22 Agriculture 7(2001) Tablica 3. Stabilnost i adaptabilnost ispitivanih kultivara soje u urodu zrna, Osijek, 1996.-2000. Table 3. Stability and adaptability of tested soybean cultivars in grain yield, Osijek, 1996-2000 na visoku vrijednost novih kultivara Ike, Podravke 95, Anice i Kune, kao i ranije priznatih kultivara Tise i Drine, koje, osim visokog genetskog potencijala rodnosti, imaju i visoku stabilnost toga svojstva te {iroku op}u adaptabilnost, {to ukazuje na mogu}nost {irenja navedenih novih kultivara u komercijalnoj proizvodnji, ali i potvr|uje proizvodnu vrijednost cv. Tise i cv. Drine, ranije priznatih kultivara. 4.3. Korelacije Izra~unati koeficijenti korelacije (r) izme|u prosje~nog uroda zrna i parametara stabilnosti kori{tenih u ovom ispitivanju, kao i izra~unati koeficijenti korelacije izme|u parametara za razdoblje ispitivanja, dani su u Tablici 4. Tablica 4. Koeficijenti korelacije (r) izme|u prosje~nog uroda zrna i parametara stabilnosti te me|usobno izme|u parametara stabilnosti, 1996.-2000. Table 4. Coefficient of correlation (r) between average grain yield and parameters of stability and among only parameters of stability, 1996-2000 U provedenom istra`ivanju nisu utvr|ene statisti~ki zna~ajne korelacije izme|u prosje~nog uroda zrna i parametara stabilnosti, odnosno urod zrna i procjenjeni parametri bili su u me|usobno neovisnom odnosu, {to navodi na zaklju~ak da je mogu}a istovremena selekcija na visinu, stabilnost i adaptabilnost uroda zrna kod soje. Glede me|usobnih odnosa izme|u parametara, na razini petogodi{njeg prosjeka, utvr|ena je izme|u W i i S 2 GxY statisti~ki visokozna~ajna vrlo jaka (gotovo potpuna) pozitivna korelacija (r=0,966**). Ti rezultati upu}uju na zaklju~ak da se za procjenu stabilnosti uroda zrna soje s jednakom to~no{}u mo`e koristiti samo W i ili samo S 2 GxY. Izme|u ostalih parametara nisu utvr|ene statisti~ki signifikantne korelacije (Tablica 4.). S prakti~ne strane, to ukazuje da je u analizama stabilnosti i adaptabilnosti mogu}e koristiti manji broj parametara (npr. samo b i iW i ili samo b i iS 2 GxY), a da se pri tome ne umanji preciznost procjene. 5. ZAKLJU^AK Na temelju dobivenih rezultata ispitivanja visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti 14 doma}ih (OS) kultivara soje od 0-II. grupe zriobe na lokaciji Osijek, u razdoblju od 1996. do 2000. godine, mogu se donijeti sljede}i zaklju~ci: • Ispitivani kultivari zna~ajno se razlikuju u visini i stabilnosti uroda zrna te njihovoj adaptabilnosti.
Agriculture 7 (2001) 23 • Varijabilnost ekspresije uroda zrna zna~ajno je uvjetovana genotipskom varijabilno{}u (kultivar), varijabilno{}u okoline (godina) i varijabilno{}u interakcije kultivar x godina. • Najve}i prosje~ni urod zrna imao je noviji kultivar Ika (4,43 t/ha), a najni`i standardni kultivar Ilova (3,19 t/ha). • Prema procjenjenoj stabilnosti, kombinacijom tri parametra stabilnosti, izme|u 14 ispitivanih kultivara, 6 kultivara, od toga 4 novija kultivara (Ika, Podravka 95, Anica, Kuna) i 2 standardna kultivara (Tisa i Drina) odlikuje visok i stabilan urod zrna te {iroka op}a adaptabilnost. • Ostali testirani kultivari su nestabilni u urodu zrna i uske (specifi~ne) adaptabilnosti. • Nesignifikantnost korelacija izme|u uroda zrna i procjenjenih parametara stabilnosti ukazuje da nema pravilne povezanosti izme|u visine i stabilnosti uroda zrna, {to zna~i da je mogu}a istovremena selekcija na visinu i stabilnost uroda zrna te adaptabilnost. • Visoka signifikantnost korelacije izme|u parametara stabilnosti W i iS 2 GxY ukazuje na mogu}nost kori{tenja manjeg broja parametara u analizi stabilnosti uroda zrna soja, a da se pri tome ne umanji preciznost procjene. 6. LITERATURA 1. Burton, J.W. (1998.): Kvantitativna genetika u oplemenjivanju soje. U: Soja, Hrusti}, M.i sur. (ed.), Novi Sad, Be~ej, 83.-121. 2. Desclaux, D. (1999): Adaptability and stability of soybean genotypes interest of environmental diagnosis from soybean « black-box “. In: Kauffman, H.E. (Ed.), Proceedings of the World Soybean Research Conference VI, Chicago, USA, 450. 3. Fehr, W.R. (1987): Breeding Methods for Cultivar Development. In: Wilcox J.R. (Ed), Soybeans:Improvement, Production and Uses. Agronomy 16, American Society of Agronomy, Madison, Wisconsin, 249-293. 4. Finlay, K.W., Wilkinson, G.N.(1963): The analysis of adaptation in a plant breeding programme. Aust. J. Agric. Res., 14, 742-754. 5. Hill, J., Becker, H.C., Tigerstedt, P.M.A. (1998): Quantitative and Ecological Aspects of Plant Breeding. Chapman & Hall, London, 155-211. 6. Lin, C.S., Binns, M.R., Lefkovitch, L.P. (1986): Stability Analysis : Where Do We Stand ? Crop Science, 26, 893-900. 7. Mederski, H.J., Jeffers, Peters, D.B. (1973): Water and Water relations in Soybeans. In Caldwell B.E. (ed.) Soybeans: Improvement, Production and Uses, Agronomy 16, ASA, Madison, Wisconsin, USA, 239-266. 8. Oka, J.I. (1967): Adaptability for seasons and locations and yield stability in crop varieties; its mechanizm and selection. Recent Adv. in Breeding (Tokyo), 8, 42-47. 9. Palmer, R.G., Hymowitz, T., Nelson, R.L. (1996): Germplasm Diversity within Soybean. In:Verma D.P.S. and Shoemaker, R.C. (Eds), Soybean: Genetics, molecular biology and biotechnology. Biotechnology in Agriculture 14, CAB International, 1-35. 10. Pendleton, J.W., Hartwig, E.E.(1973): Management. In Caldewll, B.E. (ed) Soybeans: Improvement, Production and Uses. Agronomy 16, Madison, Wisconsin, USA, 211-237. 11. Piepho, H.P. (1999): Stability Analysis Using the SAS System. Agronomy Journal, 91, 154-160. 12. Plaisted, R.L., Peterson, L.C.(1959): A technique for evaluation the ability of selections to yield consistently in different locations or seasons. Am. Potato J., 36, 381-385. 13. Sneller, C.H., Kilgore-Norquest, L., Dombek, D.(1997): Repeatability of Yield Stability Statistics in Soybean. Crop Science, 37, 383-390. 14. Sudari}, A., Vratari}, M., Duvnjak, T., Sudar, R., Miji}, A. (1998.): Procjena stabilnosti uroda i kvalitete zrna boljih linija i kultivara soje I. grupe zriobe u Osijeku. Poljoprivreda, 2 (4), 69.-78. 15. Van Doren, D.M., Jr., Reicosky, D.C. (1987): Tillage and irrigation. In Wilcox J.R. (ed) Soybeans: Improvement, Production and Uses, Agronomy 16, 2 nd edition, Madison, Wisconsin, USA, 391-423. 16. Vasilj, \., Milas, S. (1981.): Analiza interakcije genotip x okolina u procjeni stabilnosti nekih kvantitativnih svojstava. Genetika, 13 (2),105.-114. 17. Vratari}, M. (1983.): Utjecaj ekolo{kih faktora na oplodnju i zametanje mahuna kod nekihsorata soje u odnosu na komponente prinosa na podru~ju Osijeka. Disertacija. Znanost i praksa u poljoprivredi i prehrambenoj tehnologiji, Poseban broj, Osijek, 1.-239. 18. Vratari}, M. (1986.): Proizvodnja soje. NIRO Zadruga, Sarajevo. 19. Vratari}, M., Sudari}, A. Volenik, S., Duvnjak, T. (1998.): Oplemenjivanje soje u cilju stvaranja rodnih i stabilnih kultivara soje I. grupe zriobe za klimatsko podru~je isto~ne Hrvatske. Zbornik radova znanstvenog skupa s me|unarodnim sudjelovanjem “Prilagodba poljoprivrede i {umarstva klimi i njenim promjenama. Zagreb, 169.-175. 20. Vratari}, M., Sudari}, A., Volenik, S., Duvnjak, T. (1998): Evaluation of yield stability of Croatia soybean lines (F4-F6 generation) and cultivars by analysis of the interaction genotype x environment. ESA, Short Communications, 2, Fifthe Congress, Nitra, The Slovak Republic, 267-269. 21. Wricke, G. (1962.): Uber eine Methode zur Erfassung der okologischen Streubreite in Feldversuchen Z. Pflanzenzuecht, 47, 92.-96.