Å UMARSKI LIST 12/1952

nalazi u Evropi ma sedmom mesltu, iza Finske sa 66% Švedske 49,5%, Austrije 37,8°/o,
Bugarske 34,8%, ŠSR 33,2°/» i Albaimije 32.7%. Ovo su podaci 'iz perioda 1930—1937 g.
i uglavnom se slažu sa podacima iz šumsko-privredme Geografije Maninovića.
Dalji rad na ovom atlasu verovaitno će taami pružiti detaljnije podatke — karta
za svaku zemlju zemlju, bar onakve kao što je to u slučaju Italije, tako ni to nije dovoljno.
Za ocenu stainja šumslke privrede jedne zemlje od odlučujuće važnosti su i drugi
elementi, kao: gustima naseljenosti i raspored stanovništva u odnosu ina šume, podaci
o karakteru vlasništva, a zaštitnim, pristupačnim li nepristupačnim šumama, o pro-
:zvodnijii i potrošnji drveta, zalihama drvne mase i pranaisttu, a glavnim saobraćajnim
putevima i uopšte o stepemu iniduistrilskog razvitka te zemlje, itd. Jer sama površina,
samo prostorni razmešitaj šuma, tj. prirodni uslovi —• uz to> jlcs nepotpuai — me kazuje
mnogo.
Intenzivan irad na upotpunjavanju statistike šuma u skoro svim zemljama, a naročito
naponi koje u tom pravcu' čini organizacija FAO, dajiu stalrjoi nove i točnije podatke.
Bilo bi od velike koristi da se ovi napori povezu sa izradom jednog ovakvog
svetskog šumarskog atlasa. Tako bismo dobili, ustvari^ jedinu sađatu i ilustrovđinu
šumsko-privrednu geografiju ikoja nam ne pokazuje samo prirodne uslove proizvodnja
drveta, nego tu proizvodnju posmatra kompleksno, kao jedinstvo prirodnih i društvenih
uslova.- A, Urban O'vski
P. B o u d y: Ćconomie forestiere Nord-Airicaine,
Djelo P. B o u d y - a, »£ c o n n m i e forestiere N o r d - A f r i c a i n e« 2
sastoji se iiiz dva dijela ; ,od kojeg ise u knjižnici Srednje šumarske škole za krš u Splitu
i Instituta, nalazi samo drugi dio t. j : . monografija u šumskim vrstama i gospodarenju
s istima (Tome deuxieme: »M omographies et trait em en te des essences
f o r e s t i er e s«), te će ovdje samo o tom dijelu biti govora.
Iako je ovo djelo o šumama i o šumskom gospodarenju za južnije geografske
širine (za oko 10"), nije bez vrijednosti i za maše šumarstvo. Obrađeno područje (Alžir,
Maroko i Tunis) oirografski se proteže odi mora pa do 400O m nad morem, a klimatski
spada u područje sredozemne klime. A isto tako i velik broj vrsta, u tom području,
istovjetan je s vrstama naše zone šuma zimzelenih listača. Nekoliko konkretnih podataka
potvrdit će nam to.
Autohtone listače tog područja su medu ostalim: Quercus suber, Argania spinosa,
a četinjače: Cedrus atlantica, Pinus halepensis, Caliitris articulata, Juniperius phoemicea,
Juniperus oxycedirus. Od i tih vrsta šunfe Qoiercus ilex-a sačinjavaju 54% svih šuma
listača (2,100.000 ha), a Pinus halepemsis s površiinom od 1,248.000 sačanjava 43% svih
šuma četinjača (od ostalog dijela 32% otpada na Caliitris airticulatu, a 19% na saistojitne
Juniperus oxycedrusa i Juniperus phoemiceu). Cedar — Cedrus atlantica i čempres —
Cupressus sempervirens zauzlimajiu msnjle površine. Za čempres autor navodi, da izgleda
da je ta vrst u regresiji, prvenstveno radi djelovanja čovjeka. U krajevima, u kojima
se najviše nalazi Quercus ilex i njegove šume, klimatske karakteristike su sljedeće:
srednja godišnja temperatura kreće se između 9,8" i 15" C maksimalne zmeđu 35" i
44,3°, a minimalne između —9" i —24°; godišnje oborine kreću se između 323 jj 1190 mm
s minimumom oborima u VI.—IX. mjesecu (u Azrou na pr. kod godišnjih oborina od
831 mm kroz 4 ljetna mjeseca t. j. kroz VI.—IX. mj. padine 85 mm kiše\ ili godišnje
10% godišnjih oborina, a u Ifranu; na godišnju: iznos od 1113 mm svega 63 mm ili cea 6%).
U tamošnjim šumama dolaze i vrste, koji se ne «nalaze kod nais. Tu je ul prvom
redu Quercus sufoer, glavna vrst u sastojlinaima na površinu od 853.000 ha (21,8% svih
šuma ilistača), a ta je vrst i najopširnije obrađena t. j. na 220 stranica (Quercus ilex na
pr. obrađen je na 60 stranica, a Plinus halepensis na 50). Od listača veće sastojćne sačinjavaju
Argenia spinosa L., a od četinjača Caliitris artlioulaita, barbariiška tuja. Arganija
je jedina predstavnik svoga roda, a pripada familiji Sapoitaceae. To je endem •M.a-
;rok\a, .ali koji pokriva površinu od oko 700.000 ha. Iakoi je dimno argantjfe odlučno i
za gradu i za drvnli ugalj ,iipak je oma važnija: za krmljenje stoke (ovaca i koza) i to
kako lršćem tako i plodom ,a također kao izvor masnoće — ulje zv. »argan« za prehranu
ljudi. Isto tako je i barbairiškia tuja jedini predstavnik roda Caliitris subfaimillijie
Cupressacee ali samo na sjevernoj hemisferi (ostali se i predstavnici nalaze u Australiji).
Ova vrst zauzima u Sj. Africi površinu od preko 900.000 od čega se 725.000 ha nalazi u
Maroku, Osim >u Sj.i Africi ove se vrste nalazi i u Španjolskoj (Kairtaigena) i, na Malti.
490