Å UMARSKI LIST 7-8/1915

— 176 —Kao kod bonitiranja stojbine treba svesti i raznu vrstdrva na neku normalu. Nije isto ako računam A-u 20 m 4 bukovoga B-u 20 m 3 vrbovog goriva drva.Ovđe dolazim slučajno na misao, koja će, kao i joškoja misao u ovoj studiji, dignuti prašinu, ali će mi moždajednom ipak vrijeme dati za pravo.Kod svih šumovlasnika, koji su opterećeni podavanjemogrjevnog i građevnog drva (osobito ogrjevnog), bilo bi zanjih bolje, da se umjesto pripadka n. pr. na gorivu drvu,što ga ima izvjesna osoba dobivati, ustanovi njezin pripadakrelativnih gorivnih jedinica i relativna novčana vrijednost(od zgode do zgode) prema trgu, analizom cijena od trgado šume.Imovne općine daju danas na primjer, školi za grijanjeprostorija, prema zračnom prostoru i dugotrajnosti X m 3goriva.Dakako, da se tih X m 3 ima uvjek svesti na normalut. j. na l'oo, jedinicu najbolje relativne gorivne snage.Pošto je izraz: „pripadak na X relativnih gorivnih jedinica",najopćenitiji izraz (i bit će uvjek takav, osim akoljudi jednom ne budu trebali topline za tjelo za hranu i industriju)— ostaju opterećeniku šumovlasniku slobodne rukeda namiruje potrebe u onom obliku ogrijeva, kako je njemunajzgodnije, a da promjenom ne trpe ozbiljni interesi ovlaštenika.Ne trebam tek spominjati, da je kod reluiranja pripadkau novcu, ili postave kamenog ugljena na željezničku stanicumjerodavna šumska taksa, odnosno vrijednost drva na onommjestu, gdje bi redovito bio pripadak izdan u formi drva,te se prema tomu imade udesiti veći ili manji pripadak odnosnoveća ili manja vrijednost.Imovne su općine istina dužne izdavati drvo u šumi,ali su one — kako rekosmo - - autonomne institucije i svakamože po miloj volji, uz strogo potrajno gospodarenje, olakšavatidobavu ogrjeva ovlaštenicima odnosno povišivati imprihode do prave potrebe.