Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
44 IV/87, 12. rujna 2,,2.<br />
Marijana Radmiloviæ<br />
Potreba<br />
Isprièati mu kako su se najednom<br />
otvorili neèujni prozori.<br />
U koje prisne i neprepoznatljive<br />
predjele sipe prešuæene rijeèi,<br />
kako ustrajno u prhutu otiska<br />
èujem šapat bolešljiva koljena.<br />
Tijelo je uvijek dobra rijeè,<br />
dobra namjera noæi.<br />
Kao da više nikada nikoga<br />
neæemo buditi,<br />
mi još uvijek trebamo snijeg.<br />
Isprièati mu sipljivu bajku<br />
o odgoðenom èekanju,<br />
pokriti ga, utopliti ga i biti sigurna.<br />
Sve to<br />
Dati joj potrebnu grubost,<br />
grubost potrebe,<br />
rijeèi koje nisu došle same.<br />
Tetovirana koa ne prenosi znaèenje / boli.<br />
Ljubavnici su zagubili tijela<br />
kada su na brzinu htjeli<br />
sasuti i sve to.<br />
Pucanj u usta. Ugriz prepun bijeloga.<br />
ivac. Nelijeèena opekotina.<br />
Riba se ljušti. Zmija se svlaèi.<br />
Rijeèi koje nisu bile ovdje.<br />
Voda koja nije hlapjela.<br />
U jeziku ima takva mrea,<br />
mirna pukotina u kojoj se krvotok odmara.<br />
Sve je u redu<br />
Pristanemo li uæi u tu reèenicu,<br />
sve što je u redu<br />
ubrzo æe se izgubiti u neredu.<br />
Radije uðimo u kuæu,<br />
presloit æemo prostor,<br />
upotrijebiti razmještenost,<br />
dobronamjerni kola za laku noæ.<br />
Tvoji su noni prsti sve hladniji,<br />
veæ dugo ti to hoæu reæi,<br />
kupit æemo psa ili nekog drugog glasnika.<br />
Odgodit æemo posjete, doæi æe samo od sebe.<br />
Doista cijeli ivot moemo polako<br />
ne pristajati na tu reèenicu.<br />
Sahranjujem ti<br />
kosu<br />
Usta su mi puna tvoga neizgovorenog tijela.<br />
Došli smo u tu slabost kaeš mi,<br />
pokrivaè je hladan kaem ti.<br />
Tkan za odgoðenu bolest.<br />
Presloena, prelomljena prisnost,<br />
naèin na koji su te utiskivale godine.<br />
Tvoje me vrijeme prekriva<br />
obiljem vode, dobre vode<br />
sahranjujem ti kosu<br />
na neko drugo tamno mjesto.<br />
Uspavanka<br />
Te noæi nebo raste s dna vode,<br />
mjesec lijee u trudnu mahovinu,<br />
bunar se prisjeæa tvoga lica.<br />
Unutra su male divlje smrti,<br />
biæa iz drugog mraka,<br />
rastaèu svoju tunu alkemiju,<br />
toplo, svrhovito deblo.<br />
Drugi, noæni ivot tvoje kose,<br />
pod jezikom neotopljena hostija,<br />
nedovršeni snijeg.<br />
Gradim ti kuæu, glinenu mjeseèinu<br />
prenosim s kraja na kraj<br />
zastalog dvorišta, zakljuèavam u ormar,<br />
u zrcalu zaboravljam crne mirise.<br />
Oblaèim tvoje haljine,<br />
lijepa sam i blaga, uspavljujem ivotinje.<br />
Te noæi naginjem se unutra i vidim<br />
kako nebo raste s dna vode,<br />
voda raste do moga lica,<br />
tvoje lice do moga lica,<br />
svejedno, malo me strah.<br />
Dublje me ljubi<br />
Ljubi me, ali ne podii me iz moje odsutnosti,<br />
ne okreæi prema svjetlu, sebi. Mogu poprimiti<br />
zastrašujuæi oblik. Moram mirovati kao u raslinju<br />
koje ne preraðuje moj dah. I jutro svoje dobro<br />
uzima noæi. Ljubi me, ali ne vraæaj me u moje tijelo,<br />
u nerazumno, tamno nakupljeno. Ne nosi me iz mraka<br />
u mjeseèeva polja, ne pokrivaj me glasom vode<br />
i sjemenkama, dublje sam uronjena.<br />
Tualjka nad<br />
umrlima<br />
Putujemo preko daha, tople slutnje,<br />
nestalnosti, ponekad lako pristajemo<br />
u sve daljine. Spokojni smo. Smiješiš<br />
se u snu. Tvoje lice nikada ne spava<br />
zato u tebi raste tama.<br />
Grad pjeva tualjku za umrle.<br />
Dolaze iz napjeva kao bilo èiji dar.<br />
Jedna je ena dugo govorila.<br />
Tko ti je dao ljepotu i bolest,<br />
dao ti je sve. Presadila sam noæ<br />
iz sebe u svoje cvijeæe. Sad kad sve<br />
znam o bezbolnoj vodi i smrti<br />
koju ne moram hraniti, doæi æu opet.<br />
Lijepo mi je ovdje.<br />
Puno mjeseèine u svjetlucavim rijeèima<br />
i sve to cvijeæe pogrešnog imena.<br />
Razumiješ li sad?<br />
Samo ti elim produiti ivot,<br />
naæi tu spasonosnu reèenicu<br />
kojom æu te podiæi iz sna.<br />
«Jesam li te<br />
uspavala?»<br />
Svaka je poruka ljubavna,<br />
smjela i iz tijela namjerna,<br />
zadovoljna sama sobom kao krivotvorina.<br />
Svaka je potraga pretraeno tijelo,<br />
traiti, ostaviti trag, otpoèinuti<br />
kao umorni tragaè i njegov glas.<br />
Jutro je prvo zrcalo s kojeg uzimaš<br />
sve što ti odgovara.<br />
Spavao si blizu smrti,<br />
s tamnim, hranjivim sjenama,<br />
dobrim, hranjivim korijenom,<br />
s previše noæi, lijen za oèekivanja.<br />
Svaka je poruka ljubavna,<br />
prepisana iz toplijeg teksta,<br />
ili nekog drugog tijela,<br />
iz preobilja,<br />
lijepa za pretraivanja.<br />
U tebi je previše namjera.<br />
Ne plaši se, sve se vraæa prema nama,<br />
odlasci su gipko, nepropusno sito.<br />
Zaspi u mom tobolcu,<br />
kao umorni tragaè i njegov glas,<br />
zaspi u svim mojim bolnim mjestima.<br />
Freska<br />
Topla freska ispod jezika,<br />
topla za prièu koju si mi darovala.<br />
Polog za tugu, urok za sreæu, stojiš<br />
na pragu, polaeš sve na kretnju.<br />
Gradom se osipaju lica, za njima šaptaèi<br />
razmazuju mekoputi dah.<br />
Ne vidiš svoga anðela,<br />
premalo te ima da bi se brinula.<br />
Uvijek se moe nešto strašno dogoditi.<br />
U izlogu moeš vidjeti èitav prostor<br />
koji napuštaš, moeš ne prepoznati nekoga,<br />
moeš naæi pismo za vratima,<br />
moeš èekati, moe te boljeti,<br />
moeš strahovati za djetetom koje pretrèava cestu,<br />
moeš nešto lijepo izgovoriti.<br />
Na povratku<br />
Traim granice tvoga tijela, moga jezika,<br />
na nekom drugom mjestu izmišljam glavni grad,<br />
biram plahe, pospane bolnice i ene koje ne brinu za sebe,<br />
kupujem sve što me rastuuje, rijeèi koje ništa ne znaèe,<br />
zaboravne ulice, neprecizne adrese, odmorne i lakoprohodne.<br />
Darujem ti od svega premalo i previše.<br />
Tako me pritisnuo taj èovjek, uhvatila sam zrak,<br />
iznajmila se kiši, pribjegla svemu što znam,<br />
isuviše sam tuna da bih sada tu nešto izvodila.<br />
Izmeðu ruku i koljena nema praznine, ni putovanja<br />
s kojeg bih se vratila zdravija.<br />
Na povratku jednostavnije je okupati me,<br />
prevesti tijelo s moga jezika,<br />
posjesti ljubav za stol, mlijeko, meso, vodu, glad,<br />
nisam ti pisala, ali htjela sam<br />
arijana Radmiloviæ roðena u Vinkovcima, studij kroatistike<br />
završila je u Osijeku, a poeziju je objavljivala u Knjievnoj Reviji<br />
i Quorumu.<br />
1998. objelodanila je zbirku pjesama Portreti nepoznatih ena.
Change language