značajno smanjena opasnost<br />
od anemije i rahitisa. Sada se radi na dobijanju sorata i hibrida<br />
pšenice, riže, kukuruza i graha koji će biti bogatiji željezom, cinkom<br />
i provitaminom A, koji često nedostaju u hrani.<br />
Nauka nastoji što više proizvesti vrste hrane koje će sprečavati<br />
i liječiti bolesti. Ta funkcionalna hrana je ustvari prava zdrava<br />
hrana. Sadašnji običaj nazivanja “zdravom” onu hranu koja je<br />
proizvedena uz upotrebu stajskog đubriva, umjesto mineralnog,<br />
nema nikakvu naučnu osnovu. U više ispitivanja je dokazano da<br />
je hemijski sastav i hranljiva vrijednost hrane proizvedene uz<br />
upotrebu stajskog ili mineralnih đubriva ista jer biljke iz obje<br />
vrste đubriva uzimaju iste materije. Dakle, hrana iz tzv. organske<br />
poljoprivrede nije ni po čemu superiornija nad onom iz konvencionalne<br />
ili savremene. Biljni proizvodi dobijeni uz pomoć stajskog<br />
đubreta mogu biti mnogo zagađeniji nego uz pomoć mineralnih,<br />
pogotovo patogenim mikrobima, uzročnicima mnogih<br />
bolesti kojih u mineralnim đubrivima nema. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Prof.dr. T. Šarić<br />
35
PLODOVI ZEMLJE<br />
ORGANSKI KVALITETNO<br />
Organska kvaliteta hrane u svijetu<br />
mora biti garantirana certifikatom<br />
od strane nezavisnog tijela za certifikaciju,<br />
a organski proizvod mora biti<br />
pravilno označen. Certifikaciju moraju provoditi<br />
akreditovana certifikacijska tijela.<br />
Certifikacija je procedura u toku koje se<br />
potvrđuje usaglašenost proizvodnje sa organskim<br />
standardima. I proizvodi i usluge<br />
mogu biti certifikovani. U poljoprivredi su<br />
zadnjih <strong>godina</strong> izuzetno popularni različiti<br />
modeli certifikacije i sistemi kvalitete, kao<br />
što su certifikacija prema ISO 9000, GMP,<br />
GAP (dobre proizvođačke prakse, dobre<br />
poljprivredne prakse) itd. Svi certifikacijski<br />
sistemi imaju sličnosti i moraju biti<br />
zasnovani na odgovarajućim procedurama i<br />
procjenama rizika kod odstupanja i uočenih<br />
prekršaja. Većina certifikacijskih sistema<br />
usmjerena je uglavnom na proizvod, dok<br />
je certifikacija u organskoj poljoprivredi<br />
prvenstveno certifikacija proizvodnog metoda.<br />
Kod ovog sistema certifikacije akcenat<br />
nije samo na proizvodu, nego se provjerom<br />
mora uključiti cijeli lanac snabdijevanja i<br />
rukovanja proizvodima. Analize i testovi poduzimaju<br />
se za provjere sigurnosti proizvoda<br />
u nekim certifikacijskim sistemima i mogu<br />
biti od izuzetnog značaja za certifikaciju. U<br />
organskoj poljoprivredi provedeni proces<br />
certifikacije zasnovan je na ocjeni i provjeri<br />
kompetentnosti aktera, pridržavanju procedura<br />
i dokumentovanju – te kao provedena<br />
procedura može biti dovoljan osnov za certifikaciju.<br />
“Organski” kvalitet proizvoda ne<br />
provjerava se samo kroz testiranje proizvoda,<br />
kao kod nekih drugih certifikacijskih<br />
sistema, nego se u ovom sistemu testiranja<br />
i analize poduzimaju kako bi se utvrdilo da<br />
proizvod nije proizveden prema standardima<br />
(kao primjer može poslužiti analiza na<br />
prisutnost ostataka nekih pesticida u proizvodu<br />
i sl.).<br />
Uobičajeno, certifikacija organskih<br />
proizvoda se provodi prema pristupu “u<br />
tri koraka” sa certifikacijom proizvođača<br />
(poizvođač, gazdinstvo, korištena postrojenja<br />
u proizvodnji), sistema proizvodnje (metode<br />
proizvodnje i prerade, što uključuje<br />
dokumentaciju, mjere opreza preduzete za<br />
očuvanje integriteta proizvodnog sistema) i<br />
proizvod (produkt sistema proizvodnje koji<br />
je konačno označen oznakom, markicom ili<br />
logom certifikacijskog programa).<br />
36<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
U početnim fazama razvoja organske<br />
poljoprivrede nije postojala opšteprihvaćena<br />
regulativa na međunarodnom nivou.<br />
Različita nezavisna tijela, najčešće nevladine<br />
organizacije, su počela sa definisanjem<br />
pravila organske poljoprivredne proizvodnje.<br />
Istovremeno sa utvrđivanjem pozitivnih<br />
efekata organske poljoprivredne proizvodnje<br />
na kvalitet okoline i ruralni razvoj, kao<br />
i sa porastom potražnje za proizvodima organske<br />
poljoprivrede, državne i internacionalne<br />
organizacije nastoje da uspostave prepoznatljiv<br />
sistem certifikacije. Svrha jasno<br />
definisanih standarda i pravila za organsku<br />
poljoprivredu je da pridobije povjerenje kupaca.<br />
IFOAM (International Federation of<br />
Organic Agriculture Movement), kao<br />
međunarodno udruženje koje okuplja preko<br />
750 članica iz cijelog svijeta, ima veoma<br />
značajnu ulogu u kreiranju prepoznatljivog<br />
sistema certificiranja organske poljoprivrede.<br />
Osnovni IFOAM standardi su prepoznati<br />
kao internacionalni i oni su danas<br />
osnovni standardi za organsku proizvodnju<br />
i preradu širom svijeta (uzgoj, proizvodnja,<br />
prerada i skladištenje).<br />
„OK“ organski certifikacijski program<br />
je baziran na IFOAM akreditacijskim kriterijima<br />
i akreditiran je od strane IOAS-a<br />
(International Organic Acreditation Service).<br />
Ovim se OK certifikacijski program<br />
svrstao među 37 IFOAM akreditiranih<br />
certifikacijskih tijela i programa, čime su<br />
proizvođačima organske hrane iz BiH ostvarene<br />
pretpostavke za izvoz i pristup svjetskim<br />
tržištima organske hrane.<br />
Akreditacija IFOAM-a dodjeljuje se certifikacijskim<br />
tijelima koja u programu inspekcija<br />
i certifikacije koriste certifikacijske<br />
standarde usaglašene sa IFOAM osnovnim<br />
standardima, koji su postali međunarodna<br />
norma za rad i implementaciju programa<br />
certifikacijskih tijela u organskoj proizvodnji.<br />
„OK“ certifikacijski program je akreditiran<br />
i u skladu sa vodičem ISO 65 tj. EN<br />
45011. Akreditacija „OK“ organskog certifikacijskog<br />
programa obuhvata akreditaciju<br />
za slijedeća područja certifikacije: biljna<br />
proizvodnja, animalna proizvodnja, prerada<br />
i rukovanje (opsluživanje) proizvoda, grupna<br />
certifikacija, sakupljačka proizvodnja,<br />
maloprodaja i recertifikacija.<br />
IFOAM akreditirana tijela imaju pravo<br />
uz svoju organsku markicu koristiti IFOAM<br />
Maida Hadžiomerović, dipl.ing.<br />
TRI KORAKA DO cERTIFIKATA<br />
"Organski" kvalitet proizvoda ne provjerava se samo kroz njegovo testiranje, kao kod<br />
nekih drugih certifikacijiskih sistema, nego se u ovom sistemu testiranja poduzimaju<br />
i analize kako bi se utvrdilo da proizvod nije proizveden prema standardima<br />
oznaku, koja potrošačima širom svijeta<br />
predstavlja garanciju da je certifikacijski<br />
program nadziran od strane međunarodno<br />
priznatog akreditacijskog tijela. „OK“ certifikovani<br />
proizvođači mogu koristiti IF-<br />
OAM oznaku uz oznaku „OK“-a, koju na<br />
svjetskom tržištu organske hrane koristi oko<br />
150.000 proizvođača. Ova oznaka može biti<br />
korištena samo na proizvodima za koje je<br />
izdat certifikat od „OK“-a.<br />
“OK” program certifikacije i „OK“ standardi<br />
za organsku proizvodnju i preradu su<br />
osnov za implementaciju certifikacijskog<br />
programa Organske kontrole. Ovaj program<br />
usaglašen je sa zahtjevima IFOAM-a i Regulative<br />
EU za organsku poljoprivredu (EEC<br />
2092/91), a dostupan je svim proizvođačima,<br />
prerađivačima i izvoznicima koji ispunjavaju<br />
uslove, a žele certifikovati proizvodnju u<br />
skladu sa međunarodno priznatim standardima.<br />
„OK“ standardi predstavljaju minimum<br />
koji treba biti ispoštovan da bi proizvodnja<br />
bila certifikovana.<br />
Prije certifikacije organske proizvodnje,<br />
gazdinstvo ili poljoprivredno zemljište mora<br />
prvo proći kroz period konverzije u toku<br />
kojeg proizvođač mora uskladiti svoj proizvodni<br />
sistem sa zahtjevima standarda koji se<br />
primjenjuju. Dok je proizvodnja u periodu<br />
“konverzije”, proizvodi ne mogu biti prodavani<br />
kao organski. Inspekcije proizvodnje<br />
se provode i u periodu konverzije, najmanje<br />
jedanput godišnje.<br />
Organska poljoprivreda predstavlja sve<br />
poljoprivredne sisteme koji unapređuju<br />
životnu sredinu, socijalne i ekonomske<br />
aspekte proizvodnje hrane. Iako koristi<br />
tradicionalne metode za održavanje plodnosti<br />
zemljišta i kontrolu korova, bolesti i<br />
drugih štetočina, ona se bazira na modernim<br />
naučnim shvatanjima ekologije i pedologije<br />
i potpuno koristi adekvatna tehnološka<br />
rešenja i mehanizaciju. U organskoj proizvodnji<br />
zabranjeno je korištenje sjemena<br />
sorata nastalih genetskim modifikacijama.<br />
Gazdinstva (ili parcele na kojima je zasnovana<br />
organska proizvodnja) moraju biti<br />
udaljena od frekventnih prometnica ili<br />
drugih mogućih izvora zagađenja.<br />
Ključ uspjeha u organskoj poljoprivredi<br />
leži u prirodnoj plodnosti zemljišta, uz<br />
vođenje računa o biodiverzitetu biljaka<br />
i životinjana na gazdinstvu, te očuvanju<br />
životne okoline.
Nastavak sa 24 strane<br />
U etici općenito, pa i bioetici, prisutna<br />
je kontroverza izazvana tehničkim znanstvenim<br />
napretkom: prilagoditi etičke<br />
norme životu ili život etičkim normama<br />
Prof. dr Ivan Cifrić sa Filozofskog<br />
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u radu<br />
“Sociokulturni sklop bioetičkog pitanja” prezentirao<br />
je deset teza elaborirajući kroz njih<br />
odnos bioetike i okoliša pod mottom: nema<br />
biosa bez oikosa, nema ethosa bez biosa.<br />
U kulturnoj evoluciji čovjek rekombinira<br />
obilježja živih bića. Proizvodio<br />
je prirodne hibridne vrste (genetske informacije<br />
teku od predaka, od prošlosti<br />
prema budućnosti, a danas genetskim<br />
inženjeringom proizvodi kulturne hibride<br />
nazvane “pseudo vrste” (danas informacije<br />
mogu potjecati od djece).<br />
Odnos prema životu ne može se reducirati<br />
na korisnost za čovjeka. Korisnost<br />
je samo jedan od više aspekata prema<br />
okolišu i biljnim i životinjskim vrstama.<br />
Postoji emotivni i etički odnos - što je<br />
pokazalo i njegovo istraživanje.<br />
Napredak se pozitivno percepira, ali<br />
ima dvojak učinak: donosi i nepoznate,<br />
neželjene posljedice, poglavito savremeni<br />
tehnički progres i genetički inžinjering.<br />
Desakralizacija i raspolaganje s biomoći<br />
doveli su do depotenciranja prirode<br />
(razbožavanje, razduhovljenje, obesmislenje,<br />
obespredmećenje) i desakralizacije<br />
života. Projekcija napretka je bioetički<br />
izazov.<br />
Širenje antropološke ekumene (kulturnog<br />
okoliša) stvaraju se i novi oblici biosa<br />
(genetički inžinjering) i prilagođavanje<br />
čovjeka. Tri su motiva: znanstveni (nove<br />
spoznaje), ekonomski (profit) i zdravstveni<br />
(liječenje).<br />
Život postaje roba na tržištu. Neki oblici<br />
života bili su i ranije na tržištu (robovi,<br />
životinje). U modernom društvu nastalo je<br />
legalno i ilegalno tržište (prodaja organa,<br />
Perspektive su različite - poruka je iz Lošinja<br />
PRED IZAZOVIMA NOVE EPOHE<br />
robovski rad djece i prostitutki, sportaši).<br />
Iako je život univerzalna prirodna i<br />
kulturna kategorija, svaka kultura formira<br />
svoj odnos prema životu. Kultura - nastala<br />
utjecajem “prirode”, “tradicije” i “razuma”<br />
razvija dvojaku ulogu: komunikacije<br />
i izolacije. Potpuna otvorenost kulture<br />
utjecaju drugih kultura prijeti kolapsom.<br />
Čovjek je prekoračio granice<br />
iskorištavanja okoliša - potrebna je dematerijalizacija<br />
proizvodnje i živog svijeta -<br />
potrebna je zaštita biološke raznolikosti.<br />
U zaštiti okoliša i živog svijeta potrebna<br />
je veća kooperacija znanosti, kako “normalne”,<br />
tako i “post - normalne” znanosti.<br />
Bioetika kao disciplina ima dvije<br />
opće orijentacije - antropocentrična i<br />
biocentrična bioetika, a po oblicima života<br />
različite moralne objekte. U etici općenito,<br />
pa i bioetici, prisutna je kontroverza izazvana<br />
tehničkim znanstvenim napretkom:<br />
prilagoditi etičke norme životu ili život<br />
etičkim normama. (HSA.) n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
37
ENERGIJA I ŽIVOTNA SREDINA<br />
38<br />
gOrIVO S mIrISOm<br />
PRŽENIH KROMPIRIĆA<br />
Neopravdano je pretvaranje hrane u gorivo kada stotine miliona ljudi gladuje<br />
Rezerve nafte u svijetu se brzo iscrpljuju.<br />
Prema nekim prognozama,<br />
one mogu trajati još svega oko<br />
50-80 <strong>godina</strong>. Šta će poslije toga pogoniti<br />
stotine miliona automobila u svijetu?<br />
Jedno od rješenja vidi se u pretvaranju<br />
biljnih proizvoda u gorivo, koje je već<br />
dobilo naziv ekogorivo. Tako etanol, koji<br />
se dobija najviše iz kukuruza, počinje<br />
zamjenjivati benzin, a biodizel, koji se<br />
proizvodi iz uljarica, zamjenjuje naftu.<br />
Etanol kao gorivo dobija se fermentacijom<br />
šećera i skroba iz biljaka. Sada<br />
se najviše, čak 90% etanola dobija iz<br />
zrna kukuruza, a ostatak iz zrna pšenice,<br />
ječma, sirka, zatim iz biljaka šećerne<br />
trske, iz sirutke, otpadaka pri proizvodnji<br />
papira, piva i drugih napitaka, pri preradi<br />
krompira itd. U Brazilu se najviše proizvodi<br />
iz šećerne trske, a u SAD iz kukuruza.<br />
Te dvije zemlje proizvode najviše<br />
ovog biogoriva na svijetu.<br />
Etanol se proizvodi mljevenjem zrna<br />
kukuruza ili drugih materijala, zatim se<br />
ta smješa kuha sa vodom, kojoj se dodaju<br />
enzimi (kvasac) u raznim fazama procesa<br />
fermentacije, na raznim temperaturama.<br />
Hlađenjem te mase dobijaju se etanol i<br />
ugljen dioksid.<br />
Pri proizvodnji etanola iz kukuruza<br />
kao nusproizvod dobija se ulje iz klica,<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
koje spada u najkvalitetanija jestiva ulja.<br />
Pogodno je za obaranje holesterola u krvi.<br />
Iz omotača zrna kukuruza dobija se vlaknasta<br />
guma zeagen, koja takođe ima svoje<br />
mjesto na tržištu. Ostatak u obliku vlakana<br />
iz kukuruznog zrna koristi su kao stočna<br />
hrana u kojoj ima i proteina. Mliječna<br />
kiselina dobijena iz kukuruza u procesu<br />
fermentacije koristi se za proizvodnju<br />
biorazgradljive plastike. Također se dobijaju<br />
i ksilitol, niskokalorični zaslađivač, i<br />
kukuruzni protein zein. Očekuje se da će<br />
proizvodnja zeina smanjiti troškove proizvodnje<br />
etanola. Zein služi, pored ostalog,<br />
i za proizvodnju filmova. Mješavina zeina<br />
i lipida služi za proizvodnju “masnih”<br />
papira za pakovanje koji su otporni i na<br />
masnoću i na vodu. Ovi papiri se mogu<br />
reciklirati, a i biorazgradljivi su.<br />
Pronađene su gljivice koje pretvaraju<br />
vlakna kukuruza u šećer.<br />
Sada se pokušava da se etanol, umjesto<br />
iz šećera i skroba iz kukuruza, dobija<br />
iz celuloze i hemiceluloze jedne stepske<br />
trave. Radi se na selekciji i uzgoju te trave<br />
koja će biti posebno pogodna za ovu namjenu.<br />
Isto se pokušava dobiti i iz lucerkine<br />
celuloze, pa je u tom smislu također<br />
usmjerena selekcija.<br />
Biodizel se dobija iz biljnih ulja,<br />
životinjskih masti i otpadnih masnoća<br />
Prof.dr. T. Šarić<br />
pri kuhanju (pečenju, prženju). Dobija se<br />
reakcijom masnoća sa alkoholom pri alkalnoj<br />
reakciji. Najčešće se proizvodi iz<br />
sojinog ulja. U početku je za to korišteno<br />
rafinirano jestivo ulje, ali je sada razvijena<br />
tehnologija proizvodnje biodizela iz nusprodukata<br />
pri proizvodnji ulja, kao što su<br />
sojine pogače, koje se koriste i kao stočna<br />
hrana, i drugi manje vrijedni sporedni<br />
proizvodi koji u sebi imaju ulja.<br />
Biodizel u mješavini sa naftom se koristi<br />
ne samo za pogon automobila nego i<br />
za zagrijavanje zgrada.<br />
Američko ministarstvo poljoprivrede<br />
je naredilo svim svojim ustanovama u<br />
cijeloj zemlji da za vožnju automobila<br />
i drugih mašina troše mješavinu od najmanje<br />
10% etanola i 90% benzina i 20%<br />
biodizela sa 80% nafte gdje god je to<br />
moguće. I neke druge institucije su slijedile<br />
ovaj primjer koji treba da bude uzor i<br />
privatnom sektoru.<br />
U SAD se podiže nacionalna pilot-fabrika<br />
za istraživanje etanola kao ekogoriva<br />
u Ilinoju, vrijedna 20 miliona dolara.<br />
Očekuje se da će godišnja proizvodnja i<br />
potrošnja etanola u sljedećih 10-15 <strong>godina</strong><br />
dostići l6 milijardi galona godišnje. Veliki<br />
<strong>broj</strong> istraživača radi na što efikasnijoj<br />
proizvodnji i upotrebi etanola, kao i njegovoj<br />
ekonomičnosti. Radi se i na dobijanju<br />
usjeva što pogodnijih za preradu u etanol.<br />
U SAD je etanol oslobođen federalnog<br />
poreza kako bi bio ekonomski konkurentan<br />
benzinu.<br />
Korist od ovih ekogoriva je trostruka:<br />
zamjenjuju iscrpljive rezerve fosilnih<br />
goriva, podižu oktansku vrijednost goriva<br />
i smanjuju zagađivanje okoline. Umjesto<br />
smrdljivog i zagušljivog dima od sadašnjih<br />
goriva iz automobilskih motora, dobija se<br />
mnogo manje zagađen ispušni gas. Neki<br />
koji su mirisali ispušni automobilski gas<br />
od ekodizela kažu da ih podsjeća na miris<br />
prženih krompirića.<br />
Ovo je svakako veliko dostignuće<br />
nauke i tehnike. Međutim, postavlja se pitanje<br />
etičke opravdanosti upotrebe velikih<br />
količina biljnih proizvoda, zapravo ljudske<br />
hrane, za pogon automobila u vrijeme<br />
kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju<br />
i mnogi od njih umiru od gladi. n
ENERGIJA I EKOLOGIJA (II)<br />
Prof. dr. Aleksandar Knežević<br />
uz mrKVu I bATINA<br />
Samo gradnja novih objekata, bez paralelne sanacije potrošnje energije kod postojećih<br />
potrošača je apsolutno besmislena<br />
(Nastavak teksta objavljenog u prošlom<br />
<strong>broj</strong>u pod naslovom «Menadžment je<br />
obavezan da povećava efikasnost»)<br />
S<br />
obzirom na ukupne potrebe dodatne<br />
količine energije u Bosni i<br />
Hercegovini u narednim decenijama,<br />
kao i druge aspekte (sigurnost<br />
u snabdijevanju energijom, korištenje<br />
domaćih resursa...), sa apsolutno velikom<br />
sigurnošću se može reći da treba<br />
koristiti sve mogućnosti dobivanja novih<br />
količina energije za tržište povećanjem<br />
stepena korisnosti potrošnje energije što<br />
ne isključuje potrebu gradnje novih elektrana,<br />
i obratno. Ali, samo gradnja novih<br />
objekata, bez paralelne sanacije potrošnje<br />
energije kod postojećih potrošača, je apsolutno<br />
besmislena.<br />
Uticaj regulative zaštite okoline na<br />
opredjeljenje u pogledu izbora načina dobivanja<br />
novih količina električne energije<br />
na tržištu je različit kod različitih načina<br />
dobivanja novih količina električne<br />
energije. Kod proizvodnje električne<br />
energije iz termoelektrana i hidroelektrana<br />
postoje značajni i lokalni i regionalni<br />
okolinski uticaji, te je procedura<br />
dobivanja okolinske dozvole složena,<br />
a postavlja se i veliki <strong>broj</strong> zahtjeva za<br />
ograničavanje i ublažavanje okolinskih<br />
uticaja koji imaju svoje značajne<br />
troškove implikacije. Međutim, kod ostala<br />
tri izvora energije situacija je obrnuta –<br />
zaštita okoline doprinosi ekonomičnosti<br />
investicije! Naime, kod ostala tri izvora<br />
energije za tržište (korištenje obnovljivih<br />
izvora energije, smanjenje potrošnje na<br />
strani potrošača, te povećanje efikasnosti<br />
konverzije energije kod postojećih<br />
proizvođača) smanjuju se globalni uticaji<br />
(klimatske promjene).<br />
Zemlje u razvoju (time i BiH) pri<br />
tom mogu računati na inostranu pomoć<br />
u dijelu pokrivanja investicija za ova<br />
postrojenja, odnosno, povećava se interes<br />
za kompletna inostrana ulaganja u<br />
ovakve programe. Radi se o tzv. CDM<br />
mehanizmima (mehanizmi čistog razvoja),<br />
po kojim razvijene zemlje (stranke<br />
Aneksa 1 Konvencije o klimatskim<br />
promjenama) mogu svoje obaveze<br />
snižavanja emisije stakleničkih gasova<br />
dijelom da ispune kroz ulaganja u zemljama<br />
u razvoju. Ta ulaganja se cijene na<br />
cca 10 € po toni izbjegnutog ekvivalentnog<br />
ugljendioksida (tj. približno 10 € po<br />
0,8 t bh. uglja godišnje u ugovorenom<br />
periodu). Ukupna vrijednost ulaganja po<br />
osnovu CDM projekata u BiH se procjenjuje<br />
na 200 miliona KM, plus efekat umanjivanja<br />
potrebe ulaganja u nove izvore<br />
energije izvora. BiH još ne koristi ovaj<br />
vid privlačenja inostranih sredstava (nisu<br />
regulisane administrativne procedure<br />
prihvatanja CDM projekata).<br />
ŽIVOTNI cIKLUs<br />
Postoji još mnogo razloga zbog kojih<br />
treba ulagati u povećanje efikasnosti<br />
korištenja energije. Sektor potrošnje energije<br />
neće moći da plaća sve skuplju<br />
i skuplju energiju i to će se odraziti na<br />
privređivanje energetskog sektora, što<br />
bi dovelo do usporavanja razvoja cijele<br />
države. Energetski sektor mora biti svjestan<br />
da može opstati na tržištu samo<br />
ukoliko on, pomognut državnom administracijom,<br />
vodi računa da se u sektoru<br />
potrošnje smanji potrošnja energije kroz<br />
povećanje efikasnosti njenog korištenja.<br />
Adekvatna prodajna cijena energije će<br />
biti prihvaćena od strane potrošača energije<br />
samo ukoliko on racionalno troši<br />
energiju.<br />
Proizvod i tehnologija njegove prizvodnje<br />
se ne posmatraju odvojeno, nego<br />
se posmatra integralni tok (životni ciklus<br />
proizvoda) od dobivanja sirovine iz<br />
prirodnih izvora, preko tehnologije prerade<br />
i korištenja proizvoda, do tretmana<br />
proizvoda nakon korištenja i njegovog<br />
vraćanja u prirodu, uključujući sve relevantne<br />
privredne grane. Integralnost<br />
podrazumijeva i posmatranje uticaja<br />
tehnologije i proizvoda na sve medije:<br />
vodu, vazduh, tlo, živi svijet – prate se<br />
tehnologija i proizvod od kolijevke do<br />
groba. Postoje tu i drugi, kod nas još<br />
potpuno nepoznati tržišni mehanizmi u<br />
oblasti zaštite okoline, kao što je trgovina<br />
emisionim kvotama (trgovina pravima<br />
zagađivanja u okviru dozvoljene<br />
kvote, kao i preuzimanje tuđih obaveza<br />
u pogledu sniženja emisije i dr.). Ključni<br />
ekonomski instrumenti u energijskom<br />
menadžmentu države su: intenalizacija<br />
eksternih okolinskih troškova i princip<br />
stimulansa i destimulansa (princip mrkve<br />
i batine).<br />
ŠIrENJE zNANJA<br />
Zemlje koje se nalaze u procesu<br />
priključivanja Evropskoj uniji paralelno<br />
imaju i proces približavanja Evropskoj<br />
uniji, što znači da treba da prihvate<br />
pravni red EU poznat kao Acquis communautaire.<br />
U BiH je princip Acquisa<br />
nedovoljno poznat – često se može čuti<br />
da se radi o preuzimanju direktiva EU.<br />
Pri tome se radi o dvostruko pogrešnom<br />
shvatanju.<br />
Uz to, često je veliki jaz između lokalnih<br />
uvjeta i duha upute, te se obavljaju<br />
dugotrajni pregovori, a često se<br />
državi koja se pridružuje EU daju periodi<br />
prilagođavanja uputama i do deset <strong>godina</strong>.<br />
Prihvatanje uputa podrazumijeva i<br />
potrebnu pomoć EU (stručnu i finansijsku).<br />
Najsloženiji su razgovori u oblasti<br />
poljoprivrede, a nakon toga okoline, gdje<br />
energija ima ključni značaj.<br />
Zadatke na uspostavi energetskog<br />
menadžmenta treba sagledavati i kroz<br />
činjenicu da je u FBiH pravni okvir<br />
parcijalno i ostrvski uspostavljen, te da<br />
se tim pitanjem bavi i strategija na nivou<br />
BiH. Nakon usvajanja, slijedi čitav<br />
niz aktivnosti na uspostavi pravnog<br />
sistema korištenja energije. Ovaj proces<br />
će se odvijati paralelno sa procesom<br />
približavanja EU. U ovom procesu treba<br />
da učestvuju sve strukture društva: (I)<br />
privreda i građani, kao korisnici energije,<br />
(II) energetska preduzeća, koja stvaraju<br />
svoju dobit kroz isporuku energije, ali<br />
čija djelatnost ima i društveni značaj, te<br />
(III) nosioci struke i znanja. Federalno<br />
ministarstvo energije ima ulogu da usaglasi<br />
stavove ove tri grupe zainteresiranih<br />
i pogođenih. Ovo nije moguće ostvariti<br />
bez vrlo kompleksnog programa širenja<br />
znanja, studija i analiza, predlaganja i usvajanja<br />
ogromnog <strong>broj</strong>a dokumenata. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
39
(ZLO)UPOTREBA ENERGIJE<br />
Čuli ste svog energičnog komšiju<br />
koji – dok još mnogi spavaju – pojako,<br />
prejako, baš, bezobzirno, po<br />
nekoliko puta, lupa vratima svog dragog<br />
mu automobila. Kao da daje do znanja<br />
svima – koji moraju da ga čuju – da je on,<br />
eto, taj. Da je taj – eto on. Motor njegovog<br />
mjezimca, srce mu, brekće li – brekće.<br />
Skanjuje se, skanjuje, komšija, nikako<br />
da se uvuče u taj svoj blještavi pokretni<br />
oklop, pa da već jednom krene, da se ispod<br />
prozora ukloni... Uzgred, neko će<br />
primjetiti da tako, brekćući u mjestu, auto<br />
zagađuje životni prostor više nego da je<br />
u pokretu. Ah, zar još i o tom da misli,<br />
naš komšija! Uostalom, zna on i vidi da<br />
se tako nešto slično, čini i ispred mnoštva<br />
zgrada, pa i u mnoštvu gradova – a što<br />
znači da je takva pojava uobičajena, kao<br />
normalna. Da, da.<br />
Znate, događa se i to da i koji sat prije<br />
rasvitka, a kasnije pogotovo, negdje sublizu<br />
vaše zgrade, nešto pukne, ili eksplodira,<br />
a što vas, ako ste Sarajlija, naprimjer,<br />
podsjeti i na one iz nedavnog rata... pucnjeve<br />
i eksplozije...! Upitate li koga šta<br />
to praska i puca, obično će vam reći da<br />
to, djeca – bacaju petarde. Zabavljaju se,<br />
djeca. Nečija djeca, svakako. Pripuckavaju<br />
iz kojekakvih naprava. Zabave radi.<br />
Nego! Čućete i uvjeriti se u to da se to ne<br />
dešava samo u dijelu grada u kojem stanujete.<br />
Već, reklo bi se, posvud. Naročito,<br />
zareda to, s kakvim praznikom dolazećim,<br />
odlazećim, tako da to, pokatkad, potraje<br />
i danima. I danima i noćima. Možete vi<br />
i prileći, ali ne možete biti sigurni u to<br />
da ćete, upravo zbog tih i takvih zabava<br />
– zabava jednih na račun drugih, dakle – i<br />
zaspati. Barem ne do ponoći.<br />
Sigurno ste negdje u nekoj ulici primjetili<br />
kako u po dana svijetle sijalice...<br />
Kome i zašto svijetle? Nikome i nazašto.<br />
One, prosto, iščekuju vrijeme svoje svrhe<br />
– da padne mrak, pa da se onda, bar, zna<br />
zašto svijetle.<br />
Tu i tamo – u posljednje vrijeme<br />
počesto – uznemiriće vas i pokoji motorista,<br />
koji se, uglavnom u besposlici, sam<br />
sa sobom utrkuje, eksperimentiše s mirom<br />
sugrađana u vrijeme najveće saobraćajne<br />
gužve. A kad je gužva, mnogi nemaju<br />
obzira prema drugima. Zapazili ste već i<br />
40<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
to da vozači svoje automobile parkiraju<br />
i na autobuskim stanicama. Na taj način<br />
otežavaju prilaz i autobusima i putnicima.<br />
Da se sad ne osvrćemo i na mnogo<br />
veće nevolje koje prouzročavaju vozači<br />
– rekli bismo: nesavjesni vozači. Zbog<br />
„prekoračenja“ dozvoljene im brzine, ili<br />
zbog vožnje „pod gasom“, ranjavaju i ubijaju<br />
druge, pa počesto i sebe.<br />
O čemu svjedoče ova dva-tri primjera?<br />
Pitaće se neko, možda, kakve veze<br />
imaju ti primjeri s temom naznačenom<br />
naslovom ovog osvrta. Rekli bismo, energija<br />
je tamo gdje su termoelektrane,<br />
hidroelektrane... Naravno, ali – i posvud<br />
je energija, na svakojake načine se<br />
ona manifestuje. Ona pokreće život, a<br />
čovjeku naprimjer, znači i neprocjenjivu<br />
dobit. Ali, čovjek sam čini da mu bude<br />
na jednoj strani dobit, a na drugoj, ta<br />
ista dobit ispoljava se kao gubitak. Neće<br />
ljudsko stvorenje da se usaglasi ni u vezi<br />
s tim: šta mu je dobit, šta gubitak. Šta korist,<br />
šta šteta. I šta zdravo, šta nezdravo.<br />
Zašto? Zato što profit – kao, ponajčešće, i<br />
strast – nemaju mjere, nemaju očiju. (Jedan<br />
od štovatelja prirode i njenih neizrecivih<br />
i neprocjenjivih vrednota – koji<br />
je znao da vidi šta sve ona jest i šta za<br />
sva bića znači – Gete, dakle, direktno je<br />
upozorio čovjeka: „Ne misli da vidiš ako<br />
imaš oči!“).<br />
Veoma je malo ljudi koji uistinu slušaju<br />
one koji bi da bolje vide. Zašto? Kao da se<br />
pribojavaju nečega? Kao da se pribojavaju<br />
da šta ne izgube od onog što im se čini da<br />
imaju. Da ne izgube šta od onog što im<br />
se čini da bi mogli da dobiju. U prirodi<br />
profiterstva, koje se zasniva na ličnom interesu,<br />
zajednički interes je nešto potpuno<br />
sekundarno.<br />
U pitanju je mjera i procjena o tom: šta<br />
je, ustvari, dobitak, a šta gubitak. Nije bez<br />
značaja pitanje o srećnosti i samih profitera<br />
u socijalno ugroženom i unesrećenom<br />
društvu.<br />
Šta je zajedničko u vezi s prethodnim<br />
primjerima (a ima ih, svakako – mnoštvo),<br />
da li samo bahatost, ili nehat, ili neodgovornost,<br />
nevaspitanje, nekultura, ili... Pa<br />
i, jest, zloupotreba. Pogrešno usmjerena<br />
energija. Što bi se reklo: negativna energija.<br />
Kojom se ne stvara, nego razara.<br />
Mile Petrović<br />
sTRAsT I PROFIT bEZ MJERE OČIJU<br />
Zašto čovjek teško spoznaje šta je dobit, šta gubitak, šta korist, šta šteta,<br />
šta zdravo, šta nezdravo<br />
Posvud se razara. Posrijedi je, znači, zloupotreba<br />
energije. Zloupotreba i tehničkotehnoloških<br />
i naučnih postignuća. Zloupotreba<br />
spoznaje.<br />
O čemu je ustvari riječ?<br />
Zašto i otkud te svakodnevne pucnjave<br />
i svakodnevne eksplozije, od čega strada<br />
mnoštvo ljudi i drugih stvorova? Ko to<br />
i radi čega podstiče – dajući povoda, da<br />
to isto, ili slično čine i drugi, pa i oni<br />
od „najmanjih nogu“? Ko u tom svemu<br />
profitira? Stvar je jasna i očita: u interesu<br />
je to onih koji proizvode i prodaju oružje<br />
i koješta slično. Kakva je stvarna dobit<br />
ljudima od bogatunskog profita, to njih,<br />
nezajažljivo „obogaćivane“, tajkune,<br />
prosto, ne zanima. U njihovoj prirodi je,<br />
dakle, da ih to ne zanima. I to je posve<br />
razumljivo.<br />
Nije razumljivo to što „ostali svijet“<br />
samo gleda i što se pred potencijalnim<br />
razoriteljstvom i, u biti, uništavanjem,<br />
prosto, predaje. Naravno, oružje očiju<br />
nema – njegovo je da ranjava i ubija. A<br />
od one naizgled bezazlene dječije igrice<br />
s eksplozivnim napravama, pa do one<br />
ponajgore moguće eksplozije, put nije<br />
dalek. Bilo bi veoma zanimljivo čuti<br />
kako bi na te pojave u današnjem svijetu<br />
reagovao, da je živ, onaj švedski hemičar,<br />
pronalazač dinamita.<br />
Nego, da stvar „prizemnimo“, pa da<br />
se „vratimo“ onim, sa početka ovog teksta<br />
odista banalnim primjerima. O čemu<br />
je, u stvari, riječ? Ako se izuzme, ako<br />
može da se izuzme, kultura ponašanja,<br />
što bi rekli. Kako god da se te i slične<br />
pojave razmotre, evidentno je da je posrijedi<br />
rasipanje energije. Koje, izgleda,<br />
proističe i iz same ljudske prirode. Reklo<br />
bi se, to je čovjeku u genima. Ali, to ne<br />
znači i da treba prepustiti čovjeka, bilo<br />
mladom, bilo starom, da na stadiju te<br />
stihijalnosti i ostane. Moraju li, baš, da<br />
jedni bukom, pucnjevima, maltretiraju i<br />
ugrožavaju druge?! Ne bi li u ljudskoj zajednici<br />
mnogo šta od tog, također, trebalo<br />
da bude regulisano? Putem zakona i,<br />
svakako, njegove principijelne primjene.<br />
Radi opstojanja zajednice emancipovanih<br />
stvorenja. Da bi i kako bi i ljudska<br />
energija služila ljudima kao uistinu ono<br />
što omogućava rad. n
NOVE KNJIGE<br />
Prof.dr. Vladimir Beus<br />
GLJIVE – ŠUMsKO bOGATsTVO bIH<br />
Početkom <strong>jesen</strong>i <strong>2008</strong>. godine<br />
štampana je knjiga «Gljive – šumsko<br />
bogatstvo Bosne i Hercegovine», autora<br />
Hajrudina Rudija Hasanbegovića. U izdanju<br />
Izdavačke kuće «Šahinpašić d.o.o. <strong>Sarajevo</strong>»,<br />
knjiga je štampana na <strong>26</strong>4 stranice<br />
teksta, ilustrirana sa <strong>26</strong>7 crteža i fotografija u<br />
boji. Recenzenti knjige su akademik Midhat<br />
Usčuplić, prof. em. Šumarskog fakulteta Univerziteta<br />
u Sarajevu i dr. sc. Čedomil Šilić.<br />
Knjiga predstavlja veoma značajan<br />
prilog poznavanju svijeta gljiva Bosne i<br />
Hercegovine o kojima, inače, nema mnogo<br />
radova. Prema nekim karakteristikama ona<br />
predstavlja jedinstven primjer ove literature.<br />
Autor Hajrudin-Rudi Hasanbegović je<br />
za ovu knjigu sakupljao materijal više od 15<br />
<strong>godina</strong>, a tri godine je radio na njenom pisanju.<br />
Veliko znanje i iskustvo sticano dugim i<br />
upornim radom prezentirao je opisom gljiva<br />
na osebujan način, …»kao čovjek koji je<br />
upoznao tajne ovog svijeta i koji želi da ih<br />
otkrije i ponovo doživi ali sada i da podijeli<br />
sa drugim ljubiteljima prirode». (citat iz recenzije<br />
akademika Midhata Usčuplića).<br />
Kompoziciju knjige čine četiri dijela čiji<br />
sadržaj je autor dao na neobičan i originalan<br />
način.<br />
U I dijelu obrađuje: prepoznavanje i<br />
branje gljiva i opremu gljivara berača, gljive<br />
u ishrani, uzgoj gljiva, osobenost gljive shiitake<br />
i njen uzgoj, smrtno otrovne gljive,<br />
otrovne gljive, trovanje gljivama i liječenje<br />
od trovanja, ljekovitost gljiva, ljekovite<br />
gljive i tartufi-visoko cijenjene gljive. U<br />
ovom dijelu autor daje savjete gljivarima,<br />
navodeći <strong>broj</strong>ne važne činjenice, koje su bitne<br />
za poznavanje svijeta gljiva, zatim gdje ih<br />
tražiti i kako ih prepoznati, kako sakupljati,<br />
kako izbjeći trovanje gljivama, odnosno<br />
kako se liječiti itd. Opisano je dvadeset korisnih<br />
savjeta ljubiteljima gljiva i to tekstom<br />
i crtežima, čime je naglašeno kako se treba<br />
ponašati i postupati sa prirodom i gljivama.<br />
Posebno interesantan dio predstavljaju podaci,<br />
proistekli iz autorovog iskustva, o uzgajanju<br />
japanske ljekovite gljive shii-take, danas jedne<br />
od najcjenjenijih vrsta u svijetu uopće. Detaljno<br />
je prikazana tehnologija uzgoja ove čuvene<br />
gljive, tekstom i <strong>broj</strong>nim originalnim fotografijama<br />
i ilustracijama, što je novina kod nas.<br />
U II dijelu (morfološki opis i slikovni<br />
prikaz gljiva, koji je po opsegu najveći),<br />
prikazane su 102 vrste gljiva sa svojim<br />
osobinama: domaći i latinski naziv, izgled,<br />
boja, veličina klobuka i stručka,<br />
Djelo Hajrudina - Rudija Hasanbegovića prožeto je ljubavlju<br />
prema prirodi i čarobnom svijetu gljiva<br />
listića i cjevčica, iglica, spora, mesa ili<br />
tkiva, mirisa, okusa, jestivosti, otrovnosti,<br />
ljekovitosti, koja je klasa, te dati uočljivi<br />
kolor slikovni i slovni simboli. Gljive su<br />
predstavljane redosljedom prema vremenu<br />
plodonošenja, što je rijedak slučaj<br />
u knjigama ove vrste, počev od rane martovke<br />
(Hygrophorus marzuolus), smrčaka<br />
(Morchella ssp.) i đurđevače (Calocybe<br />
gambosa), kao predstavnika ranog<br />
plodonošenja, do kasno<strong>jesen</strong>skih i zimskih<br />
vrsta: uvijača (Paxillus involutus),<br />
miška (Tricholoma terreum) i dr.<br />
U III dijelu ove knjige autor donosi<br />
kulinarske recepte sa gljivama. Za ovu<br />
namjenu autor je odabrao 45 vrsta gljiva i<br />
opisao njihovu pripremu kao: aperitiva,<br />
predjela, juha, jela, salata, deserta i čajeva.<br />
Dato je 106 vlastitih recepata u kojima su<br />
jestive i ljekovite gljive osnovni materijal.<br />
Neke od gljiva iz Hasanbegovićeve knjige<br />
Ovi sadržaji čine knjigu jedinstvenom, i interesantnom<br />
i domaćicama, ugostiteljima i<br />
gastronomima. U ovom dijelu su opisani i<br />
metodi konzerviranja gljiva.<br />
Na kraju, u IV dijelu knjige, kao prilog<br />
su date fotografije gljiva drugih autora sa<br />
kojima je pisac ove knjige surađivao, brao<br />
gljive i organizirao izložbe. Date su i informacije<br />
o šestogodišnjim aktivnostima<br />
Sekcije gljivara Društva EKOBiH, koja je<br />
bila veoma aktivna i ostavila vidnog traga u<br />
našoj sredini (predavanja, stručno i naučno<br />
osposobljavanje, izložbe gljiva i dr.) a čiji je<br />
spiritus movens autor ovog vrijednog djela.<br />
Ovo djelo, prožeto ljubavi prema prirodi<br />
i čarobnom svijetu gljiva, svojom koncepcijom<br />
i sadržajem će imati široki krug korisnika.<br />
Autor ga posvećuje svim zaštitarima i<br />
ljubiteljima prirode, šumarima, biolozima,<br />
planinarima i gljivarima. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
41
ZNANSTVENI PUTOPIS<br />
Već niz <strong>godina</strong> ljetni odmor provodimo<br />
na Alpama, s jedne strane bježeći od<br />
jadranskih gužvi i vrućina, a s druge<br />
privučeni beskrajnom ljepotom i šarmom tog<br />
divnog planinskog kompleksa. Alpe predstavljaju<br />
ogroman planinski sistem na europskom<br />
kontinentu, „izrastao“ još u mezozoiku i kenozoiku,<br />
tamo gdje se Apeninski poluotok<br />
(sačinjen od sedimenata oceana Tetis) „utisnuo“<br />
u euroazijsko tlo i tako podigao ovo visoko<br />
gorje. Površina alpskog područja iznosi<br />
oko 220.000 km² (više nego 4 puta veća od<br />
površine Bosne i Hercegovine). Pružaju se<br />
lučno u dužinu od oko 1.200 km, sa širinom<br />
između 150 i <strong>26</strong>0 km, a zauzimaju prostore<br />
sljedećih država: Italije, Austrije, Francuske,<br />
Švicarske, Lihtenštajna, Njemačke i Slovenije.<br />
Od svih dijelova Alpa koje smo obišli, a<br />
obišli smo i Zapadne i Istočne Alpe u skoro<br />
svih 10 područja jednih i 3 područja drugih,<br />
najljepše utiske nosimo iz Dolomita (Dolomitskih<br />
Alpa). One se nalaze u sjeveroistočnom<br />
dijelu Italije, na prostoru provincija Belluno,<br />
Bolzano i Trento, odnosno litološki gledano, u<br />
južnom vapnenačkom području Istočnih Alpa.<br />
Naziv ovog planinskog kompleksa potiče iz<br />
naziva minerala od kojeg su uglavnom građene<br />
ove bijele i krte sedimentne stijene (dolomit:<br />
kalcij-magnezijev karbonat). Ovaj planinski<br />
sistem ne predstavlja kontinuirani niz planina<br />
već se one nalaze u grupama, a te grupe<br />
su međusobno odijeljene manjim ili većim<br />
dolinama. Iz jedne doline u drugu prelazi se<br />
preko prevoja od kojih se mnogi nalaze znatno<br />
iznad 2.000 m nad morem. Svoj današnji oblik<br />
dobili su u periodima glacijacije u posljednjih<br />
dva milijuna <strong>godina</strong>, prilikom kojih su prošle<br />
kroz najmanje pet ledenih doba, koja su ostavila<br />
duboke tragove u cijelom području. Svojom<br />
bojom, kemijskim sastavom (karbonati),<br />
donekle i morfološki, Dolomiti podsjećaju<br />
na planine Dinarida, mada ih u pogledu visine<br />
znatno nadvisuju. Vrhovi Dolomita sežu<br />
do 3.343 metara i niži su od Zapadnih Alpa<br />
(najviši vrh Mt. Blanc 4.808 m).<br />
42<br />
ŽIVA sTIJENA<br />
U centar Dolomita stižemo iz Slovenije<br />
preko Kranjske Gore, te talijanskih gradića<br />
Tarvisia i Tolmezza, a obilazak počinjemo iz<br />
poznatog zimskog skijališnog centra Cortina<br />
d’Ampezzo, no isto tako zanimljivog ljetnog<br />
turističkog odredišta. Ono posjetiteljima pruža<br />
raznovrstan provod kako u samom mjestu<br />
smještenom na prosječnoj visini od 1.240 m,<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
tako i u <strong>broj</strong>nim okolnim turističkim destinacijama.<br />
Arhiktektonski, to je tipični planinski<br />
gradić (cca. 6.000 stanovnika), čije su kuće<br />
s malim <strong>broj</strong>em katova, najčešće kamene,<br />
s drvenom fasadom, terasama i balkonima<br />
i obiljem brižno njegovanog raznobojnog<br />
cvijeća. Čuvaju se te stare kamene i drvene<br />
kuće kao dio tradicionalne gradnje. Puno je<br />
prodavnica suvenira, sportske opreme, ali i<br />
dražesnih restorana. Manjih i većih hotela ima<br />
u velikom <strong>broj</strong>u. Kuriozitet je da je Cortina<br />
grad sa najskupljim kvadratnim metrom stana<br />
u Italiji – sada već oko 15.000 eura/m2! Iz grada<br />
polazi žičnica koja turiste dovodi do samog<br />
planinskog vrha Tofana di Mezzo (3.244 m).<br />
Ovaj vrh je treći po visini u Dolomitima, a<br />
ukupno ima 18 vrhova koje premašuju visinu<br />
od 3.000 m.<br />
U okolici Cortine nalazi se više kampova,<br />
ali mi se već po treći put odlučujemo boraviti u<br />
kampu «Olympia» sa punom infrastrukturom i<br />
potrebnim komforom. U blizini kampa nalazi<br />
se ured Parka prirode «Parco Naturale delle<br />
Dolomiti d’Ampezzo». To je jedan od niza<br />
parkova prirode koji postoje na prostoru Dolomita.<br />
Ovaj podatak pokazuje koliko prirodnjaci<br />
i vlasti posvećuju pažnje očuvanju prirodnih<br />
vrijednosti za buduće generacije. Posjetitelj<br />
Parka može dobiti puno informacija o njemu,<br />
jer se na svakom značajnijem mjestu nalaze<br />
natpisi, putokazi i tekstovi na talijanskom i<br />
engleskom jeziku, sve na dopadljivim stalcima<br />
i pločama redovito od drveta. Kao zanimljivost<br />
treba navesti da se mnoge oznake, kako<br />
u Parku tako i na prometnim znakovima u<br />
okolici Cortine, daju i na pismu arhaičnog lokalnog<br />
jezika ladino, koji koristi znakove svojstvene<br />
slavenskim jezicima, kao što su: đ, š, ž<br />
i dr.! Planinarske i biciklističke staze vidljivo<br />
su obilježene znakom i <strong>broj</strong>em, također se dobro<br />
održavaju i uređuju, što posjetiteljima, uz<br />
posjedovanje odgovarajuće topografske karte,<br />
olakšava snalaženje i planinarenje. U uredu<br />
Parka mogu se nabaviti odlične karte koje na<br />
terenu pomažu da planinarenje u nepoznatom<br />
prostoru bude sigurno i da se obilježenom<br />
stazom stigne na željeno mjesto.<br />
Ove godine smo se opet, u cilju zagrijavanja<br />
za viša odredišta, penjali na izolirani<br />
vrh Col Rosa (visok «svega» cca. 2.050 m), i<br />
stigli nešto više nego prošli put (na oko 1.900<br />
m). Vrlo dobro uređena staza br. 409 polazi od<br />
kampa, u početku s laganim usponom i vodi<br />
kroz smrčevu šumu, a potom se smrča sve više<br />
miješa s arišem. Nakon što se pojave jedinke<br />
bora cembre, a zatim grmovi planinskog bora,<br />
nastupa jak uspon uglavnom kroz živu stijenu<br />
Prof. dr. Dubravka Šoljan i Lukša Šoljan, dipl. ing.<br />
DOLOMITI - RIZNIcA KONTINENTA<br />
Visine planina, njihova morfologija te živi svijet koji se susreće na Dolomitima privlači<br />
pažnju posjetitelja iz cijelog svijeta. Mnogi smatraju da su Dolomiti najljepši i<br />
najzanimljiviji dio prostranog visokoplaninskog područja europskog kontinenta - Alpa<br />
preko polica planinske padine. Na jednom<br />
kritičnom mjestu nailazimo na čeličnu sajlu<br />
bez koje bi teško mogli savladati pojedine<br />
oštre uspone. Uspon je prilično naporan, i u<br />
zadnjem dijelu zahtijeva alpinističke vještine<br />
i opremu, čime mi nismo raspolagali. Susret s<br />
gustom populacijom runolista (Leontopodium<br />
alpinum) stvara takvo raspoloženje da se sve<br />
teškoće uspona i umor trenutno zaboravljaju.<br />
Runolist smo viđali na više mjesta u Alpama,<br />
ali je to uvijek bio susret samo sa po nekoliko<br />
nježnih individua, a ovdje je bilo na stotine<br />
gusto naseljenih individua. Dominirala je<br />
bijela boja vunasto presvučenih streličastih<br />
ovojnica cvatova (glavica) i pustensatih listova<br />
runolista, simbola planina. Talijani runolist<br />
nazivaju «stella alpina», dakle, planinska zvijezda,<br />
jer izgledom zaista na nju i podsjeća.<br />
Nakon obilaska područja Cortine, nastavljamo<br />
putovanje na zapad, u pravcu prevoja<br />
Passo di Falzarego (2.110 m). Na samom prevoju<br />
je restoran i mnoštvo suvenirnica te ogroman<br />
parking i mnogo raznih vozila, a posebno<br />
mnogo motocikala. Motoristi, ali i ogroman<br />
<strong>broj</strong> biciklista, uživaju voziti vijugavim cestama<br />
do visokih planinskih prevoja, a onda se<br />
isto takvim spuštati. Sreća je i za motoriste, ali<br />
i druge učesnike prometa da su ceste odlične,<br />
iako mjestimično dosta uske, pogotovu u pojedinim<br />
tunelima probijenim kroz živu stijenu.<br />
bOJE I KONTrASTI<br />
Sa navedenog prevoja uputili smo se na<br />
jednu od <strong>broj</strong>nih staza u pravcu masiva Torri<br />
di Falzarego, na čiji vrh ide i žičnica. Penjemo<br />
se preko planinske rudine i na njoj opet<br />
uočavamo nekoliko runolista, zatim u pukotinama<br />
stijena modre cvatove planinskog vidca<br />
(Bartsia alpina), a na njihovim zaobljenim<br />
površinama busene svjetlucave petoprste (Potentilla<br />
nitida) čiji su cvjetovi ružičasti, krupni<br />
i <strong>broj</strong>ni. Penjemo se naviše i zaustavljamo se<br />
na tragovima skijaške staze, neposredno ispod<br />
vertikalnog kuka na visini od 2.500 m, odakle<br />
se pruža divan pogled na <strong>broj</strong>ne, bliže i dalje,<br />
planinske lance i vrhove. Posebno je dojmljiv<br />
pogled u pravcu jugozapada na Marmoladu,<br />
najvišu planinu u Dolomitima koju zovu<br />
kraljicom Dolomita. Njen najviši vrh Punta<br />
Penia ima visinu od 3.343 m. Na sjevernoj<br />
strani Marmolade je ledenjak (glečer) Vedrett<br />
(površina 3,3 km²). Prošlog puta, kada smo boravili<br />
na Dolomitima, popeli smo se žičnicom<br />
na ledenjak, kratko hodali po njemu, i to vrlo<br />
oprezno pošto nismo imali opremu ni obuću<br />
za ovu podlogu. Inače, tu se nađe svaki dan
ogroman <strong>broj</strong> turista, ali i penjača koji se<br />
pojedinačno ili u grupama penju uz glečer.<br />
Bilo nam je zanimljivo vidjeti jednu obitelj<br />
s dvoje djece s punom opremom za penjanje<br />
koji su bili povezani konopcem jedno za drugo<br />
i tako osigurani vješto se uspinjali po glečeru u<br />
pravcu vrha. Teško je saznanje da ovaj glečer,<br />
kao i mnogi drugi na planeti Zemlji, zbog<br />
globalnog otopljavanja, rapidno gubi na svojoj<br />
površini i volumenu.<br />
U pravcu juga pažnju nam privlači skupina<br />
gigantskih stijena koje svojom morfologijom<br />
podsjećaju na ogromne, nepravilne zube.<br />
Ova skupina stijena zove se Cinque Torri (pet<br />
tornjeva) tako da smo odlučili sutradan tamo<br />
poći. Prilično rano ujutro krenuli smo dobro<br />
markiranom stazom, prvo kroz gustu ariševu<br />
šumu koja je, uprkos gustoće stabala, svijetla.<br />
U prizemnom spratu u izobilju raste vegetacija<br />
grmova s dominacijom dlakavog sleča (Rhododendron<br />
hirsutum). Zadesili smo se u najpogodnije<br />
vrijeme za uživanje u izgledu ove<br />
biljke pošto je sleč bio u fazi punog cvjetanja.<br />
Penjući se naviše sve je manje ariša, a sleč<br />
preuzima dominaciju. Boja cvjetova postaje<br />
još jače crvena tako da je kontrast s bijelim stijenama<br />
među kojima raste ova biljka pojačan.<br />
Osim sleča, veliki <strong>broj</strong> drugih vrsta biljaka<br />
nalazi se u cvatu ističući svoju ljepotu, kao<br />
što je ljiljan zlatan (Lilium martagon); vrlo su<br />
upadljivi crnkasti pakujac (Aquilegia atrata)<br />
s cvjetovima boje crnog vina, a još tamnije<br />
gotovo crne cvatove ima jedna vrste zečice<br />
(Phyteuma ovatum). Tu i tamo zamjećuju<br />
se krupni, plavi cvjetovi planinske pavitine<br />
(Clematis alpina). Na višim položajima otvorene<br />
stijene oblaže i svojim bijelim cvjeto-<br />
Tori di Fazarego, kao kruna, između dva bočna vrha<br />
vima ukrašava drijas (Dryas octopetala), a stijene<br />
najizloženije svjetlosti i vjetru prekrivene<br />
su niskom busenastom pušinom (Silene acaulis)<br />
čiji su cvjetovi sasvim sitni, vrlo <strong>broj</strong>ni,<br />
u nijansama od ružičaste do purpurnocrvene<br />
boje.<br />
PREKO NOVIH PREVOJA<br />
Kako vrijeme uspinjanja odmiče, postaje<br />
sve više hladno i vjetrovito. Pred sami kraj<br />
uspona, zaravnjeni plato na kojem je i «rifugio»,<br />
tj. planinarska kuća/restoran, zatiče nas<br />
sniježna mećava (kraj jula!). Na sreću, bili smo<br />
u pogledu odjeće potpuno pripremljeni: debele<br />
vjetrovke, kape, rukavice, za razliku od nekih<br />
„planinara“ koji su krenuli u kratkim pantalonama<br />
i majicama. Njihove bolne grimase<br />
dok su grabili prema rifugiu su odavale stupanj<br />
iznenađenja i nelagode. Stižemo do planinarskog<br />
objekta „Lo Scoiatollo“ (prev. Vjeverica)<br />
na 2.255 m i nakratko se zadržavamo, tek<br />
toliko da se uz vrući čaj malo ugrijemo. Treba<br />
napomenuti da do istog odredišta ide i žičnica,<br />
koja manje sportski nastrojenim posjetiteljima<br />
omogućava izlazak na ovaj lokalitet. Nakon<br />
toga odlazimo u pravcu Cinque torri.<br />
Na najviši «toranj», s vertikalnim stranama,<br />
uspinje se nekoliko alpinista, uprkos hladnoći<br />
i jakom vjetru, i penju se prema zarubljenom<br />
vrhu gigantske stijene u susret penjačima koji<br />
su ga već dosegli. Mi idemo prema sljedećm<br />
nižem «tornju» odakle se pruža lijep pogled na<br />
masiv Tofana i gotovo cijeli horizont. S tim<br />
ugođajem završavamo upečatljiv posjet ovom<br />
odredištu. Slijedi silazak, svakako mnogo lakši<br />
nego što je bio uspon.<br />
ZNANSTVENI PUTOPIS<br />
Sa Passo Falzarego vozimo se u pravcu<br />
lijepog planinskog mjesta Arabba koje je<br />
smješteno na visini od 1.610 m, a onda na<br />
sljedeći prevoj Passo Pordoi gdje ćemo i<br />
prenoćiti (2.239 m). Ujutro, čim je žičnica<br />
puštena u rad, penjemo se na vrh, bolje reći<br />
plato Sass Pordoi (2.950 m). Vožnja u velikoj<br />
kabini uspinjače traje samo četiri minute nakon<br />
čega se susrećemo s pejzažom sličnim<br />
Mjesečevoj površini. Gole stijene, samo<br />
u pukotinama pokoja planinska grančica<br />
(Hutchinsia alpina), jedva nekoliko centimetara<br />
visoka, s bijelim cvjetićima. Hladan<br />
vjetar, slaba snaga sunca i gusti oblaci koji<br />
se ubrzano hvataju oko najviših vrhova,<br />
odvraćaju nas od prvobitne namjere da se<br />
popnemo na vrh Piz Boé (3.150 m). Usput<br />
viđamo veće skupine turista, također pristigle<br />
žičnicom. Među nekima i one koji su krajnje<br />
oskudno obučeni, primjereno više morskoj<br />
mediteranskoj obali nego visokoj planini. Pitali<br />
smo se kako su se osjećali kada je nama<br />
bilo sasvim ugodno u debelim vjetrovkama i<br />
ostaloj zimskoj opremi. Uživajući nakratko<br />
sa ovih visina u divnom pogledu na planinu<br />
Marmoladu i druge planine koje premašuju<br />
visinu 3.000 m vraćamo se žičnicom na<br />
Passo. Odatle se vozimo naniže vijugavom<br />
cestom (28 serpentina) i stižemo u Canazei, a<br />
potom u dolinu Valle Verde i smještamo se u<br />
udobni kamp gdje ćemo prenoćiti.<br />
Sljedećeg dana ujutro vozimo se iz doline u<br />
pravcu prevoja Passo di Valles, opet na visinu<br />
od preko 2.000 m gdje se zaustavljamo tražeći<br />
putokaz ka nekoj atraktivnoj planinarskoj stazi.<br />
Vrlo brzo nailazimo na stazu <strong>broj</strong> 610 koja nas<br />
vodi u pravcu jezera Iuribrutto.<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
43
MEMORISANJE KRAJOLIKA<br />
Penjao sam se na himalajske vrhove<br />
iz zemalja rezličitih kultura, religija<br />
i političkih sistema – iz Nepala, Pakistana<br />
i Tibeta. Prolazio sam različitim, ali<br />
u isto vrijeme i sličnim krajolicima. Doline<br />
su bile bogate zelenilom, viši pojasi<br />
uređenih rižinih polja generacijama ukopavani<br />
u planinu; rijeke su nosile mutnu<br />
vodu otopljenih lednika, sela smještena na<br />
obalama rijeka, a iznad njih, u planinskom<br />
pojasu, iznad šuma prostirala se ogromna<br />
kamena, pješčana i napokon ledena pustinja.<br />
Susretao sam se sa Nepalcima, Baltima,<br />
Šerpasima, budistima, hinduistma,<br />
hrišćanima i muslimanima i svi odreda<br />
su, naglašavajući je sa posebnom težinom,<br />
izgovarali jednu riječ – Šangrila!<br />
I kad su me u Pakistanu odveli u jedan<br />
prekrasan rezervat, sa, gotovo<br />
svim, biljkama svijeta, uređen po uzoru<br />
džennetskih bašta, i kad sam boravio u<br />
sličnom rajskom vrtu u Katmanduu – govorili<br />
su mi da je to njihova Šangrila.<br />
Ljudi ispod Himalaja mogli su uočiti<br />
razliku između pustinja i pitomih plodnih<br />
dolina, gotovo jednim pogledom. U<br />
planinskoj pustinji, posebno u području<br />
lednika, nije bilo života, a ono obuhvata<br />
ogromno područje Himalaja. Upravo zato<br />
su im zeleni, pitomi, plodni pejzaži bili<br />
neposredna slika raja na zemlji.<br />
Dolina ushićenja<br />
44<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
bOSANSKA ŠANgrILA<br />
Svaki put kad sam se vraćao u domovinu,<br />
gledajući naše krajolike, misao o bosanskoj<br />
Šangrili bila bi zaokružena.<br />
Da li je meni bilo potrebno da otputujem<br />
toliko daleko da bih shvatio da živim<br />
u džennetskim baštama? I da li naši ljudi,<br />
zbog toga što u neposrednoj blizini nemaju<br />
pustinju, pa ne mogu uporediti pitominu<br />
Bosne sa Božijim darom, ne znaju da je<br />
cijela naša domovina bosanska Šangrila.<br />
A kad sam došao u dolinu Bijele, nadomak<br />
Jablanice, da se penjem u sjevernoj<br />
stijeni Cetine, na Prenju shvatio sam<br />
da je i ova dolina, kao puno sličnih u<br />
našoj domovini, jedna od onih koju bi ljudi,<br />
svjesni pojma pustinja, oni koji znaju<br />
prepoznati plodni, pitomi, lijepi krajolik,<br />
odmah nazvali Šangrila.<br />
Dolina je dugačka desetak kilometara i<br />
počinje iz sela Glogošnica, od obale Neretve,<br />
sa oko 200 m nadmorske visine, na<br />
kojoj se danas nalazi Grabovičko jezero.<br />
Upravo na tom mjestu se ulijeva rijeka<br />
Bijela. Nešto visočije se odvaja dolina<br />
Šanica, sa istoimenom rijekom. U selu<br />
Ravna jedan krak doline odlazi tokom<br />
rijeke Draganjke u Dragan Selo, a rijeka<br />
Bijela nas vodi kroz selo Bijela, duboko<br />
u planinu Prenj. Samo uski greben dijeli<br />
ovu dolinu od druge doline Idbar, gotovo<br />
ljepše od ove, a koja počinje na Prenju<br />
Muhamed Gafić<br />
i završava se u mjestu Čelebići, između<br />
Konjica i Jablanice. Ovo je jedna od tri<br />
rijeke Bijele, koje izviru ispod Prenja.<br />
Druga je iznad Konjica, a treća iznad Mostara.<br />
U vrhu rijeke je kanjon, na oko 400<br />
m nadmorske visine, poput minijaturnog<br />
kanjona Rakitnice.<br />
I znanje i neznanje je univerzalno.<br />
Isto onoliko koliko Sarajlije ne znaju da<br />
Mokranjska Miljacka, izvire iz, do sada,<br />
tajanstvene i nedovoljno neistražene<br />
pećine, u lijepom krajoliku Romanijskih<br />
šuma, isto tako većina mladih iz<br />
Jablanice ne znaju ljepotu tog i divljeg i<br />
pristupačnog kanjona rijeke Bijele.<br />
A, nakon ekskurzija u Rimini, jer «tuđe<br />
je slađe» ushićeno će pričati prijateljima o<br />
ljepotama rijeke Po ili drugih krajolika,<br />
koje će vidjeti, ili neće, kroz prozor autobusa.<br />
Da se vratim dolini Bijele.<br />
U selima doline Bijele žive dobri ljudi<br />
željni asfalta i urbanizacije, koji još nisu<br />
iskusili cijenu megalopolisa. Kad behar dođe<br />
u Mostar, već sutra obeharaju voćke i u Bijeloj.<br />
Kad velik snijeg padne, zimi na Prenju<br />
stigne i do doline Bijele, ali ga topli dah Mediterana,<br />
koritom Neretve, brzo otopi.<br />
Pogleda li se prema Prenju ili<br />
Čvrsnici, zeleni zid vegetacije nudi oku
lagi i ugodni užitak. Voda rijeke je bistra,<br />
čista i do izgradnje hidrocentrala,<br />
bila bogata pastrmkom. Iz zamućene<br />
Neretve ribe su težile čistoj izvorskoj<br />
vodi i putovale uz Bijelu. Sistem brana<br />
na ovoj i sličnim rječicama, a koje su<br />
zadržavale talog da ne ide u jezero, nije<br />
dao šansu pastrmkama da uplovljavaju<br />
u čistu vodu njihovog hiljadugodišnjeg<br />
mrijestilišta. Danas, mještani i čuvaju i<br />
ne čuvaju rijeku. Jedni, posebno mladi,<br />
poribljavaju je, a drugi joj štetu nanose.<br />
Zamislite doktora, koji izlazi iz<br />
mercedesa, nosi improvizovane osti –<br />
viljušku fiksiranu na štap i sa staklom<br />
gazi rijeku u potrazi za ribom. Nije se<br />
rodio pored rijeke, nego u bezvodnom<br />
kraju i kao dječak je tako lovio ribu.<br />
Kako tom ljekaru objasniti da to ne valja,<br />
jer riba nema šansi protiv viljuške.<br />
Da vidimo lijepe strane doline Bijele.<br />
Virovi tirkizno zelene boje, kao što ga<br />
svake godine zagradi kamenjem i napravi<br />
kupalište Salem Letuka, ili Šefikov vir,<br />
na ulasku u kanjon, ili desetine takvih<br />
virova, u koje se na glavu može skakati,<br />
a čini ti se da tu rijeku možeš popiti, svi<br />
oni su mjesta na kojima se i djeca i odrasli<br />
ugodno osjećaju. Posebno Jablaničani, za<br />
Prvi maj, gotovo opsjedaju rijeku.<br />
U gornjem toku, bar jedan kilometar<br />
dužine je minijaturni kanjon sa slapovima,<br />
vodopadima, čudesno bistrom i čistom vodom,<br />
ponekom pastrmkom, hladovinom u<br />
MEMORISANJE KRAJOLIKA<br />
sred augusta, i u vrhu vodopadom preko<br />
kojeg ne može čovjek preći.<br />
Upravo taj tajanstveni vodopad bio je<br />
izazov mojim prijateljima da ga pokušamo<br />
proći. A da bi se došlo na izvorište Bijele,<br />
treba se uputiti trasom nekadašnje šumske<br />
željeznice, kuda danas vode putevi za<br />
Vidrine grude, Letukin grad, Cetinu. U rijeku<br />
smo tada zagazili ne znajući da ćemo<br />
morati skakati u virove, jer nazad nismo<br />
mogli. Ili je bar bilo podjednako teško.<br />
Tri vira su nam bila prepreke koja smo<br />
odvažno savladali, a niz vodopad, visok<br />
nepunih desetak metara, spustili smo se<br />
užetom. Mak i Mirza, tinejdžeri, Ozren i<br />
ja, kao iskusni istraživači, osjećali smo se<br />
kao pioniri, istraživači velike rijeke.<br />
A svako ko želi takav ili sličan izazov<br />
može da doživi ushićenje susreta sa tako<br />
divljim i lijepim kutkom prirode.<br />
Iznad rijeke su obronci Prenja, stijena<br />
Cetine, visoke 199 m i mogućnost planinarenja,<br />
alpinizma, branja ljekovitog bilja,<br />
gljiva...<br />
Dolina rijeke Bijela je jedinstvena, ali<br />
je u isto vrijeme dokaz da, pored nekoliko<br />
takvih ispod Prenj planine, umnoženo sa<br />
našim <strong>broj</strong>nim drugim, ništa manje lijepim<br />
planinama, i dolinama, jeste dokaz<br />
da je Bosna i Hercegovina lijepo mjesto<br />
za život svim onim koji su u potrazi za<br />
rajem, a koji je osjećaju kao svoju domovinu.<br />
n<br />
Pogled ka stijeni Fotosi: M. Gafić<br />
ČOVJEK I OKOLIŠ<br />
OTPAD NA ObrAzu<br />
Putujemo svi – netko više, a netko manje;<br />
netko što mora, a netko radi zabave i zadovoljstva.<br />
Mnogi nisu ni svjesni da ono što vidimo<br />
putujući govori o nama, o našem prirodnom<br />
i kulturnom nasljeđu, ali još više o nama,<br />
našem odgoju, gledanju na svijet i život,<br />
našoj društveno-političkoj organizaciji.<br />
Zar nikomu nije stalo do zdravlja , ljepote,<br />
ugodnog življenja i osjećaja zajedništva<br />
i pripadnosti ovom podneblju, ovoj prirodi,<br />
ovim rijekama, jezerima, livadama i<br />
šumama, brdima i planinama, pticama i ribama?!<br />
Zar mi ljudi koji ovdje živimo danas<br />
ne koristimo i najbeskrupuloznije ne<br />
iskorištavamo sve ono što nam je Bog podario<br />
i preci ostavili?<br />
Žalosno je vidjeti hrpe smeća i raznolikog<br />
kućnog i drugog otpada uz i u svim našim rijekama<br />
i potocima. Nađe se tu i onog zaraznog,<br />
od uginulih malih životinja do cijelih<br />
kostura većih životinja, igala i šprica... Kako<br />
nitko ne nadzire naš okoliš, naše ceste, prostor<br />
uz njih pored naših rijeka i potoka, naša<br />
izletišta? Tolika administracija i inspekcije<br />
u svim našim županijama, ali nema nikoga<br />
da to počisti i uredi, kontinuirano održava.<br />
U našim ministarstvima zaštite okoliša i turizma<br />
misle da je dovoljno postaviti natpise<br />
uz cestu i da su sve napravili.<br />
Na moje upozoravanje da se nešto<br />
napravi još prošlog ljeta uz magistralni<br />
put M 17 kroz Hercegovačko-neretvansku<br />
županiju, bageri su u jednom navratu poravnali<br />
smeće i gurnuli ga bliže Neretvi.<br />
Niti jednog uređenog odmorišta uz cestu za<br />
vozače i putnike, kontejnera za otpatke, a u<br />
blizini naših turističkih bisera hrpe vrećica<br />
sa razbacanim smećem. To je naše ogledalo,<br />
to su naša ministarstva, naše škole, naše<br />
ekološke udruge, naši ljudi, to je svatko od<br />
nas pojedinačno.<br />
Nije istina da se ništa ne može napraviti.<br />
Samo treba mnogo raditi i educirati ljude da<br />
razmišljaju pozitivno svatko pojedinačno<br />
i svi zajedno, tražiti da svi svoj posao rade<br />
kvalitetno i da za to odgovaraju. Ta nemamo<br />
li mnogo onih koji bi rado radili?<br />
Kada bismo svi u sebi pronašli i njegovali<br />
ono pozitivno, ono dobro, ono što nas vuče<br />
naprijed, makar uz više napora i truda, bilo<br />
bi nam svima bolje i ljepše. Bila bi to slika o<br />
nama koju zaslužuje ovaj prirodni i kulturni<br />
prostor, ova zemlja Bosna i Hercegovina, koje<br />
se ne bismo morali sramiti. Sebe kroz ove slike<br />
šaljemo svojim mladim generacijama, našim<br />
prijateljima, gostima i cijelom svijetu. Zar se<br />
moramo sramiti, mi koji još imamo obraz?<br />
Prof. dr. Vesna Kodra-Vidić<br />
FONDEKO SVIJET, 25/<strong>2008</strong>.<br />
45
PJESME O JESENI<br />
Usazvježđu riječi Antun Branko Šimić je otkrivao misao<br />
koja se usjecala u biće svijeta, razgrađivala ga i kristal -<br />
izirala se u spoznaju o tome svijetu koju je, potom,<br />
preuzimao naš um i pronosio je vremenom kao sopstvenu svijest<br />
– svijest o tragičnom položaju čovjekovom u njegovoj povijesti.<br />
Posebno se izoštravala svijest o socijalnoj nepravdi i patnji na<br />
golom hercegovačkom kršu. Njegova je pjesma bila melodična<br />
sa melanholičnim tonalitetom koja se izgovarala u laganom<br />
ritmu, bez obzira da li je svoju pjesmu realizirao u slobodnom<br />
ili vezanom stihu. Tako artikuliranom pjesmom Antun Branko<br />
Šimić se vinuo u krajnje visine do kojih je dospijevala pjesma na<br />
jeziku u kojem je svoj pjesnički govor realizirao.<br />
Šimićeva se pjesma ostvaruje u širokom spektru tematskih cjelina,<br />
o svemu onome što je zadiralo u egzistencijalni ustroj čovjekov,<br />
on je pjevao iz svoje samotnosti, krhkoga zdravlja i uvijek blizak<br />
vizijama smrti, o propitivanju božanske volje u čovjekovom usudu,<br />
pjevao o Ženi. Ali se jedna tema u njegovom pjesništvu uzdizala do<br />
opsesivnosti – pjesma o prirodi sa nadrealnim slikama hercegovačkog<br />
krša i ustobočenog stijenja. Bio je to panteistički doživljaj svijeta<br />
46<br />
MOGU STATI NA LIST STABLA<br />
u pjesmama o prirodi do opsesivnosti uzdiže<br />
nadrealne slike hercegovačkog krša<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Vojislav Vujanović<br />
bez obzira što su poetske slike uvijek bile prožete melanholičnim<br />
tonalitetom tragičnog položaja čovjeka u svijetu. U tom panteistički<br />
doživljenom svijetu Šimić je tražio mogućnost izmirenja između intimnog<br />
osjećanja koje je vladalo njegovim bićem i one sveobuhvat -<br />
nosti koja je priroda nudila svojom opstojnošću. Kao ilustracija za<br />
ovu misao mogu nam poslužiti mnogi stihovi. Za ilustraciju ćemo<br />
se mi poslužiti pjesmom “Mjesečar”.<br />
Antun Branko Šimić je rođen u Drinovcima, u Hercegovini,<br />
1898. godine i veoma rano se počeo podavati stvaralačkim<br />
pjesničkim izazovima. Bilo je to vrijeme nesklono za pjesmu,<br />
pred izbijanje Prvog svjetskog rata. Sa četrnaest <strong>godina</strong> objavio<br />
je svoju prvu pjesmu. Proživljavao je različite utjecaje od Šantića,<br />
Kranjčevića, Vidrića, Dučića, ali najveći uticaj je na njega izvršio<br />
Antun Gustav Matoš. U Zagrebu se obreo 1914. godine i drugovao<br />
sa svojim zemljacima Nikom Milićevićem i Hamzom Humom.<br />
Tu se, ubrzo, počeo oslobađati svojih utjecaja i stvarati svoj pose -<br />
ban pjesnički slog. Jedinu pjesničku knjigu “Preobražaji” objavio<br />
je 1920. godine. Umro je suviše mlad, 1925. godine, u svojoj 27.<br />
godini. <br />
JESEN<br />
O <strong>jesen</strong>i, došla si nam zlatnim klasjem okićena,<br />
Lijepa kao djeva mlada, kad pred oltar s dragim stupa,<br />
Vedra kao duša ljeta, čarobna kao mjesečina,<br />
O <strong>jesen</strong>i suzna!<br />
Donijela si život novi! – Ta ljetos smo svakog dana<br />
Znoj i krvcu lili na tlo davno neorano,<br />
Dok nas žarko sunce peklo s našeg neba plavetnoga,<br />
O <strong>jesen</strong>i rana!<br />
A sad ljupko, zamamljivo smijaše nam se žita draga,<br />
U baščama voće zrelo, i u brdu grožđe slatko,<br />
A u nama srca biju žarkom čežnjom obojena,<br />
O <strong>jesen</strong>i blaga!<br />
I mi čili, razdragani jurimo na polja plodna<br />
Pjevajući pjesmu našu, dok džeferdar selom puca<br />
I sve ječi kroz poljanu kao burni pozdrav Tebi,<br />
O <strong>jesen</strong>i rodna!<br />
I žanjemo sve dok svuda ne spusti se večer kasna<br />
I oglasi sitno zvono s visokoga ozgo brijega,<br />
Pa se cijelim krajem širi ko blagoslov Majke Naše,<br />
O Jeseni krasna!
PJESME O JESENI BOJE JESENI<br />
KuKuruzI<br />
Kao tihi glasi neznanih daljina<br />
Kroz poljanu dugu vjetar vije, šumi<br />
Muklo, monotono. I polako svija<br />
Kukuruze zrele, gustoj slične šumi.<br />
Popodnevno sunce zlatnu kišu toči,<br />
Sjajni mu se odraz bliješti na dnu vode.<br />
A oblaci, bijeli poput onog snježnog<br />
Labudova perja, na jug negdje brode.<br />
Stazom, kuda noćas plesale su vile,<br />
Puna svježeg sijena idu selska kola.<br />
Muču gojni voli. Bruj se neki glasa<br />
Odozgo iz gaja il iz malog dola.<br />
A u predvečerje, kadno sve se stiša,<br />
Kukuruzi mole neku molbu svetu:<br />
To u suton oni smjerni pozdrav šalju<br />
Noći, što će brzo pasti po svijetu…<br />
bOG NOĆI<br />
Mjesec<br />
Sađe s neba<br />
I dokorača lagano do moje<br />
kuće<br />
Polako on se uspne na moj prozor<br />
I spusti pogled na me<br />
On mami mene u noć<br />
Ja ustajem…i moje lice bijelo…<br />
smiješi se<br />
Koračam sanen rubovima krova<br />
I šetam kroz noć u visini<br />
Mene drže meke ruke mjeseca<br />
–<br />
O tako lak sam--- nezemaljski---<br />
lebdim<br />
I mogu stati na list stabla<br />
Ne zovite me: glas sa zemlje<br />
Smrt je moga nebeskog bića<br />
Visoko iznad zemlje lebdim<br />
lagan kroza sfere<br />
Fotosi: Ismet Smaiš<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
47
PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA<br />
Poetsko u njegovim tuševima nije odnos<br />
već susret dva poetska izvorišta<br />
koji su se prepoznali i sjedinili u<br />
cjelini. Može izgledati čudno da se to njihovo<br />
sjedinjenje desilo u crnini tuša – da<br />
je tuš postao ona blagotvorna snaga koje je<br />
mogla na sebe preuzeti takvu zahvalnost i,<br />
potom, iz sebe emanirati toplinu kao osnovni<br />
supstati poetskog. I to je osnovno<br />
čvorište u kojem se otjelovljuju ono što bi<br />
smo mogli nazvati estetičkom komponentom<br />
tuševa Šefika Arnautovića.<br />
Ali postoji još jedna komponenta kojom<br />
živi slika Šefika Arnautovića: to je unutarnji<br />
dinamizam, ritmička istina i duhovnog bića<br />
Šefika Arnautovića i predgrađa kao motiva<br />
njegove inspiracije. Šefik Arnautović nije<br />
tragalac, on ne propituje nove mogućnosti<br />
likovnog govora, ali ustrajno nastoji propitivati<br />
vlastite mogućnosti u različitim oblicima<br />
već standardiziranog likovnog jezika.<br />
On mijenja i tematski okvir u kojem je uspio<br />
dostići određen stepen svoje izražajnosti,<br />
ali mijenja i same tehnike. Koristio se u<br />
48<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
MOĆ LINIJE U cRTEŽU<br />
uljima, i određenim oblicima grafike, sada<br />
je i pred sebe postavio zadatak da provjeri<br />
svoje stvaralačke mogućnosti u crtežu,<br />
izvođenom u tušu.<br />
Najbolje ostvarenje je postizao na<br />
onim eksponatima gdje je koristio široki<br />
trag svoga tuša, utapajući ga u integrativni<br />
prostor bjeline papira koja napušta svoju<br />
difuznost i nastoji svoju organizaciju<br />
usredsrediti oko linije. Linija jeste onaj<br />
energički zamajac koji budi pritajene<br />
energije bjeline papira koje počinju hitati<br />
toj liniji da nađu svoje novo duhovno<br />
određenje i svoju duhovnu kondenzaciju.<br />
Bjelina postaje dinamički faktor slike,<br />
linija njen kondenzat. Istina, umjetnik<br />
toj osnovnoj liniji dodaje pomoćne linije<br />
nastojeći nadvladati tzv. „horor vakui“,<br />
strah praznog prostora, i time, ponekad<br />
narušiti ovu ravnotežu koja se, sama<br />
sobom, uspostavljala između širokog<br />
poteza tuša i bjeline papira.<br />
Motiv, kome Šefik Arnautović<br />
posvećuje stvaralačku požnju, ima dva<br />
Vojislav Vujanović<br />
pola – pol izvanjski, podsticajni, vezan<br />
za objekt inspiracije, i unutarnji, duhovno<br />
– sadržajni, vezan za umjetničku emociju,<br />
za njegove duhovne komplekse kroz koje<br />
se daje providjeti njegovo stvaralaštvo<br />
iz kojega promatra svijet oko sebe i, na<br />
osnovu toga stajališta, daje mu unutarnje<br />
određenje. Sve se to odvija na ravni<br />
neposrednog iskustva, bliskog gledatelju<br />
i sa naglašenom poetskom rezonancom.<br />
Njegov likovni govor ne pledira<br />
na metafizičkim izvedenicama u kojima<br />
bi se gubila neposrednost iskustvenosti<br />
i poprima određeni ton hermetičnosti.<br />
Njegov likovni govor se oslanja na svijet<br />
predmetnog da bi u njemu pronašao<br />
plodove čovjekove životne duhovnosti.<br />
U tim relacijama treba shvatiti i prihvatiti<br />
taj likovni govor i po tome mu određivati<br />
njegove estetske rezonance.<br />
Šefik Arnautović je pjesnik stvarnosti<br />
u kome plasticitet govorenja biva osnovna<br />
mjera estetičkog. Za jedno umjetničko<br />
djelo to je, ipak, dovoljno. n
PRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
49
ZNANSTVENI PUTOPIS<br />
Nastavak sa 43 strane<br />
Za razliku od prethodnih staza koje su<br />
vodile preko dolomitnih stijena, ova staza je<br />
na planini silikatnog sastava. Surećemo biljne<br />
vrste karakteristične za kisela tla na silikatnoj<br />
podlozi kao što su: zelena joha (Alnus viridis),<br />
zlatni petoprst (Potentilla aurea), planinski<br />
blaženak (Geum montanum), moravka (Arnica<br />
montana) i niz drugih. Nakon uspona od nekih<br />
500 metara, preko prevoja stižemo do prilično<br />
plitkog i nevelikog jezera, koje nas ljepotom<br />
nije oduševilo. Imali smo prilike vidjeti<br />
mnogo ljepša jezera od ovog. Silazeći, pratimo<br />
potok koji ističe iz jezera. Prilično brzo<br />
se kružno spuštamo do početne tačke uspona<br />
gdje se nalazi aktivna farma krava, tzv. malga<br />
(Malga verde). Usput nigdje nismo vidjeli nijednu<br />
gljivu, iako je na tabli u blizini farme<br />
bilo upozerenje da je gljive zabranjeno sabirati.<br />
Očito da nismo imali sreću da se ovdje<br />
nađemo u vrijeme kada gljive prispijevaju.<br />
Preostali dio vremena našeg boravka u<br />
Dolomitima odlučili smo provesti u području<br />
Marmolade i smjestiti se u kampu «Malga Ciapela<br />
Marmolada» koji se nalazi na visini od<br />
1.450 m. I u ovom kampu boravimo po treći<br />
put i zaključujemo da je to jedan od najljepših<br />
i najbolje opremljenih i organiziranih kampova<br />
uopće. Imamo sreće s vremenom, jer je sljedećeg<br />
jutra nebo bilo potpuno plavo, bez ijednog oblaka.<br />
Odlučujemo da dan provedemo uspinjući se<br />
do Malge Ombretta (1.904 m) i naviše do planinarskog<br />
doma Rifugio Falier na visini od 2.150<br />
m. Put nastavlja u pravcu Passo Ombretta (2.740<br />
m), najvišeg pješačkog prevoja na Dolomitima,<br />
ali je to previše za jednodnevni izlet. Staza je<br />
odlično uređena i obilježena, te nedavno dodatno<br />
osigurana čeličnom ogradom na najstrmoglavijim<br />
usjecima u skoro vertikalnu stijenu. Inače,<br />
na sve strane se mogu vidjeti stara i zapuštena<br />
utvrđenja i fortifikacijski te komunikacijski objekti<br />
iz tzv. Velikog rata (Prvi svjetski rat). Ova<br />
Alpska dolina iz koje se vidi Marmolada (3.343 m)<br />
područja nekadašnjeg ratnog sučeljavanja sada<br />
obnavljaju i obilježavaju, kroz EU programe,<br />
zajednički Italija i Austrija. Veći dio uspona<br />
odvija se kroz smrčevu i ariševu šumu, a na rubu<br />
šumskog pojasa javlja se i planinski bor. Iznad<br />
ovog pojasa su prostrane rudine, kamenjare i sipari.<br />
Od svih biljnih vrsta koje su bile u punom<br />
cvatu najviše je oduševljenja izazvao susret sa<br />
sukosicom (Physoplexis comosa) iz porodice<br />
zvončića. Biljka se napadno ističe na bijelim<br />
dolomitnim stijenama. Ne manje oduševljenja<br />
izazvao je i lukovičavi ljiljan (Lilium bulbiferum)<br />
koji se mogao vidjeti iz oveće daljine pošto su<br />
njegovi cvjetovi krupni (oko 6 cm dugi), jarko<br />
žutocrveni, a visina biljke je oko jednog metra.<br />
Povratak u kamp i osjećaj zadovoljstva<br />
zbog osvojenih visina, prekrasnih pogleda<br />
i činjenice da smo imali još jedan lijep dan<br />
planinarenja na Dolomitima, donekle kvari<br />
saznanje da se približio kraj ovogodišnjeg<br />
posjeta, za nas, najljepšeg dijela Alpa. Razlog<br />
više da dogodine ili neke druge godine pos-<br />
Sukosica (Physotaxis comosa (L.) Schur)<br />
jetimo ovaj raj u Alpama. n Vrh Tofana (3.244 m) na koji se može doći žičnicom<br />
50<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.
SPOMENICI PRIRODE<br />
Drago Bozja, dipl.ecc.<br />
SAmO JE VODA SuVENIr<br />
O vodopadu Skakavac, Vrelu Bosne i Velebitu viđenim sa planinarske "osmatračnice"<br />
Posigurno smo se svi obradovali kada je<br />
odlukom Ministarstva za okoliš i prostorno<br />
planiranje Kantona <strong>Sarajevo</strong> vodopad<br />
Skakavac kraj Sarajeva (98 m) proglašen<br />
SPOMENIKOM PRIRODE. Mnogi su također<br />
bili iznenađeni kada je taj zaista vrijedan spomenik<br />
dodijeljen na upravu preduzeću «<strong>Sarajevo</strong><br />
šume». Po nekima, to je na izvjestan način sukob<br />
interesa. Kanton je za realiziranje tog projekta<br />
«<strong>Sarajevo</strong> šumama» u samom početku odobrio i<br />
značajna novčana sredstva. «<strong>Sarajevo</strong> šume» su<br />
postavile orijentacijske panoe, korpe za otpatke,<br />
izgradilo nekoliko nadstrešnica, osiguralo tzv.<br />
«vidikovac» sa kojeg se vidi samo manji dio<br />
gornjeg dijela vodopada, prilično uredilo stazu<br />
– relativno siguran silazak pod sam vodopad i<br />
mostić za prijelaz na drugu stranu skakavačkog<br />
potoka. Tijekom proteklog vremena Kantonalni<br />
zavod za prostorno planiranje i zaštitu okoliša<br />
vjerovatno izradio prostorni plan za područje<br />
Spomenika prirode «Skakavac». Međutim, ne<br />
bi se smjelo zaboraviti da je još prije više <strong>godina</strong>,<br />
nekadašnja Turistička zajednica Općine<br />
Centar izradila cijeli projekat za Skakavac, koji<br />
je dobio dobre ocjene od stručnjaka sa Arhitektonskog<br />
fakulteta u Sarajevu. U tom projektu<br />
bilo je u osnovi sadržano nekoliko bitnih elemenata<br />
kao što su maksimalan stepen zaštite,<br />
rad na atraktivnosti samog vodopada koji bi<br />
se odozgo, sa pravog «vidikovca-platforme»,<br />
mogao posmatrati u cijeloj svojoj visini; pristup<br />
invalidnih osoba do platforme-vidikovca,<br />
uređenja alpinetuma edukativnog karaktera,<br />
neposredna zaštita samog izvorišta sa podacima<br />
o kvaliteti i kapacitetu, da se ne spominju detalji<br />
o samom dolasku do parkirališta koje bi bilo od<br />
jezgra spomenika udaljenog 800 metara. A cijeli<br />
projekat je trabao da bude prvi pravi model tzv<br />
ODRŽIVOG RAZVOJA u koji bi bilo prvenstveno<br />
uključeno naselje Nahoreva (razne usluge,<br />
naplata parkirališta, ulaznica i dr.). Nadati se<br />
da će se poslije dosta utrošenog novca za razne<br />
studije i projekte, ipak u budućnosti ostvariti<br />
načelo ODRŽIVOG RAZVOJA.<br />
U međuvremenu je proglašen i drugi<br />
spomenik prirode u Sarajevu na području<br />
Općine Ilidža – VRELO BOSNE. Realiziranju<br />
se prišlo veoma ozbiljno, uglavnom<br />
opet uz sredstva Kantona <strong>Sarajevo</strong>. Aktivnosti<br />
su započele nizom «radionica» na kojima su<br />
učešće uzele odgovarajuće vladine organizacije<br />
i uporedo nekoliko nevladinih organizacija<br />
koje su registrirane kao subjekti koji se bave<br />
zaštitom okoliša sa stručnim respektabilnim<br />
kadrom. Značajan doprinos dala je i jedna organizacija<br />
iz Slovenije, koja je svoja iskustva<br />
nastojala uklopiti u naš projekat.<br />
Prošle godine su prestale radionice. Doneseni<br />
su zaključci i nikli su projekti i studije<br />
putem kojih se trebalo, odnosno već krenulo<br />
u realiziranje.<br />
Voda pojam od davnina<br />
«Vrelo Bosne» – pojam još od davnina.<br />
Sarajlije su rijetko propuštale priliku da svoje<br />
goste ne odvedu do Vrela Bosne. Pokazivali su<br />
tu prirodnu vrijednost sa ponosom. Nerijetko su<br />
svoje improvizirane vodičke retorike završavali<br />
sa rečenicom. «Ne zna se točno da li je rijeka dobila<br />
ime po teritoriji Bosne ili Bosna po rijeci.»<br />
Starije Sarajlije i posjetitelji dobro se<br />
sjećaju kako je to nekada bilo. Da to ne spominjemo,<br />
jer je jasno da se to ne može vratiti. Kao<br />
što rekoh, postoje projekti, mudri stručnjaci,<br />
vlast, i stari zapisi. Želimo vjerovati da će se<br />
vratiti barem dio «stare slave».<br />
Malo smo skeptici. Još uvijek ništa značajno.<br />
Tko je proteklih dana doveo svog gosta na Vrelo<br />
Bosne, osjećao se neugodno. Parkiralište,<br />
koje prema minimalnim suvremenim uvjetima,<br />
to nije. Već na samom početku, na tzv. «ulazu»<br />
bez velikih informativnih panoa, informativnog<br />
punkta, kada krećete ka vrelu, dočekuju vas<br />
prodavači, teško je reći čega. Svega, od one<br />
najprimitivnije bižuterije do plastičnog oružja.<br />
Nekog prigodnog autohtonog suvenira ni za lijeka.<br />
Tu su u nepriličnim kantama osvježavajuća<br />
pića raznih problematičnih proizvođača. Šteta<br />
je da se posjetitelju iz ruke djevojke u narodnoj<br />
nošnji ne može ponuditi čaša zdrave vode<br />
iz samog vrela. No, zato je tu veliki pult sa<br />
svim mogućim CD i DVD-ima «proslavljenih»<br />
folk-pjevačica, ali nigdje ni jedog CD-a sa prigodnim<br />
video i audio zapisom o Vrelu Bosne.<br />
A putokazi teško da, dizajnom i tekstom ili piktogramom<br />
mogu oduševiti posjetitelja. Pravog<br />
animirajućeg piktograma – «vodiča» nema.<br />
Možda bi bio prigodan modificirani piktogram<br />
endema čistih voda «triton» – kojeg je svojevre-<br />
meno nastojala plasirati ukinuta Turistička zajednica<br />
Općine Centar. Brošure, informativnog<br />
centra, vodiča-razglednica, (jer svatko od posjetitelja<br />
nema digitalni fotoaparat) – nema. Možda<br />
će biti. Istina, fijakeri su tu. O njima se mnogo<br />
priča i čini. Dobro je, barem to zasada i jedino.<br />
I da završim sa ovom ne kritizerskom,<br />
već dobronamjernom pričom. U nacionalnom<br />
parku Velebita postoji poznata dolina Velike<br />
Paklenice, do koje se dolazi iz Starigrada. Već<br />
niz <strong>godina</strong>, ne samo za vrijeme prvomajskih<br />
praznika, kada tu dolaze alpinisti iz Evrope i<br />
svijeta, već tijekom cijele godine, posebice u<br />
ljetnoj sezoni, u tu dolinu, koja je stiješnjena<br />
visokim stijenama, dolaze na tisuće posjetitelja,<br />
ne samo planinara i alpinista već i drugih.<br />
Ulaznica i boravak se plaćaju. Organizacija na<br />
zavidnoj visini. Model održivog razvoja koji<br />
služi za primjer.<br />
I na kraju da spomenem našu Divu Grabovicu<br />
– dolinu koja se smjestila u njedra Čvrsnice<br />
planine. Dolinu nadvisuje Mezića stijene i stijena<br />
Velikog kuka, čija relativna visina prelazi<br />
1.200 metara. Zar ta dolina ne bi mogla da primijeni<br />
model Velike Paklenice. I dok neumorni<br />
doajen bosanskohercegovačkog alpinizma Faruk<br />
Zahirović sa svojim pomoćnicima izgrađuje<br />
osigurane alpinističke smjerove u tim stijenama,<br />
kako se to čini u Alpima, dotle se vlast i privatni<br />
kapital natežu oko šljunkare na kraju te doline.<br />
Prirodni ambijent se narušava, a pravo vrednovanje<br />
te jedinstvene doline, kojoj bi bolje odgovaralo<br />
ime DIVNA GRABOVICA, i konačno<br />
toliko najavljivanog proglašenje Čvrsnice,<br />
Prenja i Čabulje Nacionalnim Parkom, tko zna<br />
kada ćemo dočekati. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
51
ALTERNATIVNI POKRET<br />
U<br />
savremenom dobu koje je, pored bez<strong>broj</strong> zagađenja, donijelo<br />
sve veću pojavu malignih oboljenja, došlo je do pojave <strong>broj</strong>nih<br />
alternativnih pokreta u ishrani.<br />
Jedan takav pokret je i makrobiotika koja je okrenuta biljnoj hrani,<br />
posebno žitaricama, te svježem i sušenom voću i povrću.<br />
U BiH svijest o ovom pokretu još uvijek nije dovoljno razvijena<br />
kao u svijetu, ali potencijali naše zemlje vezani za uzgoj makrobiotičke<br />
hrane su veoma povoljni.<br />
Ovo potvrđuje asistent predmeta Pedologija na Poljoprivrednom<br />
fakultetu u Sarajevu Mirza Tvica i navodi dva razloga za to:<br />
- Prvi razlog je sama struktura poljoprivrednih parcela u BiH, koja<br />
je vrlo rasparčana na veliki <strong>broj</strong> malih parcela, do dva hektara, koje se<br />
nalaze u vlasništvu pojedinaca, farmera, gdje se uglavnom proizvodi<br />
pšenica i kukuruz.<br />
- Drugi razlog je što su te male parcele đubrene stajskim đubrivom<br />
koje je dozvoljeno u oblasti alternativne proizvodnje, a ne vještačkim.<br />
Ovo je upravo jedan od najvažnijih indikatora kvalitete tla, pa je<br />
kod nas mnogo povoljnije stanje nego u Evropi i svijetu.<br />
Asistent Tvica tvrdi da je ova vrsta proizvodnje i ishrane u BiH sve<br />
popularnija kako društveni standard raste i dosta ljudi se opredjeljuje<br />
na alternativnu ishranu.<br />
52<br />
sVJEŽE, sUŠENO I - sIGURNO<br />
Sa rastom društvenog standarda i kod nas sve više ljudi koristi makrobiotiku<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Anida Džanko<br />
Hrana pod nadzorom<br />
Međutim, ona nije dovoljna da sama prehrani svu populaciju, ni kod<br />
nas ni u svijetu, jer je zastupljena na svjetskom tržištu sa oko 5%. On<br />
dalje navodi:<br />
Alternativne hrane ima na tržištu onoliko koliko je tržište spremno<br />
da je kupi. To je skup proizvod, jer treba dosta ljudske snage, bez<br />
korištenja mašina. Ne može doći do preorijentacije čitave poljoprivredne<br />
proizvodnje na alternativnu, jer bi ljudi bili gladni zbog nemogućnosti<br />
da plate tako skup proizvod.<br />
Makrobiotičari veliku pažnju ne posvećuju samo vrsti namirnica,<br />
već i tome kako su gajene, načinu njihove pripreme i konzumiranja.<br />
Oštro zabranjuju hranu zagađenu pesticidima (hemijskim sredstvima za<br />
zaštitu biljaka) i preporučuju samo potpuno prirodnu hranu.<br />
Međutim, postavlja se pitanje da li je makrobiotička „zdrava hrana“<br />
zaista zdravstveno bezbjedna i da li kod nas postoje zakoni koji regulišu<br />
tu bezbjednost. Poznato je da prilikom branja voća i povrća, njihove<br />
prerade i skladištenja, može doći do mikrobiološkog zagađenja, odnosno<br />
pojave bakterija u prehrambenim proizvodima.<br />
U bivšoj Jugoslaviji postojali su zakoni koji su se odnosili na regulisanje<br />
zdravstvene bezbjednosti životnih namirnica. O postojanju ove<br />
vrste zakona u BiH asistent Tvica kaže:<br />
Mnogi zakoni su prepisani iz stare Jugoslavije... Postoji kontrola<br />
hrane, postoje zavodi koji to rade, međutim da li se doslovce pridržavaju<br />
propisanih standarda, to ne bih znao reći.<br />
Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu Muhamed Smajlović,<br />
magistar veterinarskih nauka i specijalista za higijenu namirnica, kaže<br />
da u BiH postoji Zakon o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica<br />
koji je preuzet iz bivše Jugoslavije, pored kojeg postoji i Zakon o hrani<br />
na državnom nivou.<br />
O inspekcijama koje nadgledaju sprovedbu tih Zakona u BiH, on<br />
kaže: Postoje inspekcije, počevši od općinskog pa do državnog nivoa.<br />
Veterinarske službe vrše inspekciju i kontrolu hrane organskog i anorganskog<br />
porijekla, zatim sanitarnu higijenu skladišta, čistoću ruku radnika...<br />
Postoji pravilnik o uzimanju uzoraka hrane, a te uzorke uzimaju<br />
inspektori i dostavljaju ih laboratorijama koje onda vrše kontrolu hrane.<br />
Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu postoji Zavod za kontrolu i higijenu<br />
hrane gdje se vrše laboratorijske analize.<br />
Ovo je najjači laboratorij u državi BiH, kako po opremi, tako i po<br />
stručnosti kadra – dodaje magistar Smajlović.<br />
Makrobiotičari posvećuju veliku pažnju ne samo ishrani već i disanju<br />
i gimnastici. Oni poručuju da ne treba mijenjati ono što je priroda<br />
stvorila, ali ako već moramo nešto da mijenjamo, onda da mijenjamo<br />
što je moguće manje! A da li će BiH iskoristiti velike potencijale za<br />
uzgoj ove alternativne ishrane, ostaje da se vidi! n
UGROŽENA FAUNA - POTOČNA PASTRMKA (II)<br />
Dr.sc. Adem Hamzić<br />
cENTAR sPAsA NA bORAČKOM JEZERU<br />
Uz autentične fotografije ove poznate ribe autor apeluje na potrebu hitnog formiranja<br />
reprocentara kako bi se spriječilo izumiranje lokalnih populacija ove ribe<br />
Da bi spriječili izumiranje lokalnih<br />
populacija autohtone potočne pastrmke<br />
neophodno je hitno formiranje<br />
reprocentra, odnosno mrijestilišta sa autohtonim<br />
matičnim jatima i uz zajednički<br />
rad naučnih institucija, proizvođača mlađi,<br />
udruženja sportskih društava nadležnih<br />
ministarstava kako na lokalnom tako i<br />
državnom nivou.<br />
Dobar primjer je adaptacija starog<br />
mrijestilišta i proizvodnja autohtonih i<br />
endemičnih salmonida (mehkousna pastrmka,<br />
glavatica, potočna pastrmka i zubatak)<br />
na Boračkom jezeru, gdje su zajedničkim<br />
radom, SO Konjic, Poljoprivredno-prehranbeni<br />
fakultet Univerziteta u Sarajevu,<br />
USR Konjic, Vlada Kraljevine Norveške<br />
(Univerzitet Aas) i Vlada Republike Turske<br />
uspjeli da formiraju Centar za zaštitu,<br />
očuvanje i unapređenje autohtonih salmo-<br />
Rijeka Una i dunavska linija potočne pastrmke<br />
Rijeka Neretva i jadranska linija potočne pastrmke<br />
nida. Centar je počeo sa radom 2006. godine<br />
i do sada je uspješno izvršio mrijest<br />
autohtone potočne pastrmke i mekousne<br />
pastrmke. S obzirom da su u toku završni<br />
građevinski radovi, nabavka savremene<br />
opreme kako bi se proizvodni ciklus (od<br />
ikre do ikre) unaprijedio, očekivati je u narednom<br />
periodu kvalitetna poribljavanja sa<br />
mlađi autohtonih i endemičnih salmonida<br />
sliva rijeke Neretve. Sem ovoga primjera u<br />
toku je izgradnja salmonidnog mrijestilišta<br />
za autohtonu potočnu pastrmku, mladicu<br />
i lipljena na rijeci Krušnici (pritoka Une)<br />
u Bosanskoj Krupi. U realizaciju ovoga<br />
projekta uključeni su: USR iz Bosanske<br />
Krupe, SO Bosanska Krupa, Vlada US Kantona,<br />
Vlada Kraljevine Norveške, FAO i<br />
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta<br />
u Sarajevu. U toku su završni radovi oko<br />
cjevovoda i nabavke savremene opreme<br />
za uzgoj salmonida i nadamo se da će ovo<br />
mrijestilište krenuti sa proizvodnjom u toku<br />
<strong>2008</strong>. godine.<br />
Rijetke – nesumnjivo autohtone populacije<br />
su ugrožene, pa su neophodne sve potrebne<br />
mjere za njihovu identifikaciju, karakterizaciju,<br />
konzerviranje i trajnu zaštitu ovih vrlo<br />
značajnih genofondova. n<br />
Napomena Redakcije:<br />
Tehničkom greškom u prošlom <strong>broj</strong>u,<br />
uz tekst dr. sc. Adema Hamzića o potočnoj<br />
pastrmki kao ilustracija objavljena je<br />
pogrešna fotografija pastrmke. Autoru se<br />
izvinjavamo zbog nelagodnosti koje je<br />
taj propust izazvao uz zahvalnost da je<br />
čitaocima ponudio izvanredno aktuelan i<br />
zanimljiv članak i naše očekivanje da ova<br />
nehotična zamjena fotografija neće uticati<br />
na našu buduću saradnju.<br />
Rijeka Vrijoka i marmoratus linija pastrmke Foto: A. Hamzić<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
53
CITATI<br />
Moderna genetika je identifikovala<br />
mehanizam nasljeđa kod ljudskih bića<br />
i dokazala da kon cept "rase" nema<br />
biloško značenje.<br />
54<br />
Jasna Babić - Avdispahić<br />
Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu<br />
Povjest genetičkog zagađivanja još<br />
traje, a borba protiv ovog vida zagađenja<br />
za sada je bezuspješna<br />
Dalibor Ballian<br />
Šumarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu<br />
Istina je nužno jedinstvena i cjelovita<br />
i može se4 umnogostručavati samo<br />
u svojim aspektima, pa ser stoga može<br />
i postizati samo "u interakciji različitih<br />
perspektiva".<br />
Ante Čović<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu<br />
Diskriminacija starijih osoba nije<br />
samo dio zdravstvenog sistema, ona<br />
je široko ukorijenjena u miodernom<br />
društvu.<br />
Faris Gavrankapetanović<br />
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu<br />
Ljudsko dostojanstvo sadržano je u<br />
njegovoj osobi povezanoj s ljudskom<br />
stvorenošću u božanskoj prirodi (fitretzulah)<br />
i povjerenoj slobodi.<br />
Dževad Hodžić<br />
Fakultet islamskih nauka <strong>Sarajevo</strong><br />
Uzroke koji vode u kulturu smrti<br />
moguće je prepoznati u nekontroliranom<br />
znanju, umišljenoj moći i u oholoj<br />
politici.<br />
Tomislav Jozić<br />
Vrhbosanska katolička teologija, <strong>Sarajevo</strong><br />
Da li se dovoljno razmišlja o tome<br />
kako liječnik izgleda u očima onoga koji<br />
mu je povjeren da skrbi o njemu?<br />
Nada Mladina<br />
Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli<br />
Mučenje, samovoljno hapšenje,<br />
zabrana govora, socijalna diskriminacija,<br />
"etničko čišćenje" i genocid nepravedna<br />
su stanja kojima se u principu<br />
, na jednak način i bez obzira na svoj<br />
kulturni identitet ugroženi svi ljudi na<br />
Zemlji.<br />
Walter Schweidler<br />
Institut za filozofiju, Ruhrski<br />
univerzitet u Bochumu<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
BIOETIČKE RASPRAVE<br />
PrOmATrANJE<br />
ŽIVOTA IZ RAZLIČITIH<br />
PErSPEKTIVA<br />
Bioetička epoha nastupila je i u Bosni i Hercegovini<br />
o čemu svjedoče poruke sa Drugog međunarodnog<br />
bioetičkog simpozija održanog maja <strong>2008</strong>. u Sarajevu<br />
Drugi međunarodni bioetički simpozij,<br />
pod naslovom integrativna bioetika<br />
i interkulturalnost u organizaciji<br />
Bioetičkog društva u Bosni i Hercergovini<br />
održan je 23. i 24. maja ove godine<br />
u Akademiji nauka i umjetnosti<br />
BiH u Sarajevu. Sa 28 izloženih referata<br />
i oko 150 učesnika iz zemlje i inostranstva<br />
ostao je na tragu daljeg jačanja<br />
bioetičkog razmišljanja o mnogim<br />
problemima koje nameće razvoj znanosti<br />
i tehnološki napredak. Veliki <strong>broj</strong><br />
izlagača iz različitih područja kako<br />
znanosti tako i svjetonazorskih opredjeljenja,<br />
jasan je pokazatelj da bioetika<br />
uključuje i povezuje različite pristupe i<br />
perspektive.<br />
Promatranje života iz različitih perspektiva<br />
U današnje vrijeme znanost, koja se<br />
nekoć zasnivala na paradigmi znanja<br />
kao moći izgubila je orijentacijsku<br />
ulogu u životu pojedinca, društva i<br />
čovječanstva u cjelini. To kako je rečeno<br />
u uvodnim obračanjima i pripremljenim<br />
publikacijama za ovaj skup ne znači<br />
da je znanost postala nepotrebnom,<br />
nego su neki8 njezini rezultati postali<br />
problematičnima, pa je nužno na nov<br />
način pristupiti problemu upotrebe znanstvenih<br />
rezultata, preispitati jednu od<br />
najtvrdokornijih dogmi novovjekovnog<br />
čovječanstva - dogmu o apsolutnoj slobodi<br />
znanstvenog istraživanja.<br />
Pojava bioetike kao nove discipline<br />
jedan je od znakova novog doba koje<br />
je, pokazao je i rečeni skup, nastupilo i<br />
u Bosni i Hehrcegovini.<br />
Značajno je da su učesnici sarajevskog<br />
simpozija iskazali pozornost<br />
nad pitanjem na koji način integrativna<br />
bioetika može plodonosno posredovati<br />
i pomiriti univerzalnost svoga zahtjeva<br />
i pluralnost tumačenja i primjena<br />
u različitim kulturnim i društvenim ili<br />
iskustvenim kontekstima, a da pri tom<br />
ne završi u pukom relativizmu.<br />
Cilj i poruke simpozija sadržani su<br />
u sljedećem:<br />
Dalje jačanje bioetičke osjetljivosti<br />
u BiH, bioetičke osjetljivosti koju je<br />
pokrenuo Prvi bioetički simpozij održan<br />
prije dvije godine na Franjevačkoj bogosloviji<br />
u Sarajevu.<br />
Razmjena bioetičkih razmišljanja o<br />
mnogim pitanjima koja nameće razvoj<br />
znanosti i tehnički napredak.<br />
Veliki <strong>broj</strong> autora referata, iz pet europskih<br />
zemalja, i to iz različitih znanosti<br />
i svjetonazorskih opredjeljenja, jasan<br />
pokazatelj da bioetika uključuje i povezivanje<br />
različite pristupe i perspektive.<br />
Pojava bioetike kao nove discipline<br />
jedan je od znakova novog doba. U<br />
njezinom interkulturalnom horizontu<br />
koji nadilazi okvir pojedine znanosti<br />
i pojedine kulture, potrebno je sagledati<br />
i raspraviti krucijalne probleme<br />
pred kojima se našlo svakodnevno<br />
čovječanstvo, dakako i društvo u BiH.<br />
Koliko će se pojedinci, a pogotovo<br />
mediji uključiti u tokove te nove epohe<br />
ovisi o tome koliko će biti osjetljivi za<br />
bios, za opstanak života na zemlji u cjelini.<br />
Bioetičko društvo u Bosni i hercegovini<br />
iskazalo je i posebnu zahvalnost<br />
sponzorima: Bosnalijeku - <strong>Sarajevo</strong>,<br />
Hrvatskoj bolnici "Fra Mato Nikolić"<br />
- Nova Bila, HKD "Napredak" - <strong>Sarajevo</strong>,<br />
javnoj ustanovi Bolnica Travnik,<br />
te općinama Travnik i Vitez.<br />
FONDEKO Svijet će shodno već<br />
ustanovljenoj praksi u narednim <strong>broj</strong>evima<br />
objaviti i izvode iz nekoliko po<br />
sudu redakcije zanimljivih referata.<br />
(H.S.A.)
HUMANI PRINCIPI U UPRAVLJANJU OKOLIŠEM<br />
sLJEDbENIcI HUMANIZMA<br />
Pod pokroviteljstvom Aluminija d.d. Mostar i Internacionalne<br />
lige humanista (ILH) u mostarskom hotelu Ero<br />
održan je stručno – znanstveni kolokvij na temu „Primjena<br />
humanih principa i etičkih načela u upravljanju okolišem,<br />
proizvodnjom i zaštitom na radu“. Riječ je o skupu na kojem<br />
su učešće uzeli priznati stručnjaci iz zaštite okoliša i ekologije<br />
.Uz <strong>broj</strong>ne domaće i inozemne stručnjake iz ove oblasti skupu se<br />
obratila i predsjednica Internacionalne lige humanista dr. Elisabeth<br />
Rehn koja je iskazala veliku radost što je u Mostaru i BiH<br />
te Aluminiju kao primjeru kako se na stručan način može voditi<br />
ekološka politika. Govoreći o važnosti ekologije i rada same lige<br />
na čijem je čelu naglasila je važnost permanentnog ulaganja u<br />
nove tehnologije koje brinu o zaštiti okoliša. Zaključila je kako<br />
angažman struke i eksperata uz menadžment koji prepoznaje<br />
važnost investicija u ekologiju daju sliku sklada prirode i proizvodnje<br />
kakav je u Aluminiju d.d. Mostar.<br />
Generalni direktor Aluminija d.d. Mostar mr. Mijo Brajković<br />
prigodnim riječima je pozdravio skup i održao predavanje o<br />
kronologiji Aluminija od njegova osnutka do ratnog razaranja<br />
i ponovnog pokretanja proizvodnje iz pepela. Govoreći o povijesti<br />
Aluminija, mr. Brajković je istaknuo važnost ove tvrtke<br />
za pokretanje aluminijske industrije u BiH. Kolokvij je organiziran<br />
u povodu 100. godišnjice rođenja velikog ekologa dr.<br />
Aurelia Pecceia i 10. godišnjice djelovanja misije Internacionalne<br />
lige humanista u BiH. Zbog toga je ILH odlučila da ove go-<br />
DIJALOZI I AKcIJE<br />
Iako je period izmedju ova dva <strong>broj</strong>a zahvatao i ljetni period,<br />
odnosno period godišnjih odmora kada su smanjenje aktivnosti<br />
mnogih organizacija, pa tako i naše, ipak smo imali dešavanja.<br />
Tako su u maju u organizaciji ICVE nevladine organizacije<br />
imale susret sa poslanicima Federalnog parlamenta gdje im je<br />
predočen projekat nevladinih organizacija o procesu izgradnje<br />
regionalnih sanitarnih deponija u BiH i ztaražena njihova pomoć<br />
u što bržoj izgradnji sanitarnih deponija.<br />
Učestvovali smo u radionici „Učešće javnosti u izradi energetske<br />
strategije u BiH“ koju je organizovao Centar za životnu<br />
sredinu pod pokroviteljstvom Fondacije Heinrich Böell.<br />
Uslijedio je i nastavak akcije „Stop plastičnim kesama“, ovaj<br />
put sa učenicima ekološke sekcije OŠ „Malta“ koji su djelili<br />
papirnate vrećice kompanije „Bags and boxes“ gradjanima na<br />
Vilsonovom šetalištu.<br />
Aktivno sma učestvovali oko organizacije Drugog medjunarodnog<br />
bioetičkog simpozija u BiH pod nazivom „Integrativna bioetika<br />
i interkulturalnost“ koji se održao u Sarajevu 23. i 24.maja<br />
ove godine gdje je učešće uzelo <strong>26</strong> predavača iz regije i Evrope.<br />
Prilikom učešća FONDEKA na znanstvenom kolokviju u<br />
Mostaru koji se održavao 3.-4.jula predstavnici FONDEKA su<br />
u razgovoru sa predsjednicom Internacionalne lige humanista<br />
dr. Elisabeth Rehn dobili njenu podršku u organizaciji projekta<br />
Dr.sc. Adem Hamzić<br />
Znanstvenim skupom u Mostaru obilježeno 100 <strong>godina</strong> od rođenja velikog ekologa<br />
dr. Aurelia Pecceia l Priznanje Kombinatu Aluminij i generalnom direktoru Miji Brajkoviću<br />
FONDEKO IZMEđU DVA BROJA<br />
Učesnici simpozija<br />
dine zbog postignutih izvanrednih rezultata ostvarenih na zaštiti<br />
i unaprjeđenju okoliša i sigurnosti na radu tvrtka "Aluminij" d.d.<br />
Mostar bude proglašena Internacionalnom ekološkom tvrtkom.<br />
U petak 4. 7. <strong>2008</strong>. godine u Hrvatskom domu Hercega Stjepana<br />
Kosače u Mostaru održana je svečanost uručenja priznanja i<br />
povelja laureatima za humanost i ekologiju.<br />
Na istoj svečanosti posebno priznanje za doprinos miru i stabilizaciji<br />
na Balkanu i u BiH uručeno je i zamjeniku visokog predstavnika<br />
Raffi Gregorianu. Kolokviju su na poziv Aluminija prisustvovali<br />
predstavnici FONDEKA Halida Vuković i Hajdar Arifagić. n<br />
Prof. Halida Vuković i dr. Elisabeth Rehn<br />
koji bi inicirao FONDEKO. Radi se o pomoći nevladinim organizacijama<br />
o načinu i pristupu fondovima Evropske unije tokom<br />
približavanja naše zemlje ka stalnom članstvu Evropske unije.<br />
Povodom Svjetskog dana zaštite životne sredine grupa Energija,<br />
čiji je je i Fondeko član, u saradnji sa AIESEC – studentskom<br />
organizacijom za BiH, je djelio prospekte „Misli na<br />
budućnost,mijenjaj svoje navike“ uzimajući u obzir posljedice<br />
klimatskih promjena.<br />
Fondeko će učestvovati na EKOBIS-u koji će se održati u<br />
septembru gdje će imati prezentaciju posljednjeg <strong>broj</strong>a revije i<br />
gdje će član ANUBiH dr.Midhat Usčuplić održati predavanje na<br />
temu „Milenijumska ocjena eko sistema“. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
55
ČISTA I ZDRAVA SREDINA KAO FAKTOR REHABILITACIJE<br />
Svaka prezentacija rada sa hendikepiranim<br />
roniocima do sada uglavnom<br />
ima prvenstveno informativni karakter.<br />
Razlog za to je što je za svaku ideju<br />
potrebno vrijeme njenog „dozrijevanja“.<br />
Za svaku njenu realizaciju potrebno je<br />
vrijeme realizacije, ljudski resursi, novac<br />
i motiv. Sve je to teško u jednom tekstu<br />
predstaviti i elaborirati.<br />
S druge strane, čitaoci i slušaoci su<br />
obično iznenađeni ovim aktivnostima, te<br />
je neophodno imati više vremena i prostora<br />
za odslikavanje svih aspekata ovakvog<br />
vida rehabilitacije.<br />
Cilj ovog teksta je afirmisanje ovakvog<br />
oblika rehabilitacije i njeno širenje i informisanje<br />
čitalaca. Mi iz BiH imamo<br />
najznačajnija iskustva u ovoj oblasti, jer<br />
obuku amputiraca žrtava mina provodimo<br />
kontinuirano već 5 <strong>godina</strong> kroz organizovane<br />
projekte i uz pomoć donatora koji<br />
podržavaju pomoć žrtvama mina u okviru<br />
protuminske akcije koja se provodi u BiH<br />
već 12 <strong>godina</strong>.<br />
56<br />
urONJENI u rEALAN SVIJET<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Nesvakidašnja djelatnost u BiH sredini,<br />
voda kao najpogodniji medij, prirodni<br />
ambijent, dobra unutrašnja organizacija,<br />
odsutnost ambulanti, ljekara, fizioterapeuta,<br />
afirmativni koncept rada, kvalitetna<br />
educiranost kadra za realizaciju projekta,<br />
dobra oprema – samo su neki od kvalitetnih<br />
inputa projekta.<br />
Rehabilitacija nas najčešće veže<br />
za određene i namjenske medicinske<br />
Ronioci pred akciju<br />
Uspješno obavljena akcija<br />
Rusmir Hanić<br />
ustanove koje po određenom protokolu<br />
vrše uobičajene metode i postupke rehabilitacije<br />
dijelova ili ukupnog tijela.<br />
Poslije toga uglavnom u rehabilitacijskom<br />
smislu prestaje sve.<br />
Rehabilitacija na ovakav način<br />
uz pomoć ronilačkih tehnika smatrala<br />
se nemogućom za hendikepirane,<br />
nemogućom i za osoblje koje se bavi rehabilitacijom<br />
kao zanimanjem. n
Nekoliko rijeći o karakteristikama<br />
provođenja aktivnosti ronjenja hendikepiranih<br />
osoba u BiH.<br />
Žrtve mina u BiH kao dominantno naša<br />
ciljna grupa su u 10-to godišnjem postratnom<br />
vremenu dobijale raznoliku pomoć.<br />
Ipak, nijedna aktivnost nije ih tako<br />
motivisala i mobilisala kao projekat njihove<br />
rehabilitacije kroz ronilačku aktivnost.<br />
Bio je to njihov izlazak u stvarni<br />
„svijet“. Svijet u kojem svoj hendikep<br />
treba „pokazati“ na plaži, u restoranu. To<br />
je bilo vrijeme njihovih psihičkih lomova,<br />
ali i vrijeme kada su doživjeli da im<br />
niko ne pomaže niti sažaljeva. Smijeh na<br />
njihovim licima bio je istinski odgovor da<br />
smo odabrali ispravan put i metod.<br />
Kontinuiranost projekta je drugi važni<br />
faktor koji im je dao nadu da ova zahtjevna<br />
djelatnost nije samo realizacija nečije trenutne<br />
vizije već istinska želja da im se pomogne.<br />
Ronjenje je svaki boravak pod vodenom<br />
površinom tokom kojeg ronilac diše zrak ili<br />
neku drugu plinsku mješavinu iz aparata ili<br />
uređaja pod povišenim pritiskom. Tako kaže<br />
jedna od <strong>broj</strong>nijih definicija. Nekada je ovaj<br />
boravak bio ekskluzivitet ljudi koji su imali<br />
vrhunsko zdravstveno i psihofizičko stanje.<br />
Nakon 30-tak <strong>godina</strong>, ovaj nekadašnji ekskluzivitet<br />
pojedinaca sve je više razonoda i<br />
opuštanje manje zdravih i sposobnih.<br />
Kao lideri u ovoj oblasti, obučili smo<br />
prema određenim svjetskim asocijacijama<br />
instruktore i lica koja će provoditi asistenciju<br />
i obuku hendikepiranih lica.<br />
Kontinuitet u obuci, trenaža i rad<br />
sa hendikepiranim osobama su neki od<br />
najznačajnijih aspekata ove aktivnosti.<br />
Kroz međunarodnu asocijaciju IAHD<br />
Adriatic, koju smo osnovali zajedno sa<br />
sličnim udruženjima iz Hrvatske i Slovenije<br />
provodimo programe obuke i trenaža hendikepiranih<br />
lica. Ipak, sve je ovo moguće<br />
i motivirajuće jer Bosna i Hercegovina još<br />
uvijek obiluje «zdravim» i čistim akvatorijima,<br />
koji hendikepirane ronioce motivišu<br />
za boravak i ronjenje u rijekama, jezerima,<br />
pećinama i sl. Doza «adrenalinskog»<br />
pristupa u ovoj oblasti dodatno ih motivira<br />
da rehabilitaciju nastave u čistoj i zdravoj<br />
prirodnoj sredini i okruženju. Veliki smo<br />
onoliko koliko pažnje pokažemo prema<br />
slabim.<br />
Mi ronioci zato kažemo da su ronioci<br />
veliki onoliko koliko hendikepiranih povedemo<br />
zajedno na ronjenje, jer život se<br />
ne mjeri <strong>broj</strong>em udisaja koje napravimo u<br />
životu, nego momentima koji nam oduzimaju<br />
dah! n<br />
Autor je: master instruktor CMAS<br />
Specijalista instruktor za hendikepirane osobe<br />
EKOLOŠKE AKTIVNOSTI DJECE<br />
ObILJEŽILI DAN UNE<br />
Pod motom «10 <strong>godina</strong> dječijeg ekološkog<br />
parlamenta» Unski smaragdi su obilježili 23<br />
godine svog postojanja i kao krovna institucija<br />
za obilježavanje Dana rijeke Une, okupili<br />
više javnih ustanova, kulturnih i sportskih<br />
udruženja i nevladinih organizacija. Program,<br />
koji je trajao dva dana, započeo je ekološkim<br />
aktivnostima djece javnih i privatnih vrtića<br />
Bihaća – dok je jedna grupa slikala pored Une,<br />
druga je sadila cvijeće, a treći su bili učesnici<br />
Druge dječije olimpijade na terenu «Stens».<br />
17. maja, na Dan rijeke Une, predali su svoju<br />
prvu «EKO štafetu» Unskim smaragdima.<br />
Odred izviđača «Džemal Bijedić» OŠ<br />
«Harmani I», zajedno sa dječijim ekološkim<br />
parlamentom (DEP) i studentima Biotehničkog<br />
fakulteta, očistili su gradsku otoku, a za nagradu<br />
su uživali u eko-raftingu koji su im<br />
upriličili «Kiro rafting» i «Sport Bijeli» uz<br />
pratnju kajakaša i ronilaca.<br />
Na tradicionalnoj «Dječijoj ekološkoj akademiji»,<br />
pored bogatog kulturno-umjetničkog<br />
programa, uručene su diplome najboljima<br />
Unski Smaragdi<br />
za likovne i literarne radove na temu «UNA<br />
I EKOLOGIJA» koji su prispjeli na konkurs<br />
Pedagoškog zavoda USK-a.<br />
Koncert igara i pjesama «Uni za rođendan»<br />
izveli su članovi BZK «Preporod», KUD<br />
«Krajina», «Univerzitetsko KUD», te KUD<br />
«Bratstvo» i «Sehara» iz Ripča.<br />
Upriličen je i tradicionalni šahovski i<br />
tavla turnir «Lijeva protiv desne obale Une»,<br />
a «Stazama zdravlja Unskih smaragda» u organizaciji<br />
Kluba ekstremnih sportova «Limit»<br />
uputilo se preko 200 članova kluba, te omladina<br />
i građani Bihaća.<br />
U organizaciji Unskih smaragda, u suradnji<br />
sa kinom «UNA», film «UNA-VODA<br />
VODILJA» autora Hasana Arnautovića i Nađe<br />
Mehmedbašić, pogledalo je 200 učenika OŠ<br />
«BUŽIM» i Druge osnovne škole iz Cazina.<br />
Kad je UNA u pitanju, Bišćani su još jednom<br />
pokazali da su svi «Unski smaragdi»,<br />
kazala nam je Mejasa Dupanović, koordinator<br />
ove značajne turističke manifestacije. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
57
IZMEđU ŽIVOG I NEŽIVOG (II)<br />
58<br />
Nastavak teksta iz prošlog <strong>broj</strong>a<br />
Prema mišljenju Calvina (1969), nio bi<br />
poredak monomera (aminokiselina,<br />
nukleotida itd.) u polimerima u znatnoj<br />
mjeri rezultat njihove kemijske afinitete,<br />
odnosno njihovo udruživanje bilo bi selektivno<br />
i određeno njihovom strukturom.<br />
Prema teoriji Oparina (1957, 1968) nije<br />
moguć nezavisan nastanak temeljnih komponenata<br />
žive materije; specifičnih polinuklotida<br />
i polipeptida, već su specifična biotska<br />
svojstva tih polimera morala nastati kao<br />
produkt dugotrajne evolucije „nespecifičnih<br />
polimera“ i drugih organskih tvari koje su<br />
prethodno stvorile jednostavne organske sustave,<br />
tzv. Koacervatne kapljice. Vjeruje se da<br />
je u ranoj fazi postanka Zemlje bila njezina<br />
atmosfera mnogu drugačija od današnje:<br />
da je dušik vjerojatno postojao, da je kisika<br />
bilo vrlo malo, ako ga je bilo uopće, a bilo<br />
je i malo vode; ali je vjerojatno bilo vodika,<br />
amonijaka, metana, vodikova sulfida, inertnih<br />
gasova, itd. – i bila je to „atmosfera“ u<br />
kojoj je moglo doći prije do redukcije, nego<br />
do oksidacije, kao danas, i takvi bi uvjeti, s<br />
nedostatkom kisika, u prapočetcima Zemljine<br />
prošlosti bili povoljni za razvitak „probionata“;<br />
u takvoj atmosferi bez kisika i bez živih<br />
bića moguće je, da su takve organske tvorbe<br />
ne samo nastajale već su trajno i egzistirale,<br />
dok današnji komplicirani organski spojevi u<br />
prirode ne mogu biti dužega trajanja, jer uz<br />
prisutnost kisika, budu brzo razgrađeni, ili ih<br />
razgrade živa bića, npr. Bakterije. S obzirom<br />
na to da nije bilo oblaka, ili ozona kao zaštite,<br />
to je vanjska radijacija (kosmičke ultravioletne<br />
zrake, električno pražnjenje, itd.) morala<br />
biti vrlo intenzivna, i ona je djelovala na prvobitnu<br />
atmosferu i dovela do sinteze velikih<br />
količina organskih spojeva malene molekularne<br />
težine, te do stvaranja tzv. „prvobitne<br />
juhe“.<br />
Dokazalo se eksperimentom da se<br />
među produktima plinovite smjese, slične<br />
prvobitnoj Zemljinoj atmosferi, pojavljuju<br />
u znatnim količinama glicin, mravlja<br />
kiselina, octena i jantarna, i značajno<br />
je da su te tvari danas početne materije za<br />
biosintezu mnogih kompliciranih spojeva:<br />
acetati za sintezu masnih kiselina, sterina,<br />
složenih sterina, a glicin i sukcinati za<br />
sintezu porfirina – a – te spojeve nalazi<br />
se i danas u živim stanicama svih vrsta.<br />
Bila bi to „kemijska evolucija“ kao uvjet<br />
za „biotsku evoluciju“: evoluciju živih<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
bića. Jer ako postoji veliki <strong>broj</strong> malenih<br />
molekula i dugo vremensko trajanje, tada<br />
mogu slučajne permutacije i kombinacije<br />
dovesti do primitivno organiziranih sustava,<br />
koji bi bili sposobni za opstanak, za<br />
autoreprodukciju i daljnju evoluciju. Sigurno<br />
je, da su neki od tih sustava morali<br />
kasnije nestati, bez ikakva traga, u vanjskom<br />
ambijentu, koji se znatno mijenjao,<br />
te se nisu mogli tomu „oduprijeti“, a od<br />
prvih primitivnih bića, koja su se formirala<br />
najvjerovatnije u moru, nastajali su sve<br />
kompliciraniji oblici, od kojih su neki opet<br />
izumrli, jedni ostali i dalje u moru, drugi<br />
prešli u slatku vodu i na kopno.<br />
Kada se Zemlja počela ohlađivati, nastajali<br />
su – prije nego što je nastao život,<br />
prema hipotezi Oparina – novi spojevi<br />
ugljika s vodikom, ugljikovodici, koji su<br />
stvarali s kisikom kompliciranije organske<br />
spojeve: alkohole, aldehide, ketone i<br />
organske kiseline. Provalom materije iz<br />
dubljih slojeva Zemlje spajao se dušik s<br />
vodikom i stvarao jedinstvene molekule<br />
amonijaka. U vrućoj atmosferi Zemlje<br />
ulazili su organski spojevi u vezu s amonijakom<br />
i nastajale su još složenije molekule.<br />
Kada se zgusnula vodena para Zemljine<br />
atmosfere, usljed sniženja temperature na<br />
100 C, potekli su pljuskovi, koji su stvorili<br />
prvo vruće more, u kome su se našle i<br />
složene organske molekule, koje su ulazile<br />
u još složenije makromolekularne spojeve,<br />
među njima i u bjelančevine; te makromolekularne<br />
tvari gomilale su se u kapljice<br />
– koacervate, odnosno polutekućinaste<br />
hladetinaste (koloidne) kapljice, koje se<br />
formiraju iz otopine organskih tvari, gdje<br />
su čestice pravilno razmještene, te se tako<br />
ta struktura razgrađuje i obnavlja: obnavlja<br />
izmjenu tvari; a kako te kapljice primaju<br />
neke čestice, a druge odbijaju, to je ta njihova<br />
„izbirljivost“ i temelj osjetljivosti i<br />
podražljivosti: primanjem novih čestica<br />
koacervati rastu, a nakon određene mjere<br />
rasta se raspadaju, a raspadnuti dijelovi<br />
opet rastu, dakle, pokazuju i svojstvo<br />
razmnažanja. Kapljice kod kojih su procesi<br />
razvitka tekli skladnije i brže bile su u<br />
prednosti prema onima u kojima su ti procesi<br />
tekli manje skladno i sporo, i te loše<br />
ustrojene kapljičaste tvorbe su propadale,<br />
a dobre ostajale i razvijale se – dakle, bile<br />
su podvrgnute prirodnoj selekciji, i građa<br />
tih preostalih sve se više usavršavala. Nakon<br />
niza kvalitetnih usavršavanja, nas-<br />
A.Džuvić, S.Redžić, A.Alić<br />
ORUŽIJE NEVIDLJIVIH RAZARAČA<br />
Postojanje virusa, kao prelaznih oblika između nežive i žive prirode, vrlo je važno<br />
u vezi s problemom nastanka žive tvari iz nežive<br />
tao je centar koji je usklađivao pojedine<br />
reakcije.<br />
Tako bi te tvorbe imale već sve bitne<br />
značajke života, znatno savršenije od<br />
koacervatnih kapljica, no i mnogo jednostavnije<br />
od današnjih organizama, možda<br />
usporedive s virusima.<br />
U početku su tim prvobitnim bićima bila<br />
hrana samo određene organske tvari, nagomilavane<br />
u oceanima. Bila su to bića heterotrofna,<br />
a kada su takve tvari bile u znatnoj<br />
mjeri iscrpljene, morala su ona ili izginuti<br />
ili izgraditi sposobnost, novu jednu potenciju<br />
– kao daljnji stupanj u biosintetičkom<br />
lancu: da sama stvaraju organske materije<br />
iz anorganske prirode; postala su autotrofna,<br />
dakle, izgradile su tokom razvitka sposobnost<br />
da uz apsorpciju energije sunčevih<br />
zraka razgrađuju ugljičnu kiselinu i stvaraju<br />
u svome tijelu organske tvari, nastajale su<br />
najprimitivnije biljke, modrozelene alge,<br />
čiji se ostaci mogu i danas konstatirati u najstarijim<br />
slojevima Zemljine kore; druga su<br />
živa bića sačuvala stari (heterotrofni) način<br />
prehrane, alge su im poslužile kao hrana –<br />
nastao je prvobitni oblik svijeta životinja.<br />
Tako se ta osobita, i vrlo složena forma<br />
organizacije materije, pojavila kao rezultat<br />
evolucijskog procesa, kao određena etapa u<br />
historijskom razvitku materije. Prirodno „odabiranje“<br />
uklonilo je već odavno s lica Zemlje<br />
sve prelazne karike, koje su, u tom procesu<br />
razvitka materije, vezale neživo i živo, te se<br />
tako oštro opaža provaliju koja odvaja svijet<br />
živih bića od anorganske prirode. Postojanje<br />
virusa, kao prelaznih oblika između nežive<br />
i žive prirode, vrlo je važno u vezi s problemom<br />
nastanka žive tvari iz nežive. Mnogo<br />
je razloga da ih se smatra prelazima između<br />
abiotskih tvorevina i pravih živih bića, npr.<br />
bakterija; može se pratiti kontinuirani niz<br />
postepenih prelaza u njihovoj veličini od<br />
50-10 milimikrona. Najmanji današnji virus<br />
su neki biljni virusi, npr. virus mozaične<br />
bolesti duhana, koji ima karakteristike velikih<br />
molekula bjelančevine, dok najveći virus (npr.<br />
Ricketsiae, psitacosis, pjegavac, itd.) mogu<br />
dosegnuti veličinu malenih bakterija. Virusi<br />
kombiniraju svoja svojstva, koja se susreću<br />
u neživim sustavima, sa svojstvima tipičnim<br />
za živa bića, i tu se mogu razlikovati različiti<br />
stupnjevi. Svi su izgledi, prema napretku elektronike<br />
i sintetičke biokemije, da bi se žive<br />
sustave moglo relativno brzo i oponašati.<br />
U idućem <strong>broj</strong>u: Biljke bez potomstva
DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIMO<br />
Organska farma ”CARSKI VINO-<br />
GRADI” je smještena u blizini<br />
raskršća puteva Mostar-Blagaj-<br />
Metkovići. Sam naziv ”CARSKI VINO-<br />
GRADI” potiče još iz dalekih vremena<br />
kada se na tom mjestu proizvodilo čuveno<br />
vino za carske dvore.<br />
”CARSKI VINOGRADI” su nekada<br />
bili dio firme HEPOK koja je raspolagala<br />
sa 860 ha zemlje, a bavila se proizvodnjom<br />
vina, proizvodnjom i preradom voća<br />
i povrća. Samo jedan dio te zemlje koristi<br />
se danas, a veći dio kapitala i zasada je<br />
uništen u toku ratnih dejstava kao i farma<br />
”CARSKI VINOGRADI”..<br />
U septembru 2004.godine ECON je uz<br />
pomoć Side (Švedske razvojne agencije)<br />
nakon 12 <strong>godina</strong> pokrenuo proizvodnju.<br />
Danas su ”CARSKI VINOGRADI”, sa<br />
površinom od 15 ha, certfificirana organska<br />
farma čiji je osnovni cilj proizvodnja<br />
voća i povrća višnje, trešnje, kajsije,<br />
smokve, masline, nar, paradajz, začinsko<br />
bilje a ove godine je zasađeno bezsjemeno<br />
grožđe na površini od 7 ha. Sve<br />
se proizvodi u skladu sa prirodom bez<br />
upotrebe bilo kakvih hemijskih zastitnih<br />
sredstava ili mineralnih gnojiva uz jedan<br />
potpuni ekološki pristup koji duže vrijeme<br />
održava zemlju plodnom.<br />
Tržiste organskih proizvoda u svijetu<br />
ima izuzetno visoke godišnje stope rasta,<br />
koje variraju od zemlje do zemlje od 10-<br />
40%.<br />
OKuS, A NE LuKSuz<br />
Pogled na Carske vinograde<br />
Organski sektor u BiH i ako mali bio<br />
je u stanju da 2006.godine izveze robe u<br />
vrijednosti od 1.5 miliona EURA na svijetsko<br />
tržiste što je povećanje oko 300%<br />
u odnosu na predhodnu godinu. Ovakav<br />
uspjeh u zemlji koja uvozi hrane u vrijednosti<br />
više od jedne milijarde KM je<br />
vrijedan pažnje. ECON kao distributer<br />
organskih proizvoda samo u Mecatoru<br />
je napravio povećanje prometa za 86,62<br />
Hrana zdravih ljudi Foto: Eldina Muftić<br />
Eldina Muftić, mr.poljoprivrednih nauka<br />
% u 2007.godini u odnosu na predhodnu<br />
godinu.Ovi proizvodi se prodaju pod sloganom<br />
“HRANA ZDRAVIH LJUDI” i<br />
postaju prepoznatljivi našim kupcima.<br />
Kupci žele proizvode koji su zdravstveno<br />
sigurniji. Ono što ovaj proizvod cini<br />
posebnim je miris i ukus koji govori o<br />
njegovoj proizvodnji. Naučno je dokazano<br />
da voće i povrće iz organskog uzgoja<br />
ima veći postotak vitamina i minerala<br />
nego isti plodovi uzgojeni na konvencionalni<br />
nacin.<br />
Svijest BiH građana da kupuju domace<br />
jos nije na zavidnom nivou, ali kupaca<br />
koji žele organski proizvod je sve više i<br />
više.<br />
Treba li BiH uvoziti voće i povrće?<br />
Hoćemo li mi jesti paradajz vraćen iz EU<br />
radi prisustva ostataka pesticida (sto je<br />
kod njih zakonski regulisano) koji jednostavno<br />
bude uvezen u BiH ili proizvoditi<br />
kvalitetno domace i organsko.<br />
Naša zemlja je naša budućnost.<br />
U 2007.godini Ministarstvo poljoprivrede,<br />
vodoprivrede i šumarstva prvi<br />
put podržava ovu proizvodnju kroz subvencije.<br />
Do danas nije donesen zakon o<br />
organskoj poljoprivredi u F BiH.<br />
A mi idemo dalje. Uskoro ECON otvara<br />
prodavnicu organskih proizvoda u<br />
Sarajevu u njoj ćete naći široku paletu<br />
organskog voća i povrća proizvedenog<br />
širom BiH. n<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
59
AKTIVNOST NEVLADINIH ORGANIZACIJA<br />
EKO - LINIJA ZA OČUVANJE OKOLINE<br />
Udruženje «SARA» Srebrenica osnovano<br />
je u oktobru 1999. godine.<br />
Kroz svoj višegodišnji rad implementirali<br />
smo različite projekte uz podršku<br />
međunarodnih donatorskih organizacija kao<br />
što su Fond otvoreno društvo, Institut za<br />
međunarodnu saradnju njemačkog saveza<br />
visokih narodnih škola - IIZ/DVV, CARE<br />
Internationa, Svjetska banka, UNDP/UNV,<br />
UNDP/SRRP, CRS, Mercy Corps, SDC…<br />
Svoje ciljeve, u skladu sa misijom<br />
Udruženja, ostvarujemo putem konkretnih<br />
projektnih aktivnosti, na bazi volonterskog<br />
rada, u saradnji sa donatorima, članstvom u<br />
mrežama NVO, na bazi saradnje sa lokalnim<br />
vlastima i drugim akterima u zajednici, kojima<br />
je izazov da usmjere svoje mogućnosti<br />
za prosperitet Srebrenice, prije svega.<br />
Jedan od prioritetnih ciljeva Udruženja<br />
jeste promovisanje i unapređenje zaštite<br />
životne sredine.<br />
Udruženje radi na projektu «Zaštita rijeke i<br />
aktivnosti na podizanju svijesti o zaštiti životne<br />
sredine u okvirima granica UNDP/SRRP»<br />
koji se implementira na području tri opštine u<br />
regiji (Srebrenica, Milići i Bratunac). Jedan od<br />
glavnih ciljeva projekta jeste uticaj na svijest<br />
stanovništva o zaštiti okoline, kao preventiva<br />
od nekontrolisanog odlaganja otpada. Pored<br />
kampanje jedna od bitnih aktivnosti jeste lobiranje<br />
lokalnih vlasti, komunalnih preduzeća,<br />
biznis sektora, NVO, obrazovnih institucija i<br />
građana u rješavanju problematike otpada. Od<br />
mnogo<strong>broj</strong>nih aktivnosti predviđenih ovim<br />
projektom realizovane su i akcije čišćenja gdje<br />
smo uz podršku lokalnih vlasti, komunalnih<br />
preduzeća, obrazovnih institucija i građana<br />
prikupili velike količine otpada i sanirali veliki<br />
60<br />
"Sara" iz Srebrenice uspješno lobira iznalaženje rješenja za zbrinjavanje otpada<br />
Po znanje u - radionicu<br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Mali borci protiv otpada<br />
<strong>broj</strong> divljih deponija. Radionice su dale priliku<br />
građanima da učestvuju u rješavanju problematike<br />
otpada, da daju neke prijedloge i načine<br />
na osnovu kojih bi se moglo uticati na smanjenje<br />
količine otpada na ovim prostorima, tako<br />
da je jednim dijelom radionica obuhvaćena<br />
tema kompostiranja organskog otpada, na osnovu<br />
koga bi građani smanjili svoj kućni otpad<br />
čak za 30%. Radionice su izazvale veliku<br />
zainteresovanost građana, dok se na osnovu<br />
velikog <strong>broj</strong>a prijedloga za rješavanje problema<br />
otpada može zaključiti da postoje građani<br />
koji žele doprinijeti ljepšem i zdravijem životu<br />
i da ozbiljno razmišljaju o problemima u zajednici.<br />
Kroz projektne aktivnosti u toku je<br />
proces za otvaranje eko-linije «72 sata», koja<br />
će građanima dati mogućnost anonimnog prijavljivanja<br />
nelegalnog i nekontrolisanog odlaganja<br />
otpada, čije otvaranje je izazvalo veliku<br />
podršku od strane stanovništva. Također ćemo<br />
izvršiti i procjenu uticaja UNDP-ovih projekata<br />
na životnu okolinu.<br />
Kao jedina organizacija koja djeluje<br />
u Srebrenici u oblastiti zaštite okoline,<br />
spremni smo da jačamo kapacitete naše organizacije<br />
i osoblja kako bismo doprinijeli<br />
kvalitetnijem životu na ovim prostorima.<br />
Cilj nam je umrežavanje sa ostalim organizacijama<br />
koje djeluju u oblasti zaštite<br />
životne sredine, potom prikupljanje informacija,<br />
organizacija seminara, treninzi i sl.<br />
što će doprinijeti konkretnom rješavanju<br />
problematike otpada i ostalih problema kako<br />
bismo doprinijeli očuvanju okoliša. Želimo<br />
uticati na svijest stanovništva, posebno mladih<br />
i djece, naših budućih naraštaja, koji su<br />
se u dosadašnjoj praksi pokazali kao najsavjesniji.<br />
Uspostavili smo saradnju sa Centrom za<br />
ekologiju i energiju Tuzla koji su nam pružili<br />
određene informacije i materijal, a što nam<br />
je pomoglo u sprovođenju konkretnih aktivnosti.<br />
Data nam je prilika da posjetimo<br />
mnoge seminare gdje smo ostvarili kontakte<br />
sa drugim organizacijama i lakši pristup informacijama,<br />
jer je neinformisanost tj. loš<br />
pristup informacija jedan od veliki problema<br />
na ovom području ali postoje naznake<br />
da se i taj problem nastoji riješiti.<br />
Kao dio kampanje sa ciljem uticaja na<br />
svijest građana, je obilježavanje 5. juna kao<br />
Svjetskog dana zaštite životne sredine i to<br />
kroz maskenbal za djecu obdaništa «Poletarac»<br />
iz Srebrenice, eko izložbu radova djece<br />
osnovnih škola sa područja sve tri Opštine,<br />
kampanju sa ciljem zaustavljanja klimatskih<br />
promjena i mnoge druge aktivnosti, što je<br />
imalo uticaja na prepoznatljivost naše Organizacije<br />
u ovoj oblasti. n
VIJESTI, AKCIJE I DOGAĐAJI<br />
POHVALE IZ BEOGRADA<br />
Višnja Živulj iz Direkcije beogradskog<br />
sajma javila nam se nakon što<br />
smo u prošlom (25) <strong>broj</strong>u revije objavili<br />
kratku najavu o održavanju<br />
ovogodišnjih sajmova energije i<br />
ekologije u Beogradu.<br />
"Najljubaznije zahvaljujem na<br />
višego di š njoj podršci i saradnji po<br />
pitanju sajma ENERGETIKE. A sada<br />
ste me veome prijatno iznenadili i sa<br />
podrškom ECOFAIR-u.<br />
PLANINARSKI KUTAK<br />
Časopis FONDEKO SVIJET je<br />
jako dobar i aktuelan, sa veoma dobrim<br />
prilozima. Čestitam. Još jednom,<br />
najlepša hvala". Istovremeno obavijestila<br />
nas je da je u međuvremenu vrijeme<br />
održavanja dva pomenuta sajma ove go-<br />
dine pomjereno u odnosu na termin koji<br />
smo objavili. Sajam Zaštite životne<br />
sredine ECOFAIR i Sajam ENERGE-<br />
TIKE biće održani od <strong>26</strong>. do 28. novembra<br />
<strong>2008</strong>. godine. Istovremeno se<br />
održava i Sajam lokalne samouprave.<br />
ZAROBLJENI PLANINOM<br />
Planinarski dom «Jezerce» maj, 1968.<br />
Suton lagano pada na mirnu dolinu<br />
konjičke Bijele. Zasniježeni vrhunci Prenja<br />
ljeskaju se na zalazećem kasnoapril -<br />
skom suncu. Lagano koračamo uz Rakov<br />
laz natovareni teškim naprtnjačama. Noć<br />
nas zatiče na strminama Skoka. Na Ploči<br />
se odmaramo.<br />
Izlazi i mjesec koji će nam osvjetlja -<br />
vati put do doma na Jezercu. Nebo je osuto<br />
bez<strong>broj</strong>em zvijezda i u tom okruženju<br />
smo beskrajno sretni, ali i umorni. Nakon<br />
višesatnog uspona, vesela vatrica zaigra<br />
svoj ples u starom šporetu. Umorni, uskoro<br />
usnusmo snom pravednika.<br />
Sljedeće dane provodimo u kratkim<br />
šetnjama na Podotiš, Tisovicu, Kopilice, pod<br />
Taraš i Osobac. Uživamo u izlascima i zalascima<br />
sunca jer imamo sreću da nas stalno<br />
prati lijepo vrijeme, bilježi planinar, na jednom<br />
od pohoda Zdravko Raštegorac.<br />
Objašnjenje<br />
Prošli 25. <strong>broj</strong> revije nije pripreman u istim uvjetima kao prethodni <strong>broj</strong>evi, posebno<br />
u fazi tehničkog preloma. To je i razlog zbog kojeg su pogrešno navedena imena<br />
autora fotografija na naslovnoj strani (bosanski ljiljani i posljednoj strani (srndaći).<br />
Autor fotografije bosanskog ljiljana je prof.dr. Dubravka Šoljan, a srndaća na<br />
Krušćici Julijan Glavočević.<br />
Autorima i čitaocima Redakcija se izvinjava zbog ove omaške.<br />
FONDEKOVI<br />
EKO SUSRETI<br />
U duhu svoje dugogodišnje tradicije<br />
FONDEKO je u junu organizirao druženje<br />
prijatelja prirode i ekologije u Rakovici.<br />
Ljubaznošću našeg člana Upravnog<br />
odbora Ane Mrdović bili smo u prilici da<br />
se upoznamo sa njenim rasadnikom i da<br />
se divimo umijeću, ljubavi i znanju koji -<br />
ma Ana Mrdović njeguje mnogo<strong>broj</strong>no<br />
cvijeće i drveće u svom rasadniku u Ra -<br />
kovici.<br />
Mada smo krenuli po kiši, sunce nas<br />
je obasjalo u popodnevnim satima da bi<br />
mogli u potpunosti uživati u ugodnom i<br />
prijatnom okruženju.<br />
Želja nam je da kroz ovakav vid<br />
druženja poboljšamo saradnju sa našim<br />
stalnim članovima i saradnicima, razmjen -<br />
imo mišljenja i stavove, te i na taj način<br />
doprinesemo efikasnijem radu i pokušaju<br />
da očuvamo naša prirodna bogatstva i<br />
poboljšamo kvalitet života.<br />
NASTAVAK<br />
KAMPANJE<br />
FONDEKO JE u saradnji sa „Bags<br />
and Boxes”- proizvodnja ukrasnih papirnih<br />
poklon kesa i kutija <strong>Sarajevo</strong> i<br />
učenicima Osnovne škole „Malta“ orga -<br />
nizirao javnu akciju na temu “Zaštitimo<br />
ekologiju – Probudimo ekološku svijest<br />
naših građana”. Tom prilikom su učenici<br />
OŠ „Malta“ - članovi Ekološke sekcije<br />
kao i predstavnici Fondacije FONDEKO<br />
i Kompanije Bags and Boxes, proizvodnja<br />
papirnih poklon kesa i kutija. Učenici<br />
su 31.maja ove godine na Vilsonovom<br />
šetalištu dijelili papirnate vrećice “ Bags<br />
and Boxes kao I poklon paketiće eko<br />
jagoda .Cilj akcije je smanjenje upotrebe<br />
aplastičnih vrećica , a sve u cilju zaštite<br />
naše životne sredine.<br />
Izdavanje ovog <strong>broj</strong>a revije<br />
finansijski je pomoglo Ministarstvo<br />
prostornog uređenja i zaštite okoliša<br />
Kantona <strong>Sarajevo</strong><br />
FONDEKO SVIJET, <strong>26</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
61
Ovaj <strong>broj</strong> FONDEKA realiziran u saradnji<br />
sa Fondacijom Heinrich Böll, Ured za<br />
Bosnu i Hercegovinu.