Å UMARSKI LIST 12/1952

Kao nedosatke metode navode autori, da se ne mogu vršiti na istom bloku suviše
česta mjerenja, te da je potrebno dulje vrijeme (20 h), da se postigne ravnoteža u
sadržaju vode sadrenog bloka i tla! Metoda nije također prikladna za tla ekstremnog
mehaničkog sastava, za čiste pijeske i čiste gline.
Autori su primijenili ovu metodu za stacionarna mjerenja u trajanju od nekoliko
sedmica do nekoliko mjeseci u različiltiim močvarnim, livađnim, vrištinsklm, šumskim
zajednicama. Mjerenja su vršena uz najiraizličiitije vremenske prilike. Dobiveni su
zadovoljavajući rezultati. Čini se, da hi ova metoda — uzimajući pri ocjeni dobivenih
rezultata njene igore navedene nedostatke —• mogla dati dobru sklku o raspodijeli biljkama
pristupne vode.
Autori su također razvili i metodu određivanja vlage pomoću trajnih uzoraka tla,
kod koje se uzorci nakon svakog mjerenja posebnim aparatom vraćaju u prvobitni
položaj u tlo, a nakon završenih mjerenja uzorak se suši kod 105°C. Metoda ne
zadovoljava.
Ing. Zlatko Gračanin
Duchaufour Ph., Les especes forestieres calcicoles et calciiuges (Kalcifiiltoe i kalcifugne
šumske vrste). Revue forestiere framcaiise. No 5. Nancy 1952., p. 30)—305
Razlikovanje »kalcifilnih« i »kalciifugmih« biljaka je dosta staro. Ono je rezultat
redovitih opažanja razlika, koje postoje među florom vapnenačlkJh i siilikatnih predjela.
Ipak je pitanje razlikovanja kalcifilnih i kallcifugeih vrsta mnogo kompleksni: ja, nego što
se to pri površnom promatranju čini. Cesto se sreću anomalije u raširenju jednih i
drugih vrsta, koje se ne daju na prvi pogled razjasniti.
Autor smatra, da su uzroci tih teškoća dvostruki:
1. često se miješa kemijske zahtjeve biljaka s njihovim zahtjevima prema fizikalnim
svojstvima tla (zahtjevi prema toplin, otpornost prema suši i t. d.);
2. nepoznavanje pedoloških svojstava tla. Tako se često brka tlo s matičnim supstratom.
»Vapinenim« se zove tlo nastalo na vapnenačkom matičnom supstratu, bez
obzira na to, što ono može biti dekarbonatizirano u cijelom profilu. Iz vapnenačkih se
matičnih supstrata mogu razviti tla vrlo različitih svojstava.
Osim toga ne vodi se dovoljno računa o obliku kalcija u tlu.
Kaloium ioni mogu se u tlu nalaziti u obliku aktivnih karbonata, t. jl. takovih koji
mogu lako ući u otopinu pod utjecajem ugljične kiseline ilj pak u obliku više manje
inaktivnih karbonata u grubljiim mehaničkim elementima. Aktivni karbonati uvjetuju
alka ličnu reakciju (pH 7—8).
Pored toga Ca-ionj dolaze i vezani u adsorpciijskom kompleksu tla kao supstitucijskii
Ca. Ako je adsorpajski kompleks saturiran Ca-ionima pH se može kretatij od 6—7.
Ima doista biljaka, ikoje izbjegavaju CaCOa, barem aktivni, bez sumnje zato, što
postojanje većih ikone entracija kalcij skoig bikarbonata u otopinama tla otežava prehranu
drugim mineralnim elementima, kao željezom i kalijem. Ali ipak neke od tih biljaka
na pr. Sarothamus scoparius, Erica scoparia, Pinus maritima i kesten sasvim dobro
uspijevaju na taiima, kojima je adsorpcijski kompleks potpuno saturiran s Ca. Za njih
se može reći da izbjegavaju CaC03, ali nipošto im ne pripada naziv kalcifuga. Neke
od njih (Pinus maritima) nađene su čalk i na tlima, koja sadrže kalcij u obliku karbonata,
ali je tada količina aktivnog vapna bila mala ili nikakva.
No lima i n'izrazito acidofilmiih biljaka, Ikoje izbjegavaju veće koncentracije Ca u
adsorpcijskom kompleksu; njima s pravom pripada ime kalcifuga. To su Ericacene:
Calluna vulgaris, Erica cinerea, od Graminea Deschampsia flexuosa, mahovine kao
Stereodon Schreberi, rod Spaghum i dr.
Autor ističe, da zapravo ne postoje biljke, koje bi rasle isključivo na tiiima bogatim
aktivnim vapnom, Naprotiv mnoige bljke su neutirofilne t. j. ne mogu rasti nego na tlu,
čiji je ađisorpeijskii kompleks gotovo zasićen kalcijem. Ovamo spadaju Mercurialis
perennis, Brachypodium silvaticum, Acer campestre, Ligustrum vulgare, Evonymus
europaeus, Cornus sanguinea, Lonicera xylosteum i dr.
Cesto se ubrajaju među kalcifilne biljke i talkove, koje nemaju nikakovih posebnih
zahtjeva prema kalciju, ö'ja je pojava na vapnemim supstratima vezama na izvjesna fizikalna
svojstva tala razvijenih na tim matičnim supstratima: ta su tla topla i suha, na-
494