You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
IV/83, 20. lipnja 2,,2. 31<br />
èasopisi<br />
Igor Markoviæ<br />
ajnoviji dvobroj jedinog<br />
hrvatskog struènog èasopisa<br />
koji se kontinuirano<br />
bavi pojavama i projektima u suvremenoj<br />
umjetnosti, iako naizgled<br />
malen, donosi osim uobièajenih<br />
rubrika i uvoda èitavih deset<br />
tekstova o relativno nedavnim<br />
umjetnièkim projektima i<br />
osobama koje su se zatekle ili rade<br />
u i oko primarno zagrebaèke<br />
scene. Dakle, mogli bi uzviknuti<br />
da se nešto dogodilo na izdavaèkoj<br />
sceni. A istodobno i na umjetnièkoj.<br />
Za kulturni prostor poput<br />
hrvatskoga ili zagrebaèkoga<br />
to zvuèi pomalo fantastièno jer<br />
vrlo rijetko uspijevamo nazoèiti<br />
ièemu (bio to intervju, èasopis,<br />
izloba ili što drugo) što bi nas<br />
trgnulo iz letargije, provincijske<br />
uèmalosti i tu i tamo èenjivog<br />
podsjeæanja na šezdesete i sedamdesete<br />
kada je Zagreb bio<br />
èvrsto ukopan u suvremene umjetnièke<br />
trendove. No spomenuti<br />
uzvici stoje – barem djelomièno.<br />
Umjetnièka analiza<br />
Prije svega se odnose na intervjue<br />
Nade Beroš s amerièkom<br />
umjetnicom Andreom Zittel,<br />
Henriquea Luza s Alexom Flemmingom<br />
i Nebojše Jovanoviæa s<br />
Olegom Kulikom. Svakako nešto<br />
manje uz “retrospektivne tekstove”<br />
Antuna Maraèiæa o Ivanu Ko-<br />
Iskorak iz uèmalosti<br />
Problem s ovim brojem<br />
èasopisa ivot umjetnosti<br />
nije u tome što on jest – to<br />
je dobar proizvod koji veæ<br />
ima i definitivno æe<br />
pronalaziti novu publiku –<br />
nego u onome što nije<br />
ivot umjetnosti 65/66-02, Institut<br />
za povijest umjetnosti, Zagreb<br />
ariæu, i Silve Kalèiæ o Slavenu Tolju,<br />
dok je u lipnju 2002. blago<br />
deplasirano govoriti i pisati o projektu<br />
Sanje Ivekoviæ Lady Rosa of<br />
Luxemburg koji je star dobrih godinu<br />
dana. No, moda to i ne bi<br />
bio takav “grijeh” da se radi o recepciji<br />
toga rada u Hrvatskoj ili<br />
makar iz hrvatskog diskursa.<br />
Ovako, donoseæi inaèe hvalevrijedne<br />
i kvalitetne tekstove Pierra<br />
Stiwera i Georga Schöllhammera,<br />
ostaje gorak okus u ustima èitaèa i<br />
pitanje radi li se zaista o skandalu<br />
koji se nas ne tièe, do te mjere site-specific<br />
uratku da se mi o njemu<br />
ne moemo ili ne elimo odrediti<br />
ili pak, pomalo zlobno reèeno, o<br />
nekim internim meðuodnosima<br />
na umjetnièkoj/kritièarskoj sceni.<br />
Tekst Branka Franceschija o<br />
Andreji Kulunèiæ takoðer bi trebao<br />
i mogao preivjeti sliènu<br />
primjedbu, tim više što su Andrejini<br />
radovi na nekoliko razina<br />
slièni Lady Rosa of Luxemburg.<br />
Iako se u oba sluèaja inspiracija<br />
nesumnjivo crpi iz društveno<br />
politièkih ideja, njihova pretencioznost<br />
u politièkoj sferi je vrlo<br />
upitna. Daleko je jasnija njihova<br />
umjetnièka teza, po kojoj su bliski:<br />
najprije reduciranje forme, a<br />
potom i ukidanje tradicionalnih<br />
vrijednosti, uspostavljenje kritike<br />
prevladavajuæeg sistema kulturnih<br />
i, moemo, dodati, medijskih<br />
vrijednosti. Ontološki gledano,<br />
forma je tlaèiteljski oblik<br />
svih drugih moguænosti, ali i<br />
pretpostavka bilo kojeg povijesnog<br />
oblika ivota. S obzirom na<br />
etimologiju, trebalo bi prouèiti<br />
duhovne konotacije koje nudi<br />
naša rijeè oblik. Je li u oblini,<br />
(Wolmanovom) krugu naša svijest<br />
konaèno pronašla utoèište<br />
koje æe postati njezin zatvor?<br />
Relativni minimalizam kojim se<br />
Mogli bi uzviknuti<br />
da se nešto<br />
dogodilo na<br />
izdavaèkoj sceni, a<br />
istodobno i na<br />
umjetnièkoj, što za<br />
kulturni prostor<br />
poput hrvatskoga<br />
zvuèi pomalo<br />
fantastièno jer vrlo<br />
rijetko uspijevamo<br />
nazoèiti ièemu što<br />
bi nas trgnulo iz<br />
letargije<br />
umjetnice slue u oba sluèaja u<br />
slubi je ne samo preispitivanja i<br />
dokidanja forme nego i u nekim<br />
stvarima koje bi mogli slobodno<br />
nazvati McLuhanovskim: širenjem<br />
sredstava ljudskoga komuniciranja,<br />
korištenjem forme<br />
preko forme, premošæivanjem<br />
znanosti i umjetnosti i na kraju<br />
primjenjivanjem metode umjetnièke<br />
analize na kritièko vrednovanje<br />
društva, što je za McLuhana<br />
uvijek bila “otvorena moguænost”.<br />
Negdje pomalo i na tom tragu,<br />
kao “najsuvremenije” i na puno<br />
naèina najzanimljivije tekstove<br />
treba istaæi eseje Nade Beroš o<br />
Swetlani Hager & Plamenu Dejanovu<br />
te Vlade Marteka o Vlasti<br />
Delimar. Kada se kae eseje, ovdje<br />
se doista radi o esejima kao<br />
knjievnoj formi, formi koja je<br />
najblia trenutaèno vladajuæem<br />
trendu govora (pa i kritièarskog)<br />
u akademskom svijetu. Jer puko<br />
nabrajanje i kanoniziranje – posebno<br />
u pisanju o umjetnosti,<br />
koja je otvorena i inkluzivna per<br />
se – citata, izlobi, pohvala i fraza<br />
(kakvo imamo naalost priliku<br />
vidjeti u nekim drugim tekstovima<br />
ovoga broja) gubi vlastiti<br />
smisao, zatvarajuæi se u samoreproduciranje,<br />
besplodno i uzaludno<br />
pokušavajuæi saèuvati status<br />
i ulogu èuvara znanja, koji su<br />
poveæanim moguænostima distribucije<br />
informacija odavno izgubili<br />
smisao. Pred pisca takva jezika<br />
i stila stavlja se veliki zahtjev i<br />
trai odgovornost, jer raskidanjem<br />
veza sa argonom, akademskim<br />
diskursom/stilom, postaje<br />
nezavisan i “neodgovoran”, u<br />
najpozitivnijem smislu – ne mora<br />
više odgovarati na zadane norme<br />
iskljuèivosti, “objektivnosti”<br />
i dokazivanje pripadnosti pojedinom<br />
društvenom sloju – opetovane<br />
i stalne boljke naših prvenstveno<br />
mlaðih kritièara i kritièarki,<br />
ali i mnogih iz starijih generacija,<br />
a koju su Beroš i Martek<br />
sjajno izbjegli.<br />
Kulturalna sinteza<br />
Blok recenzija koji zakljuèuje<br />
ovaj broj uobièajeno je prosjeèan<br />
za naše prilike, dok naalost nedostaje<br />
ozbiljniji dio o recentnom<br />
i aktualnom umjetnièkom<br />
ivotu i/ili ivotu umjetnosti,<br />
odnosno najave, recimo velikih<br />
Documente i Manifeste (koje su<br />
veæ u tijeku), kao i nešto poput<br />
Filozofskog ivota u “Filozofskim<br />
istraivanja”. Svakako da financijski<br />
zahtjevi, kao i tehnologija<br />
pripreme materijala i samoga<br />
tiska ne pogoduju takvim poduhvatima,<br />
ali, s obzirom na to<br />
da se ipak radi u unikatu na našoj<br />
izdavaèkoj sceni, ne bi bilo loše<br />
razmisliti o takvom info-bloku.<br />
Problem, ipak, s ovim brojem<br />
(moguæe i koncepcijom generalno)<br />
èasopisa nije u tome što on<br />
jest – to je dobar proizvod koji<br />
veæ ima i definitivno æe pronalaziti<br />
novu publiku – veæ u onome<br />
što nije. A nije mjesto na kojemu<br />
bi od vladajuæe nomenklature<br />
(bez obzira radilo se o formalnoj<br />
ili neformalnoj) (još) neprepoznati<br />
umjetnici odvrtjeli nove umjetnièke,<br />
izvedbene filmove, u<br />
kojemu bi pronašli novi epistemièki<br />
prostor, u kojemu bi se eksperimentiralo<br />
s novom estetikom,<br />
s tehnološkim, socijalnim i<br />
drugim sustavima i dekonstruirala<br />
njihova pravila i zakoni, u<br />
kojemu bi se izabirali novi i/ili<br />
stari poetski izvori, materijali i<br />
moguænosti… Sve to ivot umjetnosti<br />
nije – moda æe jednoga<br />
dana postati, ali…<br />
Uredništvo, i prije svega glavna<br />
urednica Sandra Kriiæ-Roban,<br />
napravili su sjajan posao, ali<br />
obavljen onako kako ga ele i<br />
mogu napraviti. I u tome nema<br />
nièeg lošega, problem je zapravo<br />
u kompletnoj sceni koja ne pru-<br />
a, osim povremeno/privremeno<br />
znake ozbiljnog ivota koji mo-<br />
e biti pripušten tekovinama nove<br />
kulture koja se raða i koja æe<br />
svoj procvat u Hrvatskoj (moda)<br />
doivjeti tek za koju godinu.<br />
Problem je i u tome da masovna,<br />
medijska kultura nije prodrla u<br />
okoštale strukture društvenih<br />
teoretièara, a vrlo sporo se probija<br />
i meðu, ipak otvorenijima za<br />
nove ideje, umjetnicima. I odgovor<br />
nije u ovakvom ivotu umjetnosti,<br />
na alost. Ali upravo pomaci<br />
kojih ima (prisjetimo se<br />
dvobroja posveæenog medijskoj<br />
umjetnosti i dizajnu) mogli bi<br />
posluiti kao katalizator u ostvarenju<br />
kulture “izmeðu Zemlje<br />
buduænosti i Blade Runnera”,<br />
kako je naziva Mark Dery, kulture<br />
koja æe biti naša svakidašnjica,<br />
kulture koja više neæe biti elitistièka,<br />
nacionalna, ili masovna, od<br />
koje æe preostati samo Kultura<br />
ivota. Ili Umjetnost ivota, kako<br />
vam drago.
Change language