You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
24 IV/87, 12. rujna 2,,2.<br />
Konaèno, demokracije bez neprijatelja?<br />
Od rušenja Berlinskog zida do<br />
rušenja njujorških tornjeva<br />
WTC-a<br />
Srðan Vrcan<br />
ostoje sociologijske rasprave koje<br />
je ponekad iznimno intrigantno èitati<br />
barem dva puta i to s veæim vremenskim<br />
razmakom izmeðu svakog èitanja.<br />
To posebno vrijedi za one rasprave<br />
koje se svjesno smještaju u naèine poimanja<br />
i prakticiranja sociologije za koje je<br />
karakteristièno da se sociologija tretira<br />
kao znanost koja smjera u najboljem sluèaju<br />
razradi iskustveno dobro utemeljenih<br />
i teorijski plauzibilnih dijagnoza danog<br />
vremena, a ne tei otkrivanju navodno<br />
univerzalnih i kvazi-prirodnih zakonitosti<br />
društvenog ivota koje toboe vrijede<br />
uvijek i posvuda, od tzv. arhaiènih društava<br />
iz daleke prošlosti do visoko razvijenih<br />
i sloenih društava današnjice, pa još i više.<br />
Isto tako, to vrijedi kad se izmeðu<br />
uzastopnih èitanja istih rasprava u razlièitim<br />
vremenskim toèkama dogaðaju veoma<br />
dramatièni, neoèekivani i gotovo tektonski<br />
obrati u društvenoj zbilji i kad opæenito<br />
raste glad za razboritim objašnjenima<br />
takvih obrata.<br />
Takvo èitanje vrijedi, primjerice, primijeniti<br />
na rasprave objavljene u knjizi Demokracije<br />
bez neprijatelja suvremenog njemaèkog<br />
sociologa Ulricha Becka, koji je<br />
postao veoma popularan svojim brojnim<br />
tekstovima o suvremenom društvu kao<br />
“društvu rizika”, te svojim naèelnim razlikovanjem<br />
izmeðu tzv. prve moderne i<br />
druge, odnosno refleksivne moderne. To<br />
vrijedi ponajprije za njegovu zanimljivu<br />
raspravu pod znakovitim naslovom Drava<br />
bez neprijatelja koja je objavljena 1995.,<br />
a koju vrijedi drugi put proèitati sada u<br />
2002. godini. Naime, takvo je èitanje zanimljivo<br />
po tome što je Beck svoja razmatranja<br />
o “dravi bez neprijatelja” i još<br />
prije o “demokracijama bez neprijatelja”<br />
razradio pod presudnim utjecajem velikog<br />
društvenog obrata koji je izvorno simboliziralo<br />
rušenje Berlinskog zida, dok se<br />
njegova razmatranja i njegove argumentacije<br />
danas mogu, pa i moraju, èitati pod<br />
presudnim utjecajem obrata koje simbolizira<br />
drugo rušenje, tj. rušenje njujorških<br />
tornjeva WTC-a.<br />
Suvremene zapadno-europske demokracije i dalje imaju potrebu iznova<br />
konstruirati slike neprijatelja i operirati takvim slikama na razini dravne politike,<br />
makar u obliku difuznih skupina azilanata, imigranata i tuðinaca koje navodno<br />
prijete nepopravljivim barbarskim “zagaðenjem” europske kulture<br />
Militaristièke demokracije<br />
Kljuèna Beckova konstatacija jest da je<br />
nastupio jedan povijesno posve novi fenomen:<br />
pojavila se drava bez neprijatelja i<br />
to prije svega bez vanjskog neprijatelja.<br />
Novina tog fenomena bila bi u tome što je<br />
to fenomen bez primjera u dosadašnjoj višestoljetnoj<br />
ratovima impregniranoj povijesti.<br />
Naravno, fenomen je karakteristièan<br />
barem za zapadnu Europu, gdje su tek poèetkom<br />
devedesetih stvorene okolnosti<br />
da se po prvi put rodi drava bez neprijatelja<br />
ili još više demokracija bez neprijatelja.<br />
U tom smislu bio bi, po Becku, na djelu<br />
eksperiment moderne od epohalne vanosti:<br />
moe se krenuti kolosijekom inovacija<br />
koje vode do opstojanja bez neprijatelja.<br />
No, to nije jednostavno konaèni rezultat<br />
jednog dugotrajnog povijesnog procesa,<br />
sasvim imanentnog demokratskog sazrijevanja<br />
i unutarnjeg miroljubivog procvata<br />
zapadnoeuropskih demokracija. Niti<br />
je to samo novo pouzdano povijesno svjedoèanstvo<br />
da, kako se nerijetko tvrdi, demokracije<br />
naèelno ne ratuju nego se samo<br />
brane jer su po definiciji navodno imune<br />
od militarizma. Naprotiv, po Becku je 19.<br />
stoljeæe uvjerljivo pokazalo da demokratizacija<br />
i militarizam idu ruku pod ruku. To<br />
nije ni dokaz da su industrijalizacija i industrijalizam<br />
inheretno miroljubivi i odbojni<br />
prema militarizmu i ratovanju nego<br />
da industrijalizam, industrijalizacija te militarizam<br />
i ratovanje takoðer idu dobro<br />
ruku pod ruku. Isto tako to nije svjedoèanstvo<br />
da su moderna i modernitet navodno<br />
naèelno nespojivi s militarizmom i<br />
ratovanjem ili kao što bi to naèelno bio liberalizam.<br />
Tvrda je èinjenica na primjer<br />
da je Engleska, kao jedna od pradomovina<br />
europske demokracije i liberalizma, izmeðu<br />
1870. i 1900. godine anektirala osam<br />
milijuna èetvornih kilometara teritorija sa<br />
88 milijuna stanovnika, dok je Francuska,<br />
kao druga od pradomovina europske demokracije<br />
i slobodarstva, u isto vrijeme i<br />
na slièan naèin anektirala sedam milijuna<br />
èetvornih metara teritorija sa 28 milijuna<br />
stanovnika. Naprotiv, Beck, u svom objašnjavanju<br />
odnosa modernih demokratskih<br />
društava s ratovanjima i militarizmom,<br />
operira teorijom o “militaristièki<br />
poloviènoj demokraciji”. Upravo na toj<br />
povijesnoj pozadini i u tom okviru bi le-<br />
alo iznimno znaèenje nove pojave – dr-<br />
ave bez neprijatelja. Naime, time bi se<br />
raskinulo postojeæe protuslovlje izmeðu<br />
“vojništva i demokracije”.<br />
Poklon istoènog komunizma<br />
Pojava drave bez neprijatelja i još više<br />
demokracije bez neprijatelja u zapadnoj<br />
Europi je daleko više uvjetovana spletom<br />
vanjskih okolnosti. A to konkretno znaèi<br />
ponajprije raspadom sovjetskog bloka i<br />
krahom komunizma kao ideologije i pokreta<br />
te završetkom hladnog rata. A hladni<br />
je rat na neki naèin zapadnoj Europi donio<br />
dvostruki poklon. Prije svega hladni<br />
rat je bio sam po sebi svojevrsni “Boji<br />
poklon” jer je “dao svijet, koji je otklizao<br />
u atomsko doba, u jedan poredak, zapravo<br />
u poredak straha koji je omoguæio<br />
pretvoriti unutarnje krize u vanjske uzroke:<br />
u neprijatelje. Hladni rat je ostvario<br />
neku vrstu prihvaæenog, na slikama neprijatelja<br />
izgraðenog svjetskog društva”. Jedna<br />
od velikih društvenih posljedica toga<br />
jest da je “hladni rat bio sadrajno sustav<br />
denacionalizacije nacionalnih drava” jer<br />
se “Zapad uspostavio kao sustav polu-suverenosti,<br />
samo-ogranièavanja, samo-razvlašæivanja<br />
nacionalnog suvereniteta, ne<br />
osvajanjima – kao na Istoku – ali ni vrijednostima,<br />
ugovorima, sporazumima i trištem<br />
nego sveprisutnošæu unutarnje predoèene<br />
i postavljene komunistièke opasnosti”.<br />
Nadalje, to je bio isto tako svojevrsni<br />
poklon jer to “što je Zapad bio antikomunistièki,<br />
bilo je poklon istoènog komunizma.<br />
Nakon Drugoga svjetskog rata<br />
Istok je postao jedini dokaz za to da je kapitalizam<br />
neizbjean”. Stoga æe se takozvani<br />
imanentni razvoj “razvijenog industrijskog<br />
društava”, “kasni kapitalizam”,<br />
“drava blagostanja”, “postmoderna”, sugerira<br />
Beck, ubuduæe opisivati kao proizvodi<br />
hladnog rata. U tom okviru na neki<br />
naèin postaje plauzibilna Beckova tvrdnja<br />
o nadolasku vremena kad demokracije poèinju<br />
konaèno funkcionirati kao drave<br />
bez neprijatelja i još više bez potrebe za<br />
neprijateljem pa, dapaèe, bez potrebe da<br />
se stalno traga za novim neprijateljem.<br />
Društveno konstruiranje neprijatelja<br />
Èitanje Beckove rasprave Demokracije<br />
bez neprijatelja nakon 11. rujna moglo bi<br />
na prvi pogled sugerirati da je posrijedi bila<br />
naivna i nedovoljno realistièka ili posve<br />
promašena dijagnoza realno postojeæih<br />
odnosa u suvremenom svijetu. I to naivna<br />
i nerealistièka po tome što je u komunizmu<br />
i u sovjetskom bloku otkrivala i prepoznavala<br />
jedinog moguæeg neprijatelja<br />
suvremenih demokracija pa tako nije<br />
mogla prepoznati nove i drukèije neprijatelje<br />
demokracije i zapadno-europskih<br />
društava te otkriti njihove korijene. Stoga<br />
bi se moglo zakljuèiti da je èitanje spomenute<br />
Beckove rasprave danas izgubilo<br />
smisao.<br />
Takav zakljuèak bio bi samo djelomice<br />
opravdan. Naime, u Beckovim razmatranjima<br />
u spomenutoj raspravi doista nema<br />
sustavnih naznaka o drugim politièkim i<br />
kulturnim osnovama na kojima bi se mogli<br />
oblikovati i mobilizirati neki novi veliki<br />
neprijatelji poput komunizma i sovjetskog<br />
bloka, a koji bi na nov i drukèiji naèin<br />
mogli ugroziti suvremene demokracije<br />
i s kojima se suvremene demokracije<br />
sustavno sada suèeljavaju. Meðutim, naša<br />
je sugestija da to nikako ne znaèi da je<br />
Beckova argumentacija neprikladna i nezanimljiva<br />
za èitanje nakon 11. rujna.<br />
Naprotiv, u Becka kako u spomenutoj<br />
raspravi tako i u nekim njegovim drugim<br />
radovima ima veoma vrijednih opservacija<br />
i argumentacija o društvenoj vanosti<br />
stalne nazoènosti nekog neprijatelja kao i<br />
potraga za neprijateljem. Te opservacije<br />
imaju visoku spoznajnu vrijednost i za razumijevanje<br />
post-11. rujanskih zbivanja,<br />
te posebno za razumijevanje ponašanja<br />
slubene Amerike. Naime, Beck se sustavno<br />
bavi pitanjima o društvenoj konstrukciji<br />
neprijatelja, posebno u okolnostima<br />
kad se sustavno juèerašnji susjedi<br />
najprije pretvaraju u “druge”, zatim u “tuðince”<br />
pa onda i u “neprijatelje”, ali se bavi<br />
i pitanjima o društvenim funkcijama<br />
neprijatelja u uvjetima modernog svijeta i<br />
modernih drava. A to je iznimno zanimljivo<br />
i relevantno kad se primjeni na neke<br />
od kljuènih politièkih, ideoloških i kulturnih<br />
obrata nakon 11. rujna.<br />
Kreæuæi se na tragu Beckovih tvrdnji i<br />
argumentacija, moglo bi se posve razlono<br />
izvesti nekoliko kljuènih naznaka kao<br />
veoma prikladnih i relevantnih za trezvenu<br />
sociološku interpretaciju post-rujanskih<br />
obrata.<br />
Prva se naznaka nalazi u Beckovu naèelnom<br />
razlikovanju izmeðu neprijatelja i<br />
slike neprijatelja. A to prije svega znaèi da<br />
biti praktièno bez neprijatelja ili bez pravog<br />
i ozbiljnog neprijatelja ne znaèi nuno<br />
i biti bez slike neprijatelja. Naprotiv,<br />
to ponajèešæe znaèi imati potrebu za novim<br />
slikama neprijatelja, te iæi u potragu<br />
za njima. Stoga se po pravilu slika neprijatelja<br />
ideološki i politièki ponovno svjesno<br />
konstruira da bi mogla posluiti u veoma<br />
precizne politièke svrhe. I to, prije svega,<br />
tako da bi se mogla predoèiti kao svojevrsno<br />
veliko “politièko strašilo” pa tako i<br />
rabiti u okviru konkretnih politièkih strategija<br />
koje sustavno i stalno mašu i na neki<br />
naèin moraju mahati velikim “politièkim<br />
strašilima” jer neke svoje vane poli-
Change language