c:\Temp\PDF_RTF\poljoprivreda\Poljoprivreda 1-2001\Poljoprivreda ...

18 Agriculture 7(2001)
ISSN 1330-7142
UDK = 633.853.52:631.526.32
STABILNOST I ADAPTABILNOST NEKOLIKO OS-KULTIVARA SOJE
U URODU ZRNA
Aleksandra Sudari}, Marija Vratari}
SA@ETAK
Izvorni znanstveni ~lanak
Original scientific paper
Glavni cilj ovog ispitivanja bio je procjena visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti
nekoliko doma}ih kultivara soje. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta
Osijek kroz pet godina (od 1996.-2000.), a obuhva}ali su 14 kultivara soje: Kaja, Una,
Iva, Ilova, Lika, Drina, Tisa, Vuka, Nada, Podravka 95, Kuna, Ika, Anica i Kruna. Svi ispitivani
kultivari stvoreni su u okviru oplemenjiva~kog progama soje u Poljoprivrednom institutu Osijek.
Dobiveni rezultati za urod zrna obra|eni su analizom varijance uz LSD test. Stabilnost uroda
zrna za svaki kultivar procijenjena je s tri parametra: koeficijentom regresije (b i ),
ekovalencom (W i ) te na osnovu udjela interakcije kultivar x godina pojedinog kultivara u
ukupnoj interakciji kultivar x godina (S 2 GxY). Izra~unate su i korelacije izme|u uroda zrna i parametara
stabilnosti te izme|u samih parametara stabilnosti. Sumirani rezultati ukazuju na
zna~ajnu varijaciju u visini i stabilnosti uroda zrna te razini adaptabilnosti kultivara. Izme|u
14 ispitivanih kultivara, {est kultivara: Ika, Podravka 95, Anica, Kuna, Tisa i Drina imalo je visok
i stabilan urod zrna te {iroku op}u adaptabilnost. Korelacije izme|u visine uroda zrna i parametara
stabilnosti upu}uju da je mogu}e obavljati istovremenu selekciju na visok i stabilan
urod zrna soje. Vrlo visoka zna~ajna pozitivna korelacija izme|u parametara W i iS 2 GxY upu}uje
na kori{tenje manjeg broj parametara za procijenu stabilnosti uroda zrna soje bez smanjenja
to~nosti u procjenama.
Klju~ne rije~i: soja, kultivar, urod zrna, stabilnost, adaptabilnost, korelacija
1. UVOD
Genetski napredak u urodu zrna soje (Glycine max
(L.) Merrill) ovisi o dva parametra: genetskom potencijalu i
stabilnosti (postojanosti) uroda u razli~itim uvjetima okoline
(Burton, 1998.). Genetski potencijal za urod zrna determiniran
je svim onim pozitivnim genima koji su ugra|eni u
genotip (kultivar) u procesu oplemenjivanja, a manifestira
se kroz visinu uroda zrna. Stabilnost uroda zrna ovisi o
sposobnosti reagiranja genotipa na uvjete okoline (fenotipska
plasti~nost), odnosno o intenzitetu (veli~ini) interakcije
genotipa s okolinom (GEI). Intenzitet GEI odre|en
je genetskom kompozicijom i intenzitetom djelovanja ~initelja
okoline. Postojanje GEI i njezin utjecaj na izra`ajnost
genetske osnove genotipa, osnova su koncepta o stabilnosti
svojstva (Sneller i sur., 1997., Hill i sur., 1998., Piepho,
1999.). Lin i sur. (1986.), daju}i pregled autora i
radova vezanih za statistiku o stabilnosti, isti~u tri koncepta
stabilnosti prema kojima se jedan genotip mo`e smatrati
stabilnim: 1. ako je ekolo{ka varijanca mala, 2. ako je
reakcija jednog genotipa na utjecaj okoline podjednaka s
reakcijom svih genotipova u ispitivanju ili 3. ako je rezidualna
sredina kvadrata regresije na ekolo{ki indeks mala.
Genetska sposobnost kultivara da ostvari visok i stabilan
urod zrna u razli~itim uvjetima okoline definira se kao
adaptabilnost (prilagodljivost) kultivara (Finlay i Wilkinson,
1963.). Kultivari se razlikuju u svojoj adaptabilnosti uvjetima
okoline, pa se mo`e govoriti o generalnoj ili {irokoj
adaptabilnosti i specifi~noj ili uskoj adaptabilnosti (Oka,
1967.). Kultivari {iroke adaptabilnosti daju stabilne urode
zrna u velikom arealu raznih uvjeta okoline, dok kultivari
uske adaptabilnosti imaju visok genetski potencijal za
urod i daju visoke urode zrna u povoljnim uvjetima, a niske
u nepovoljnim uvjetima okoline (Finlay i Wilkinson,
1963.). Dakle, vrijednost, a stoga i prakti~na gospodarska
ra{irenost nekog genotipa, ne ovisi samo o njegovoj apsolutnoj
produktivnosti ili nekom drugom vrijednom svojstvu
(kvaliteta, otpornost na bolesti ili {tetnike i sl.) ve}ionjegovoj
sposobnosti da te osobine zadr`i na razmjerno visokom
nivou i u razli~itim okolinskim uvjetima (Vasilj i Milas,
1981.). Stoga, u okviru oplemenjiva~kih programa kontinuirano
se provode testiranja odabranih linija, kao i novijih
kultivara u usporedbi sa standardnim kultivarima po grupama
zriobe u razli~itim agroekolo{kim uvjetima, da bi se
sa {to ve}om objektivno{}u i sigurno{}u mogla dati procjena
stabilnosti i adaptabilnosti sortimenta. Pronala`enje
kultivara koje odlikuje visoki genetski potencijal u va`nim
Dr.sc. Aleksandra Sudari} i prof.dr.sc. Marija Vratari} – Poljoprivredni
institut Osijek, Ju`no predgra|e 17, 31000 Osijek