Odraz br 5.pdf - Katolički bogoslovni fakultet, Split

O d r a zželi reći u teški filozofski rječnik nitiumnim akrobacijama zadiviti čitatelja.Rečenice su jednostavne a poruka jasnai iznimno životna. U napasti smo nazvatiovu knjigu svojevrsnim vodičemkroz život za ljude s problemima nonećemo to učiniti. Koliko god ona moglanekome pomoći u životu i konkretnojsituaciji ona je više od toga lucidnašetnja kroz misli nekolicine filozofa,osvjetljavanje dijelova njihove filozofijeiz perspektive mladog suvremenogfilozofa koji u 21. stoljeću razmišlja omladiću koji sjedi u vlaku i pokušava„upasti“ djevojci što sjedi nasuprot njemupritom se pitajući što bi u takvojsituaciji napravio Schopenhauer.U knjizi nema filozofskog nadmudrivanjaniti samodostatnog trabunjanjao smislu života. Jedan mojpoznanik, koji nikada nije čitao filozofskuliteraturu, rekao mi je kada jevidio naslov knjige: “Uf, to je za menepreteško“. Nisam mu stigao objasnitida se vara i da bi je on zasigurno bezproblema razumio. Jasno, postoji uvriježenistav da ono što je razumljivo ijednostavno ne vrijedi pa se više cijeneknjige i misli koje nismo uspjelishvatiti premda nam ništa ne koriste(osim da se u društvu pohvalimo kakosmo je pročitali). Upravo o tome pišede Botton: „Kad neku knjigu više nerazumijemo, obično zaključimo da jeveoma inteligentna“ 2 . Donosi i pomalošaljiv Montaigneov stav:“Ako u štivunaiđem na težak odlomak, nikad zbog2 Isto, str. 157.njega ne grizem nokte. Napadnem gajedanput ili dvaput pa odustanem (...)Ako mi jedna knjiga dozlogrdi, posegnemza drugom“ 3 .De Botton naizgled piše lako, uhodu ili dok razmišlja o naručivanjučokoladnog mlijeka u nekoj kavani pritomse sjećajući otrova kojeg je 2400godina prije ispio Sokrat. No ne stajena tome, pita se što mu taj filozofov čingovori danas, što iz njega može naučiti.Mudrost vadi iz „tame poredanihknjiga“ na polici i premješta je u danasi ovdje bez bojazni da će ona ostatineshvaćena (zbog toga što je sama posebi jasna i „liječi“ onoga tko se njomekoristi) ali i bez preuzetnih ideja o spašavanjusvijeta.Jednostavnost i jasnoća kod deBottona mi više izgledaju kao čin poniznostinego kao soljenje pameti.Da ne filozofiram dalje.Problemi i njihove „utjehe“Botton uzima Sokrata kao primjerčovjeka koji se zna nositi s neprihvaćenošću.Veliki grčki filozof, optuženda kvari atensko društveno tkivo, da jezakazao u štovanju bogova i da ga trebaušutkati, možda čak i ubiti, ostaje dosljedansebi i svojoj filozofiji. Preispitujućistavove svojih sugrađana i tražećiod njih da misle svojom glavom otkrivamanjkavosti i nelogičnosti općeprihvaćenih„istina“ te radije bira smrt negoslijepo pokoravanje stadu. „U Sokratune treba tražiti savjet o izbjegavanju3 Isto, str. 158.24