POMORSKO PRAVO TIVAT, 2011.

Naš zakon traži da se ugovor o kupoprodaji broda zaključi u pismenojformi i za to vezuje pravnu valjanost ugovora, ali ne sadrži druge odredbe osamoj kupoprodaji jer je to, kao što je rečeno, prepušteno materiji obligacionogprava, i to ne samo u našoj zemlji, već i u drugim državama svijeta. Ono što jespecifično za ugovor o kupoprodaji brodova jeste da je svjetska pomorska praksau ovoj oblasti stvorila odredjeni broj unaprijed pripremljenih formi ugovora(formularni, odnosno tipski ugovori) za zaključenje ugovora o kupoprodajibrodova. Većina svijetskih kupoprodaja brodova obavlja se na bazi najjpoznatijihstandardnih formulara tih ugovora, a to su norveška standardna forma ugovora okupoprodaji brodova (Saleform 1993.) ili japanska standardna forma takvogugovora (Niponsale iz 1974.).O sticanju svojine gradnjom broda u našem pravu regulisan je ugovor ogradnji broda kao specijalan pomorsko-pravni posao i naš ZPUP te odredbesadrži u čl. 463-474. Saglasno tim odredbama ugovor o gradnji broda, a i njegoveeventualne dopune, moraju da budu sačinjene u pismenoj formi pod sankcijomništavosti. Reguliše se i pitanje prava svojine na brodu dok gradnja traje, pazakon odredjuje da ukoliko ugovorom nije drukčije predvidjeno, brod dok je ugradnji pripada brodograditelju. Sama izgradnja broda reguliše se ugovorom ogradnji, s time što zakon odredjuje da se moraju poštovati pravila struke, što ukrajnjoj liniji znači da svaki brod sagradjen u brodogradilištu mora odgovaratiuslovima da mu se mogu izdati isprave o sposobnosti za plovidbu, i to kako onekoje su obavezne po zakonu, tako i eventualno druge isprave predvidjeneugovorom izmedju stranaka, a polazeći od namjene broda.U toku izgradnje broda naručilac gradnje ima pravo nadzora i to putemstručnih lica – inspektora gradnje. Inspektor ima znatna ovlašćenja u toku gradnjebroda, tako da može da obustavi gradnju ukoliko se brodograditelj ne pridržavaugovora, ili ukoliko, po nalazu inspektora, radi mimo pravila struke. Zbogovakvih ovlašćenja zakon precizno utvrdjuje medjusobni odnos izmedjuinspektora i brodogradilišta. Dalje, u zakonu se odredjuje da brodograditelj snosiodgovornost, kako za izvršene radove, tako i za nabavljene dijelove kojeugradjuje u brod, sem ukoliko ne uspije da dokaže da propuste nije mogao dauoči niti upotrebom dužne pažnje. Takodje, brodograditelj neće odgovarati zanedostatke ako su oni nastali na osnovu zahtjeva naručioca i njegovih inspektora,a pri tome je brodograditelj upozorio na mogućnost nastanka štetnih posledica odtakvih naloga. Uobičajeno je da brodograditelj nabavlja materijal za gradnjubroda, ali može se ugovoriti da materijal daje i naručilac, medjutim, i u tomslučaju brodograditelj odgovara za nedostatke materijala i o njima bez odlaganjamora da obavijesti naručioca. Konačno, složeno pitanje u vezi sa izgradnjombroda jesu sami planovi o gradnji broda, pa se postavlja pitanje ko je projektantbroda. Najčešće to je samo brodogradilište, ali ne mora uvijek tako da bude. Akoje brodogradilište i projektant ono odgovara za eventualne nedostatke u projektu,medjutim, ako nije, ono će ipak biti odgovorno za nedostatke u gradnji koji su41