You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
20 IV/87, 12. rujna 2,,2.<br />
tio sam buncati i “škuncati”, biti jako<br />
“pametan” i poèeti pisanije citatom<br />
nekog uzoritog mi autora. Poput<br />
onog kantizma “Svijet postoji dok<br />
postojim Ja”... ili tako nekako. Prijatelj<br />
Martek mi veli - “je Kant, 99%”; al nemam<br />
ništa njegovo pri ruci. Jasno, ide u<br />
egotripizam, stoga ga “citiram”. Nu, zato<br />
imam valjda najveæeg egoista uz makinu<br />
(još nisam sakupio sve kompjutorske dijelove).<br />
Rijeè je o praroditelju svakog<br />
anarhoindividualiste, a takvim se moja<br />
Velikost usudi smatrati... Max Stirner Jedini<br />
i njegovo vlasništvo.<br />
“Ideal èovjek” jest realiziran, ako se kršæanski<br />
nazor preokrene u stav – “Ja , ovaj<br />
Jedini, jesam èovjek”. Blizak bi mu vjerojatno<br />
bio moj artistièki svjetonadzor –<br />
“Postojim, ostavljam trag”. Kao što se<br />
meni dopada Stirnerova maksima – “Ich<br />
hab mein Sach auf Nichts gestellt” (Ja<br />
sam svoju stvar na Ništa postavio)... Na<br />
kraju, njegova slika svijeta u kojoj su sve<br />
vrijednosti ukinute, a ostaje samo Ja, Ja,<br />
Ja... utjecala je na niz znaèajnih liènosti<br />
(Dostojevski, Bakunjin, Breton, Herbert<br />
Read, Rudolf Steiner)... meðutim, ne i na<br />
mene. Moje Ja je u Stirneru našlo samo<br />
potvrdu veæ izgraðenih stavova! (Pak nije<br />
èudo što mi je Jedina rekla: “našao si naslov<br />
koji ti u potpunosti odgovara”... “uvijek<br />
samo ti, ti i nitko drugi!”)<br />
Egotrip<br />
Purger med boduli (I)<br />
Na Klupici imam noæne seanse: iz smjera zvijezde Sjevernjaèe<br />
uspostavljam kontakt s Duhom nad duhovima, ma kako se zvao:<br />
Bog, Veliki Manitu ili nekako drukèije<br />
eljko Jerman<br />
Moja Klupica i...<br />
Godinama me proganja prièa o mom<br />
“boduliranju”, ljubavi prema otoku i konkretno<br />
gradu Korèuli. Naalost, moj je<br />
san da to objavim malo “poremeæen”. Jer,<br />
nakon mjesec i pol dana “korèularenja”<br />
ubi me umah Zagreb, sa svim svakodnevnim<br />
nedaæama, i uz sve – teškom bolešæu<br />
stare mi mame, koja trenutaèno ivi, bolje<br />
reæi vegetira, na odru bolnièkog kreveta.<br />
Nisam joj valjda 45 godina (imam 53) rekao:<br />
“Mama, volim te!” Sad jesam, bez<br />
zadravanja suza. I baš æu poradi nje pisati,<br />
jer sam zahvaljujuæi njezinu porijeklu<br />
zavolio more, barke, kamene mediteranske<br />
kuæice... (roðena je u Praputnjaku, selu<br />
povrh Bakarskog zaljeva, selu gdje se<br />
zapravo pravila izvorno Bakarska vodica).<br />
O tzv. “purgeru” (Meni) i tzv. bodulima<br />
(Korèulanima).<br />
Godine 1989. bio sam sa Bojanom<br />
Švertasek u Dubrovniku, mojom buduæom<br />
Jedinom, a s nama je bio i još neroðeni<br />
Jedini, tada tri mjeseca mlad. Vruæina<br />
za crknut, guva za izgubit zadnje vlakno<br />
ivca, te plus svega moja prva samostalna<br />
izloba u Gradu. Htio sam se što prije<br />
maknuti iz tog ludila. Kamo? Najdraa mi<br />
tek na to pitanje kae: “Imam ja nešto na<br />
Korèuli.” Padnem na pod: “Pa, kaj ne veliš!?”<br />
Veæ na brodu nestadoše moje neuroze.<br />
U Korkyri – potpuna smirizacija.<br />
Upoznam Put svetog Nikole, divno šetalište<br />
zapadno od staroga grada, te svoje<br />
buduæe kultno mjesto Klupicu ispred stare,<br />
kamene kuæice none moje Bojane.<br />
Rat! Boe; nisam sanjao da se to moe<br />
(i nama) dogoditi. Jedina mi kazuje kako<br />
“gruva” na Pelješcu, a Jedini (mali Janko)<br />
pjeva veæ rodoljubne pjesme, a za Korèulu<br />
kae: “maji gad”. Pusto sve; nema turista,<br />
svaki èas ostajemo bez struje, mladiæi dolaze<br />
na odmor s bojišta, otok sav oblijepljen<br />
plakatima Parage... Lijepi uas! Otkrivam<br />
toèionicu vina i rakije Pule, Jakšu i<br />
Jakicu, poèinjem se druiti s lokalnim<br />
deèkima... na Klupici imam noæne seanse:<br />
iz smjera zvijezde Sjevernjaèe uspostavljam<br />
kontakt s Duhom nad duhovima, ma<br />
kako se zvao: Bog, Veliki Manitu ili nekako<br />
drukèije. I primam energiju, koju akumuliram,<br />
pa me egzistencijalno i kreativno<br />
odrava cijele “tupe” zagrebaèke godine.<br />
I, nisam lud; zbilja razgovaramo i uistinu<br />
mi uslišava zamolbe, tako da ponekad<br />
odmah i stvaram... svoje kemijske fotoslike,<br />
tekstove... Nekad na terasici, nekad u<br />
konobi dragog mi i dosta otkaèenog eninog<br />
bratiæa Mikeca. E, moj Miko! Prièa za<br />
sebe – na psihijatriji su ga valjda uvjerili da<br />
slika, piše... te zna biti sav u “pjesmama”.<br />
A nije baš puno pismen, no, ponekad u<br />
banalnim rimama baci takav biser, da bi<br />
neke njegove izreke mogao “prodavati”<br />
profesionalcima.<br />
Moje kultno mjesto, snimila: Jedina<br />
... moja Šešula<br />
Drugi Bojanin bratiæ iz Zagreba, jednako<br />
mi je drag prijatelj, “ovisnik” isto o<br />
Korèuli, svojedobno mi je ostavio malu,<br />
ravnog dna (jezerskog) barèicu. Mladen<br />
se zove, Kuspiliæ (po nonotu) ima prezime.<br />
Sve sam škoje obišao s tom “brodicom”.<br />
Kad mi susjed i dobar znanac Zaro<br />
jednom “prigovorio”: “ovo ti zoveš barkom,<br />
pa to je najobiènija šešula”! Naravno,<br />
pisao mi je, jer ne èujem. Pitam poslije,<br />
što je to šešula? Doznam – lopatica za<br />
izbacivanje vode iz èamca. Zakunem se tada<br />
– kad æu kupiti pravu brodicu nazvat æu<br />
je tim imenom. Tako bi. Veæ druge godine<br />
kupio sam Istranku s kabinom te u luèkoj<br />
kapetaniji u Nikše izazvao smijeh i èuðenje:<br />
“Zar zbilja da u Dozvoli za plovidbu<br />
brodice to upišem?” – “Upiši! Dao<br />
sam gadnu lovu za Šešulu i mogu je valjda<br />
tako zvati. Il æu napisati naziv Maršal Tito!”<br />
Sad ponosno moja Velikost pokazuje<br />
po purgeraju tu iskaznicu Mojeg Jedinog<br />
Vlasništva, osim naravno Mene (M.S.).<br />
O purgeru meðu otoèanima više æu reæi<br />
u slijedeæem nastavku. A dok ne nabavim<br />
monitor (to mi jedino fali) moja adresa je<br />
- .J.Cipelcug@no46-7 Yuhooo!<br />
kojeg je saznala da zagrebaèke<br />
mljekarice pripadaju grupi od 95<br />
posto proizvoðaèa mlijeka koji<br />
imaju do tri krave, dakle vjerojat-<br />
Spasimo mljekarice<br />
Dolcu. Njezin je cilj istraiti, dokumentirati<br />
i arhivirati ovu temu,<br />
te kreirati izlobu na kojoj<br />
æe se predstaviti dvjestotinjak<br />
zagrebaèkih mljekarica. Akciju<br />
karakterizira i snaan društveni<br />
angaman kojemu je namjera<br />
staviti pod zaštitu ovo tradicio-<br />
U sklopu druge smjene Urbanog<br />
festivala koji se odrava u<br />
Zagrebu od 26. do 31. kolovoza<br />
medijska umjetnica Kristina Leko<br />
izvela je akciju Mlijeko 2002.<br />
Leila Topiæ<br />
ubotnje jutro na Dolcu<br />
uvijek je neobièno ivo,<br />
no ovaj put, veæ na samome<br />
ulazu u Dolac, povrh stepenica,<br />
stvorio se red. Domaæice, sluèajni<br />
prolaznici i umirovljenici<br />
stvorili su dugaèak red oko improvizirane<br />
pozornice na kojoj<br />
su tri mljekarice besplatno dijelile<br />
sir i vrhnje. Ovim dijeljenjem<br />
sira i vrhnja, multimedijska umjetnica<br />
Kristina Leko te ljudi<br />
okupljeni oko Urbanog festivala,<br />
zapoèeli su inicijativu kojoj je<br />
namjera osigurati opstanak mljekarica.<br />
Kristina Leko je istaknula<br />
da postoji velika vjerojatnost da<br />
æe se sve manje ena baviti ovim<br />
poslom. Naime, zbog europskog<br />
usklaðivanja, prateæe pojave globalizacijskog<br />
procesa, vjerojatno<br />
æe nestati ovoga zanimanja, upravo<br />
kao što su nestale šestinske<br />
peraèice rublja. Europa postavlja<br />
zahtjev na kvalitetu svjeeg mlijeka,<br />
a njega je izvan velikih farmi,<br />
skupo i gotovo nemoguæe<br />
zadovoljiti.<br />
Umjetnica je prije izvoðenja<br />
ove akcije provela istraivanje iz<br />
no je da se ne bi uklopile u ideju<br />
napretka koji smjera put velikih i<br />
potpuno automatiziranih farmi<br />
gdje ne postoji humani kontakt<br />
izmeðu ljudi i ivotinja. Kristina<br />
Leko je ostvarila ovu akciju u suradnji<br />
s mljekaricama Katicom<br />
Bigz, Marijom Špoljar i Maricom<br />
Seneèiæ koje veæ više od pedeset<br />
godina prodaju sir i vrhnje na<br />
Mlijeko 2002., foto: Vesna Vukoviæ<br />
nalno zanimanje kao specifiènu<br />
kulturnu i civilizacijsku vrijednost.<br />
Na taj naèin omoguæilo bi<br />
se da mljekarice i u buduænosti<br />
ostanu na našim trnicama dajuæi<br />
svoj doprinos kulturnom identitetu<br />
Zagreba. Graðani koji su<br />
dobili mlijeène proizvode bili su<br />
u moguænosti upisati se u Knjigu<br />
molbi za 22. stoljeæe kako bi svojim<br />
potpisima pomogli da se saèuva<br />
ovo zanimanje, ali i naèin<br />
ivota.<br />
Umjetnica je na konferenciji<br />
za novinare istaknula kako je<br />
zapravo rijeè o anti-globalizacijskoj<br />
akciji. Naime, Europska<br />
unija tei normama, dakle proizvodima<br />
koji su lišeni svog identiteta,<br />
svoje prièe i povijesti. I upravo<br />
kao što istièe Kalle Lasn u<br />
eseju Culture Jam, prièe koje su<br />
se nekoæ prenosile s koljena na<br />
koljeno, usmenom predajem, sad<br />
preprièavaju korporacije, ali s<br />
tom razlikom da one samo ele<br />
prodati proizvod pretvarajuæi<br />
tople ljudske prièe u jeftini spektakl.<br />
Dimenzija ljudskosti se gubi<br />
pod teretom elje za profitom.<br />
I ako je istinita Debordova tvrdnja<br />
da revolucija ne znaèi pokazati<br />
ljudima ivot, nego ih natjerati<br />
da ive, onda je ova akcija iskorak<br />
prema bitkama koje treba<br />
voditi – èovjeka protiv korporacijskih<br />
mašinerija. U suprotnom,<br />
moglo bi nam se dogoditi da za<br />
stotinu godina nestanu oni koji s<br />
kravama razgovaraju dok muzu<br />
mlijeko, a s njima moda i oni<br />
koji meðusobno razgovaraju na<br />
trnicama, baš poput bake Katice<br />
koja prodajuæi sir i vrhnje veæ<br />
gotovo pedeset godina uvijek<br />
razgovara sa svojim stalnim mušterijama<br />
o svakodnevnom ivotu<br />
i problemima.
Change language