Å UMARSKI LIST 12/1952

Pored tih posjetilaca dolaze i inostrani turisti u glavnom svojim autobusima i od
Putnika.
Radi prednjeg treba svu izgradnju hotelskih i turističkih objekata usmjeriti
tako, da se ta masa posjetilaca sa Velike Poljane razbije na više skupina, što će
olakšati nadzor i zaštitne mjere i sprečavati oštećivanje osnovnih kategorija.
Mjesta izgradnje takovih objekata pored Velike Poljane treba da su za današnje
potrebe Plitvički Ljeskovac, Mukinje — Jezerce i Plitvice.
Gradnja velikih objekata samo na Velikoj Poljani sa kapacitetom hotela i restorana
sa hiljadu mjesta, kako predlaže ugostiteljstvo (»Borba« od 27. X. 1952. strana
6) samo bi pogoršala situaciju, jer bi se koncentracija turista na razmjerno mali
prostor još povećala ,a time i otežala sprovođenje zaštitnih mjera na očuvanju parka.
Pored prednjeg treba proučiti pitanje:
a) reguliranja prometa,
b) parkiranja motornih vozila,
c) parkiranja kola sa konjskom vučom,
d) postavljanja servisnih stanica za automobile.
Što se tiče programa organizacije turizma i izgradnje turističkih objekata na
području parka isti je od svoga početka postavljen na pogrešnu osnovicu.
Ranije Glavna uprava za turizam, koja je u prvo vrijeme upravljala za svima
jezerima i turizmom osnovala je Hotelsko poduzeće »Plitvice« sa sjedištem na V e-
likoj Poljani na čisto komercijalnoj bazi sa privrednim računom, koje je
htjelo park iskoristiti u tom smjeru, a zaštitne mjere uopće nije poduzimalo niti o
tome vodilo računa. Za turizam sezona na parku je vrlo kratka i traje najviše 2—3
mjeseca za vrijeme ljeta. Čim zahladi i padnu kiše, hoteli opuste i samo mogu pružiti
opskrbu prolaznim putnicima, koji su vrlo rijetki. Naravno da za tako kratko
vrijeme ne mogu postići toliku akumulaciju koja je potrebna za rentabilno poslovanje
poduzeće i stoga nastoji da iskoristi ostale objekte, koji treba da se zaštite u
svoje svrhe. U prvom redu to je ribolov i prihod od vožnje čamcima, a misli se i na
prihod od lova i kupališta.
Takvo gledište je u suprotnosti sa osnovnom idejom o nacionalnim parkovima
i rezervtaima, gdje se prvenstveno ima voditi računa o zaštiti prirodnih rijetkosti i
ljepota, a turizam organizovati uglavnom kao prolazni turizam. To znači,
da treba što više naših radnih ljudi da se upozna sa prirodnim ljepotama i rijetkostima.
Boravak takovih posjetioca na području parka ne bi trebao biti duži od par
dana. Za prolazni turizam treba omogućiti brza transportna sredstva — autobuse za
prebacivanje po području parka. U tu svrhu valja uzdržati sve ceste i šumske puteve
u ispravnom stanju, po mogućnosti bez prašine. To će služiti i za zaštitne mjere
u slučaju opasnosti od požara radi mogućnosti hitnog prebacivanja ljudstva. Veliko
područje parka je šumsko i isprepleteno šumskim cestama po kojima treba omogućiti
posjetiocima vožnju radi upoznavanja sa tipovima tamošnjih šuma i prašuma.
Tim posjećivanjem ništa se ne će ugroziti zaštita a omogućit će se upoznavanje
cijelog parka i ostalima, a ne samo planinarima.
Putevi i ceste.
Poznato je da područje parka vrlo nezgodno leži za posjećivanje i udaljeno
je od željezničkih stanica. Danas je najglavnija stanica Vrhovine.
U obzir još dolazi Bihać i Karlovac a za pješake i planinare
R u d o p o 1 je i Javornik.
Radi toga mislila je bivša Glavna uprava za šumarstvo da kao polaznu
stanicu za park uzme željezničku stanicu Javornik koja leži na visini
oko 800 m na vrh Kapele, odakle vodi šumska cesta do Čor kove
Uvale i Sužanjske Drage te Li mana u Plitvički
Ljeskovac. Ta cesta vodi kroz šumu odmah od stanice Javornik
i na petom kilometru ulazi u park i prolazi sredinom najljepših šumskih
predjela parka. Od te ceste treba izgraditi novu cestu prema selu B i -
gina Poljana i Plitvice do državne ceste odakle bi bio prilaz
442