chip_176_screen - PC Chip

dizajnje aplikacija namijenjena ljudskom stvaranju, ondaje preko romba bila ljudska ruka: u tekst-procesuona je olovkom ispisivala retke, u paint programudržala je kist, a u draw programu crtala geometrijskelikove. Za brisanja datoteka izumila je kantu za smeće,a i to da je korak prije definitivnoga brisanja onanapuhnuta. Sve je svakom jasno od prve!Jasne su i njezine ikone za određivanje pojedinihsistemskih postavki, poput zeca i kornjače zaodređivanje brzine odziva tipkovnice ili miša. Još sujasnije bile njezine ikone s porukama o pogreškama.Bomba koja je na ekranu preduhitrila smrzavanjeračunala zbog sistemske greške plašila je generacijebespomoćnih korisnika prinuđenih da računaloresetiraju, ali bi ih svaki put oduševila ikonom Macintoshakoji bi se pri pokretanju nasmiješio svakiput kad bi se poslije reseta začuo startni zvuk, anjegova faca na sredini ekrana razvukla u osmijeh.Milijuni su korisnika svaki put i nesvjesno uzvraćalina taj poticaj. Mnogo rjeđe čuli bi i “chime of death”i vidjeli ikonu Sad Mac u negativu s iksićima umjestoočiju. Znak da je nešto posve krivo s hardverom.Susanin je nasmiješeni Mac ostao ikona pri buđenjuMaca sve do kraja kolovoza 2002. godine, kad seumjesto njega u sustavu 10.2 na sredini ekrana pribuđenju počela pokazivati siva nagrižena jabuka.Trebalo se toga sjetitiNajduže se u modernom sustavu među ekranskimsimbolima, ovaj put kao atavizam i greška, održalanjezina ikona ručnoga sata s animiranim kazaljkama.Simbol kojim računalo daje do znanja da jenečim zauzeto i nema vremena za korisnika. PoslijeMacova sata za istu tu sistemsku poruku u Windowsimanije izmišljeno ništa pametnije od pješčanogasata. Navijači iz Macintosheva tabora znali bireći: “U tome se vidi sva razlika dvaju koncepata!”Ono što je dublje od svih tih površnosti, a skrivenoje samo zato jer to mnogi uzimaju kao prirodno izdravo za gotovo pa i ne zamjećuju, razmišljanje jeSusan Kare pri stvaranju ikona kako one moraju bititrajna vrijednost. Mnogi koji su je kopirali - uključujućiMicrosoft, koji ju je angažirao da osvježi dosadnodizajnirane ikone Windowsa - te koncepte uopćenisu razumjeli.Jedan od primjera su mijene izgleda ikona ovisnoo tome što se s njima događa. Zasjenjenost ikone ponjezinu odabiru kursorom njezin je izum. Toliko jeuvjerljiv da su ga preuzeli svi, a nitko zbog toga nikoganije tužio samo zato jer je to “prirodno”.Vraga je prirodno! Trebalo se toga sjetiti i to primijenitina svakom dostupnom mjestu. I Apple je,međutim, tu dosljednost ispustio: ikone pokrenutihaplikacija više nisu samo ispražnjeni obrisi, pase na radnom stolu i u mapama više ne zna gleda lise ikona pokrenutoga programa ili neki od njezinihpotpuno nepotrebnih duplikata.Control panel za Macintosh 1.0, godina 1983.Slikarsko platno Susan Kare sastojalo se od rešetkesa samo 32 puta 32 piksela. Na raspolaganju jojje bilo tek 30 puta 30 piksela, polovica veličine poštanskemarke. Broj od 900 kockica možda djelujeraskošno, ali krije mnoge kreativne i komunikacijskeprobleme. Osim što se ikona crta kao potpuno razvijena,a računalo na temelju nje kreira upola manjeikone i njihove maske, simbol i u svom mikroizdanjumora bez pogreške ili zbunjivanja korisnika glatkopodsjećati na svoju “raskošnu” verziju. Alex Pang,koji je Susan Kare godine 2000. dubinski intervjuiraoza časopis biblioteke Sveučilišta Stanford, dobro jezamijetio da se pomicanjem i jednoga piksela u ikonipotpuno mijenja njezina percepcija.Susan Kare stvorila je i neke apsolutno neponovljivelikove, poput Clarusa, “kravopsa” (dogcow),Izbor alata za MacPaint, program za Macintosh i čuvena Gejša, 1983. godinasiječanj 2010.PC CHIP69