Stari grad Bosiljevo - Hrvatske šume
Stari grad Bosiljevo - Hrvatske šume
Stari grad Bosiljevo - Hrvatske šume
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
UZ RUB ŠUME<br />
POVIJESNA BAŠTINA<br />
Iz<strong>grad</strong>nja triju cestovnih smjerova<br />
od Karlovca prema moru u XVIII.<br />
i poèetkom XIX. stoljeæa temeljito<br />
je promijenila gospodarsko politièke<br />
prilike i utjecala na razvitak Gorskoga<br />
Kotara. Najstarija je Karolinska<br />
cesta u koju je prvi kamen ugraðen<br />
1726. a dovršena je 1732.godine. Trasa<br />
nove ceste prošla je kroz Dubovac,<br />
Novi<strong>grad</strong>, <strong>Bosiljevo</strong>, Vrbovsko, Ravnu<br />
Goru, <strong>Stari</strong> Laz, Mrkopalj, Fužine do<br />
Meje, a otud u dva smjera do Jadrana,<br />
u Bakar i Rijeku. Zamisao cara Karla<br />
III prema kojemu je cesta i dobila ime,<br />
bila je da Kraljevicu iz<strong>grad</strong>i kao glavnu<br />
ratnu luku za flotu koja æe osiguravati<br />
nesmetanu trgovinu. Jedan drugi<br />
vladar koji je pola stoljeæa nakon toga<br />
pohodio te krajeve, car Josip II<br />
poželio je ostaviti trag-dao je iz<strong>grad</strong>iti<br />
novu prometnicu preko Like do mora,<br />
Jozefinsku cestu, od Karlovca preko<br />
Duge Rese, Josipdola do Senja. Tako<br />
je Karlovac nakon prestanka turske<br />
opasnosti prestao biti samo vojnom<br />
utvrdom te je postao veliko trgovaèko<br />
središte na najzapadnijoj toèki podunavskoga<br />
sklopa. Prema projektu inženjera,<br />
èasnika i <strong>grad</strong>itelja Filipa Vukasoviæa<br />
l803. godine, u vrijeme najveæih<br />
Napoleonovih vojni, poèinje <strong>grad</strong>nja<br />
nove ceste od Karlovca preko Netretiæa,<br />
Vukove Gorice, Severina na Kupi,<br />
Vrbovskog, Delnica, G.Jelenja, Orehovice<br />
do Rijeke. Ona je dovršena 1811.,<br />
dvije godine nakon što je u Beèu umro<br />
Filip Vukasoviæ od rana zadobivenih<br />
u bitki kod Aspena.<br />
Uz svaku od tih cesta brojni su ostaci<br />
povijesnih dogaðaja i dogaðanja. Ovo<br />
je prièa o jednom takvom svjedoku proteklog<br />
vremena.<br />
Kada se iz Karlovca starom Karolinskom<br />
cestom krene preko Dubovca,<br />
prije izlaska na Lujzinsku cestu kod<br />
Vrbovskog, prolazi se kroz <strong>Bosiljevo</strong>.<br />
Malo skretanje s glavne ceste ponudit<br />
æe putniku nesvakidašnji susret s poviješæu:<br />
kroz gustu krošnju toga šumom<br />
bogatog podruèja, na uzvisini, ugledat<br />
æete stari <strong>grad</strong> <strong>Bosiljevo</strong>. Èetiri tornja<br />
na uglovima te èetverouglasta kula u<br />
dvorištu koja je u ono vrijeme bila i tamnica<br />
i stražarnica, crkvica Sv. Ane u jednom<br />
tornju, svjedoèe o šest stoljeæa dugoj<br />
povijesti staroga <strong>grad</strong>a. U <strong>grad</strong> se<br />
ulazilo preko mosta lanèenika kroz jedna<br />
od triju vrata. U dvorištu je i dvokatna<br />
z<strong>grad</strong>a, Kloštar, a gospodarske<br />
<strong>Stari</strong> <strong>grad</strong><br />
BOSILJEVO<br />
su z<strong>grad</strong>e bile ispod <strong>grad</strong>a.<br />
<strong>Bosiljevo</strong> inaèe prvi put spominje<br />
Ivan arhiðakon 1334.godine kada u Statutu<br />
Zagrebaèke biskupije govori i o<br />
Župnoj crkvi Sv. Mavra u Bosiljevu. <strong>Stari</strong><br />
je <strong>grad</strong> pak tijekom šest stoljeæa mijenjao<br />
vlasnike, vodio bitke i ratove za<br />
svoju opstojnost i-preživio. Turska vojska<br />
poharala je <strong>Bosiljevo</strong> 1543., još teže<br />
bilo je 1582. kada je oko 3000 Turaka u<br />
zasjedi doèekalo karlovaèku vojsku i potuklo<br />
ju do nogu. Tada se u taj kraj naselilo<br />
i nekoliko turskih obitelji. U drugoj<br />
polovici 17. stoljeæa vlasnikom Bosiljeva<br />
postao je Frano Krsto Frankopan<br />
koji je posjede izgubio nakon sudjelovanja<br />
i pogibije u uroti (zajedno s<br />
Petrom Zrinskim, 1671.) protiv kralja<br />
Leopolda I. <strong>Bosiljevo</strong>m nakon toga<br />
upravlja grof Nikola Erdody (1683.), Ana<br />
Marija De Pozzi, grof Laval Nugent-Wesmeath<br />
(1820.), njegova supruga, udovica<br />
grofica Ana Nugent. Nakon više<br />
kupoprodaja, poèetkom 20. stoljeæa vlasnikom<br />
bosiljevaèkog imanja postao je<br />
Ante Cosulich de Peæine iz Sušaka koji<br />
ga je obnovio i uredio, uveo vlastiti<br />
vodovod, komforno ga namjestio.<br />
Piše:<br />
Miroslav<br />
Mrkobrad<br />
Foto:<br />
M. Mrkobrad<br />
Broj 60 • prosinac 2001 HRVATSKE ŠUME 37
Change language