O d r a zKako studirati teologiju?Ivo BezinaNeka nitko ne misli da je dostatnočitanje bez unutarnjeg žara,razmišljanje bez pobožnosti,istraživanje bez divljenja,gledanje bez ushićenosti,radinost bez poštovanja,znanje bez ljubavi,umna darovitost bez poniznosti,proučavanje bez božanske milosti,prodornost uma bez božanski nadahnutemudrosti.(Sv. Bonaventura, Itinerarium mentis inDeum, Prol. <strong>br</strong>. 4.)Ako ste student, nemoguće je ne razmišljatio svom studiju!Ako ste student teologije, nemoguće je nerazmišljati o studiju teologije!Osobno iskustvoPitanje iz naslova postavio sam sebiveć prvih dana studija teologije. U potraziza odgovorom ono je prelazilo dugačakput kroz osobno iskustvo i još uvijekprelazi, zato se želim kratko osvrnutina njega. Došao sam na studij, iako s nebaš jasno definiranim idejama, ipak uzanosu i s entuzijazmom. Međutim, prviispitni rok, vremenski pritisak, teškoćeu učenju i zanos je splasnuo, a duh supočele osvajati misli i osjećaji izgubljenostii obeshra<strong>br</strong>enja. Teško je bilo tadarazumjeti što se događa. Vrlo <strong>br</strong>zo postalomi je dosadno studirati i čitati bilokakve teološke knjige. Mučio sam se sučenjem i čitav me studij nekako počeoumarati. Nisam mogao opipljivo doživjetinikakve plodove svoga studiranja.Cjelokupnost mojeg studiranja svela sena relaciju <strong>fakultet</strong> – radni stol, tako daje studij ostao zatvoren u individualni,osamljeni rad.Mislio sam da mogu imati, na jednojstrani, redoviti studij čija će uspješnostovisiti samo o vremenu koje bih provodioza knjigom (tj. učenju), a na drugojstrani, povremeni duhovni život kojegsam vodio uglavnom po ‘osjećaju’, i tokao dvije zasebne cjeline. Mislio sam damogu ‘uspješno’ studirati bez iskustva umolitvi, bez borbe za vjeru, bez napora uduhovnosti, bez povezanosti sa životom.Istina, govorili su mi o tome kako studiratiteologiju, i znam da su se najčešćespominjale riječi vjera, molitva, konkretniživot. Ipak, te upute i savjeti nisu semogli ozbiljnije zaustaviti u meni, svedok se neko nutarnje nezadovoljstvo postojećimnačinom studiranja nije počelokonkretizirati u pitanje „kako studiratiteologiju?“, pitanje koje je sada imaloegzistencijalni izvor u mojoj nutrini.Na to pitanje želim pokušati odgovoriti,50
S U S R E T U I S T I N Iostajući svjestan da će to biti nepotpunodgovor, jer se radi o stvarnosti koju jepotrebno trajno preispitivati bar za vrijemestudija, a on i za mene još uvijektraje.Smisao pitanjaMožda pitanje, na prvi pogled, izgledasmiješno jer je odgovor, na prvi pogled,jednostavan i samorazumljiv. Kakostudirati teologiju? Pa, onako kako sestudira bilo koji <strong>fakultet</strong>. Onome tkoteologiji prilazi kao i bilo kojem drugomstudiju, odnosno samo kao studijute stoji neutralan naspram predmetakojega proučava, odgovor je dovoljan, aako bismo kao kriterij uzeli prolaznosti ocjene odgovor se pokazuje i uspješan,štoviše, provjeren u praksi na samomstudiju teologije. S druge strane, onometko je teologiju doživio, ne samo kaostudij, nego ponajprije kao poziv (a onato i jest!), ili se barem kreće u smjeru daje kao takvu prepozna, te nije neutralanu odnosu na predmet kojim se bavi,i sam način studiranja postaje pitanjeodgovornosti i vjernosti pozivu, te takonadilazi kriterij prolaznosti i ocjena, pai samoga teološko znanja – ukoliko gapojmimo kao „samo“ naučeno. Dakle,odgovor unaprijed ovisi o tome što tkoshvaća pod teologijom, a onda i o tomešto sam studij teologije za nj znači.S obzirom na ova temeljna razlikovanjastudij teologije nalazi se danas uposebnoj situaciji. Budući da je teološkistudij otvoren i laicima, a predavanja jemoguće pratiti kao i predavanja iz drugihdisciplina, studenti, a posebice laici,„mogu podleći opasnosti da teologijupromatraju kao disciplinu svedenu narazinu ostalih znanstvenih područja“.Na taj način teologija za mnoge studentepostaje tek jedan segment životnogplana, bilo manje jasnog (npr. upisatineki studij), ili više jasnog (npr. postatiučitelj-vjeroučitelj, pa čak i biti svećenik).Sukladno toj svijesti biti upućen ‘o’Bogu (theo-logia) čini se kao i biti upućenu kemiju ili engleski jezik, kako je tozgodno primijetio H. U. von Balthasar. 1Ovakav pristup teologiji samo kao jednojod mnogih znanstvenih disciplina,relativizira samu teologiju jer ne uvažavanjenu specifičnu narav koja ostajerelevantna kako za istinsko ‘znanstveno’bavljenje teologijom tako i za sam studijteologije. Na ovaj, danas udomaćenpristup studiju teologije (koji nije zaobišaoni moj <strong>fakultet</strong>) valja nam odmahodgovoriti.Teologija nije tek jedna znanstvenadisciplina koja bi se mogla svesti naistu razinu s drugim disciplinama, niti semože autentično studirati na način kakose studiraju ostale discipline. Specifičnanarav teologije – po kojoj se ona razlikujeod drugih studija – zahtjeva poseban pristupi vrednovanje, a određena je prvenstvenonjezinim predmetom i izvorom.Predmet teologije je objava, a stvarnostsadržana u toj riječi takve je (nad)naravida je nemoguće „istražiti njezin sadržajkao danost kojom raspolažemo i koja jeu sebi zaključena, i koja bi se mogla usporeditis drugim područjima ljudskogznanja“. 2 A u pogledu njezinog izvora1 Usp. H. U. von Balthasar, Nova pojašnjenja,KS, Zagreb, 2005, str. 152.2 Isti, Teologija i svetost, u: Hercegovina franciscana,4 (2008), <strong>br</strong>. 4., str. 177.51