POMORSKO PRAVO TIVAT, 2011.

Iz svega gore navedenog, proizilazi da se kod ugovora o tajm čarteru vodistrogo računa o medjusobnom razgraničenju komercijalnih troškova i troškovavodjenja i eksploatacije broda. Tako, npr. naručilac plaća gorivo, ali tzv. lakomazivo, potrebno za podmazivanje brodskih mašina plaća brodovlasnik, jer je todio njegove obaveze održavanja broda u ispravnom stanju.8.2. Položaj zapovjednika broda (employment andIndemnity-klauzula)Naš Zakon odredjuje da kod brodarskog uvora na vrijeme za cjeli brod,zapovjednik broda mora da izvršava naloge naručioca u granicama ugovora iprema namjeni broda. Ova odredba našeg prava odgovara tzv. „employment“klauzuli u standardnim formama ugovora o tajm čarteru (klauzula br. 8 NYPE.a ibr. 9. Baltime-a). Ta klauzla uobičajeno glasi: „zapovjednik, iako postavljen odstrane brodovlasnika, biće pod uputstvima i naredjenjima naručioca u odnosu nazaposlenje, agenturu i ostale aranžmane.“ (misli se na aranžmane komercijalneprirode) broda.Klauzula o zaposlenju ima to dejstvo da je zapovjednik broda u obavezi, apreko njega i brodovlasnik da ispunjava komercijalne naloge naručioca. Zavrijeme trajanja ugovora o tajm čarteru odluke o zaposlenju broda su u rukamanaručioca. Naručilac odlučuje koje će vrste tereta brod da prevozi, pod kojimuslovima i na kojim relacijama. Za vrijeme trajanja ugovora obaveznu agencijskuslužbu po lukama obezbijedjuje naručilac, a kao što se vidi iz pomenutihugovornih odredbi, i svi drugi eventualni aranžmani komercijalne prirode su unjegovoj nadležnosti. Zbog svega navedenog, a posebno zbog širine kojom jeova klauzula formulisana u teoriji i praksi redovno se postavlja pitanje granicanjenog dejstva, odnosno preciznije rečeno kada zapovjednik broda ima pravo daodbije naloge naručioca, pa makar oni bili i komercijalne prirode. U tom pogleduod odlučujućeg značaja su ugradjena ograničenja u samom ugovoru, tzv.„Waranties“. Sudska praksa vodećih pomorskih zemalja u odnosu na ovo pitanjeje dosta bogata, a naše pravo vrlo precizno izražava osnovnu ideju o mogućimslučajevima, kada zapovjednik broda ima pravo da odbije naloge naručioca.Naime, Zakon kaže da kod ugovora o tajm čarteru naručilac ne može da odrediputovanje koje bi izložilo brod ili posadu broda opasnosti koja se u vrijemesklapanja ugovora nije mogla da predvidi, a ni putovanju za koje se ne možeočekivati da se obavi bez znatnijeg prekoračenja vremena za koje je ugovorsklopljen. Kada se ovome doda još zabrana prevoza tzv. nelegalnih i opasnihtereta, onda su postavljene granice odnosa izmedju naručioca i zapovjednika.Zapovjednik doduše ima pravo da odbije odredjene naloge naručioca i on će tosvakako uraditi kada uvidja da je ugrožena bezbijednost broda i ljudi na njemu,ali u nekim drugim manje opasnim situacijama, ukoliko smatra da odredjeninalog ne treba da izvrši, odnosno da ima pravo da ga odbije,on isti učinak može108