Odraz br 5.pdf - Katolički bogoslovni fakultet, Split

O d r a zjedini svijet, ovaj naš zajednički svijetkojega je Bog tako i toliko ljubio daje dao svoga Sina Jedinorođenca da sesvijet po njemu spasi. Čini mi se nakraju da se nismo baš dobro razumijeli.Ponavljam, ne postoje dva svijeta,nego samo jedan svijet. Crkva je u svijetu,kao što smo Vi i ja u tom istomsvijetu. Kad se bježi od tog svijetaonda se taj bijeg može shvatiti samokao bijeg od osobne odgovornosti ilibijeg od kršćanske odgovornosti zaspašavanje i ozdravljanje toga jedinogasvijeta. Crkva nije niti paralelnisvijet, a niti je jedan nadsvijet poredovog iskvarenoga i prokletoga svijetakoji nas okružuje. To je klasični maniheističkistav. To je teološki neodrživo.No, zajedno s tim dolazimo do poantecijelog našeg razgovora, a usudio bihse reći i do poante cjelokupnog našegkršćanskog svjedočenja u suvremenomedobu. Ne biti od svijeta ne znači neimati nikakve veze sa svijetom. Svijetje jedan. Vjernik živi i djeluje u svijetu,a da istovremeno nije od svijeta.Ne biti od svijeta znači ne slijediti zavodiljvostimaterijalizma, hedonizma,egoizma, konzumerizma, individualizma,relativizma, karijerizma, dvoličnostii konformizma. To su pojmovikoji skrivaju raznovrsne i sofisticiraneoblike podmuklog utjecaja i djelovanjazla u našoj suvremenoj zapadnjačkojcivilizaciji. Vjernik je, ipak, poslan bašu taj i takav svijet kojega treba svojimživotom, svojim djelovanjem, svojimsvjedočenjem spašavati i ozdravljati odnavedenih zavodljivosti zla. Tko je uostalomkadar povući točnu crtu izmeđutakozvanih dviju strana i utvrditigdje spomenute zle zavodljivosti počinju,a gdje završavaju? Nažalost, onesu posvuda, jer se tiču svakog čovjeka,i vjernika i nevjernika. Njih ima i udušama mnogih deklariranih vjernika.Crkvu je naš Gospodin poslao u svijetda uz stalnu pomoć Duha Svetoga nastavidjelo spasenja svijeta, ponavljam,jednoga jedinog svijeta, a ne da stvaralažne dojmove o postojanju nekog paralelnogsvijeta u kojemu ćemo se sviosijećati dobro i spašeno, ali ne zatojer zračimo božanskim i evanđeoskimživotom, nego samo zato jer to možemodokazati nekom papirnatom potvrdom.Kršćanstvo je život. Do danassmo već toliko naučili da predmodernakršćanska civilizacija nije nestala samozbog takozvanih vanjskih ili modernihneprijatelja, nego je kudikamo više nestalazbog unutrašnjih ili retrogradnihneprijatelja, to jest zbog onih koji suzloupotrebljavali kršćansko ime, a nisudavali nikakvo svjedočanstvo autentičnogakršćanskog života. Gospodinje Crkvu opskrbio svim božanskim ievanđeoskim sredstvima za spašavanjesvijeta. Gospodin je Crkvu poslao usvijet, kojega je on svojom žrtvom nakrižu spasio i otkupio, da u njega unosibožanske i evanđeoske vrijednosti itako ga spašava. U tom smislu želimodgovoriti na drugi dio Vašeg pitanjariječima da se svaki vjernik relativnolako može oduprijeti zavodiljvostimazla suvremenoga svijeta, jer za to postojisamo jedan kršćanski preduvjet.48