broj 2 - Katolički bogoslovni fakultet, Split

126

SADRŽAJ - CONTENTS127ČLANCI I RASPRAVE129 Marijan Mandac, Isus - Veliki Svećenik prema poslanici HebrejimaJésus - le Grand prêtre dans l’ Épître aux Hébreux159 Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotau Splitsko-dalmatinskoj županijiResearch on some moral values in Split-Dalmatian CountyLITURGIJA – SVETI SUSRET183 Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremenaPRAKTIČNA TEOLOGIJA202 Jure Šimunović, Bog je ljubav - Deus caritas estPrva enciklika pape Bendeikta XVI.211 Romano Guardini, Hrabrost219 Anđelko Domazet, Kratke propovijediPRIKAZI, OSVRTI, OCJENE237 Medard Kehl, Und Gott sah dass es gut sah. Eine Theologie derSchöpfung240 Donath Hercsik, Der Glaube. Eine katholische Theologie desGlaubensaktes242 Primljene knjige

128

ČLANCI I RASPRAVEMarijan MandacISUS - VELIKI SVEĆENIK PREMA POSLANICI HEBREJIMAUDK: 227.87.07232.32Izvorni znanstveni članakPrimljeno 1/2007.2129SažetakU članku se zanimamo za svećeničku i velikosvećeničkuulogu Isusa iz Nazareta. U tu svrhu pred sebe stavljamo PoslanicuHebrejima. Svekoliko je Isusovo djelo posredničko i zato je u cjelinisvećeničko. Od pet puta što se Isus u Novome zavjetu nazivaposrednik, tri su mjesta upravo u Poslanici Hebrejima.Posve je razumljivo što je pisac u Poslanici Hebrejima najužepovezao Isusovo svećeničko djelo i ljudski grijeh. On uči da je Isusočistio ljudski rod od svih grijeha.Pisac u Poslanici Hebrejima rado ponavlja da je Isusovosvećeničko djelo učinjeno u korist svih ljudi. Tu nema nikakvaizuzetka. Moglo bi se čak kazati da se plod Isusovog svećeničkogačina proteže i odnosi na svako stvorenje i svekoliki svemir. Usvakome slučaju Isusovo je djelo dovršeno i dogotovljeno. Ono sene ponavlja. Učinjeno je jednom za svagda.Razumije se da je Isus svećenik jer je na križu prikazao žrtvu.To je njegovo tijelo. On je žrtvena prinosnica. Ali Pisac bez dvojbeuči da je Isusu vječni Veliki svećenik i u nebeskome hramu.Ključne riječi: očišćenje, grijeh, svećenik, savez, posrednik,otkupljenje, oproštenjeUvodNaslov koji smo postavili za ovaj članak nameće se sam posebi i gotovo je neizbježan. Ako govorimo o Isusovu svećeništvui velikosvećeništvu u Novome zavjetu, tada je posve nužno

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima130pred sebe staviti Poslanicu Hebrejima. Istina je da se možda uzveliki napor o otajstvu koje kanimo promatrati može poneštonaslutiti i na nekim drugim novozavjetnim tekstovima, alise o njemu izravno, iscrpno i duboko zapravo govori samo uPoslanici Hebrejima. Stoga sve drugo ostavljamo po strani i svojumisao usredotočujemo jedino na taj novozavjetni spis. Iz njegaodabiremo određeni broj redaka koji nam omogućuju baremnazreti i donekle dokučiti kako su novozavjetni kršćani shvatili irazumjeli Isusa kao svećenika i njegovo velikosvećeništvo.U članku idemo od retka do retka kako se pojavljuju utoj novozavjetnoj poslanici. Kod toga redovito izdvajamo naizvornome grčkome onaj dio koji posebice tumačimo. Budući dane navodimo redak u cjelini jer ga čitava ni ne tumačimo, uobradi se osjeća određena nejasnoća i stanovita nepreglednost.To i sami vidimo. Ali kada se pročita cijeli prikaz djela koji se uretku razglaba lako se vidi smisao svega napisanoga. 11. Heb 1,3Iz veoma dubokoga i slojevitoga trećega retka koji smonaznačili ovdje za razmišljanje i tumačenje 2 izdvajamo jedinoizričaj kaqarismo.n tw/“n Ša`martiw/n poihsa,menoj “obavivši očišćenjagrijeha”. Očito je Pisac u navedenim riječima imao na pametidjelo što ga je utjelovljeni Sin Božji izvršio za svoga zemaljskogaživota. Pisac je iz Isusova djela odabrao onu stranu koja najboljeodgovara cijelome i glavnome sadržaju njegova spisa kaozaokruženoga djela. To je očišćenje ljudskoga roda od grijeha.Riječ kaqarismo.j, čišćenje, ne rabi redoviti niti klasični grčkijezik. 3 To je u načelu riječ biblijskoga grčkoga. 4 Pisac je naznakomtw/“n Ša`martiw/n, grijeha, jasno rekao o kojemu je i kakvome čišćenjuon u Heb 1,3 razmišljao. To je čišćenje od ljudskih grijeha, tw/“n1Ovdje spomenimo najkompetetnije djelo za ovu temu, a to je: A. Vahoye, Sacerdotiantichi e novo sacerdoto secondo il Nuovo Testamento, Torino, 1990. Tusu i dva novija članka na hrvatskom jeziku: N. Hohnjec, “Isus Krist Sin Božji iVeliki Svećenik. Tumačenje Psalma 2 u Poslanici Hebrejima”, u: Interpres Verbi,Ziral, Mostra 1998., 157-175; B. Lujić, “Otkupitelj u Poslanici Hebrejima”, u:Isti, Isusova otvorena natropologija, KS, Zagreb 2005., 231-256.2Usp. C. SPICQ, L’Épitre aux Hébreux, II., Études Bibliques, Paris, 1953., 10.3Usp. A. BAILLY, Dictionnaire grec- francias, Paris, 1903., 9914Usp. C. Spicq, L’Épitre aux Hébreux, I., Etudes Bibliques, I., Paris, 1952., 306bilj.5.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158Ša`martiw/n. Tako pred sobom imamo riječ Ša`marti,a, grijeh. To je jednaod veoma brojnih riječi pomoću kojih Biblija izražava zbilju kojaje grijeh. 5 Biblija inače ima veoma složeno poimanje grijeha. 6 Mito ne možemo cjelovito ni potanko ovdje obrađivati. Tek moramoistaknuti da svaki ljudski grijeh kalja i onečišćuje dušu. Zatoje grijeh ćudoredna mrlja i prava nečistoća. Mrlja grijeha dušuodvaja od Boga koji je sama čistoća i svetost. Otuda dolazi težinagrijeha koji neminovno dušu prekriva tamom i nečistoćom. 7Kada se ima pred očima ta mračna strana grijeha, razumijemozašto je Pisac u Heb 1,3 naznačio da se Isusovo djelo sastoji u“čišćenju grijeha”.Pisac je pak jasno naznačio da je Isus djelo čišćenja doistaveć izveo. To je izrazio riječju poihsa,menoj. To je glagol poie,w. Onuz druga značenja, znači “proizvesti”, “izvesti”, “učiniti”. 8 Pisacje upotrijebio medijalni aoristni oblik. Sigurno je tako postupio snamjerom i svjesno. Tako je istaknuo da je “čišćenje grijeha” djeloutjelovljenoga Sina. To je čišćenje dovršeni čin koji se jednom upovijesti dogodio. Nema dvojbe da Pisac na pameti ima Isusovusmrt na križu i prolijevanje Kristove krvi. Ta je krv očistila grijehejer je krv novozavjetnoga Velikoga svećenika Isusa Krista. Pisacu nastavku svoga djela podrobno i opširno pojašnjuje zgusnutunaznaku koju je kao jezgru i bit svoga učenja zabilježio već uHeb 1,3.Kod tumačenja Heb 1,3 nismo se obazreli na određeneinačice koje se u rukopisima pojavljuju i donekle pojašnjuju inadopunjuju grčki dio koji smo imali pred očima. Mi smo sedržali uvriježenoga i općenito prihvaćenoga čitanja navedenogaretka. 91315Usp. G. PIDOUX, Péché, Vocabulaire Biblique, J.J. von ALLMEN, Neuchâtel,1964., 223; B. RIGAUX, Saint Paul, Les Épitres, aux Thessaloniciens, ÉtudesBibliques, Paris- GEMBLOUX, 1956., 451.6Usp. G. PIDOUX, Péché, VB, 222-224; J. HÉRING, Péché, VB, 224-226; L.SCHEFFCZYK, Peccato, Dizionario Teologico, H.FRIES-G.RIVA, II., Brescia,1967., 586-590; R. BULTMANN, Theologie des Neun Testaments, Tübingen,1968., 239-254.7O grijehu kao nečistoći vidi: C. SPICQ, Hébreux, II., 134; C. SPICQ, Hébreux, I.,306.284-285; C. SPICQ, Théologie morale du Nouveau Testament, I-II., ÉtudesBibliques, Paris, 1965., 210; D. LYS, Pur, VB, 241-242.8Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1580-1581.9O tim inačicama vidi: M. METZEGER, The Greek New Testament, Stuttgart,1994., 741; A. MERK, Novum Testamentum graece et latine, Roma, 1957., 710;Traduction oecuménique de la Bible, Nouveau Testament, Paris, 1981., 677bilj. i.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima2. Heb 2,9132U Heb 2,9 čitamo izričaj u““`pe.rpanto,j. Izdvojili smo ga i takoistaknuli jer Pisac pomoću tih riječi obrazlaže smisao i značenjeIsusove velikosvećeničke smrti na križu. Da bismo izričaj štobolje i cjelovitije razumjeli, kratko se zaustavljamo kod u““`pe,r i kodpanto,j. Riječ u““`pe,r je prijedlog. Ima dosta značenja. 10 Mi izdvajamodva jer se mogu primijeniti na tvrdnju u Heb 2,9. Tako u““`pe,r možeznačiti “u korist” i “umjesto”. Inače u Poslanici Hebrejima u““`pe,rdolazi češće nego u drugim novozavjetnim spisima. 11 To pokazujeda je Piscu poslanice posebno prisan i drag.Izričaj panto,j zapravo je genitiv od pa/j što znači “svaki”. 12Ali genitiv panto,j može biti genitiv muškoga i srednjega roda jerje oblik isti. Uzmemo li da je panto,j u Heb 2,9 genitiv muškogaroda, tada u Heb 2,9 piše da se Isusova smrt zbila u koristodnosno umjesto “svakoga”, tj. svakoga čovjeka. Prema tomeizričaj panto,j obuhvaća svakoga čovjeka i zato sve ljude, cijeločovječanstvo. Nitko nije izuzet. Plod je Isusove smrti baština idobro svekolikoga ljudskoga roda. Jasno je da tako možemo ismijemo razumjeti panto,j u Heb 2,9.Rekli smo da u““`pe,r može značiti “u korist” i “umjesto”. Lakonam je razumjeti ako u““`pe,r shvatimo “u korist” u Heb 2,9. TadaPisac tvrdi da je Isus preminuo “u korist” svakoga čovjeka izato svih ljudi. Njegova je smrt donijela korist svemu ljudskomerodu.Ali ne želimo posve isključiti mogućnost da u““`pe,r u Heb 2,9također može značiti “umjesto” jer to značenje nerijetko ima nadrugim mjestima u Novome zavjetu. 13 Pisac je mogao kazati daje Isus umro “umjesto svakoga” jer tada ima na umu smrt 14 kaozbilju koja čovjeka dušom odvaja od života koji je Bog. Tu je smrtIsus uništio svojom smrću “umjesto” svih nas. 15 Priznajemo daje to tumačenje teže. Ipak smo ga naznačili jer je barem u Heb2,9 moguće i jer je duboko.10Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1998-1999.11Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 369 bilj.l.12Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1495-1496.13Usp. F. AMIOT, L’ Enseignement de Saint Paul, Bibliothèque de Théologie, Deslée,1968., 170 bilj2; P. BENOIT, Exegèse et Théologie, II., Paris, 1961., 158bilj. l.14O smrti u Bibliji vidi: P. HOFFMANN, Morte, DT, II., 402-413; J.J. von ALLMEN,Mort, VB, 186-189.15Usp. P. BENOIT, Exégèse, II., 158 bilj. l.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158Preostaje nam još osvrnuti se na pretpostavku da panto,jmože biti genitiv srednjega roda od pa/n. U tome se slučaju dobivadrukčije tumačenje. Riječ pa/n znači “svako”. Prema tome, s panto,ju srednjemu rodu Pisac kaže da je Isus umro u korist “svakoga”,tj. svakoga bića. Pred očima više nema samo ljudski rod većsvako stvorenje ili cijeli svemir. Sve što postoji ima na svoj načinkorist od Isusove smrti. Ni to pojašnjenje koje su zastupali nekitumači ne smijemo posve isključiti. Znamo da je apostol Pavaou Rim 8,19-23 temeljito utvrdio 16 da sav svijet i svako stvorenobiće ima dijela u ljudskome spasenju i otkupljenju što je plodsmrti koju je podnio Isus Krist, Veliki svećenik. 171333. Heb 2,10Iz naznačenoga mjesta 18 najprije izdvajamo izričaj to.n avrchgo.n th/j swthri,aj. Želimo ga potanje obrazložiti. Ipak se duže nezadržavamo kod riječi swthri,a. Ona na grčkome znači spas,spasenje. 19 Njome se u kršćanstvu 20 redovito označuje djelo Isusakoji se naziva Spasitelj. 21 Zauzvrat nešto duže promatramo riječavrchgo,j. Njome se u Heb 2,10 označuje Isusu Krist. Čini se da jeto veoma drevni kristološki naziv. 22 Ipak se nije dugo zadržao uopćem imenovanju Isusa iz Nazareta. Kristološki naziv avrchgo,j uNovome zavjetu susrećemo u Poslanici Hebrejima 23 dvaput i istotoliko puta u Djelima apostolskim. 24Glede riječi avrchgo,j najprije ističemo da se ona zapravosastoji od dviju riječi koje su već zasebno i odvojeno bogateznačenjima. Prva je riječ avrch, . Ona doslovno označuje ono štose nalazi ispred i na prvome mjestu. Stoga avrch, uz sve drugo16Usp. S. LYONNET, Les Étapes du mystère du salut selon l’Épître aux Romains,Bibliothèque oecume’ nique, 8, Paris, 1969, 187-213; TOB, 474 bilj: l,f,h,k,m.17Za cijeli izričaj vidi C. SPICQ, Hébreux, II., 25.18Usp. C. SPICQ, Hèbreux, II., 36-40.19Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1891.20Usp. F. MICHAELI, Salut, VB, 275-277; P. BONNARD, Salut, VB, 277-278; W.TRILLING, Salvezza, DT, III., 207-213.21Usp. O. CULLMANN, Christologie du Nouveau Testament, Neuchâtel, 1966,206-212; P. BONNARD, Jésus, VB, 141.22Usp. Heb 2,10 i 12,2.23Usp. Dj 3,15 i 5,31.24Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 281.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima134može značiti početak, izvor, temelj, počelo. 25 Druga je riječ avgw sbrojnim značenjima: voditi, pratiti, zapovijedati, obrazovati. 26 Nagrčkome avrchgo,j označuje 27 nekoga tko je osnovao i utemeljio nekigrad. On mu je dao ime, ali se za isti grad brine i skrbi. Riječ možetakođer označiti nekoga vojničkoga zapovjednika i građanskogapoglavara. Podjednako se riječju avrchgo,j izriče da je netkonečemu uzrok i izvor. Posebice treba naglasiti da u Septuagintiavrchgo,j redovito označuje onoga tko je začetnik, utemeljitelj iglava neke obitelji, plemena, rase. 28 Na temelju kazanoga riječavrchgo,j možemo uistinu različito prereći i prevesti. U tu sesvrhu dade prema prilikama posegnuti za riječima: početnik,vođa, utemeljitelj, pokretač, osnivač, vladar, glava. Nabrojenopokazuje da se nije lako opredijeliti kada je u pitanju smisao iznačenje izričaja avrchgo,j swthri,aj u Heb 2,10. Svakako svekolikoljudsko spasenje u Isusu ima začetnika, vođu, utemeljitelja ipokretača. Ljudskoga spasenja nema bez Isusa Krista. Jasno jeda u djelo spasenja nužno i neminovno treba ubrojiti i Isusovodjelo ukoliko je ono svećenički i velikosvećenički čin. 29Pisac također u Heb 2,10 naznačuje da je Bog “po patnjama”Isusa “usavršio”. Izričaj koji želimo tumačiti u izvorniku doslovnoglasi: dia. paqhma,twn teleiw/sai. Riječ pa,qhma prema rječniku 30označuje i izražava svaku vrst događaja što se zbiva i tegotnopogađa ljudsko tijelo ili ljudsku dušu. Riječ se posebno odnosina neugodne događaje koji nanose bol i patnju duši i tijelu.U izričaju koji osvjetljujemo 31 riječ pa,qhma prije svega označujetjelesne i duševne patnje što ih je Isus podnio za vrijeme svojesmrtne muke na križu. Ali po sebi tu ne bi trebalo isključiti bilokoju patnju koju je pretrpio tijekom cijeloga svoga zemaljskogaživota. Sve su Isusove patnje našle svoj konac i puni smisao u“patnjama” njegove posljednje muke.U naznačenome grčkome izričaju također imamo glagol teleio,w.Njega nije lako razumjeti. 32 Inače Pisac veoma često rabi glagol25Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 19-20.26Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 38; A. BAILLY, Dictionnaire, 281.27Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 38.28Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 38-39.386; C. SPICQ, Hèreux, I., 124 bilj 3,301.29Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1437.30Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 39-40.31Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1909.32Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 214.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158teleio,w, imenicu telei,wsij (savršenost) i pridjev te,leioj (savršen). Toje dobrim dijelom obilježba i vlastitost Poslanice Hebrejima. 33Glagol teleio,w ima veliki broj značenja. Sva nekako pomažuda se cjelovitije shvati njegov smisao u Heb 2,10. Tako teleio,woznačuje da se neka praznina ispunila ili da se dovršilo iupotpunilo što se započelo. 34Glagol teleio,w u klasičnome grčkome 35 može izraziti misaoda je neko određeno vrijeme proteklo. Ono je bilo nužno da seneki posao privede kraju te tako postigne vlastiti cilj i svojukonačnu svrhu. Na taj način određeni pothvat dosegne najvišidomet svoga razvoja, svoju puninu i posljednju dozrelost. 36Naročito je potrebno istaknuti 37 da teleio,w u Septuaginti imaiznimno značenje koje se zapravo odvaja od uobičajenoga. Topokazuje da je teleio,w tada čvrsto utvrđeni pojam. U Septuagintiglagol teleio,w znači “posvetiti” i to posvetiti za svećenika.Posvećenjem se naznačuje da je posvećeni dovoljno pun, savršeni upotpunjen te može preuzeti i vršiti svećeničku službu.Naše napomene dovoljno pokazuju da nije lako razumjetišto zapravo teleiw/sai znači u Heb 2,10. Bez sumnje Pisac drži daje Isus “po patnjama dovršen”. Patnje su Isusa konačno, do krajai u punini usavršile da može biti svećenik. Svakako govoreći oIsusovome “dovršenju po patnjama” u Heb 2,10 Pisac nipoštonema pred očima napredovanje u savršenosti po kreposti. Isusu“po patnjama” postaje svećenik koji osjeća patnju onih kojimaje svećenik. Isus je stekao savršenstvo jer je kroz “patnje” došaodo krajnjega cilja svoga zemaljskoga života. Svojim je patnjamasve ispunio, dovršio i dokončao. 381354. Heb 2,11Nadahnuti novozavjetni pisac u Heb 2,11 Isusa oslovljuje“onim koji posvećuje”, a ljudi koji su prihvatili vjeru i dobili milostnaziva “onima koji su posvećeni”. Posvećenje je plod djela Isusa33Usp. C. SPICQ, Morale, 684 bilj.3.34Usp. C. SPICQ, Morale, 682 bilj.l.35Usp. C. SPICQ, Agape dans le Nouveau Testament, Analyse des textes, ÉtudesBibliques, Paris, 1959., 247.36Usp. TOB, 679 bilj. h; C. SPICQ, Hébreux, I., 286 bilj. 637Usp. C. SPICQ, Hébreux, I., 282, 123 bilj.3; C. SPICQ, Hébreux, II., 118.38Usp. C. SPICQ, Hébraux, I., 307-308.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima136ukoliko je svećenik. Njegovom su žrtvom ljudi “posvećeni”. 39 Pisacu Heb 2,11 polaže temelj i pokazuje razlog zašto je Isus “posvetitelj”svih “posvećenih”. To je zato što su “svi iz jednoga” („evx eǹo.j pa,ntej).Jasno je da se pa,ntej, svi, odnosi na Posvetitelja i posvećene. Za“sve” Pisac poslanice tvrdi da su “iz jednoga” ( evx eǹo,j). Upravo tajizričaj utvrđuje i zasniva zajedništvo i najužu povezanost izmeđuIsusa koji je Posvetitelj i ljudi koji su po njemu posvećeni. Naneki način bez toga jedinstva nema zajedništva niti je moguće daIsusovo djelo posvećenja postane dio i baština posvećenih.Treba, prema tome, utvrditi u kojemu smislu Pisac shvaćavlastiti izričaj evx e`no,j. Tu se nalazi njegov temeljni dokaz i ključ zarazumijevanje Isusova svećeničkoga čina u svoj dubini i punomerasponu i opsegu. Po sebi e`no,j može biti drugi padež jednineod ei-j , jedan, i „e]n, jedno. Vjerojatno je to razlog raznolikometumačenju cijeloga izričaja evx e`no,j.Neki misle da je “jedan” od kojega potječe Posvetitelj iposvećeni zapravo Bog Otac. On je konačni izvor i pravo vrelosvega. Od njega dolazi Isusu Posvetitelj i kao čovjek i kao Bog.Ali od njega dolaze i posvećeni jer su ljudi. Drugi pomišljaju daje Pisac u Heb 2,11 napisao evx e`no,j imajući to pred očima prvogačovjeka Adama koji je bio jedan. Od Adama pak potječu sviljudi kao i sam Isus koji je “Riječ postala tijelo” (Iv 1,14). Prematome, Adam povezuje Isusa “posvetitelja” i ljude “posvećenike”.Uostalom sv. Luka Isusovo rodoslovlje u Lk 2,11 izrijekom uzdižesve do Adama.Spominjemo i to da su neki pošli od Abrahama tumačeći evxe`no,j u Heb 2,11. Očito su imali na umu da je Abraham 40 ličnostkoja svojom vjerom sjedinjuje cijeli ljudski rod pa i Isusa Krista.U svakome slučaju Pisac u Heb 2,11 ima na pameti Utjelovljenjekao čin koji zasniva i utemeljuje Isusovo svećeničko značenje zasvekoliki ljudski rod. 415. Heb 2,14U Heb 2,14 sveti Pisac posve jednostavno, razgovijetno isvakome razumljivo utvrđuje činjenicu Gospodnjega utjelovlje-39Usp. J. L. LEUBA, Noms, VB, 196-197.40Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 40-41.41Tumačenje za cijeli redak pruža C. SPICQ, Hébreux, II., 42-43

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158nja. 42 Kaže da je Sin Božji “postao sudionikom” 43 u “krvi i mesu”što je zajedničko svim ljudima. Sin u tim zbiljama ima kao svakidrugi čovjek “podjednako” 44 udjela. Pisac u istome retku naznačujesmisao Isusova utjelovljenja. Veli da se ono zato zbiloda Isus svojom “smrću obeskrijepi” (katargh,sh|) onoga koji imašemoć smrti, to jest đavla”(to.n dia,bolon).Najprije pojašnjujemo riječ dia,boloj, đavao. Grčka riječu svome doslovnome značenju i smislu naznačuje nekogatko uzrokuje mržnju i zavist. 45 Ali nema nikakve dvojbe danadahnuti Pisac u Heb 2,14 “đavla” poima kako Biblija općenitoshvaća onoga koga semitski naziva satan. 46 Otuda polazeći uBibliji dia,boloj označuje protivnika koji na poseban način dolazido izražaja kao tužitelj na sudu. Ali riječ dia,boloj također možeznačiti prokazatelj, klevetnik, ocrnjivač, ogovaratelj. 47 Od brojnihbiblijskih naziva za đavla također spominjemo naziv avnti,dikoj.Riječ po sebi označuje protivnika kod parnice. 48 To je tužitelj kojikod tužbe na suđenju stoji s desne strane optuženoga i protivnjega govori. 49 Taj se naziv 50 za đavla nalazi u 1 Pt 5,8.Nama je za razglabanje posebno važno istaknuti da se uPismu kao naziv za đavla također susreće naziv avnqrwpokto,noj.Riječ znači “čovjekoubojica”. 51 Čitamo je u Iv 8,44. Ivan đavlanaziva “čovjekoubojicom od početka”. 52 Jedva može biti dvojbeda Evanđelist zapravo ima na umu činjenicu da je čovjek predBogom umro tjelesno i duhovno kada je đavao pod likom “zmije”(Post 3,1) praroditelje naveo na grijeh. U Mudr 2, 24 izrijekom pišeda je “đavlovom zavišću smrt ušla u svijet”. Zbog navedenoga Ivanu Iv 8,44 đavla naziva “čovjekoubojicom”. Mislimo da odatle polazi13742U izvorniku je značajni glagol mete,cw: usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1267-1268;C. SPICQ, Hébreux, II., 43.43U izvorniku je prilog paraplesi,wj. Jedino se tu nalazi u cijeloj Bibliji. Doslovno znači“gotovo sličan”: usp. A. Bailly, Dictionnaire, 1472; C. SPICQ, Hébreux, II., 43.44Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 463-464.45Usp. J. HÉRING, Diable, VB, 65; B. RIGAUX, Thessaloniciens, 462; C. SPICQ,Morale, 638 bilj.3.46Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 463-464.47Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 178.48Usp. C. SPICQ, Les Épitres de saint Pierre, Sources Bibliques, Paris, 1966.,174.49Usp. C. SPICQ, Pierre, 174.50Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 163.51Usp. M.J. LAGRANGE, Évangile selon saint Jean, Études Bibliques, Paris, 1927,248; TOB, 316 bilj.e; La Sacra Bibbia, Garzanti, 1964., 1981.52Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1409.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima138i Pisac u Heb 2,14 gdje kaže da đavao “ima vlast” nad “smrću”. Onju je prouzročio jer je začetnik grijeha koji uzrokuje smrt.Međutim, Pisac u Heb 2,14 bilježi da je đavao dotadašnjuvlast nad smrti izgubio snagom Isusove smrti na križu. On se tuposlužio glagolom katarge,w. Općenito u grčkome katarge,w značiostaviti nedjelatnim, nečije ruke ostaviti nezaposlene. Kada jeriječ o zakonu, katarge,w naznačuje da je neki zakon dokinuti poništen. Ali katarge,w dodatno i snažno izražava da je neštouništeno i razoreno. Gotovo se sva navedena značenja trebajuprimijeniti na Heb 2,14. Tu je Pisac kazao da je “vlast” đavlauništena i razorena. Nje više nema. Đavao je pobijeđen. To jeučinila Isusova smrt. Ako je đavao dotada kao začetnik grijeha ismrti imao “vlast” nad ljudima, sada je izgubio svako pravo nadčovjekom. Isus je čovjeka u potpunosti oslobodio od đavla. To jeučinio na konačan način svojim preminućem na drvetu križa. 53Poznat je pak trajni spor između Isusa i đavla tijekomGospodnjega zemaljskoga života. O tome bjelodano svjedočebrojna novozavjetna mjesta. Mi jedino spominjemo Isusovekušnje u pustinji. Tada je Isus odlučno odbio sve nalete inasrtaje đavla i tako osigurao pobjedu nad protivnikom svimsvojim budućim učenicima. Đavao se stubokom prevario jer jesmatrao da je Isusova smrt njegova pobjeda. Ali je zapravo to biođavlov konačni i vječni poraz.6. Heb 2,17Redak koji upravo naznačismo zaista je u svekolikoj objavinešto iznimno i posebno za nas koji smo kršćani. Tu je prvi put ucijeloj povijesti zapisano o Isusu iz Nazareta da je avrciereu,j, Velikisvećenik. Uostalom jedino u Poslanici Hebrejima u čitavomeopsežnome Pismu piše da je Isus Krist avrciereu,j. Taj jedinstvenikristološki naziv taj novozavjetni spis ponavlja čak punih desetputa. 54 To pokazuje koliko je nadahnutome Piscu poslanicestalo do naziva za Isusa Veliki svećenik. Štoviše, Pisac u Heb53U povijesti soteriologije postojala je teorija nazvana jura diaboli, đavolova prava.Teorija drži da je đavao imao pravo nad čovjekom jer ga je naveo na grijeh. Alije to pravo izgubio kada je posredstvom ljudi na smrt osudio Isusa koji je nevini bez grijeha. Bilo je otaca koji su bili dijelom pobornici te teorije i hipoteze.54To su ova mjesta: 2,17; 3,1; 4,14; 4,15; 5,5; 5,10; 6,20; 7,26; 8,1; 9,11.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 1584,14 uz avrciereu,j dodaje 55 pridjev me,gaj. Sigurno je to učinio sasviješću i namjerno. Po sebi pridjev me,gaj znači velik. Ali takođermože značiti snažan, moćan, jak. 56 Isus je Veliki svećenik koji jeme,gaj jer može u punome opsegu i savršeno izvršiti svoju velikusvećeničku službu. Usput spominjemo da i klasični grčki jezikpozna riječ avrciereu,j.U Poslanici Hebrejima također susrećemo mjesta gdje je Isusjednostavno nazvan i`ereu,j, svećenik. Četiri su takva mjesta. 57Ni tako se nigdje drugdje Isus ne naziva u Novome zavjetu. UHeb 10,21 Pisac je i uz i`ereu,j dodao već istaknuti pridjev me,gaj,velik. 58 Sigurno je tako želio naglasiti iznimnost, veličinu i odličjeIsusova svećeništva. Razumije se po sebi da je riječ i`ereu,j opća irazumljiva grčka riječ koja naprosto znači svećenik. 59Pisac o Isusu Velikome svećeniku u Heb 2,17 izjavljujeda je evleh,mwn i pisto,j. Oba pridjeva treba popratiti stanovitimtumačenjem. Pomoću njih je novozavjetni Pisac utvrdio osnovneznačajke, obilježbe i vlastitosti Isusa koji je Veliki svećenik isvećenik.Pridjev evleh,mwn dobro poznaju i rado upotrebljavaju grčkiklasici kao Demosten i Aristotel. 60 U Novome je zavjetu veomarijedak. 61 Osim na mjestu koje razlažemo čita se još jedino u Mt5,7. Pridjev evleh,mwn znači sućutan, milosrdan. Takav je Isus našVeliki svećenik. On je sućutan prema svim ljudskim nevoljama ibijedama koje zahvaćaju dušu i tijelo. Prema ljudskoj je grešnostimilosrdan. Tako je sućut, suosjećanje i milosrđe prva i osnovnaobilježba novozavjetnoga Velikoga svećenika.Uz istaknutu naznaku Pisac je, rekosmo, još naveo jednu. 62Izrazio ju je pridjevom pisto,j. Pridjev u klasičnome grčkome imadva temeljna značenja. 63 Označuje nekoga kome se može vjerovatijer je dostojan povjerenja. Ali pisto,j također označuje onoga tko unekoga vjeruje i u njega ima potpuno i nepokolebljivo pouzdanje.13955Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1234.56Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 282.57Usp. Heb 5,6;7,17;7,20;7,21.58Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 960.59Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 640.60Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 47.61Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 48.62Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1560.63Usp. C. SPICQ, Morale, 231-232.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima140Oba značenja pisto,j ima i u Novome zavjetu. 64 Nije lako reći što jePisac u Heb 2,17 htio izraziti kada je Isusa, Velikoga svećenika,označio pridjevom pisto,j. Stručnjaci se razilaze u shvaćanju.Nama se čini da Pisac zato kaže da je naš Veliki svećenik pisto,jjer vjerno vrši svoju velikosvećeničku ulogu kako ju je odredila ipredvidjela božanska providnost i božanski naum. Upravo stogasvaki vjernik ima puno, čvrsto i neograničeno povjerenje u Isusakoji je njegov jedini Veliki svećenik pred Bogom Ocem.Pisac u Heb 2,17 naznačuje ulogu Isusa Velikoga svećenika.To je “ispaštati grijehe naroda”. 65 U izvorniku je glagol i`la,skesqai.Taj glagol osim na mjestu koje razglabamo u cijelome Novomezavjetu nalazimo još jedino u Lk 18,13. Inače i`la,skomai dobropozna opći grčki jezik. 66 Glagol osnovno znači nekoga sebiučiniti naklonim i umiriti ako smo ga rasrdili i razljutili. Homeri`la,skomai redovito rabi da izrazi odnos između bogova i ljudi. Unjega i`la,skomai znači određenim prinosom bogove učiniti sklonei naklone prema ljudima.U Heb 2,17 Pisac očito na pameti ima žrtvu koju jenovozavjetni Veliki svećenik Isus iz Nazareta prikazao u svrhuoproštenja i okajanja ljudskih grijeha. Svoju je žrtvu priniokao zadovoljštinu za grijehe i u tome je smislu ona ispaštanje.Isus je tako otklonio Božju srdžbu prema čovjeku. Svojom jevelikosvećeničkom žrtvom Isus na križu po svojoj krvi izmirioBoga s ljudima. Bog je ljudima oprostio grijehe. Oni su izbrisanii Bog Otac je nakon ljudima. Mislimo da je to temeljni sadržajglagola i`la,skesqai. Njime se u Heb 2,17 tumači smisao smrtiIsusa koji je Veliki svećenik. 677. Heb 4,15Govoreći o Isusu Velikome svećeniku Pisac u Heb 4,15 ističeda Isus može biti “supatnik u našim slabostima”. 68 To je zato štoje “poput nas bio iskušan svime, osim grijeha”. U razglabanju se64Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 48.65Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 967.66Usp. C. SPICQ, Hébreux, I., 265.304; TOB, 680 bilj.o.67Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 92-94; TOB, 683 bilj.v; O. CULLMANN, Christologie,82-84.68Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1505; B. RIGAUX, Thessaloniciens, 475-476; C.SPICQ, Hébreux, II., 93.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158zadržavao kod izričaja “iskušan” i “osim grijeha”. Za “iskušan” uizvorniku piše pepeirasme,non, a za “osim grijeha” cwri.j a`marti,aj.Grčki glagol peira,zw u osnovi znači kušati, pokušati. Otudastječe druga dodatna značenja kao što su prokušati, iskušati.Naznačenim se činima želi doći do spoznaje o dobroj ili lošojstrani bilo neke osobe ili predmeta. 69 Pisac u Heb 4,14 kaže da jeIsus “poput nas bio iskušan svime osim grijeha”. Isusov je životbio doista pun kušnja u pustinji. 70 Jednako nam pred očimaiskrsava kušnja u Getsemanskome vrtu. 71 Pisac je mogao uHeb 4,15 s riječju peira,zw imati na umu 72 oba navedena Isusovaiskušenja ili barem getsemansku kušnju. 73 Ipak je najvjerojatnijes peira,zw želio naglasiti da je Isus ukoliko je čovjek doživio usvome ovozemnome životu kušnje i iskušenja koja prate svakogačovjeka. 74Ali Pisac u Heb 4,15 naglašeno i pomno ističe da Isus usvojim kušnjama nije sagriješio. Uvijek je i trajno ostao cwri.ja`marti,aj. Riječ cwri,j znači “bez”, “daleko od”, “odvojen”. 75 Riječpak a`marti,a znači “grijeh”. Prema tome, Isus je u potpunosti iposvema daleko od grijeha. Od grijeha je odvojen. Isus je u tomepogledu zaseban. Nadvladao je iskušenja. Cijeli Novi zavjet držii čvrsto vjeruje da je Isus nevin, svet i bez grijeha. Ipak na svojnačin u Novome zavjetu odskače, odvaja se i blješti izričaj izHeb 4,15 cwri.j a`marti,aj. Gotovo da se moćni glas toga izričajaprenosi i odzvanja cijelim Novim zavjetom. U njemu osjećamoponos i ushit prvih učenika Isusa iz Nazareta. Bili su oduševljenibezgrešnošću svoga Učitelja i Velikoga svećenika.1418. Heb 5,6U Heb 5,6 novozavjetni Pisac prvi put navodi osnovnonadahnuto starozavjetno mjesto iz kojega je zapravo izvukao69U svezi s “kušnjom” općenito u Bibliji vidi P. VALLOTTON, Tentation, VB, 293-295.70Za izvještaj o Isusovoj kušnji u pustinji vidi: Mt 4,1-11; Mk 1,12-13; Lk 4,1-13.71O Isusu u Getsemanskome vrtu vidi: Mt 26,36-46; Mk 14,32-42; Lk 22,39-46.također vidi: P. BENOIT, Passion et Résurrection du Seigneur, Lire la Bible 6,Paris, 1966., 9,32.72Usp. O. CULLMANN, Christologie, 82-84.73Usp. C. SPICQ, Hébreux, I., 99.296 bilj.2.74Usp. O. CULLMANN, Christologie, 82-8475Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 2165.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima142bit i srž svoga nauka o Isusovu svećeništvu. To je Ps 110,4.Pisac je odatle naveo izreku: “Ti si svećenik zauvijek poredu Melkisedekovu”. Psalmist je inače naznačeno izravno ineposredno rekao o Mesiji. Novi je zavjet povjerovao da je Isus tajnajavljeni Mesija te se stoga napomena u Psalmu na nj odnosi.Pisac i u nastavku svoga djela više puta navodi Ps 110,4 jer jetu našao svoje osnovno uporište vezano uz Isusa kao svećenikašto je središnja misao cijeloga njegova spisa. 76 To je iz Ps 110 naIsusa primijenio samo Pisac Poslanice Hebrejima. On je jedini,istaknuli smo, Isusa i nazvao svećenikom i Velikim svećenikom.Inače se Ps 110 često napominje na novozavjetnim stranicama.I Isus ga je navodio. 77 Nema zapravo starozavjetnoga djela kojise tako učestalo pojavljuje 78 u Novome zavjetu kao taj Ps 110.Ali, ponavljamo, u svezi s Isusovim svećeništvom to je jedino iisključivo učinio Pisac u Poslanici Hebrejima.Pisac u Poslanici Hebrejima dokazuje da je Isus svećenik“po redu Melkisedekovu”. U izvorniku za “red” stoji riječ ta,xij.Ona početno i izvorno znači dobar red i pravi raspored kada jegovor o određenim dijelovima u nekoj složenoj cjelini. Polazećiotuda ta,xij može naprosto značiti red, raspored, stanje, načinpostojanja. 79 Po Heb 5,6 Isus je svećenik na onaj način i uonome smislu kako je to prethodno i negda bio Melkisedek. Isusu svome svećeništvu posjeduje svojstvo i odlike koje su bitne uMelkisedekovu svećeništvu. To je sadržaj naznačene riječi ta,xij,red.Melkisedek se nadasve rijetko i oskudno spominje u Svetomepismu. 80 Jedino je izvorno mjesto u tome smislu kratka i škrtazabilježba naznačena u Post 14,17-20. Novozavjetni je pisac tomjesto naveo u svome spisu kako ga je čitao u Septuaginti. Vidise pak i lako se zapazi da je mjesto prilagodio svome razmišljanju,ali je u navodu bitno vjeran starozavjetnome vrelu. 81Pisac poslanice Melkisedeka smatra strogo povijesnomličnošću. Uostalom, nitko od ozbiljnih tumača u to ne sumnja niti76Usp. Heb 5,0;6,20;7,11;7,17;7,21;7,28.77Usp. O. CULLMANN, Christologie, 75.78.110.176.78Usp. O. CULLMANN, Christologie, 193; C. SPICQ, Hébreux, II, 204; L. CERFA-UX, Le Christ dans la théologie de saint Paul, Lectio Divina, 6, Paris, 1958, 74bilj.l.79Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1896; C. SPICQ, Hébreux, II., 205.80Usp. Post 14,18; Ps 110,4; Heb 5,6; 5,10; 6,20; 7,1-21.81Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 182.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158o tome dvoji. Inače Pisac Poslanice Hebrejima u Melkisedekovuliku i njegovu djelu vidi nagovješten lik i čin Isusa Krista. Takoje Melkisedek u neku ruku slika Isusa Krista. Melkisedek,dakako, povijesno prethodi Isusu Kristu. Stoga kažemo da jeMelkisedek slika koja je najavila Isusa Krista. Ali je posve jasnoda u božanskome naumu i božanskoj providnosti Isus sa svojimdjelom prethodi Melkisedeku. Isus je izvor. Melkisedek je sazdanonakvim kakav je imao biti Isus iz Nazareta. Tako je zapravo ubiti Malkisedek upriličen Isusu, a ne Isus Melkisedeku. 82U Post 14,18 piše o Melkisedeku da je bio “svećenik BogaSvevišnjega”. Razumije se samo po sebi da za biblijsko poimanjeu cjelini nema ničega uzvišenijega, višega ni svetijega odupravo naznačene napomene. 83 Posredstvom tvrdnje u Ps 110,4novozavjetni Pisac izreku iz Post 14,18 prenosi i primjenjuje naIsusa. On otuda zaključuje da je Isus Krist svećenik. Isus je tojer je to i Melkisedek.U Post 14,19 piše da je Melkisedek “blagoslovio” Abrahamai udijelio mu svoj “blagoslov”. Taj čin ima veliko i dubokoznačenje. U Pismu blagoslovu se pridaje iznimna vrijednost iodlika. 84 Blagoslov podjeljuje viši nekome tko je niži. U osnovnese dužnosti i vlastitosti svećenika ubraja i moć blagoslivljanja.U Post 14,19 čitamo da je blagoslov primio Abraham. 85 Jedvapak da za starozavjetnu Bibliju ima veće, istaknutije i značajnijeličnosti od Abrahama. Njega je Bog odabrao i sam svečanoblagoslovio. Ali on sada prima blagoslov od Melkisedeka. To značida je Melkisedek kao svećenik pred Bogom veći od Abrahama.On zapravo blagoslivljajući Abrahama blagoslov udjeljuje svimnjegovim potomcima u koje se ubrajaju svi starozavjetni i židovskisvećenici. Tako Melkisedek pokazuje da je njegovo svečeništvouzvišenije, časnije i savršenije od svekolikog židovskogasvećenstva. Jasno je da to u punoj i nenadmašivoj mjeri i snazivrijedi za Isusovo svećeništvo kojim se ispunja Melkisedekovosvećeničko dostojanstvo. 86Po izričitoj napomeni u Post 14,20 Abraham je Melkisedeku“dao desetinu”. I to ima naročito i posebno značenje. Desetinu14382Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 212.83Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 182.84Usp. C. SENFT, Bénédiction, VB, 36-37.85O Abrahamu vidi J.L. LEUBA, Noms, VB, 10686Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 186.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima144daje niži višemu. Redovito se desetina prinosi svećeniku. Tonaznačuje da je Abraham sebe smatrao nižim, nedostojnijim inevrijednijim od Melkisedeka. Uz to je osobno odao priznanjei prihvatio veličinu i uzvišenost Melkisedekova svećeništva.Ali po biblijskome poimanju Abrahamov čin i djelo nije samonjegov isključivi i vlastiti pothvat i postupak. Abraham je glava,predstavnik i otac cijeloga naroda koji za njim dolazi. Tu jeuključeno i starozavjetno svećenstvo. Abraham je u ime svih “daodesetinu” Melkisedeku. Svi su to u njemu i po njemu učinili.Tako je cijeli Izrael priznao prednost Melkisedekova svećeništva.Pisac u Poslanici Hebrejima otuda zaključuje da je Isus kaosvećenik viši od izraelskih svećenika jer je on “svećenik po reduMelkisedekovu” (Ps 110,4). To očevidno pokazuje Abrahamovadesetina data Melkisedeku. 87Pisac Poslanici Hebrejima u svoje svrhe nije iskoristiosamo i jedino ono čime je, zabilježenim u Post 14, 17-20 oMelkisedeku, mogao osvijetliti Isusovo svećeništvo. On se usvome razmišljanju poslužio čak i onim što je o Melkisedekuprešućeno u starozavjetnom ulomku. U tome se novozavjetnipisac poveo za rabinskim egzegetskim postupkom. Po rabinimaono što Biblija nije spomenula, to zapravo zbiljski niti nepostoji. U Post 14,17-20 nije naznačena Melkisedekova smrt.O tome nema ni riječi ni drugdje u Bibliji. To u nekome smisluznači da Melkisedek nije niti umro. Zato je njegovo svećeništvotrajno i stoga mu nije potrebit nasljednik. Razumije se da tonipošto nije nikakva povijesna zbilja o Melkisedeku. Ali to jeprava zbilja o onome koji je “svećenik po redu Melkisedekovu”(Post 110,4). To je Isus Krist. Njegovo svećeništvo nema niti ćeikada imati kraja. Vječno je kao što i uskrsnuli Isus vječno živi.Jednako Isusu ne treba nijedan nasljednik jer je vječni svećenik.Time se, dakako, Isus u svome svećeništvu bitno razlikuje odsvekolikoga starozavjetnoga i općenito židovskoga svećenstva.Novozavjetnome je Piscu bilo nadasve pri duši i na srcu da toistakne. 88U Post 14,17-20 kao ni drugdje u Pismu ne postoji nikakvazabilježba o bilo kakvome krvnome srodstvu kralja i svećenikaMelkizedeka. On se pojavljuje nenadano i nepripravljeno: kao da87O desetini vidi: TOB, 686 bilj. f; 687 bilj.i; Garzanti, 2181; C. SPICQ, Hébreux,II, k85.88Usp. TOB, 686 bilj.c; Garzanti, 2182; C. SPICQ, Hébreux, II, 184.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158je došao s neba ili niknuo iz zemlje. Melkisedeku nije poznat niotac ni majka. Rodoslovlje mu je izostavljeno. Sve je to iznimnovažno za biblijsko poimanje gdje se uvelike računa o rodoslovnomestablu i krvnoj povezanosti. Odatle se nazire da Pismo namjernoo tome šuti. Svakako to novozavjetni Pisac iskorištava u svojeteološke nakane. Po njemu je izostanak napomene o rodoslovljukod Melkisedeka znamen da on svečeništvo nije primio ni odkoga krvnim nasljedstvom. Melkisedek je svećenik odlukomi odabirom samoga Boga. Jasno je da je time najavio Isusovosvečeništvo. Ni u Isusovu svećeništvu nema nikakvoga udjelasrodstvo po rodoslovlju. Ono neposredno potječe od božanskoganauma i promisla. 89Istina je da o Melkisedekovu rodoslovlju u Pismu nema niriječi. Ali tako nipošto nije s Isusom iz Nazareta. Isus ima svojerodoslovlje kojim je čvrsto i postojano ukorijenjen u židovskui time svekoliku ljudsku povijest. O tome nas rodoslovlju navlastit način izvješćuje Matej 90 u Mt 1,1-17 i Luka u Lk 3,23-28.Iz tih izvještaja proizlazi da je Isus tjelesno podrijetlom iz Jude.To piše u Mt 1,2 i Lk 3,23. U tu svrhu također postoji iskaz uOtk 5,5. Znamo pak da židovsko svećenstvo 91 ne dolazi iz Judinapotomstva. Prema tome, Isus nije snagom svoga rodoslovlja biosvećenik. Dodajemo da je Isus bio Davidova roda. To je češćezapisano u Novome zavjetu. 92 Čini se da je mladome kršćanstvubilo dobro poznato da Isus dolazi od Davida. 93 Čak je moguće daje to bilo uvršteno u prva oblikovana Vjerovanja. 94 Ali ni Davidnije potjecao od Jude. Sve smo to pribilježili da se vidi kako jeIsusovo svećeništvo koje je “po redu Melkisedekovu” (Ps 110,4)posve različito od židovskoga i starozavjetnoga svećeništva. 9514589Usp. C. SPICQ, Hébreux, II, 209-210.183.90Uso. X. LÉON-DUFOUR, Études d’ Évangile, Paris, 1965. 65-81.91Usp. G. PIDOUX, Sacerdoce, VB, 263-264.92Usp. Lk 1,32; Mt 9,27; Ri, 1,3; 2 Tim 2,8; Otk 5,5.93Usp. O. SULLMANN, Christologie, 110-115.94Usp. O. CULLMANN, Les Premières Confessions de foi Chrétinennes, Paris,1948., 24; O. CULLMANN, Christologie, 111.95Usp. TOB, 687 bilj.k.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima9. Heb 6,20146Dvije su nas naznake u Heb 6,20 ponukale da se poneštozaustavimo kod toga retka. 96 To je riječ pro,dromoj i izričaj u`pe,rh`mw/n. Pisac je imenicom pro,dromoj neposredno označio Isusa.Jednostavno je bez ikakva drugoga dodatka napisao VIhsou/j,Isus. Riječ pro,dromoj pripisana Isusu kao obilježba i određenje,više se nigdje ne čita u cijelome Novome zavjetu. Već nas tačinjenica upozorava na oprez i teškoću da se valjano razjasni štoje zapravo Pisac htio kazati kada je Isusa oslovio kao pro,dromoj.Svakako tako ga je nazvao jer je Isus Veliki svećenik “zauvijekpo redu Melkisedekovu”.Inače riječ pro,dromoj veoma je dobro poznata klasičnomegrčkome jeziku. 97 Upotrebljavali su je tako veliki pisci kaoSofoklo, Eshil, Euripid, Platon ili Herodot. Smjesta se i lakozapazi da riječ pro,dromoj dolazi od pro, što znači ispred, odnosnosprijeda i tre,cw što znači trčati. Prema tome, osnovno i početnoriječ pro,dromoj označuje onoga tko sprijeda i kao prvi trči te trčećidruge pretječe i drugima prethodi. Polazeći od toga temeljnogasmisla riječ pro,dromoj ima veći broj značenja. Mi ih napominjemojer korisno i široko pomažu razjasniti zašto je novozavjetni PisacIsusa nazvao upravo pro,dromoj.Tako pro,dromoj ima svoje športsko značenje. U športu seodnosi na iskonsku športsku granu trčanja. Kod trčanja trkačkoji se odvoji svojom hitrinom i brzinom od ostalih trkača te prvistigne do cilja naziva se pro,dromoj. Riječ pro,dromoj igra stanovituulogu i u vojničkome životu gdje se njome označuje i naziva diovojske koja se kao izvidnica i prethodnica pošalje u izviđanje.Taj dio izvidi predio i tako pripremi sigurno putovanje ostalimvojnicima. U prirodnome i svemirskome slijedu i rasporedupro,dromoj može označiti zvijezdu koja prethodi suncu te zorom iu osvit najavljuje njegov izlazak. Ista riječ pro,dromoj može označitii prvine nekih plodova kao što kadšto označuje manji brod kojiradi sigurnosti prethodi i predvodi veliki teretni brod. 98Iznijevši različita značenja riječi pro,dromoj trebalo bi kazatiu kojemu se smislu nalazi u Heb 6,20. Ali to je teško reći.Svakako je Pisac želio kazati da je Isus kao preteča, prethodnik96Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 165-166.97Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1633.98Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 165-166.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158i predvodnik ispred svih unišao u nebo. Tamo je sve pretekaoi svima prethodi. Otvorio je ostalima pristup u nebo. Isus je toučinio kao Veliki svećenik. Prvi je i ispred svih prevalio put štovodi od zemlje do neba. 99Pisac u Heb 6,20 kaže da je Isus ušao u nebo u`pe,r h`mw/n.Vjerojatno u cijelome retku upravo na tome izričaju počiva punii naročiti naglasak. Što god je Isus, Veliki svećenik, učinio zanas je i u našu korist učinio. Upravo to znači naznačeni grčkiizričaj. 10010. Heb 7,22147U Heb 7,22 Pisac kaže 101 da je “Isus postao jamac boljegasaveza”. Bez dvojbe je “bolji savez” novi savez. 102 to je u biti Novizavjet kao cjelina. Taj je savez bolji od staroga saveza u Staromezavjetu upravo zato što je Isus postao u njemu i za njega jamac,(e’gguoj). Ta se pravna riječ u cijelome Novome zavjetu 103 pojavljujejedino u Heb 7,22. Izvorno označuje 104 onoga tko služi kaojamstvo jer sebe zalaže kao jamčevinu. taj osobno odgovara zaono za što se zauzeo i založio. Tu je ulogu u našemu spasenju iotkupljenju na se osobno preuzeo Isus. Pisac je doista doslovnoi jednostavno napisao VIhsou/j, Isus. Isus je sigurni i pouzdanijamac. To je pokazao svojom velikosvećeničkom žrtvom na križu.Samoga je sebe kao jamstvo založio za spasenje čitavoga svijeta.Isus je pred Bogom Ocem “jamac” za ljudski rod. 10511. Heb 7,24Navedeni redak veoma je kratka i jednostavna rečenica.Već je sama po sebi razumljiva i lako se razjašnjava. 106 Pisac u99Usp. C. SPICQ, Hebreux, I., 124.300-301.100Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1998-1999; B. RIGAUX, Thessalonniciens, 469;C. SPICQ, Hébreux, I, 369 bilj.l.101Usp. C. SPICQ, Hébreux, II, 195-196.102Usp. C. SPICQ, Hébreux, II, 285-299.103Usp. C. SPICQ, Hébreux, II, 196.104Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 566; C. SPICQ, Morale, 326 bilj.2; 337 bilj.l.105Usp. C. SPICQ, Hébreux, II, 196.289; C. SPICQ, Hébreux, I, 309.106Usp. Garzanti , 2182; C. SPICQ, Hébreux, II, 197.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima148retku tumači zašto Isus “ima neprolazno svećeništvo”. To je zatošto “ostaje zauvijek”. Da izreku temeljitije shvatimo, pobliže sezaustavljamo kod riječi koje su u izvorniku.Pisac u Heb 7,24 za riječ svećeništvo ima osnovnu i redovitugrčku riječ i`erwsu,nh. Riječ je dobro poznata tome jeziku. 107Nalazi se i u Starome zavjetu. 108 Inače riječ i`erwsu,nh označujesvećeništvo koje se obistinjuje u svećenstvu kao ustanovi, redui zasebnome društvenome razredu. U istome je smislu riječupotrijebljena i u Heb 7,24. Tu Pisac, široko gledano, ima naumu svećeništvo s njegovim ugledom, dostojanstvom, vlastitomslužbom i uzvišenošću. 109Pisac je u Heb 7,24 Isusovo svećeništvo označio i obilježioriječju avpara,batoj. Taj pridjev može imati više značenja. U cijelomeSvetome pismu nalazi se jedino u Heb 7,24. Pridjev se sastoji odniječnoga av i glagola parabai,nw koji znači “ići uz nekoga”. Prematome, avpara,batoj je netko uz koga se ne može ići. 110 Otuda jepridjev stekao druga uvriježena i ustanovljena značenja. 111 Takooznačuje nešto što se ne smije prekršiti jer je nepovredivo. Zanekoga se kaže da je avpara,batoj ako ne krši neki propis, odredbu izakon. Ali avpara,batoj također označuje nešto što je nepromjenjivote ne prelazi od jednoga na drugoga. U tome značenju jePisac upotrijebio avpara,batoj u Heb 7,24. Isusovo je svećeništvoneprelazno i neprenosivo. Ono posve i isključivo pripada Isusu.Zato se ne može ni prenijeti ni naslijediti. Ono je neprelazno,neprolazno i zato vjekovječno. Time novozavjetni Pisac u biti i prijesvega utvrđuje razliku između Isusova svećeništva i židovskogasvećenstva što se zasnivalo na tjelesnome nasljedstvu. Židovskisu svećenici umirali i zato imali nasljednike po krvi i srodstvu.Novozavjetni je Pisac naznačio zašto je Isusovo svećeništvoavpara,batoj. To je zato jer Isus “ostaje (me,nein) zauvijek”. U Heb 7,24posebna važnost i naročito značenje pripada glagolu me,nw ostati.Taj glagol u osnovi i iskonski znači trajati. 112 U Bibliji izriče važnui osnovnu zbilju. Sveto pismo redovito pomoću me,nw utanačuje iiskazuje razliku između Boga i stvorenja. Nasuprot prolaznosti,107Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 962.108O starozavjetnome svećeništvu usp. G. PIDOUX, Sacerdoce, VC, 263-264.109Usp. C. SPICQ, Hébreux, II, 126 bilj.3.110Usp. TOB, 687 bilj.q.111Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 203.112Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1252-1253.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158ništavnosti i uništivosti svakoga stvorenja stoji Bog sa svojimtrajanjem, neprolaznim ostankom i vječnim postojanjem.Dok Bog uvijek “ostaje”, stvorenje iščezava i nestaje. Pisacza Isusa kaže da “ostaje zauvijek”. Isusu živi vječno. Zato jenjegovo svećeništvo neprolazno. U tome je, ponavljamo, sržna ibitna razlika između starozavjetnoga svećeništva i Isusa Kristanovozavjetnog i vječnoga Velikoga svećenika. 11312. Heb 7,27U dugome retku koji smo naznačili 114 Pisac zapravo tumačismisao i značenje Isusove smrti na križu. Ta je smrt žrtvaprikazana za oproštenje grijeha cijeloga ljudskoga roda. Pisacu svome pojašnjenju rabi riječ evfa,pax. Ta riječ znači “jedanputzauvijek”. 115 Isus je svoju muku podnio jedanput kao Velikisvećenik. Taj u povijesti dovršeni čin on više ne ponavlja. Tajje čin jedan, jedinstven i odlučan. Žrtva na Križu dovršenaje jedanput. Više se ne može ponoviti. Ni njezin se učinak neponavlja. Upravo to kratko i snažno izražava izričaj evfa,pax kojičitamo u Heb 7,27. Možemo kazati bez pretjerivanja da onobilježuje kao žig i pečat cijelu Poslanicu Hebrejima. Riječ evfa,paxsa svojom dubinom i smislom doprinos je toga novozavjetnogaspisa poimanju i razumijevanju Isusovoga ovozemnog života icijeloga njegova životnog pothvata i djela. 116U Heb 7, 27 Pisac o Isusu bilježi da je sam sebe prikazao.On je upotrijebio glagol avnafe,rw. Glagol je bio u aoristu. Odnosise na točno utvrđeni i dovršeni povijesni događaj. To je Isusovasmrt na Golgoti. Pisac je glagol stavio u aktiv. Time je istaknuoda je sadržaj glagola izraz Isusove volje i slobodne odluke. 117Glagol avnafe,rw u prvome redu 118 znači “nositi u vis”, “ponijetigore”, “učiniti da se nešto podigne”, “podići”. Otuda dobiva149113Usp. C. SPICQ, Hébreux, 184; C. SPICQ, Hébreux, I., 275 bilj.2; C. SPICQ, Morale,352 bilj.2; C. SPICQ, Agape, III., 153.114Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 200-203.115Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 866.116Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 202; O. CULLMANN, Christologie, 87; O. CULL-MAN, Christ et le temps, Neuchâtel, 1966, 86; H. H. FRANKEMÖLLE, Taufverständnis,88.117Usp. C. SPICQ, Hébreux, I., 303.118Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 145-146.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 15814. Heb 8,6Pred sebe smo stavili Heb 8,6 jer tu u svezi s Isusom ukolikoje Veliki svećenik postoje dva pojma na koja želimo svratitipozornost. 123 To su ovi pojmovi: leitourgi,a i mesi,thj. Riječ leitourgi,au grčkome jeziku 124 najprije izražava javnu ulogu i službu štose obavlja i vrši u korist društva i šire narodne zajednice. To seposebno odnosi na službu kod javnoga i općega štovanja Boga.Riječ pak može jednostavno označivati određenu službu i uloguodnosno naprosto služenje.Riječ leitourgi,a pojavljuje se u Novome zavjetu. 125 U PoslaniciHebrejima čitamo je osim u Heb 8,6 još samo u Heb 9,21. UHeb 8,6 Pisac očito na umu ima Isusovu kalvarijsku žrtvu.Isus kao Veliki svećenik prikazuje tu žrtvu za spas ljudi. To jenjegova služba i uloga s obzirom na ljudski rod. To je Isusovaleitourgi,a njegovo služenje. Ali Isus isto prosljeđuje i u nebu,u nebeskome hramu. Tu kao nebeski i vječni Veliki svećenikobavlja bogoštovnu službu. To je njegova vječna leitourgi,a zaspasenje svih ljudi. 126Druga je spomenuta riječ mesi,thj. Ona dolazi od me,soj što znači“onaj koji se nalazi u sredini”. 127 Stoga mesi,thj znači “posrednik”. 128Posrednik kadikad samo povezuje dva kraja i završetka. Čestopak zastupa kod nižega onoga tko je položajem viši ili kodvišega zastupa želje, zahtjeve i molbe nižega. Posrednik takođervrši svoju posredničku ulogu kod sklapanja različitih ugovorameđu razdvojenim strankama. Posrednička uloga i značenjedo izražaja dolazi i kod raznih sporova. Tada posrednik obavljaulogu prosuditelja, suca i pomiritelja. Kao pravni pojam mesi,thjzapravo znači sudac. Vidi se da je posrednikova uloga široka,dosta raznovrsna i po sebi veoma važna. Osim toga bila je dobropoznata i općenito prihvaćena. 129Može se reći da je Starome zavjetu riječ mesi,thj gotovonepoznata. Jedino se susreće u Septuagintinu prijevodu za Job151123Usp. C. SPICQ, Hèbreux, II., 238-239.124Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1178.125Usp. A. HAMMAN, Prière, 316-318126Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 239.127Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1356-1357.128Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1255.129Usp. C. SPICQ, Dieu et l’ homme selon le Nouveau Testament, Lectio Divina, 29,Paris, 1961, 215 bilj.2; F. J. SCHIERSE, Mediatore, DT, II., 287-291.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima1529,33. Ali na tome mjestu mesi,thj ne odgovara najbolje hebrejskomeizvorniku. 130 U Novome se zavjetu riječ mesi,thj pojavljuje petputa. 131 Od toga na Poslanicu Hebrejima otpadaju tri mjesta:Heb 8,6; 9,15 i 12,24. Na sva ta tri mjesta Pisac riječju mesi,thjoznačuje Isusa Krista. Isus je novozavjetni “posrednik”. Tim senazivom u Poslanici Hebrejima Isus zapravo obilježuje u svojojvelikosvećeničkoj ulozi posrednika između Boga Oca i ljudi. Isusje posrednik ukoliko je svećenik. Posrednik je svojim svekolikimzemaljskim djelom koje dosiže svoj vrhunac u žrtvi na križu.Ali Isus je također i u nebu posrednik svojim velikosvećeničkimzagovorom u korist onih koji su po njemu stekli svoje spasenje iotkupljenje. 13215. Heb 9,12Pisac u Heb 9,12 tvrdi 133 da je Veliki svećenik Novoga zavjetaIsus “ušao u svetište”. Riječ je, očito, o nebeskome hramu ukojemu je Isus svećenik. 134 On je tu Veliki svećenik zauvijek.Trajno je i neposredno za svu vječnost u nebu Veliki svećenik.Ali je u nebesko svetište Isus unišao “po svojoj krvi”. To je“krv” Isusove smrti. Pisac dodaje da je Isus za cijeli ljudski rod“priskrbio vječno otkupljenje”. Ta izreka u izvorniku glasi aivwni,anlu,trwsin eu`ra,menoj. Mi je nastojimo pobliže pojasniti.Pridjev aivw,nioj znači vječan, trajan. 135 Budući da je djeloo kojemu je riječ u Heb 9,12 izvršio Isus koji je Bog, ono jenužno vječno kao što je Bog vječan. To se djelo zato ne ponavlja.Učinjeno je jedanput za vazda i uvijek. Ne može se više nikadaponoviti jer je neuništivo.Riječ lu,trwsij u cijeloj se Poslanici Hebrejima nalazi samona mjestima koje razjašnjujemo. Veoma je rijetka i u drugimdijelovima Novoga zavjeta. Upotrijebio ju je Luka u Lk 1,68 i130Usp. P. BONNARD, Jésus, VB, 142.131Usp. F.J. SCHIERSE, Mediatore, DT, II., 287-288.132Usp. F.J. SCHIERSE, Mediatore, DT, II., 288-289; P. BONNARD, Jésus, VB,142-143; O. CULLMANN, Christologie, 79; C. DUQUOC, Christologie, Paris,1968, 187-261; J. MÖLLER, Mediatore, II., 295-297.133Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 257-258; TOB, 690 bilj.n; Garzanti, 2184.134Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 257-258; TOB, 690 bilj.n; Garzanti, 2184.135Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 54.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima154katari,zw zapravo rabi samo Biblija. Pojavljuje se u oba zavjeta.Glagol znači očistiti. 144 Pisac je jasno rekao na što se odnosi“očistiti”. To je “naša savjest”. Grčka riječ za savjest sunei,dhsijprvotno znači “prisni osjećaj”. To je svijest o vlastitim mislima iosobnim činima. Isto tako sunei,dhsij označuje čovjekovu svijestkojom razlikuje i razdvaja dobro i zlo. 145 Pisac u 9,14 kažeda “Kristova krv” očišćuje ljudsku savjest od “mrtvih djela”.Razumije se da su to grešni čini što onečišćuju i blate ljudskusavjest. U Starome zavjetu dosta se često glagolom “zanečistiti”izražava posljedica i učinak grijeha. 146 Grijeh polaže i stavljamrlju na dušu. Zato duši treba očišćenje. To je učinila “Kristovakrv”. Tako piše u Heb 9,14. Stoga smo svratili pozornost na tajnovozavjetni redak.17. Heb 9,15Navedeni smo redak izdvojili za tumačenje 147 jer se u njemunalazi pojam avpolu,trwsij. Pojam redovito prevodimo riječju“otkupljenje”. Njime pak uobičajeno izražavamo Isusovo djelo.Jasno je da je u središtu toga čina Isusova svećenička žrtva nakrižu. Stoga je posve razumljivo zašto se riječ avpolu,trwsij nalaziu Poslanici Hebrejima.Riječ avpolu,trwsij u grčkome prvenstveno izražava oslobođenjenekoga dužnika uz plaćenu otkupninu. 148 Čini se pak da riječavpolu,trwsij ima posebno značenje u vojničkome načinu govora ipostupanja. Izriče činjenicu oslobađanja i otpuštanja na slobodunekoga taoca ili ratnoga zarobljenika. Tome redovito prethodiisplata određene otkupnine. Manje se riječju avpolu,trwsij izražavaoslobođenje čovjeka koji je bio rob. 149 Svakako u taj široki okvirtreba uvrstiti onu avpolu,trwsij koju je za ljude stekao svojom krvljuVeliki svećenik Isus Krist. On je ljudima zaslužio otkupljenjei oslobođenje. Lišio ih je prethodnoga duhovnoga sužanjstva,zatočeništva i ropstva. Ljudi nisu više zatočenici nikakvih zlih144Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 991.145Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1848-1849; C. SPICQ, Morale, 603; C. SPICQ,Dieu, 157 bilj.l.146Usp. Lev 18,24;18,30; Iz 64,5; Jer 2,7; Ez 36,1-18, itd.147Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 261-262.148Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 233.149Usp. C. SPICQ, Morale, 625 bilj.2.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 129 - 158sila kojima su dotada robovali i služili kao podanici. Sada suotkupljeni i tako oslobođeni. 150Pisac u svome retku avpolu,trwsij izravno povezuje s onim što tunaziva para,basij. Ta riječ na grčkome znači prekoračenje, prekršaj,prijestup. 151 Pisac u Heb 9,15 ima na umu “prekoračenja” iz“Staroga zavjeta”. Židovi su prekoračili put koji im je Bog odredio,pokazao i ucrtao. To je njihovo prekoračenje. Tako su prekršilizakon koji je Bog dao. Svi su ti “prijestupi” stekli “otkupljenje uIsusovoj velikosvećeničkoj žrtvi. 15218. Heb 9,26155U Heb 9,26 Pisac pred duhovnim očima bez dvojbe imacjeloviti Isusov zemaljski život i posebice njegov konac i kraj. 153Pri tome doista snažno ističe da je Isusov život i svekoliko njegovodjelo obistinjeno a[pax. Taj prilog znači jedanput, jedanput zauvijek. 154 Ta je riječ naročito draga Piscu poslanice. On sigurnopolazi od pretpostavke da ono što je savršeno na sebi nosi pečati žig da je jedno i neponovljivo. Sigurno je takav Isusov život injegovo djelo. 155 Pisac u Heb 9,26 piše da je Isus došao na svijet“na svršetku vjekova” poradi “poništenja” svekolikoga ljudskogagrijeha. U izvorniku imamo jaku i istaknuti riječ avvqe,thsij. Riječje u cijelome Novome zavjetu osobna Piscu Poslanice Hebrejima.Samo se on njime služio. Ali zapravo i on rijetko, tj. na mjestukoje tumačimo i još samo u Heb 7,18. Inače je riječ avvqe,thsij dobropoznata grčkome rječniku. 156 Ona znači ukinuće, uništenje,odbačenje. Prema tome, Pisac u Heb 9,26 uči da je Isus grijehuništio, dokinuo, odbacio, poništio i razorio. 157 Dodao je da jeIsus to učinio “svojom žrtvom”. Pisac se poslužio riječju qusi,akoja u grčkome označuje žrtvovanje kao takvo, ali zbilju koja se150Usp. F. AMIOT, Enseignement, 106-107; L. CERFAUX, Christ, 107-108; R.BULTMANN, Theologie, 87; TOB, 462 bilj.x.151Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1457.152Usp. C. SPICQ, Hébreux, I., 255.153C. SPICQ, Hébreux, II., 268-269.154Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 203.155Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 150.269.156Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 34.157Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 269.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejimažrtvuje i prikazuje. 158 Isus je na križu žrtvovao samoga sebe. Kodtoga je žrtvovanje istodobno prinosnik i sama žrtva. 15919. Heb 10,10156U Heb 10,10 Pisac naznačuje 160 kako se stječe svetost koja jeuvjet života s Bogom koji je svet. Tu Pisac očevidno svetost uzimaza posebni način govora o spasenju, opravdanju i otkupljenju.On uči da je ljudski rod postigao svetost “po prinosu tijela IsusaKrista jedanput zauvijek”. Pisac ima, vidi se, pred očima Isusovusmrt na križu. Ta je smrt “prinos” (prosfora,) 161 vlastitoga Isusova“tijela”. On je žrtveni “prinos”. Ono je žrtva koja je ljudimazaslužila svetost. To se pak zbilo jedan put zauvijek.20. Heb 10,14U Heb 10,14 Pisac govori o “jednome prinosu”. To je Isusovotijelo. Prineseno je kao žrtva na križu. Jasno je da je ono jedno.Zato je jedna žrtva i jedan prinos. Isus je tim prinosom “usavršioposvećene”. Sve im je u milosti i milosrđu udijelio što je potrebnoza savršenost. Isusov je prinos cjelovit i potpun. Zato je samojedan i nikada se ne ponavlja. Vrelo je sve savršenosti.Pisac je istaknuo da su posvećeni usavršeni “za svagda”.On je napisao eivj to. dihnekh,j. To je u svome spisu već dvaputzabilježio 162 i to pokazuje da mu je naročito stalo do izričaja.Inače se više ne susreće u Bibliji. 163 U grčkome jeziku 164 dihnekh,jizražava činjenicu da se nešto nastavlja bez ikakvoga prekida.Riječ je o nečemu što je trajno i neprekidno postoji. To je zauvijek, za vazda. Prema tome, Isus je prinosom svoga tijela zažrtvu “zauvijek” zaslužio savršenost onima koje on posvećuje. 165158Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 951.159Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 107.132 bilj.5,133 bilj.2160Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 306-307; Garzanti, 2185.161Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 1681.162Usp. Heb 10,1; Heb 10,12.163Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 184.164Usp. A. BAILLY, Dictionnaire, 508.165Usp. C. SPICQ, Hébreux, II., 310.312; C. SPICQ, Hébreux, 303.

Marijan Mandac, Isus - Veliki svećenik prema poslanici Hebrejima158Slijedeći retke kako se pojavljuju u Poslanici Hebrejimanastojali smo izbjeći ponavljanje. redovito smo iz navedenogaretka za tumačenje izdvajali ono čega nije bilo u ranije pojašnjenimredcima. Tako smo, u to se nadamo, stekli određenu puninu icjelinu glede lika novozavjetnoga Velikoga svećenika i njegovavelikosvećeničkoga djela.Pisac je u svome razmjerno opširnome djelu u biti želiopokazati koji je odnos između Isusa svećenika i Velikoga svećenikaprema starozavjetnome i općenito židovskome Velikome svećenikui svim njihovim svećenicima. Između Isusova svećeništva istarozavjetnoga svećeništva razlika je bitna i posvemašnja. Toje nadahnuti Pisac u Poslanici Hebrejima cjelovito, stručno itemeljito dokazao. S tim je ciljem trajno na pameti i pred očimaimao značajke i obilježbe Isusova svećeništva te pokazivao datoga nema kod židovskoga i starozavjetnoga svećeništva. Piščevonam razmišljanje često ostaje zasjenjeno pa možda i nejasnojer nemamo pravi uvid u djelovanje židovskoga svećenstva štoje Pisac sigurno svakodnevno motrio i dobro poznavao. Štoviše,mi se na to zbog nedovoljne upućenosti u svojoj raspravi nismoni obazirali. I to joj je bez dvojbe nedostatak. Mi smo zapravoželjeli iz Poslanice Hebrejima doznati kako je Novi zavjet razumiosvećeničko i velikosvećeničko djelo Isusa iz Nazareta. Preostajenam samo nada da u tome ipak nismo posve zakazali.RésuméLe résumé peut cette fois-ci être vraiment très court. On voitfacilement de suite ce que l’ auteur a écrit en croate, sa languematernelle. Il s’ est proposé d’ étudier ce que l’ écrivain inspiréprêchait et annoncait dans l’ Épître aux Hébreux à propos dusacerdoce du Christ. Pour le faire il a choisi un certain nombrede versets dans l’ Épître néotestamentaire et il a essayé de lesanalyser et d’ en extraire l’ enseignement et la doctrine. Chaquefois l’autuer a mis devant ses yeux le texte grec original et il l’aexploré à fond. C’ est de cette manière qu’ il désirait apprendrece que l’ Épître aux Hébreux dit du Christ, le Grand prêtre, etde son oeuvre sacerdotale qui est le fondement du salut et de larédemption humaine.

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaUVOD160Kako su pokazala mnoga istraživanja o vrednotama 1prigodom nastupajućeg trećeg tisućljeća, vrednote su društvenestvarnosti koje su u stalnoj promjeni. Stoga su autori htjeliistražiti neke vrednote u Splitsko-dalmatinskoj županiji u sklopusvoga znanstvenog istraživačkog projekta. Ovaj rad je nastavakrada istih autora “Suvremena obitelj i vrednote u Splitskodalmatinskojžupaniji” objavljenog u teološko-humanističkomčasopisu “Crkva u svijetu”. 2Nakon uvodnih napomena o vrednotama općenito, izloženisu dijelovi rezultata istraživanja na temelju 1000 obrađenihanketa, pri čemu su ispitanici bili stariji od 18 godina sprebivalištem u Splitsko-dalmatinskoj županiji.Iz široke lepeze rezultata za potrebe ovog rada su pripremljeniza objavljivanje samo dijelovi opsežnijeg znanstvenog istraživanja.Naime, izabrana je analiza odnosa prema nekim moralnimvrednotama, koji su, prema mišljenju autora simptomatični, jerduboko zadiru u bit, popularno rečeno, odnosa prema životu.Stoga je ovaj osvrt usredotočen na odnos ispitanika premapobačaju, eutanaziji, homoseksualizmu, te primanju i davanjumita. Riječ je o analizi odnosa nimalo apstraktnog, već onogakoji upravlja svakodnevnim odlukama čovjeka kao svjesnogmoralnog i osobnog bića. Te, pak, odluke imaju prepoznatljivepojavne oblike i dalekosežne utjecaje na suvremeni intimni,obiteljski, vjerski, poslovni i društveni život, pa time i oblikujuozračje kulture života.Stoga je u ovom radu posebna pažnja poklonjena brojnimcrosstabulation analizama. Tako se npr. statistički analizirautjecaj spola, dobi ispitanika, odgoja, mjesta provedenogdjetinjstva do 15 godine života, bračnog statusa, školske spreme,radnog statusa, mjesta boravka, imovinskog stanja, na njegovodnos prema pobačaju, eutanaziji, homoseksualizmu odnosno1Usp. Central-European Value Studies (CEVS), Edited by H.G. Callaway, RiderUniversity and University of Mainz. Affiliate Editors: Jaap van Brakel, Universityof Louvain, and Eckhard Herych, University of Mainz; P. M. Zulehner/H.Denz,Wie Europa lebt und glaubt. Europaische Wertstudie, Tabellenband, Duesseldorf1993. J. Baloban, Europsko istraživanje vrednota – EVS 1999., podatci zaRepubliku Hrvatsku, djelomično izvješće, opći uvod, u: Bogoslovska smotra 70(2000.), br. 2, str. 173-183.2Usp. L.TOMAŠEVIĆ-E. JURUN, Suvremena obitelj i vrednote u Splitsko-dalmatinskojžupaniji, u: Crkva u svijetu, god. XL., br. 1, str. 99-115.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182mitu. Htjelo se, naime, utvrditi koji čimbenici značajno, a kojitek blažim intenzitetom utječu na formiranje moralnih vrednota.Što više, pokušalo se dijagnosticirati što može značajno poljuljatitemeljna moralna opredjeljenja.1. Rezultati istraživanjaKako već sam naslov sugerira, ovo je istraživanje izvršeno napodručju Županije splitsko-dalmatinske. Splitsko-dalmatinskažupanija prostorno je najveća županija Hrvatske - ukupnepovršine 14 045 km 2 (od toga kopno 4 572 km 2 ). Nalazi se usredišnjem dijelu južne Hrvatske na prostoru povijesne pokrajineDalmacije. Na sjeveru se proteže od Vrlike prema jugu do otokaVisa, odnosno do najudaljenijeg hrvatskog otoka Palagruže, nazapadu do Marine, a na istoku do Vrgorca, odnosno Gradaca.Na njezinoj površini od 4.501 km2 (oko 8% površine Hrvatske)živi 463.676 stanovnika (smanjenje broja stanovnika za 2,18%u odnosu na popis iz 1991.), prema popisu iz 2001. godine,što čini 10,68% stanovništva Hrvatske, od kojih je oko 18%zaposleno. Prema popisu stanovništva iz 2001. radni kontingentiznosio je ukupno 296.386 osoba, odnosno čini 63,9% ukupnogstanovništva, a što je na razini prosjeka Hrvatske.Pokazatelji o obrazovanosti odnosno stupnju školske spreme,govore da su proizvodne mogućnosti s obzirom na kvalitetuljudskog rada znatno povećane. Povoljnija struktura i kretanjeod prosjeka Hrvatske dijelom je posljedica razlike u dobnojstrukturi stanovništva, budući da su u stanovništvu županijemanje od prosjeka zastupljene starije dobne skupine kod kojihje veća učestalost nepismenosti i niske školske spreme. U travnju2004. u Matičnim uredima Županije upisana su 414 rođenjai 345 smrti, što daje pozitivan prirodni prirast od +69. GradSplit ima također pozitivan prirodni prirast od +31. Za cijelužupaniju za razdoblje siječanj - travanj 2004. prirodni prirastbio je negativan – 149.Ovim istraživanjem obrađeno je 1000 anketa, pri čemu jeutvrđeno da anketirani građani (koji su bili stariji od 18 godina)tvore uzorak koji je u skladu sa svim suvremenim zahtjevimastatistike, reprezentativan i slučajan. između ostaloga,napominjemo da prema spolu, dobi, radnom statusu, zanimanju,školskoj spremi i bračnom stanju, struktura anketiranih161

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaoslikava strukturu stanovništva Županije splitsko-dalmatinskeprema popisu iz 2001., bez statistički značajnih odstupanja.Odgovori na postavljena pitanja, koja bismo na prvi pogledmogli ocijeniti ležernima, ne ostaju na razini deskripcije pojavnihoblika ponašanja, već nam pomažu u otkrivanju biti mentalitetastanovnika ove regije.1.1. Mito i korupcija162Mito je «nagrada koja se daje utjecajnom službeniku ilidužnosniku za uslugu učinjenu na nedopušten, nečastan inezakonit način». 3 Kao takvo mito je samo vrsta korupcije kojase definira kao «služenje nelegalnim i nemoralnim sredstvimada se stekne naklonost službenih osoba u ostvarivanju pravaili nelegalne koristi, potkupljivanje službenika i dužnosnika;podmićivanje.» 4 U pravnom pak smislu korupcija se definirana različite načine i kao različita kaznena djela. Standardnoodređenje zasad je odredba prema kojoj je korupcija:a) traženje ili primanje izravno ili neizravno javnog dužnosnikaili osobe koja obavlja javnu funkciju, bilo kakve novčanevrijednosti, ili druge povlastice, kao što je dar, usluga,obećanje ili pogodovanje za njega ili neku drugu osobu ilijedinicu, u razmjenu za neki akt ili propust u obavljanjujavne dužnosti;b) ponuda ili jamčenje, neposredno ili posredno, javnomdužnosniku ili osobi koja obavlja javnu funkciju, bilo kakvenovčane vrijednosti ili druge povlastice, kao što je dar,usluga, obećanje ili pogodovanje za njega ili neku druguosobu ili jedinicu, u razmjenu za neki akt ili propust uvršenju javne dužnosti,c) akt ili propust u obavljanju svojih dužnosti od strane javnogdužnosnika ili osobe koja vrši javnu funkciju u svrhudobivanja nezakonite pogodnosti za njega ili treću stranu,3LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD-MIROSLAV KRLEŽA, Rječnik hrvatskoga jezika,Školska knjiga, Zagreb 2000., str. 599.4Isto, str. 480.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182d) zloupotreba ili pridobivanje imovine koje se izvodi iz nekogakta, kojeg brani ovaj članak; 5e) sudjelovanje kao pokretač, supokretač, podstrekač, suučesnikili pomagač ili prikrivač nakon počinjenog djela, ili na bilokoji način, u zamjenu za uzvrat ili u očekivanju uzvrata, zasvake suradnje ili zavjere da bi se počinilo neko djelo kojegbrani ovaj članak” (članak VI. Interamerican ConventionAgainst Corruption, 1997.).U novije vrijeme osobito se naglašava ekonomska analizafenomena i posljedica korupcije. U tom smislu korupcijom sesmatra nastojanje da se radi osobne koristi maksimizira prihodod službe, što onda za posljedicu ima poremećaj u uvjetimatržišne utakmice i ukupnu racionalnost ekonomskog ponašanja.Korupcija je dodatni transakcijski trošak jer unosi neizvjesnostkod izbora alternativa, te zato izaziva neizmjerne štete poefikasnost gospodarstva.Korupcija u nekim zemljama predstavlja ozbiljan gospodarskii politički problem (la fraude erigee en systeme). To osobito, aline isključivo vrijedi za zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji.Mnogi upozoravaju na postojanje tradicije i svojevrsne kulturekorupcije. U pojedinim zemljama tradicija podmićivanja postojistoljećima. Manji ili veći iznosi za mito smatraju se dijelovimanormalnog ponašanja. Međutim, ma kolika stvarno korupcijapostoji kao dio tradicije ona u svom patološkom obliku rasteu novoj situaciji, u modernom tržišnom gospodarstvu i državijavnih službi, koja ni po čemu nije nalik onome na što se tradicijapoziva. Tradicija podmićivanja radi toga služi više i prije kaoizgovor i alibi onima koji ju koriste.Katolički je nauk jasan, a sedma Božja zapovijed zabranjujesvaki način nepravedna uzimanja i zadržavanja tuđega dobra,pa i kad ne proturječi odredbama građanskoga zakona. Moralnoje nedopušteno i podmićivanje kojim se izokreće sud onih kojimoraju donijeti odluke u skladu s pravom. Zanimljiva je ičinjenica da mnogi koji daju mito nisu svjesni da u tom slučajui oni postupaju nemoralno. Čak je i Sveta Stolica svojim aktimaproglasila korupciju grijehom i zlom: “Korupcija, kao i politička iideološka manipulacija u osnovi su suprotne istini: one napadaju1635Usp. J. KREGAR, Korupcija, www.ijf.hr/pojmovnik/korupcija.htm. Heidenheimer,A., Johnston, M., Le Vine, V. (1997.) Political Corruption, Transaction Publishers,London.

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotasame temelje društvene harmonije i umanjuju mogućnostsmirenih društvenih odnosa” (Ivan Pavao II., 01.01.1997).Mito i korupcija danas su pojave vrlo širokih razmjera.Stoga se taj društveni problem osvjetljava istraživanjem. 6 Premaistraživanju GfK iz Zagreba proizlazi da građani Hrvatske u mjeriod 88% prihvaćaju da je naša zemlja korumpirana. Glavni boracprotiv korupcije treba biti država/vlast (93%) ali u Hrvatskoj onato nije u dovoljnoj mjeri. Naime, 81% ispitanika misli tako! Evokako misle stanovnici Splitsko-dalmatinske županije.1641.1.1. Cross-tabulation analiza ispitivanja javnog mnijenjao mituIzmeđu mnogih odnosa u okvirima svijeta biznisa bilo jepotrebno izabrati jednog koji će odigrati ulogu svojevrsnogreprezentanta svih ostalih. Autori su se opredijelili za odnosispitanika prema mitu smatrajući da se u tom odnosu vrlosimptomatično zrcale svi ostali odnosi poslovnog morala.Stoga je izvršena vrlo detaljna cross-tabulation analiza usvrhu analize čimbenika koji statistički značajno utječu na odnosispitanika prema mitu. Ovdje ćemo prezentirati rezultate crosstabulationanalize spola, dobi ispitanika, mjesta provedenogdjetinjstva do 15. godine života, mjesta sadašnjeg boravka,radnog statusa, školske spreme, materijalnog odnosno bračnogstanja i njegovog stava prema mitu.Zbog ograničenja dimenzije ovog rada bilo je potrebno izvršitiuži izbor između brojnih interpretacija rezultata, koje su zornooslikane kroz naredne tablice. Stoga se iza svake tablice navodetek najznačajniji od mnogovrsnih i mnogobrojnih zaključaka nakoje nas navodi cross-tabulation analiza.Podsjetimo se na anketno pitanje o mitu, čiji su odgovoriu skraćenom obliku prezentirani u prvom stupcu tablica 1.-7.Cjeloviti odgovori na pitanje: “Mito biste dali” ponuđeni u anketisu :6U GfK-u koordinaciji GfK Prag drugi se put realizira istraživanje (osobna anketa,reprezentativan uzorak N=1000 ispitanika po zemlji) u 11 zemalja Centralne iIstočne Europe. Prvi val istraživanja proveden je u 06/2001. a drugi u 12/2003.Kako će komparativna studija za sve zemlje biti raspoloživa kasnije, sada sedaje osvrt na dobivene rezultate za našu zemlju u realizaciji GfK - Hrvatska.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 1821. Nikada2. U izuzetnim okolnostima kad bi mi zdravlje biloznačajno ugroženo3. U izuzetnim okolnostima kada bi to doprinijelorješavanju životnog problema (stan, posao,obrazovanje...)4. Uvijek kada je to najsigurniji i najlakši put do ciljaTablica 1. Utjecaj spola na stav prema mituMito biste dalineodgovorenonikadakada bi mi zdravlje bilougroženou rješavanju životnogproblemauvijek kada je to najlakšiput do ciljaTotalSpolneodgovoreno žene muškarciTotal0 7 4 110,0% 63,3% 36,4% 100,0%0,0% 1,10% 1,10% 1,10%0 145 102 2470,0% 58,7% 41,3% 100,0%0,0% 23,30% 27,30% 24,70%2 281 161 4440,5% 63,3% 36,3% 100,0%50,0% 45,10% 43,20% 44,40%2 166 71 2390,8% 69,5% 29,7% 100,0%50,0% 26,60% 19,00% 13,90%0 24 35 590,0% 40,7% 59,3% 100,0%0,0% 3,90% 9,40% 5,90%4 623 373 10000,4% 62,3% 37,3% 100,0%100,0% 100,00% 100,00% 100,00%Sig. χ 2 = 0,05%165Zanimljivo je da iako spol ispitanika nedvojbeno statistički značajno utječe na stav premamitu, to nije Zanimljivo slučaj s dijelom da ispitanika iako spol koji se ispitanika i u totalu i grupirani nedvojbeno prema spolu statistički opredjeljujuza davanje značajno mita samo utječe kada na im je stav zdravlje prema ugroženo, mitu, odnosno to nije koji ga slučaj ne bi dali s nikada. dijelomNasuprot ispitanika tome, pri koji rješavanju se i u problema totalu i zapošljavanja, grupirani obrazovanja prema spolu i stanovanja opredjeljuju žene se lakšeodlučuju (26,6%) na davanje mita od muškaraca (19%). Razlika je još veća u situaciji kada seza davanje mita samo kada im je zdravlje ugroženo, odnosno kojimito izabire načelno, uvijek kada je to najlakši put do cilja, gdje dominiraju muškarci (9,4%)nad ga ženama ne bi (3,9%). dali nikada. Nasuprot tome, pri rješavanju problemazapošljavanja, obrazovanja i stanovanja žene se lakše odlučuju(26,6%) na davanje mita od muškaraca (19%). Razlika je jošTablica 2. Utjecaj dobi ispitanika na stav prema mituveća u situaciji kada se mito izabire načelno, uvijek kada jeto najlakši put do cilja, gdje dominiraju muškarci (9,4%) nadženama (3,9%).

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaTablica 2. Utjecaj dobi ispitanika na stav prema mituCrosstab166Totalneodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do ciljaDobneodgovoreno 18 do 30 31 do 40 41 do 50 51 do 60 61 ili više Total0 5 1 3 1 1 11,0% 45,5% 9,1% 27,3% 9,1% 9,1% 100,0%,0% 1,5% ,4% 1,1% 1,0% 2,1% 1,1%2 85 45 67 31 17 247,8% 34,4% 18,2% 27,1% 12,6% 6,9% 100,0%28,6% 25,1% 19,9% 24,2% 29,5% 36,2% 24,7%3 124 106 139 52 20 444,7% 27,9% 23,9% 31,3% 11,7% 4,5% 100,0%42,9% 36,7% 46,9% 50,2% 49,5% 42,6% 44,4%2 90 65 57 18 7 239,8% 37,7% 27,2% 23,8% 7,5% 2,9% 100,0%28,6% 26,6% 28,8% 20,6% 17,1% 14,9% 23,9%0 34 9 11 3 2 59,0% 57,6% 15,3% 18,6% 5,1% 3,4% 100,0%,0% 10,1% 4,0% 4,0% 2,9% 4,3% 5,9%7 338 226 277 105 47 1000,7% 33,8% 22,6% 27,7% 10,5% 4,7% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 0,07%Statistički značajan značajan utjecaj dobi utjecaj ispitanika dobi na stav ispitanika prema mitu ogleda na stav se u prema svimmodalitetima ponuđenih odgovora. Među onima koji ne bi dali mito nikada dominirapopulacija mitu ogleda starija od se 61. godinu u svim (36,2%), modalitetima dok se niti svaki ponuđenih peti (19,9%) ispitanik odgovora. između Među 31 i40 onima godina nije koji opredijelio ne bi za ovakav dali mito odgovor. nikada dominira populacija starijaod Ako 61. zastanemo godinu na (36,2%), usporedbi ovih dok dviju se dobnih niti svaki skupina, peti uočavamo (19,9%) da je dvostruko ispitanikviše između ispitanika 31 u dobi i 40 od 31 godina do 40 godina nije spremno opredijelio dati mito za pri ovakav rješavanju odgovor. životnih problema(38,8%) od najstarije dobne skupine (14,9%).Ipak Ako bismo zastanemo iz niza zaključaka na usporedbi koji se transparentno ovih nameću dviju kroz dobnih brojke skupina,tablice 2.izdvojili uočavamo onaj vezan da uz je najmlađu dvostruko dobnu skupinu. više ispitanika Naime, najmlađi u dobi ispitanici od su 31 3,5 do puta 40skloniji godina izabrati spremno mito uvijek kao dati najlakši mito put do pri cilja rješavanju (10,1%) od onih životnih između 41 i problema50 godina(2,9%). (38,8%) Nažalost od ako najstarije bismo promatrali dobne po dobnim skupine skupinama (14,9%). sve one koji su uvijek spremnidati mito, među njima je 57,6% onih između 18 i 30 godina.Ipak bismo iz niza zaključaka koji se transparentno namećukroz brojke tablice 2. izdvojili onaj vezan uz najmlađu dobnuskupinu. Naime, najmlađi ispitanici su 3,5 puta skloniji izabratimito uvijek kao najlakši put do cilja (10,1%) od onih između 41Tablica 3. Utjecaj provedenog djetinjstva ispitanika do 15. godine života nai 50 godina stav (2,9%). prema mituNažalost ako bismo promatrali po dobnimskupinama sve one koji su uvijek spremni dati mito, među njimaje 57,6% onih između 18 i 30 godina.6

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182Tablica 3. Utjecaj provedenog djetinjstva ispitanika do 15.godine života na stav prema mituCrosstabTotalneodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do ciljaProvedeno djetinjstvo do 15. god.neodgovogradić do grad do grad prekoreno selo 10.000 st. 30.000 st. 30.000 st. Total0 5 0 1 5 11,0% 45,5% ,0% 9,1% 45,5% 100,0%,0% 1,0% ,0% ,9% 1,9% 1,1%0 127 31 26 63 247,0% 51,4% 12,6% 10,5% 25,5% 100,0%,0% 26,5% 20,7% 24,1% 24,0% 24,7%1 236 63 51 93 444,2% 53,2% 14,2% 11,5% 20,9% 100,0%100,0% 49,3% 42,0% 47,2% 35,5% 44,4%0 93 44 21 81 239,0% 38,9% 18,4% 8,8% 33,9% 100,0%,0% 19,4% 29,3% 19,4% 30,9% 23,9%0 18 12 9 20 59,0% 30,5% 20,3% 15,3% 33,9% 100,0%,0% 3,8% 8,0% 8,3% 7,6% 5,9%1 479 150 108 262 1000,1% 47,9% 15,0% 10,8% 26,2% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 0,07%167U tablici U tablici 3. je vidljiv 3. je statistički vidljiv značajni statistički utjecaj mjesta značajni provedenog utjecaj djetinjstva mjesta do 15.godine provedenog života na izgrađivanje djetinjstva stava prema do 15. mitu. godine I dalje ostaje života zanimljivo na izgrađivanjeda su približno istiodgovori stava po svim prema parcijalnim mitu. grupama I dalje za ostaje situacije zanimljivo davanja mita da u slučaju su približno ugroženog isti zdravljaodnosno odgovori nikada. po Međutim, svim ljudi parcijalnim porijeklom grupama sa sela i iz grada za situacije do 30.000 davanja stanovnika mita u značajnomanjoj u mjeri slučaju su spremni ugroženog dati mito zdravlja (19,4%) u odnosno rješavanju životnog nikada. problema Međutim, od onih ljudi iz gradićado 10.000 porijeklom stanovnika sa (29,3%) sela i i iz većeg grada grada do (30,9%). 30.000 Također stanovnika i onih koji u bi značajno mito dali uvijekima više manjoj od dvostruko mjeri su manje spremni (3,8%) dati porijeklom mito (19,4%) sa sela u u usporedbi rješavanju s gradom životnog do 30.000stanovnika problema (8,3%). od onih iz gradića do 10.000 stanovnika (29,3%) ivećeg grada (30,9%). Također i onih koji bi mito dali uvijek imaviše od dvostruko manje (3,8%) porijeklom sa sela u usporedbi sTablica gradom 4. Utjecaj do mjesta 30.000 boravka stanovnika ispitanika na (8,3%). njegov stav prema mitu

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaTablica 4. Utjecaj mjesta boravka ispitanika na njegov stavprema mituCrosstab168Totalneodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do ciljaMjesto boravkaneodgovogradić do grad do grad prekoreno selo 10.000 st. 30.000 st. 30.000 st. Total0 3 1 1 6 11,0% 27,3% 9,1% 9,1% 54,5% 100,0%,0% 1,0% ,6% ,7% 1,5% 1,1%3 83 32 34 95 2471,2% 33,6% 13,0% 13,8% 38,5% 100,0%42,9% 28,1% 20,8% 24,8% 23,3% 24,7%1 137 74 67 165 444,2% 30,9% 16,7% 15,1% 37,2% 100,0%14,3% 46,4% 48,1% 48,9% 40,5% 44,4%2 59 31 27 120 239,8% 24,7% 13,0% 11,3% 50,2% 100,0%28,6% 20,0% 20,1% 19,7% 29,5% 23,9%1 13 16 8 21 591,7% 22,0% 27,1% 13,6% 35,6% 100,0%14,3% 4,4% 10,4% 5,8% 5,2% 5,9%7 295 154 137 407 1000,7% 29,5% 15,4% 13,7% 40,7% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 6,0%Usporedba tablice 3. i tablice 4. nas navodi na zaključak daUsporedba tablice 3. i tablice 4. nas navodi na zaključak da i životna sredina utječe nai životna sredina utječe na formiranje, odnosno moguću izmjenuformiranje, odnosno moguću izmjenu već u djetinjstvu izgrađenog stava prema mitu. Izmeđustavovavećparcijalnihu djetinjstvugrupa ispitanika,izgrađenogkoje sustavau ostalimpremamodalitetimamitu. Izmeđuponuđenihstavovaodgovora bezvećih parcijalnih varijacija možda grupa je potrebno ispitanika, izdvojiti činjenicu koje su da u su ostalim stanovnici modalitetimasela (4,4%) približno2,5 puta ponuđenih rjeđe spremni odgovora u načelu davanju bez većih mita uvijek, varijacija od onih iz možda gradića do je 10.000 potrebno stanovnika(10,4%). izdvojiti činjenicu da su stanovnici sela (4,4%) približno 2,5 putarjeđe spremni u načelu davanju mita uvijek, od onih iz gradićado 10.000 stanovnika (10,4%).Tablica 5. Utjecaj radnog statusa na stav prema mituTablica 5. Utjecaj radnog statusa na stav prema mituCrosstabTotalneodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do ciljaneodgovoodnos naneodređenoodnos naodređenoRadni statusnezaposlenuz redovitunezaposlenreno vrijeme vrijeme naknadu bez naknade umirovljenik Total1 3 0 2 4 1 119,1% 27,3% ,0% 18,2% 36,4% 9,1% 100,0%3,1% ,7% ,0% 2,4% 1,5% 1,1% 1,1%7 101 13 20 75 31 2472,8% 40,9% 5,3% 8,1% 30,4% 12,6% 100,0%21,9% 22,2% 20,6% 23,8% 27,4% 33,3% 24,7%14 223 28 36 100 43 4443,2% 50,2% 6,3% 8,1% 22,5% 9,7% 100,0%43,8% 49,1% 44,4% 42,9% 36,5% 46,2% 44,4%6 107 15 20 76 15 2392,5% 44,8% 6,3% 8,4% 31,8% 6,3% 100,0%18,8% 23,6% 23,8% 23,8% 27,7% 16,1% 23,9%4 20 7 6 19 3 596,8% 33,9% 11,9% 10,2% 32,2% 5,1% 100,0%12,5% 4,4% 11,1% 7,1% 6,9% 3,2% 5,9%32 454 63 84 274 93 10003,2% 45,4% 6,3% 8,4% 27,4% 9,3% 100,0%

neodgovorenoneodgovo neodređeno određeno uz redovitu nezaposlenreno vrijeme vrijeme naknadu bez naknade umirovljenik Totalneodgovoreno1 3 0 2 4 1 119,1% 27,3% ,0% 18,2% 36,4% 9,1% 100,0%3,1% ,7% ,0% 2,4% 1,5% 1,1% 1,1%nikada7 101 13 20 75 31 247Tablica 5. Utjecaj radnog 2,8% statusa na 40,9% stav prema 5,3% mitu 8,1% 30,4% 12,6% 100,0%21,9% 22,2% 20,6%Crosstab23,8% 27,4% 33,3% 24,7%kada bi mi zdravlje14 223Služba28Božja 4736(2007.),100br. 2, str.43159 - 182444bilo ugroženo3,2% 50,2% 6,3%Radni status8,1% 22,5% 9,7% 100,0%u rješavanjuneodgovorenoživotnog problemauvijek kada nikada je tonajlakši put do ciljaTotalkada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemaodnos na odnos na nezaposlen43,8% neodgovo 49,1% neodređeno 44,4% određeno uz 42,9% redovitu nezaposlen 36,5% 46,2% 44,4%reno vrijeme vrijeme naknadu bez naknade umirovljenik Total6 1 107 3 15 0 20 2 76 4 151 239 112,5% 9,1% 44,8% 27,3% 6,3% ,0% 8,4% 18,2% 31,8% 36,4% 6,3% 9,1% 100,0%18,8% 3,1% 23,6% ,7% 23,8% ,0% 23,8% 2,4% 27,7% 1,5% 16,1% 1,1% 23,9% 1,1%4 7 20 101 7 13 6 20 1975 31 3 247 596,8% 2,8% 33,9% 40,9% 11,9% 5,3% 10,2% 8,1% 32,2% 30,4% 12,6% 5,1% 100,0%12,5% 21,9% 4,4% 22,2% 11,1% 20,6% 7,1% 23,8% 6,9% 27,4% 33,3% 3,2% 24,7% 5,9%32144542236328 3684100274439344410003,2%3,2% 50,2%45,4%6,3%6,3%8,1%8,4%22,5%27,4%9,7%9,3%100,0%100,0%100,0% 43,8% 100,0% 49,1% 100,0% 44,4% 100,0% 42,9% 100,0% 36,5% 100,0% 46,2% 100,0% 44,4%6 107 15 20 76 15 2392,5%Sig. χ 2 44,8%= 8,8%6,3% 8,4% 31,8% 6,3% 100,0%18,8% 23,6% 23,8% 23,8% 27,7% 16,1% 23,9%I u slučaju radnog statusa najveće razlike u opredjeljenju ispitanika su unutar onih kojisu spremni dati mito uvijek. Naime, zaposlenici na neodređeno vrijeme bi izabrali mito kaonajlakši put do cilja u 4,4% slučajeva, dok bi to isto zaposlenici na određeno vrijeme napraviliu 11,1% slučajeva, a umirovljenici bi to napravili samo u 3,2% slučajeva.uvijek kada je to4 20 7 6 19 3 59I u najlakši slučaju put do cilja radnog 6,8% statusa 33,9% najveće 11,9% 10,2% razlike 32,2% u opredjeljenju5,1% 100,0%12,5% 4,4% 11,1% 7,1% 6,9% 3,2% 5,9%ispitanika su unutar onih koji su spremni dati mito uvijek.Total32 454 63 84 274 93 1000Naime, zaposlenici na 3,2% neodređeno 45,4% 6,3% vrijeme 8,4% bi izabrali 27,4% 9,3% mito 100,0% kao100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%najlakši put do cilja u 4,4% slučajeva, dok bi to isto zaposleniciCrosstab Sig. χna određeno vrijeme napravili u 2 = 8,8%11,1% slučajeva, a umirovljeniciI u slučaju radnog statusa najveće razlike Školska sprema u opredjeljenju ispitanika su unutar onih kojibi to napravili nisam samo nepotpuna u 3,2% neka slučajeva.Tablica 6. Utjecaj školske spreme ispitanika na njegov stav prema mitusu spremni dati mito uvijek. Naime, zaposlenici na neodređeno vrijeme bi izabrali mito kaoneodgovo pohađao osnovna osnovna zanatskanajlakši reno put školu do cilja u škola 4,4% slučajeva, škola dok bi to isto zaposlenici na određeno vrijeme napraviliu 11,1% slučajeva, a umirovljenici bi to napravili samo u 3,2% slučajeva.Tablica ,0% 6. ,0% Utjecaj ,0% školske 9,1% ,0% spreme 54,5% ispitanika 18,2% 18,2% na ,0% njegov ,0% stav 100,0%,0% ,0% ,0% 1,6% ,0% 1,0% 1,6% 1,3% ,0% ,0% 1,1%prema Tablica mitu 6. Utjecaj školske spreme ispitanika na njegov stav prema mitunikada1 0 5 22 16 117 28 48 3 7 247,4% ,0% 2,0% 8,9% 6,5% Crosstab 47,4% 11,3% 19,4% 1,2% 2,8% 100,0%100,0% ,0% 38,5% 36,1% 30,8%Školska sprema20,4% 22,2% 30,6% 50,0% 100,0% 24,7%kada bi mi zdravlje0 2 nisam nepotpuna 5 26 28neka258 62 60 3 0 444bilo ugroženo,0% neodgovo ,5% pohađao1,1% osnovna5,9% osnovna 6,3% zanatska 58,1% 14,0% 13,5% ,7% ,0% 100,0%reno školu škola škola škola srednja škola viša škola visoka škola magisterij doktorat Totalneodgovoreno ,0% 66,7% 0 38,5% 0 42,6% 0 53,8% 1 0 44,9% 6 49,2% 2 38,2% 2 50,0% 0 ,0% 0 44,4% 11u rješavanju0,0%0,0%2,0%89,1%5,0% 54,5%15718,2%2518,2%42,0%0,0%0100,0%239životnog problema,0% ,0% ,0% 1,6% ,0% 1,0% 1,6% 1,3% ,0% ,0% 1,1%,0% ,0% ,8% 3,3% 2,1% 65,7% 10,5% 17,6% ,0% ,0% 100,0%nikada1 0 5 22 16 117 28 48 3 7 247,0% ,0% 15,4% 13,1% 9,6% 27,4% 19,8% 26,8% ,0% ,0% 23,9%,4% ,0% 2,0% 8,9% 6,5% 47,4% 11,3% 19,4% 1,2% 2,8% 100,0%uvijek kada je to0 1 1 4 3 36 9 5 0 0 59100,0% ,0% 38,5% 36,1% 30,8% 20,4% 22,2% 30,6% 50,0% 100,0% 24,7%najlakši put do ciljakada bi mi zdravlje ,0% 1,7% 0 21,7% 6,8% 5 265,1% 28 61,0% 258 15,3% 62 8,5% 60 ,0% 3 ,0% 0 100,0% 444bilo ugroženo ,0% 33,3% ,0% ,5% 7,7% 1,1% 6,6% 5,9% 5,8% 6,3% 6,3% 58,1% 7,1% 14,0% 3,2% 13,5% ,0% ,7% ,0% 100,0% 5,9%Total1 3 13 61 52 574 126 157 6 7 1000,1%,0%,3%66,7%1,3%38,5%6,1%42,6% 53,8%5,2%44,9% 49,2%57,4% 12,6%38,2%15,7%50,0%,6%,0%,7%44,4%100,0%u rješavanju100,0% 100,0% 0 100,0% 0 100,0% 2 100,0% 8 5 100,0% 157100,0% 25 100,0% 42 100,0% 0 100,0% 0 100,0% 239životnog problema,0% ,0% ,8% 3,3% 2,1% 65,7% 10,5% 17,6% ,0% ,0% 100,0%,0% ,0% 15,4%Sig. χ13,1% 2 = 0,03%9,6% 27,4% 19,8% 26,8% ,0% ,0% 23,9%uvijek kada je tonajlakši put do ciljaTotalškola srednja škola viša škola visoka škola magisterij doktorat Total0 0 0 1 0 6 2 2 0 0 110 1 1 4 3 36 9 5 0 0 59,0% 1,7% 1,7% 6,8% 5,1% 61,0% 15,3% 8,5% ,0% ,0% 100,0%,0% 33,3% 7,7% 6,6% 5,8% 6,3% 7,1% 3,2% ,0% ,0% 5,9%1 3 13 61 52 574 126 157 6 7 1000,1% ,3% 1,3% 6,1% 5,2% 57,4% 12,6% 15,7% ,6% ,7%9100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 0,03%169Tablica 6. oslikava statistički signifikantan utjecaj školske9spreme na stav ispitanika prema mitu i to u okviru svih modalitetaponuđenih odgovora. Lako je uočiti pravilo da opredjeljivanje zamito statistički značajno opada s rastom stupnja školske spreme.Npr. 66,7% onih koji nisu pohađali školu bi dali mito kada imje zdravlje ugroženo, dok se istodobno u ovom istraživanju nitijedan ispitanik s doktoratom nije opredijelio za takvu opciju.Slično je i s onima koji se na mito odlučuju uvijek (33,3% nisupohađali školu, a među njima ponovo nema onih s doktoratom).

Tablica 6. oslikava statistički signifikantan utjecaj školske spreme na stav ispitanikaprema Luka mitu Tomašević i to u okviru - Elza svih Jurun, modaliteta Istraživanja ponuđenih nekih odgovora. moralnih Lako vrednota je uočiti pravilo daopredjeljivanje za mito statistički značajno opada s rastom stupnja školske spreme. Npr.66,7% onih koji nisu pohađali školu bi dali mito kada im je zdravlje ugroženo, dok seistodobno Međutim, u ovom ako istraživanju bismo tražili niti jedan koji ispitanik su to s doktoratom ispitanici nije koji opredijelio su najčešće za takvuopciju. Slično je i s onima koji se na mito odlučuju uvijek (33,3% nisu pohađali školu, a međuspremni mito dati uvijek, onda bi nam postotak od 61% ukazaonjima ponovo nema onih s doktoratom). Međutim, ako bismo tražili koji su to ispitanici kojisu da najčešće su to spremni oni sa mito srednjom dati uvijek, onda školskom bi nam postotak spremom od 61% kojih ukazao također da su to oni ima sasrednjom više od školskom polovice spremom u kojih svim također ostalim ima više modalitetima polovice u svim ostalim opredjeljivanjamodalitetimaopredjeljivanja za davanje za mita davanje (58,1% mita (58,1% kada kada im je zdravlje ugroženo, ugroženo, odnosno odnosno 65,7% prirješavanju životnog problema).65,7% pri rješavanju životnog problema).Tablica 7. Utjecaj materijalnog stanja ispitanika na njegovstav Tablica prema 7. Utjecaj mitu materijalnog stanja ispitanika na njegov stav prema mitu170Totalneodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do ciljaCrosstabMatrijalno stanjeneodgovoskromno alireno vrlo dobro dobro dovoljno slabo vrlo slabo Total1 0 3 4 3 0 119,1% ,0% 27,3% 36,4% 27,3% ,0% 100,0%12,5% ,0% ,7% 1,0% 3,4% ,0% 1,1%3 13 100 101 24 6 2471,2% 5,3% 40,5% 40,9% 9,7% 2,4% 100,0%37,5% 24,5% 22,8% 26,0% 27,3% 26,1% 24,7%3 24 194 181 33 9 444,7% 5,4% 43,7% 40,8% 7,4% 2,0% 100,0%37,5% 45,3% 44,2% 46,5% 37,5% 39,1% 44,4%0 10 120 84 21 4 239,0% 4,2% 50,2% 35,1% 8,8% 1,7% 100,0%,0% 18,9% 27,3% 21,6% 23,9% 17,4% 23,9%1 6 22 19 7 4 591,7% 10,2% 37,3% 32,2% 11,9% 6,8% 100,0%12,5% 11,3% 5,0% 4,9% 8,0% 17,4% 5,9%8 53 439 389 88 23 1000,8% 5,3% 43,9% 38,9% 8,8% 2,3% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 2,2%Tablica 8. Utjecaj bračnog stanja ispitanika na njegov stavprema Tablica mitu 8. Utjecaj bračnog stanja ispitanika na njegov stav prema mituCrosstabTotalneodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženou rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do ciljaBračno stanjeneodgovo neoženjen/razveden/r udovac/ureno neudata oženjen/udata azvedena dovica Total0 4 5 0 2 11,0% 36,4% 45,5% ,0% 18,2% 100,0%,0% 1,2% ,8% ,0% 5,4% 1,1%0 94 137 6 10 247,0% 38,1% 55,5% 2,4% 4,0% 100,0%,0% 27,1% 23,1% 28,6% 27,0% 24,7%1 134 281 9 19 444,2% 30,2% 63,3% 2,0% 4,3% 100,0% 1033,3% 38,6% 47,5% 42,9% 51,4% 44,4%1 83 147 5 3 239,4% 34,7% 61,5% 2,1% 1,3% 100,0%33,3% 23,9% 24,8% 23,8% 8,1% 23,9%1 32 22 1 3 591,7% 54,2% 37,3% 1,7% 5,1% 100,0%33,3% 9,2% 3,7% 4,8% 8,1% 5,9%3 347 592 21 37 1000

neodgovorenonikadakada bi mi zdravljebilo ugroženo0 4 5 0 2 11,0% 36,4% 45,5% ,0% 18,2% 100,0%,0% 1,2% ,8% ,0% 5,4% 1,1%0 94 137 6 10 247,0% 38,1% 55,5% 2,4% 4,0% 100,0%,0% 27,1% 23,1% 28,6% 27,0% 24,7%1 134 281 9 19 444,2% 30,2% 63,3% 2,0% 4,3% 100,0%Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 18233,3% 38,6% 47,5% 42,9% 51,4% 44,4%Totalu rješavanjuživotnog problemauvijek kada je tonajlakši put do cilja1 83 147 5 3 239,4% 34,7% 61,5% 2,1% 1,3% 100,0%33,3% 23,9% 24,8% 23,8% 8,1% 23,9%1 32 22 1 3 591,7% 54,2% 37,3% 1,7% 5,1% 100,0%33,3% 9,2% 3,7% 4,8% 8,1% 5,9%3 347 592 21 37 1000,3% 34,7% 59,2% 2,1% 3,7% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 0,07%Tablice 7. i 8. oslikavaju utjecaj materijalnog i bračnog stanja ispitanika na formiranjenjegovog stava Tablice prema 7. mitu. i 8. Pri oslikavaju tome su u jednom utjecaj i drugom materijalnog slučaju najveće i bračnog razlike međuonima stanja koji se ispitanika načelno opredjeljuju na formiranje za mito. Za njegovog razliku od onih stava koje prema svoje materijalno mitu. Pri stanjeprocjenjujutomekaosu uskromnojednomali dovoljno,i drugompaslučajubi mito dalinajvećeuvijek (4,9%),razlikeonimeđukoji smatrajuonimasvojematerijalno stanje vrlo slabim ima 17,4%, dok onih koji ga smatraju vrlo dobrim ima 11,3%.koji se načelno opredjeljuju za mito. Za razliku od onih kojeNajveće razlike među ispitanicima s obzirom na bračno stanje su u skupini onih koji bimito svoje dali u rješavanju materijalno životnog stanje problema. procjenjuju Dok ih je 24,8% kao skromno oženjenih (udatih) ali dovoljno, u toj skupini,samo pa je 8,1% bi mito udovaca dali (udovica). uvijek (4,9%), Najzastupljeniji oni koji u skupini smatraju onih svoje koji bi materijalnomito dali uvijek suneoženjeni stanje (neudate) vrlo slabim (9,2%), za ima razliku 17,4%, od samo dok 3,7% onih oženjenih koji (udatih) ga smatraju u toj skupini. vrlodobrim ima 11,3%.Najveće razlike među ispitanicima s obzirom na bračnostanje su u skupini onih koji bi mito dali u rješavanju životnog1.1.2. Cross-tabulation analiza ispitivanja javnog mnijenaproblema. Dok ih je 24,8% oženjenih (udatih) u toj skupini,o homoseksualizmusamo je 8,1% udovaca (udovica). Najzastupljeniji u skupini onihkoji bi mito dali uvijek su neoženjeni (neudate) (9,2%), za razlikuBiti muško od samo ili žensko 3,7% jest oženjenih naša ljudska (udatih) stvarnost u kojoj toj skupini. nitko ne može izmaći i ta stvarnostprodire u naš individualni i socijalni bitak. Ne postoji ljudski generički bitak. Pripadnostjednom spolu zadire toliko u dubinu našeg osobnog ” ja“ da čovjeka nije moguće zamislitibez tog seksualnog 1.1.2. Cross-tabulation identiteta. Stoga se seksualna analiza bipolarnost ispitivanja i čini javnog normalnom mnijena i naravnom. Sobzirom na samu o genitalnu homoseksualizmuseksualnost to i jest točno, ali s obzirom na morfološkuspecifičnost, na vlastite psihološke atribute, ta bipolarnost i nije tako očita. ModerneBiti muško ili žensko jest naša ljudska stvarnost kojoj nitkone može izmaći i ta stvarnost prodire u naš individualni i socijalnibitak. Ne postoji ljudski generički bitak. Pripadnost jednom spolu11zadire toliko u dubinu našeg osobnog ”ja“ da čovjeka nije mogućezamisliti bez tog seksualnog identiteta. Stoga se seksualnabipolarnost i čini normalnom i naravnom. S obzirom na samugenitalnu seksualnost to i jest točno, ali s obzirom na morfološkuspecifičnost, na vlastite psihološke atribute, ta bipolarnost i nijetako očita. Moderne antropološke znanosti upozoravaju da semuško ili žensko postaje u sukcesivnim fazama života, ali i da171

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednota172postoje kritični momenti primanja identiteta kada može doći ido devijacija. 7Kada je riječ o spolnoj usmjerenosti, spolnost se dijeli na dvijeskupine: heteroseksualnu koju čini velika većina ljudi i njezinousmjerenje je prema osobi suprotnog spola i homoseksualnukojoj pripada neznatan 8 broj ljudi čije je usmjerenje prema osobiistoga spola. Postoji još i određeni broj ljudi koji stupaju u odnoss osobama obaju spolova, tzv. biseksualci (hermafroditi).Dok se heteroseksualnost čini sasvim naravnom ilogičnom, dotle je homoseksualnost jedna od najvećih zagonetkii kompleksnih stvarnosti ljudske prirode koja je oduvijekbudila ljudsko zanimanje i privlačila brojne stručnjake koji sunastojali istražiti i znanstveno definirati taj fenomen. 9 Danashomoseksualnost pokazuje različite karakteristike, ne samona kvantitativnoj već i na kvalitativnoj razini i ovisi o osobnojpredispoziciji kao i o socio-kulturalnom kontekstu.Prema znanstvenoj literaturi pojam homoseksualnostioznačava isključivu ili vrlo dominantnu erotsku i afektivnuprivlačnost odrasle osobe prema osobama istoga spola daredovito, ali ne i nužno, s njima ima seksualne odnose. 10Homoseksualnost, dakle, zahvaća čitavo psihosomatskousmjerenje, ako i nema genitalno-erotskih čina. To se pokazujei preko tzv. kliničkih znakova kao što su dugotrajna privlačnostza osobe istoga spola, stalni interes za njih, sadržaj spolnihfantazija, sadržaj snova za vrijeme noćnih polucija, nikakav ilislabi interes za osobe drugoga spola, upuštanje u homoseksualneaktivnosti zbog jakog tjelesnog užitka, premda ti znakovi nisujednaki kod svih homoseksualnih osoba. 11Treba razlikovati i življenu homoseksualnost, odnosnohomoseksualnu orijentaciju ili sklonost, nazvanu homofilija7Usp. J. MONEY - A: EHRHARDT, Uomo, Donna, Ragazzo, Ragazza, Milano1976.8Vrlo je teško utvrditi točan postotak homoseksualaca. Različita istraživanja donosei različite postotke. Neki procjenjuju da se broj kreće između 4% do 17%u nekim sredinama. Neka novija istraživanja kao što je bilo u Francuskoj 1992.(ANRS) veli da ima 4,1% muškaraca i 2,6% žena. Diamondova studija iz 1993.govori o 5-6% muškaraca i 2-3% žena9Usp. W. MÜLLER, cit. iz P. ŠOLIĆ, Antropologija i teologija homoseksualnosti, u:Moralni aspekti ljudske seksualnosti. Moralno teološke studije, Crkva u svijetu,Split 2002., str. 64.10G. MARMOR, L’inversione sessuale, Milano 1970., str. 9.11Usp. P. Šolić, Isto, str. 65.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182i homoseksualno ponašanje tj. vršenje seksualnih odnosa sosobama istog spola. Sama sklonost je intenzivni osjećaj štoga homoseksualna osoba u sebi nosi koji je usmjeren na osobeistoga spola i dio je njezine konstitucije i psihostrukture, ali senjome nekako uspijeva dominirati. Homoseksualno ponašanjeje prava seksualna aktivnost s osobama istoga spola, bilo podutjecajem strasti ili slobodnim odabirom i pristankom.Homoseksualnost je za povijesno kršćanstvo važila kao grijehkoji se među kršćanima rijetko i spominjao. Zadnjih desetljećai homoseksualnost nije više nešto Crkvi sasvim strano, već senalazi na samom njezinom pragu, izaziva razna pitanja i dovodinjezine stavove u iskušenje. 12Katolički stav o homoseksualnosti izražen je i u nekolikodokumenata Svetog zbora za nauk vjere. 13 Konačni stav je datu Katekizamu Katoličke crkve koji veli da je psihički nastanakhomoseksualnosti «velikim dijelom neprotumačiv» i da su«homoseksualni čini u sebi neuredni» jer se «protive naravnomzakonu...Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni». 14Donosimo stavove stanovnika Splitsko-dalmatinskežupanije o homoseksualnosti.173Na anketno pitanje o homoseksualizmu su ponuđeni sljedećiodgovori (a njihov skraćeni oblik je u prvom stupcu tablica 25.- 32.):1. Bolesnici koji se trebaju liječiti, a ne tražiti posebnazakonska prava2. Ljudi kao i svaki drugi, te bi kao i drugi trebali poštivatisve postojeće zakonske propise12Usp. Papinsko vijeće za obitelj, Ljudska spolnost: istina i značenje. Odgojnesmjernice u obitelji, Kršćanska sadašnjost, dokumenti 106, Zagreb 1997. Širevidi . V.VALJAN, Moral spolnosti, braka i obitelji, Svjetlo riječi, Sarajevo 2002; L.TOMAŠEVIĆ, Fenomenologija i moralna prosudba homoseksualnosti u: Crkva usvijetu, 38, br. 2, 2003., 241-263.13Persona humana. Izjava Kongregacije za nauk vjere o nekim pitanjima seksualneetike, Kršćanska sadašnjost, dokumenti 47, Zagreb 1976. Pismo «Homosexualitatisproblema», objavljeno u: Vjesnik nadbiskupije splitsko-makarske, br. 6,1986, str. 14-17; Sveti zbor za katolički odgoj. Odgojne smjernice o ljudskojljubavi. Obrisi spolnoga odgoja, Kršćanska Sadašnjost, dokumenti 69, Zagreb1966. Papinsko vijeće za obitelj, Ljudska spolnost: istina i značenje. Odgojnesmjernice u obitelji, Kršćanska sadašnjost, dokumenti 106, Zagreb 1997.14Katekizam Katoličke crkve. Hrvatska biskupska konferencija, Glas Koncila, Zagreb1994., br. 2357.

homoseksualnosti «velikim dijelom neprotumačiv» i da su «homoseksualni čini u sebineuredni» jer se «protive naravnom zakonu...Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni». 14Donosimo stavove stanovnika Splitsko-dalmatinske županije o homoseksualnosti.Na anketno pitanje o homoseksualizmu su ponuđeni sljedeći odgovori (a njihovLuka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaskraćeni oblik je u prvom stupcu tablica 25. - 32.):1. Bolesnici3. Ljudikojis posebnimse trebaju liječiti,sklonostima,a ne tražiti posebnate bi trebalozakonskauvažitipravai2. Ljudi kao i svaki drugi, te bi kao i drugi trebali poštivati sve postojećenjihove zahtjeve za legalizaciju takvog načina života kao bračnezakonske propisezajednice.3. Ljudi s posebnim sklonostima, te bi trebalo uvažiti i njihove zahtjeve zalegalizaciju takvog načina života kao bračne zajednice.Tablica 25. Utjecaj spola ispitanika na njegov stav premaTablica homoseksualizmu25. Utjecaj spola ispitanika na njegov stav prema homoseksualizmuCrosstab174Totalneodgovorenobolesniciljudi kao i svaki drugiljudi s posebnimsklonostimaSpolneodgovoreno žene muškarci Total0 9 5 14,0% 64,3% 35,7% 100,0%,0% 1,4% 1,3% 1,4%2 307 241 550,4% 55,8% 43,8% 100,0%50,0% 49,3% 64,6% 55,0%2 232 95 329,6% 70,5% 28,9% 100,0%50,0% 37,2% 25,5% 32,9%0 75 32 107,0% 70,1% 29,9% 100,0%,0% 12,0% 8,6% 10,7%4 623 373 1000,4% 62,3% 37,3% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 =0,01%Spol ispitanika Spol ima ispitanika nedvojbeno ima statistički nedvojbeno vrlo signifikantan statistički utjecaj vrlo signifikantanna njegov stav premahomoseksualizmu. utjecaj na Sudeći njegov prema stav podacima prema u homoseksualizmu. tablici 25. žene su nešto Sudeći sklonije prema uvažavanjuhomoseksualaca podacima kao ljudi u tablici s posebnim 25. sklonostima, žene su te nešto bi trebalo sklonije uvažiti uvažavanjui njihove zahtjeve zalegalizaciju homoseksualaca takvog načina života kao kao ljudi bračne s posebnim zajednice sklonostima, (12%), dok su muškarci te bi trebalo samo u 8,6%slučajeva opredijelili uvažiti i njihove za ovaj odgovor. zahtjeve za legalizaciju takvog načina života kaobračne zajednice (12%), dok su muškarci samo u 8,6% slučajevaSarajevo 2002; opredijelili L. TOMAŠEVIĆ, za ovaj Fenomenologija odgovor. i moralna prosudba homoseksualnosti u: Crkva u svijetu, 38,br. 2, 2003., 241-263. Ovoj skupini, međutim, i ne treba davati posebno veliku13 Persona humana. Izjava Kongregacije za nauk vjere o nekim pitanjima seksualne etike, Kršćanska sadašnjost,pažnju, jer se od sveukupnog broja ispitanika samo 10,7% njihdokumenti 47, Zagreb 1976. Pismo «Homosexualitatis problema», objavljeno u: Vjesnik nadbiskupije splitskomakarske,br. opredijelilo 6, 1986, str. 14-17; za ovakav Sveti zbor stav za katolički prema odgoj. homoseksualcima. Odgojne smjernice o ljudskoj Od svih ljubavi. Obrisispolnoga odgoja, ispitanika Kršćanska 55% Sadašnjost, njih misli dokumenti da su 69, homoseksualci Zagreb 1966. Papinsko bolesnici vijeće za koji obitelj, se Ljudskaspolnost: istinatrebajui značenje.liječiti,Odgojneasmjernicene tražitiu obitelji,posebnaKršćanskazakonskasadašnjost,prava.dokumentiMuškarci106, Zagreb 1997.14 Katekizam Katoličke crkve. Hrvatska biskupska konferencija, Glas Koncila, Zagreb 1994., br. 2357.tako misle u 64,6% slučajeva, a žene su se opredijelile za ovakavodgovor u 49,3% slučajeva. 13

Ovoj skupini, međutim, i ne treba davati posebno veliku pažnju, jer se od sveukupnogbroja ispitanika samo 10,7% njih opredijelilo za ovakav stav prema homoseksualcima. Odsvih ispitanika 55% njih misli da su homoseksualci bolesnici koji se trebaju liječiti, a ne tražitiposebna zakonska prava. Muškarci tako misle u Služba 64,6% Božja slučajeva, 47 (2007.), a žene su br. se 2, opredijelile str. 159 - za 182ovakav odgovor u 49,3% slučajeva.Tablica 26. Utjecaj dobi ispitanika na njegov stav premaTablica 26. Utjecaj dobi ispitanika na njegov stav prema homoseksualizmuhomoseksualizmuCrosstabTotalneodgovorenobolesniciljudi kao i svaki drugiljudi s posebnimsklonostimaDobneodgovoreno 18 do 30 31 do 40 41 do 50 51 do 60 61 ili više Total0 5 4 1 2 2 14,0% 35,7% 28,6% 7,1% 14,3% 14,3% 100,0%,0% 1,5% 1,8% ,4% 1,9% 4,3% 1,4%5 142 132 177 61 33 550,9% 25,8% 24,0% 32,2% 11,1% 6,0% 100,0%71,4% 42,0% 58,4% 63,9% 58,1% 70,2% 55,0%1 127 76 82 32 11 329,3% 38,6% 23,1% 24,9% 9,7% 3,3% 100,0%14,3% 37,6% 33,6% 29,6% 30,5% 23,4% 32,9%1 64 14 17 10 1 107,9% 59,8% 13,1% 15,9% 9,3% ,9% 100,0%14,3% 18,9% 6,2% 6,1% 9,5% 2,1% 10,7%7 338 226 277 105 47 1000,7% 33,8% 22,6% 27,7% 10,5% 4,7% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%175Sig. χ 2 = 0,00%Dob ispitanika, također, po svim relevantnim statističkimDob ispitanika, također, po svim relevantnim statističkim kriterijima vrlo signifikantnoutječe kriterijima na stav prema vrlo homoseksualizmu. signifikantno Mlađi ispitanici utječe su u pravilu na "liberalniji", stav a prema starijipretežito homoseksualizmu. misle da bi homoseksualci Mlađi u najmanju ispitanici ruku trebali su živjeti u pravilu s tim svojim “liberalniji”, posebnostima ane stariji opterećujući pretežito druge i ne misle tražeći društvene da bi i homoseksualci pravne povlastice. Zbog u toga najmanju se ljudi stariji ruku od65 godina samo u 2,1% slučajeva opredjeljuju za odgovor " ljudi s posebnim sklonostima, tebi trebali trebalo uvažiti živjeti i njihove s tim zahtjeve svojim za legalizaciju posebnostima takvog načina ne života opterećujući kao bračne zajednice druge", i dok ne ga tražeći oni između društvene 18 i 30 godina biraju i pravne u 18,9% slučajeva. povlastice. Zbog toga se ljudistariji Za najmanju od 65 skupinu godina ispitanika samo homoseksualci u 2,1% su slučajeva bolesnici u 42% opredjeljuju slučajeva, dok zatakvo mišljenje ima 70,2% ispitanika iz najstarije dobne skupine.odgovor “ljudi s posebnim sklonostima, te bi trebalo uvažiti injihove zahtjeve za legalizaciju takvog načina života kao bračnezajednice“, dok ga oni između 18 i 30 godina biraju u 18,9%slučajeva.Za najmanju skupinu ispitanika homoseksualci su bolesniciu 42% slučajeva, dok takvo mišljenje ima 70,2% ispitanika iznajstarije dobne skupine.Tablica Tablica 27. Utjecaj provedenog provedenog djetinjstva ispitanika djetinjstva do 15. godine ispitanika života na do 15.godine života na njegov stav prema stav homoseksualizmu prema homoseksualizmuCrosstabHomoseksualcineodgovorenobolesniciljudi kao i svaki drugiljudi s posebnimsklonostimaCount% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Provedeno djetinjstvo do 15. god.neodgovogradić do grad do grad preko14reno selo 10.000 st. 30.000 st. 30.000 st. Total0 5 2 4 3 14,0% 35,7% 14,3% 28,6% 21,4% 100,0%,0% 1,0% 1,3% 3,7% 1,1% 1,4%1 307 74 59 109 550,2% 55,8% 13,5% 10,7% 19,8% 100,0%100,0% 64,1% 49,3% 54,6% 41,6% 55,0%0 127 55 36 111 329,0% 38,6% 16,7% 10,9% 33,7% 100,0%,0% 26,5% 36,7% 33,3% 42,4% 32,9%0 40 19 9 39 107,0% 37,4% 17,8% 8,4% 36,4% 100,0%,0% 8,4% 12,7% 8,3% 14,9% 10,7%

Tablica 27. Utjecaj provedenog djetinjstva ispitanika do 15. godine života nanjegov stav prema homoseksualizmuCrosstabreno selo 10.000 st. 30.000 st.Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaHomoseksualciTotalneodgovorenobolesniciljudi kao i svaki drugiljudi s posebnimsklonostimaCount% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.Count% within Homoseksualci% within Provedenodjetinjstvo do 15. god.neodgovoProvedeno djetinjstvo do 15. god.gradić do grad do grad preko30.000 st. Total0 5 2 4 3 14,0% 35,7% 14,3% 28,6% 21,4% 100,0%,0% 1,0% 1,3% 3,7% 1,1% 1,4%1 307 74 59 109 550,2% 55,8% 13,5% 10,7% 19,8% 100,0%100,0% 64,1% 49,3% 54,6% 41,6% 55,0%0 127 55 36 111 329,0% 38,6% 16,7% 10,9% 33,7% 100,0%,0% 26,5% 36,7% 33,3% 42,4% 32,9%0 40 19 9 39 107,0% 37,4% 17,8% 8,4% 36,4% 100,0%,0% 8,4% 12,7% 8,3% 14,9% 10,7%1 479 150 108 262 1000,1% 47,9% 15,0% 10,8% 26,2% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%176Sig. χ 2 = 0,00%Mjesto gdje je ispitanik proveo svoje djetinjstvo do 15. godine života po svimMjesto statističkim gdje kriterijima je ispitanik izrazito značajno proveo utječe na svoje njegov stav djetinjstvo prema homoseksualizmu. do 15. godineIspitanici koji su djetinjstvo proveli na selu u 64,1% slučajeva homoseksualceživota po svim statističkim kriterijima izrazito značajno utječesmatraju bolesnicima, dok je tog mišljenja samo 41,6% stanovnika koji su se odgajali una njegov većem gradu. stav Slično prema je i homoseksualizmu.s ostalim odgovorima, pa ako usporedimo ove dvije skupineispitanika unutar grupe za koju su homoseksualci ljudi kao i svaki drugi, te bi trebali poštivatiIspitanici koji su djetinjstvo proveli na selu u 64,1% slučajevasve postojeće zakonske propise, ponovo ćemo uočiti značajnu razliku mišljenja. Ispitanicihomoseksualce odgajani na selu su smatraju izabrali ovakav bolesnicima, odgovor u 26,5% slučajeva, dok je a tog oni koji mišljenja su rano djetinjstvo samo41,6%provelistanovnikau većem gradu ukoji42,4%suslučajeva.se odgajali u većem gradu. Slično jei s ostalim I za odgovorima, treći ponuđeni odgovor pa uočavamo ako isti usporedimo smjer i intenzitet promatrane ove dvije korelacije. skupineispitanika unutar grupe za koju su homoseksualci ljudi kao iNe bi se moglo pripisati slučaju da su promatramo li parcijalne grupe ispitanika koji susvaki se drugi, opredijelili te bi za trebali pojedine ponuđene poštivati odgovore sve vrlo postojeće slična mišljenja zakonske ispitanika propise, koji suponovo djetinjstvo ćemo proveli uočiti na selu i onih značajnu koji su ga proveli razliku u gradiću do mišljenja. 30 000 stanovnika. IspitaniciIstodobnose slično opredjeljuju ispitanici koji su odgajani u gradiću do 10 000 stanovnika, kao oni kojiodgajani su djetinjstvo na selu proveli su u velikom izabrali gradu. ovakav odgovor u 26,5% slučajeva,a oni koji Primijetimo su rano da je djetinjstvo slično uočeno i pri proveli analizi utjecaja u većem mjesta provedenog gradu djetinjstva u 42,4% nastav ispitanika prema abortusu.slučajeva.I za treći ponuđeni odgovor uočavamo isti smjer i intenzitetpromatrane korelacije.Ne bi se moglo pripisati slučaju da su promatramo liparcijalne grupe ispitanika koji su se opredijelili za pojedine 15ponuđene odgovore vrlo slična mišljenja ispitanika koji sudjetinjstvo proveli na selu i onih koji su ga proveli u gradiću do30 000 stanovnika. Istodobno se slično opredjeljuju ispitanicikoji su odgajani u gradiću do 10 000 stanovnika, kao oni koji sudjetinjstvo proveli u velikom gradu.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182Tablica Tablica 28. 28. Utjecaj mjesta mjesta boravka ispitanika boravka na njegov ispitanika stav prema na njegov stavhomoseksualizmuprema homoseksualizmuCrosstabMjesto boravkaneodgovoreno selogradić do10.000 st.grad do30.000 st.grad preko30.000 st. TotalHomoseksualci neodgovoreno Count0 6 2 2 4 14% within Homoseksualci ,0% 42,9% 14,3% 14,3% 28,6% 100,0%% within Mjesto boravka ,0% 2,0% 1,3% 1,5% 1,0% 1,4%Tablica 28. Utjecaj mjesta boravka ispitanika na njegov stav premabolesniciCount5 187 82 73 203 550homoseksualizmu% within Homoseksualci ,9% 34,0% 14,9% 13,3% 36,9% 100,0%% within Mjesto boravkaCrosstab71,4% 63,4% 53,2% 53,3% 49,9% 55,0%ljudi kao i svaki drugi Count2 72 58 48 149 329Mjesto boravka% within Homoseksualci ,6% 21,9% 17,6% 14,6% 45,3% 100,0%neodgovogradić do grad do grad preko% within Mjesto boravkareno28,6%selo24,4%10.00037,7%st. 30.00035,0%st. 30.00036,6%st. Total32,9%Homoseksualci ljudi neodgovorenos posebnim Count Count0 30 6 212 214 4 51 14107sklonostima %% within within Homoseksualci ,0% 42,9% 28,0% 14,3% 11,2% 14,3% 13,1% 28,6% 47,7% 100,0% 100,0%%% within within Mjesto boravka ,0% 10,2% 2,0% 1,3% 7,8% 1,5% 10,2% 1,0% 12,5% 1,4% 10,7%Totalbolesnici Count Count57 187 295 82 154 73 137 203407 550 1000%% within within Homoseksualci ,9% ,7% 34,0% 29,5% 14,9% 15,4% 13,3% 13,7% 36,9% 40,7% 100,0% 100,0%%% within Mjesto boravka 100,0% 71,4% 100,0% 63,4% 53,2% 100,0% 53,3% 100,0% 49,9% 100,0% 55,0% 100,0%ljudi kao i svaki drugi CountSig. χ 2 2 72 58 48 149 329% within Homoseksualci=,6%5,8%21,9% 17,6% 14,6% 45,3% 100,0%Analiza utjecaja % within sadašnjeg Mjesto boravka 28,6% mjesta 24,4% boravka 37,7% 35,0% ispitanika 36,6% 32,9% naTablica ljudi s posebnim 29. Utjecaj Count radnog status ispitanika 0 na njegov 30 stav prema 12 14 51 107sklonostimahomoseksualizmu% within Homoseksualci ,0% 28,0% 11,2% 13,1% 47,7% 100,0%% within Mjesto boravka ,0% 10,2% 7,8% 10,2% 12,5% 10,7%CrosstabTotalCount7 295 154 137 407 1000% within Homoseksualci ,7% 29,5% Radni 15,4% status 13,7% 40,7% 100,0%% within Mjesto boravka 100,0% odnos na 100,0% odnos na 100,0% nezaposlen100,0% 100,0% 100,0%neodgovo neodređeno određeno uz redovitu nezaposlenreno vrijeme vrijeme naknadu bez naknade umirovljenik Totalnjegov stav prema homoseksualizmu, na temelju podatakatablice 28., ne donosi nam ništa značajno novo. Naime, utjecajmjesta sadašnjeg boravka ispitanika na njegov stav premahomoseksualizmu u okvirima svih promatranih korelacija imaisti smjer, ali s blažim intenzitetom usporedimo li ga s prethodnoanaliziranim utjecajem mjestaCountSig. χ 2 provedenog = 5,8% djetinjstva do 15.godine života. % within HomoseksualcTablica 29. Utjecaj radnog status ispitanika na njegov stav premaTablica 29. Utjecaj homoseksualizmu radnog status ispitanika na njegov stavprema homoseksualizmuHomoseksualci neodgovoreno% within Radni statusbolesniciCount% within Homoseksualc% within Radni statusljudi kao i svaki drug Count% within Homoseksualc% within Radni statusljudi s posebnim CountHomoseksualci sklonostima neodgovoreno%Countwithin Homoseksualc%%withinwithinRadniHomoseksualcstatusTotalCount% within Radni statusbolesnici%Countwithin Homoseksualc%%withinwithinRadniHomoseksualcstatus% within Radni statusljudi kao i svaki drug Count% within HomoseksualcTotal% within Radni status1 7 0 0 4 2 147,1% 50,0% ,0% ,0% 28,6% 14,3% 100,0%3,1% 1,5% ,0% ,0% 1,5% 2,2% 1,4%16 251 31 47 139 66 5502,9% 45,6% 5,6% 8,5% 25,3% 12,0% 100,0%50,0%Crosstab55,3% 49,2% 56,0% 50,7% 71,0% 55,0%11 160 Radni 22 status 27 86 23 3293,3% odnos 48,6% na odnos 6,7% na nezaposlen 8,2% 26,1% 7,0% 100,0%neodgovo 34,4% neodređeno 35,2% određeno 34,9% uz redovitu 32,1% nezaposlen 31,4% 24,7% 32,9%reno 4 vrijeme 36 vrijeme10 naknadu 10bez naknade45 umirovljenik 2 Total 1073,7%133,6%79,3%09,3%042,1%41,9%2100,0%1412,5%7,1% 50,0%7,9% 15,9%,0%11,9%,0% 28,6%16,4%14,3%2,2%100,0%10,7%3,1%321,5%454,0%63,0%841,5%2742,2%931,4%10003,2%1645,4%2516,3%318,4%4727,4%139 669,3%550100,0%100,0%2,9%100,0%45,6%100,0%5,6%100,0%8,5% 25,3%100,0%12,0%100,0%100,0%100,0%50,0% 55,3% 49,2% 56,0% 50,7% 71,0% 55,0%Sig. χ 2 = 0,07%11 160 22 27 86 23 3293,3% 48,6% 6,7% 8,2% 26,1% 7,0% 100,0%34,4% 35,2% 34,9% 32,1% 31,4% 24,7% 32,9%4 36 10 10 45 2 107ljudi s Radni posebnimstatus Count ispitanika statistički značajno utječe na njegov stav premahomoseksualizmu, sklonostima što tako rječito svjedoče podaci tablice 29.% within Homoseksualc% within Radni statusCount% within Homoseksualc% within Radni status3,7% 33,6% 9,3% 9,3% 42,1% 1,9% 100,0%12,5% 7,9% 15,9% 11,9% 16,4% 2,2% 10,7%32 454 63 84 274 93 10003,2% 45,4% 6,3% 8,4% 27,4% 9,3% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%16177Sig. χ 2 = 0,07%Radni status ispitanika statistički značajno utječe na njegov stav premahomoseksualizmu, što tako rječito svjedoče podaci tablice 29.16

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednota178Radni status ispitanika statistički značajno utječe na njegovstav prema homoseksualizmu, što tako rječito svjedoče podacitablice 29.Izdvojimo samo neke najznačajnije razlike u opredjeljenjimaparcijalnih skupina ispitanika. Dok homoseksualce umirovljenicismatraju bolesnicima koji bi se trebali liječiti, a ne tražitipovlastice u 71% slučajeva, zaposlenici na određeno vrijeme tomisle u 49,2% slučajeva.I u skupini Izdvojimo samo onih neke koji najznačajnije misle razlike da u opredjeljenjima su homoseksualci parcijalnih skupina ljudi sposebnimispitanika.sklonostima,Dok homoseksualce umirovljenicipa bi njihovesmatraju bolesnicimazahtjevekoji bitrebalose trebali liječiti,uvažavatiane tražiti povlastice u 71% slučajeva, zaposlenici na određeno vrijeme to misle u 49,2%npr. legalizacija slučajeva. života kao bračne zajednice, su najveće razlikemišljenja ove dvije podskupine ispitanika. Za ovakav odgovor suI u skupini onih koji misle da su homoseksualci ljudi s posebnim sklonostima, pa bise umirovljenici njihove zahtjeve trebalo opredijelili uvažavati npr. u legalizacija 2,2% života slučajeva, kao bračne zajednice, a zaposlenici su najveće naodređenorazlikevrijememišljenja oveudvije15,9%podskupineslučajeva.ispitanika. Za ovakav odgovor su se umirovljeniciopredijelili u 2,2% slučajeva, a zaposlenici na određeno vrijeme u 15,9% slučajeva.Tablica 30. Utjecaj školske spreme ispitanika na njegov stav premaTablica 30. školske spreme ispitanika na njegov stavhomoseksualizmuprema homoseksualizmuCrosstabnisam nepotpunaŠkolska spremanekaneodgovopohađaoosnovna osnovna zanatskareno školu škola škola škola srednja školaviša školavisoka školamagisterijdoktorat TotalHomoseksuaneodgovorenoCount0 0 0 2 1 8 2 1 0 0 14% within Homoseks ,0% ,0% ,0% 14,3% 7,1% 57,1% 14,3% 7,1% ,0% ,0% 100,0%% within Školska sp ,0% ,0% ,0% 3,3% 1,9% 1,4% 1,6% ,6% ,0% ,0% 1,4%bolesnici Count1 3 10 42 37 315 71 63 3 5 550% within Homoseks ,2% ,5% 1,8% 7,6% 6,7% 57,3% 12,9% 11,5% ,5% ,9% 100,0%% within Školska sp100,0% 100,0% 76,9% 68,9% 71,2% 54,9% 56,3% 40,1% 50,0% 71,4% 55,0%ljudi kao i svaki dCount0 0 3 13 7 182 42 78 2 2 329% within Homoseks ,0% ,0% ,9% 4,0% 2,1% 55,3% 12,8% 23,7% ,6% ,6% 100,0%% within Školska sp ,0% ,0% 23,1% 21,3% 13,5% 31,7% 33,3% 49,7% 33,3% 28,6% 32,9%ljudi s posebnim Count0 0 0 4 7 69 11 15 1 0 107sklonostima % within Homoseks ,0% ,0% ,0% 3,7% 6,5% 64,5% 10,3% 14,0% ,9% ,0% 100,0%% within Školska sp ,0% ,0% ,0% 6,6% 13,5% 12,0% 8,7% 9,6% 16,7% ,0% 10,7%TotalCount1 3 13 61 52 574 126 157 6 7 1000% within Homoseks ,1% ,3% 1,3% 6,1% 5,2% 57,4% 12,6% 15,7% ,6% ,7% 100,0%% within Školska sp100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 1,2%Utjecaj Utjecaj školske spreme spreme na ispitanikov stav na prema ispitanikov homoseksualizmu bi stav se mogao, premaprema podacima tablice 30., također, ocijeniti signifikantnim.homoseksualizmu bi se mogao, prema podacima tablice 30.,također, ocijeniti Za odgovor signifikantnim.da su homoseksualci bolesnici opredijelilo se 76,9% ispitanika snepotpunom osnovnom školom, dok oni s visokom školom tako misle u 40,1% slučajeva. OviZa odgovor da su homoseksualci bolesnici opredijelilo seposljednji u 49,7% slučajeva misle da su homoseksualci ljudi kao i svaki drugi, te bi trebali76,9% poštivati ispitanika postojeće zakone, s nepotpunom a takvo mišljenje s njima osnovnom dijeli npr. samo školom, 13,5% onih s nekom dok oni szanatskom odnosno 21,3% sa završenom osnovnom školom.visokom školom tako misle u 40,1% slučajeva. Ovi posljednjiu 49,7% slučajeva misle da su homoseksualci ljudi kao i svakidrugi, te bi trebali poštivati postojeće zakone, a takvo mišljenjes njima dijeli npr. samo 13,5% onih s nekom zanatskom školomodnosno 21,3% sa završenom osnovnom školom.17

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182Tablica 31. Utjecaj materijalnog stanja ispitanika na njegovTablica 31. Utjecaj materijalnog stanja ispitanika na njegov stav premastav prema homoseksualizmuhomoseksualizmuCrosstabHomoseksualci neodgovorenoTotalbolesniciljudi kao i svaki druljudi s posebnimsklonostimaCount% within Homoseksual% within Matrijalno stanCount% within Homoseksual% within Matrijalno stanCount% within Homoseksual% within Matrijalno stanCount% within Homoseksual% within Matrijalno stanCount% within HomoseksualneodgovoMatrijalno stanjeskromno alireno vrlo dobro dobro dovoljno slabo vrlo slabo Total0 0 2 9 2 1 14,0% ,0% 14,3% 64,3% 14,3% 7,1% 100,0%,0% ,0% ,5% 2,3% 2,3% 4,3% 1,4%3 27 233 223 48 16 550,5% 4,9% 42,4% 40,5% 8,7% 2,9% 100,0%37,5% 50,9% 53,1% 57,3% 54,5% 69,6% 55,0%4 21 151 121 29 3 3291,2% 6,4% 45,9% 36,8% 8,8% ,9% 100,0%50,0% 39,6% 34,4% 31,1% 33,0% 13,0% 32,9%1 5 53 36 9 3 107,9% 4,7% 49,5% 33,6% 8,4% 2,8% 100,0%12,5% 9,4% 12,1% 9,3% 10,2% 13,0% 10,7%8 53 439 389 88 23 1000,8% 5,3% 43,9% 38,9% 8,8% 2,3% 100,0%% within Matrijalno stan100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%179Sig. χ 2 = 33,7%Utjecaj Utjecaj materijalnog stanja stanja ispitanika ispitanika na njegov stav na prema njegov homoseksualizmu stav prema pohomoseksualizmu relevantnim statističkim po kriterijima relevantnim se ne bi mogao statističkim ocijeniti signifikantnim. kriterijima Osim manjih serazlika po parcijalnim skupinama ispitanika, prema podacima tablice 25., uglavnom su sene bi slično mogao odnosno ocijeniti s manjim devijacijama signifikantnim. u odnosu na total, Osim za pojedine manjih ponuđene razlika odgovore poparcijalnim opredjeljivali skupinama ljudi različitog materijalnog ispitanika, stanja. prema podacima tablice25., uglavnom su se slično odnosno s manjim devijacijama uodnosu na total, za pojedine ponuđene odgovore opredjeljivaliljudi različitog materijalnog stanja.Tablica Tablica 32. 32. Utjecaj bračnog bračnog stanja ispitanika stanja na njegov ispitanika stav prema na njegov stavprema homoseksualizmuHomoseksualci neodgovorenoTotalbolesniciljudi kao i svaki drugljudi s posebnimsklonostimaCount% within Homoseksualc% within Bračno stanjeCount% within Homoseksualc% within Bračno stanjeCount% within Homoseksualc% within Bračno stanjeCount% within Homoseksualc% within Bračno stanjeCount% within Homoseksualc% within Bračno stanjeCrosstabBračno stanjeneodgovo neoženjen/razveden/roženjen/udataudovac/ureno neudataazvedena dovica Total0 9 4 0 1 14,0% 64,3% 28,6% ,0% 7,1% 100,0%,0% 2,6% ,7% ,0% 2,7% 1,4%2 152 362 14 20 550,4% 27,6% 65,8% 2,5% 3,6% 100,0%66,7% 43,8% 61,1% 66,7% 54,1% 55,0%0 126 184 5 14 329,0% 38,3% 55,9% 1,5% 4,3% 100,0%18,0% 36,3% 31,1% 23,8% 37,8% 32,9%1 60 42 2 2 107,9% 56,1% 39,3% 1,9% 1,9% 100,0%33,3% 17,3% 7,1% 9,5% 5,4% 10,7%3 347 592 21 37 1000,3% 34,7% 59,2% 2,1% 3,7% 100,0%100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%Sig. χ 2 = 0,00%Takav zaključak ne bismo mogli donijeti o utjecaju bračnog stanja ispitanika nanjegov stav prema homoseksualizmu. Naime, podaci posljednje tablice nam ukazuju nastatistički vrlo signifikantan utjecaj bračnog stanja na ispitanikov stav premahomoseksualizmu.Unutar skupine ispitanika koji homoseksualce smatraju bolesnicima najviše se razlikujemišljenje neoženjenih (neudanih) koji tako misle u 43,8% slučajeva i razvedenih, koji se s

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednota180Takav zaključak ne bismo mogli donijeti o utjecaju bračnogstanja ispitanika na njegov stav prema homoseksualizmu.Naime, podaci posljednje tablice nam ukazuju na statistički vrlosignifikantan utjecaj bračnog stanja na ispitanikov stav premahomoseksualizmu.Unutar skupine ispitanika koji homoseksualce smatrajubolesnicima najviše se razlikuje mišljenje neoženjenih (neudanih)koji tako misle u 43,8% slučajeva i razvedenih, koji se s njima slažuu čak 66,7% slučajeva. Ovi posljednji misle da su homoseksualciljudi kao i ostali, te bi trebali poštivati sve postojeće zakonskepropise u 23,8% slučajeva, za razliku od udovaca (udovica) kojitako misle u 37,8% slučajeva. Udovci (udovice) tek u 5,4% slučajevamisle da su homoseksualci ljudi s posebnim sklonostima te bitrebalo uvažiti i njihove zahtjeve za promjenom zakona, dok je tomišljenje 17,3% neoženjenih (neudanih).Zaključna zapažanjaNa kraju evo nekih zapažanja koja nam se čine značajnima.Spol značajno utječe na stav prema mitu. Zanimljiva je činjenicada pri rješavanju problema zapošljavanja, obrazovanja i stanovanjažene se lakše odlučuju na davanje mita od muškaraca, što jejoš izraženije kao ženski načelni stav.Kad je riječ o dobi onda među onima koji ne bi dali mito nikadadominira populacija starija od 61. godinu, dok su mlađe generacijeitekako spremne na davanje mita. Začuđuje činjenica daje dvostruko više ispitanika u dobi od 31 do 40 godina spremnodati mito pri rješavanju životnih problema. U pastoralu (a pitanjeje i vjeronaučnog sadržaja) bi itekako valjalo povesti računa očinjenici da su najmlađi ispitanici 3,5 puta skloniji izabrati mitouvijek kao najlakši put do cilja.Redovito smo skloni smatrati da je naše seosko stanovništvomoralnije i zdravije što i ispitivanje pokazuje jer ljudi porijeklomsa sela i iz manjih gradova u značajno manjoj mjeri su spremnidati mito u rješavanju životnog problema.I u slučaju radnog statusa najveće razlike u opredjeljenju ispitanikasu unutar onih koji su spremni dati mito uvijek. Naime,zaposlenici na određeno vrijeme se lakše opredjeljuju na mito odostalih radnika.I školska sprema daje određene stavove o mitu. Lako je uočitida opredjeljivanje za mito statistički značajno opada s rastom

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 159 - 182stupnja školske spreme. Međutim, ako bismo tražili koji su toispitanici koji su najčešće spremni mito dati uvijek, onda bi nampostotak od 61% ukazao da su to oni sa srednjom školskom spremomkojih također ima više od polovice u svim ostalim modalitetimaopredjeljivanja za davanje mita.Ljudi koji su u braku bi mito dali u rješavanju životnog problema,a neoženjeni i neudate bi mito dali uvijek.Kada je riječ o homoseksualizmu spol ispitanika ima vrloznačajan utjecaj. Žene su nešto sklonije uvažavanju homoseksualacakao ljudi s posebnim sklonostima, dok su muškarci dalekotvrđi. Dob isto tako vrlo značajno utječe na stav prema homoseksualizmu.Mlađi ispitanici su u pravilu “liberalniji”, a starijipretežito misle da bi homoseksualci u najmanju ruku trebali živjetis tim svojim posebnostima ne opterećujući druge i ne tražećidruštvene i pravne povlastice.Mjesto gdje je ispitanik proveo svoje djetinjstvo do 15. godineživota po svim statističkim kriterijima izrazito značajno utječe nastav prema homoseksualizmu.Ispitanici koji su djetinjstvo proveli na selu homoseksualcesmatraju bolesnicima, dok su stanovnici gradova nešto liberalniji.Slično je i s ostalim odgovorima, pa ako usporedimo ove dvijeskupine ispitanika unutar grupe za koju su homoseksualci ljudikao i svaki drugi, te bi trebali poštivati sve postojeće zakonskepropise, ponovo ćemo uočiti značajnu razliku mišljenja.Zanimljivo je da utjecaj mjesta sadašnjeg boravka ispitanikana stav prema homoseksualizmu u okvirima svih promatranihkorelacija ne igra veliku ulogu.Radni status ispitanika statistički značajno utječe stav premahomoseksualizmu, što najbolje pokazuju umirovljenici koji ihsmatraju bolesnicima koji bi se trebali liječiti, a ne tražiti povlastice.Utjecaj školske spreme na ispitanikov stav prema homoseksualizmuje veoma značajan. Za odgovor da su homoseksualcibolesnici opredijelio se veliki broj ispitanika s nepotpunomosnovnom školom, dok oni s visokom školom tako misle u znatnomanjoj mjeri.Utjecaj materijalnog stanja ispitanika na stav prema homoseksualizmupo relevantnim statističkim kriterijima se ne bimogao ocijeniti značajnim. Osim manjih razlika po parcijalnimskupinama ispitanika, što nije kada je riječ o bračnom stanju jerje utjecaj bračnog stanja na stav prema homoseksualizmu veomaznačajan.181

Luka Tomašević - Elza Jurun, Istraživanja nekih moralnih vrednotaRESEARCH ON SOME MORAL VALUES IN SPLIT-DALMATIANCOUNTYSummary182At the end of the last and the beginning of the new millenniuma large and significant research on the values in Europe wascarried out. The aim of this work is to research some values inSplit-Dalmatian County within the framework of the authors’scientific-research project. After some introductory observationson values in general, parts of the research results are presentedon the basis of 1000 conducted surveys, in which the examineesare over 18 and are the residents of Split-Dalmatian County.The focus of the research is the examinees’ relation to takingand giving bribes, homosexuality, abortion and euthanasia.The subject of the work is the analysis of values that have a farreachinginfluence on contemporary private, family, religious,business and social life.Key words: values, bribes, homosexuality, examinees,residents

LITURGIJA - SVETI SUSRETGiorgio BonaccorsoBLAGDAN. VRIJEME BEZ VREMENAUvod2183Tema blagdana neizbježno se susreće sa složenošću pitanjakoje zalaze u sferu kulture, religije i psihologije. Na područjuliturgije ovo pitanje pogađa odnos između ‘svetkovanja blagdana’i ‘obrednog slavljenja’. U njemu je također sadržano pitanjeblagdana i njegove ludičke dimenzije, koja joj biva pridana kaobitna označnica iz nereligioznog ugla gledišta. Sveza izmeđuobreda, blagdana i igre je očigledna; manje očiglednim se činiširina tih sveza. Zanimljivo je primijetiti kako upravo o širini tihodnosa dvaju različita gledišta – antropologa i teologa – iskazujustanovitu perpleksnost.Pođimo od gledišta jednoga antropologa. 1 Alfonso Di Nolapreuzima perspektive otvorene od nekih fenomenologa (Eliade,Kerény, Jensen) prema kojima obred podrazumijeva blagdan is njime igru. Di Nola, međutim, primjećuje da obredna igra ili,još preciznije, ‘blagdanska igra’, koja podrazumijeva obrednost,ne može biti stavljena uvijek u odnos s pravim ‘igranjem’,s autentičnim ‘duhom igre’ koji se očituje u nereligioznimblagdanima. Igra koja se odvija u blagdanskom ozračju bezreligioznih nakana odnosi se na „ludičku dimenziju kao sloboduizraza i ozbiljenja unutarnje i izvanjske slobode ili na ‘zabavu’koja proizazi iz čiste igre“, dok se religiozni blagdani „odvijajuprema obvezatnim, ritualiziranim i tradicionalno definiranimobrascima koji se nalaze u jezgri duha igre i koji su snažno1Izvrstan prikaz antropoloških studija o blagdanu može se pronaći u članku S.Maggiani, Festa/Feste, u D. Sartore-A. M. Triacca (edd.), Nuovo dizionario diliturgia, Paoline, Roma 1984., 557-568.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena184uvjetovani društvenim odrednicama.“ 2 Religiozni obredi tako nebi dijelili obilježja blagdana, shvaćenog kao svečarski i ludičkistav.Gledište jednog teologa je različito. Eugenio Costa piše:„Blagdan se ne izjednačuje sa slavljem. Blagdan dopuštadogađanje ludičkog i maštovitog. On je jedna vrsta ‘prekoračenja’koji ide onkraj nakana slavlja. Kršćansko slavlje može bitiblagdansko, ali svako slavlje nije neophodno liturgijsko slavlje(...). Slavlje je blagdan u onom izvornom smislu ‘svetkovanja’;blagdan se, međutim, u potpunosti utjelovljuje kada slavljenidogađaj smjera postati ‘totalni društveni fenomen’ s (brojčano)većim i (antropološki) globalnim sudjelovanjem. Granice obredabivaju nadiđene; zabava i rekreacija zauzimaju glavni položaj;duboki smisao slavlja odlazi u drugi plan.“ 3Oba primjera ističu stanovito ‘izobilje’ blagdana naspramobreda. U blagdanu, shvaćenom kao igra i zabava, čini se kao dase čovjek ‘oslobađa’ što se naizgled opire regolarnosti i ozbiljnostiobreda. Osim toga, teolog smatra da to ‘izobilje’ može zastrtiautentičnost crkvenih blagdana. Mnogo puta se citira primjerbožićnog vremena u kojemu se ne čini da se suvremeno društvo‘oslobađa’ radošću pastira i anđeoskim navještajem Kristovarođenja, nego se ‘oslobađa’ užitkom shopping-a. Čini se da seslavlje događaja spasenja zamjenjuje obredom darova, te da semir zamjenjuje godišnjim odmorom. Neuvjerljivo zvuči u obaslučaja da u ‘profanom’ blagdanu kao i u onom ‘religioznom’čovjek sebi priskrbljuje opuštanje i mir. Zapravo, ako se postignuisti učinci preko dva različita puta, jedan uvijek može zastrtidrugi.Činjenica je, međutim, da ova dva puta idu zajedno, a da sejedan drugomu ne pretpostavljaju. Zasigurno ne uspijeva onajpropovjednik, koji u ime vjere, stalno ponavlja kritike protivkonzumizma posvjetovnjačenih blagdana. No, isto tako neuspijeva niti ono društvo slobodnog tržišta koje, oslanjajući sena svjetovnu kulturu, neprestano smjera podjarmiti religioznemotive ekonomskom profitu. Postavlja se pitanje nije li u obaslučaja na djelu nešto što se ne da ukloniti iz ljudskog iskustva,tj. nije li blagdan integracija onog motiva koji se smatra2A. Di Nola, “Festa”, u: Enciclopedia delle religioni, II., Vallecchi, Firenze 1970.,1578.3E. Costa, “Celebrazione-festa”, u: Dizionario teologico interdisciplinare, 1., Marietti,Torino 1977., 523.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201svjetovnim i onog motiva koji je religiozne naravi. Čini se da seova pretpostavka artikulira kroz dvostruku perspektivu. Prva jevezana za pojam vremena i iskustva smrti; spram nje blagdanzadobiva svoju kompletnu fizionomiju. Druga se izravno odnosina religiozni svijet te na dva bitna elementa kojega imaju sviblagdani: prirodni ciklus i povijesni događaji. Iz ove cjelinebi se mogao iščitati smisao blagdana i njegova sposobnostujedinjenja različitih elemenata. Čini mi se da u ovoj složenostii integriranosti daju uvidjeti važne posljedice bilo za dinamikuprošlosti/budućnosti bilo za duboki odnos koji vlada izmeđublagdana i obreda.1851. Vrijeme i smrtZacijelo nije moguće pružiti kompletnu definiciju u svimkulturama naširoko poznatog homo festivus-a 4 , jer je obilježenmnoštvom iznenađujuće raznolikih osobina. Tome u prilog ide gorespomenuta višeznačnost fenomena blagdana. Posljedica možebiti isticanje jednog ili drugog vida. No, uvijek se ostaje unutarmagičnog kruga blagdana. Pravi izazov se pojavljuje drugdje,točnije u onom zabrinjavajućem simptomu suvremene kultureu kojoj se čini kao da je čovjek „izgubio žudnju za blagdanom“. 5Ovdje nije u igri „način“ doživljavanja blagdana, nego sama„sposobnost“ slavljenja blagdana, bilo u religioznom smislu bilou smislu svjetovnoga slavlja. Ova se pojava ne bi mogla svesti nagubitak smisla egzistencije ili želje za življenjem. Postoje osobetoliko zadovoljne sa svojim poslom, toliko motivirane svojimegzistencijalnim vrijednostima da ne osjećaju potrebu slavljenjablagdana. Nema vremena za blagdan, jer je sve iscrpljeno u višeili manje racionalnom programu koji teži za najvećom mogućomkronološkom homogenošću. To je ispunjeno vrijeme, homogenovrijeme u kojemu svaki prekid biva izbjegnut. Ljudska svijest umnogim društvima i kulturama se okrenula u sasvim drugompravcu. Na primjer, poznato je da „u primitivnim društvima nepostoji homogena predodžba trenutaka koji se izmjenjuju u4Usp. H. Cox, La festa dei folli. Saggio teologico sulla festività e la fantasia, Bompiani,Milano 1971., 25.5L. V. Thomas, Antropologia della morte, Garzanti, Milano 1976., 557.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena186vremenu“. 6 Za taj mentalitet postoje samo različita ‘vremena’:druga vremena prošlosti pažljivo uščuvana u kolektivnomsjećanju, postoje kozmička vremena, vremena godišnjih dobaprirode, vremena generacija ljudi.Homogeno vrijeme postaje poput ‘gigantske sadašnjosti’,zbiva se kao ostvarena vječnost. Radi se o ‘mitu’ vječnostikoja se opire svakom postajanju, koja odbacuje svaki vidneiščekivanoga, koja zazire od bolesti i smrti. Ritam životai povijesni događaji umrtvljuju se sve u cilju obesnaživanjatjeskobe smrti. Nažalost, smrt nikada ne kasni pa se čovjeknađe u situaciji da bude prevaren. 7 Vrijeme ostaje neprekinuto,a njegova kronološka homogenost biva izigrana. Vječnost ostaječovjekova žudnja. Ona je nedohvatljiva. Ona ostaje predmetomčovjekove nostalgije. Blagdan je vrijeme ove nostalgije, vrijemekoje izbjegava bilo zaborav bilo tjeskobu. Blagdan je ujedno punozbiljnosti i prepun radosti. 8Doista, možemo reći, barem do određene točke, dasmrt i blagdan pretpostavljaju istu situaciju, onu koja seodnosi na izgubljenu vječnost i nehomogeno vrijeme; ponajvišeje pretpostavljaju na način da ih nije moguće razlikovati.Ovaj dvostruki vid problema trebao bi nas dovesti do dubljegrazmatranja odnosa o kojem je bilo riječi, između religioznih iprofanih vidova, između ozbiljnih i ludičkih elemenata blagdana.Oni vidovi, koje bismo mogli nazvati profanima, zapravo, imajuduboki odnos s ljudskim životom i sa samom religioznomdimenzijom ljudskoga života. Sve do određenog trenutka, oni sepoklapaju s jednim modelom religije koji je više vezan za prirodui za njene cikluse, ponajviše, za život i smrt svijeta i čovjeka.Naprotiv, oni vidovi, koji u kulturalnom kontekstu kršćanstva,više vežu uz religiozno iskustvo, odgovaraju jednom povijesnom6G. Van Der Leeuw, Fenomenologia della religione, Boringhieri, Torino 1975.,306.7Želio bih upozoriti na izvrstan članak A. Grilla u kojem predlaže dijalog izmeđufilozofije i teologije o temi smrti: A. Grillo, „Un pensiero antico: il logos mediatoo il paganesimo confutato“, u: E. Salmann, Contro Severino. Incanto e incubo delcredere, Piemme, Casale Monferrato 1996., 179-183.8Jedan od znanstvenika koji je ovu temu naširoko obradio i dokumentirao nedvojbenoje M. Eliade. Zanimljivo je primijetiti kako njegovo cjelokupno djelo„gravitira oko središnjeg i konstantnog religioznog problema ‘izlaska’ iz profanogvremena, koje je nositelj ‘strahote povijesti’ ili još jednostavnije odmaka odentropijskog interesa bića i njihova umiranja“. G. Durand, „L’uomo religioso e isuoi simboli“, u: J. Ries (ed.), Trattato di antropologia del sacro. I. Le origini e ilproblema dell’homo religiosus, Jaca Book-Massimo, Milano 1989., 113.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201modelu religije. No, i u ovom modelu je od središnje važnostiodnos prema životu i smrti. U susretu između blagdana i smrtidvije religiozne forme se spajaju integrirajući one vidove koji senaizgled čine oprečnima: profani i religiozni vid blagdana.2. Priroda i povijestTko god se upućuje tragom pitanja o smislu života želipronaći ‘počelo’ od kojega mu valja krenuti. Je li moguće krenutiod počela? (...). Iskustvo nam govori da možemo samo naznačitito počelo u obliku ‘retrospektivnog proroštva’. 9 ‘Počelo’ jeneuklonjivo i nedohvatljivo polazište. No, ono je dostupno prekonarativne forme koja ‘prorokuje’ iskon svih stvari. Ta naracija jemit. Radi se o onome što se dogodilo na početku vremena ili napočetku izvornog povijesnog događaja na kojemu se zasniva vjerajednog naroda. Religiozni mit pripovijeda iskon koji usmjeravaživot čovječanstva i cjelokupnoga svijeta. Više ili manje redovitoponavljanje tog mita jamči budućim generacijama vezu siskonom.Kao što je poznato iz povijesnih i antropoloških studija,ponavljanje mita nije samo čin pamćenja poput nekog ponavljanjanaučenoga, nego je to religiozni čin koja dopušta da čovjek uđeu stvarni odnos s iskonom. Zbog toga je obred, u kojemu seupravo to događa, temeljni trenutak ljudskoga života. Njegovoponavljanje zahtijeva uočavanje jednog zasebnog razdoblja čijesu glavne označnice sljedeće: a) ‘radikalno’ razlikovanje od drugihrazdoblja života; b) regularni ‘povratak’ u određeno vrijeme; c)‘sličnost’ s izvornim događajem na kojega se odnosi.Prva točka, odnosno, ‘razlikovanje’ obrednog vremena jeono koje u aktualnom načinu izražavanja, dopušta govoriti oblagdanu shvaćenom kao alternativnom razdoblju praznika. 10Druga točka, odnosno, regularni ‘povratak’ u vrijeme je ono kojedopušta blagdanu da on bude prigodan i privatan. 11 Ako uzmemozajedno oba vida, onda nam oni obznanjuju normu različitosti 12 ,1879B. Forte, Trinità per atei, Raffaello Cortina, Milano 1996., 15.10Usp. V. Valeri, “Festa”, u: Enciclopedia, VI., Einaudi, Torino 1979., 91. O osobitojpovijesti dvaju termina – praznika i blagdana – usp. R. Bracchi, “Feriae,Festus”, u: La Scuola Cattolica, 100 (1986.), 357-367.11Usp. A. Di Nola, “Festa”, 1585-1586.12B. Nacci, “Il cielo e la festa”, u: La Scuola Cattolica, 110 (1982.), 120.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena188koja otvara drugačije načine življenja vremena od onogasvakidašnjega. U tom smislu, blagdan otvara različite mogućnostiživota naspram onih koje su nametnute u svakodnevici, jamčećiprepoznavanje njihova ‘roka trajanja’. Treća točka ili sličnostblagdana s izvornim događajem je najsloženija, jer pretpostavljakriterij ‘sličnosti’ ili ‘analogije’. Zapravo u njoj se događa podjelablagdana obzirom na njihov odnos prema prirodnom ciklusu ilipak prema povijesnim događajima.Ako se mitski iskon poklapa s početkom vremena i stogasa stvaranjem svemira, prirode i čovječanstva, blagdan bivavezan po ‘sličnosti’ uz prirodne događaje, na primjer, uz proljeće,uz zvjezdane cikluse ili pak uz mjesečne mijene. Naprotiv, akose mitski iskon poklapa s povijesnim događajem, blagdan bivavezan po ‘sličnosti’ uz dan, uz mjesec ili uz razdoblje godine(ili pak stoljeća) u kojemu se zbio taj događaj, na primjer nadan kada je rođen utemeljitelj jedne religije ili na razdobljegodine u kojem je otišao sa ove zemlje. 13 ‘Sličnost’ ili ‘analogija’nameće dimenziju metafore. Drugim riječima, blagdan zadržavametaforički odnos s prirodom i s poviješću i zato se obično govorio blagdanima vezanim uz prirodu i o blagdanima vezanim uzpovijest.2.1. Blagdani vezani uz priroduUobičajeno je reći da su „blagdani kod primitivnih narodablagdani prirode“. 14 Njihov je interes usmjeren prema kozmičkimfenomenima, ljudskom životu i njegovim glavnim trenutcimakoji obilježavaju njegov ritam. U tom smislu, ‘klasični’ modelblagdana je blagdan ‘nove godine’. Može se reći, a da se nezapadne u uopćene prosudbe, da „u većini arhaičkih kulturablagdani nove godine oslanjaju se na dramatičnoj predodžbidogađaja prvotnoga vremena i osobito na temelju ‘fenomenaishrane’, tj. na temelju učinkovitih modaliteta skrbi za hranu,koje su posvjedočene u mitovima vezanim uz to iskonsko vrijeme.Ovome simboličkom stvaranju aktualne stvarnosti obično se13Neki autori predlažu i druge kriterije razlikovanja blagdana. Usp. P. Rossano,„Religioni non-cristiane e feste“, u: D. Sartore – A. M. Triacca (edd.), Nuovo dizionariodi liturgia, 1162-1168.14F. Heiler, Le religioni dell’umanità. Volume di introduzione generale, Jaca Book,Milano 1985., 160.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201pridružuje udaljavanje od negativnog razdoblja godine i početakpovoljnog razdoblja“. 15Blagdansko razdoblje vezano uz ovaj fenomen predviđa‘dramatizaciju’ vremena, odnosno uvećanje predodžbeiskonskoga vremena. Vrijeme nije neutralno, nije netaknuto, nitije nedefinirani continuum, nego predstavlja novi početak. Upravota početna dimenzija vremena blagdana je stavljena u pitanje.Kod mnogih naroda se bilježi ukidanje odvojenosti svijeta živihi svijeta mrtvih ili pak uključuje igru maski, predstavu antičkeborbe između demona i predaka; blagdan podrazumijevauporabu posebnog ruha u slavlju pobjede predaka; blagdansadrži ples, igre i zabavu. Blagdan je ujedno dezorjentacija isigurnost, ozbiljnost i igra, strah i žudnja, smrt i život. Upravozbog toga blagdan dokida uobičajeno vrijeme u kojemu se jasnorazlikuju stanja užitka i trpljenja, stanja mira i zabrinutosti. Ublagdanu je na djelu jedna vrsta nenadvladive ‘dvoznačnosti’.Želio bih ovdje upozoriti na jednu religioznu pojavu kojaje dosta proširena iako može izgledati čudno u očima čovjekaodraslog u zapadnjačkoj kršćanskoj kulturi. Radi se o takozvanoj‘svetoj ludi’ čija obredna obilježja obznanjuju odlučujući vidblagdana. „On je višeznačna i dvolična osoba. U svojoj neobičnojstrukturi sažima obilježja koja se međusobno suprotstavljajui izokreću. U obredu, luda je istovremeno element slavlja irazonode, ozbiljnosti i zabave, ugroze i apsurdnosti, mudrostii ludosti, svetoga i profanoga. Njegova unutarnja strukturanije homogena. Činjenica da nije ‘ni jedno ni drugo’, upućujena holističku strukturu ove figure, na oprečnost njegovihobilježja.“ 16Luda odigrava ‘ironijsku’ funkciju koja onemogućava da seuzme previše zaozbilj ‘jedna strana’ egzistencije. Pokazujući uvijekdrugu stranu, onemogućuje da se uzme preozbiljno jedan idrugi vid života. Ova figura obesnažuje bilo preozbiljan posaobilo razigranu zabavu. Zato je luda istovremeno tragična i komična.Nemogućnost da se ograničimo na jednu od ovih dvijumogućnosti potiče nas da na religioznom području razmotrimošire zbiljnost blagdana kao što možemo u njemu pronaći ‘Božjeg18915Usp. J. Henninger, “Festa del nuovo anno”, u: M. Eliade (ed.), Enciclopedia dellereligioni. II. Il rito. Oggetti, atti, cerimonie, Jaca Book-Marzorati, Milano 1994.,228.16D. Handelman, “Buffone sacro”, u: M. Eliade (ed.), Enciclopedia delle religioni.II., 53.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena190žonglera’ ili ‘svetu lutalicu’ 17 koji ne pretpostavlja ništa veličinisvojega Gospodina.Blagdan i ne samo blagdan nove godine rubno je vrijemekoje ne ostavlja po strani niti jedan vid života. Zbog toga blagdanu sebi sadrži mogućnost ponovnog stvaranja i ponovnog rađanja.Zato je on obilježen obredima prijelaza u kojemu pojedincii zajednice prelaze iz jednoga stanja (socijalnog i religioznog) udrugo, odnosno, prolaze kroz proces novoga rađanja. Svaki prijelazje kritičan, jer se čovjek ne nalazi više u onom prethodnomstanju, ali istodobno ne nalazi se ni u novom stanju. Identitetbiva dokinut, a vrijeme zaustavljeno. Iz svega toga čini se da serađa jedan novi stav u čijem se središtu ne nalazi više ‘tijek’ vremena,nego globalni ‘smisao’ vremena. Blagdan spašava smisaovremena tako da ukida užurbani način njegova življenja. Iz togse gledišta može reći da je blagdan vrijeme bez vremena.U spomenutoj pojavi ponovno je razvidna dvoznačnostblagdanskoga vremena. Ta je dvoznačnost osobito dragocjenaza neke religiozne fenomene. Mislim na misterijske religije i njihoveobrede tako usko povezane sa smrću i uskrsnućem bogaspasitelja. 18 Izidijski i eluzejski kultovi u svojim obrednim procesimaartikuliraju raznolike motive kao što su nestanak i pojavakbožanstva. ‘Blagdanska klima’ koja ih obilježava nije jednostavnopovjerena samo jednom vidu egzistencije, nego zadržava čvrstiodnos i s onim negativnim. Smrt ne biva zaboravljena, negoproživljena u dramatičnoj napetosti prema životu. Smrt ne bivauklonjena kao što ne biva zaboravljen božanski događaj. Iz tog‘ne-zaborava’ ili sjećanja izranja spasenjska vrijednost obreda,koja je jedna od osnovnih označnica obreda.Najvažniji vid je vazda plod suodnosa dvaju elemenata: aktualnogaiskustva življenja i umiranja (bilo ljudi bilo prirode) ispomena na neke događaje iz daleke prošlosti. U toj točci stječuse također drugi religiozni blagdani vezani uz ‘prirodu’. U njimapronalazimo dvostruki splet: a) splet između ozbiljnih, ponekadtragičnih elemenata i ludički, ponekad komični elementi; b) spletizmeđu prirodnih ciklusa i onih jedinstvenih događaja koji stojeu počelu svijeta. Ova polarna strategija može postati potka onimblagdanima koji su tradicionalno i na izravan način vezani uz povijest.17Usp. A. Caprioli, “Ancora sulla festa, una teologia da fare”, u: La Scuola Cattolica,110 (1982.), 191.18Usp. K. Kerenyi, Miti e misteri, Boringhieri, Torino 1980.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 2012.2. Blagdani vezani uz povijest„U razvijenim religijama se dogodila preobrazba pojmasvetog vremena. Zasigurno i ovdje nije moguće zanijekati njihovodnos sa starim blagdanima prirode. No, za razliku od starihreligija, u novima povijesni događaj nije samo slavljen u oblikusjećanja, nego on postaje stvaran. U tim religijama se slaverođenje i drugi događaji života njihova utemeljitelja i otkupitelja.(...) U budizmu glavni događaji života Bude ujedinjeni su ujedan jedinstveni dan koji je nazvan vesakha po imenu mjesecaproljeća. Hinduisti, osim slavlja rođenja boga mudrosti, slaverođendan Krišne rođenog u štali između pastira. I islam slavidan rođenja i smrti proroka na jedan jedinstveni dan. Još jačisu odnosi s poviješću u judaizmu i u kršćanstvu.“ 19Na različitim razinama povijesna zbivanja imaju za židovskui kršćansku svijest veliku ulogu. To se događa i u slučajužidovskih i kršćanskih blagdana. 20 Dovoljno je podsjetiti događajizlaska i saveza za židovsku pashu ili smrt i uskrsnuće Kristovuza kršćanski Uskrs. Tema ‘memorijala’, koja se razvijala u obareligiozna okružja, pridonosi vrjedovanju ovoga fenomena. No,potrebno je izbjeći naivno viđenje povijesnog događaja u svojojjedinstvenosti i neponovljivosti kao nešto u potpunosti ‘neovisno’od svijesti iz koje izvire sjećanje. Na primjer, Pasha nipoštonije samo događaj kojemu su prisustvovali Mojsije ili apostoli;ona je vazda uvođenje u širi okvir koji priznaje Boga za autorapovijesti. Zato je potrebna zajednica koja prihvaća taj okvirBožjega djelovanja. To znači da se vrijeme povijesnog događajasusreće s vremenom vjere crkvene zajednice.S ovoga gledišta linearni model kao slijed zbivanja događajapostaje u potpunosti nedovoljan: naspram neponovljivostičinjenice događaja vjernik ponavlja da je to djelo Božje. Vjeraje pozvana ponavljati i onda kada priznaje da je njezin predmetneponovljiv. I na tom se mjestu upisuju prirodni ciklusi: kakobi se moglo bilo što ponavljati ako ne bi postojao kružni modelvremena? I gdje pronaći kružnu mjeru vremena ako ne uprirodnim ciklusima, bilo kozmičkim bilo ljudskim? Uzmimo za19119F. Heiler, Le religioni dell’umanità, 161.20Više o tome: Usp. G. Ravasi, “Strutture teologiche della festa biblica”, u La ScuolaCattolica 110 (1982.), 143-181.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena192primjer godišnju i onu tjednu Pashu. 21 Prva povezuje povijesnidogađaj s kružnim gibanjem zvijezda, druga upisuje sami događaju dan koji ukida redovni tijek ljudskoga vremena i djelovanja.Stjecaj prirode i povijesti utemeljuje vrijeme blagdana i užidovstvu i u kršćanstvu. Sjećanje izranja upravo iz ovoga stjecaja.Zapravo nije moguće zadržati odnos s povijesnim događajem, ada mu se ne približi preko iskustva prirode, niti to iskustvo imabilo kakvu religioznu vrijednost, a da izgubi odnos s povijesnimdogađajem. Da bismo bolje razumijeli duboki međuodnos kojipostoji između sjećanja i spleta povijesti/prirode, potrebno jeimati na umu da takozvano sjećanje nije nikada samo razumskisadržaj, nego također jedna izražajna forma: sjećati se ne značisamo misliti, nego i izreći sjećanje. No, ništa se ne može ‘reći’niti ‘izraziti’ bez prirode, odnosno, bez tijela i svijeta, bez njihovaritma i njihovih ciklusa. Na primjer, Uskrs nije jednostavno‘događaj’ koji se dogodio u određenom trenutku povijesti, nitije naprosto mentalno sjećanje na taj događaj, nego je takođerforma koja izražava taj događaj.Tu se pojavljuje ista dinamika ‘znaka’ koja uključujejednu izražajnu formu, mentalni sadržaj i stvarnost na koju seon odnosi. U Uskrsu su prisutna sva tri elementa: a) referentUskrsa je neponovljivi događaj koji se zbio u prošlosti; b) značenjeUskrsa je sjećanje u vjeri Crkve u sadašnjosti; c) forma Uskrsaje ukupnost riječi, gesta i čina kojima sadašnjost ponavljaprošli događaj. Ponavljanje i kružni model vremena o kojemu jeprije bilo riječi, ne ostvaruje se na prvom mjestu u mislima (uznačenjima) nego u izrazima (u formama). Sjećanje je ‘označeno’tijelom, prirodom, vremenskim razdobljima. Ovdje se ne raditoliko o mišljenju i meditaciji muke i proslave Kristove, nego oinicijaciji u govor trpljenja i radosti.Vrijeme blagdana je ono koje u svojoj neredovitostidopušta susret višeznačnih i oprečnih govora, koji drugdjebivaju odvojeni. Ali da bi se to ostvarilo, blagdan treba oblikovativrijeme na način izlaska iz radikalne odvojenosti nepomirljivihtrenutaka. Kružni i linearni model, priroda i povijest, razigranosti ozbiljnost, patnja i radost, upravo ‘igra oprečnosti’ sačinjavablagdansko vrijeme. Blagdan ne želi dokinuti tu igru, nego jeupravo potiče. Zato u blagdanskom vremenu pronalazimo21Dovoljno je podsjetiti na problem datiranja Uskrsa. Usp. A. J. Chupungco, TheCosmic Elements of Christian Passover, Editrice Anselmiana, Roma 1977.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201podjednako i pogrebne obrede i obrede ženidbe. Blagdan je‘vrijeme bez vremena’, bez uobičajenoga vremena koje se odigravasamo u jednom vidu egzistencije. Blagdan je vrijeme mogućnostiu kojemu igre uvijek nanovo mogu biti odigrane, u kojemu setrpljenje može preobraziti u radost, u kojemu se tuga zamjenjujenadom. I one uobičajene dimenzije vremena kao što su prošlosti budućnost isprepliću se u blagdanu. 223. Prošlost i budućnostAko se nađem u nekom sušnom području i ako sam žedan,mogu se uputiti na izvor i osvježiti se; mogu se uputiti krozprostor prema prema izvoru samoga života, prema iskonu. Naisti način mogu se kretati prema nekom novom mjestu kojenikada nisam posjetio; mogu se premještati kroz prostor kakobih dosegao ono što mi je još uvijek nepoznato ili kako bihdovršio dugo putovanje. U redu ‘prostora’ mogu se vazda kretatiprema iskonu i prema kraju; prema onom iskonu i pema onomkraju koji se u vremenskom ruhu prošlosti i budućnosti, činenedostupne čovjeku okovanom u čovjekovoj sadašnjosti. Točnije,iskon i kraj u vremenskom redu nisu na mojem raspolaganju,ne mogu ih doseći onom slobodom kojom se krećem u prostoru.U protoku vremena mogu ostvarivati moju slobodu, ali samovrijeme čini se kao da izmiče mojoj slobodi, barem dok ono nepostane predmetom imaginacije.Bilo bi pogrješno izbjegavati ili marginalizirati imaginacijui fantaziju u odnosu prema stvarnosti. Kraj prema kojemu oneodvode nije kraj stvarnosti, nego njezin sami početak koji nemože biti dosegnut drugim sredstvima. Imaginacija je tijesnopovezana s istinom svijeta 23 i povrh svega s religioznim ikršćanskim viđenjem svijeta. 24 No, povrh svega, ona čuva dubokesveze s vremenom, omogućavajući da ono bude percipirano kao19322Ovaj je suodnos već bio predmetom drugih studija iako s drugih gledišta. Usp.G. Bonaccorso, „Nuovi modelli interpretativi del tempo: provocazioni alla riflessioneliturgica“, u: Rivista liturgica 77 (1990.), 359-386.23Usp. T. Todorov, “Fictions et vérités”, u: L’homme, 29/3-4 (1989.), 7-33.24Postoji paralelna relacija između vjere, fantazije i imaginacije. Usp. D. Z. Phillips,From Fantasy to Faith: The Philosophy of Religion and Tweentieth CenturyLiterature, St. Martin’s Press, New York 1991.; R. Cote, „Cristologia e immaginazionepasquale“, u: Concilium 33/1 (1997.), 117-128.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena194proširenje iskustva u njegovim mnogostrukim varijacijama.Nešto slično se zbiva s estetskim iskustvom prostora. Uzmimoza primjer sliku obješenu na zid koja prikazuje prizor jednogprirodnog krajolika. „Onkraj okvira zasigurno nisu niti poljaniti planine, nego zid koji pridržava sliku; unatoč tome onošto stvarni prostor predstavlja nije oprečno onome što slikaobećaje, jer je upravo odvojeno od njega. Iz toga proizlazi daokvir opisuje, ali ne ograničava oslikani prostor: on dakle nijerub između dvaju dijelova prostora (unutarnjega i izvanjskoga),nego je razdvojnica između dvaju različitih prostora, jednogaotvorenoga i pokretnoga i drugoga stabilno uokvirenoga najedno mjesto.“ 25 Slika na zidu unutar kuće zauzima mali prostorunutar šireg područja... možda upravo unutar prirodnogakrajolika. Na izvjesni način čitav se krajolik pojavljuje na jednommalom mjestu kuće, sabire se u slici na zidu. Onaj koji stanujeu kući, gledajući ovu sliku nema samo iskustvo različitih mjestakoja stoje jedan pored drugoga, nego ima iskustvo ispreplitanjaprostora koja mu omogućuju da se orijentira. Ta je orijentacijasatkana od čuvstava koja objavljuju ono što neka druga vrstamotrenja ne može dohvatiti. Slika je prostor imaginacije kojaporiče planiranje prostora; slika ne hini nego objavljuje bogatusvezu perspektiva i emocija.Blagdan sliči na sliku. Na određeni način slika je vrijeme.Ona se nalazi u vremenu koje teče, ali i biva prekinuto otkrivajućidruge načine življenja. Blagdan „dekodificira i rastvarastvarnost kako bi je zamijenila ‘jednim drugim’ vremenom, onimimaginarnim, satkanim od žudnje“. 26 Kao što se slika u reduprostora ne ograničava naznačiti rub između dvaju prostoratako i blagdan tvori stanovitu kronološku koncentraciju kojaotvara prema drugom načinu vremena. Blagdan je vrijemeimaginacije gdje kronološke koordinate prošlosti i budućnostibivaju preobražene na vrlo sličan način kao što slika preobražavaprostorne koordinate. Tu je preobrazbu moguće nazvatinostalgijom i nadom.25P. Spinicci, La visione e il linguaggio. Considerazioni sull’applicabilità del modellolinguistico all’esperienza, Angelo Guerrini e Associati, Milano 1992., 70.26A. Nesti, “Il festivo e la modernizzazione”, u: Rassegna di teologia 29 (1988.),271.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 2013.1. Prošlost kao nostalgijaČovjek se nikada ne uspijeva odvojiti od čari iskona. Eliadei Freud dokazali su da je ova strana čovjekova života vezanauz povijesno-biografske crte i u njima odlučujuću ulogu igrajumitovi i snovi. „U snu – piše jedan teolog – svaki pojedinac jepjesnik vlastitoga života, vizionar najdublje istine o sebi. Noonkraj sna pojedinca nalaze se ‘veliki snovi’ naroda, snovipjesnika, proroka, učitelja religioznoga života...“. 27 Snovi suprisutni u čitavim zajednicama, narodima, oni su često sadržaniu blagdanima, tj. u vremenu u kojemu se jedan narod prekopjesnika proroka i učitelja zadobiva smisao vlastite povijesti.Ako se u snu svakoga pojedinca otkriva pjesnik vlastitoga života,u blagdanu svakoga naroda očituje se pjesma vlastite povijesti.I ako se u snu proživljavaju prve godine života, u blagdanu seproživljava iskon jednoga naroda.Ono što u oba slučaja ne može biti zaboravljeno jestčuvstveni svez koji povezuje pojedince i narode s njihovimosobnim i kolektivnim iskonima. Nije moguće slaviti blagdan bezove sveze, bez ‘nostalgije’ za prošlim događajem koji je obilježioprve godine života u obitelji. Postoji duboka sveza između Kristovarođenja i rođenja proživljenoga u obitelji i ta iskustva nije mogućerazdvojiti. Sjećanje bez nostalgije ne uspijeva ugledati zvijezduvodilju niti pripovijeda događaj poklonstva kraljeva. Sjećanje beznostalgije ne uspijeva zamisliti da se u djetetu rođenom u štaliciskriva Bog čitave povijesti. Povrh svega, sjećanje bez nostalgijene uspijeva slaviti blagdan. Upravo u blagdanu ovi događajibivaju nanovo proživljeni. U nostalgiji se sjećanje događa kaosadašnjost. Ono nije samo trenutak prošlosti nego epifanijasadašnjosti.Sveza između ‘blagdana i ‘prisutnosti’ je veoma bitna.Prema Božjem očitovanju se možemo odnositi kao premanekom izvanjskom događaju. O njemu možemo govoriti kao onečem onostranom, neovisnom o nama. U blagdanu, međutim,postajemo dionici tog događaja, bivamo uvučeni u ‘ritam’ njegovaočitovanja. Božje očitovanje u trenutku blagdana pokazuje mimoju prisutnost i sudjelovanje na tom događaju i obrnuto, Božjeočitovanje je njegova ‘prisutnost’ za mene i u meni, u zajednicikoja slavi blagdan. Ova situacija su-prisutnosti u religioznom19527E. Drewermann, Psicologia del profondo e esegesi. 1. La verità delle forme. Sogno,mito, fiaba, saga e leggenda, Queriniana, Brescia 1996., 139.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena196kontekstu ponajbolje izriče termin ‘epifanija’ i to je ujedno razlogzbog čega epifanija znači blagdan.Da bi smo razumjeli bolje odnos između blagdana i epifanijepotrebno je podsjetiti na odnos koji se u našem religioznomiskustvu tvori između prisutnosti i sadašnjosti. Kao Božjeočitovanje epifanija nije niti objektivna niti subjektivna. Ona jejedno i drugo ili je uopće nema. Kao što smo prije naznačili,ona je ‘istovremeno’ vrijeme darivanja prisutnosti Božječovjeku i čovjekova darivanja prisutnosti Bogu. No, što značiono ‘istovremeno’ ako ne upravo ‘vrijeme blagdana’? I što jevrijeme blagdana ako ne vjernička zajednica koja slavi ‘dan’ i‘sadašnjost’? Između prisutnosti Božje u epifaniji i prisutnostizajednice u blagdanu postoji neraskidiva veza, ne kao i u drugimiskustvima taj blagdan ima svoju sadašnjost, nego jer blagdankao takav ima svoj osobiti način življenja sadašnjosti.U uobičajenom vremenu čovjek se može sjetiti prošlostiu kojoj se Bog očitovao ljudima drugih generacija te doći donesvladive daljine tog događaja. U blagdanu se ukida ovaj načinodnosa s prošlošću, jer se ukida način življenja sadašnjosti. 28U svakodnevnom životu svaki trenutak je u funkciji onogasljedećega: ono što čini sadašnjost vrijedi samo iz motiva kojimse želi nešto postići u više ili manje dalekoj budućnosti. Vrijemenezaustavljivo leti, jer smo obuzeti tjeskobom pred onim što dolazi.U blagdanu, naprotiv, ne postoji nikakvo ‘bolje sutra’ od onoga‘sada’ kojega se trenutno proživljava: svaki trenutak vrijedi samza sebe, a ne za ono što dolazi kasnije. Sadašnje vrijeme ne bivaviše proživljeno kao stalni tijek i prošlo vrijeme nije samo vrijemeiza nas. Možemo uzeti za primjer fenomen snažnog užitka. Našaiskustva često guta vrijeme. No, u trenutku snažnoga užitkaiskustvo guta vrijeme. Nešto se barem djelomično slično događau blagdanu gdje zabrinutost za sljedeći trenutak prepušta mjestozadovoljstvu zbog onoga što proživljavamo u ‘ovom’ trenutku.Blagdan napušta vrijeme sukoba i rađa vrijeme susretaizmeđu prošlosti i budućnosti: ako ne živimo sadašnjost u tjeskobinjezina nadilaska i prošlost nije u potpunosti nadiđena. To jepravi smisao nostalgije koja se bitno razlikuje od melankonije.Ako je melankonija osjećaj koji nas obuzima naspram nepovratno28To je sličan način na koji djeluje i obred. Usp. A. N. Terrin, „Il rito come scansionedel tempo. Per una teoria del rito come „indugio simbolico““, u: Liturgia delleOre. Tempo e rito. Atti della XXII. Settimana di studio dell’Associaziione professoridi liturgia. Susa (TO), 29 agosto – 3 settembre 1993., Edizioni Liturgiche, Roma1994., 15-44.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201izgubljene prošlosti, nostalgija je predivno iskustvo proživljavanjaprošlosti u sadašnjosti. Obično vrijeme je ispunjeno melankonijomza prošlošću. Razlika između melankonije i nostalgije je podjednakopsihološka i ontološka. No, ono o čemu je riječ zapravo je vrijeme.Što je vrijeme ako ne napetost između određenoga doživljaja kojise zbiva između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Ne postojinačin objektiviziranja vremena bez subjekta koji to vrijemeproživljava. Blagdan je ontologija vremena i nostalgija je ona kojakazuje ontologiju odnosa između prošlosti i sadašnjosti.3.2. Budućnost kao nada197U novije doba pojavljuje se rizik shvaćanja budućnosti uperspektivi ‘osvajanja vremena’. „Budućnost se više ne zamišljapod vidom njezine svrhe, nego kao razdoblje kojega trebapotrošiti. Kao da je budućnost nešto što treba „žurno konzumiratii ostaviti iza sebe“. 29 Nema vremena za budućnost, nego samo zasadašnjost koja se produžuje. Strah od neočekivanoga koja sekrije u takvom shvaćanju budućnosti biva dokinut uklanjanjemrazlike između sadašnjosti i budućnosti: budućnost nije i netreba biti različita od sadašnjosti. Čini se kao da se sadašnjostdoživljava kao nešto što se odnosi samo na sebe kako se ne binikada krenulo u budućnost. Izokrećući ovu logiku, mogli bismoreći da je budućnost ona sadašnjost koja se kreće.Posljedica suvremenoga shvaćanja vremena je nedostatakvremena za blagdan. Više nije moguće prekinuti sadašnjost, nijemoguće živjeti drugačije vrijeme, više nije moguće dopustiti ništa‘drugo’. Sve je svedeno na hod bez kontinuiteta. No, drugo setreba naći u programu baš kao što se budućnost nalazi u svakomprojektu. Možemo reći da nedostatak vremena za blagdan,nemogućnost prekida sadašnjosti podrazumijeva zatvaranje biloprema ‘drugosti’ bilo prema ‘budućnosti’. No, budućnost, unatočsvim naporima da ga osvoji i konzumira, ne pripada nama.Prije ili poslije nas iznenadi ponekim događajem koji dolazi od‘drugoga’, odnosno, od onoga što se ne uklapa u naš program.Budućnost nije nikada samo ‘moje vrijeme’. Budućnost je ivrijeme ‘drugoga’. Upravo iz tog razloga, budućnost može biti ivrijeme proroštva, vrijeme Božje.29A. Nesti, “Il festivo e la modernizzazione...”, 171.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena198Na ovomu mjestu još jednom se pojavljuje religiozno značenjeblagdana. Kao što rekosmo prije, blagdan ne živi sadašnjitrenutak u funkciji nadolazećega trenutka. Blagdan oslobađasadašnjost od ‘zabrinutosti’ za ono što dolazi. Posljedica ovogastava odnosi se upravo na ono ‘poslije’, na ‘budućnost. Akosadašnjost nije ispunjena željom za ‘osvajanjem’ budućnosti,budućnost nije jednostavno ono ‘poslije’, nego jedna neovisnastvarnost. Drugim riječima, budućnost nije ‘već osvojen’,niti je ‘konzumiran’, nego je ona slobodni prostor, netaknutovrijeme. U blagdanu, vrijeme je oslobođeno od zabrinutosti, onoje slobodno u naviještanju nečuvenih mogućnosti kao što suproroštvo i nada. Dopušteno je nadati se, jer nismo podčinjenidiktatom posjedovanja vremena. Budućnost sve manje izgledakao zadatak i sve više postaje očitovanje, ‘epifanija’. Blagdanskinačin življenja budućnosti preobražava se u epifanijski načinprihvaćanja budućnosti. Nada je ime koje sabire prihvaćanjebudućnosti kao što je nostalgija ime koje izražava blagdanskusadašnjost vezanu uz prošlost.Ponovno pronalazimo igru ‘sadašnjosti’ i ‘prisutnosti’.Epifanija ‘prisutnosti’, prisutnosti prošlosti i prisutnostibudućnosti omogućuje ‘sadašnjost’ blagdana. Grčki termin‘paruzije’ pobliže govori o ovom suodnosu. Zanimljivo je primijetitikako Diodoro Siculo govoreći o dionizijevskim blagdanima„govori o božanskoj epifaniji među ljudima (...), ali koristi itermin paruzije, ‘prisutnosti’ kao uprisutnjenja“. 30 Sadašnjostreligioznoga blagdana je epifanijska prisutnost božanstva. Ukršćanskom ozračju, pod utjecajem židovske kulture, razvidnoje da se termin ‘paruzija’ razvija u eshatološkom smislu.‘Paruzija’ znači ‘biti prisutan’, ali znači i ‘zbivanje prisutnosti’.Na taj dinamičan način, ona označava bilo Kristovo Utjelovljenjebilo njegov budući dolazak u slavi. 31 Paruzija je prisutnost kojase odigrava između sadašnjosti Crkve i budućnosti koju Crkvaiščekuje i kojoj se nada.U svemu ovome ostaje značajna epifanijska perspektiva.Slavno Kristovo očitovanje nije jednostavno uvjerenje jedneCrkve kojom bi promicala ideologiju vjere. To očitovanje se ne30A. Di Nola, “Teofanie, epifanie e manifestazioni divine”, u: Enciclopedia dellereligioni, V., Vallecchi, Firenze 1973., 1710.31O različitim uporabama termina ‘paruzija’ usp. A. Oepke, “Parusia”, u: G. Kittel-G.Friedrich (ed.), Grande lessico del Nuovo Testamento, IX., Paideia, Brescia1974., 840-877.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201može izjednačiti s čistom etikom vjerničke zajednice, jer bi seizgubila ravnoteža s kršćanskom nadom. Ono što će Bog učinitiu budućnosti, ono što iščekujemo od Gospodina ne može sepostići vlastitim zaslugama. Nešto slično se događa i u vremenublagdana. Slaviti blagdan znači činiti nešto što se ne uklapajednostavno u svakodnevni život. Ako je Božji dolazak izvansvake vremenske dimenzije i zato obilježen vječnošću, blagdanje njegova slika. I baš kao slika Božjega vremena, blagdan jemjesto obećanja i proroštva.Naspram bilo kakvoga pa i onog etičko-asketskog poimanjakršćanskoga života 32 , blagdan ostaje vrijeme vjere i nade, vrijemeslavljenja i molitve, vrijeme liturgije. U jednom Demokritovomfragmentu čitamo da je „život bez blagdana dugo putovanje bezpredaha“. 33 Možemo nadodati da je život bez blagdana stalnaobveza bez radosti, vjera bez nade. Blagdan ocrtava vrijeme,orijentira naš životni put bez pretenzija. Blagdan prihvaća dugipovijesni hod. Ne odvaja ga od svijeta prirode, nego otvara premaradosti života. Blagdan ne zaboravlja smrt. On je istodobnoozbiljan i radostan. Blagdan je simbol vremena koje se nikadane prepušta samo jednom vidu egzistencije, nego se odigrava učaroliji razlika u jedinstvu. Blagdan je vrijeme (različitosti) bezvremena (tj. bez zatvorenih identiteta).1994. Blagdan i obredVrijeme i smrt, priroda i povijest, prošlost i budućnostsusreću se na originalan način u blagdanu. Tu nije samo u igri‘vrijeme’, nego njegov metaforički odnos s ljudskim životom,sa životom i smrću, s prirodom i s poviješću. Blagdan je svezvremena i ljudskih iskustava. Problem koji ostaje otvoren jepitanje ‘vidljivosti’ tih veza. To je problem vezan uz činjenicuda je vrijeme nevidljivo. Kako i gdje mogu primijetiti vrijeme i,povrh svega, gdje i kako mogu zamijetiti njegov odnos s ljudskimiskustvima? Kako i gdje mogu zamijetiti blagdan? Vrijemeblagdana zahtijeva vidljivost na jednom mjestu, u jednoj gesti.Zato smo u iskušenju vazda govoriti o vremenu u prostornim32Usp. A. Dihle, “La fete chrétienne”, u Revue des études augustiniennes, 38(1992.), 323-355.33Democrito, fr. 230, u: H. Diels-W. Kranz (ed.), Die Fragmente der Vorsokratiker,Widmann, Bonn 1974.

Giorgio Bonaccorso, Blagdan. Vrijeme bez vremena200kategorijama. Međutim, te kategorije su često nedovoljne ireduktivne. Potrebno je zaći onkraj kategorija i kušati prostorbilo tako da ga obitavamo bilo tako da se krećemo i djelujemounutar njega. Prostor i gesta otvaraju različite načine percepcije,različite načine ‘osjećanja’ vremena.Da bi moglo biti opisano i primijećeno, blagdansko vrijemezahtijeva vlastiti prostor i vlastitu gestu. „Plesači, svirači,sustolnici, apoptoi. Blagdan je jedno tijelo.“ 34 Samo takodolazimo do načina percepcije vremena, do prostora u kojemsamo vrijeme ulazi u temeljna čovjekova iskustva. Važnost kojuigraju somatski i ergološki vidovi, tijelo i čin, približavaju blagdanobredu. I obredi obuhvaćaju „plasače, svirače, sustolnike“u ozračje religioznoga iskustva. Oni predstavljaju somatskui ergološku dimenziju svetoga. Obred, kao i blagdan, je jednotijelo. I ako je blagdan tijelo u perspektivi vremena, obred jetijelo u perspektivi svetoga. 35 U oba slučaja, tijelo i njegove geste,te njegovi osjeti bivaju obilježeni posebnim intenzitetom koji jejamačno odsutan u drugim prilikama.O ovoj tematici je govorio Romano Guardini. On, naime,povezuje liturgiju uz epifaniju upravo u perspektivi ljudskepercepcije. Stvoritelj i stvorenje se očituju svim čovjekovimosjetima, „preko svjetlosnih formi očima; preko riječi ušima;preko čina rukama; preko snage prisutnosti i čuvstva stvarnosti.Sve je to ‘epifanija’“. 36 Naspram Božjeg samoočitovanja, liturgijaaktivira sve čovjekove percepcije. Liturgija stoji u božanskojepifaniji. Ona jest epifanija. Onaj vid kojega ovdje treba posebnoistaknuti odnosi se na obrednu aktualizaciju ljudskih percepcijakao i na obrednu artikulaciju prostora, geste, čina što vjernikuomogućuje jednu novu perspektivu, te mu pruža jedan novi načingledanja svijeta, društva, povijesti i vremena. To vrijedi upravo zaobrede. Liturgijska artikulacija tjelesnosti (satkana od prostora,geste i čina) otvara kršćaninu pristup istini stvorenoga svijeta,vremena spasenja, dana Gospodnjega. Iz tog kuta gledišta,obred sabire blagdansko vrijeme, sabire u njega sve ono o čemuje prije bilo riječi, poglavito, spaja prirodu i povijest. Dovoljno je34G. Scabia, “Fare la festa. Appunti di esperienze”, u: Rivista Liturgica 70 (1983.),62.35Usp. E. M. Zeuesse, “Rito”, u: M. Eliade (ed.), Enciclopedia delle religioni. II, 483-484.36R. Guardini, “La funzione della sensibilità nella conoscenza religiosa”, u: Scrittifilosofici, II., Fabbri, Milano 1964., 159.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 183 - 201podsjetiti na odnos koji vlada između nedjelje (vrijeme blagdana)i euharistije (obrednoga čina).Za primjer nam može poslužiti Justinov govor o nedjelji. UPrvoj Apologiji piše: „Sabiremo se svi zajedno na dan sunca, jer toje prvi dan u kojem Bog, nakon što je preobrazio mrak i materiju,stvorio svijet; na taj je dan od mrtvih uskrsnuo Isus Krist našSpasitelj. On je bio raspet u večer dana Saturna, a dan poslijese ukazao svojim apostolima i učenicima“. 37 Stvaranje svijeta idogađaj uskrsnuća, odnosno, ono što s gledišta kršćanske vjereodgovara prirodi i povijesti u isti mah su prisutni u Justinovojinterpretaciji euharistijskoga slavlja.201ZaključakDijalektika između prirode i povijesti kao i između života ismrti, između prošlosti i budućnosti, odgovara obrednoj formi ivremenu blagdana. Osim toga, bilo u jezgri obreda bilo u jezgriblagdana apsolutnu ulogu igra sadašnjost/prisutnost. To smoveć vidjeli u slučaju blagdana te istaknuli u slučaju obreda.Liturgija, u prvom redu euharistijsko slavlje, odigrava se vazda uonome ‘danas’ koje je istodobno ‘sadašnjost’ Crkve i ‘sadašnjost’Kristova. Sakramentalna Kristova prisutnost se isprepliće skronološkom dimenzijom, s vremenom koje je upravo ono ukojem kršćanska zajednica slavi blagdan. Tu je upravo obred,liturgija ona koja ima potrebu živjeti blagdan.(preveo Ivica Žižić)37Giustino, Prima apologia, 67, 7 u: G. Gandolfo-A. Regaldo Raccone (ed.), Le dueapologie, Paoline, Roma 1983., 119.

PRAKTIČNA TEOLOGIJAJure ŠimunovićBOG JE LJUBAV - DEUS CARITAS ESTPrva enciklika pape Benedikta XVI.2022UvodBog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog unjemu (1 Iv 4, 16). Ovim riječima Prve Ivanove poslanice počinjepapa Benedikt XVI. svoju prvu encikliku. 1 Te riječi na vrlo jasannačin izražavaju središte kršćanske vjere: pravu sliku o Bogu ipravu sliku čovjeka, koja se očitovala u svojoj punini u KristuIsusu. U njemu i po njemu “mi smo upoznali ljubav koju Bogima prema nama, i povjerovali joj“ (1 Iv 4, 16).Enciklika upravo govori o Bogu koji ljubi, jer on je samaljubav, govori kako se ta ljubav dogodila i utjelovila i tako pokazalanova rješenja bitnih problema s kojima se ljudi suočavajune samo u načelima nego i u svakodnevnom životu.Ljubav je “velika“ kao Bog, Bog je velik kao ljubav, ali ljubavje i “malena“, neznatna, ona je u svakom činu koji se čini iz ljubavi:u čaši vode, komadu kruha, osmijehu na licu, jednostavnojriječi potpore (usp. Mt 25, 31-46; Mk 10, 13-16).1. Ljubav: izmiriti sukobljeno i povratiti izgubljenoSve ono što je veliko, jedinstveno, jednostavno, sveprisutno,sveobuhvatno, sve ono što se utemeljuje na Bogu, konkretnosami Bog, poprimilo je različita tumačenja tijekom ljudske povijestii u samom konkretnom življenju. Bog i ljubav riječi su koje1Usp. Benedikt XVI., Deus caritas est – Bog je ljubav, Kršćansta sadašnjost (Dokumenti143), Zagreb 2006.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 202 - 210su “najupotrebljivije i najzloporabnije“. (br. 2) Često je dolazilodo sukoba, zaborava, do krivih tumačenja i podjela same ljubavi,do odbacivanja bilo Boga, bilo ljubavi. Polazeći od grčkihizraza za ljubav kao što su: «eros», «agape», «filia», mogu se uočitimeđusobne razlike, ali i jedinstvo ljubavi. Mogli bismo reći ‚eros‘je ljubav koja se traži, ‚filia‘ ljubav koja se dijeli i ‚agape‘ ljubavkoja se daje. Tako se pokazuje da “između ljubavi i božanskogpostoji neki odnos: ljubav obećava beskonačnost, vječnost– stvarnost koja je veća i potpuno drukčija od našega svakodnevnogživljenja“. (br. 5) Na tom putu ljubavi, od prvih znakova,pobuda, izljeva zasnovanih na pokoravanju nagonima, pokazalose potrebnim “čišćenje i sazrijevanje, a to uključuje i odricanje“.(br. 5) U toj spoznaji koja je plod iskustva, ne smije se odbacitieros, nego ga treba pročistiti i ozdraviti te mu povratiti istinskuveličinu u sklopu cijeline.U čovjeku su dvije težnje, kako ona tijela tako i ona duha(duše) ili, jednostavno: to je jedinstvena težnja koja se samopročišćava.To je put ljubavi u svojem procesu koji se izražava uželji zadovoljenja osnovnih tjelesnih (instinktivnih) poriva, ljubavkoja samo uzima, želi posjedovati, tako da postaje rob samasebe, i s druge strane ljubav koja se daje, koja nastaje u oslobađanjusame sebe.“Ljubav obuhvaća cijelokupnu opstojnost u svim njezinimdimenzijama, uključujući vrijeme.“ Zato se mora neprestanooslobađati vlastitog «ja», “zatvorenog u sebe“ i kročiti “kroz sebedarje“istinskog pronalaženja samoga sebe“. (br. 6) Tako semože govoriti o erosu kao početnoj ljubavi, a o agape kao cilj.“Zapravo eros i agape – uzlazna ljubav i silazna ljubav – nikadase ne mogu potpuno odijeliti jedno od drugoga.“ (br. 7) Tako seljubav pokazuje kao jedna stvarnost u različitim dimenzijama“ovisno o prilikama, jedna ili druga dimenzija može doći jasnijedo izražaja“. (br. 8)Bog je tvorac cjelokupne stvarnosti. On je u Bibliji osobakoja ljubi osobnom ljubavlju, to je “ljubav odbira“. (br. 9) “Ta senjegova ljubav može, bez ustručavanja, nazvati eros, ali takođeri potpuna agape“. (br. 9) Bog Izraela vodi prema pravom čovještvu,pokazuje svoju vjernost, ta vjernost kod čovjeka stvaradoživljaj da ga “Bog ljubi te otkriva radost u istini i pravednosti“.(br. 9) “Strastvena Božja ljubav prema svom narodu – premaljudskom rodu, istodobno je ljubav koja prašta. (...) Božja je ljubavprema čovjeku tako velika da se utjelovljuje i slijedi čovjeka203

Jure Šimunović, Bog je ljubav204čak i u smrti te tako pomiruje pravednost i ljubav.“ (br. 10) Takoeros pročišćen i uzdignut do najviših visina, postaje agape. Netraži više samo sebe i za sebe, ne traži više niti samo ono što muodgovara, daje-prima, daje se i onima koji mu ne mogu vratiti,oprašta i moli za neprijatelje, poziva da čovjek bude kao Bog kojičini da sunce grije dobre kao i zle (usp. Mt 6, 43-48). “Način nakoji Bog ljubi, postaje mjera ljudske ljubavi“. (br. 11)Biblija ne donosi nešto novo, “eros je na neki način ukorijenjenu samoj čovjekovoj naravi“ (br. 11), nego tu narav, naravno,što već je i kako je pročišćava i uzdiže do božanskih visina. Čovjekostaje zadivljen tom, uistinu, novom slikom Boga u odnosuna slike bogova koje su se pojavljivale kod susjednih narodameđu kojima su živjeli Izraelci, ali uistinu i novom slikom čovjeka.Ta novost došla je do svoje materijalne prepoznatljivosti uIsusu Kristu. 2 “Prava novost Novoga zavjeta nije u novim idejama,već u samom Kristovu liku, koji tim pojmovima daje tjelesnioblik – realizam je bez presedana.“ (br. 12)Ljubav ide tako daleko da prihvaća križ, smrt “da bi ponovnopodigao i spasio palog čovjeka“. (br. 12) To je agape, “ljubavu svojem najradikalnijem obliku“. To je “polazna točka u našemdefiniranju ljubavi.“ (br. 12) Odatle treba dolaziti svaka prosudbaza sve ono što zovemo ili pokušavamo predstaviti kao ljubav.Tu se stvara neizmjerna dinamika koju nikakav zakon ili pravilone mogu obuhvatiti, otvara se neizmjerna i nezamisliva slobodadjelovanja, ni jedno stanje ili situacija nisu više prepreka djelovanjuljubavi. “Mi ne primamo samo na statički način utjelovljenogLogosa, već ulazimo u samu dinamiku njegova predanjasamoga sebe“. (br. 13) Tako Božji “silazak do čovjeka“, utjelovljenje,euharistija, sakramenti, “imaju mnogo veću težinu“ i uzdižunas, uzdižu čovjeka, “mnogo više no bilo koje mistično uzdizanječovjeka.“ (br. 13)Sakramenti trebaju potaći ne samo našu vjeru, nego iznadsvega naše djelovanje – življenje. Oni stvaraju nove odnose premaBogu, ljudima, prirodi. 3 “Pričest me odvaja od mene samaprema Njemu i jednako tako prema jedinstvu sa svim kršćanima.“(br. 14) U njoj je vrhunac jedinstva i zajedništva svekolikestvarnosti. Tako se stvara cijelina u kojoj se “vjera, bogoslužjei etos međusobno prožimaju kao jedna jedina stvarnost koja se2Usp. Hans Urs von Balthasar, Pojašnjenja, KS, Zagreb 2005., str. 38.3Joseph Ratzinger, Bog i svijet, str. 330.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 202 - 210oblikuje u susretu s Božjom agape“. (br. 14) ‚Došao sam da životimaju i da ga imaju u izobilju‘, kaže Isus. To nije samo bit(esencija) poruke nego i život (egzistencija) kršćanskog poziva.“Euharistija koja ne prelazi u konkretna djela ljubavi sama jeu sebi krhka i nepotpuna.“ (br. 14) Ljubav tako dokida zakonskaograničenja, podjele, ljubav ne isključuje, ona je sloboda zadobro, lijepo, istinito. Ona je istovremeno najsveobuhvatnija inajkonkretnija.U prispodobi o milosrdnom Samaritancu (usp. Lk 10, 25-37) “pojam bližnjega sada je poopćen, ali ipak ostaje konkretan“.(br. 15) To može samo ljubav, a ne zakon. Zato ljubav može bitii jedini istiniti kriterij za vrjednovanje ljudskog života. U njoj jenajviše i najmanje blizu, oni se poistovjećuju. Veliki, neizmjerni,sveti, dobri Bog i običan čovjek, čovjek sa svojim nedostatcima,manjkavostima: gladni, žedni, stranci, goli, bolesni, zatvoreni(usp. Mt 25, 40). Ljudski život jedino je moguće graditi na načeluljubavi i to ljubavi koja nam se pokazala u Isusu Kristu.Tu se nalazi stav iz kojega može proizlaziti istiniti odnos u našojsvakodnevnici. Naši odnosi pokazuju naše stavove i naš stavproizvodi naše odnose. “Ljubav prema bližnjemu put je koji vodisusretu s Bogom i kada zatvaramo oči pred bližnjim, postajemoslijepi za Boga.“ (br. 16) Tu se poistovjećuju esencija i egzistencija.To je moguće samo u ljubavi. “Značajka je zrele ljubavi daobuhvaća sve ljudske potencijale i zahvaća, da tako kažemo,čitava čovjeka.“ (br. 17) Zato nikad ne možemo reći da smo jedo kraja «ispunili», kao što to možemo kod vršenja zakona, pravila.“Tijekom života ona se preobražava, sazrijeva i upravo takoostaje vjerna samoj sebi.“ (br. 17)“Povijest ljubavi između Boga i čovjeka sastoji se upravou činjenici da to zajedništvo volje prerasta u zajedništvo misli iosjećaja te se, na taj način, naše htijenje i volja sve više podudarajus Božjom voljom“ (br. 17). 4 To poistovjećivanje ide do činjenice“da ljubim, u Bogu i s Bogom, i osobu koja mi se ne sviđaili koju uopće i ne poznajem“. (br. 18) “Tada naučim promatratidrugu osobu, ne više samo svojim očima i svojim osjećajima, većiz perspektive Isusa Krista.“ (br. 18) Život je ispunjen pažnjomi ljubavlju. To je posljedica života s Bogom u kojemu nastaje2054“Čovjek ne samo da humanizira prirodu (...), on je divinizira prihvativši i samsudioništvo u božanstvu.“ (E. Mounier, Angažirana vjera, KS, Zagreb 1972.,str. 247.)

Jure Šimunović, Bog je ljubavpreobrazba mojih viđenja u božanska pomoću kojih onda vidimdublje, dalje od onog što vide oni koji ne vjeruju, ili oni koji videsamo ono pojavno, ono što Bog vidi, što nastaje i može nastati,buduće. Tada drugi i drugo postaje ikona. 5 Uvjet je tom viđenjuosobni život s Bogom. Ako nema tog osobnog života s Bogom, ilikada se on svede na samu «pobožnost» ili «vjersku dužnost» ilisamo na «korektno» ponašanje, tada nedostaje prepoznavanje“božanske slike“, jer život življen na taj način, život je “lišen ljubavi“.(br. 18)2062. Ljubav i pravednostUmanjuje li ljubav razvoj pravednosti? Treba biti pozoran danaivno i pojednostavljeno tumačenje ljubavi ne spriječava razvojpravednosti (br. 26-27). U postizanju pravednosti treba poštivati“načelo supsidijarnosti“ tako da svatko na svoj način možeu tomu sudjelovati. Postizanje pravednosti prvotna je dužnostdržave, ali pravednost ima i svoju etičku, religijsku komponentu.Crkva želi pomoći “oblikovati savjest u političkom životu i pridonijetisve većem prosvjećivanju istinskih zahtjeva pravednosti“.(br. 28) Politika i vjera, Crkva i država tu se susreću jer se radio čovjeku kao jedinstvenom biću i njegovo nutarnje i izvanjskoponašanje i djelovanje treba neprestano usklađivati i odgajati.“Vjera je po svojoj specifičnosti naravni susret s Bogom – susretkoji nam otvara nove obzore koji se prostiru izvan granica ljudskograzuma. Ali istodobno ona je sila koja čisti sam razum.“(br. 28) Iz tog razloga “Crkva je dužna pružiti, putem čišćenja razumai putem etičke formacije, svoj specifični doprinos za razumijevanjei političko ostvarivanje zahtjeva pravednosti“. (br. 28)Pravednost je potrebna, ali je također i ljubav potrebna čovjekakoju pravednost nikada ne može zamijeniti, dopuniti iliučiniti nepotrebnom. Pravedno djelovanje i pravedna podjelasvekolikih dobara ne isključuje ljubav, naprotiv traži da se onošto se čini, čini s ljubavlju i poštovanjem. Ljubav svemu daje5“Ikona ne smije postati slika bogova koja stoji u samoj sebi i Boga čini upravomaterijalno dohvatljivim. Naprotiv, ona mora u sebi samoj nositi dinamikuprekoračenja, upućivati izvan sebe i biti poziv koji nas postavlja na put, upotragu za Gospodinovim licem, poziv koji nas izvodi iz svega materijalnoga istalno nas drži na putu nasljedovanja koji se u ovom životu ne može okončati.“(J. Ratzinger, Na putu k Isusu Kristu, Verbum, Split 2005., str. 27.)

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 202 - 210“ukus“, bez ljubavi sve biva manjkavo pa makar bilo “savršeno“,ako uopće nešto može biti učinjeno savršeno bez ljubavi. “Ne postojinijedno pravedno državno uređenje koje će služenje ljubaviučiniti suvišnim i nepotrebnim.“U posthumanističkom društvu sve manje je prostora za ljubavi još manje za čovjeka. Čista racionalizacija stvara samoprividno dobre odnose, odnose koji naizvan samo funkcioniraju.Zato je ljubav najpotrebnija. “Ljubav ne pruža ljudima samomaterijalnu pomoć, već također okrjepu i brigu za dušu, što ječesto potrebnije od materijalne pomoći.“ (br. 28b) Svođenje čovjekasamo na materijalne čestice posebno posložene i vezanjenjegove sreće samo za materijalna dobra poniženje je za čovjekai u konačnici se ne prepoznaje ono što je specifično ljudsko. 6Crkva se neizravno uključuje u stvaranje pravednog društva.Naime, ona je pozvana “pridonijeti čišćenju razuma i u ponovnombuđenju moralnih snaga, bez kojih se pravedne struktureniti mogu izgraditi niti će se pokazati djelotvornima na dužirok“. (br. 29) Sve to je izravna zadaća, poziv i poslanje vjernikalaika. “Kao građani neke države, oni su pozvani osobno sudjelovatiu javnom životu.“ (br. 29) Ljubav mora nadahnjivati cijelokupniživot vjernika laika te stoga i njihovo političko djelovanje,življeno kao «socijalna ljubav». (br. 29) 7Bit je ljubavi da osjeća, da povezuje, da sudjeluje na načinljubavi. Osjećati bez ljubavi vodi prema razaranju, povezivanje2076“Čovjek nije onakav kakvoga prikazuje pozitivizam i materijalizam. Za njih, onse ‚razvija‘ iz životinjskog svijeta koji, pak, sa svoje strane, proizlazi iz nekakvihdiferencijacija materije. Unatoč svim zajedničkim crtama, čovjek je ipak neštobitno jedinstveno jer ga određuje duh koji se ne da izvesti ni iz čega materijalnoga.“(Romano Guardini, Konac novoga vijeka, Verbum, Split 2002., str. 78.)Slično piše i M. Heidegger: „Tijelo je čovjeka nešto bitno drukčije no životinjskiorganizam. Zabludjelost biologizma time još nije prevladana što se onom tjelesnomčovjeku natovari duša a duši duh i duhu ono egzistencijalno, te što se glasnijeno dosad propovijeda poštovanje duha, kako bi se onda pustilo da sve opetpadne natrag u doživljavanje života, s upozorenjem da mišljenje svojim krutimpojmovima razara struju života i da mišljenje bitka izobličuje egzistenciju. Toda fiziologija i fiziološka kemija čovjeka kao organizam može prirodoznanstvenoistraživati, nije dokaz za to da u tom ‚ organskom ‚, to će reći u znanstvenorazjašnjenu tijelu počiva bit čovjeka.“ (Usp. Danilo Pejović, Suvremena filozofijazapada – odabrani tekstovi, sv. 9, HZMH, Zagreb 1979., str. 272.)7“Crkva može u prvom redu igrati ulogu u temeljnim stavovima i u oblikovanjui odgoju savjesti. To bi trebalo činiti, možda više nego do sada. No to takođerznači da se ne pokušava političkim sredstvima do detalja zahvaćati u unutarnjepodručje političkih oblika.“ (K. Lehmann, Vrijeme je da mislimo na Boga, KS,Zagreb 2003., str. 82.)

Jure Šimunović, Bog je ljubavbez ljubavi vodi u “robovanje“ (zavisnost), sudjelovanje bez ljubavinajčešće se pretvara u koristoljublje, na prvom je mjestu vlastitadobit. Ljubav je brana svim tim manjkavostima koje su najčešćepojave vezane uz ljudsko djelovanje i sudjelovanje lišeno ljubavi.3. Caritas – djelovanje crkve i kultura življenja208Karitativno djelovanje unosi bitnu novost u kulturu življenja.Ono oplemenjuje, ono je najizvrsnija životna škola koja jepotrebna svima, a posebno mladima. Karitativno su-djelovanje“odgoja za solidarnost i spremnost da se daje ne samo materijalnapomoć već sama sebe“ (br. 30b). Preventivno djeluje protivkulture smrti, koja je danas nažalost veoma prisutna. Život jeizgubio cijenu i želi ga se ispuniti kulturom uživanja koja idezatim da se sve iživi kroz izvanjski užitak koji stvara prazninu.Karitativno djelovanje je istinski humanizam “koji prepoznaje učovjeku sliku Božju i želi mu pomoći da živi u skladu s tim dostojanstvom“(br. 30b).Uzor kršćanskoga karitativnog djelovanja nalazi se u primjerumilosrdnog Samaritanaca. To je odgovor na određenukonkretnu situaciju u kojoj se čovjek u nevolji nalazi. “Pridonosimoizgradnji boljega svijeta samo kad činimo dobro sada iosobno, s punom zauzetošću i ljubavlju ondje gdje za tim postojipotreba, neovisno o strategijama i programima političkih stranaka.“(br. 31b) Karitativno djelovanje djeluje iz potrebe ljubavii u skladu s ljubavlju. Po tom djelovanju čovjek spašava u sebi idrugome ono božansko, Božju sliku i pokazuje da tu Božju slikuprepoznaje u svakom čovjeku bez obzira na njegovo trenutnostanje, pripadnost: nacionalnu, religioznu, stalešku, profesionalnu,spolnu, stranačku, ideologijsku. 8Svi oni koji izravno rade u programima karitasa, trebajubiti stručno osposobljeni, ali i svjesni da stručna osposobljenostnužna, ali je potrebna i pažnja koja proizlazi iz «izobrazbe srca»(br. 31a). Potrebno je, kako kaže enciklika, da djelatnici budu“dovedeni do onog iskustva susreta s Bogom u Kristu koji će u8R. Tagore na jednom mjestu pjeva: “Upoznao si me s prijateljima kojih nisamznao. Dao si mi ležaj u domovima koji nisu moji. Približio si udaljenog, i strancasi stvorio bratom. (...) Tko te poznaje, tome nitko nije tuđ, i ni jedna mu vratanisu zatvorena. Oh, usliši molitvu moju, da nikad ne izgubim blaženi dodir jednineu igri mnogostrukosti“.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 202 - 210njima pobuditi ljubav i njihovo srce otvoriti drugima“. (br. 31a)Tada zapovijed ljubavi prestaje biti nešto naloženo izvana, negoje posljedica vjere koja se utjelovljuje u ljubavi (usp. Gal 5,6).Karitativno djelovanje treba uspostaviti na svim razinamaživota Crkve: župe, partikularne crkve, svopće Crkve. “Crkva kaoBožja obitelj, danas kao i u prošlosti, mora biti mjesto gdje se pomoćdaje i prima, i istodobno mjesto gdje su ljudi spremni služitii onima koji su izvan nje, a nalaze se u potrebi.“ (br. 32) Mi smoveć primili dar ljubavi i taj dar trebamo dijeliti s drugima da i oniosjete da ih Bog dariva, ljubi. Kriterij je samo potreba. Djela ljubavina koje je Crkva pozvana na svim razinama, izjednačavajuse sa službom riječi i sakramentima, te spadaju u “bitni dio njezinaposlanja od samoga početka.“ (br. 32) U djelovanju i sudjelovanjuu djelima ljubavi treba uočiti bit kršćanskog djela ljubavi,koje nam je pokazao Krist, a to je prije svega“ darivanje menesama drugome (...) moram biti osobno prisutan u tom daru“ (br.34). Tako sudjelujem u ljubavi Božjoj. Pri tom, neophodno je bitiponizan. “U poniznosti ćemo činiti ono što je u našoj moći i uponiznosti se pouzdati u Gospodina.“ (br. 35) Djela ljubavi kojačinimo, treba da ostanu uistinu su-djelovanje u Božjoj ljubavi,da ne upadnemo pod utjecaj ideologija koje teže “učiniti sada onošto Bog u svojem upravljanju svijetom naizgled ne čini“, ili, da ne“podlegnemo napasti besposlenosti jer nam se može činiti da seu svakom slučaju ništa ne može učiniti“ (br. 36).Od tih krajnosti, «možemo sve» ili «ne možemo ništa», oslobađanas susret s Kristom u molitvi. “Molitva, kao sredstvo zacrpljenje uvijek nove snage od Krista, postaje tako urgentna i sasvimkonkretna potreba“ (br. 36). 9 Molitva nas čini smjernima,uravnoteženima, jednostavnima, nepreuzetnima u odnosu na sveono što se događa kako u nama tako i oko nas. Daje poseban«ukus i okus» karitativnom radu i svekolikom življenju. Molitvaznači “prisutnost s Bogom i prepuštanje njegovoj volji, spašavačovjeka od propasti i sprječava da postane plijenom fanatičnihili terorističkih učenja“ (br. 37).Uključiti se u organizirano karitativno crkveno djelovanje,ali i osobno djelovanje, samoinicijativno u svakodnevnici, stvaratiu sebi karitativni osjećaj, znači uključiti se u cjeloviti odgoj2099“Čovjek je tek u Bogu sposoban da dohvati sve stvari i ljude. To dolazi do izražajau molitvi koja je uspinjanje, težnja, udioništvo i sjedinjenje“. (R. Guardini, Uvodu molitvu, KS, Zagreb 1993., str. 48.)

Jure Šimunović, Bog je ljubav210kako ljudski tako i kršćanski. Svi oni koji sudjeluju u karitativnomradu, nisu nad-ljudi, gledano izvana, i površno veoma suslični ostalima, ono što ih čini izuzetnima, jest “nepokolebljivosti sigurnost“ što je plod upravo ljubavi koju žive. “Uronjeni kao isvi ostali ljudi u dramatičnu složenost povijesnih zbivanja, oniostaju nepokolebljivi u sigurnosti da je Bog Otac i da nas ljubi,čak i kada njegova tišina ostaje za nas nerazumljiva“ (br. 38).“Ljubav je svjetlo – u konačnici jedino svjetlo – koje uvijekiznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrostipotrebne za život i djelovanje.“ (br. 39) To su nam pokazali sveci,a na osobit način, Blažena Djevica Marija. Oni su posvjedočili daonaj tko se susreće s Bogom, živi u njegovu ozračju“, ne udaljavase od ljudi, već im radije postaje istinski blizak“(br. 42).ZaključakIz iznesenog jasno proizlazi upućenost čovjeka i svekolikestvarnosti, ne samo u svojemu esencijalnom nego i u egzistencijalnomopstojanju i razvoju prema Bogu i prema ljubavi. Jedino vraćajućise, uprisutnjujući i hodajući u Bogu, s Bogom i prema Bogukoji je ljubav, čovjek osobno u svojim odnosima i svekolika stvarnostmogu naći pomirenje i mir. Zato vjera, slavljenje i življenjeove najdublje i najviše istine - Bog je ljubav, jest odgovor na onanajvažnija životna i svakodnevna pitanja koja postavlja današnjičovjek, a to su pitanja mira, jedinstva/zajedništva, jednakosti/solidarnosti - jednostavno opstanka i života čovjeka i prirode.Ljubav je jedna od bitnih označnica Crkve i njezina životai djelovanja. Sve ono što se događa čovjeku i s čovjekom, trebabiti briga Crkve. Što ga počovječuje ili raščovječuje: materijalno,duhovno, duševno, briga je Crkve-ljubavi. “Za Crkvu ljubav nijeneka vrsta društvenog dobročinstva koje se može mirne duše prepustitii drugima, već je to dio njezine naravi i nužni izraz samognjezina bića.“(br. 25a) 10 Crkveni caritas-agape treba doći posebnodo izražaja u samoj crkvenoj zajednici, ali se tu ne smije zaustaviti,jer “caritas-agape nadilazi granice Crkve“(br. 25a).10Hans Urs von Balthasar, Govoreći o Crkvi kao Karitasu piše: “Potrebna je jednastvarna zajednica ljubavi, tako reći stvaran model onoga što bi čovječanstvotrebalo postati da bi članovi ove zajednice mogli iz svoga nutarnjega iskustvaprenositi svijetu što je smisao poruke. (...) Crkva je u Božjem planu neizostavnapoveznica Božje ljubavi i ljubavi čovječanstva.“ (Pojašnjenja, str. 208.)

Romano GuardiniHRABROST2211Ovo razmišljanje mora raditi o hrabrosti - ili o smionosti.Obje su riječi srodne; ali ipak s malim razlikama. Pod “smionošću”se više misli na način ponašanja u konkretnoj situaciji; pod“hrabrošću” na opće raspoloženje; na način kako se netko uopćesusreće sa životom. Te se oznake moraju tako upotrebljavatikako svaki put najbolje odgovara.Najprije moramo ponovno misliti na razliku koja nam je većviše puta bila korisna, naime na razliku između darovitosti imoralnog stava.Postoji hrabrost kao prirodna podloga. Na primjer neki dobroćudničovjek nema vrlo istaknut osjećaj, pa stvari, koje binekog drugoga uznemirile, njemu ne dolaze do svijesti. Njegovafantazija nije dosta živa, pa mu moguće opasnosti ne idu jasnopred oči. Tako on u nutrini prolazi netaknut kroz opasne situacije,ili s njima lako izađe na kraj. Izvrsna obrana za praktičanživot; ipak se tako zaštićen mora dobro čuvati da ne bude lakomisleni brutalan.Može također biti da ta hrabrost dolazi iz dobra zdravlja togbića; iz radosne životne snage koja osjeća poteškoće i opasnostikao nešto zanimljivo; iz povjerenja u život, koji se osjeća sigurnim,da bi stvari već ispravno išle. To je veoma lijepo - znači kaonešto što se misli pod “dobar soj”. Naravno da to također imasvoje opasnosti, i tko je takav po prirodi, mora paziti da ostaneoprezan - i zahvalan.Na koncu postoji za hrabrost podloga koja spada u područjeplemenitog i neobičnog. Za takvog nadarenoga smionost i častsu jedno. On osjeća taj izazov života i iz poštovanja prema samomsebi osjeća se obveznim da mu se odupre. On ne mora biti

212uopće tjelesno posebno snažan; možda je veoma slabašan, pase zato od nutarnjih i vanjskih događaja osjeća znatno pogođen.Unatoč tomu on stoji čvrsto; mirno ide naprijed; bez straha sesusreće s tim događanjem. Dakle, naravno plemstvo - jasno ipredodređenost za tešku sudbinu.Sve je to podloga. Netko je ima ili je nema, i ona može dovestido dobra kao i do zla. Dođe li ona u ruke dobrih odgojitelja,tako nadareni sam prepoznaje svoje mogućnosti, onda onadospijeva do upotrebljiva, dobra, čak plemenita života. Ali miovdje želimo govoriti o onom što je - ako se na putu ne nađuposebno nepovoljne okolnosti - kod svakoga je moguće, pa sestoga i mora moralno zahtijevati; dužnost je, i za to se čovjekmora odgajati.Kakva bi izgledala takva krepost? Kako bi se ona ostvarila?Idimo odmah u središte od kojega se određuje sve ostalo, a kojeje naravno vrlo teško ostvariti. Ovdje hrabrost znači prihvatitivlastito biće - već smo o tom govorili u prijašnjim razmatranjima.Taj je život sastavljen od dobrog i zlog, veselog i žalosnog;od stvari koje pomažu i nose; isto tako od stvari koje smetaju iopterećuju. Ali hrabrost znači da u tome ne istražujemo što sesviđa i lako se može živjeti, nego da tako prihvatimo cjelinu kakvaveć jest, u pouzdanju, da je to Bog dodijelio.Svaki čovjek nosi u sebi ono nešto tajanstveno što bi semoglo nazvati oblikovanje (lik) bića. Ono znači da svojstva nisupo zbrci izmiješana nego da tvore cjelinu; nešto povezano, odlučeno,što nosi ali i zahtijeva. U tom jedan element podržavadrugi, jednako kao što i svaki nosi sa sobom svoju opasnost iopterećuje druge. Taj lik bića čovjek donosi sa sobom u život;on (lik) određuje što je čovjek i što on može, povoljno i nepovoljno,- upravo “njega”. Ovdje hrabrost znači, neka on prihvati tutemeljnu figuru svoje egzistencije, kakva ona jest; neka u njojne bira niti je napušta. Ne može se na primjer biti čovjek s jakoosjetljivim srcem i mnogo radosti, ali ne osjećati bol, jer jednouvjetuje drugo. Divno je nešto moći osjećati; to daje velike stvari,ljepotu svijeta, dubinu susreta, napetosti borbe, sreću rada.Istim osjećajem čovjek je obuzet i u zlu, u patnjama oskudice, unevolji ljudskih sukoba, u besplodnosti rada. Ne može se imatijedno bez drugoga. I tako ovdje hrabrost znači prihvatiti samogsebe kakav već jest; snagom osjećaja vlastitog srca prihvatitiono bolno koje ona (hrabrost) donosi, jednako kao i ugodno kojepoklanja. To ne znači da se sve mora nazvati dobrim i lijepim,

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 211 - 218zacijelo ne. Ali se najprije mora prihvatiti; a onda polazeći odatle,pogledati što se može promijeniti, povećati, ublažiti, popraviti.Ta povezanost o kojoj se govorilo znači još drugo. Ona jekao slika koja je pred čovjekom i koja se može gledati - ali i kaomelodija koja u vremenu teče; kao lik koji se upoznaje u događanju.On se povraća na istu jezgru kao one (slika, melodija),jer što se događa jednom čovjeku, nije bilo što, nego odgovaraonome što on jest. Sudbinski lik i lik bića usko su povezani jedans drugim.Tko nema tehničko - znanstvenu sklonost, neće doživjetišto doživljava onaj koji je ima, ako osniva poduzeće, pa doživislavlje uspjeha i nevolju neuspjeha. Ovo je sve dodijeljeno prvom,uskraćeno drugom. Zato taj možda ima iskonski odnosza umjetnost i upoznaje u njoj stvarnosti, koje drugi nikada nedotiče. Treći je učenjak, recimo povjesničar. On živi u različitimvremenima, razumije veličinu njihova djela, osjeća mračne stranenjihovih propasti, što je sve zatvoreno dvojici spomenutih.Tim razlikama prirođenosti (darovitosti) dolaze onda jošrazlike spolova, zdravstvenog stanja, socijalnih odnosa i takodalje, što sve stvara preduvjete za to da se u određenom životuneke stvari događaju, a druge izostaju.Tako život svakoga čovjeka nosi u sebi neku povezanost, figurubitka i događanja, i on mora prihvatiti tu figuru kakva onajest. Ne željeti imati samo lijepo a zlo ne, nego prije cjelini reći“Da”. A, onda jasno, učiniti ono što on može, da to tako oblikujekako smatra ispravnim.A da zadovoljimo pitanje koje je inače naše ljudsko pitanje,moramo još jednom dublje prodrijeti. Može se pokušati na različitnačin tražiti da izrazimo čovjekovu bit. Počevši od povezanostio kojoj se govori, možemo to tako učiniti da kažemo: Čovjekje povezan s cjelinom svijeta. Životinja je zatvorena u svoj svijet;i ako se taj svijet u nastavku razvitka može i proširiti od jedinkei vrste, on je uvijek djelomičan. Jedino je čovjek povezan sa svijetom,pa čak svjetsko - dimenzionalan.A i on je sada pojedinačno određen, uokviren (omeđen) svimonim što označuje narod i zemlju, nadarenost, spol, školovanje,društveni položaj, zanimanje i tako dalje; dakle upravo po onomliku bića, o kojemu se govori. Ali on sadrži u osnovnom stavu tajodnos prema svijetu kao cjelini; ono što se čovjeku nazvalo “mikrokozmičkim”.Ova posebna međusobna povezanost jednoga s213

Romano Guardini, Hrabrost214drugim i odnos sa svijetom čini čovjekovu osobinu: on je (time)okarakteriziran i u isti mah povezan sa svim.S tom napetošću u slici čovjekova bitka povezana je druganapetost: između nužnosti i slobode. On živi u zakonitostima;ali u sebi nosi dubinu iz koje uvijek može ostvariti novi početak.Tako on mora prihvatiti svoju ograničenost, određenost karakternimlikom, ako želi biti u skladu sa stvarnošću: ali je posvojoj slobodi u odnosu sa svijetom sposoban na njezinoj linijiprodrijeti u cjelinu.To je sve doznačeno od Boga. On je meni dao samog mene.Iz njegove ruke ja moram prihvatiti svoj život, živjeti ga, izdržati.To je osnovna hrabrost - a kako je ona danas potrebna, budućida se tako mnogo govori o ništavilu, o uništavanju, strahu, gađenjui svakovrsnim mračnim stvarima.Velikim dijelom to je samo govor, a koji tako govore i pišu,ne misle baš tako ozbiljno. Uostalom naše je vrijeme zbilja takoteško pritisnuto izvana i iznutra; prijelaz u kojem će se nedoglednoraspasti - a da se često ne vidi što će novo doći. Stogaje dvostruko potrebno da svoj život prihvatimo s pouzdanjem izBožje ruke i da ga hrabro živimo.Na taj nutarnji lik individualnog bića i života oslanja se ivježbanje u hrabrosti koje ponekad, ako je čovjek jake, svježenaravi, i ne može naročito doći do svijesti, a nekad se osjeti kaotežak zadatak: naime uvjerenje da se u vlastitu budućnost uživi,radi, gradi, uđe u veze. Jer budućnost je uza sve predviđenjenepoznanica. A živjeti znači zalaziti u tu nepoznanicu i može sepred čovjekom naći kaos za koji se mora odvažiti.Tu se svatko mora odvažiti za to da ono što mu nadolazinije kaos i nije naprosto strano. Naprotiv će vlastiti način bića,ona upravna snaga u vlastitoj nutrini prokrčiti put, tako da ćena koncu to biti vlastita budućnost kojoj on ide u susret. Pa tostvara i prirodnu osnovu (temelj) za Kristovu poruku o Providnosti,u kojoj se nalazi svaki čovjek. Dakle za to što budućnostu svoj svojoj nepoznatosti nije ipak strana, čak ni neprijateljska,nego mu je namijenjena od Boga; da život u svoj svojojnepreglednosti nije kaos, nego mu je određen od Božje ruke. Uto vjerovati i po tom živjeti za čovjeka koji oklijeva ili je bojažljivmože biti jako teško. No ovdje hrabrost za život ide skupa s pouzdanjemu Božje vodstvo.I treba pomisliti na još nešto drugo što je osobito prijeko potrebnou vremenima u kojima povijesne epohe završavaju a nove

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 211 - 218počinju, naime na odnos prema budućnosti u velikom, na hodpovijesti. Pa život pojedinaca ne teče u povijesti kao u neutralnomriječnom koritu, nego on čini dio toga. Nekad je taj pojedinacs proteklim vremenom tako usko povezan da mu je budućesasvim strano. Tada nastaje život čovjeka koji nema povjerenjau budućnost, pa se povlači u prošlost; njemu su usta puna proteklogvremena, čiji su oblici tako lijepi, da ga sve novo odbija.I tu je potrebna hrabrost; hrabrost koja ulazi u koštac sbudućnošću, u pouzdanju da se tu ostvaruje Božje vodstvo. Tahrabrost prihvaća buduće, vidi u njemu jedinu zadaću i u nj seuključuje. To može postati veoma teškim, mora se izvršiti samopravom poslušnošću prema odredbi Onoga koji vodi povijest.Smionost znači oduprijeti se u opasnost. Što tvori korijenonoga što se zove opasnost? To je zlo koje u svim srcima djelujei čini da se u svako doba neprijateljsko može upraviti protiv nas.To je ranjivost našega bića, koja može biti svim izranjena. To jetako i ne može se promijeniti. Ali smionost znači da se uvidi tostanje života i da mu se odupre.Oduprijeti se životu, kako to dođe: jednom, jer se opasnostbolje nadvlada kad joj pođeš ususret, nego kad joj dozvoliš da tezastraši; bol se lakše nadvlada ako je slobodno nosiš, nego akose nje grčevito držiš.A onda i ono što je teško pripada našem životu. Ono namje dosuđeno. Ako mu se odupremo, postat će dobitak. U svakojprilici postoji mogućnost da se raste, više bude čovjek - onaj čovjekkoji se mora biti. Izigravamo tu mogućnost, ako izmičemo.Hrabrost koja prihvaća život i s njim se tu i tamo odvažnosusreće, uvjerena je da se u vlastitoj nutrini nalazi nešto što sene da srušiti, nego od svega prima podršku, svime biva jače,bogatije, dublje, ako se ispravno proživljava - zato jer dolazi odBožje stvaralačke moći.Zapravo to “nešto” u meni čak je i sama Njegova moć. Akoja u povoljan čas mirno, sabrano prodrem u svoju nutrinu, svedublje, sve dotle da u neku ruku prema nutrini ni s čim ne graničim- tu je Božja moć i drži me u životu. Jer me ona drži nerazorivaje, iako to ide kroz opasnost, pa i kroz smrt. Zato danassvi ovi govore o strahu i propasti i ništavilu, zato nestručnjacii u umjetnosti i književnosti, zato se i nadmoć političke sile posvuda,jer svijest o toj izručenosti Bogu, jer to pouzdanje u sveturuku u toj dubini, na rubu ništavila, više nije živo.215

Romano Guardini, Hrabrost216Ima još jedna druga hrabrost o kojoj također treba reći kojuriječ: odvažiti se s Božjom voljom. Svakome dođe na bilo koji načinBožji poziv i određuje njegov život. Pod njim se može mislitivrlo različito. Na primjer radi se o tome koje zvanje treba prihvatiti.Koliko ovisi od toga hoće li on izabrati onaj životni rad o kojemumu njegova nutrina kaže: Ti tu spadaš, za to si ti “određen”- ili drugi rad koji obećava više novca, lakši uspjeh, veći ugled!Može se raditi o nekom čovjeku, nekom prijatelju, nekoj ljubavi.Opet se radi o tom, želi li se on uključiti u nešto što je primamljivo,laskavo za samosvijest, pred kojom nutrina opominjeda će u tom izgubiti svoje najbolje - ili će izabrati što je moždaoporije, zahtjevnije, ali izgrađuje život i uči odgovornosti.Ima i manjih odluka. Na koncu je svaka opomena savjestiBožji poziv. Jer dobro nije naprosto ono korisno ili što povećavaživot, ili napredak kulture, nego Božja svetost koja prisiljavačovjeka da je prihvati u svoj život i koja se utjelovljuje u uvijekmoralno traženome. Svaka situacija je takav poziv; jer ona namse obraća i govori nam: To učini... to ne! Uvijek ponovno stojimopred tim da se za to odvažimo s istinom ili da lažemo; s pravičnošćuili da tražimo korist; s nedužnošću ili da se okaljamo; sotmjenošću ili da se skliznemo u podlost. Svaki put Bog zove.Hrabrost ovdje znači staviti svoju ruku u Njegovu i Njegaslijediti - u malom i velikom. Put može voditi veoma daleko. Poznajemoljude koji njim idu tako daleko, da izmiču našem razumijevanju,svece. Čujemo kako govore, čitamo njihove spise, alisa svojim iskonskim oni su daleko otišli s Bogom. To je sasvimvelika odvažnost. Ako ima kajanja - mora biti strašno na krajuživota, onda je to ovo: Čuo sam taj poziv, ali ga nisam poslušao(slijedio)...U našim meditacijama mi smo krepost o kojoj smo razmišljaliuvijek povezivali s Bogom i pokušavali, polazeći od nje,Njega bolje prepoznati. Kako je to ovdje: Može li se govoriti ohrabrosti kod Boga? Možemo to, ako u tome sve odbacimo štoje samo ljudsko; što bi, na Njega preneseno, diralo u njegov svetisuverenitet. Pa gdje je u tom najvišem smislu Bog bio “hrabar”?On je to bio kad je stvorio čovjeka. Kad je - riječ stavljenau navodnike koji spadaju u svaki izričaj koji njega momentalnodovodi u vezu - Bog “odlučio” stvoriti bića koja imaju slobodui takav svijet im predati u ruke. Ali to znači - također rečenopod navodnicima - da im je On dao svoju čast u ruke. Jer On je

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 211 - 218stvorio svijet u mudrosti i ljubavi; nazvao ga “dobrim” i “veomadobrim”, vidi prvo poglavlje Postanka, i on je to zauvijek. Ali tabića, ljudi, mogli su biti vjerni, a i pobuniti se protiv Njega. Paipak je On svoje djelo izložio opasnosti njihove slobode.Ali kad je ta opasnost postala stvarnošću, i ljudi Mu otkazaliposlušnost, dogodio se drugi Božji “smioni čin”, tako nepojmljivovelik, da je opet bila potrebna sva snaga pouzdane vjere,da se u tome ne bi pogriješilo: On je sam stupio u odgovornostza krivnju ljudi, postao čovjekom i uzeo sudbinu u našoj zamršenojpovijesti.Jesmo li ikada razmišljali o zbilja božanskoj hrabrosti Krista?Je li nam bilo jasno koja je smionost gorjela u Isusovu srcu,kad je On iz blizine - Ivan kaže: “iz krila” Očeva došao i stupio uzemaljski svijet, kakav on jest? U svu tu laž, želju za ubijanjem,mučnu tjeskobu našega života? I to ne zaštićen bahatošću nekogfilozofa; ne osiguran taktikom nekog političara; ne s nakanomda uzvrati podmuklost za podmuklost, udarac za udarac,nego u slabosti (nezaštićenosti) potpuno nedužnoga?Postavimo ipak sebi pred oči kako se mi vladamo u opasnostimaovoga svijeta; kako se energično znamo braniti i s kakvimsve sredstvima. Isus se nikada nije branio nego prihvaćao svešto je na Njega dolazilo iz nasilne moći i nesavjesnosti ljudi... Miljudi ne živimo svijet kakav on jest, nego biramo iz njega što namkoristi: On je prihvatio što je životni tijek nad njega donosio, jerje to bila Očeva volja. Mi se znamo prilagoditi, izmaknuti, tražitikorist. On je bio takav, na takav način govorio i radio, da se ononajgore u čovjeku smatralo izazovnim; da se kao što piše u Lukinuevanđelju: “misli”, to sakriveno osvjedočenje, “očituje u srcumnogih” (Lk 2,35). On je zbilja živio to stanje svijeta, izdržao gado kraja. Po trenutcima iz Getsemanija naslućujemo što je toznačilo. Kad čovjek o svemu tome razmišlja, mogla bi ga pakobuzeti jeza, što to znači: Božja hrabrost u Kristu...Ali On se nije odvažio za ovaj život da učini nešto što bi bilozemaljski veliko, sjajno junaštvo, silno kulturno djelo, nego je tobilo “otkupljenje”, dogodilo se radi nas. Ono se dogodilo, kakobismo mi dobili hrabrost da budemo “kršćani” u svijetu u kojemuje On bio “Krist”.Ukoliko odbacimo iluzije i uvidimo, koliko je toga što se zvalokršćanskom uljudbom, kršćanskom kulturom, uistinu bilastvar posebne povijesne situacije; ukoliko upoznamo što to svesvijet radi, što Ivan kaže u proslovu svoga Evanđelja o njihovu217

Romano Guardini, Hrabrostvladanju protiv Božjeg Sina, koji je postao čovjekom, dolazimodo svijesti, da je pokušaj biti kršćanin u tom svijetu, da se, polazećiod Njega, odredi smisao života, po vanjskom izgledu gotovobeznadan. Tu biva jasno, što napokon znači “hrabrost”: stav kojiovdje “ipak” kaže, i usprkos svemu što bi je moglo učiniti besmislenom,prihvaća tu borbu. Ovdje se nikada ne smije zaboravitida se On borio prije nas i time omogućio tu pobjedu.(S njemačkog preveo Karlo Bašić)218

Anđelko DomazetKRATKE PROPOVIJEDI221914. NEDJELJA: GLASNICI DOBRE VIJESTILk 10, 1-9;Isus posla «po dva učenika pred sobom u svaki grad i usvako mjesto kamo je kanio doći». Danas u Crkvi uglavnom nepostoji praksa putujućih propovjednika. U modernom društvu nepostoje pretpostavke za takvu vrstu navještaja evanđelja. Ljudine vole da im se zvoni na kućna vrata ili da im se drže propovijedina javnim trgovima. To se doživljava kao nedostatak tolerancijei kao nasilno nametanje vlastitih vjerskih uvjerenja. Redovitose takav nastup povezuje uz religiozne fanatike i različite sekte.Danas imamo slobodan pristup i protok vjerskih informacija uknjigama, preko televizije, Internet, u školama, itd.«Žetva je velika, ali radnika malo.» Isus poziva na molitvuda Bog pošalje radnike u žetvu. Taj poziv spontano povezujemos molitvom za svećenička i redovnička zvanja. To je preuskoshvaćanje. Valja uočiti dvije činjenice: prva, da glasnici, odnosnoučenici koje Isus šalje nisu nositelji neke određene službeu postojećoj zajednici. I druga činjenica, da su oni poslani ugradove i sela koja još nisu čula za evanđeosku poruku, ali ukoja je Isus imao namjeru doći.«I nikoga putem ne pozdravljajte». Kako spojiti ovu zabranupozdravljanja s nalogom da se ulazeći u kuću zaželi mirukućanima? U našoj kulturi pozdraviti nekoga znak je elementarnepristojnosti i učtivosti u međusobnom ophođenju. Zaustavimose, upitamo «kako si?», izmijenimo međusobno nekolikoprijateljskih riječi. Često je tema naših uličnih zaustavljanja i

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi220razgovora puka znatiželja ili ogovaranje zajedničkih poznanika.Katkada ne postoji neko dublje zanimanje za osobu koju smosreli. Ako razgovor potraje malo duže, postajemo nervozni inestrpljivi. Pozdravljajući druge, mi ih zapravo želimo izbjeći!U Isusovo vrijeme pozdrav nije bio neka površna gesta, neštošto se čini automatski, bez dublje životne važnosti. Svaki pozdravzahtijevao je vrijeme. Slobodno vrijeme. Postojalo je nepisanopravilo: tko nema vremena, ne pozdravlja. Tko pozdravlja, timeiskazuje želju da bude pozvan. Tko uzvraća na pozdrav, očitujegostoprimstvo i dobrodošlicu.Zadaća je Isusovih glasnika ljudima navijestiti radosnuvijest: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ Riječ je o glasnicimakoji imaju nalog da donesu mir ukućanima, liječe bolesnike,vrate pouzdanje i nadu obeshrabrenima, radost tužnima. Zatose današnje evanđelje povezuje uz riječi utjehe iz knjige Izaijeproroka: «Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti» (Iz60, 13). Ako pogledamo oko sebe, vidimo kako nedostaje upravotakvih ljudi.Netko reče: ‘Zapad je sit i beznadan’. Usprkos dosegnutogablagostanja, mi smo društvo ovisnika. A bolest ovisnosti pokazateljje da se radost i utjeha žele postići na silu. Ljudi ne znajuprimati i davati. Nedostaje životni optimizam. Nedostaje pravanada. Ona koja oslobađa od životne tjeskobnosti. U ponudi subrojne knjige koje govore o tome kako je potrebna jedna jaka ipozitivna autosugestija u životu. Onaj tko u sebi njeguju stavnemoći, ostat će nemoćan jer neće u ostvarenju nekog cilja daticijelog sebe. Onaj pak koji vjeruju da nešto može učiniti, dat ćesve od sebe, iz dubine svoga srca. I doći će do cilja. Pozitivnorazmišljati znači imati snagu, vjeru, pouzdanje. Negativno razmišljanjeje sumnja, mlakost, nedostatak samopouzdanja, brzoodustajanje.Kršćanin također osjeća potrebu za tim, ali s dubokovjerničkim predznakom: snaga pozitivnih misli izvire iz vjere uBožju ljubav prema nama. Naša vjera je naša moć. Iz nje izvirupozitivne misli. Vjera-povjerenje je najjednostavnija i najjača‘autosugestija’. Vjera živi od pozitivnih projekcija. Ona uvijeku sebi nosi dimenziju nade, otvorenosti novome i budućem.Vjernik ne može biti pesimist u dubini svoga bića jer je pesimizamusmjeren protiv života. Isus nije želio da njegovi učenici budu«zloguki proroci» koji naviještaju uništenje svijeta.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236Kada čovjek bezuvjetno vjeruje Bogu, u njemu je višenade nego ima argumenata za nju. Optimizam vjere u sebi ine podrazumijeva argumente, nego nadu u moguće! Upravoonda kada nemaš argumente za optimizam. To je druga riječ zapouzdanje da će nam Bog dati najbolje. Čovjek koji u sebi nosioptimizam vjere, bogat je čovjek. Pogled mu nije zamućen, nemastraha koji prožima pesimiste, vedar je i iščekuje dobro.Današnje evanđelje kaže da svijet treba glasnike dobre vijesti,optimizam vjere, one koji u ime Boga ‘uspravljaju prignute’,svjedoče blizinu Božju, šire nadu u Božju moć spasenja iiscjeljenja. I ne misli se pritom samo na ‘profesionalce’ kao štosu svećenici, redovnici, časne sestre ili vjeroučitelji. Svijet trebaoptimizam vjere u bolnicama i u političkim strankama, u gospodarskomi kulturnom životu, u braku, obitelji i u susjedstvu.Svijet treba ljude koji su duboko uvjereni i osvjedočeni da Bogsvaki dan djeluje u nama i među nama. Svijet treba raznolikesvjedoke pozitivnog mišljenja i dobre vijesti.22115. NEDJELJA: SAMARITANAC I SAKRAMENTILk 10, 25-37;Tko je moj bližnji? Nije jednostavno odgovoriti na topitanje. Ne možemo se osjećati odgovornima za sve ljude. To bibilo nerealno. Čovjeka koji je postavio pitanje Isusu osjeća senesigurnim. Je li ispravan poredak u kojemu živi ljubav premabližnjima? Želi čuti Isusov savjet.Isus odgovara na neobičan način. On priča priču. Tko suglavna lica Isusove priče? Neki čovjek, razbojnici, svećenik, levit,Samaritanac i gostioničar.«Neki čovjek silazio iz Jeruzalema...» Tko je taj čovjek? Isusmu ne spominje ime. Neki ‘jadnik’. Nema osobne karte. Ugroženiredovito nemaju ime. Oni su bezimeno mnoštvo, anonimnibrojevi. Može, dakle, biti bilo tko, to jest svaki čovjek u nevolji:neki Židov ili Arap, starac ili mladić, siromah ili bogataš, katolik,pravoslavac, musliman. Znamo samo da je čovjek-putnik. I to jeIsusu najvažnije.I takav jedan čovjek «upade među razbojnike koji gasvukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva...» Tko su‘razbojnici’? Simbol svih onih koji ugrožavaju ljudski život, pravâi dostojanstvo. To je slika anonimnih centara moći, mešetara i

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi222lopova, organiziranog kriminala, lobija i monopola, nehumanostii iskorištavanja patnje ljudi. A sve to kako bi se povećala dobit iosigurala moć.«Neki svećenik, vidje ga i zaobiđe...» Svećenik je još mirisaotamjanom iz hrama Božjega. A trebalo je da mu i duša mirišenadnaravnom dobrotom i ljubavlju jer je u Kući Božjoj bio udodiru sa Svevišnjim. Zašto Isus spominje upravo svećenika?Zato što je to čovjek koji bi trebao biti ‘ekspert u humanosti’. Onje službeni predstavnik religije. I trebao bi biti u prvim redovimakada se radi o pomoći čovjeku u nevolji. Svećenik koji, međutim,ne zna uzeti udjela na sudbini čovjeka, simbol je beskorisne iiskrivljene religije. Svećenik koji zaobilazi unesrećenog, simbolje ‘religioznih biznismenâ’ koji se služe ‘Svetim’ za vlastiteprobitke.«A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe...» Levitje bio čovjek zadužen za organizaciju kulta u hramu. Danas biu njemu mogli prepoznati državne službenike i predstavnikevladinih ureda. Oni bi se trebali brinuti za opće dobro. Levit je‘lutka’ sustava koji ne funkcionira. Simbol beskorisnih političarakoji sve vide i znaju, ali prolaze pokraj. Slika besplodnihsastančenja, okruglih stolova, studija i anketa kojima se malotoga stvarno mijenja.‘Neki Samaritanac, sažali se...’ Konačno, netko se zaustavio.‘Hej ljudi, pa to je nasilje, to je kleveta, to je nepravda!’ Uvijekje opasno zaustaviti se, pomoći. Čak i samo gledati! Bog jenajčešće na mjestima od kojih većina ljudi okreće glavu i bježi!Samaritanac je vidio čovjeka u nevolji. Pomogao mu brižno itemeljito. Nakon ove Isusove priče, ne može se na pitanje - tko jemoj bližnji –odgovarati općenito i apstraktno.Sažali se – to je riječ koji se nalazi u srcu povijesti spasenja.Bez te riječi nema čovječnosti. Tu je netko tko se je približio,tko suosjeća, tko je dopustio da ga ponese milosrđe a ne samoračunica. Osjetio se odgovoran. Samarijanac nije pitao koje jenarodnosti ranjenik. Ljubav i dobrota ne poznaju granice! Onane ispituje je li netko dostojan naše ljubavi. Mi najprije svepomno istražimo, a onda eventualno otvaramo ruke.Samarijanac - simbol istinskog humanizma - nije se bojaozaustaviti, ‘išporkati’ ruke, zauzeti se, darovati svoje vrijeme,strpljivost, saslušati, pomoći, biti blizu. Dobrota, ako se neprimjenjuje u praksi, ne vrijedi ništa. «Bez dobrog čovjeka,milosrdnog Samaritanca u modernoj verziji, nema kršćanstva” (Ž.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236Mardešić). Najbolja promocija Boga je dobar čovjek. Nezanimanjei ravnodušnost prema drugome, poraz je i kraj kršćanstva.«Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru...» Tu jei lik gostioničar. Nismo ga zaboravili. Rijetki su oni koji poputSamarijanca imaju dar pomaganja. Pun je svijet, međutim,gostioničarâ: onih koji imaju dara inkasirati, zaraditi na tuđojnevolji i dobroti. Gostioničar je sve ‘masno naplatiti’, a nijemu palo na pamet da možda podijeli troškove. Kao da iskazatimilosrđe nije dužnost sviju.Najznačajniji događaji u evanđelju odigravaju se vani,na ulici. Bog se najčešće nalazi izvan crkvenih vrata i Njegasusrećemo na našim svakodnevnim putovima. Naći ćemo Gau svim ljudima koji nas trebaju. O tome nam govori Isusovaprispodoba o ‘milosrdnom Samarijancu’. Danas je svijetposebno osjetljiv na socijalne znakove Isusove prisutnosti podobroti, solidarnosti, pravednosti, ljubavi i praštanju. Bog jezato najprisutniji u životu ljudi koji se bore svim silama protivravnodušnosti i pokušavaju nešto učiniti.Neki su kršćani svoju vjeru sveli na primanje sakramenata.Ali to nije jedini oblik Božje prisutnosti i očitovanja Krista.Kršćani u svijetu trebaju biti prepoznatljivi po djelima, a nesamo po sakramentima. Sakramenti trebaju potaći ne samonašu vjeru, nego iznad svega naše djelovanje. Čovjek je prvii najveći sakrament nazočnosti Božje (I. Šarčević). Prije svihsvetih mjesta, biblijskog teksta i samoga svetohraništa (usp. Mt25, 40)Bog je prisutan po drugom čovjeku. Na svijetu je prekošest milijardi njegovih lica. «Kršćani su razumjeli samo polakršćanstva. Bog i Krist su isto, ali ne znaju da su Krist i čovjekisto. Bog živi u čovjeku, a ljudi Ga traže u oblacima.» (M. Gandhi)Najprije moramo doći do čovjeka da bismo došli do Boga!Danas je, nažalost, postalo normalno svoju odgovornostprema bližnjima staviti u ruke specijaliziranih institucija. Takose, primjerice, stare roditelje bez velikog i opravdanog razloga,radi vlastite komotnosti, pošalje u staračke domove; zakidamosiromahe jer, tobože, postoje socijalne službe nadležne za njih.Bolesnu djecu šaljemo u specijalne ustanove umjesto da imvlastitom toplinom pružimo dom i ljubav. Srca nam ostajuzatvorena jer udaljavamo od sebe one koji bi ih mogli otvoriti.223

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi16. NEDJELJA: BITNO ILI HITNO?Lk 10, 38-42;224Živimo u ‘društvu znanja’. Na svim područjima ljudskogstvaralaštva znanje se razvija strahovito brzo. Ako pojedinacželi biti kompetentan, mora pratiti najnovija znanstvena otkrićai nove tehnologije. Doživotno učiti i usavršavati svoje znanje.Postoji znanje koje odgovara na pitanje ‘kako’ nešto funkcionira,kako je nešto konstruirano. Ali postoji i ona vrsta znanja koja sebavi pitanjem ‘zašto’, to jest koji je cilj ljudskog djelovanja.Veliki fizičar Werner Heisenberg izrazio je to sljedećomslikom. Zamislimo oceanski brod. Na njemu je sve u velikompogonu: od motora do kuhinje. Sve funkcionira. Samo jednastvar nedostaje: zapovjedništvo broda nema kompas. I zato sebrodom ne može upravljati. Sve brodska postrojenja i posadarade besprijekorno, ali brod nema usmjerenja. Radi u prazno.Nikamo nije usmjeren.Slično je s današnjim društvom koje je usmjereno na ono«kako», ali je izgubilo svijest o tome kamo je cjelina usmjerena.Zanemarila se ona vrsta znanja koje odgovara na pitanje«zašto». Društveni analitičari zapažaju kako se širi nesigurnosts obzirom na pitanje što ljudski život stvarno čini uspješnimi osmišljenim. Nije dovoljno samo funkcionirati, kao kotačić unekom velikom postrojenju. Nedostaje životno znanje. Pojedinacje prepušten sam sebi. Izvanjska zaposlenost pokriva unutarnjudezorijentiranost. Današnjem čovjeku nedostaje mudrost kojese najbolje može opisati riječima kao što su: otvaranje obzorja,nuđenje jasnih kriterija i vrijednosti, osvjetljavanje života,pronalaženje unutarnje svrhe životnog putovanja.Stoga nam današnji evanđeoski odlomak može pomoći utraženju životnih odgovora. «Ona sjede do nogu Gospodinovih islušaše riječ njegovu.» U liku Marije prepoznajemo čovjeka kojigladuje za riječju koja daje smisao životu. Ona u Isusu vidi onogatko poznaje dubinu života. Marija opaža važnost trenutka. Dajeprostor Isusu i njegovoj riječi. Biti kršćanin znači upravo to. Čutii poslušati Isusove riječi, od njih živjeti. Od Isusa doznati o čemuse radi u životu, odakle sve dolazi i kamo je sve upravljeno.Znanje nam dolazi iz vanjskoga svijeta, a duhovnaspoznaja iz unutarnjega. Znanje su naučene stvari, raznovrsneinformacije, svladavanje raznih gradiva, a duhovna spoznaja je

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236duboko razumijevanje našega postojanja. Vanjska svrha životnogputovanja pripada vodoravnoj dimenziji postojanja. Unutarnjasvrha bavi se produbljivanjem našega postojanja u okomitojdimenziji. «Dobili ste svijet, a izgubili dušu», reći će Isus.Marta, Marijina sestra, ne pita zašto Marija sjedi do Isusovihnogu. Ona vidi samo hranu i piće koje treba pripremiti i serviratina stol… «Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavilaposluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.» Isus ne prihvaćaMartin zahtjev. Kaže da je Marija izabrala bolji dio: «Marta,Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti».Isus ne želi obezvrijediti Martinu gorljivost i radišnost.Kuhanje ne ide automatski. Treba upaliti vatru. Jelo pripremiti.Salatu oprati. Stol pripraviti. Sve je to nužno i korisno. Uz jedanuvjet: da se ne zaboravi ‘ono jedno potrebno’: kompas! Bez njegasve ono što činimo, sav naš trud i muka, postaje besmisleno.Isus čuva prostor slušanja, promišljanja, prostor u kojemupokušavamo čuti kakav smisao dati našim danima.U dvjema sestrama, Marti i Mariji, prepoznajemo dva temeljnaživotna stava: akcija i kontemplacija, politika i mistika,molitva i rad. Ova dva stava nisu međusobno suprotstavljena.Oni su sestrinski. Odlučujuće je, međutim, redoslijed! Živeći usvijetu gdje se vrednuje gotovo samo djelovanje, učinkovitost iuspjeh, Isus nudi alternativu, a to je prije svega mirna i opuštenavjera, pouzdanje u Božju pratnju i suradnju. Takva vjera nepodrazumijeva pasivnost i nebrigu, nego se odupire panici, besciljnompreobilju rada, onom ‘kako’ koje zaboravlja ‘zašto’. Tekkada izaberemo kao Marija bolji dio – mirni pol, slušanje Riječi,molitva - možemo stupiti u akciju, ispravno djelovati, služiti igajiti gostoljubivost.Ljudski život nije trka. Valja prestati trčati u životu. Život jesposobnost pronaći unutarnje uporište, oslonac, mir. Imati jasancilj pred očima. Dok u životu trčimo za onim što je ‘hitno’, nezaboravimo se zaustaviti do nogu Gospodinovih kako bi spoznaliono što je ‘bitno’. Nedjelja za kršćane predstavlja na posebannačin dan za «ono jedno potrebno». Krist je naš kompas, onapokazuje put svojim riječima i djelima. On nas hrani kruhomživota. On nas hrabri i jača na životnom putu.225

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi17. NEDJELJA: ČEŽNJA ZA OCEMLk 11, 1-13;226Poznata je klasična kritika Sigmunda Freuda na računreligije. Religija je izraz djetinje dobi čovječanstva. Ona je izrazljudske želje koja je oblikovana od najranijega djetetova iskustvabespomoćnosti i čežnje za ocem. Religija je iluzija djetinje želje. Utrenutku kada se odrastao čovjek susretne s bolnom ili opasnomstvarnošću (bolesti, prirodne katastrofe, ljudska neprijateljstva,činjenica smrti), budi se u njemu duboko utisnuta shema željeukoliko je ona traženje pomoći upućeno ocu punom skrbi kojegase zamišlja kao svemogućega.Freud je uvjeren da osoba ostaje religiozna samo dok nečuje ‘glas razuma’. Kada prevlada razum, pojedinac ne moževiše vjerovati u ono što sada i sam prepoznaje kao iluziju želje.Odrastao pojedinac ne moli. On se pouzdaje u vlastite snage, uono što sam može učiniti. Religija je za infantilne, nezrele, zaone koji se još nisu osamostalili.Mnogi suvremeni društveni analitičari nazivaju modernodruštvo - «društvo bez očeva». Riječ je o krizi uloge oca, muškaraca,supruga. Zbrajaju se posljedice nedostatka očeva u životusinova i kćeri, samohranih majki. Postoji, međutim, «velika gladza ocem». Mnogi su odrasli s dubokom ranom u svojoj duši: kaodijete bez oca. Ali ne samo u doslovnom smislu, jer otac možebiti fizički prisutan, ali emocionalno odsutan, škrt i hladan.Nisu osjetili ljubav i zaštitu zemaljskog oca.Povezanost između doživljaja zemaljskoga oca i slike o Boguodavno je religijski i psihološki spoznato i opisano. Mnogi se stogapitaju: Ima li uopće smisla još govoriti o Bogu kao Ocu? Nijeli slika Boga-Oca izraz patrijarhalnog mišljenja kojim se ističemoć, zakon, kazna?Za Isusa, Bog Otac nije nikakva iluzija ljudske želje. On sestalno obraćao u molitvi Nebeskom Ocu. Povlačio se u osamui razgovarao s Ocem. Pokazao nam je primjerom što nam valjačiniti. Razgovarati s Ocem. Pokazao nam je i gdje to činiti. Uosami, u tišini. Zato u današnjem evanđelju kaže svojim učenicima:«Kad molite, govorite: ‘Oče!’» Reći Bogu ‘Oče’, znači imatineposredan pristup Bogu.Današnji su kršćani zanemarili ulogu Oca u svojoj vjeri imolitvi. Koliko o Njemu uopće razmišljamo kao o Bogu Ocu,

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236koliko s Njim komuniciramo kao Ocem? Koliko Ga mi stvarnoosjećamo kao Oca? Kada smo ozbiljno zastali u tišini svoga srcai obratili se baš Ocu, a ne Majci, ne svecima, niti općenito Bogu?Bog stoji i čeka da Ga zazovemo Ocem. Čeka da u našim srcimaima stvarno, a ne samo prividno ulogu Oca. Otac je cilj, konačnicilj, zadnja stanica svih nas.U prispodobi o prijatelju od kojega se traži da posudi «trikruha», Isus opisuje stav molitelja koji se obraća Ocu. «Ištitei dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vamse!» Isus upućuje na iskustvo i sigurnost da već naši zemaljskiroditelji, koji nisu uvijek dobri, «znaju dobrim darima darivatisvoju djecu». Bog razumije ono što mi kažemo, ali i ono što neizgovorimo.Molitva počinje ondje gdje se očituje naša nemoć. Ljudski je uponiznosti i povjerenju moliti i dopustiti da budemo obdareni. Zasvaku molitvu i na svaku molitvu postoji odgovor. A odgovor sečeka u predanju, strpljenju i nadi. Ne postoje uzaludne molitve.Ni jedna jedina nije nikada propala. Nije propala jer Bog sluša. Inajtiši šapat naših misli. On je slušajuća Prisutnost.Molitva odgaja za povjerenje u Oca! Da se polako i postupnonaučimo oslanjati na Boga. Da naučimo primiti ono što nemožemo sami proizvesti: pomirenje, nadu, utjehu, prihvaćanje.Imati povjerenje u Boga znači ići kroz život uspravan, hrabar,nepokolebljiv, čvrst, ali savitljiv. Duhom se prilagoditi vjetrovimaživota i izazovima sudbine.Evanđelist Luka unio je malu izmjenu u postojeći tekst:umjesto «dobrima», kako stoji u Mt 7, 11, kod Luke čitamo:«Koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one kojiga zaištu!» Dar Duha Svetoga je najizvrsnije «dobro»! Dar DuhaSvetoga snaga je Neba unutar nas. Molitva nas otvara protokuDuha Božjega u naš život. Taj Duh zacjeljuje naše rane i uzdiženašu svijest. Primanje Duha Svetoga primanje je snage odozgoili iznutra.22718. NEDJELJA: DVIJE VRSTE BOGATSTVALk 12, 13-21;Čovjek se čitav svoj život bori da skupi sebi blago, da osigurasvoje vlasništvo od gubitka. Valja misliti na dane starosti i bolesti.Stvoriti zalihe, uskladištiti viškove, uštedjeti. Lakše se živi kada

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi228nismo opterećeni neimaštinom. Razna životna osiguranja kojese nude ljudima primamljiva su i ekonomski posve opravdana.U najmanju ruku, djeluje zbunjujuće kada Isus u današnjemevanđelju naziva «bezumniče» čovjeka koji je htio «skupiti svojuljetinu» i osigurati dobra svoja. U čemu on i mi griješimo, kadaje zaslužio Isusov oštar ukor? Poslušajmo još jednom Isusovkomentar: «Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati odtebe! A što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebizgrće blago, a ne bogati se u Bogu».Isus najprije ukazuje na jednu elementarnu životnučinjenicu: različiti oblici životnih osiguranja mogu ljudimaosigurati ono najpotrebnije za život, čak i više od onoga kolikoim stvarno treba. Ali sva ta materijalna osiguranja i oslonci nemogu ukloniti osnovnu životnu istinu: prije ili kasnije, zatražitće se naš život natrag. I tada ćemo stajati pred pitanjem ojednom sasvim drugačijem bogatstvu. Vrijednost i bogatstvoživota ne stoji u onome što oblačimo, u kolima koja vozimo ili utitulama koje imamo. Mi nismo ni naše kuće ili bankovni računi.Nakon smrti sva naša imovina, sva naša dobra, ostaju u svijetu.Možemo ponijeti samo ono što smo postali za života. Ono što usebi nosimo i tko smo u sebi. To je naše istinsko ja. Ono ovisi osiromaštvu ili bogatstvu vlastita srca. I zato postoje siromašnibogataši i bogati siromasi! Uza sve bogatstvo, bez Boga ostajemoprosjaci. Bog je istinsko bogatstvo koje se nudi kao izbor.No, ne smijemo zanemariti situaciju iz koje Isus izgovarasvoje riječi upozorenja. Riječ je o svađi oko nasljedstva izmeđudvojice braće. «Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnombaštinu.» Borba oko nasljedstva podijelila je rođenu braću. Utoj složenoj situaciji Isus treba posredovati. Ali On ne odgovaraizravno na molbu, nego upućuje svima jednu opomenu: «Klonitese i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život munije u onom što posjeduje».Isus jasno kaže što se ovdje misli pod pohlepom: dačovjek smisao svoga života vidi u onome što posjeduje! Kadaljudi postanu žrtve takve zablude – da je smisao života uposjedovanju – razaraju se međuljudski i obiteljski odnosi.Braća postaju ogorčeni protivnici, svađa oko nasljedstva prenosise na potomstvo, svi trpe i odlaze na drugi svijet nepomireni.Gramzljiva ljudska srca postaju hladna, opora i tvrda. Poznajemoljude koji su zbog demonske usredotočenosti na materijalnoiznutra osiromašili.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236Svima nama je bliska ta opasnost da se više brinemo itrudimo oko osiguranja našega života i materijalnih posjeda,nego oko bogatstva vlastitoga srca. Zapravo, relativno blagostanjeu kojemu mnogi današnji ljudi žive trebalo bi ih osloboditi ipotaknuti da se više posvete «bogaćenju u Bogu» odnosno osobnojduhovnosti. Svaki je čovjek velik onoliko koliko je velik – ‘bogat’pred Bogom. Sigurnost posjeduje samo čovjek koji svoju vjerupolaže u Boga.Na kraju, prisjetimo se onoga što smo čuli u prvom čitanju:«Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, sve je ispraznost!Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi podsuncem?» Ipak, smijemo postaviti pitanje: Je li nešto ostaje podsuncem? Ima li nešto vječno u vremenu i prolaznosti ljudskogaživota?Tri stvari neće ‘prohujati s vihorom’: ljubav, svjetlo i život!Sve što se iz ljubavi čini, dolazi Bogu i zauvijek u njemu ostaje.I svjetlo zauvijek ostaje. Bog je svjetlost i mi se vraćamo natragu Božje svjetlo. Iako svakodnevno umiremo, darovan nam ježivot čiji smisao Isus pokušava objasniti u prispodobi o bogatomčovjeku.22919. NEDJELJA: SAKRAMENT TRENUTKALk 12, 35-48;Postoje najmanje dvije vrste vremena: kronološko vrijeme– ono koje se mjeri satom i psihološko vrijeme – ono koje ovisio našem unutarnjem stanju i raspoloženju. U trenutcimavelike radosti ili kada naš um doživi nešto lijepo, nismo svjesniprotjecanja vremena.Isus se u današnjoj usporedbi koristi analogijom čekanja.«Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi sličniljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da muodmah otvore čim stigne i pokuca.» Je li moguće tako živjeti?Uvijek pripravni, budni, u iščekivanju? Zar to ne bi bilo stresno,napeto, štetno za naš život? Kako shvatiti Isusov poziv nabudnost?U tome nam može pomoći naše svakodnevno životnoiskustvo. Primjerice, možemo živjeti svjesni ili nesvjesni daraživota. Netko može stradati u prometnoj nesreći ili proći kroztešku bolest kako bi tek u toj situaciji postao svjestan dara

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi230života, zdravlja. Godinama toga uopće nije bio svjestan. Sve je touzimao kao nešto po sebi razumljivo. Postoji, dakle, budnost zadar života. Nesvjestan život dovodi ljude do toga da ‘prespavaju’neke životne mogućnosti, propuste važne odnose, predvideznakove na putu života, itd. Neki ljudi ne žive, nego životare.Neprobuđeni. Umru a da im nikada u životu nije bilo stalo ni dočega velikoga.U Isusovoj prispodobi nije riječ samo o budnosti po kojojpostajemo svjesni dragocjenosti našega postojanja. Niti o tomeda je naše vrijeme na ovoj zemlji ograničeno i da ne znamo kadaće ono isteći. Niti o čekanju u širem smislu: čekanje odmora,boljeg posla, da djeca odrastu, čekanje uspjeha, novca, danekome budemo važni. Nije neuobičajeno da ljudi cijeli životčekaju kako bi počeli živjeti.Radi se prije svega o tome da budemo budni i pripravni zadolazak Gospodina! Advent nije samo dio crkvene godine, negoosnovna kvaliteta čitavog životnog vremena. Bog je onaj kojistalno dolazi! Biti budan znači ostati otvoren za Božja dolaženjâu naš život. «Budite kao sluga koji čeka gospodarov povratak!»,kaže Isus. Sluga ne zna kad će se gospodar vratiti. Stoga jebudan, na oprezu, brižan, miran, da ne bi propustio dolazak. Tausporedba ne govori o kraju svijeta, nego o važnosti sadašnjegtrenutka. Kristov dolazak stalno se događa. Kristov «drugidolazak» je sadašnji trenutak, stanje prisutnosti, unutarnjapreobrazba, obraćenje.Navikli smo vrijeme dijeliti na prošlost, sadašnjost ibudućnost. «Sadašnjost» nam stalno izmiče: bježimo u prošlostili u budućnost. «Prošlost i budućnost kriju Boga od našegaoka.» (Rumi) Ljudski život se odvija u trenutku. Da bi se dogodiosusret, trebamo biti budni. Uspavani niti vide niti čuju. Isusnam kaže da vječnost ulazi u vrijeme u sadašnjem trenutku.Kraljevstvo je Božje ovdje i sada (Lk 17, 20-21). Bog sebe darujesvakom našem trenutku. Kako smo mi samo sretni!Prije četiristo godina jedan je čovjek pokucao na vratasamostana karmelićana u Parizu. Htio je postati redovnik,posvetiti svoj život molitvi i radu. Izjavio je kako je spremanprihvatiti bilo kakav rad u samostanu koji mu dodijele njegovipretpostavljeni. Samo jedno ne bi nikako želio: da radi u kuhinji.Poslali su ga direktno u kuhinju. To je u njegovoj nutrini izazvaloveliko negodovanje. Ipak, bio je novak, tek primljen u samostan.Poslušao je.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236Brat Lovro, tako je glasilo njegovo redovničko ime, s velikimunutarnjim otporom i mukom obavljao je kuhinjske poslove.Satima je pripremao namirnice za obroke, kuhao, prao posuđe ičistio kuhinjski pod. Prolazili su tjedni, mjeseci, godine. Polakoje njegova odbojnost prema radu u kuhinji popuštala. Naučio jelekciju. Shvatio je da je rad u kuhinji upravo mjesto za njega.Bog kojemu se htio doživotno posvetiti bio je nazočan i u kuhinji.Zapisao je u svom duhovnom dnevniku: «Vrijeme rada ja nerazlikujem od vremena molitve. Radeći u kuhinji, gdje me čestoviše ljudi istodobno molilo za razne stvari, ja sam s Bogom istotako združen kao kad klečim pred svetim sakramentom».Kako Bog definira sebe? Ja sam Onaj koji jesam! Ovdjese ne spominje vrijeme, nego prisutnost! Stvarnost Božanskeprisutnosti. U svakom trenutku. To je ključ koji otvara vrataduhovne dimenzije. «Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jerće se sutrašnji dan brinuti za se!», kaže Isus. A Meister Eckhart,duhovni učitelj iz trinaestoga stoljeća, to je prekrasno sažeo:«Vrijeme je ono što ne dopušta svjetlosti da nas dotakne. Odvremena nema veće prepreke do Boga».Moliti znači biti potpuno prisutan. U sadašnjosti. Zadržatisvetu prisutnost u sebi. Pokloniti potpunu, budnu pažnju svemušto činimo, gdje god se nalazili, jer nam je Bog tu najbliži.23120. NEDJELJA: MIROLJUPCI I MIROTVORCILk 12, 49-53;Današnjem čovječanstvu je potreban mir i zajedništvo, a Isusgovori o podjeli. «Nisam došao donijeti mir, nego razdjeljenje…»Kako shvatiti ove zbunjujuće Isusove riječi? I riječ mir (kao ljubav,Bog) pripada onim riječima koje se najviše zloupotrebljavaju. Uime mira i zbog mira mnogi su bacili vlastito dostojanstvo podnoge. Poniženje je rodilo frustraciju, frustracija bolest, a bolestpatnju.Nije svaka vrsta mira pravi mir. Postoji lažni mir. On jesličan jabuci koja je izvana zdrava, ali iznutra trula. Lažni mirprikriva sukobe, ne podnosi sučeljavanja i otvorenu kritiku.Lažni mir pravi jeftine kompromise. Hoće izvanjski sklad, ali bezzalaganje za pravednost. To je lijeni mir. Mir bez sadržaja. Mir utami, bez svjetla.

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi232Isus je rekao: ‘Blago mirotvorcima’. Isus nije rekao: ‘Blagomiroljupcima’. To su oni koji šute i sve pasivno promatraju.Oni nisu možda sami nepravedni, ali svojom šutnjom zaštićujunepravdu! Jer, onaj koji promatra a ne djeluje, postaje sukrivac.Zbog šutnje onih koji sebe smatraju dobrima, zlo se širi. Vladeprovode genocide, velike korporacije uništavaju one čiji seinteresi sukobljavaju s njihovima, teroristi uključuju nevineljude u svoje ratne igre, organizirani kriminal i korupcija namećese nasiljem i ulijevanjem straha. Na svakoj razini, sve vrvineljudskim postupcima, a mi – u ime ‘miroljubivosti’, ali često izpuke ravnodušnosti ili straha, reagiramo slabo i nedjelotvorno.Kršćanstvo je postalo beživotna lakrdija. Tko će svijetudati svjetlo? Zlo razara svijet. Možemo li spavati? Naš planetpropada. Doživljavamo klimatske udare i poremećaje u atmosferi,zagađenje tla, nasilje i narušene međuljudske odnose, neprirodnobrz životni ritam, programiranu buku. Pacifizam, nenasilje,tolerancija, demokracija – često su izgovor za izbjegavanjeodgovornosti, za odvraćanje pogleda od svakodnevne nepravde.U ovom svijetu moć je kod onih koji niti vole, niti služe. Zatotoliko toga ide naopako.Biti istinski mirotvorac, ne znači biti kukavica. Tko se bori zadobro, Isusov je apostol, tko se bori za pravdu i istinu potpunoje u Isusovom Božanskom srcu. Isusov učenik ne može bitikukavica jer ovo nije vrijeme kukavica već ratnika svjetlosti.Ovo je vrijeme hrabrih i odlučnih, a ne mlakih i neodlučnih.Nepravedni sustavi se boje pravih mirotvoraca, a na miroljupaca.Nije dovoljno čekati nebesku Pravdu, nego je potrebno na zemlji,sada i ovdje, boriti se, reći istinu, stati na put nepravdi.Isus se nije klanjao autoritetima u čiju je čestitost i poštenjesumnjao. On nije pripadao ljudima koji sve lako prihvaćajunemajući vlastiti sud. Podigao je glas u ime onih koji služe, ane gospoduju! Bio je britak. Razotkrivao je zlo. «Oganj dođohbaciti na zemlju…». Vatra je simbol je za krajnje oprečnosti. Onamože sve uništiti, pretvoriti u prah i pepeo. Ali, isto tako, možesvojom toplinom omogućiti život. Živimo od topline sunca, vatre.Oganj ima snagu pročišćenja. Visoka temperatura u talionicamapostiže da se dobije čisti materijal od neke sirovine.Evanđelist Luka piše da je Isus pun Duha ili nošen Duhompropovijedao i djelovao. Vatra ljubavi je gorjela u njemu. Donosispas, čisti od zla ljudske duše, uklanja bolesti, oslobađa odovisnosti. Ali nailazi i na otpor: u rodnom zavičaju čak su ga

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236htjeli strmoglaviti niz liticu. Otvoreno mu prijete, mrze ga. Isusdijeli. Svjetlo svijetli u tami, ali postoje ljudi koji više ljube tamunego svjetlo. Zlo ne prepoznaje svjetlo već intuitivno napadadobro jer je njegova suprotnost. Isus ne prikriva takve podjele.Ne želi izdati svjetlo. On otvoreno i jasno izlaže ono što seprotivi volji Očevoj. Kritičan je ne samo na riječima, nego i usvojem ponašanju. Skandalizira svoje suvremenike. Mnogi ga nepodnose, žele ga ukloniti.‘Pozdrav mira’ koji želimo jedni drugima za vrijeme slavljenjaEuharistije nije bilo kakav mir. Mi želimo jedni drugima Kristovmir. A taj mir ga je koštao života! Kao Uskrsli dao je takav mirsvojim učenicima. To je jedini mir koji zaslužuje to ime. I namatreba vatra Duha Isusova da pročisti lažni mir u kojemu čestoživimo. Ako želimo biti mirotvorci, osnovno je poštivanje svakeljudske osobe. S drugima treba voditi miran, iskren i otvorendijalog. Danas sve religije govore o dijalogu, a zapravo vodemonolog. Svi se diču svojom otvorenošću, ali dijalogizirajuuglavnom unutar svojih zajednica. Slušamo hvalospjeve ovlastitoj toleranciji, a u praksi toga najčešće ima vrlo malo.‘Nositi oganj u sebi’, kao Isus, znači hrabro se boriti za općedobro. A to ne ide bez žrtve. Žrtvovanje je uvijek bilo vrhovniduhovni zakon. Za dobrobit svijeta. Istinski mirotvorci svojomžrtvom sprečavaju propast svijeta.23321. NEDJELJA: KULTURA LAKE RELIGIJELk 13, 22-30;U današnjem evanđelju imamo jednog znatiželjnika koji pitaIsusa: «Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?» Vjerojatnopitanje potječe iz nekih teoloških prepirki u kojima ovaj čovjeknije našao zadovoljavajući odgovor. Možda Isus može rećinešto pouzdano o tome. Isus uskraćuje informacije, odgovarana postavljeno pitanje opomenom: «Borite se da uđete na uskavrata».Isus, očito, nije došao dati nam precizne informacije oonostranom životu i svijetu. Prolazio je i naučavao gradovimai selima kako čovjek treba živjeti dok putuje ovom zemljom.Njegovo evanđelje nije zbir odgovora na sva moguća i nemogućapitanja o Bogu, nego svjetlo koje osvjetljava naš zemaljski hod. Izato nije važno znati koliki i kako se ljudi spašavaju. Odgovor na

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi234to pitanje zna samo Bog. Neće nas spasiti znatiželja ili teološkediskusije, nego osobno nasljedovanje. Isus zato odbija odgovor.Ali ostaje opomena: «Borite se da uđete na uska vrata jermnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći». Ovim riječimaIsus ne želi širiti strah. Strah nije Božji saveznik. Evanđeljei strah ne idu skupa. Ali evanđelje potiče da život na zemlji shvatimoozbiljno i odgovorno proživimo. Nije svejedno kako ćemoodigrati svoju ulogu na pozornici života. Slikom ‘uskih vrata’Isus želi reći da život koji predlaže nije za one koji su polovičnasrca! Ne možemo se zavaliti u fotelju i čekati da budemo posluženi.Život nije takav. Sličan je ‘uskim vratima’ kroz koja nemaprolaza bez truda i muke. I to «svim snagama». Doduše, možemoizabrati ‘široka vrata’: živjeti kao većina oko nas. Ostati neprepoznatljivi,bez vlastitog identiteta i profila.Na izlozima trgovina često se nalazi roba koja se nudi ponižoj cijeni, uz velike popuste. Nakon sezonske rasprodaje,opada zanimanje kupaca. Neke trgovine pred svoje zatvaranjeorganiziraju velike rasprodaje. Izvorna je cijena prodajnog artiklaprekrižena, a ispod nje je napisana dva ili tri puta niža cijena.Mnogi u današnjem kršćanstvu prepoznaju sličnu ponuduu izlogu. Kršćanska roba (evanđeoske vrednote), izlažu se naprodaju, po sniženoj cijeni. Vjera je postala ugodna ponuda gdjeizabiremo ono što nam se sviđa. Kao u samoposluzi. Ono štoje neugodno, zahtjevno, to ostavljamo po strani. Upravo onakokako to nalaže tržišna logika. Potrošač sve određuje i mora bitizadovoljen.‘Uzak je put koji vodi u život, i malo je onih koji ga nađoše…‘,reče Isus. Ne zvuči baš moderno i u duhu vremena. Danas jereligija laka. Stavljamo je na sebe kao da stavljamo kaput i odlazimou kino. Vjera je postala navika. Crkva je lijepo društvenookupljanje. Ljudi se navikli na ‚svoga Boga‘. U kulturi lake religije,jeftino postignute, zaboravili smo da su iskušenja značajnidio života vjere, da nema nagrade bez odricanja.Isus je neispričana priča. Crkva i današnji kršćani su intuitivnopobjegli od njega jer je Isus zahtjevan. Nasljedovanje Kristatraži čitava čovjeka i nepodijeljeno srce. Bez računice ili posniženoj cijeni. Bez toga nema obraćenja, nema preobražavanjasvjesnosti, nema novog života u Kristu.«Tako, ima posljednjih koji će biti prvi i prvih koji ćebiti posljednji.» Ove nas riječi upozoravaju da se ‘raspodjelamjestâ’ ne podudara s ljudskom logikom. Isus predlaže religiju

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 219 - 236posljednjih mjestâ! On sam nije došao da bude služen, nego dasluži. ‘Posljednja mjesta’ nisu zauzeta od počasnih doktorskihi crkvenih titula, niti od holivudskih Oskara. I tu ima uvijekdovoljno slobodnih mjesta. Za one koji znaju kako nema istinskeveličine bez služenja, niti religije bez žrtve!22. NEDJELJA: PONIZNOST - VRLINA ILI MANA?Lk 14, 1.7.-14;Jednom je Isus bio pozvan na objed kod nekog prvakafarizejskog. Danas bi to mogli usporediti sa svečanim primanjemna koje je pozvana društvena elita i poznati uglednici.Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, pomisli: ‘Kakvočastohleplje!’ Ovaj prizor potaknu je Isusa na tri pouke.Prva pouka može se iščitati iz Isusova osobnog ponašanja:on se ne ustručava reagirati, izreći svoje mišljenje, javno iznijetiono što ga smeta. Ne ogovara druge iza leđa. Kritiku je uputio napravu adresu. Ne želi povrijediti, raniti, nego ispraviti, zaliječiti.Druga se odnosi na uzvanike. Njima kaže da domaćindijeli mjesta. On zna koje mjesto pripada pojedinom gostu.Inače, može se dogoditi mučna situacija da domaćin rekne predsvima: «Ustupi mjesto ovome. Tada ćeš postiđen morati zauzetiposljednje mjesto!»Živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisujutime što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane.Toliko je tragikomične taštine oko nas, toliko umišljenosti,uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi htjeli biti neki lideri iliidoli mase. Poznata imena. Na taj način se stvaraju vrijednosnikriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim djelima! (B. Z. Šagi)Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzetiprvo mjesto.Bog je, kaže Isus, onaj koji podjeljuje mjesta. On jediniuzvisuje čovjeka i «daruje mu ime nad svakim imenom» (usp.Fil 2, 1-11). Pred Njim mnogi bezimeni ‘imaju ime’. Zbog njihoveponiznosti.Treća pouka tiče se domaćina, onoga koji ga je pozvao: «Kadpriređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće,ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe pozvali i takoti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate,hrome, slijepe. Blago tebi jer ti oni nemaju čime uzvratiti.» Ne235

Anđelko Domazet, Kratke propovijedi236pitaj stalno: Što ja imam od toga? Koju korist? Kakav uzvrat?Djeluj bez takvih primisli u pozadini. Za blagdanski stol trebaosim rodbine i prijatelja pozvati i nekoga tko je sam, a živipored nas. Takav čin ljubavi slavi blagdan. Tada je blagdanskookupljanje istinsko zajedništvo ljubavi. U kojoj su mjeri našekršćanske zajednice otvorene? Otvorene za sve ljude, bez obzirana njihov društveni status, podrijetlo i političko opredjeljenje?Otvoreni i za one koji žive na rubu, koji ne poštuju sami sebe nitinjih drugi poštuju?Kad je Isus ustanovio Euharistiju, ustanovio je radizajedništva. A danas su ugroženi svi oblici zajedništva: bračna,obiteljska, prijateljska, kolegijalna, župna zajednica. Mi jesmoskupa u crkvi, ali smo duhom i srcem odvojeni jedni od drugih.Nismo spremni na Isusov način graditi zajedništvo, nego smopostali pravi stručnjaci u raskolima svake vrste zajedništva.Nema istinskog zajedništva. Zajedništvo su brojke – koliko sepričesti podijelilo.Poniznost podrazumijeva ponašanje prema svijetu, premadrugima, prema samima sebi i prema Bogu. Moderni svijetponiznost više ne smatra vrlinom. Naša je oholost prekomjerna.Mi živimo kao da su bogatstva Zemlje neograničena. Uvjerenismo da su naši postupci mudri. U stvari postupamo kao da smoslijepi. Svi smo netolerantni, uvjereni da znamo istinu.«Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje bitće uzvišen.» Poniznost, skromnost o kojoj govori Isus i evanđelje,važna je vrlina. Ona nas čini svjesnima naših dužnosti premaZemlji i prema budućnosti. Navodi nas da se prema drugimaodnosimo nepristrano i snošljivo. Čini nas razumnima izahvalnima. Poniznost nije ponižavanje. Poniznost je poštenjeprema samome sebi, osjećaj za vlastitu mjeru, skromnost.Samozaboravnost. Ona je spoznaja da uvijek možemo pogriješitii da uvijek imamo što naučiti.Poniznost ne znači biti zadovoljan malim. Poniznost voli onošto je veliko u očima Božjim. Zato je poniznost uvijek velikodušnasuradnja na Božjim planovima. Velikodušnost znači predanostzadaći koja me nadilazi; osjetiti veličinu Božjih nacrtâ. To nisunikada egoistični projekti samoostvarenja.Samo je vjera ponizna. Ona zna da se čovjek mora oraspoložiti,otvoriti da bi Ga susreo. To je poniznost pred Bogom. Prazninakoju Bog ispunja žarkom toplinom i ljubavlju koja nahranjujeopustošenu dušu.

PRIKAZI - OSVRTI - OCJENEMedard Kehl,Und Gott sah dass es gut sah. Eine Theologie der Schöpfung(Unter Mitwirkung von Hans-Dieter Mutschler und Michael Siewernich),Herder, Freiburg – Basel – Wien, 2006., str. 432.2237Medard Kehl, njemački isusovac i dogmatičar iz Frankfurta,jedan je od vodećih katoličkih dogmatičara. Njegove knjige oeshatologiji i ekleziologiji još uvijek predstavljaju ponajboljeudžbenike na tomu području katoličke dogmatske teologije.Zanimljivo je primijetiti da su jedna i druga knjiga na određeninačin otvorile novu epohu bavljenja tim temama te potaknuleobjavljivanje mnogih knjiga, studija i članaka o tim istim temama.To se slobodno može reći i o najnovijoj knjizi Medarda Kehla„Teologija stvaranja“, koju sada kanimo predstaviti, jer je nakonnjezina objavljivanja uslijedio već povelik broj knjiga o toj i sličnojproblematici.Kako sam autor ističe u Predgovoru, knjiga je ploddugogodišnjega predavanja o toj temi na Filozofsko-teološkojškoli sv. Jurja u Frankfurtu. U tom smislu ona predstavlja, kaoi prethodne dvije knjige o eshatologiji i ekleziologiji, prvenstvenoudžbenik za studente teologije, ali i za sve one koji žele upoznatikršćansku teologiju stvaranja. Za razumijevanja cjelokupnogadjela važne su sljedeće misli iz uvoda u knjigu. U uvodu Kehlopisuje tri temeljne zadaće kršćanske teologije stvaranja: 1.ona izražava sveobuhvatno poimanje stvarnosti: biti u odnosu sBogom; 2. teologija stvaranja mora se promatrati kao dio teologijeobjave. To konkretno znači da teologija stvaranja nije samo objektmitskoga ili filozofskoga tumačenja svijeta, već ponajprije objektkršćanske vjere u Boga koji objavljuje i priopćuje sama sebe. Utom smislu teologija stvaranja pripada povijesti spasenja; 3. ukršćanskoj teologiji stvaranja prisutna je trajna napetost izmeđuopćenitog religijskoga ili filozofskoga tumačenja svijeta (svijet kao

Medard Kehl, Und Gott sah dass es gut sah238djelo transcendentne stvoriteljske moći) i posebnoga iskustvaspasenja u izraelskom narodu (svijet kao Jahvino djelo, djeloBoga Izraela i Oca Isusa Krista). Teologija stvaranja oduvijekje smatrala važnim ne zapostaviti ni jedno ni drugo tumačenjesvijeta. Kehlova knjiga također nastoji uzeti u obzir i jedan i drugiaspekt.Cjelokupno Kehlovo djelo podijeljeno je u pet cjelina:sadašnjost – današnja življena vjera u stvaranje; mjerodavnoizvorište – biblijsko svjedočanstvo o vjeri u stvaranje; promjenjiviidentitet – vjera u stvaranje nasuprot velikim povijesnim izazovima;sustavna dosljednost – promišljanje o načelima vjere u stvaranje;prokušanost u dijalogu – neka kršćanska vjera u stvaranje ukontekstu današnjega društva.U uvodu knjige Kehl pojašnjava temeljne pojmove kršćansketeologije stvaranje te različite simbole stvaranja u drugimkulturalnim izričajima (iskustvo prirode, umjetnost, društvo,osobne odnose). Zanimljivo je da prva cjelina knjige ne započinjebiblijskom analizom teologije stvaranja, kako je uobičajeno uvećini traktata, već s liturgijom Vazmenoga bdijenja. PremaKehlu, liturgija Vazmenoga bdijenja predstavlja danas kršćanskokonkretno življenje i slavljenje vjere u stvaranje. Potom se progovarao vjeri u stvaranje u Vjeroispovijesti, u Četvrtoj euharistijskojmolitvi te u drugim kontekstima čovjekova života. Druga cjelinanudi opširan prikaz biblijskoga poimanja teologije stvaranja.Prema Kehlu, bit kršćanskoga shvaćanja svijeta, kao stvorenestvarnosti, sažima sv. Toma Akvinski, za kojega je stvorenje„verbum verbi“, riječ Riječi, riječ božanskoga utjelovljenog Logosa.Treći dio knjige predstavlja teologiju stvaranja kroz povijest, pričemu se autor zadržava na četiri velika teologa: Irenej Lyonski,Augustin, Toma Akvinski i Romano Guardini. U četvrtom dijelupromišljaju se klasične teme teologije stvaranja: odnos Boga premastvorenju; Božje djelovanje u svijetu, teodicejska problematika teistočni grijeh. Temu istočnoga grijeha Kehl je prepustio svojemukolegi Michaelu Sievernichu, koji je napisao cijelo poglavlje. Petii završni dio knjige posvećen je teologiji stvaranja u kontekstudanašnjih čovjekovih pitanja: prirodoslovne znanosti i teologijastvaranja (poglavlje je napisao Hans-Dieter Mutschler), prirodnoreligioznaduhovnost stvorenja (Matthew Fox), ekološka etika iteologija stvaranja, te na koncu vrlo jasan i sažet prikaz sličnostii razlika između kršćanskoga i islamskoga poimanja stvaranja.

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 237 - 239Kehl završava knjigu s parenezom sv. Ireneja Lyonskoga o teologijistvaranja.Cjelokupno je djelo pregledno i lako čitljivo. Donosi popisnajnovije literature iz teologije stvaranja te predstavlja izvrstanprikaz kršćanske teologije stvaranja.Ivica Raguž239

Donath Hercsik,Der Glaube. Eine katholische Theologie des Glaubensaktes,Echter Verlag, Würzburg, 2007., str. 360.2402Donath Hercsik, profesor fundamentalne teologije naPapinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, ističe u uvodu knjigeda se nakon 2. vatikanskoga sabora na njemačkom govornompodručju uopće ne može naći ni jedna jedina iscrpna knjigao analizi čina vjere. Stoga Hercsikova studija želi popuniti tuprazninu te predstaviti katoličku teologiju čina vjere, kako suto već učinili teolozi na drugim govornim područjima (J. Alfaro,P. Sequeri, A. Dulles, B. Sesboüé, J. B. Libânio, J. Duque).Knjiga je podijeljena u dvije cjeline: „pars positiva“ predstavljabiblijsko poimanje vjere te temeljne historijske interpretacijevjere za sadašnjost; „pars systematica“ ograničava se svjesnosamo na katoličku teologiju vjere, tako da autor nije htioulaziti u ekumensku problematiku teologije vjere. Prvi dio,„biblijsko-historijska analiza“, podijeljen je u pet poglavlja: Sv.pismo, patristika i srednjovjekovlje, novovjekovlje, od 1. do 2.vatikanskog sabora, pokoncilski razvoj. Drugi dio, „sustavnovrjednovanje“, podijeljen je u dva poglavlja: elementi definicijevjere i obilježja vjere.Poslije svakoga poglavlja autor nudi i kratak sažetaknavedenoga poglavlja. Cijela knjiga vrlo je pregledna i jasna, atekst se lagano čita. Njemački teolog ne ulazi u opterećujućerasprave s drugim nekatoličkim teološkim ili filozofskim teorijamavjere, nego temeljito analizira razne katoličke teologije vjere upovijesti i u sadašnjosti. Stoga je knjiga izvrstan udžbenik zastudente teologije, ali i dobar uvod u katoličko shvaćanje činavjere za svakog početnika u teologiji. Bilo bi poželjno prevestiovu studiju i na hrvatski jezik, jer na hrvatskom jeziku jošne postoji sustavni prikaz katoličke teologije vjere. Premda je

Služba Božja 47 (2007.), br. 2, str. 239 - 240vjera temeljni i središnji pojam kršćanstva, može se primijetiti iodređeni zaborav te teme u teološkim promišljanjima hrvatskekatoličke teologije. U nas su fundamentalno-teološka pitanjauglavnom koncentrirana na teologiju religija i ekleziologiju.Možda je sada došlo vrijeme da vjera i objava nađu mjesta uteološkim promišljanjima i raspravama.Ivica Raguž241

PRIMLJENE KNJIGE242Gustav Kuzmić, VISOKO - OAZA STARE HRVATSKE KRIJEPOSTI IČESTITOSTI. Prilozi za povijest župe i općine Visoko, VaraždinskeToplice 2005.Knjižnica ‘Službe Božje’Trg Gaje Bulata 321000 SplitFra Stjepan Čovo, FRA BONAVENTURA RADONIĆ. FILOZOF IMUČENIK, 244 stranice, tvrdi uvez, 70 kunaFra Marijan Vugdelija, OČENAŠ - MOLITVA GOSPODNJA, 286 stranica,tvrdi uvez, 100 kunaKnjižnica ‘Kačić’Šetalište kard. A. Stepinca 121 230 Sinj- Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, SVETI STAŠ I ŽUPA STAŠEVICA uSplitsko-makarskoj nadbiskupiji, Split-Staševica 2006., str.152.Monografija o župi: prošlost i sadašnjost, sveci zaštitnici, crkve ikapele, župnici i duhovna zvanja, poginuli u ratu, tekstovi Mise iČasoslova na blagdan sv. Staša i drugi prilozi, ilustracije u boji. Cijena100 kn.- Fra Vicko Kapitanović, KRŠĆANSKA ARHEOLOGIJA. Split 2006.,str.286, bogato ilustrirano, tvrdi uvez. Osnovi kršćanske arheologijeizneseni na temelju domaćih i stranih znanstvenih arheološkihistraživanja. Brojni arheološki natpisi u originalu i prijevodu. Literatura,kazala, sažeci na tri strana jezika. Cijena 140 kn.

PREPORUČUJEMO NAŠA IZDANJAPriručnici za propovijediCantalamessa, RIJEČ I ŽIVOT - god. CCarev, ZRNJE RIJEČI BOŽIJIH - god. ACarev, U OSVIT VELIKOGA DANA - god. ACarev, PRIHVATITE USAĐENU RIJEČ-god.Carev, OTHRANJENI ZASADAMA VJERE – C90 kn50 kn50 kn50 kn50 knPrijevodi sv. Otaca0 Atanazije Veliki, PISMA O KRISTU I DUHU 70 kn0 Grgur iz Niše, VELIKA KATEHEZA 70 kn0 Ambrozije, OTAJSTVA I TAJNE 70 kn0 Ciprijan, CRKVA-EUHARISTIJA-MOLITVA GOSPODNJA 50 kn0 Augustin, GOVORI-1 70 kn0 Augustin, RUKOVET (Enchiridion) 50 knAugustin, GOVORI - 270 kn0 Leon Veliki, GOVORI 50 knMarijan Mandac, SV. JERONIM DALMATINAC70 knJeronim, TUMAČENJE MATEJEVA EVANĐELJA70 knJeronim, TUMAČENJE JONE PROROKA70 knJeronim, TUMAČENJE PAVLOVIH POSLANICA90 knEgerija, PUTOPIS70 knIvan Zlatousti, KRSNE POUKE90 knĆiril Aleksand., UTJELOVLJENJE JEDINOROĐENCA90 knTeodoret Cirski, IZABRANI SPISI90 knEuzebije Cezarejski, CRKVENA POVIJEST120 knGrgur Nazijanski, TEOLOŠKI SPISI I TEOLOŠKA PISMA 70 knĆiril Jeruzalemski, MISTAGOŠKE KATEHEZE70 knOstala izdanja0 J. Brkan, OBVEZE I PRAVA VJERNIKA LAIKA 60 kn0 M. Vugdelija, POLITIČKA ILI DRUŠTVENA DIMENZIJA VJERE 120 kn0 U SLUŽBI RIJEČI. Spomenspis ocu fra Franji Carevu 50 kn0 SVETA MARIJA. Radovi o štovanju B.D. M 50 kn0 J. Brkan, ŽUPA U ZAKONODAVSTVU KATOL. CRKVE 90 kn0 S. Čovo, BL. IVAN DUNS SKOT. 50 knJ. Brkan, OPĆE ODREDBE ZAKONIKA KAN. PRAVA 70 knV. Kapitanivić (prir.), CRKVA I DRUŠTVO UZ JADRAN 120 knAKTUALNOST PREDAJE, Zbornik u čast fra K. Balića 70 knGOVOR NA GORI (ur. Marijan Vugdelija)120 kn243Gore navedena izdanja možete naručiti na našoj adresi:Služba Božja, Trg G. Bulata 3, 21000 Split

244Služba Božja, Liturgijsko-pastoralna revijaOsnivač – Founder:Franjevačka provincija Presvetog OtkupiteljaIzdavač – Publisher:Katolički bogoslovni fakultet SplitUredničko vijeće – Editorial Board:Ante Čovo, Ante Crnčević, Anđelko Domazet, Vicko Kapitanović, Ante Mateljan,Dušan Moro, Stipe Nimac, Mladen Parlov, Luka TomaševićZnanstveno vijeće – Scientific Council:Ante Akrap, Marko Babić, Šimun Bilokapić, Ivan Bodrožić, Jure Brkan,Šime Marović, Miljenko Odrljin, Luigi Padovese (Rim), Josef Pichler (Graz), IvanŠarčević (Sarajevo), Jure Šimunović, Ante Vučković, Marijan VugdelijaGlavni i odgovorni urednik – Editor-in-Chief:Anđelko DomazetZamjenik glavnog urednika:Dušan MoroAnte MateljanNaslovnu stranicu izradio:Tomislav LerotićJezični savjetnik:Ankica RavlićAdresa uredništva i uprave – Administrative Office:Služba Božja, Trg Gaje Bulata 3HR – 21000 SPLITTel./fax: ++ 385(0) 21 343-561; 340-192E-mail: sluzbabozja@st.htnet.hrČasopis izlazi četiri puta godišnje. Periodical is published four times a jear. Cijenapojedinom broju je 25 kuna. Godišnja pretplata za Hrvatsku iznosi 100 kuna. Pretplataza inozemstvo 20 eura ili odgovarajući iznos u drugim valutama. Novac šaljitepoštanskom uputnicom na adresu uredništva ili na naš račun:- kunski: 2360000-1101686281 (poziv na broj 05-091)- devizni: SWIFT: ZABAHR2X 2488911084Tisak:Dalmacija papir - Split