Odraz br 5.pdf - Katolički bogoslovni fakultet, Split

O d r a zuvjerljivog obrazloženja pojedinačnemoralne norme za konkretno djelovanjei ponašanje u konkretnim okolnostima.Tu se često susreće s velikimotporom. Ta činjenica potvrđuje daživimo u drugačijem svijetu od dojučerašnjegsvijeta. To opet ukazuje napotrebu kritičkog redimenzioniranjaslijepe poslušnosti u korist angažiraneposlušnosti prema objektivnoj i obvezujućojistini.U veoma širokim razmjerima uočenje procjep između teorijske etikei stvarnoga života! Nalazimo se predproblemom implementacije teorijskeetike u naš život te dolazimo do zaključkada u ovome slučaju teorijskaetika postaje sama sebi svrhom?Rekao bih da je to samo dojam, ane stvarna činjenica. Vaše prethodnopitanje je smisleno pokazalo, iako mojodgovor možda nije kvalitetno dokazao,koliko je važna i bitna etička teorija,a to je temeljno tumačenje i razumijevanje,ljudskog djelovanja i ponašanjaukoliko je specifično ljudsko, aonda u kršćanskom kontekstu ukolikoje i specifično kršćansko. Prema tome,ljudsko i kršćansko djelovanje nikadne implementira u konkretni životetičku teoriju, jer etička teorija nije nizamišljena za praktičku implementaciju.U konkretni život se implementirakonkretno djelovanje i ponašanje.Zapravo konkretni život jest satkanod nepreglednog mnoštva konkretnihdjelovanja i ponašanja. No, da bi pojedinacdjelovao dobro, da bi djelovaoispravno, on treba znati kako trebadjelovati, kako se treba ponašati. On,nadalje, treba znati što je dobro, a štozlo. On treba imati razvijenu rasudnumoć u razlikovanju dobra i zla, ispravnogod neispravnog. Zadaća je etičketeorije da rasvijetli, da protumači, daobrazloži, da iznese argumente u prilogovoga, a protov onoga djelovanja.Ako se stječe dojam da teorijska etikapostaje samoj sebi svrha, a s čime bihse donekle složio, onda to potkrjepljujemoje opaske iz ranijeg odgovora, naimeda etička teorija treba imati takvusadržajnu i metodološku konfiguracijukoja omogućava prodor u pameti i srcapojedinaca, a to će moći samo ondakada jezik i pristup etičke teorije uzimajuozbiljno i dosljedno konkretnoegzistencijalno iskustvo onih kojimase obraća. To je problem istovremenostietičke teorije i konkretnoga životapojedinaca. Ako etička teorija nudiodgovore na određena pitanja, a teodgovore malo tko percipira ozbiljnoili tek rijetke uspijeva dirnuti u samudušu, tada se slažem s Vama da je problemu etičkoj teoriji, odnosno u njezinojneistovremenosti sa konkretnimi stvarnim životom. No, ni ta činjenicane čini etičku teoriju suvišnom, negoje samo razotkriva u njezinoj zastrajelosti,to jest u njezinoj zakočenosti namentalni sklop jedne povijesne epohekoja je nepovratno nestala ili jednogasvijeta koji se je stubukom izmijenio.To dokazuje da se i etička teorija trebarazvijati i usavršavati. Ona treba pratitikonkretni život ljudi u konkretnim eg-46