Odraz br 5.pdf - Katolički bogoslovni fakultet, Split

1

SADRŽAJUvodna riječ (Bruno Petrušić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3SPOMENA VRIJEDNOPočetak nove akademske godine (Bruno Petrušić) . . . . . . . . . . . . . . . 4XIV. međunarodni teološki simpozij (Bruno Petrušić) . . . . . . . . . . . . 4Otvorenje kabineta (Zvonimir Krakan) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Mediteranski korijeni filozofije (Ivan Puljiz) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Smotra Sveučilišta u Splitu (Ivan Puljiz). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Studentska malonogometna liga (Marinko Šljivić) . . . . . . . . . . . . . . 7Prvo studijsko-hodočasničko putovanje u Rim (Barbara Špoljarić). . . 7U svetištu Marije od Izvora (Stipe Žeravica) . . . . . . . . . . . . . . . . . 10Kodikološka radionica u Paštrićevoj knjižnici (Mario Popović) . . . . 11Deseta obljetnica Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (Mario Popović) . 13Studenti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (Mario Popović). . . . . . 15Drugo studijsko-hodočasničko putovanje u Gospić (Sunčica Semerad) . 17God. IV, 2009, br. 2. (5)ISSN: 1847-3288Izdavač:Studentski zbor Katoličkogbogoslovnog fakulteta uSplituUredničko vijeće:Mato Andrijević, MladenCikač, Josip Dukić, PaulaJurić, Marijana Marinović,Bruno Petrušić, Ivan Puljiz,Ljiljana Stančić, DraženStojanović, Boris VidovićNaslovnica:Vjeran MartićLektorica:Dunja VusioRačunalni slog i tisak:Dalmacija papir, SplitMISLI SATKANEŠutnja i izricanje Neizrecivog (Ivan Macan, intervju) . . . . . . . . . . 20Kako nam filozofija može promijeniti život (Stanko Stojić). . . . . . . 23Fragmenti Barthesovog lica (Paula Jurić) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Lice drugoga - neizbježna odgovornost ( Jelena Krilić). . . . . . . . . . . 30Neki njemački idealisti u teoriji jezičnosti (Ivan Puljiz) . . . . . . . . . . 35SUSRET U ISTINIIstina na Izvoru (Tonči Matulić, intervju). . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Kako studirati teologiju? (Ivo Bezina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Papa Pio XII. i nacizam (Marijana Marinović) . . . . . . . . . . . . . . . 56Kraljevstvo Božje (Lidija Piskač). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Istočni grijeh u vidu narušene autentične komun. (Bruno Petrušić) . . . 74Dijalog sa ateistima (Mladen Cikač) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81DUHOVNE STRUNEUvod u molitvu (Bruno Petrušić). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86Molitva – slušanje (Slavica Sesar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89Ignacijeve duhovne vježbe u svakodnevnom životu (Mladen Cikač) . 91Studentski Put križa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97TITRAJI SRCAIzbor glazbe (Lidija Bernardica Matijević) . . . . . . . . . . . . . . . . . 103Sat moje bake (Ljiljana Stančić). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106Teorije o seljaku, građaninu i malograđaninu (Dražen Stojanović) . . 107Tvoje ime gori u mom srcu (Branka Mlinar) . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Nije premalo ljubavi (Branka Mlinar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Traženi zagrljaj (Kristina Žura) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Križ (Ljubica Leto) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Molitva pred zoru (Dražen Stojanović) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111DA SE NE ZABORAVIKronika (1. X. 2008. do 1. X. 2009.) (Ljiljana Stančić) . . . . . . . . 113

Uvodna riječBruno PetrušićZapočeti može biti jako teško, no ponekad teže izgleda jednostavno nastaviti.Mi smo započeli prije pet godina, a činjenica da Vi držite ovaj časopis usvojim rukama govori da smo ustrajni u onome što radimo. Stoga smatramo dane treba trošiti riječi o našoj snazi, volji i želji. Motivacije nam ne nedostaje. Idejatakođer. Nošeni zanosom da svojim radom možemo i hoćemo obogatiti našuakademsku zajednicu, odražavamo se evo i petu godinu. Dajemo sebe, nudimosvoje misli i afinitete. Jednostavno dokazujemo da nam je stalo i da želimo više odpukog studiranja. Težimo za višim dobrima. Tražimo se kroz tekstove koji se nalazena stranicama koje slijede. Unosimo sebe u te tekstove i njih nudimo svijetu,Vama, pa u konačnici i sebi. Ponosni smo. Radosni. Zaneseni.Ovaj broj je drugačiji od drugih. Njegova važnost će se tek pokazati generacijamakoje slijede, onim studentima koji će nastaviti naš rad i naše djelo. Nadamose i vjerujemo da neće pasti u zaborav. Sada valjda i ne može. Dobili smo ISSNbroj, grafički dotjerali časopis, izvršili selekciju tekstova, tako da pred Vas stavljamomišljenja studenata koji znaju, mogu i hoće biti nosivi stupovi, i mjesne Crkvei društva budućnosti.Na kraju nam ostaje uputiti poziv onima koji se smatraju pozvanima, ali iprozvanima, te onima koji se smatraju dovoljno hrabrima upustiti se u avanturuzvanu „aktivno studiranje“.Usudi se misliti!3

S P O M E N A V R I J E D N OO d r a zPočetak noveakademske godineBruno PetrušićPočetak nove akademske godinezapočeo je sv. Misom u kapelibogoslovije. Sa splitsko-makarskimnadbiskupom i velikim kancelaromfakulteta mons. Marinom Barišićem,koncelebrirao je biskup šibenski mons.Ante Ivas. Misi su nazočili profesori istudenti kao i ostalo osoblje fakulteta,a pjevanje je predvodio akademski zborpod ravnanjem maestra don Šime Marovića.Nakon sv. Mise, dekan fakultetaprof. dr. Luka Tomašević održao je uvelikoj dvorani lectio brevis te je studentimai profesorima zaželio uspješanpočetak nove akademske godine. Uakad. godini 2008./2009. na Fakultetje upisano 235 studenata, a od toga je49 upisano na prvu godinu diplomskogaFilozofsko-teološkog i preddiplomskogaTeološko-katehetskog studija.XIV. međunarodniteološki simpozijBruno PetrušićDana 23. i 24. listopada 2008. naKatoličkom bogoslovnom fakultetuSveučilišta u Splitu održan je XIV.međunarodni teološki simpozij natemu Vlasti i autoritet – društveni i crkvenividovi. Na Simpoziju su sudjelovaliznanstvenici iz Hrvatske, Austrijei Italije. Simpozij je otvorio dekan Katoličkogbogoslovnog fakulteta prof. dr.Luka Tomašević, te je ujedno pozdraviosve nazočne iz crkvene i svjetovnevlasti. Zatim se prisutnima obratio uime nadbiskupa Barišića mons. IvanĆubelić. On je istaknuo važnost temeza današnje vrijeme i trenutnu društveno-crkvenusituaciju. Tajnik Povjerenstvaznanstvenog skupa prof. dr.Nediljko Ante Ančić istaknuo je važnostobrađivanja teme ovog simpozija,te aktualnost same teme.Predavanja je otvorio dr. ZdravkoTomac naslovom Vlasti i autoritet u hrvatskomdruštvu. Njegovo je predavanjepotaknulo mnoge na razmišljanje,tako da je nakon predavanja usljedilazanimljiva rasprava s mnoštvom pitanja.Isto tako, mnogo pažnje kod prisutnihpobudilo je svjedočenje samogadr. Tomca o njegovu obraćenju odkomunista do vjernika. Nakon njegovapredavanja i rasprave predstavljen jeZbornik radova s prošlogodišnjeg simpozijapod naslovom Teologija i Crkvau procesima europskih integracija, kojegsu prestavili prof. dr. Branimir Lukšić,prof. dr. Nikša Bižaca i doc. dr. JadrankaGarmaz. Tim je predstavljanjemzavršen prvi dan simpozija na kojem jebilo zamjećeno i dosta studenata.Drugi dan započeo je predavanjemprof. dr. Gerharda Larchera iz Graza.Prof. Larcher je govorio o temi Crkveniauteritet svjedočenja u kontekstu današnjihdruštvenih promjena. Obradio je aktualnutemu koja je u dvostrukom od-4

S P O M E N A V R I J E D N Onosu – prema Crkvi i samom problemuautoriteta u njoj samoj, te s druge stranepitanja glasa Crkve u društvu. Nakonrasprave o tim pitanjima prof. dr. DuškoLozina je održao predavanje Suverenavlast i globalizacijsko razdoblje. Profesorje veoma detaljno razradio i pojmovepoput vlasti, autoriteta i moći. Nakonkratkog osvježenja prof. dr. Inge Tomić-Koludrovićodržala je predavanjeSociologija, religioznost, dobrovoljni rad:usporedba SAD-a i Hrvatske, a prof. dr.Donath Hercsik iz Rima predavanjemDie Lehrautorität katolischer Bischofskonferenzennach dem II. VatikanischenKonzil upoznao je prisutne sa učiteljskomkompetencijom biskupskih konferencijanakon II. vatikanskog sabora.Nakon rasprave koju je pobudilo predavanjeprof. Hercsika usljedilo je vrijemeza ručak. Poslijepodne predavanje jeodržalo još červero predavača. Prof. dr.Božo Lujić govorio je o Božjoj i ljudskojvladavini, te o novoj logici i poimanjuvlasti. Zatim su nastupila tri profesoras Katoličkoga bogoslovnog fakulteta uSplitu. Prof. dr. Jure Brkan upoznao jeprisutne s temom koji su vjernici sposobniza crkvenu vlast upravljanja. Dr.Alojzije Čondić govorio je o obnašanjuvlasti i autoriteta u pastoralnoj službi,dok je na kraju doc. dr. Ivan Kešinaiznio svoje mišljenje o autoritetu Crkveu moralno-etičkim pitanjima. Nakonzavršne rasprave prodekan za nastavudr. Ante Čovo zahvalio je sudionicima,organizatorima i pokroviteljima, te jeSimpozij proglasio završenim.Otvorenje kabinetaZvonimir KrakanDana 4. prosinca 2008. na Katoličkombogoslovnom fakultetu bilosvečano otvorenje novih kabineta. Tojsu svečanosti nazočili brojni profesori igosti, ministar znanosti, državni tajniku ministarstvu znanosti, rektor Sveučilištau Splitu, članovi Senata Sveučilištau Splitu, dekani i dekanice drugihfakulteta, dožupan i dogradonačelnik,kao i drugi brojni gosti. Program je vodioprof. dr. Nediljko Ante Ančić. Svečanostje glazbom popratio akademskimuški komorni zbor.Dekan prof. dr. Luka Tomašević zahvalioje Ministarstvu znanosti, obrazovanjai športa, Sveučilištu u Splitu,Splitsko-makarskoj nadbiskupiji iSplitsko-dalmatinskoj županiji što suomogućili konačnu obnovu ovih kabinetakoji će uvelike doprinijeti intenzivnijemi uspješnijem znanstvenomradu kako profesora, tako i studenata,na njihovoj izgradnji i napretku. Oku-Sl. 1. Otvorenje novih kabineta (ODRAZ)5

O d r a zpljenima su se obratili ministar Primorac,rektor Pavić i veliki kancelar Fakultetasplitsko-makarski nadbiskup MarinBarišić, koji su istaknuli važnost Fakultetaza splitsko sveučilište, a nadasveposlanje teologa u današnjem vremenukoje iziskuje produbljenje i prenošenjeevanđeoske poruke. Nakon prigodnihgovora, pozdrava i zahvala, nadbiskupje u pratnji uvaženih gostiju blagosloviokabinete. Na tri kata uređena je čitaonica,prostorija za izdavačku djelatnostFakulteta i jedanaest kabineta. Nakonblagoslova uslijedio je domjenak.Mediteranski korijenifilozofijeIvan PuljizSplitu u dvorani FranjevačkogU klerikata, od 26. do 28. ožujka2009. Hrvatsko filozofsko društvo iOdsjek za filozofiju Filozofskog fakultetaSveučilišta u Splitu organizirali sumeđunarodni filozofski simpozij III.Mediteranski korijeni filozofije. U dvodnevnomprogramu pročitano je četrdeseti sedam priopćenja. Bilo je riječi oodnosu zapadne i indijske filozofije, IbnHaldunu i Vicu, židovstvu, kršćanstvu iislamu, sinkretizmu i interkulturalnomdijalogu. Ovom prilikom predstavljenaje i knjiga Željka Škuljevića Pozornicakirenaičke misli (Hijatus, Zenica, 2008.).Predavanje profesora s Katoličkogabogoslovnog fakulteta dr. sc. JosipaMužića odnosi se na problematikuIstine i tolerancije u današnjem društvu.Profesor Mužić je istaknuo kakoje tolerancija veoma bitna vrijednostdanašnjice koja treba biti jasno utemeljenas ciljem izbjegavanja manipulacijai krivotvorenja. Presudnu ulogu u društvutako ima određenje istine i njenapoveznica s tolerancijom da postupnone bismo došli do sustavnog negiranjaistine i afirmacije relativizma kao jedineprihvatljive opcije.Smotra Sveučilišta uSplituIvan PuljizSveučilište u Splitu organiziralo jeSmotru Sveučilišta 4. i 5. travnja2009. godine u novim prostorima Sveučilišneknjižnice Fakulteta elektrotehnike,strojarstva i brodogradnje. Uvodnuriječ imao je rektor prof. dr. IvanPavić. Uoči svečanog otvaranja ovogodišnjeSmotre srdačnu dobrodošlicuuputio je svim profesorima, studentimakao i čelnim ljudima naše županije, teistaknuo kako su obrazovanje i zapošljavanjebudućih mladih stručnjakaodređeni kao prioritet društva utemeljenogna znanju, razvoju znanstvenoistraživačkograda iz različitih područjaznanosti te kvaliteta obrazovanja.Na »Sajmu znanja« fakulteti supredstavili svoje studijske programe ipostignute rezultate kako bi pomoglimaturantima u izboru studija, odnosnou donošenju odluke koja će im odre-6

O d r a zSl. 3. Studenti kod mons. Nikole Eterovića, Rim, 15. 4. 2009. (ODRAZ)fakulteta krenula je prema VječnomeGradu. Dogovor za polazak bio je naRivi u 16 i 30 sati. Krenulo se autobusomprema Zadru. Za vrijeme vožnjevoditelj puta profesor povijesti donJosip Dukić objasnio je kako će izgledatiovo naše studijsko-hodočasničkoputovanje. Na putovanje su namse priključili prof. Ivo Babić i njegovakćer Ružica, te još dvije djevojke kojene studiraju na našem fakultetu BorkaŠirola i Smiljana Vidošević.Putovali smo s tri prijevozna sredstva,autobusom, brodom i vlakom. Uautobusu smo bili mirni jer nismo sejoš upoznali. A kada dođosmo na brodshvativši da nemamo kabine sakupilise svi na avionskim sjedalima i onda jekrenula priča i pjesma. Uskoro smo otkrilisve zakutke broda. U Anconu smodošli točno u 7 sati i morali smo trčatikako bi stigli do gradskog autobusa ivlaka koji je u 8 sati kretao za Rim. Stiglismo, hvala Bogu! Do Rima smo sevozili sporim vlakom koji je stajao nasvaku stanicu, tako da smo promatralikako Italija izgleda u proljeće. U Rimsmo stigli u podne. Ukrcali smo se uautobus koji nas je odveo do odredišta.Manji dio studenata bio je smješten uInstitutu Majka Zileri kojeg vode sestreuršulinke misionarke svetog Srca,a veći dio u samostanu školskih sestarafranjevki kojeg vodi s. Ruža Jukić.Nakon okrepe odmah smo krenuli urazgledavanje Rima. Hodanje po rimskimulicama zaista je zanimljivo. Svinekuda žure, nitko nikoga ne pozna,8

S P O M E N A V R I J E D N Oljudi svih boja i rasa. Vrijeme predivno,niti prevruće, ni prehladano. Atmosferavrhunska, kao da se sto godinapoznajemo. Razgledali smo piazza diSpagna, piazza Navona, fontana diTrevi i crkvu Gesù.U srijedu 15. travnja bili smo naaudijenciji kod pape na trgu sv. Petra.Kada smo ušli na trg nismo prestajalipjevati. Naše prepoznatljive majice sacrveno bijelim kockicama bile su velikaatrakcija. Papa Benedikt XVI. pozdravionas je na hrvatskom, a onda jeod nas 26 odjeknulo oduševljenje. Bilismo najjači.Nakon audijencije tajnik Sinodebiskupa nadbiskup Nikola Eterovićprimio nas je u velikoj dvorani gdje seodržavaju sjednice. Bili smo jako počašćeni.Mons. Eterović nam je pobližeobjasnio ulogu Sinode biskupa u Crkvi.Bilo je ugodno i poučno slušati.U kasnim poslijepodnevnim satimaposvetili smo se razgledavanju sv. Petrai kupole. Zaključili smo svi jednoglasnoda se kupola ide gledati samo jednomu životu. Dušu smo ispustili dogore.U četvrtak smo razgledavali stariRim. Prof. Ivo Babić nas je upoznao sapoviješću dvaju glavnih rimskih brežuljaka,Palatinom i Kapitolijem. Posjetilismo kolosej i udahnuli dah starogRima.Petak, naš zadnji dan u Rimu, bio jepun zanimljivih situacija. Sat i pol vremenačekali smo na stanici kako bi ušligradski autobus. Krenuli smo tamankada Talijani kreću na posao. Usprkossvemu uspjeli smo vidjeti crkve SantaMaria Maggiore, Sv. Ivan Lateranski ikapelu sv. Venancija. Vlak za Anconuje bio u 14 sati tako da smo se trebalipožuriti.Sl. 4. Studenti ispred Gregorijane, Rim, 16. 4. 2009. (ODRAZ)9

O d r a zOvaj povratak pamtit ćemo potome što smo ovaj put na brodu spavaliu kabinama i doručkovali na valovima.U Split smo došli točno u 7 sati. Nismose mogli rastati nego smo popili kavuna Splitskoj rivi, a onda krenuli svojimkućama.Ovo studijsko-hodočasničko putovanjezaista je bilo obogaćujuće. I ovimputem zahvaljujemo profesorima, darovateljimai Splitskom sveučilištu štosu nam pomogli da se ovo putovanjeostvari.Završit ću sa sv. Pavlom Dobar samboj bio trku završio, vjeru sačuvao.U svetištu Marije odIzvoraStjepan ŽeravicaOsim što je poznat kao prijašnjipovjerenik za duhovna zvanja unašoj nadbiskupiji i kao župnik župeu Kaštel Lukšiću, don Jure Vrdoljakpoznat je i po tome što svake godineokupi mlade iz Splita i okolice da bis njima posjetio neko od marijanskihsvetišta u inozemstvu. Ove godine zaodredište je izabrano svetište Marijeod Izvora (Santa Maria del Fonte) uCarvaggiu u blizini Milana. Programje bio osmišljen kao duhovna obnovai hodočašće pod geslom Vina nemaju!Skupilo se tu šaroliko društvo: odnekolicine osnovnoškolaca, preko srednjoškolacai studenata, od mladih bračnihparova. Većinu su ipak sačinjavalisrednjoškolci. Našlo se tu i nekolikostudenata teologije, te dvije časne sestre.Duhovni vođe bili su, kako to tradicijanalaže, već spomenuti don Jurei svima nam znani don Josip Čorić,umirovljeni profesor na Katoličkombogoslovnom fakultetu i povjerenik zapastoral braka Splitsko-makarske nadbiskupije.U utorak 14. travnja 2009. u 21 satkrenuli smo brodom iz splitske lukeprema Anconi, gdje smo pristali u srijeduu ranim jutarnjim satima. Nakonprolaska granice ukrcali smo se u autobusei krenuli.Prva postaja bio je Loreto - najvećei najpoznatije marijansko svetište uItaliji. Nakon svete mise i kratkog razgledavanjasvetišta i okolice krenulismo na sjever „Čizme“ prema Milanu.Poslije višesatne vožnje stigli smona odredište - Carvaggio, gradić u bliziniMilana koji je poznat kao mjestoMarijinog ukazanja, prilikom kojeg jeupozorila na važnost posta petkom irekla da se nju slavi svaku prvu subotuu mjesecu. A kao dokaz i trajni spomentoga čudesnog događaja Gospa jena mjestu ukazanja dala izvor. Na tommjestu sagrađena je bazilika.Po dolasku u svetište jedan diohodočasnika smjestio se u samostanunutar svetišta dok je drugi dio biosmješten u hotelu Verri. Nakon večerei uvodnog razmatranja pošli smo napočinak.Ujutro nakon jutarnje molitvei doručka don Josip nam je izložio10

O d r a zSl. 6. Predavanje dr. fra Vicka Kapitanovića (ODRAZ)bili su naši nastavnici dr. sc. Josip Dukići prof. dr. sc. Vicko Kapitanović tedr. sc. Neven Jovanović, profesor naKatedri za klasičnu filologiju Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu.U Radionici su sudjelovali studenti izZadra i Zagreba, te studenti s Katoličkogabogoslovnog fakulteta u SplituMiroslava Batina, Domagoj Jurčević,Zrinka Plenković, Franjo-FrankopanSl. 7. Rad po skupinama (ODRAZ)Velić i Tomislav Zubac.Svoje je izlaganje najprijeodržao prof. Dukić, ukojemu nam je progovorioukratko o Kodeksima– čuvarima kulturne baštine,njihovome značajuza europsku kulturu i zapadnucivilizaciju općenito.Ukratko nas je uveo usvijet kodeksa, inkunabulai cinquecentina, njihovimvanjskim i unutarnjim karakteristikama,kao npr. oidentifikaciji i tipu rukopisa, dataciji,vrstama opisa, paginaciji, tehničkimsustavima, itd.Zatim je prof. Kapitanović svojimizlaganjem naslovljenim Od kodeksado inkunabule sažeto prikazao njihoveosnovne značajke, tj. na koji su senačin izrađivale inkunabule, kakavformat papira se uporabljivao, kako sunastajala inicijalna slova i ukrasi. Potomse osvrnuo na samtekst i osnovne podatkedo kojih se analizmo trebadoći (autor, naslov, mjestotiskanja i tiskar, nakladnik,godina objavljivanjai sl.).U utorak 21. travnjaponovno smo se okupiliu Paštrićevoj knjižnici.Podijelili smo se po grupamai trebali pokazatipraktičnu primjenu onogašto smo čuli od izlagača.12

S P O M E N A V R I J E D N OBilo je nadasve zanimljivo na koje sesve načine može otkriti toliko toga štose naizgled čini nemoguće. Na vrijednimsmo raritetima imali priliku raditii „otkrivati“: autora, naslov, izdavača,naručitelja, godinu tiskanja i mnoštvoostalih „sitnica“, ponekad sasvim neuočljivih,a bitnih i zanimljivih. Imalismo priliku otkrivati vrstu teksta kojimje tiskana knjiga, proučavanje kolofona– jedne vrste zaglavlja u kojemu senalaze svi relevantni podatci o knjizi,itd. Svaka je grupa imala svoga voditelja,a na kraju je upriličeno pojedinačnopredstavljanje grupa i njihovih ostvarenihpostignuća.Konačno, svako ovakvo i slično susretanjenije samo od akademske koristi– stjecanja novih znanja i vještina.Svakako, ono ima za cilj i to, međutimvrlo je važan i ovaj drugotni vid – međusobnogsusretanja i izmjenjivanjaiskustava, mišljenja i stavova. A kadaje u pitanju ovakva tematika, tada je ijedno i drugo – stjecanje znanja i iskustvas drugima – poticaj za još češće ikvalitetnije druženje.Deseta obljetnicaKatoličkogabogoslovnog fakultetaSl. 8. Dobitnici nagrada i dekan (ODRAZ)Mario PopovićKatolički bogoslovni fakultet Sveučilištau Splitu organizirao je upetak 15. svibnja 2009. proslavu Danafakulteta i 10. obljetnice njegova postojanja.Program je započeo euharistijskimslavljem splitskoj katedrali inastavio se svečanom akademijom uVelikoj dvorani Nadbiskupskoga sjemeništau Splitu. Na Akademiji jepročitan izvještaj o desetogodišnjemradu KBF-a, dodijeljene su diplome inagrade studentima i predstavljena jemonografija Katolički bogoslovni fakultetSveučilišta u Splitu 1999.-2009.Euharistijsko slavlje u splitskoj katedralipredvodio je splitsko-makarskinadbiskup Marin Barišić. Nadbiskup jeuputio prigodnu riječ i prisjetio se svihnastavnika Katoličkog bogoslovnogfakulteta. Svečanu akademiju u dvoraniNadbiskupskoga sjemeništa u Splituotvorio je dekan Fakulteta prof. dr.Luka Tomašević, uputivši dobrodošlicu13

O d r a zSl. 9. Preslik naslovnice (ODRAZ)svima nazočnima. Nakon dekana Tomaševićanazočnima su se obratili dekanKBF-a Sveučilišta u Osijeku prof.dr. Pero Aračić, nadbiskup dr. MarinBarišić, rektor Sveučilišta u Splitu prof.dr. Ivan Pavić, dožupan Luka Brčić imr. Vini Rakić. Potom je uslijedila dodjeladiploma koje su diplomantimauručili dekan dr. Tomašević i prodekanza nastavu dr. Ante Čovo.Naslov diplomiranoga teologa postiglisu: Tanja Antunović, TomislavBašić, Ivan Blažević, Damir Čikara,Ivan Čikara, Mihael Jelavić, ŽarkaKaroglan, Hilary V. Komba, Tino Labrović,Ljubomir Ladan, Marin Lučić,Ivana Lujić, Castor B. Mfugale, FilipMimica, Branka Plenča, Toni Plenković,Zlatko Reljić, Sanja Samodol,Jadranka Spasić, Stjepan Stanić, TinaStrize i Mijo Šabić.Naslov diplomirane katehistice –profesorice vjeronauka postigle su:Belinda Buzov, Marina Galić, IvanaMilas, Jelena Parlov i Radojka Slugan.Svjedodžbu sveučilišnog prvostupnika/icepostigli su: Andrijana Divić,Renato Đikić, Lidija Bernardica Matijević,Jakov-Ante Paić, Renata Sekić,Suzana Sprečkić, Dražen Stojanović,Paulina Šimović, Barbara Špoljarić iPerica Vukasović.I ove godine uručene su tri nagradenajboljim studentima. Prva nagrada,za položene sve predmete dodiplomskogafilozofsko-teološkog studija snajboljim prosjekom ocjena 4,24 dodijeljenaje don Pavlu Gospodnetiću,studentu šeste pastoralne godine. Drugunagradu, za ostvarene sve ECTSbodove i najveću srednju ocjenu 4,97u protekloj akademskoj godini dobioje student Domagoj Jurčević. Trećanagrada dodijeljena je Lidiji Piskačza najbolji seminarski rad u proteklojgodini pod naslovom Simone Weil:Ljubav i spoznaja koji je pisala kod dr.Ante Vučkovića.Prof. dr. Ivan Tadić, koji je i urednikizdanja, predstavio je monografiju Katoličkibogoslovni fakultet Sveučilišta uSplitu 1999.-2009., tiskanu prigodomdesete obljetnice Fakulteta. U knjizise nalaze osnovni podatci o prošlostiKBF-a, osnovni podatci o profesorimai osoblju Fakulteta.14

S P O M E N A V R I J E D N OProgram akademije vodio je prodekanza znanost prof. dr. Nediljko AnteAnčić. Akademski čin uzveličao je pjevanjemmuški komorni zbor fakultetapod ravnanjem mo. Šime Marovića iuz glasovirsku pratnju bogoslova IvanaMarčića. Nakon svega uslijedila je zakuskau Maloj dvorani Fakulteta.Studenti Katoličkogabogoslovnog fakultetaMario PopovićObilježavajući desetu obljetnicuosnutka Katoličkoga bogoslovnogafakulteta, ukratko ćemo vam iznijetiživot nas studenata i prikazati djelovanjenaše male, ali ne nevažne zajedniceu velikoj obitelji splitskoga Sveučilišta.Studenti Katoličkog bogoslovnogfakulteta studiraju na trima studijskimprogramima: Diplomskom filozofsko-teološkomstudiju (integriranom) koji taje5 godina, Preddiplomskom teološko-katehetskomstudiju koji traje 3 godine iDiplomskom teološko-katehetskom studijukoji traje 2 godine.Okončavši studij završnim ispitomi napisanim diplomskim radom, diplomiranimje teolozima i(li) katehetamaotvoren relativno široki spektarmogućnosti zaposlenja. Tako, osimprimarnog zaposlenja u školama kaovjeroučitelji, naši studenti (vjernici laici)mogu naći posao i u različitim granamadruštvenih znanosti. Bilo da seradi o političkim ili opće društvenimprilikama, može biti čak i neobičnoda je jedan alumnus našega Fakultetagradonačelnik, dožupan, član upravnihgradskih ili županijskih tijela, vijeća isl. Nadalje, naši studenti nalaze svojezaposlenje kao novinari u raznim listovima,radio i televizijskim kućama te unakladničkim djelatnostima pojedinihustanova, itd.Po završetku studija, bogoslovi –pripravnici za svećeništvo (redovnički idijecezanski) bivaju ređeni za đakone,te vršeći pastoralni praktikum u župamaSplitsko-makarske nadbiskupijestječu nenadomjestivo iskustvo kojebiva od iznimne važnosti za budućeposlanje u Crkvi i svijetu. Nakon određenogvremena slijedi prezbitersko(svećeničko) ređenje – redovito u lipnju– i time završavaju svoju temeljnuduhovno-teološku formaciju na Fakultetu.Ređenja (đakonsko i prezbitersko)se redovito podjeljuju na šestoj(pastoralnoj) godini koju upisuju samosvećenički pripravnici.Redovnice, zastupljene u različitimdružbama ili ustanovama posvećenogživota, također po završetku studijastječu potrebne kompetencije za rad uodgojnim ustanovama, vrtićima, školama,ovisno o karizmi pojedinih družbi,doprinoseći tako svojim djelovanjem uCrkvi i društvu.Na Fakultetu djeluje Studentskizbor koji kao dio Studentskog zboraSveučilišta nastoji svojim angažmanomsudjelovati u aktivnostima i manifestacijamaSveučilišta (u sportskim15

O d r a znatjecanjima, godišnjem predstavljanjuFakulteta i sl). Studentski zborbroji četiri člana – predstavnika studenatai njihovih zamjenika. Na sjednicamaFakultetskoga vijeća Zbor dogovarai surađuje s nastavnicima okostudentskih pitanja, problema i prijedloga,podržava hvalevrijedne inicijativestudenata i pomaže u njihovoj realizaciji.Tako pomaže u prikupljanjusredstava za studentski časopis Odrazkoji redovito izlazi jednom godišnje.Od akademske godine 2008.-2009. poprvi puta studenti odlaze na studijskoputovanje u Rim, pa se taj događaj lijepouklopio u obilježavanje obljetniceFakulteta.Pri Fakultetu je također aktivanMuški komorni zbor pod vodstvom mo.don Šime Marovića, koji svojim sudjelovanjemdoprinosi svečanim slavljimau okviru fakultetskih proslava.Što se tiče studentskih razmjena,možemo se pohvaliti kako slijedimosmjernice Bolonjskoga sustava. Tako nanašemu Fakultetu su studirale kolegeiz Tanzanije, koji su okrunili svoj radzavršnim diplomskim ispitom. Iz SavezneRepublike Njemačke po jedanili dva semestra pohađali su predavanjanaši kolege Nijemci koji žive i studirajuna tamošnjim teološkim učilištima,te su na taj način produbljivali svojespoznaje o našim prostorima, kulturi,običajima, teološkom razmišljanju, aktualnimproblemima Crkve i društva teih uspoređivali i pokušali sintetiziratiaktualno stanje kod nas kako bi dobilišto je moguće cjelovitiju sliku o našojdomovini, Crkvi i društvu.Studentice i studenti – vjernici laici,motivirani između ostalog i onim štodoznaju tijekom studija, ali i vlastitiminicijativama – sudjeluju u različitimaktivnostima i izvan Fakulteta. Takose mnogi posvećuju volonterskomradu ljeti, bilo u pojedinim odgojnimi socijalnim ustanovama, bilo u svojimžupama kao animatori i katehete,bilo da odlaze u pojedina svetišta (kaonpr. prošloga ljeta u Lourdes), stječućitako praktično iskustvo rada s djecom,mladima, odraslima, bolesnima i nemoćnima.Tijekom akademske godinestudenti se aktivno uključuju u povremenetjedne programe koji se odvijajuvan rasporeda predavanja, kao što suprigodne duhovne obnove u došašću ikorizmi, različite susrete po grupama(filmska), tribine o aktualnim temamai problemima, a sve u suradnji s pojedinimnastavnicima.Kako je već gore spomenuto, redovničkii dijecezanski bogoslovi osimšto aktivno sudjeluju u radu i životuFakulteta, također djeluju i u župamagradova i okolice Splita, Trogira, Kaštela,tako da od četvrte godine studijazapočinju sustavni praktikum (vikendom)pod vodstvom župnika župa ukojima djeluju. Ondje se posvećuju katehezidjece i mladih, animiranju ministranata,vođenju župnih zborova, itd.Treba spomenuti kako bogoslovimapraksa u župama nije u sklopu studijskogprograma, već odgojne svećenič-16

S P O M E N A V R I J E D N Oke formacije u Franjevačkom klerikatui u Centralnom bogoslovnom sjemeništu,u čijoj se zgradi i nalazi naš Fakultet(više o životu i radu bogoslova možetepogledati na www.cbs-split.hr).Ukratko smo vam pokušali predstavitistudentsku zajednicu našega Fakulteta,koja je po jednima specifičnai neobična, po drugima opet sasvimuobičajena i bez velikih razlika od drugih.Možemo se složiti s obje tvrdnje,ali nikako izostaviti činjenicu da se nanašem Fakultetu formiraju ljudi koji ćenajprije kao kršćani, a onda kao teolozi,odnosno katehete, svojim djelovanjemu svijetu pomoći u izgradnji Crkve idruštva, ne zaboravljajući kako je svakaradost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našegavremena ujedno radost i nada, žalosti tjeskoba svih nas, te nema zaistaništa ljudskoga što ne bi našlo odjeka unašemu srcu.Drugostudijsko-hodočasničkoputovanje u Gospić -Daljine nas zovuSunčica SemeradDivan trenutak! Jednog posveobičnog studentskog jutra, ispunjenogfakultetskim obvezama, saoglasne ploče fakulteta zabljesnulame krasna vijest. Glasila je: Organizirase dvodnevno studentsko putovanje6. i 7. lipnja u Gospić i marijansko svetišteKrasno. Svi koji žele poći neka seprijave!A da Vam i ne pričam o radostionog toplog lipanjskog jutra kada segrupica prijavljenih studenata okupilapred zgradom fakulteta i krenulana putovanje predvođena profesorimadon Josipom Dukićem i don BorisomVidovićem. Među njima bila sam, naravno,i ja. Krenuli smo nošeni očekivanjimao ugodnom dvodnevnom druženjui upoznavanju novih kutaka našelijepe domovine. I zaista, nismo moglitoliko niti očekivati koliko nam je bilolijepo. U mali autobus smjestilo se 20-ak putnika i krenulo ka odredištu, uGospić. Na putu prema odredištu zaustavilismo se kako bi razgledali ostatkeantičkog grada Aserije, najznačajnijegspomenika antike u širem područjuBenkovca. Grad je nastao u željeznomdobu i bio je važno naselje Liburna,ilirskog plemena koje je u tom područjuživjelo prije Rimljana. Okružen jejakim i visokim zidinama, visina čijihje ostataka između 4 i 7m, a debljina3,2m. Kao i svi gradovi u RimskomCarstvu, Aserija također ima glavni trgili forum, obrambeni sustav, vodovodi sl. Jedna od zanimljivosti je pronalazaktzv. cipusa, cilindričnih nadgrobnihspomenika visine oko 110-150cm bezšišarke kojom završavaju, a datiraju izdruge polovice 1. ili 2. st. po. Kristu.Šećući tim starim bedemima sjetih sejedne vječne istine koju često zaboravljamo.Čovjek, iako sam smrtan, nemože zamisliti ni kraj svemira, ni kraj17

O d r a zSl.10. Studenti u Asseriji (ODRAZ)vremena, ni kraj povijesti, ni kraj naroda…on stalno živi u prividnoj beskonačnosti.Čim se rodimo ulazimo urastanak i tako smo krhki da brzo nestajemou dodiru s vremenom. Zar tonije dovoljan razlog da slavimo Stvoriteljakoji jedini spaja naše prolaženje svječitim trajanjem!?Potom smo stigli u marijansko svetišteKrasno na obroncima Velebita. Sv.misu predvodio je don Boris Vidović.Nakon duhovnog i tjelesnog okrepljenjajoš smo radosniji i spremnijinastavili put do izvora rijeke Gacke,ponornice duge 61km. Čudno je kakonetaknute prirodne ljepote bude učovjeku često zaboravljeni osjećaj povezanostisa Stvoriteljem svih ljepota,cijelim svemirom i samim sobom.Ljudski um naprosto mora zanijemitipred neizrecivim savršenstvom Božjeljubavi i neprestano se diviti. Predvečerstigosmo u Gospić. Noć za odmor iprebiranje doživljaja bila je pred nama.I tako odmorni uplovismo u novi dankao stvoren za šetnju gradom. Okupilismo se i krenuli u obilazak grada. Ugospićkoj katedrali Navještenja BDMsv. Misu održao je don Josip Dukić.Nakon misnog slavlja primio nas je usvom uredu don Anđelko Kačunko uzizraze dobrodošlice.Na povratku smo posjetili Smiljan,rodno mjesto poznatog izumitelja NikoleTesle. Obišli smo njegovu rodnukuću i razgledali neke zanimljive demonstracijenjegovih izuma.Bribir (lat. Varvaria) bio je našesljedeće odredište. Gradić na brijeguizgradili su slavni hrvatski knezoviFrankopani 1302. godine. Od grada jeostala samo četvrtasta kula, dio gradskihzidina i barokna crkva sv. Petra iPavla izgrađena 1524. U Skradinu (lat.Scardona) smo posjetili baroknu katedraluRođenja BDM. Domaćin nam je18

S P O M E N A V R I J E D N OSl. 11. Studenti u Smiljanu (ODRAZ)bio don Franjo Glasnović, nekadašnjistudent našega fakulteta. Katedrala seobnavlja jer je teško stradala u Domovinskomratu.Naše putovanje primaklo se kraju.Pjesma je glasno odzvanjala kao jekaradosti naših srdaca, jer smo se duhovnoobogaćeni vraćali svojim domovima.Među nas se uvukla i bljedunjavasjenka sjete što se putovanje već završava.Brzo ju je odagnala nada u skoroponovno putovanje.Sl. 12. Studenti na Bribiru (ODRAZ)19

M I S L I S A T K A N EO d r a zŠutnja i izricanje NeizrecivogIvan Macan, intervjuIsusovac Ivan Macanprofesor je filozofijena Filozofskomfakultetu Družbe Isusoveu Zagrebu, prvidekan istoimenog fakulteta,dugogodišnjirektor kolegija DružbeIsusove u Zagrebu,profesor na Vrhbosanskoj Visokoj teološkojškoli u Sarajevu te na Hrvatskim studijimaSveučilišta u Zagrebu. Predsjednik jeHrvatskog filozofskog društva. Studiraoje u Zagrebu i Innsbrucku, u Austriji. Vrsnije poznavatelj Wittgensteinove filozofijena kojoj je izdradio i svoj doktorat.Predajete filozofiju spoznaje, analitičkufilozofiju i socijalnu etiku. Kojepodručje nalazi najviše interesa kodstudenata i koje je vama osobno najdraže?Što se događa u spomenutom području?Kojim temama se bavi ta granafilozofije zadnjih desetljeća?Već od početka svoga nastavničkograda (prije nešto manje od četrdesetgodina) bavio sam se pitanjem analizeljudske spoznaje. Nekad se taj predmetu crkvenim učilištima zvao kritika,a trebao je dati odgovore na poznatoKantovo pitanje: što mogu znati. To sepitanje nekako prirodno veže uz logiku,a u novije vrijeme i uz analitičku filozofiju,koja ljudsku spoznaju uglavnomveže uz istraživanje funkcioniranja jezikai filozofskog govora. Socijalnu etikupočeo sam predavati kad se taj predmetosamostalio, a u to vrijeme nije biloprofesora za to područje. Dobio samdojam da studenti, koji se najprije oduševeza filozofiju, budu u upoznavanjuproblema spoznaje pomalo zbunjeni, neshvaćajući najprije zašto je to potrebno ičemu o tome uopće govoriti. No pomalouviđaju da moraju postati sve kritičnijiprema mnogim svojim stavovima iuvjerenjima, jer prije njihova konačnogprihvaćanja valja im postaviti što čvršćetemelje. U drugoj polovici 20. stoljećapitanja spoznaje gotovo su se isključivopovezala s problemom opravdanjamoderne analize ljudskog znanja kao„opravdanog istinitog vjerovanja“ i traženjanjegova utemeljenja.Problem gnoseologije je uvijek pitanjeizvora spoznaje. Koja teorija, povama, ima najbolje predispozicije datiodgovor na to pitanje, kad je riječ o spoznavanjusamoga sebe?Današnji epistemolozi (ili gnozeolozi)postavljaju sebi i drugima pitanje:kako znaš ono što misliš da sigurnoznaš. I modernim su epistemolozima,kao i prije, izazov stavovi skeptika,agnostika i relativista koji uz različitevarijante zastupaju mišljenje daje nemoguće postići sigurnu istinituspoznaju. Suvremena epistemologijaje sigurno pod velikim utjecajem empirizmai pozitivizma, koji dakako nemože utemeljiti univerzalnu spoznaju20

M I S L I S A T K A N Eistine, jer je osjetilna spoznaja, na kojuse iskustvo jedino može osloniti, uvijekstrogo vezana za prostorno „ovdje“i vremensko „sada“. A za ono što vrijedi„ovdje i sada“ (hic et nunc) upitnoje vrijedi li univerzalno ili „u svim mogućimsvjetovima“. Čini se da odgovorna to pitanje nije moguć temeljem čistoformalnog zaključivanja. Potrebnoje stoga uteći se drugim sredstvima. J.H. Newman je predložio tvz. „neformalno“zaključivanje koje se oslanjana mnoštvo vjerojatnosti koje dodušecrpimo iz svoga svakidašnjeg životnogiskustva, ali nas one svojim konvergiranjemili upućivanjem ne svoj izravnonevidljiv uzrok potiče ili čak sili da svojpristanak dadnemo i onim vjerovanjimačiji se sadržaj ne da potpuno trenutnimdoživljajima opravdati, ali smouvjereni da nam otkrivaju istinu.Drugi problem gnoseologije ostajeistina. Kao svećenik i filozof, kako bisteodgovorili na Pilatovo pitanje Isusu:„Što je istina“?Na pitanje: što je istina? je naokoAristotel vrlo jednostavno odgovorio:„«reći da biće nije ili da nebiće jest, lažnoje; a reći da biće jest i nebiće nije,istinito je». (Met 1011b 18-27), premačemu je nastala tradicionalna definicijaistine kao „poklapanja uma i stvari“(adaequatio intellectus et rei). Čitava seteškoća svodi na pitanje: kako znatišto „jest“, a što „nije“, tj. što je pravikriterij. Filozofi daju različite kriterije:od evidencije, koherencije, konsenzusa,prakse, ali nijedan od njih nema takvedokazne snage, da bismo bili prisiljenineku tvrdnju prihvatiti kao istinitu. Pitateme: kako bih kao svećenik odgovoriona poznato Pilatovo pitanje: što jeistina? Jasno je da Pilat nije ni očekivaoodgovor na to pitanje, niti je on želiočuti neku filozofsku teoriju. Svećenikje, dakako, navjestitelj Istine, ali onekoju nam je Bog objavio. No o njoj sene može konačno odlučivati ni kojimljudskim kriterijem. Ona je zov vjere,koja je očito Pilatu, a i mnogima njemusličnima kroz stoljeća, nedostajala.Što mislite o raspravama oko relativnostii pluralnosti istine? Odakle dolaze?Relativizam je izraz s mnogo značenja.Nije to neka jedinstvena teorija,nego skup raznih mišljenja i stajalištakojima se može odrediti baremjedna zajednička crta, a ta je da nekividici iskustva, mišljenja, procjena pačak i pogleda na stvarnost koja nasokružuje uvijek stoje u nekom odnosuovisnosti prema nečem drugome.Kritičari relativističkih stajališta spravom ističu njihovo obilježje da onaodbacuju svaku mogućnost apsolutneistine, tj. sve što god čovjek spoznaje,misli, tvrdi nikada nije objektivno istinito,nego samo ovisno o njegovu stanjuduha. Posebno se kritika relativizmausmjeruje na tvrdnju o relativnostivrijednosti. Tako se moralne i religioznevrijednosti stavljaju u ovisnostrazvitka kulture, jezika ili čak biološkihutjecaja. Relativisti i zagovorniciindividualnih mišljenja i stavova čestose pozivaju na znanstvenost svojihpogleda, proglašavajući zagovornike21

O d r a znepromjenljivost istine i vrijednostii njihova mišljenja neznanstvenim,dogmatičnim, zastarjelim ili – veomaomiljelim terminom – «srednjovjekovnim».Moramo ipak istaknutida svaki relativizam (kako mu i samoime kaže) mora stajati u odnosu premanečem trajnom, nepromjenljivompa stoga i apsolutnim.Govorili ste o neoskolastici u Hrvatskoj,kada je filozofija prožimalacrkvene časopise i kršćansku literaturu.Što mislite, u kakvom bi položaju danasbila filozofija da 1945. godine nije prekinutnjezin napredak? Na što je neoskolastikatada bila odgovor?Kao što je poznato (osobito neštostarijoj generaciji) nakon drugog svjetskograta i kod nas pobjede komunizmai zabranom svakog javnog filozofiranjakoje nije bilo marksističko. Tako je višegeneracija misleno odgajano isključivou marksističkom jednoumlju, bezdubljih poznavanja drugih filozofskihsmjerova. Čak su i priznati skolastičkimislioci, kao što je Toma Akvinski, bilitumačeni jednostrano u marksističkomduhu. (Neo)skolastička filozofija jetako doslovno bila stjerana u sakristiju,tj. samo u crkvena teološka učilištakoja od države nisu bila priznata kaoznanstvene institucije. Očiti dokaz zato bila je sudbina našeg najboljeg poznavateljaKantove filozofije profesoraStjepana Zimmermanna koji je nakonrata bio potpuno gurnut u privatnost.Skolastika je svakako mogla biti kritičkikorektiv mnogim stavovima vladajućihmišljenjima.Schopenhauer je rekao da je on filozofkoji nikad nije htio postati profesorfilozofije zbog profesora filozofije kojinikada nisu postali filozofi. Ako uzmemonjegovo mišljenje, zanemarujućiakademsku razinu, filozofija napreduje.Ako gledamo iz tog kuta, kako filozofijau Hrvatskoj napreduje?Koliko je meni poznato, u Hrvatskojnemamo filozofa koji ne bi biliakademski učitelji, tj. sveučilišni profesori.To svakako protuslovi Schopenhauerovojizjavi, barem što se Hrvatsketiče. Među hrvatskim filozofima izrazitomjesto a i utjecaj svakako zauzimajui filozofi crkvenih visokoškolskihustanova, osobito otkako su ta učilištaotvorena studentima koji nisu kandidatiza crkvene službe. Imamo sve višefilozofskih naslova od „crkvenih“ autorakoje citiraju i ostali hrvatski filozofi.Koliko vam je filozofija bila izvoromsmisla u vašem redovničkom životu?Razumije se da filozofija ne dajekonačni smisao jednom redovničkomživotu. No, bez sumnje, filozofske refleksijeitekako pomažu da se produbljivanjavjere i njezinih temelja, a ondai redovničkog poziva i njegova smisla.Pozvao bih se na Isusovu riječ: „Upoznatćete istinu i istina će vas osloboditi“(Iv 8, 32). Upoznavanju te istinepripravlja put i daje čvrstoću upravofilozofska refleksija. Često se misli dafilozofija smeta ili čak potkapa vjeru,što sigurno nije uvijek slučaj.Razgovor vodile:Paula Jurić i Ljiljana Stančić22

M I S L I S A T K A N EKako nam filozofija može promijeniti život - O knjiziUtjehe filozofije Alaina de BottonaStanko StojićZamislimo da živimo u svijetu u kojemuse krepost cijeni više od novogaGrand Cherokeea. Svijet u kojemumišljenje većine ne bi postajalo istovremenoi istina i norma življenja bezobzira što nam kao pojedincu ta općeprihvaćenostneke ideje izgledala kaoodustajanje od puta da se mijenjamo, daradimo na sebi, izlika za samoneostvarenje.Zamislimo da riječ razmišljanjeprestane biti samo pojam a postane načinživljenja i oplemenjivanja svijeta.U takvom bi svijetu knjiga Utjehefilozofije 1 Alaina de Bottona bila nepotrebna.Zapravo čisti promašaj.Alain de Botton rođen je 1969. godineu Zurichu. Knjige su mu prevedenena dvadesetak svjetskih jezika, ana hrvatskom je prije Utjeha filozofijeobjavljen de Bottonov esej Kako vamProust može promijeniti život. Predajefilozofiju na Londonskom sveučilištu iautor je TV emisija vezanih uz filozofijui svakodnevnicu. Jedan je od najzanimljivijihesejista današnjice.si po jedan svakodnevni problem kaoi njegovu „utjehu“ kroz poglede na životi učenje nekih od najvećih umovaiz povijesti filozofije. Problemi su dakle:neprihvaćenost, novčana oskudica,frustracije, neprimjerenost, slomljenosrce i poteškoće kao takve a filozofi nakoje se de Botton referira su: Sokrat,Epikur, Seneka, Montaigne, Schopenhaueri Nietzsche.Bottona krasi jednostavan stil pisanja.Ne pokušava umotati ono štoO knjiziKnjiga Utjehe filozofije podijeljena jena šest dijelova a svaki od njih dono-1 Knjigu recenziram u prijevodu s engleskogu izdanju SysPrint-a, Zagreb, 2002. Naslovizvornika glasi The consolations of Philosophy.Hrvatsko izdanje ima preko 250 stranica,sa slikama.Sl. 15. Naslovnica knjige23

O d r a zželi reći u teški filozofski rječnik nitiumnim akrobacijama zadiviti čitatelja.Rečenice su jednostavne a poruka jasnai iznimno životna. U napasti smo nazvatiovu knjigu svojevrsnim vodičemkroz život za ljude s problemima nonećemo to učiniti. Koliko god ona moglanekome pomoći u životu i konkretnojsituaciji ona je više od toga lucidnašetnja kroz misli nekolicine filozofa,osvjetljavanje dijelova njihove filozofijeiz perspektive mladog suvremenogfilozofa koji u 21. stoljeću razmišlja omladiću koji sjedi u vlaku i pokušava„upasti“ djevojci što sjedi nasuprot njemupritom se pitajući što bi u takvojsituaciji napravio Schopenhauer.U knjizi nema filozofskog nadmudrivanjaniti samodostatnog trabunjanjao smislu života. Jedan mojpoznanik, koji nikada nije čitao filozofskuliteraturu, rekao mi je kada jevidio naslov knjige: “Uf, to je za menepreteško“. Nisam mu stigao objasnitida se vara i da bi je on zasigurno bezproblema razumio. Jasno, postoji uvriježenistav da ono što je razumljivo ijednostavno ne vrijedi pa se više cijeneknjige i misli koje nismo uspjelishvatiti premda nam ništa ne koriste(osim da se u društvu pohvalimo kakosmo je pročitali). Upravo o tome pišede Botton: „Kad neku knjigu više nerazumijemo, obično zaključimo da jeveoma inteligentna“ 2 . Donosi i pomalošaljiv Montaigneov stav:“Ako u štivunaiđem na težak odlomak, nikad zbog2 Isto, str. 157.njega ne grizem nokte. Napadnem gajedanput ili dvaput pa odustanem (...)Ako mi jedna knjiga dozlogrdi, posegnemza drugom“ 3 .De Botton naizgled piše lako, uhodu ili dok razmišlja o naručivanjučokoladnog mlijeka u nekoj kavani pritomse sjećajući otrova kojeg je 2400godina prije ispio Sokrat. No ne stajena tome, pita se što mu taj filozofov čingovori danas, što iz njega može naučiti.Mudrost vadi iz „tame poredanihknjiga“ na polici i premješta je u danasi ovdje bez bojazni da će ona ostatineshvaćena (zbog toga što je sama posebi jasna i „liječi“ onoga tko se njomekoristi) ali i bez preuzetnih ideja o spašavanjusvijeta.Jednostavnost i jasnoća kod deBottona mi više izgledaju kao čin poniznostinego kao soljenje pameti.Da ne filozofiram dalje.Problemi i njihove „utjehe“Botton uzima Sokrata kao primjerčovjeka koji se zna nositi s neprihvaćenošću.Veliki grčki filozof, optuženda kvari atensko društveno tkivo, da jezakazao u štovanju bogova i da ga trebaušutkati, možda čak i ubiti, ostaje dosljedansebi i svojoj filozofiji. Preispitujućistavove svojih sugrađana i tražećiod njih da misle svojom glavom otkrivamanjkavosti i nelogičnosti općeprihvaćenih„istina“ te radije bira smrt negoslijepo pokoravanje stadu. „U Sokratune treba tražiti savjet o izbjegavanju3 Isto, str. 158.24

M I S L I S A T K A N Esmrtne kazne; trebamo ga doživjeti kaokrajnji primjer očuvanja vjere u razboritostajalište koje je naišlo na nelogičnuoporbu“ 4Epikurova je misao autoru poslužilakao izlaz iz problema novčaneoskudice tj. odnosa prema njemu. Kaoodgovor na pitanje „Što će me usrećiti?“Epikur bi odgovorio da treba znatiuživati u malim stvarima. Dijeli našepotrebe na tri kategorije: prirodne inužne, prirodne i nenužne i neprirodnei nenužne pritom kao lijek za nezadovoljstvoživotom navodi prijateljstvo,slobodu i razmišljanje. Pogrešno bi biloEpikura doživjeti kao nekoga tko tražiužitak pod svaku cijenu. Zapravose radilo o jednom od najumjerenijihfilozofa uopće: „Velikoj kući ni traga.Hrana je bila jednostavna. Epikur jeradije pio vodu nego vino i bio je sasvimzadovoljan večeravši kruh, povrćei šaku maslina“ 5 .Kao način nošenja s frustracijamaautor nije mogao naći bolji primjer odonoga koji nam je ostavio Seneka, velikistoički filozof. Dovoljno je sjetiti seprimjera kojega nam originalno donosestoički filozofi Zenon i Hrizip a navodiga Seneka, a koji je na neki načinpostao opće mjesto u filozofiji, o psukoji zavezan uzicom za kolica može biratislijediti ih ili se otimati. De Bottondonosi Senekine riječi:“Pregolema zlamožemo olakšati samo trpljenjem ipokoravanjem nuždi“ 6 .4 Isto, str. 41.5 Isto, str. 60.6 Isto, str. 110.Michel de Montaigne je čovjek kojije svojedobno postavljao pitanja od kojihsu drugi zazirali ili ih smatrali nepotrebnima.Usudio se stati pred ogledalo(ne bez vica i svijesti o pretjerivanju alibez zluradosti i s intelektualnim poštenjem)i iznijeti javno ono što mu je bilona pameti. De Botton ga navodi kadagovori o neprimjerenosti. Tako donosipoglavlje o seksualnoj neprimjerenostiu kojem Montaigne progovara o stvarimakoje i danas smatramo tabuom, okulturnoj neprimjerenosti donoseći razlikepojedinih kultura i posljedice kojeto sa sobom nosi pri njihovom susretu,o intelektualnoj neprimjerenosti odnosnoo tome što pametni ljudi trebajuznati. De Botton navodi Montaigneovstav:“...našem obrazovanju nije cilj danas učini dobrima i mudrima nego učenima...Nije nas naučilo da tražimo vrlinui da prigrlimo mudrost: utuvilo namje njihovu izvedenicu i etimologiju“ 7 .Arthur Schopenhauer, čovjek kojegasu roditelji „...pri povratku iz šetnjeveć kao šestogodišne dijete zatekli dubokoutonula u očaj“ 8 Bottonu donosirješenje ljubavnih jada. Uzima ga zaprimjer kad govori o slomljenom srcu.Schopenhauerov stav je jasan; ono štose nama čini kao ljubav ili zaljubljenost,ona snaga koja nam nadjača razum ipribližava nas drugoj osobi nije ništadrugo nego „volja za životom“ (Willezum Leben), urođeni nagon da ostanemona životu i razmnožavamo se. I7 Isto, str. 154.8 Isto, str. 172.25

O d r a zzato: „čemu sva ta strka i buka?“ 9 . Ciljvolje za životom nije ni zajedništvo niseksualni užitak ni razumijevanje nizabava nego tek održanje vrste u smisluda nas taj nagon tjera da tražimopartnera koji će nam omogućiti zdravopotomstvo. I to je sve. Prilično pesimističnautjeha, izgleda na prvi pogled aliBotton objašnjava:“Nije nas kanio ubitiu pojam nego lišiti očekivanja kojaizazivaju ogorčenje. Kad nas ljubaviznevjeri, utješit će nas vijest da srećauopće nije ni bila u planu“ 10 . Schopenhauerpak djelomičnu utjehu pronalaziu umjetnosti i bavljenju filozofijom.Zadnje poglavlje u knjizi posvećenoje Friedrichu Nietzscheu i njegovojborbi s poteškoćama u životu. On smatrada su poteškoće poželjne za ljudekoji traže ispunjenje. U trenutku kadnas pritisnu nevolje jači smo i sposobnijiza napredak nego ikad. De Bottontumači:“Ispunjenje ćemo postići budemoli mudro reagirali na poteškoćekoje bi nas mogle slomiti“ 11 . U takvomtrenutku možemo i odustati no to jeonda svojevrsni poraz čovjeka, to je odlikaslabića. I Nietzsche je „težio srećisamo nije vjerovao da ju je moguće postićitako bezbolno“ 12 De Botton donosinjegov stav:“Svi ti načini mišljenjakoji vrijednost stvari procjenjuju premaužitku i boli, tj pratećim i sporednimpojavama, površni su načini miljenjai prostodušnosti koje će svatko tko je9 Isto, str. 186.10 Isto, str. 197.11 Isto, str. 230.12 Isto, str. 233.svjestan stvaralačkih moći i ima umjetničkusvijest podrugljivo prezreti“ 13Umjesto zaključkaKako god gledali na filozofiju (štoje uopće filozofija, čemu služi, brojimoli zube konju?), smatrali je teškomumnom radnjom bez primjene i ikakvesvrhe za naš život ili smiješnom disciplinomdokonih nasljednika imanja, deBotton ne dvoji; poslužimo se filozofijom,posegnimo za njom rukom makarsve do antike i donesimo je u svojdnevni boravak. Ako pritom, u strogomsmislu gdje se filozofija da izrazitisamo kroz nerazumljive mentalnesklopove i shvaćena kao sistematičnaanaliza raznih teorija, ona bude i okrnjena,nema veze, svejedno može unositimalo svjetla u naš život. Kao Sokratu staroj odrpanoj odjeći.· Služi li nam filozofija u svakodnevnomživotu ili se mi njome služimokada se hoćemo pred drugima pohvalitipa citiramo Nietzschea?· Gomilamo li knjige po policama daih drugi vide i da se mi sami osjećamopametno ili iz njih iščitavamoono što nam imaju za reći? Bojimoli se kreativnog nereda?· Pišemo li da bi nas drugi pohvaliliili u tome pronalazimo vlastitoostvarenje?· Cijenimo li više krepost od novogGrand Cherokee-a?13 Isto, str. 233.26

M I S L I S A T K A N EFragmenti Barthesovog licaPaula JurićRoland Barthes je rođen 1915. godine.Školovao se u Sorbonni, zanimajućise za područje gramatike ifilologije. Posvećuje se akademskomradu i nakon toga studira leksikologiju isociologiju. U tom periodu piše eseje zanovine Les lettres nouvelles.U šezdesetima istražuje semiologijui strukturalizam, što će kasnijerezultirati djelom Fragmenti ljubavnogdiskursa. U tom desetljeću postajeetabilirani predavač. Objavljuje svojenajpoznatije djelo, esej The death of theauthor, pod utjecajem dekostrukcijsketeorije Jacquesa Derride. 1977. godinedobiva katedru semiologije na Francuskomsveučilištu.U međuvremenu piše ostala djela uduhu strukturalizma, semiotike, postmodernizmai estetike. Umire 1980.godine od posljedica prometne nesreće.Kad je riječ o Rolandu Barthesu, govorimoo piscu koji nikada nije znao bitistatičan. Njegove riječi bježe, djela sumu neuhvatljiva, pogotovo kad je riječo Fragmentima ljubavnog diskursa. Tunavodi listu fragmenata, izvučenih ili izliterarnih djela ili iz vlastite misli, i nazivaih figurama - gestama zaljubljenogna djelu.Tko je ikad bio zaljubljen, shvatit ćešto je Barthes htio reći kada kaže da jepotreban ljubavni osjećaj da bismo uspostavilifigure. Nitko vas neće tražiti date figure shvatite i nitko vam ih ne možeobjasniti, osim vas samih. Kaže Barthes,ljubavni je diskurs krajnje osamljen. Dakle,ostajete sami sa svojom misli.Zaljubljeni nikada nije subjekt sampo sebi, razumljiv i dostižan. On je prijesvega nerazumljiv, nedostupan metajeziku,potrebit da se o njemu govoriobičnim riječima, krhotinama diskursakoje Barthes naziva figurama. 1 Figuresu prepoznatljive, omeđene kao znakovi,ali ih vidiš kao sliku ili priču, kad godnetko priča o zaljubljenosti, a ti kažeš:Znam, tamo sam već bio. Figure poputOdsutnost, Kvarenje, Tjeskoba, Čekanje,Ispunjenje, Dodiri, Tijelo, Volim-te,Sjedinjenje, izmjenjuju se bez ikakvogredoslijeda. Ovise o slučaju, kaže Barthes.2 Ti ćeš prije iskusiti čekanje negododire, a on je jučer iskusio sjedinjenjeprije ikakve ljubavi. Figure ne pripadajufabuli, nedostižne su ako nisu doživljenei subjekt uvijek ostaje u čekanju, kad sepitaš- Što slijedi?1 Roland Barthes, Fragmenti ljubavnogdiskursa, Naklada Pelago, Zagreb, 2007, str.15.2 Isto, str. 17.27

O d r a zSl. 17. R. BarthesŠto bi jedna knjiga iz 1977. imalazajedničko sa današnjim ljubavnimdiskursom? Ljubav se nije promijenila?Nije ni lice.Bez obzira kroz koju figuru subjektprolazi, uvijek gleda u lice. Čak i kadje objekt u odsutnosti, njegovo lice sepojavljuje imaginarno u mislima, ne dopuštajućisubjektu da ga zaboravi. Što jeslika kad Barthes govori o njoj?Još bolje: Što je lice kada Barthes ilisvaki zaljubljeni govori o njemu? Liceje ono prvo što ti se otkriva. Preko lica,spoznaješ tko ti stoji nasuprot. Lice tiotvara ono beskonačno, složiti će se Levinas.S takvim licem ti možeš raditišto hoćeš, imati ga u mislima, više ga nikadne vidjeti, ne voljeti ga i izbor čestoostaje samo na tvojem diskursu osjećaja.Ako voliš, prihvaćam lice drugoga kaonešto što ti govori, bez potrebe za riječima,ali i dalje ti izmiče, jer je dostižno.Zato je i beskonačno.S tim licem ćeš biti u odnosu.Gledanje lica na duge pruge imaamplitude. Problemi nastaju kad se liceodmakne, kao kad stojiš ispod lampe, abaš tu je najmračnije mjesto. Tome trebaodmak, i kad ga napraviš, vidiš boljusliku. Tada se otvara ono što prije nisividio. Što kad se to lice pojavi u slicikoja ruši? Nije bitno kako i što ruši, jersrušit će tebe i sve tvoje diskurse koje siprošao u svoju ugodnu korist da budešljubljenim licem, kroz Čekanje i Odsutnosti Noć. Barthesu pomaže Wertherovostanje kada vidi Charlottu i Albertakako razgovaraju, nagnuti jedno premadrugom. Werther dobro zna da je Charlotteobećana Albertu… ali mu srsi prolazecijelim tijelom kada je Albert obujmioko vitka struka. 3 I Werther je, kao štosi i ti (ili ja), bio isključen. Ta slika, jednakokao i ono nedostižno i beskonačnolice, ga je istjerala iz kruga bliskosti i onmu više nije pripadao. Ono isto lice postajenepoznato, više nije integrirano utvoje Ja, iako nekad čvrsto smatrano takvim.Ti odjednom nalaziš opis samogsebe pod treće lice, kao lice koje ne govorio sebi niti mu je govor upućen. Toje slika koja tebi čini loše, ali Barthes ćereći- takva slika nije zla, nego jadna slika,jer ona pokazuje drugog uhvaćenogu plitkosti. 4I tada počinje Kvarenje. Barthes ćeto pisati kao Kratkotrajno pojavljivanjeprotu-slike ljubljenog objekta u ljubavnompolju. Zbog neznatnih događaja ili jedvazamjetljivih osobina, subjekt vidi kako selijepa Slika odjednom kvari i ruši. 5 Ovdje3 Isto, str. 121.4 Isto, str. 37.5 Isto, str. 36.28

M I S L I S A T K A N Eupotrebljava figuru mrtvog čovjeka. Onjoš uvijek izgleda kao da je živ, tijela netaknutog,ali bila je tu samo jedna točkicana nosu, koja je prva dala znak. Slikase počinje raspadati. I ništa drugo nijetaknuto, ali slika lica više nije ista. Onolice koje si gledao od početka, ono istokoje je bilo beskonačno, sada ima točkukvarenja. I upadaš u novi diskurs koji teužasava drugi je običan! I on može propasti,i on ima materijalno lice, ne višeono divinizirano, koje ti je imaginarnodolazilo u misli, čak i kad nije bilo blizutebe. Ostaje ti gola činjenica da si seprevario u licu kada si ga zamišljao bezgrešnogi kada si smatrao da je tvoje.Obuzima te živahna začaranost. 6Ne možeš skrenuti pogled, kao paraliziran,ali potpuno budan. Posrijedi jeekstremni teatar, a ti nisi čak ni statist.To nije filozofija, to je ono „Da“ kojeizgovara Chao Chou kad ga pitaju kojaje jedina i posljednja riječ istine. 7 Slikase kvari jedino ako si je vidio, jer imaginarnonema temelj da bi se jednog danazgadilo. Lice koje si vidio, koje ti je ostalou mislima čak i kad je odsutno, onodobiva točkicu na nosu i tek tada vidišda lice više nije živo.6 Isto, str. 1137 Isto, str. 201.Sl. 17b (foto: Boris Vidović)29

O d r a zLice drugoga - neizbježna odgovornostJelena KrilićEmanuel Levinas rodio se u Litvi, uKovnu, 12. siječnja 1906. godine.Umro je u Badnjoj noći 1995. kao mudrifilozof koji je ostavio iza sebe ‘’mrvice’’- mudrost ljubavi - 13 za kojima ćemnogi poslije njega posegnuti kako binahranili svoja filozofska i etička razmišljanjai okrijepili svoje inspiracije.Levinas je mislilac drugoga. Što tozapravo znači? Etika je prije ontologije,prva filozofija. Drugi je ispred mene, jamu ne mogu biti, niti sam mu mjerilo,nisam ja važan nego drugi kojeg susrećemlicem u lice i koji mi izriče zapovijed:Ne ubij! Levinasovo mišljenjestoji nasuprot zapadne filozofije kojaje težila za što većom spoznajom, te uspoznaji i u opojmljivanju stvari vidjelamoćnu i bogatu budućnost. Levinasse protivi ovakvom načinu mišljenja.Lice drugoga ne mogu obuhvatiti,ono, iako poznato, za mene je uvijek iiznova zagonetka koju ne mogu dokučiti.Lice izmiče mojoj moći. Lice drugogaje trag Beskonačnog. Beskonačnije prošao i moram poštivati taj trag. 26Ne mogu obuhvatiti beskonačno jerje Beskonačno. Budući je lice trag Beskonačnog,ni lice ne mogu obuhvatitiniti dokučiti. Ne mogu ga ‘’uhvatiti’’jer lice je ne uhvatljivo. Izmiče mojojspoznaji. Zapravo željeti spoznati1 Usp. Isto str. 48.2 Usp. Isto.znači željeti nasilje. Levinas se služislikom ruke. Ono što ruka čini jesthvatanje. Rukom se hvata i obuhvaća.Tada je predmet u mojoj ruci diomene, moj posjed i imanje nad kojimimam moć. Isti onda postaje mjeriloDrugome. Paradigma mišljenja je rukohvat.Zato čin spoznaje krije u sebičin nasilja. Levinas uvodi pojam odgovornosti.Odgovoran sam za drugogačim se pojavi, pred njim sam dužan,tj. drugi me poziva a ja moram uvijek ispremno odgovoriti –evo me- 37 i to jetemelj Levinasove etike. Nitko još naovakav način nije mislio o etici. Njegovasu se razmišljanja snažno uplelau povijest i tako postala niti kojima ćemnogi prožimati svoju filozofiju, svojarazmišljanja i uvjerenja.Drugoga piše velikim slovom. Tenas potiče da se zapitamo tko je zapravoDrugi. «Apsolutno drugo to jeDrugi». 4Levinas u svome glavnom djeluvidi Drugoga u liku siromaha, udovice,siročeta ali istodobno i u likugospodara koji je pozvan da opravdaosobnu slobodu. 5 Drugi nije ono štoja vidim na njegovu licu, u njegovimočima, nije ono što mislim o njemu,očekujem ili želim od njega. Drugi je3 Usp. Isto.4 Emanuel LEVINAS, Totalitet i beskonačno,IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1976, str. 23.5 Usp. Isto. str. 235.30

M I S L I S A T K A N Edrukčiji. Ne mogu ga svesti na sebe,ne mogu ga shvatiti, ni opojmiti, nijeja, drukčiji je od mene, potpuno se razlikuje.Što više, Levinas naglašava dataj apsolutno Drugi ima prednost predamnom, on je važniji, bolji, naprednijiod mene, jednom riječju Drugi jeiznad mene, nadilazi me. 6 Osoba nasuprotDrugom, je Isti, ja koji susrećemDrugoga.Iz ovih nekoliko teza vidi se suprostavljanjeLevinasove misli zapadnojfilozofiji, koja je najčešće bila ontologija,zapravo svođenje Drugog naIstoga. 7A to znači: ne dopuštam drugomeda bude drugi, ne dopuštam mu dame iznenadi. Želim ga obujmiti svojimznanjem, shvatiti ga svojom spoznajom,pretvoriti u objekt nad kojimimam moć, kojeg poznajem, a timeonda i posjedujem. Tada Isti postajemoćan jer njegova moć raste posjedom,vlašću i bogatstvom. Znanje jemoć! Ono je poput ruke koja obuhvaća,hvata, želi ‘’ščepati’’ predmet i zadržatiga samo za sebe. 8 Zapadna jemudrost shvaćena pojmovima znanja,moći i bogatstva.Levinas se protivi ovakvom shvaćanju,te između Istog i Drugog uvoditermin Beskonačnoga. To je pojamkoji pomaže razumjeti zašto se Dru-6 Usp. Isto.7 Usp. Isto, str. 27.8 Usp. E. LEVINAS, Filozofija i ideja beskonačnoga,prijevod - A. VUČKOVIĆ za potrebestudenata KBF-a Sveučilišta u Splitu,str. 5.goga ne može shvatiti ni spoznati.Nemam pravo niti mogu obuhvatitiBeskonačno. Drugi ispred mene stojikao tuđinac, stranac, pa premda mislimda mi je poznato njegovo lice, onnadilazi svaku ideju koju mogu imatio njemu. On mi je dan i pred njimse osjećam nelagodno, jer me postavljau pitanje. Postavlja u pitanje moju savjesti slobodu. Pred njim sam dužan,kriv, nepravedan. Ovdje se jasno zapažautjecaj Dostojevskog na Levinasovumisao, koji u Braći Karamazovaprovlači ideju osobne krivnje, uvijek iza sve. «I zaista je tako, prijatelju moj,jer čim sam sebe učiniš odgovornim zasve i svakog, uvidjet ćeš da je stvarnotako i da si doista kriv za sve i sva». 9Drugi budi moju uspavanu savjest,uznemiruje moj egoizam koji je navikaosve sebi podvrgavati, moj um kojiželi opredmetiti sve oko sebe, stavljagranice mojem sebeljublju. Ta spoznajami je potrebna za život ako ga želimživjeti etično. 10 Prvi korak prematakvom životu, jest spoznati se nepravednim.Drugi nije moj protivnik. On jemjesto metafizičke istine i neophodanje za moj odnos s Bogom. Tek kadaDrugoga cijenim više negoli samogsebe, on prestaje biti moj suparnikčiju moć moram prisiliti. Postaje punovrijednaosoba koja ima pravo na toda bude priznata kao drugi. 11 Ovakvo9 F. M. DOSTOJEVSKI, Braća Karamazovi,Globus, Zagreb, 2004, str. 349.10 Usp. LEVINAS, Filozofija i ide..., str. 14-15.11 Usp. VUČKOVIĆ, nav.dj., .str. 7.31

O d r a zshvaćanje Drugoga ne smeta mojojslobodi. Naprotiv. Uvećava je. To značida se više ne moram grčevito boriti zaposjed, moć i vlast. Pitanje tko je Drugipodsjeća na pitanje, koje je neki zakonodavacuputio Isusu: «Tko je mojbližnji»? (Lk. 10.30). Drugoga morampriznati, ugostiti ga, pustiti da uđe umoju kuću i donese nemir u nju i umoju uspavanu savjest.Po Levinasu, susret s Drugim događase licem u lice. Lice je najotvorenijidio tijela. Ono neprestano govori.Govori prije bilo kakve izgovorene riječi.Glavna zapovijed koju lice izriče,za Levinasa je: Ne ubij! Nahrani me!Lice je izloženo nasilju jer nije zaštićeno,jer je ogoljeno. Lice Drugoga jemjesto susreta s Beskonačnim. Ono jetrag Beskonačnog. Sam Beskonačnije prošao… Moram poštivati taj trag!Lice izmiče mome posjedu, mojimmoćima. U svojoj epifaniji, osjetilno,još uvijek dohvatljivo, potpuno seopire zadobijanju. 12 Lice me pozivana odgovornost a ne na posjedovanje.Ono se u svojoj pojavnosti opire moćionomu koji ga susreće, a taj otpor jestetički otpor koji je prisutnost Beskonačnoga.13 «Lice se meni nameće a dase ja ne mogu oglušiti o njegov poziv,niti ga zaboraviti, hoću reći – da nemogu prestati da budem odgovoranza njegovu bijedu.» 14 Ono se ne brani,traži moje razumijevanje, mogu ga12 Usp. LEVINAS, Totalitet i besk…, str. 179.13 Usp. LEVINAS, Filozofija i ide..., str. 11.14 Alain FINKIELKRAUT, Mudrost ljubavi,«Zid» Sarajevo, 1997., str. 30.ubiti svojom moći, mogu ne prepoznatiDrugoga, ne prepoznati trag Beskonačnogali ne mogu zanijekati njegovzov. Pred ovakvim licem ne može seostati ravnodušnim, poziva me na žrtvui moj bi odgovor trebao glasit: evome!Pred licem se Drugoga ne možeostati ravnodušnim, jer se u njemu naslućujetrag Boga. Ne možemo vidjetiBoga licem u lice. Njegova slika nije ulicu čovjeka ali jest Njegov trag. Promatratilice Levinasovim okom izazovje slobodi koja može odbaciti lancenavezanosti na vlastite predrasude, navlastita skučena mišljenja, na egoističneplanove.Iz prethodnog govora o Drugom ilicu Drugoga proizlazi zaključak kojije oličenje Levinasove misli a to je:Drugi je moja dužnost i odgovornost.Dužan sam i odgovoran za Drugogaprije nego bilo što učinim. Zapravosama činjenica da Drugi postoji, da jetu ispred mene, čini me odgovornimpred Drugim i za Drugoga. Drugi jemoj gospodar, on mi zapovijeda a jamu moram pristupiti i priznati ga kaotakvog, obraćajući mu se sa ‘’vi’’.Smrt je za Levinasa prisutna samou Drugom i ona zapravo podsjećaIstoga na njegovu odgovornost, zaDrugoga. Za to se traži pozornost.»Biti pažljiv znači priznati vlast Drugog,primiti njegovo zapovijedanjeili, točnije, primiti od njega nalog zazapovijedanje«. 1515 LEVINAS, Totalitet i besk…, str. 161.32

M I S L I S A T K A N EPostoje konkretne životne situacijeu kojima se zaista jasno ocrtava ovakavnačin susreta s Drugim. Kada prosjakpruži svoju ruku prema meni i zatražipomoć pojavljuje se osjećaj krivnjezato što stoji preda mnom i mora tražitikomad kruha od mene. Stidim sešto on prosi. Najradije bih da mi nezahvali, da barem malo operem krivnjusa sebe, krivnju čovječanstva, jeru tom trenutku osjećam da je prosjakiznad mene, da je veći od mene i odsviju onih koji ne prose.I dok se danas sve precizno mjeri,odmjerava, predviđa i planira, računajućina moguću dobit ili gubitak, stojijedno novo mišljenje i razumijevanjeDrugog koje ne može ne dotaći naš životi misli. Odgovornost, davanje, služenje,dužnost, pojmovi su u Levinasovumišljenju koje bismo mogli prevestikao ljubav. On ju jednostavno definira:»Voljeti to je strepiti zbog drugoga,pomoći ga u njegovoj slabosti«. 16 BlizinaDrugoga pruža priliku ‘’ljubavi’’a život po ljubavi dobiva smisao i cilj,tako zapravo Drugi može postati mojaodgovornost i dužnost, koju srcem želimi iskreno joj se radujem.Naše suvremeno doba može se opisatipojmovima kao što su indvidualizam,egoizam, narcizam.! 17 Pojedinacpostaje sebi samome važan, prividnodostatan, čovjek koji je u prvome reduusmjeren prema svome ja a onda prema16 Isto. str. 239.17 Vladimir CVETKOVIĆ, Drama individualizma,Filozofska istraživanja, 10/1990, str.522.drugome. U biti njemu drugi uglavnomsluži kao sredstvo za postizanjeodređenog cilja, ugodno društvo kojeje podvrgnuto njegovim potrebama, ilipak smetnja na putu koja ga sprječavada bude moćan, bogat, slavljen.Jednoga dana, žedan nakon lova,Narcis se nagnuo nad vodu da pije itada ugleda svoju sliku u bistroj vodi,zadivi se ljepoti svoga lica i, omamljennjome, sve se jače zaljubljivao u samogasebe te je prigibajući se vlastitoj slici,pao u vodu i utopio se. 18Promatrajući modernog čovjeka udanašnjem svijetu, mnogobrojne reklame,ponude ‘’darežljivih firmi’’ kojese revno brinu za ljepotu lica, postajemosvjesni koliko postaje važan izgledlica i koliko se vremena i novca trošiza njega. Na životnom putu susrećemomnoga ‘’lica’’ od kojih neka izazovu unama pitanje da li je to uopće lice kojegledam ili se možda ispod debelog slojašminke ili velikih crnih naočala krijesasvim drugo lice? Dobivamo slutnjustraha modernog čovjeka koji kaoda se boji svoga lica. Možda se taj čovjekplaši vlastitog lica, a možda i licadrugoga. Boji se da ga lice nasuprotnjega ne povrijedi. Možda je osamljen,željan ljubavi i pažnje drugoga, kojegnastoji privući svojim ‘’pripitomljenim’’licem. Postoje mnoga i raznovrsnalica. Prolaze svakodnevno kolonenjih pored nas, ali ostaje pitanje imali danas moderni čovjek hrabrosti po-18 Usp. Vojtech ZAMAROVSKY, Bogovi i junaciantičkih mitova, Artesor, Zagreb, 2004.33

O d r a zkazati pravo lice, skinuti maske i dobrotompogledati oči na licu čovjekapokraj sebe? «Svako hoće da pripitomisvoje vlastito lice, da se njime služi kaooružjem, da od njega napravi čarolijuili neprobojnu površinu; svako hoćeda prikrije svoje podlosti iza podmuklostiosmijeha, ili svoje tuge iza radosnogizgleda»! 19 Neki su vrlo uspješnii spretni u tom. Oni manje uspješniodaju dubine svoga bića. Čovjek praviizraze lica i nesvjesno ističe svoje osjećaje,sebe. Baveći se sve više sobom,svojim licem, moderni čovjek postajesuvremeni Narcis, zaljubljenik sebe isvoga lica. Posvećen svojoj slici od kojene može odvojiti pogled, ne vidi licebrata pored sebe, ne vidi lice drugoga,uplakano lice, gladno i žedno, gololice, lice ‘’prosjaka ljubavi’’.Upravo bi Levinasovo razmišljanjemoglo otvoriti vrata izlaska i biti poticaju drugačiji život. Promatranje licanije iskustvo nego izlazak iz sebe, dodirdrugoga bića, to je odnos sasvim suprotanshemi naših uobičajenih odnosa sasvijetom kojega subjekt spoznaje, uživai koristi kao hranu. 20 Nasilno se ponašamokada lice Drugoga želimo spoznati,staviti ga u naše okvire, kada Drugogasusrećemo i promatramo kao objekt.19 Isto.20 Usp. LEVINAS, Nagost svijeta, Hrvatskiradio, Treći program, 65/ 2003, str. 24.Suprotno nasilju jest moja odgovornostii dužnost prema licu i Drugomkojeg prihvaćam s njegovom zapovijedi,ponizno joj se pokoravajući. Tako jelice Drugoga dvaput spasonosno: timešto oslobađa moje ja od sebe; time štoga otrežnjuje od njegove uslužnosti injegove uobraženosti. Lice nije samomjesto koje okuplja nos, čelo, oči, onoje i to, ali svoje pravo značenje dobiva usvojoj otvorenosti prema drugom biću.Možemo komunicirati samo zahvaljujućiodnosu licem u lice, te pritom nezaboravljajući da je drugi ravnopravnisugovornik, a ne spoznato biće, kadabi govorili s robom, govorili bi s namajednakome. 21 Levinas nije bio kršćanin.Bio je Židov. Ipak način njegova razmišljanjao Drugom, licu, Beskonačnom,o odgovornosti i žrtvi približavanas kršćanskom poimanju čovjeka kojise zasniva na temeljnoj zapovjedi ljubaviprema Bogu i bližnjemu. On kaoda indirektno podsjeća kršćane na njihovoblago. »Ljubi svoga bližnjega kaosebe samoga.« (Mt. 22,40) i »A ja vamkažem: Ljubite neprijatelje, molite zaone koji vas progone.« Mt. 5. 44. Levinaspoziva na izlaženje iz sebe a kršćaninvjeruje da sjeme koje ne umre nedonosi ploda. (usp. Iv. 12,24.).21 Isto.34

Neki njemački idealisti u teoriji jezičnostiIvan PuljizM I S L I S A T K A N ESam naslov Neki njemački idealistiu teoriji jezičnosti govori nam da osvim idealistima i njihovim teorijama,ovdje nećemo moći raspravljati. Raspravućemo voditi samo o važnom uidealističkoj koncepciji jezičnosti. Našamisao će biti usmjerena na ona svojstvajezika koja važnost pojma jezika činedrugačijim od važnosti svih drugihprimijećenih i imenovanih pojmova.Naime, ja ću tako parafrazirati mišljenjanjemačkih idealista u svrhu da serasprava vodi o objektivnosti bivstvovanjajezika, Hegelovom opravdanjuzlog govorenja, te pesimizmu ArthuraSchopenhauera.Kantova misao da „stvar ne možemospoznati u sebi“, nije sofizam, a niistina koja znanost i istinu čine upitnom.Ove misli nas upućuju na ograničenostuma umnih bića i našu nemoćda pojam spoznamo apsolutno, jer svakipojam ima izuzetno mnogo svojstava.Međutim, priroda našeg traganjaza spoznajom i brojem činjenica kojesu predmet spoznaje, nameće potrebuutemeljenja spoznaje iz subjektivnog uobjektivno što je za druga umna bićarazumljivo i za komunikaciju potrebno.Pojasnimo to na primjeru spoznajejednog jednostavnog pojma, pojmatočke. Točka po sebi, za pastira u pustinji,je križić ili kružić, nacrtan štapomu pijesku. I to je, za komunikaciju nanjegovom komunikativnom stupnju,dovoljna spoznaja točke. Za one koji sebave proširivanjem spoznaje, ma kakoto proširenje bilo označeno, nije točkapo sebi, nego simbol koji na bit imenovanutočkom ukazuje. Euklid kaže:„Točka je ono što nema dijelove.“ Ali,ni ova definicija točke nije točka posebi, nego osjetilima izražena misaokoja na važnost točke upućuje. Ovamatematička definicija je dovoljnamatematičarima koji razumiju idealnebitnosti matematičkih pojmova, ali nei onima koji se bave teorijom jezika .Stoga smo ponovno na početku, jer niiz ovog primjera nismo iscrpili pojamtočke, već smo samo afirmirali da točkaima mnogo svojstava i odnosa sadrugim točkama, odnosa o kojima semože i treba pitati. No, ovdje je važnoprimijetiti da umnom biću nije moguća,niti je potrebna apsolutna spoznajanekog pojma, ovdje konkretno ,spoznajasvih odnosa sa drugim točkama.Umno biće traga za apsolutnom,35

O d r a zali dohvaća samo dovoljnu spoznaju.Pastiru je tako dovoljno poznavanjeimena i simbola točke, matematičaruidealne važnosti na koju Euklidovadefinicija ukazuje, a onima koji pojamtočke koriste za komunikaciju potrebnaje jezična definicija pojma točke.Svaki pojam s kojim imamo iskustvou jeziku je realno postojeći, netko ga jeprimijetio i imenovao, a dovoljan dokaznjegove egzistencije je provokacijakojom nas tjera da o njemu mislimo,bez obzira koliko jasnu predodžbu onjemu imamo. Nijedan pojam ne poznajemoapsolutno i ne poznajemo svasvojstva koja pojam posjeduje, a samakvaliteta spoznaje nekog pojma se neogleda u broju svojstava koje o pojmupoznajemo nego o relevantnosti tihsvojstava za određivanje odnosa togpojma sa drugim pojmovima s kojimaga stavljamo u određeni odnos. Simbolikojima se u jeziku služimo takonisu pojmovi po sebi, nego jezičnasredstva, alati kojima na idealnu bitnostpojmova ukazujemo i činimo ihprimjerenim za komunikaciju umnihbića sa veoma raznolikim potrebama imoćima komunikacije.Hegel kritizira Kanta i njegovu filozofijukoja je samu sebe onemogućilada dođe do ideje o jeziku u umu, aposljedično tome onda i do slobode uspoznaji jezika u sebi, jer je ograničiospoznaju samo na ono objektivno, naono područje fenomena koji su dostupniprirodnim znanostima - Newtonovafizika npr.Tako onda vrijedi da, ako čovjektreba čestito živjeti morao bi i svijetljudskog druženja s jezikom sa svojestrane biti uman. Želim tako reći dajezik treba biti tako uređen da promičečestitost, a ne da je sprječava. Međutimje li to nužno tako?Polazeći odatle usuditi ću se reći daHegel preuzima Kantovu problematikuu svojoj filozofiji. Ako je primjenimona jezik tada dobivamo ovo - negativnostpovijesnih likova i pojava kojizlim govorenjem participiraju na lošojčinidbi mogu biti shvaćeni kao nužanmoment samoostvarenja apsolute jezičnostipod uvjetom da samoostvarenjeapsolutne jezičnosti definiramo kaobožanstvo. Onda je prema Hegelu, akomi dopustite da izvedem, mudrost uapsolutnom duhu jezika upravo u tomeda on dolazi do sebe tako da najprijeotpušta, a zatim ponovno hvata nerazumnukonačnost govorenja ljudskoguma, te je nadilazi da bi se ponovnoafirmiralo isto i tako u beskonačnost,ali u slabu beskonačnost. Jezik bi konsekventnotada bio lukavstvo uma kojeje ugrađeno u proces božanskog sebeostvarenjau povijesti tako da se božanskou cijeloj povijesnosti ostvaruje kaoapsolutni duh ukidajući u svojem apsolutnomdohvaćanju jezičnosti svakuslučajnu i sebi izvanjsku kontigentnostjezika. Ovdje um svojim lukavstvompostiže nekakvo pomirenje sa zlom, aline osmišljava ljudsku patnju.Pokušajmo to sada još zakuhatipomoću Schopenhauera i njegova pe-36

M I S L I S A T K A N Esimističkog idealizma: on će svakakokrenuti za tim da će zlo smatrati kaosastavni dio jezika u ljudskom govorenjubudući da je čovjek potpao podmateriju, a ako je materija zla onda jei govorenje zlo. Tko se god pozitivnookreće svom jeziku te ga potvrđuje udjelovanju taj stoji u trpljenju i zlomgovorenju koje ne može nadići. Zatosvako opravdanje jezika kao zlog govorenjaide za tim da opravda materiju usvijetu, a to kod njega ne rezultira smislenošćujer: „svijet je pakao u kojem suljudi jedni drugima đavoli divljaci svojimgovorenjem žderu jedni druge, pokornivaraju jedni druge i to se nazivatijekom svijeta, a svijet je poprište mučenihi prestrašenih bića koja opstojesamo tako da zlim govorenjem jednoždere drugo i gdje je svaka zvijer živigrob tisuća drugih a njezino samoodržanjeje lanac tisuća drugih.Ako bismo dozvolili ovakav izvodi uklopili ga u teoriju jezičnosti, ondazlo govorenje u svrhu samoostvarenjaapsolutnog duha jest opravdano i to nesamo opravdano nego i dobro. Idealizambi na ovakav način opravdao i proklamiraozlo govorenje, projicirajući gana apsolutni Um, odnosno božanstvo.Stoga bi bilo sadistički pristati uzovakvu opciju. Jedini pravi put jest njezinoprevladavanje kršćanstvom. Takoje kršćanstvo postavljeno pred zadatakda svojim jezikom izgovara vijest kojaje dalje od konkretnog življenja, da svojimgovorom zastupa stavove koje jedvamože samo održati, da se trudi okojasnoće dobrog govorenja sa sviješću daje krhko i gotovo nemoćno samo činitiono što naviješta. Zato kršćanstvo nijeni jednostavno ni lagano. Treba imatioštro oko za svaki oblik zlog govorenja,hrabrosti ukazati na njega i osvijetliti gariječju, dati glas žrtvama i istodobno neprestanobiti budno na vlastite čine, pazitina sklisko tlo vlastite zaslijepljenostii uvučenosti u zlo govorenje bilo dobrimrazlozima, bilo prešućivanjem, bilo neodgovaranjemljubavlju, praštanjem idobrotom. Krist je i mjera i jasnoća iblagost i dobrota. Sve dok susrećemozlo govorenje oko sebe, odzvanja i pitanjevlastite uvučenosti i zaslijepljenosti.37

O d r a zIstina na IzvoruTonči Matulić, intervjuDanas, u vremenuizrazitediktature relativizma,kada se urušavajusustavi vrijednosti,a čovjekuse podmuklo oduzimanjegovo urođenodostojanstvote ga se doslovno svodi na puko sredstvo,objavljena je knjiga Metamorfoze kulture– Teološko prepoznavanje znakovavremena u ozračju znanstveno tehničkecivilizacije dr. Tončija Matulića,izvanrednoga profesora moralne teologijena KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Knjigaje možemo reći izvanredno djelo kojese bavi aktualnostima vezanima za krucijalnapitanja društvenoga i crkvenogapoimanja svijeta i čovjeka. Knjiga jeprva dobitnica novoutemeljene nagrade„Hrvatska knjiga godine“, a na inicijativuHrvatske poštanske banke i u suradnjis partnerima Hrvatskom radio-televizijom,Maticom hrvatskom te Večernjimlistom.Dr. sc. Tonči Matulić, rođ. 1966., jeiz Postira na Braču i svećenik je Hvarskebiskupije. Nakon završene Nadbiskupijskegimnazije i studija teologije naTeologiji u Splitu KBF-a u Zagrebu, naVisokom institutu za moralnu teologiju„Accademia Alfonsiana“ PapinskogaLateranskog Sveučilišta magistrirao jemoralnu teologiju 1995., a 1998. je položiodoktorat. Profesor je moralne teologijei socijalnoga nauka Crkve ne KBF-uSveučilišta u Zagrebu, gdje živi i radiod 1999. godine. U međuvremenu je biotakođer u dva kratka navrata kapelanu Hvaru i Starome Gradu te župnik uMilni i Selcima na Hvaru. Već niz godinasudjeluje u javnim raspravama o bioetičkimizazovima. Sudjeluje na raznimsimpozijima u Europi te je član međunarodneteološke komisije. Piše o stručnimtemama iz područja bioetike i genetike,objavljuje stručne članke, a objavljenomu je i nekoliko knjiga – Pobačaj. Dramasavjesti (1997.), Bioetika (2001.),Oblikovanje identiteta bioetičke discipline(2006.), Život u ljudskim rukama(2006.), Medicinsko prevrednovanjeetičkih granica (2006.), Bioetički izazovikloniranja čovjeka (2006.) te ovaposljednja Metamorfoze kulture. Teološkoprepoznavanje znakova vremenâu ozračju znanstveno-tehničke civilizacije(2008.) koja je zasigurno krunanjegovog dosadašnjeg rada.Dr. Matuliću! Čestitamo Vam zaprvonagrađenu knjigu i želimo jošmnogo uspjeha u budućem radu! Suočenismo s očitim namjerama nekihdruštvenih miljea da oslabe utjecajCrkve i njenog nauka na pojedincabilo kroz medije ili pomoću nekihdrugih sredstava… Poznavajući povijestCrkve očigledno je opadanje38

S U S R E T U I S T I N IS U S R E T U I S T I N Imoći i utjecaja na društvo od vremenakada je Crkva bila „stup zapadnogdruštva“ do danas kada je možemoreći u nezavidnoj poziciji. Za početakmožete li nam povijesnom kontekstuprikazati kako su se smjenjivale fazeutjecaja Crkve na društvo?Na Vaše pitanje je teško dati jedansintetički odgovor, jer prikaz povijesnograzvoja odnosa Crkve i društvazahtijeva mnogo više od pukih konstatacija.Istina jest da u posljednjihnekoliko stoljeća zapadnjačko društvoprolazi kroz takozvani povijesni processekularizacije koji se u našim današnjimočima otkriva kao odvajanje Crkveod svjetovnoga. Pod pojmom svjetovnogamisli se na stvarnosti koje supo Božjem naumu opskrbljene zakonitomautonomijom, a kako to naučavaDrugi vatikanski koncil. U tom smisluodvajanje Crkve od svjetovnoga sekatkada tamči kao odvajanje Crkve oddržave, odvajanje vjerskog od čisto političkogili odvajanje duhovne i crkveneod svjetovne i državne vlasti. U svjetlunauka Drugoga vatikanskog koncila toodvajanje nije prokletstvo, nego je onospasonosno, jer je omogućilo da Crkvau novim povijesnim okolnostima ponovnootkrije samu sebe, tj. vlastito dostojanstvoi vlastito poslanje u svjetludinamike božanke objave. Nije došlosamo do drugačijeg razumijevanja odnosaCrkve i svijeta, nego je došlo i dodrugačijeg samorazumijevanja Crkvena temelju kojega je onda i mogao nastatizaokret u crkvenom odnosu premasvijetu, dakako zaokret nabolje. Istina,povijesni proces odvajanja nije bio jednostavan,a niti je bio lišen nesporazuma,a katkada i sukoba. No, danas namje posve postalo jasno da glavnu poluguu naviještanju i širenju Radosne Vijestiviše ne čine ni država, ni svjetovani vladari,ni politika, ni civilno pravo, negoživo i zauzeto osobno svjedočenje vjereu svijetu. Nikakvo čudo onda da mnogimudri teološki analitičari smatraju događajKoncila duhovskim događajemčiji se učinci mjere teološkim pojmomobraćenja. Ako Vam se čini da je Crkvau sadašnjem povijesnom trenutkuu nezavidnom položaju, onda bih seusudio reći da takva ocjena počiva napredkoncilskom iskustvu Crkve. Jer,Koncil je pozvao Crkvu da svoj utjecaju društvu vrši preko vjernika koji svojimživotom i djelovanjem daju živo izauzeto osobno svjedočanstvo vjere.Umjesto evangelizacije velikih i neosobnihdruštvenih organizama Koncilje Crkvu pozvao na zauzetu i neumornuevangelizaciju ljudske osobe.U knjizi ste posvetili dosta prostorakako bi objasnili da je sadašnjostopterećena djelovanjem sofisticiranihoblika porobljavanja čovjeka ustilove života bez duše i duha… Možeteli nam tu tvrdnju malo približiti,odnosno konkretizirati kako bi namti oblici takoreći postali vidljiviji?Evo jednog načelnog, ali za nasvjernike bitnog primjera koji priličnodobro dočarava problem iz Vašegpitanja. Primjerice, odvajanje vjere odosobnoga svjedočanstva, a što se skri-39

O d r a zva iza često ponavljane sintagme da jevjera u suvremenom društvu privatnastvar. Valja napomenuti da vjera nikadanije bila privatna stvar. Vjera je uvijekbila i ostala osobna stvar. Papagajskoponavljanje tvrdnje da je vjera privatnastvar stvorilo je neprihvatljivu podjelu,a to znači pravu šizmu, u samome vjernikukoji, živeći i radeći u svjetovnomesvijetu, dakle svijetu koji je takav poBožjem naumu, ili ne zna ili nije u stanjudosljedno živjeti i djelovati u skladusa zahtjevima osobne vjere. Mnogimisle da se vjera samo svjedoči nanačin pohađanja nedjeljne euharistije,a da se život i rad u profesionalnom životuodvija neovisno od vjere, odnosnoneovisno od živog i zauzetog osobnogsvjedočanstva vjere, jer se u javnimdruštvenim sferama ponavlja besmislenakrilatica da je vjera privatna stvar.To ne samo da nije točno, nego kudikamoviše stvara procjepe u vjernicimakoji svoje djelatnosti u svijetu obavljajuna način i pod uvjetima koje namećeodređena profesija. To nije problem, jerprofesiju valja obavljati profesionalno.No, problem nastaja kad vjernik praviustupke na štetu osobnoga svjedočenjavjere u određenoj djelatnosti, a kojese događa kroz podmuklo, ali stvarnozarobljavanje kršćanske duše na načinda, primjerice, ona postane zadovoljnasamo s prigodničarskim božićnim domjenkom,a sve ostalo se u određenojdjelatnosti prepušta na milost i nemilostlogikama tehničke učinkovitosti,ekonomske koristoljubivosti i tržišnognatjecanja. Mnogi vjernici ne uviđajuili možda radije nisu dovoljno poučenio tome što znači unositi kršćanskudušu u neku djelatnost ili profesiju usvijetu. Zbog toga mnoge djelatnostiu svijetu ostaju bez kršćanske duše. Akršćanska duša je satkana od ljubaviprema Bogu, sebi i bližnjemu, od milosrđa,oprosta, pravde, poštenja i socijaneosjetljivosti, od odgovornosti,razboritosti, solidarnosti i transparentnosti.Unijeti kršćansku dušu u određenudjelatnost znači tu istu djelatnostoživljavati i prakticirati pomoću navedenihi njima sličnih vrijednosti. Mnogisu uvjereni da ljudske djelatnosti usvijetu imaju neku svoju vlastitu dušu.To je točno, ali uz napomenu da se taduša danas otkriva kroz skrivene logikesebičnosti, koristoljubivosti i učinkovitosti.Stoga unošenje kršćanske dušeu pojedine djelatnosti u svijetu značiunošenje zdravog duha i pravih lijekovaprotiv pošasti spomenutih oboljenja.Tkogod smatra da stvari moraju bititakve kakve jesu ne uviđa bit problema,jer se iza spomenitih logika skriva čovjekovavolja za moć, za vladanjem, zaiskorištavanjem, za manipuliranjem, ato je jednostavno neprihvatljivo iz kršćanskeperspektive. Knjiga je posvećenaupravo raskrinkavanju tih i takvihskrivenih logika u nekim suvremenimdjelatnostima i mentalitetima, nastojećiotkriti i pokazati što se zapravo krijeiza velikih i često općeprihvaćenih parolau suvremenom društvu.U ovom dobu znanstveno-tehničkecivilizacije dosta se govori o demo-40

S U S R E T U I S T I N Ikraciji, o slobodi mišljenja, o pravimadrugoga… No, ako bolje promislimozar ne dolazimo do zaključka da tosve vodi u ekstremni liberalizam gdjeviše nema fiksiranih, stalnih, univerzalnihmoralnih normi?!Umjesto ekstremnog liberalizmaradije bih upotrijebio pojam ekskluzivnoghumanizma. Liberalizam jekompleksan fenomen i dosad nam jepostalo jasno da on, već prema raznimpridjevskim inačicama, često označavai sve i svašta. Nasuprot tome glavniproblem vidim u pojavi ekskluzivnoghumanizma, a to je humanizam koji seželi potvrđivati i stvarno se potvrđujebez Boga, bez osjećaja transcendencije,bez svijesti o načelu apsolutne bezvjetnostikoja se, nota bene, kao takva nitine može temeljiti na čovjeku kao stvorenju,a to znači na kontingentnome ipropadljivome biću. Načelo apsolutnebezuvjetnosti može se temeljiti samona onome što je po sebi apsolutno, ato je jedino Bog. Vladavina ekskluzivnoghumanizma je, dakako, posljedicasekularizma, a čija unutrašnja dinamikaotkriva da je mjesto Boga zauzeočovjek, da je mjesto transcendencijezauzeo imanentizam, da je mjesto integralnoghumanizma zauzeo ekskluzivnihumanizam i, konačno, da jemjesto načela apsolutne bezuvjetnostizazeo subjektivizam ukorijenjen u radikalnomindividualizmu. Vjerniku senameće pitanje živimo li mi doista usvijetu koji je premrežen takvim izopačenostimasekularizma, a u kojemusu, primjerice, još uvijek neke crkvenesvetkovine i državni blagdani? Oodgovoru na to pitanje ovisi naše temeljnorazumijevanje svijeta u kojemuživimo i djelujemo, ali i naše temeljnorazumijevanje uvjeta i mogućnosti djelovanjau takvome svijetu. Jer, Crkva sena Koncilu obvezala na dijalog sa svijetom,a ne za osudu i odbacivanje svijeta,budući da i sama Crkva živi i djeluje utom istom svijetu. Slijedom toga valjareći da se rješenje suvremenih duhovnihi moralnih izuzetno bremenitihproblema, a na što aludira Vaše pitanje,ne nalazi u osudama svijeta. Valjatakođer reći da se isto tako ne nalaziu dodvoravanju tome svijetu radi nekeosobne ili institucionalne koristi i probitka.Rješenje se nalazi u marljivomi, dakako, mukotrpnom ozdravljanju ispašavanju toga svijeta. Ozdravljanje ispašavanje toga jedinog i svima namzajedničkog svijeta moguće je samopomoću rađanja duhovnih i moralnihpolodova evanđeoskog obraćenja, ato za konkretnog vjernika znači da usvoju djelatnost i profesiju unosi bitnesastojke kršćanske duše. Vika, galama,osuđivanje i protivljenje svijetu mogusamo pogoršati stanje. Samozatajno,marljivo i svakodnevno sijanje sjemenaevađeoskog obraćenja zasigurno ćeuroditi plodovima spasenja i ozdravljenjadanašnjega svijeta ogrezlog uekskluzivnom humanizmu. Sve drugodržim da doprinosi produžavanju sekularističkeagonije koja može dovestido još većih zaoštravanja stavova i odlukau odnosu na autentično kršćanskosvjedočenje u svijetu. No, to više neće41

O d r a zbiti problem svijeta, nego problem kršćanskognesnalaženja u svijetu.U većini Vaših bioetičkih promišljanjamože se zamijetiti kako je„epicentar“ svih problema ateizam snjegovim recentnim metamorfozama…Na koji način ateizam utječe nasvijest današnjeg društva te koji su tofenomeni produkti ateizma koji prijetedanašnjem čovjeku?Vaše pitanje se logički nadovezujena moj prehodni odgovor. U njemusam Vam pokušao objasniti dubinskupozadinu problema kojeg ste istaknuliu Vašem ranijem pitanju s riječima daviše nema fiksiranih, stalnih, univerzalnihmoralnih normâ. Ima ih, itekakoih ima, samo što pritom valja imati naumu činjenicu da se svijet u kojemuživimo, misleći pritom poglavito nazapadnjački svijet, potvrđuje sekularistički,a ne teološki. Potvrđivanje suvremenogasvijeta na osnovama ideologijesekularizma razotkriva vladavinuimanentističke metafizike, a to značimetafizike bez ikakve ideje Boga kaotvorca svijeta. Ideologija sekularizmatako proizvodi ne samo ono što zovemopojmom bioetičkih izazova, negojoš prije toga proizvodi antropološkirasap, a to istovremeno podrazumijevagubitak jedne zajedniče ontološke vizijeljudske osobe i pojavu različitih, anerijetko i relativističkih vizija ljudskeosobe. No, antropološki rasap nije nastaosam od sebe. I on ima svoje uzrokeu nečemu drugom, a to je upravoobračun sa svakom metafizikom kojapriznaje i temelji se u realnoj transcendencijičovjeka i svijeta, to jest u idejiradikalne ovisnosti čovjeka i svijeta oBogu. Prema tome, suvremeni bioetičkiizazovi nisu nastali kao spor okoukusa, kao estetsko razilaženje oko efemernihproblema, nego su nastali kaorezultat povijesnog hoda zapadnjačkeemancipacije čovjeka od božanskogautoriteta koji je jedini kadar garantiratitranscendenciju, neprolaznost,apsolutnu bezuvjetnost i radikalnuovisnost. Kad je izvršen obračun s kršćanskimpoimanjem svetosti života,onda je na to mjesto mogla trijumfalnonastupiti ideja kvalitete života. Nijeproblem ideja kvalitete života, nego tuproblem predstavlja njoj podvučenaideja da se vrijednost ljudskoga životasmije mjeriti subjektivističkim, zdravstvenim,socijalnim, ekonomskim, političkimi pravnim kriterijima. Kad seodbacuje Boga kao jedinog gospodaraživota i smrti, kad se niječe Boga kojije jedini izvor i temelj svetosti, uključujućii svetost ljudskoga života, tada sveopcije postaju otvorene. Neke opcije suu zapadnjačkim društvima već poprimilekonkretne političke i pravne odluke.Primjerice, ozakonjenje namjernogpobačaja, a to znači namjernogubojstva nevinog ljudskog bića, direktnaje posljedica prije spomenutog ekskluzivnoghumanizma za kojega samrekao da se korijeni u ideologiji sekularizma,a koja sa svoje strane izričitoili prešutno zagovara ateizam. U knjizisam nastojao pokazati da se novovjekovniuglavnom bojovni ateizam pre-42

S U S R E T U I S T I N Iobrazio danas u kriptoateizam, kojemunije uvijek lako utvrditi granice, ali neprvotno na društvenom, nego na osobnomplanu. Odgovori na Vaša prva dvapitanja mogu donekle poslužiti kaoodređeno tumačenje smisla i značenjakriptoateizma. Naime, kriptoateizamje fenomen koji pokazuje i dokazujetko ima glavnu i zadnju riječ u društvukad smo suočeni s raznim bioetičkim,bračnim, obiteljskim, seksualnim,ekonomskim, tržišnim, financijskim,sindikalnim i inim drugim izazovimai dilemama. Sve to upućuje na zaključakda suvremeni svijet valja započetimijenjati iznutra, valja ga započeti liječitii spašavati pomoću evanđeoskepreobrazbe, a ne samo pomoću vanjskebuke i neslaganja, dok se istovremenootkriva porazna činjenica da se logikakriptoateizma uselila u duše samihvjernika.Veoma aktualna tema na bioetičkompolju koja se nameće svojom bitnošćui alarmantnošću jest sraz, bojantropocentrizma i biocentrizma. Usvojoj knjizi „Metamorfoze kulture“vi primjećujete tzv. „hajkački pohodbiocentrizma protiv antropocentrizma“gdje nisu isključene ni naznakemizantropije! Ovo je više nego indikativnačinjenica, pa možete li čitateljstvupojasniti o čemu se tu zapravoradi?!Sraz između ideje antropocentrizmai biocentirzma predstavlja jednuod neposrednih posljedica djelovanjaekskluzivnog humanizma koji je u tomsegmentu poduzeo radnje na totalnomizjednačavanju svih oblika života uprirodi. Apsolutni egalitarizam u prirodnomsvijetu života nastoji obezvrijeditispecifično ljudski život na načinisticanja životinjskih prava, ali i pravapojedinih ekosustava. Nema nikakvesumnje da u svjetlu suvremene biblijsketeologije stvaranja i životinjski ibiljni svijet imaju vrijednost u sebi. Tonije sporno. Sporno je to da se upravo ukršćanstvu pronalazi glavnog krivca zasuvremenu sveprisutnu ekološku krizu,jer da je kršćanstvo postavilo čovjekaiznad svih ostalih živih bića kao vladarai gospodara. U tom smislu neke radikalnevarijante biocentrizma smatrajunužnim obračun s kršćanskom slikomčovjeka da bi se pronašao izlaz izsuvremene sveprisutne ekološke krize.Međutim, te radikalne varijante biocentrizmasu promašile i još uvijek promašujumetu, budući da ako kršćanstvopoznaje ijedan centrizam, onda je tosamo teocentrizam. Antropocentrizamkojega radikalni biocentrizmi kritizirajuuopće nije kršćanski, iako je moždau početku bio nadahnut kršćanskimpoimanjem čovjeka, nego je to izvornonovovjekovni antropocentrizamkoji se hranio na idejama kartezijanskeparadigme. Ta paradigma je doprinijelatotalnom obezvrjeđivanju prirode iprirodnoga svijeta života, a u korist apsolutnomgospodstvu čovjeka nad živomi neživom prirodom, jer je čovjekshvaćen kao jedino misleće biće i kaotakvo da jedino ima vrijednost u sebi.Božje stvaranje čovjeka i poslanje u43

O d r a zsvijet ne podrazumijeva nikakav mandatčovjekovog apsolutnog gospodstvanad stvorenjem, živim i neživim, negopodrazumijeva odgovornu brigu i suživot,budući da čovjek za svoje djelovanjei ponašanje u svijetu od početkaodgovara samome Bogu koji ga jestvorio i postavio u svijet da ga čuva,njeguje, usavršava i unaprjeđuje na svojukorist i na korist svih drugih stvorenja.Prema tome, obračun s idejom antropocentrizmakao lošom kršćanskompodlogom koja je skrivila suvremenusveprisutnu ekološku krizu predstavljane samo otvoreno iskazivanje neprijateljstvaprema kršćanstvu, negopredstavlja također promašeni pristupu traženju pravih uzroka suvremeneekološke krize. Dok je neprijateljstvoprema kršćanstvu razumljivo, jer namje to već Gospodin u evanđeljima prorekao,dotle istraživanje pravih uzrokaekološke krize treba krenuti upravo odkritike radikalnog biocentrizma kojiiza sebe vješto skriva radikalnu emancipacijučovjeka od Boga. Posljedično,umjesto biocentričkih preporuka daje čovjeku bolje pasti travu, nego jestiukusno životinjsko meso, teologija jepozvana na radikalnu kritiku apsolutneemanciapcije čovjeka od Boga koja jenas je dovela do otvorenih prijetnji odsamouništenja i tako nas stavila na samrub provalije nad kojom se više ne videdobro i jasno mogućnosti preživljavanjabudućih generacija. Kad se izgubismisao Boga iščezava i smisao stvorenja.Samo autentično kršćanstvo je kadroponuditi rješenje i smjerove izlaskaiz suvremene ekološke krize, jer jedinoono priznaje da čovjek nije apsolutnigospodar života i prirode.Intrigantna, a usudim se reći i iritantnačinjenica je da u današnjemmoralnom nauku imamo različitihkoncepcija i interpretacija prirodnogmoralnog zakona, a po svemu sudećis vrlo sumnjivim ciljevima gdje naprvo mjesto „iskaču“ utilitarizam islični vidovi društva, svijeta, života!Također smo suočeni s razlikom izmeđuautonomije morala i etike vjerekoju Vi na primjeren način uočavate,analizirate i razrađujete u svome posljednjemdjelu! Možete li nam pojasnitinavedenu problematiku te ponuditiadekvatno rješenje za ovakveprepreke?!Prvi dio Vašeg pitanja i ne odgovarabaš istini. Nikada nije postojalasamo jedna koncepcija i interpretacijanaravnoga moralnog zakona. Problemna kojega Vaše pitanje aludira svojeglavno ishodište nema u koncepcijamai interpretacijama naravnoga moralnogzakona, nego ga ima u generalnomnapuštanju koncepcije naravnog moralnogzakona u suvremenoj filozofijii etičkoj teoriji. I dok Crkva i njezinateologija s punim pravom inzistirajuna konceptu naravnoga moralnog zakona,kao na objektivno spoznatljivoji univerzalno obvezujućoj činjenici ukontekstu utvrđivanja moralno dobrogdjelovanja i moralno ispravnog ponašanja,dotle u suvremenom sekularnomdruštvu, a pod snažnim utjecajem ra-44

S U S R E T U I S T I N Idikalno individualističkih koncepcijaetičkih teorija, ne nailazimo na dobroi kvalitetno informirane sugovornike, anerijetko nailazimo i na neprijateljskinastrojene buntovnike koji navodnounaprijed znaju odgovore Crkve i njezineteologije na goruća etička i bioetičkapitanja današnjice. Drugi dio Vašegpitanja upućuje na problem i našegkršćanskog i teološkog napredovanja uspoznaji moralne istine. Naime, u modernom,a posebno u postmodernomdobu pitanje o autonomiji se preobrazilou pitanje biti-ili-ne-biti. Postkoncilskakatolička moralna teologija nijemogla ostati postrance i mirno promatratiopadanje eklezijalno življenei prakticirane vjere, a posebno u pitanjimamoralnog života vjernika na svedelikatnijim i utoliko kontroverznijimpodručjima seksualnog, bračnog, obiteljskogi odgojnog života. Tome danastreba nadodati užarena kontrovreznapitanja iz nekih domena kliničke liječničkeprakse, znanstvenoistraživačkedjelatnosti na područjima medicinskih,biologijskih i informatičkih znanosti,a posebno još iz domena genetičkogainženjerstva i biokibernetike. Sve tepojave su snažno utjecale i još uvijekutječu na ogromno dinamiziranje etičkogi danas bioetičkog promišljanja, ašto uvelike otkriva dvije stvari. S jednestrane otkriva nepostojanje jednezajedničke vizije dobroga života udruštvu. To znači da ne postoji jednozajedničko polazište, primjerice jednakoncepcija naravnog moralnog zakona,u kontekstu vrednovanja određenihponašanja i djelovanja u suvremenomdruštvu. Nije pretjerano reći da je jošjedino ostala Crkva kao dosljedna zagovornicai zastupnica naravnoga moralnogzakona kao koncepta u skladus kojim bi trebalo rješavati suvremenemoralne kontroverze. S druge, pak,strane otkriva potrebu da se to uvelikekaotično stanje zakoči u daljnjem uzimanjunovih žrtava i među samim vjernicimakoji su svakodnevno izloženivjetrometini različitih etičkih pogledai moralnih stavova. Naravno, opadanjeeklezijalno življene i prakticirane vjerečesto se povezuje s komentarom daCrkva, uvjetno govoreći, ne umije izaćina kraj s naglašenom sviješću o slobodi,to jest s temeljnim pravom svakogpojedinca, uključujući i vjernika, nasamoodređenje. To je pravo neraskidivopovezano s teološkomoralnimnačelom koje kaže da je osobna savjestzadnja subjektivna norma djelovanja. Itu nema ničeg spornog. Međutim, tonačelo je opet neraskidivo povezanos drugim teološkomoralnim načelomkoje kaže da osobnu savjest valja odgajatii oblikovati prema objektivnimkriterijima. Stoga Crkva i njezina teologijanastoje u skladu s vlastitom koncepcijomnaravnog moralnog zakona,kojega smatraju podlogom objektivnogamoralnog reda i utoliko izvoromobjektivnih kriterija, iznositi smjernicei nadahnuća za odgoj savjesti u svrhuoblikovanja informiranog suda osobnesavjesti. Ta zadaća nipošto nije laka, aline u smislu načelnog razlikovanja dobrai zla, nego u smislu adekvatnog i45

O d r a zuvjerljivog obrazloženja pojedinačnemoralne norme za konkretno djelovanjei ponašanje u konkretnim okolnostima.Tu se često susreće s velikimotporom. Ta činjenica potvrđuje daživimo u drugačijem svijetu od dojučerašnjegsvijeta. To opet ukazuje napotrebu kritičkog redimenzioniranjaslijepe poslušnosti u korist angažiraneposlušnosti prema objektivnoj i obvezujućojistini.U veoma širokim razmjerima uočenje procjep između teorijske etikei stvarnoga života! Nalazimo se predproblemom implementacije teorijskeetike u naš život te dolazimo do zaključkada u ovome slučaju teorijskaetika postaje sama sebi svrhom?Rekao bih da je to samo dojam, ane stvarna činjenica. Vaše prethodnopitanje je smisleno pokazalo, iako mojodgovor možda nije kvalitetno dokazao,koliko je važna i bitna etička teorija,a to je temeljno tumačenje i razumijevanje,ljudskog djelovanja i ponašanjaukoliko je specifično ljudsko, aonda u kršćanskom kontekstu ukolikoje i specifično kršćansko. Prema tome,ljudsko i kršćansko djelovanje nikadne implementira u konkretni životetičku teoriju, jer etička teorija nije nizamišljena za praktičku implementaciju.U konkretni život se implementirakonkretno djelovanje i ponašanje.Zapravo konkretni život jest satkanod nepreglednog mnoštva konkretnihdjelovanja i ponašanja. No, da bi pojedinacdjelovao dobro, da bi djelovaoispravno, on treba znati kako trebadjelovati, kako se treba ponašati. On,nadalje, treba znati što je dobro, a štozlo. On treba imati razvijenu rasudnumoć u razlikovanju dobra i zla, ispravnogod neispravnog. Zadaća je etičketeorije da rasvijetli, da protumači, daobrazloži, da iznese argumente u prilogovoga, a protov onoga djelovanja.Ako se stječe dojam da teorijska etikapostaje samoj sebi svrha, a s čime bihse donekle složio, onda to potkrjepljujemoje opaske iz ranijeg odgovora, naimeda etička teorija treba imati takvusadržajnu i metodološku konfiguracijukoja omogućava prodor u pameti i srcapojedinaca, a to će moći samo ondakada jezik i pristup etičke teorije uzimajuozbiljno i dosljedno konkretnoegzistencijalno iskustvo onih kojimase obraća. To je problem istovremenostietičke teorije i konkretnoga životapojedinaca. Ako etička teorija nudiodgovore na određena pitanja, a teodgovore malo tko percipira ozbiljnoili tek rijetke uspijeva dirnuti u samudušu, tada se slažem s Vama da je problemu etičkoj teoriji, odnosno u njezinojneistovremenosti sa konkretnimi stvarnim životom. No, ni ta činjenicane čini etičku teoriju suvišnom, negoje samo razotkriva u njezinoj zastrajelosti,to jest u njezinoj zakočenosti namentalni sklop jedne povijesne epohekoja je nepovratno nestala ili jednogasvijeta koji se je stubukom izmijenio.To dokazuje da se i etička teorija trebarazvijati i usavršavati. Ona treba pratitikonkretni život ljudi u konkretnim eg-46

S U S R E T U I S T I N Izistencijalnim okolnostima. Naravno,to nisu uvjeti opravdanja etičke teorijekao takve, nego samo uvjeti opravdanjanjezine konkretne egzistencijalne važnostii bitnosti.Veoma je uočljiva metoda kojukoristite u svome posljednjemu djelu!Naime, radi se o efikasnoj metodiu suvremenoj etičkoj znanosti gdjese više ne ide apologetskom isključivošćui negativnim stavom premaproblemu, nego se zadanom problemupristupa sustavno i pozitivnommetodom gdje se očigledno zrcali svanedosljednost i pogubnost određenogzastranjenja (konkretno etičkogrelativizma). Možete li nam reći parriječi o toj metodi?Metoda je kompozitum dvaju zakonitihpristupa u teologiji uopće.Jedan pristup je iskustvo općenito tekršćansko iskustvo stvarnosti posebno.Drugi pristup je istraživanje povijesnogarazvoja i oblikovanja tog iskustva.Iskustvo i povijest, odnosno konkretnokršćansko iskustvo i kompleks povijesnogsvjedočenja kršćanske vjere tvoredvoje bitne sastavnice ili komponenteprimijenjene metode u spomenutojknjizi. Ukratko, polazeći od konkretnogiskustva života u suvremenosti,polazeći također od konkretnog iskustvakršćanskog svjedočenja ili nesvjedočenjau suvremenosti, a imajući predsobom određenu viziju povijesnog razvojai oblikovanja naše zapadnjače civilizacijeu kojoj je kršćanstvo ugradilosebe, mogao sam prepoznavati i kritičkiprosuđivati povijesne preobrazbekoje su se dogodile, a čije posljedice suugrađene u svijest i savjest suvremenogačovjeka. Te posljedice tvore sukussuvremenoga, uvjetno rečeno, svjetonazorai one su samo posljedice iz povijesneperspektive, dok iz perspektivesuvremenosti one tvore vrijednosnusupstanciju samorazumijevanja čovjeka.U tom postupku je bilo moguće, aimajući kao trajnu podlogu pastoralnukonstituciju Gaudium et spes o Crkvi usuvremenom svijetu, otkrivati mnoštvopozitivnih elemenata, ali i mnogenegativne elemente i zastranjenja. Prijateljskistav prema svijetu, u smislusvijeta ljudi ili civilizacije, omogućiloje zapodijevanje dijaloga sa svijetom,a ne jednostranu osudu svijeta, te jepomoglo u svestranijem prepoznavanjuznakova Božje nazočnosti u svijetuizrazito dinamičkih procesa.Dosadašnjim razmatranjem ovihaktualnih tema dolazimo do zaključkada se današnji čovjek nalazi izmeđudvije suprotstavljene strane, izmeđudva svijeta- onoga sekulariziranogakojega poglavito nameće zapadniblok te svijeta kojega zagovora Crkvai njen nauk. Pojedincu zasigurno nijelagano, no kako i na koji se način čovjekdanašnjice može oduprijeti te štoviše neutralizirati taj utjecaj diktaturerelativizma kako bi zaštitio sebe isvoje bližnje?Ne bih se složio s Vama. Ne postojedvije strane, u smislu dva svijeta, jedandobar, a drugi loš. Postoji samo jedan47

O d r a zjedini svijet, ovaj naš zajednički svijetkojega je Bog tako i toliko ljubio daje dao svoga Sina Jedinorođenca da sesvijet po njemu spasi. Čini mi se nakraju da se nismo baš dobro razumijeli.Ponavljam, ne postoje dva svijeta,nego samo jedan svijet. Crkva je u svijetu,kao što smo Vi i ja u tom istomsvijetu. Kad se bježi od tog svijetaonda se taj bijeg može shvatiti samokao bijeg od osobne odgovornosti ilibijeg od kršćanske odgovornosti zaspašavanje i ozdravljanje toga jedinogasvijeta. Crkva nije niti paralelnisvijet, a niti je jedan nadsvijet poredovog iskvarenoga i prokletoga svijetakoji nas okružuje. To je klasični maniheističkistav. To je teološki neodrživo.No, zajedno s tim dolazimo do poantecijelog našeg razgovora, a usudio bihse reći i do poante cjelokupnog našegkršćanskog svjedočenja u suvremenomedobu. Ne biti od svijeta ne znači neimati nikakve veze sa svijetom. Svijetje jedan. Vjernik živi i djeluje u svijetu,a da istovremeno nije od svijeta.Ne biti od svijeta znači ne slijediti zavodiljvostimaterijalizma, hedonizma,egoizma, konzumerizma, individualizma,relativizma, karijerizma, dvoličnostii konformizma. To su pojmovikoji skrivaju raznovrsne i sofisticiraneoblike podmuklog utjecaja i djelovanjazla u našoj suvremenoj zapadnjačkojcivilizaciji. Vjernik je, ipak, poslan bašu taj i takav svijet kojega treba svojimživotom, svojim djelovanjem, svojimsvjedočenjem spašavati i ozdravljati odnavedenih zavodljivosti zla. Tko je uostalomkadar povući točnu crtu izmeđutakozvanih dviju strana i utvrditigdje spomenute zle zavodljivosti počinju,a gdje završavaju? Nažalost, onesu posvuda, jer se tiču svakog čovjeka,i vjernika i nevjernika. Njih ima i udušama mnogih deklariranih vjernika.Crkvu je naš Gospodin poslao u svijetda uz stalnu pomoć Duha Svetoga nastavidjelo spasenja svijeta, ponavljam,jednoga jedinog svijeta, a ne da stvaralažne dojmove o postojanju nekog paralelnogsvijeta u kojemu ćemo se sviosijećati dobro i spašeno, ali ne zatojer zračimo božanskim i evanđeoskimživotom, nego samo zato jer to možemodokazati nekom papirnatom potvrdom.Kršćanstvo je život. Do danassmo već toliko naučili da predmodernakršćanska civilizacija nije nestala samozbog takozvanih vanjskih ili modernihneprijatelja, nego je kudikamo više nestalazbog unutrašnjih ili retrogradnihneprijatelja, to jest zbog onih koji suzloupotrebljavali kršćansko ime, a nisudavali nikakvo svjedočanstvo autentičnogakršćanskog života. Gospodinje Crkvu opskrbio svim božanskim ievanđeoskim sredstvima za spašavanjesvijeta. Gospodin je Crkvu poslao usvijet, kojega je on svojom žrtvom nakrižu spasio i otkupio, da u njega unosibožanske i evanđeoske vrijednosti itako ga spašava. U tom smislu želimodgovoriti na drugi dio Vašeg pitanjariječima da se svaki vjernik relativnolako može oduprijeti zavodiljvostimazla suvremenoga svijeta, jer za to postojisamo jedan kršćanski preduvjet.48

S U S R E T U I S T I N ITo je evanđeoska preobrazba. Tu stojimoili padamo. Tertium non datur.Konačno, u djelu Metamorfozekulture navodite nužnu potrebuCrkve (misli se na cjelokupni narodBožji) da ako želi biti u današnjemsvijetu treba sebe mijenjati iznutrakako bi efikasnost njenog djelovanjabila veća. Također, navodite potrebuobnove kršćanskog života te preispitujetemogućnosti inkulturacijeevanđelja u društvo! Pojasnite namvaše zamisli i ponuđene metode revitalizacijeCrkve te nam iznesite jednuopću ocjenu naših izgleda za mogućubolju sutrašnjicu! Imamo li izgleda zaoptimističan ton prognoze?Čas prije sam spomenuo evanđeoskupreobrazbu. To nije obnova vanjštine,nego obnova pojedinca iznutra.I to radikalna obnova, a ne pukokonvertitstvo i poza. Bez te unutrašnjepreobrazbe izostat će i preobrazba svijetakojega smo poslani spašavati i kaoNarod Božji u cjelini i kao pojedininjegovi članovi. Efikasnost djelovanjaCrkve u suvremenom svijetu leži upravou vitalnosti, mladosti i obnovljenostinjezine autentične duhovne dimenzije.Sve ostalo će se već nadodati. Nažalost,čini se da još uvijek prevladava traženje,a katkada i otvoreno zahtijevanjetog dodatka, a da se u dušama i srcimanije ništa bitnoga dogodilo. To ondaproizvodi frustracije. No, to su autogenefrustracije koje nastaju zbog grandioznei pompozne vanjštine, s jednestrane, a isprazne nutrine i siromašnogaduha, s druge strane. Autentičnaobnova Crkve, kakvu je započeo Drugivatikanski koncil, kreće od osobnogevanđeoskog obraćenja koje je jedinokadro rađati duhovne plodove Kristovogakraljevstva u svijetu. To mi dajeza pravo da budem optimist. No, mojse optimizam ne temelji na prošlimpobjedama, a još manje na sadašnjemstrahu od diktature relativizma. Mojse optimizam temelji na neprolaznojvrijednosti Kristove poruke na temeljukoje znamo da je Bog jedini gospodarživota i povijesti u da su u njegovimrukama sudbine ljudi i svijeta. Akoiznevjerimo mi kršćani, neće iznevjeritiBog. Budite sigurni u to.Dr. Matuliću! Hvala Vam i čestitamoza prvonagrađenu knjigu i želimojoš mnogo uspjeha u budućem radu!Razgovor vodio:Mato Andrijević49

O d r a zKako studirati teologiju?Ivo BezinaNeka nitko ne misli da je dostatnočitanje bez unutarnjeg žara,razmišljanje bez pobožnosti,istraživanje bez divljenja,gledanje bez ushićenosti,radinost bez poštovanja,znanje bez ljubavi,umna darovitost bez poniznosti,proučavanje bez božanske milosti,prodornost uma bez božanski nadahnutemudrosti.(Sv. Bonaventura, Itinerarium mentis inDeum, Prol. br. 4.)Ako ste student, nemoguće je ne razmišljatio svom studiju!Ako ste student teologije, nemoguće je nerazmišljati o studiju teologije!Osobno iskustvoPitanje iz naslova postavio sam sebiveć prvih dana studija teologije. U potraziza odgovorom ono je prelazilo dugačakput kroz osobno iskustvo i još uvijekprelazi, zato se želim kratko osvrnutina njega. Došao sam na studij, iako s nebaš jasno definiranim idejama, ipak uzanosu i s entuzijazmom. Međutim, prviispitni rok, vremenski pritisak, teškoćeu učenju i zanos je splasnuo, a duh supočele osvajati misli i osjećaji izgubljenostii obeshrabrenja. Teško je bilo tadarazumjeti što se događa. Vrlo brzo postalomi je dosadno studirati i čitati bilokakve teološke knjige. Mučio sam se sučenjem i čitav me studij nekako počeoumarati. Nisam mogao opipljivo doživjetinikakve plodove svoga studiranja.Cjelokupnost mojeg studiranja svela sena relaciju fakultet – radni stol, tako daje studij ostao zatvoren u individualni,osamljeni rad.Mislio sam da mogu imati, na jednojstrani, redoviti studij čija će uspješnostovisiti samo o vremenu koje bih provodioza knjigom (tj. učenju), a na drugojstrani, povremeni duhovni život kojegsam vodio uglavnom po ‘osjećaju’, i tokao dvije zasebne cjeline. Mislio sam damogu ‘uspješno’ studirati bez iskustva umolitvi, bez borbe za vjeru, bez napora uduhovnosti, bez povezanosti sa životom.Istina, govorili su mi o tome kako studiratiteologiju, i znam da su se najčešćespominjale riječi vjera, molitva, konkretniživot. Ipak, te upute i savjeti nisu semogli ozbiljnije zaustaviti u meni, svedok se neko nutarnje nezadovoljstvo postojećimnačinom studiranja nije počelokonkretizirati u pitanje „kako studiratiteologiju?“, pitanje koje je sada imaloegzistencijalni izvor u mojoj nutrini.Na to pitanje želim pokušati odgovoriti,50

S U S R E T U I S T I N Iostajući svjestan da će to biti nepotpunodgovor, jer se radi o stvarnosti koju jepotrebno trajno preispitivati bar za vrijemestudija, a on i za mene još uvijektraje.Smisao pitanjaMožda pitanje, na prvi pogled, izgledasmiješno jer je odgovor, na prvi pogled,jednostavan i samorazumljiv. Kakostudirati teologiju? Pa, onako kako sestudira bilo koji fakultet. Onome tkoteologiji prilazi kao i bilo kojem drugomstudiju, odnosno samo kao studijute stoji neutralan naspram predmetakojega proučava, odgovor je dovoljan, aako bismo kao kriterij uzeli prolaznosti ocjene odgovor se pokazuje i uspješan,štoviše, provjeren u praksi na samomstudiju teologije. S druge strane, onometko je teologiju doživio, ne samo kaostudij, nego ponajprije kao poziv (a onato i jest!), ili se barem kreće u smjeru daje kao takvu prepozna, te nije neutralanu odnosu na predmet kojim se bavi,i sam način studiranja postaje pitanjeodgovornosti i vjernosti pozivu, te takonadilazi kriterij prolaznosti i ocjena, pai samoga teološko znanja – ukoliko gapojmimo kao „samo“ naučeno. Dakle,odgovor unaprijed ovisi o tome što tkoshvaća pod teologijom, a onda i o tomešto sam studij teologije za nj znači.S obzirom na ova temeljna razlikovanjastudij teologije nalazi se danas uposebnoj situaciji. Budući da je teološkistudij otvoren i laicima, a predavanja jemoguće pratiti kao i predavanja iz drugihdisciplina, studenti, a posebice laici,„mogu podleći opasnosti da teologijupromatraju kao disciplinu svedenu narazinu ostalih znanstvenih područja“.Na taj način teologija za mnoge studentepostaje tek jedan segment životnogplana, bilo manje jasnog (npr. upisatineki studij), ili više jasnog (npr. postatiučitelj-vjeroučitelj, pa čak i biti svećenik).Sukladno toj svijesti biti upućen ‘o’Bogu (theo-logia) čini se kao i biti upućenu kemiju ili engleski jezik, kako je tozgodno primijetio H. U. von Balthasar. 1Ovakav pristup teologiji samo kao jednojod mnogih znanstvenih disciplina,relativizira samu teologiju jer ne uvažavanjenu specifičnu narav koja ostajerelevantna kako za istinsko ‘znanstveno’bavljenje teologijom tako i za sam studijteologije. Na ovaj, danas udomaćenpristup studiju teologije (koji nije zaobišaoni moj fakultet) valja nam odmahodgovoriti.Teologija nije tek jedna znanstvenadisciplina koja bi se mogla svesti naistu razinu s drugim disciplinama, niti semože autentično studirati na način kakose studiraju ostale discipline. Specifičnanarav teologije – po kojoj se ona razlikujeod drugih studija – zahtjeva poseban pristupi vrednovanje, a određena je prvenstvenonjezinim predmetom i izvorom.Predmet teologije je objava, a stvarnostsadržana u toj riječi takve je (nad)naravida je nemoguće „istražiti njezin sadržajkao danost kojom raspolažemo i koja jeu sebi zaključena, i koja bi se mogla usporeditis drugim područjima ljudskogznanja“. 2 A u pogledu njezinog izvora1 Usp. H. U. von Balthasar, Nova pojašnjenja,KS, Zagreb, 2005, str. 152.2 Isti, Teologija i svetost, u: Hercegovina franciscana,4 (2008), br. 4., str. 177.51

O d r a zdovoljno je reći – kako je istaknuto uSmjernici o Crkvenom pozivu teologa – da„među pozivima koje Duh Sveti pobuđujeu Crkvi izdvaja se poziv teologa“. 3Zato teolog, ako se želi autentično bavititeologijom, ne može imati neutralanstav naspram predmeta vlastitog istraživanja,što je jedan od osnovnih zahtjevaostalih znanstvenih disciplina. Teologijaod njega traži mnogo više od jednostavneintelektualne angažiranosti, ona tražicjelokupnost njegovih sposobnosti, cijelunjegovu osobu. Time ne želimo rećida teologija nije znanost, štoviše, „međusvim je znanostima teologija ona kojaupravo kao znanost najviše iziskuje životnosudjelovanje subjekta (tako seuvijek izlagala i shvaćala)“. 4 Drugim riječima,sama teologija postavlja „uvjete“onome tko se želi istinski baviti njome.Specifična narav teologije temelj je iz kojegaproizlaze i zahtjevi (kriteriji) za autentičanstudij teologije.Iako se ovdje samo od sebe namećepitanje svrhe za kojom treba ići izobrazbastudenata teologije, to nije onoo čemu želimo govoriti. Bez obzira dali je cilj teološke izobrazbe formacijabudućih svećenika, pastoralnih radnika,kateheta – vjeroučitelja, ili pak teologaznanstvenika – istraživača, svi oni morajuproći teološki studij kao preduvjetonoga što žele biti. Ono o čemu želimogovoriti je sama autentičnost studija teologije.S toga polazišta može se i točnije3 Zbor za nauk vjere, Smjernica o Crkvenompozivu teologa Donum Veritatis (Dar istine),Crkva u svijetu, Split 1997., br. 6.4 K. Rahner, Student teologije. Problem izobrazbestudenata teologije danas, u: Bogoslovskasmotra, 37 (1968)., br. 3-4., str. 344.odrediti prethodno pitanje: Kako studiratiteologiju pod vidom njezine specifičnosti?Odnosno; Kako autentičnostudirati teologiju? Jer teologija se – štoje vidljivo i na našem fakultetu – možestudirati na „mnoge načine“, ali samo jejedan autentičan - onaj koji uvažava njenuspecifičnu narav i nastoji joj odgovoritiusvajajući zahtjeve koji iz nje proizlazetrajno preispitujući svoj odnos prema njima.Koji su to zahtjevi?Teologija se ne može studirati bez vjere!Temeljni zahtjev koji se postavlja predonoga koji želi autentično studirati teologijuje vjera. Istina je da se mnogo putaza vrijeme studija čuje ovo upozorenje.Ipak, razlika između razumijevanja pojmovnogizričaja i iskustvenog doživljajaistoga, upozorava nas da sve dok se u nutrini,na egzistencijalnoj razini, ne doživikako je besmisleno studirati teologijubez vjere, treba ponavljati to upozorenje.Nažalost, čini se da je osobna situacijastudenata teologije u tom pogledudanas nezahvalna, jer za onoga tko pristupateologiji vjera, molitva i duhovniživot nisu egzistencijalno udomaćeniniti samorazumljivi pojmovi u koje bion bio iskustveno osvjedočen. Zato se spravom može reći da „mladi teolog imasasvim kolebljivu, čak nesamorazumljivuvjeru koju još nije stekao i koju tektreba izgraditi, ali se on ne treba stidjetitoga“. 5 Međutim, ostaje opasnost ukolikose student opredijeli za tu, njemu5 K. Rahner, Temelji kršćanske vjere: Uvod upojam kršćanstva, Ex Libris, Rijeka 2008.,str. 25.52

S U S R E T U I S T I N Iprethodno danu situaciju – u kojoj vjeranije samorazumljiva stvarnost – kaonešto „normalo“ i iz te pozicije studirateologiju. A kad se vjera živi samo narazini kulturno-tradicijskog prihvaćanja,ali ne i na razini osobno izgrađenogstava i temeljne povezanosti sa životom,tada studij (učiti o Bogu) lako postanenadomjestak za živoga Boga.Ovo objašnjava činjenicu da se kodmnogih studenata očituje velik rascjepizmeđu teoloških sadržaja i konkretnogživota, između studija teologije injezine potvrde u iskustvu vjere i života.Ukoliko student ne uspije uspostavititemeljni odnos s vjerom u čijem seozračju događa oživotvorenje teološkihsadržaja, prožimanje teorije i prakse, naučenogi življenog, u studij se lako uvučemonotonija, a teologija ostane sterilna ibez ploda. Krajnji rezultat takvog načinastudiranja je – kako veli jedan profesor– da studenti i kada završe studij,ne samo da imaju krivu sliku o teologiji,nego čak i zamrze svoj studij, a ponekirazviju i neku vrstu odbojnosti premasvojoj vjeri.Ako teologija traži svoju potvrdu uživotu, osobnom i zajedničarskom, aposebno u životu Crkve iz čijeg ozračja idolazi poziv „biti teolog“, tada i studentteologije treba trajno nastojati predmetsvojega istraživanja životom potvrditii djelom oživotvoriti za sebe i za druge,budući da „u smislu objave nemanijedne istine koja ne bi bila utjelovljenau djelu, u življenju“. 6 Pred njegase stavlja zahtjev da teologiju izvuče iz6 H. U. von Balthasar, Teologija i svetost, str.161.zatvorenosti u sam studij na svjetlo svakodnevicei učini je životnom kako bi iz‘govora o Bogu’ postala ‘govor Bogu i sBogom’, a povlašteni trenutak za to jemolitva. Zato se teologija ne može studiratiniti bez molitve! Osim toga, studentse nikada ne bi smio odvojiti od stavamolitve, kako bi se predao čistoj djelatnostistudiranja, jer „u teologiji ne postojiistraživanje koje nužno ne bi moraloproizlaziti iz ozračja ovoga traženjau molitvi“. 7Vjera, molitva i duhovni život neizostavnisu uvjeti za istinsko bavljenje teologijom,a to vrijedi i za studente teologijekoji se spremaju postati „teolozi“.Važno istaknuti da se ne traži, nitise može tražiti od mladoga studentada ima sasvim izgrađenu vjeru kao nekigotov čin, i koja bi, kao takva, bila nekipreduvjet bez kojega se studij uopće nebi mogao upisati. Ali to ne znači da onnije pozvan truditi se produbljivati svojuvjeru i molitvu, i to uvijek u povezanostisa stvarnim životom, a nadasve sa svojimstudijem. Studij će biti uspješniji i višeautentičan što student bude više rastaou vjeri, a iskreno bavljenje teologijomhrani i učvršćuje njegovu vjeru. Ovo nasvodi do pitanja na koji to način sama teologijamože pomoći studentu u njegovojvjeri i duhovnom životu.Samopomoć teologije?„Ako teologija danas živi u kritičkojsituaciji svoje vjere, onda početak teologijskihstudija mora pomoći mladometeologu da što iskrenije svlada situaciju7 Nav. dj., str. 178.53

O d r a zsvoje vjere.“ 8 Drugim riječima, sama teologijase na neki način treba pobrinutiza sebe. Iz istog razloga i saborski Oci udekretu Optatam Totius govore kako studijteologije treba započeti Uvodnim tečajemu kojemu se „otajstvo spasenja takoizlaže da studenti uoče smisao, rasporedi pastoralno usmjerenje crkvenih studija,i da im to ujedno pomogne da sav svojživot zasnuju na vjeri i njome prožmu,te da se učvrste da prihvate svoja zvanjas osobnim predanjem i radosna srca.“(14b). Iako Oci, kada govore o „studentima“,imaju na pameti mlade bogoslove– svećeničke kandidate, ono što surekli o studiju teologije relevantno je zasve studente, dakle i za laike. Taj uvodnitečaj odgovara kolegiju Uvod u MisterijKrista i povijest spasenja, ali zahtjevi kojisu postavljeni za njega odnose se na sveteološke predmete koji po svojoj naravimogu biti hrana za duhovni život (usp.OT 16a). Iz toga se vidi da nije samoduhovni život taj koji podržava autentičanstudij teologije, nego i sam studijtreba biti hrana duhovnom životu i pomoćistudentima da svoj život zasnuju iučvrste u vjeri.8 K. Rahner, Temelji kršćanske vjere..., str. 26.Još prije saborske obnove teoloških studijaRahner je napisao da je teologija i mlađihi starijih studenata često gotovo potpunonepobožna i to „ne baš zbog subjektivnihrazloga, nego zbog one teologije kakvu primaju“(Student teologije…, str. 344.). Ipak midržimo da teološka predavanja, u konačnici,bez obzira kako necjelovita bila (u smisluda im nedostaje element ‘pobožnosti’), nemogu ugasiti istinsku zainteresiranost i žarstudenta teologije, koji, štoviše, može pronaćiizazov u tome da nadopuni ono što imnedostaje kroz svoj osobni angažman.Koliko pak taj uvodni tečaj u stvarnostiodgovara onome što su Oci zamislili,i koliko zapravo teološki predmetikoji se danas izlažu mogu biti hrana zaduhovni život studenata ovisi ne samoo njihovoj želji i angažiranosti, nego i osamoj strukturi predmeta, načinu na kojise izlažu i o profesorima koji ih posreduju.Koliko, dakle, sama teologija uspijevareagirati na ovu nezahvalnu situaciju današnjihstudenata, najbolje je da svatkoodgovori za sebe. Ipak, ne sumnjam daće se naći i onih koji se slažu s Rahneromkad veli da “baš ona (teologija) – sasvojim konkretnim disciplinama – kakvesu danas ponuđene, to čak ni za sebe nepostiže“. 9Možda se ovdje rađa prostor za jednu„teološku metodologiju“ koja bi nasamom početku studija dala temeljnesmjernice studiju s takvom dubinom isadržajem koji bi se promišljao iz godineu godinu i čiji bi osnovni principibili trajno hermeneutsko načelo za provjeruautentičnog studija teologije. Onabi odgovarala na pitanje kako studiratiteologiju.Studij teologije i ljubav„Tko ne ljubi, ne poznaje Boga, jerBog je ljubav“ (1Iv 4, 8). Navesti samoovu rečenicu sv. Ivana apostola, bilo bisasvim dovoljno da se razumije kako bezljubavi nema autentičnog studija teologije.Zato, nakon svega rečenog ostaje ukazatina ljubav kao pokretačku snagu, kao onukoja je zajedno s vjerom izvorište teologije.Stoga, iz vjere i ljubavi, iz tog dvostrukogizvora teologije „proizlazi način9 Isto.54

S U S R E T U I S T I N Ina koji valja izgrađivati teologiju da biudovoljila zahtjevima svoje naravi“ 10 , i topočevši već za vrijeme studija.Ljubav je jedan od temeljnih uvjetakoji omogućuju shvaćanje i razumijevanje.Ona je spoznajna dinamika zastudenta teologije, a ne samo neko osjećajnostanje. To znači da svaki studentkoji želi sve bolje upoznavati i razumijevatisvoj studij, predmete i njihov sadržaj,mora trajno gajiti ljubav u jednomuzlaznom dinamičkom procesu sukladnotemeljnom hermeneutskom načelu:„proporcionalno s rastom ljubavi raste ispoznaja o ljubljenome“.U konačnici, kao što je govor o Bogu(theo-logia) autentičan i dosiže svoj ciljjedino ukoliko završi doksologijom, aona se događa samo u ozračju žive vjerei rastuće ljubavi, tako je i studij teologijeautentičan, samo ako je na slavu Božju.ZaključakObjektivno gledano, na teološkimfakultetima, barem kod nas u Hrvatskoj,osjeća se određena mlakost, i s tim će se,najvjerojatnije, složiti kako studenti takoi profesori, stoga ta činjenica i nije takozačuđujuća. Ono što uistinu začuđuje ječinjenica da dobar broj studenata jednostavno„zadovoljno“ studira u ovoj mlakostii sterilnosti, i ne pitajući se previšeo tome. Kako je to moguće? Kako je tomoguće na teologiji? Kako je to mogućetamo gdje se svakodnevno susreću sa cijelomjednom galaksijom pitanja i odgovora,koja dotiču samu bit svakoga dijelačovjekova života?Odgovor, barem djelomice, čini se10 Donum Veritatis, br. 7.da leži u jednom fenomenu koji je danasposebno aktualan među studentima.U modi je jedna nova logika studiranjakojoj ni teologija nije izmaknula. Njezinleitmotiv je studirati sa što manje studiranja:razmišljati nije popularno, a ispitetreba proći sa što manje učenja; ako nemožeš prepisati, posluži se tehnikom„zapamti-reproduciraj“ koja ipak, najmanjenarušava moto „ne razmišljaj!“.Teologiju se također može završiti ovomjednostavnom, a ipak uspješnom tehnikom,koja osim te dvije, isključuje sveostale aktivnosti studiranja kao razmišljanje,shvaćanje, povezivanje, zaključivanje,itd. Što reći na to?Svjestan vlastite razapetosti izmeđuželje i stvarnih mogućnosti, ali i nemogućnostipronalaženja lakih i gotovihrješenja, ne usuđujem se reći ništa višedoli izraziti uvjerenje da doći na teološkistudij i proći ga, a nikada se ne odvažitirazmišljati, pokušati razumjeti, povezati,otkriti, ali i dalje od toga srcem kušati i unutrini doživjeti, ali koji put i pred otajstvomzašutjeti bilo bi kao doći u Svetuzemlju i proći je s druge strane Jordana,pogledom uprtim samo u pustinju.Danas puše čudan vjetar!? Nanosećipijesak iz nekih skrivenih zakutaka širipustinju na mnoga područja ljudskogduha. Njezini nanosi zaprijetili su i onojiskonskoj čovjekovoj potrebi (čovjekovompozivu!) da govori o Bogu u željida ga bolje upozna i razumije, da govorio sebi, o smislu svojega života. Teologija,ako želi ljudskom duhu biti oaza spasonosnoghlada čija će stabla rađati zrelimplodovima, mora se neprestano napajatina izvoru žive vode koja teče kanalimavjere, molitve i nadasve Euharistije55

O d r a zPapa Pio XII. i nacizamMarijana MarinovićHitlerov papa ili pravednik međunarodima, zaštitnik Židova ilisljedbenik nacizma... neki su od epitetakoji se pridodaju uz ime EugenijaPacellija, poznatog kao papa Pio XII.Čovjek kojem je sudbina namijenilaulogu duhovnog vođe u Europi u vrijemekada je njom harao nacizam, fašizami komunizam predmet je vatikanskekontroverze. U nedostatku mnogihdokumenata, njegov lik i djelo je različitointerpretirano - od veličanja osobečija je intervencija spasila milijunŽidova i pripadnika ostalih naroda pado svrstavanja u Hitlerove pobočnikei simpatizere antisemitizma. Papa PioXII. još dijeli svijet koji različito tumačinjegovo djelovanje tijekom Drugogasvjetskog rata. Katolička Crkva ga želibeatificirati, a Židovi drže kako nijejavno stao u njihovu obranu za vrijemenacizma i fašizma.O papi Pacelliju mišljenje javnostibilo je većinom pozitivno, sve do1963. godine kada je Rolf Hochhuthnapisao knjigu „Der Stellvertreter“(Namjesnik) u kojoj ističe da Pio XII.nije učinio koliko je mogao u obranuŽidova. Još jedan od takvih autora kojiiznose niz neistina o papi je i JohnCornwell, koji je 1999. objavio knjigu„Hitlerʹs Pope. The Secrete History ofPius XII“ (Hitlerov papa. Tajna povijestPija XII.). U knjizi Johna Cornwellaizrečena je drska optužba i lažda je omogućio učvršćivanje Hitlerana vlasti. Također je napisao da se nijejavno pobunio, da u svojim radijskimporukama nikad nije izravno optužioHitlera te da je oštro prosvjedovaoprotiv holokausta. To stajalište JohnaCornwella je vrlo neuvjerljivo jer sudogađaji pokazali da oštre javne osudei prosvjedi Katoličke Crkve izazvali jošveće, brojnije i strašnije zločine koje supočinili SS i Gestapo. Hitlerovi nacistisu progonili Židove, ali je i borbaprotiv Katoličke crkve bila nemilosrdna,a nacistički je program bio poznatpo svojem antikatoličanstvu. Da jepapa Pio XII učinio ono što sugeriraJohn Cornwell tj. da je otvoreno napaoHitlerovu politiku to bi samo jošviše pogoršalo rasna proganjanja. Tasuzdržanost nikako nije značila nezainteresiranostza žrtve dok je papa ujavnosti ostavljao dojam da šuti. Državnoje tajništvo dodijavalo nuncijimai apostolskim delegatima u Slovačkoj,Hrvatskoj, Rumnjskoj i Mađarskoj na-56

S U S R E T U I S T I N ISl. 22. Papa Pio XII.ređujući im da interveniraju kod vladai kod episkopata dok ne potaknu akcijukoja će ostvariti pomoć. O učinkovitostitoga djelovanja svjedočile su brojneopetovane zahvale židovskih organizacija.Židovski povjesničar PinchasLapide nije oklijevao procijeniti brojspašenih na 850 000 osoba. 1Pio XII. je spasio tisuću Židova odsigurne smrti, ali mu židovska zajednicazamjera što nije javno istupio protivholokausta. Ispod slike Pia XII. u muzejuYad Vashem 2 piše kako „Izabran1939., Papa je stavio po strani pismo1 Usp., Pierre Blet, Pio XII. i Drugi svjetskirat prema vatikanskim arhivima, Kršćanskasadašnjost, Zagreb, 2004., str. 284.2 Muzej koji služi kao uspomena na stradanjaŽidova u Drugom svjetskom ratu.protiv antisemitizma i rasizma koje jepripremio njegov prethodnik. Pa nikada su informacije o pokoljima Židovapristigle u Vatikan, nije reagiraoni usmenim ni pismenim javnim prosvjedima.Pio XII. nije intervenirao nikada su Židovi iz Rima deportirani uAuschwitz“. 3 Papa Pavao VI. je 1964.naredio da javnosti budu dostupni svivatikanski dokumenti u svezi Drugogasvjetskog rata. Proces za proglašavanjeblaženim i svetim za njega pokrenuo je1945. papa Pavao VI. No, istina o papiPacelliju teško se probija u javnost, aliproces beatifikacije dobro će ispitati životsluge Božjega Pija XII. pa će istinaizići na vidjelo.Obitelj PacelliEugenio Pacelli, kasnije Papa PioXII., rodio se kao drugi od četvoricesinova u Rimu 2. svibnja 1876. uuglednoj obitelji. Otac mu je bio dekankonzistorijalnih odvjetnika, adjed Marcantonio Pacelli suosnivačvatikanskog dnevnika L’Osservatoreromano. Njegova obitelj uvijek je bilausko povezana sa Svetom Stolicomi općenito Vatikanom. Njegov otacFilippo i majka Virginia bili su strogoprivrženi Katoličkoj vjeri. S očevestrane obitelj Pacelli generacijamaje radila u službi papa kao uglednapravnička obitelj. Obiteljsko podrijetloEugenija Pacellija bilo je ugledno,ali skromno: obitelj je s očeve strane3 www.jutarnji.hr/.../art-2008,10,21,,137889.jl57

O d r a zpotjecala iz ruralnih krajeva u bliziniViterba, ovećega grada osamdesetakkilometara sjeverno od Rima. 4 U mladenačkimdanima omiljeno duhovnoštivo mu je bilo Nasljeduj Krista TomeKempenca, 5 monaha iz 15. st. 6 Bio jeiznimno učen i obrazovan: doktoriraoje iz teologije i civilnog prava, specijaliziraose u crkvenom pravu, Svetompismu, patrologiji i povijesti Crkve.Zbog svega toga još je 1901, samo dvijegodine nakon svećeničkog ređenja,pozvan u službu Svete Stolice, postajeprvo diplomat, a potom i tajnik Državnogatajništva.Izabran je za papu i to u vrlo kratkimkonklavama koje su trajale samojedan dan, prije toga surađivao je s višepapa, a za biskupa ga je 1917. posvetioPio XI. Iste godine Eugenio Pacelliboravio je u Njemačkoj kao nuncij, najprijeu Münchenu od svibnja 1917. doljeta 1925., zatim u Berlinu od 1929.Konkordati s Bavarskom (1925.) iPruskom (1929.) bili su opipljivi rezultatinjegove nuncijature. 7 Kardinalom4 John Cornwell, Hitlerov papa- Tajna povijestpape Pija XII., Golden marketing- Tehničkaknjiga, Zagreb, 2005., str. 19.5 To je djelo uživalo široko poklonstvo međuredovnicima, kao i među pobožnim dijacezanskimsvećenicima, sve do šezdesetih godina20. stoljeća, a odgovarao je asketskimtežnjama zatvorenog tipa monaštva: poticaloje povučenost koja je usmjerena premaBogu.6 Isto, str. 30.7 Pierre Blet, Pio XII. i Drugi svjetski rat premavatikanskim arhivima, Kršćanska sadašnjost,Zagreb 2004., str. 58.je postao 1929., a državnim tajnikomSvete stolice 1930. 8 U Državno tajništvoušao je pod Lavom XIII., a podPijom X. je bio zadužen za izrazitoosjetljivi dossier Crkve u Francuskoj ipostao je tajnik Kongregacije za izvanrednecrkvene poslove.Benedikt XV. poslao ga je k austrijskom,potom i njemačkom caru dapotraži mogućnost za ograničavanje ilipak brzo zaustavljanje Prvog svjetskograta. Kao nuncij u Műnchenu, a zatimi u Berlinu neposredno je upoznaoprobleme te zemlje, osobito se vezavšiuz taj narod, koji je, kao i on, cijeniotočnost i marljiv rad. 9 Pacelli je bio izvrstanpoliglot, kao državni tajnik dostaje putovao po Europi i svijetu pa jetako 1936. godine dosta dugo boraviou Sjedinjenim Američkim Državama.Vrlo dobro je bio upućen u svjetskakretanja.PontifikatU četvrtak 2. ožujka 1939., neštoposlije šest sati navečer, prvi kardinal izreda đakona, Camillo Caccia Dominioni,sa središnje je lože bazilike svetogaPetra mnoštvu okupljenu među Berninijevimkolonadama objavio nestrpljivoiščekivanu novost: „Obznanjujemvam veliku radost: imamo papu, to jekardinal Eugenio Pacelli, koji si je na-8 Opći religijski leksikon, Leksikografski zavodMiroslava Krleže, Zagreb 2002., str.7169 Pierre Blet, Pio XII. i Drugi svjetski rat premavatikanskim arhivima, Kršćanska sadašnjost,Zagreb 2004., str. 10.58

S U S R E T U I S T I N Idjenuo ime Pio XII.“ Treći krug glasovanjau konklavu, koji nije trajao nidvadeset i četiri sata, za nasljednika jePija XI. dao čovjeka koji je deset godinapod njim bio državni tajnik, kardinalaPacellija. Sutradan ujutro, u jedanaestsati u Sikstinskoj kapeli održanaje treća „adoracija“ kardinala. Nakonšto su mu oni koji su mu do jučer bilijednaki izjavili poslušnost, novi je papapročitao poruku koju nije uputio samocrkvenim knezovima okupljenima prednjim nego cijelom svijetu. Pozdravio jepastire Crkve, njezine misionare, svećenike,njezine vjernike, potom sveljude i one koji nisu članovi Katoličkecrkve. Svima je htio uputiti poruku,poruku mira „mira, želje svih dobrihduša, mira, plodova ljubavi i pravde“.Od prvoga dana svojega pontifikataPio XII. pokazivao je da želi nastavitizadaću koju si je postavio njegov prethodnikPio XI, obranu mira u svijetu. 10Eugenio Pacelli je izabran za papuna svoj 63. rođendan uzevši si ime PioXII. Papa Pio XII. čije je geslo Pax opusjustitiae - Mir je djelo pravde, svoj pontifikatzapočinje pozivom europskihdržavama da nesporazume rješavajuokupljeni oko zajedničkog konferencijskogstola. Bez drugog oružja, osimriječi Istine, ali govoreći u ime Boga,Oca svih ljudi, Krista, u kojem su svibraća, u ime Duha ljubavi, Sveti je otacpreklinjao državnike da u mirotvornim10 Pierre Blet, Pio XII. i Drugi svjetski rat premavatikanskim arhivima, Kršćanska sadašnjost,Zagreb 2004., str. 9Sl. 21. Hitlerpregovorima traže rješenje problemakoji su ljudski rod doveli na rub strahovitogsukoba. 11 Prve godine pontifikatapape Pija XII. bile su obilježene ratom.Papa je neumorno tražio rješenje zamir. Dosljedan Lateranskim ugovorima,Papa je nastojao održati Crkvupotpuno neutralnom. No, era njegovevladavine zasjenjena je pokoljem milijunaljudi. Papi Piju XII. mnogi prebacujuiznenađujuću šutnju u vezi s nezapamćenimpokoljima koje su nacistiizvršili nad židovskim narodom.U božićnoj radijskoj poruci 24. prosinca1942. Pio XII apostrofira poljskeŽidove izjavljujući da je na „stotinetisuća osoba bez ikakve osobne krivnjeizloženo smrti samo zbog svognacionalnog i etničkog podrijetla“. Ugovoru kardinalskom zboru 2. lipnja11 Isto, str. 25.59

O d r a z1943. Papa podsjeća na one koji „zbogsvoje narodnosti ili svoje rasne pripadnostipodnose najveće patnje te subez ikakve osobne krivnje prepušteniuništenju.“ 12 Papu je u svjetskom požaru,kako je sam rekao, određivala uprvome redu jedna briga, a to je, tkobi trpio kad bi on podigao glas. Bi lise jačim riječima više postiglo? Papa jepružio svoju pomoć izbjeglicama bezobzira na njihovo podrijetlo, tijekomrata udomio ih je nekoliko tisuća uCastel Gandolfu. Papa je razmišljao omogućim javnim izjavama i nije se olakoodlučio na tiho djelovanje. U više jepisama njemačkim biskupima povjeriosvoja oklijevanja i dvojbe. Tako je 20.veljače 1941. pisao: „Kad bi papa htiovikati na sav glas, često su mu, nažalost,nametnuti čekanje i šutnja; kad bi htiodjelovati i pomagati (nameću se) strpljenjei čekanje“. Ponovit će 3. ožujka1944.: „Često je bolno i teško odlučitišto nameću prilike: mudru suzdržanosti šutnju ili, naprotiv, jasnu riječ i odlučnodjelovanje.“ 13Pio XII. nije vjerovao u mir koji nepočiva na pravdi, a još manje u mir kojibi se postigao sa Sovjetskim Savezomčiji je politički sustav smatrao utemeljenimna trajnoj nepravdi. U svibnju1945. godine rat je završen. Ratni vihori razaranja nisu spriječila papu PijaXII. da dio svoje energije posveti djelovanjuunutar Crkve. Izdao je nekolikoenciklika. Papa je proglasio 33 sveca,12 Isto, str. 301.13 Isto, str. 283.te konzistorijem 1953. godine imenujekardinalima veliki broj stranaca, međunjima i zagrebačkog nadbiskupa AlojzijaStepinca.„Diplomatski odnosi“ s HitleromPapa Pio XII je skupa s njemačkimbiskupima 1937. formulirao tekst enciklikeMit brennender Sorge, 14 koju je 19.ožujka 1937. obznanio Pio XI. Govorio položaju Katoličke crkve HitlerovojNjemačkoj i protiv nacizma uzdignutogdo apsolutne vrijednosti, gotovo doobožavanja, s idolatrijskim kultom rase,nacije, države i njena točno određenatotalitarističkog oblika. Osuđuje etičkezablude, nepoznavanje naravnog zakonai prava, gdje ljudsko društvo više nesluži čovjeku nego čovjek treba da robujeideologiji države i njenom isključivozemaljskom blagostanju. Pacelli jeu enciklici dodao dio koji pokazuje političketemelje i ciljeve Trećeg Reichate motive progonjenja Katoličke crkve.Najvažniji učinak enciklike za vjernikebila je činjenica da je Papa progovoriouzviknuvši pred svjetskom javnošću:„Crkva u Njemačkoj bori se na smrt iživot: vi njemački katolici, koji ste proganjani,u pravu ste, ne dajte se zavesti,ja sam uz vas“. 1514 Enciklika je pročitana u crkvama 21. ožujka1937. u svim župnim crkvama. Vlast se nijeusudila zabraniti čitanje, nego je odmahnakon toga počela provoditi razne pritiskei progone: od zabrane širenja enciklike donastavka ranije započetih suđenja svećenicimai redovnicima.15 Nikola Stanković, Pojmovnik antitotalitar-60

S U S R E T U I S T I N IPio XI. 29. lipnja 1931. enciklikomNon abbiamo bisogno (Nemamo potrebe)brani Crkvu od omeđivanja vjerskeslobode od totalitarne države fašista,nacionalsocialista i komunista, s posebnimosvrtom na talijanske okolnostionoga trenutka. 16 Nakon objavljivanjaenciklike dolazi do još jačih progonatako da je u samom Beču kardinalnadbiskup bio napadnut pri izlaskuiz katedrale, a sutradan su provalili unjegovu nadbiskupsku palaču i opljačkalije. Državnim je službenicima zabranjenoda svoju djecu šalju u vjerskeškole, od njih se tražilo da potpišeobrazac kojim se izrijekom prihvaćaliRosenbergovo 17 novo poganstvo. Kršćanskapouka bila je izložena stalnimnapadima, najprije na lokalnoj razini,zatim su postupno ti napadi proširilina cijeli Reich. Jednom odredbom od29. prosinca 1937, naređeno je zatvaranje82 katoličke školske ustanove, sukupno 15 000 učenika. Uz zatvaranjekatoličkih škola, vodili su i borbu protivvjeronauka u državnim školama.Bavarska je vlada 10. ožujka 1938. donijelazakon o akademskoj inspekcijinih enciklika iz 1937., u: Obnovljeni život(51) ½ (1996) str. 12116 Ivan Fuček, Etička kritika totalitarizma upapinskim dokumentima, u: Obnovljeni život(51) (1996), str. 10917 Alfred Rosenberg- Osuđivao je učenja protestanskei katoličke crkve koja je nazivaonegativno kršćanstvo i zalagao se za tzv.pozitivno kršćanstvo bazirano na pretpostavcida je Isus bio porijeklom iz nordijskeenklave u Galileji te da se aktivno suprotstavljaojudaizmu.i jedan od članaka toga zakona određivaoje da svećenici koji poučavajumoraju imati posebnu dozvolu, koja seneće davati nearijcima i „politički nepouzdanim“ljudima. 18 Papa je u borbiprotiv nacističke ideologije veliku važnostpridavao izobrazbi i usmjeravanjukoje su tamo mogli dati svećenici i biskupii bitnim je držao savršeni skladunutar episkopata.Osnovao je i Papinsko djelo za pomoćkao i Vatikanski informacijskiured koji je i dugo nakon rata nastojaopomoći u otkrivanju podataka o sudbini11 milijuna ljudi zahvaćenih ratnimvihorom, te je odaslao poznate božićneradijske poruke nacijama u ratu, pozivajućiih na mir. Samo zbog nacističkihodmazda nije nastavio s otvorenimprotunacističkim djelovanjem, ali jezato u tajnosti djelovao preko svojihorganizacija pomažući svima koji subili proganjani zbog antirasnih zakona.Posebno je pomogao 860.000 Židova.Papina šutnja na koju cilja i JohnCornwell (Hitlerov papa) i Hochhuthov(Vikar, Namjesnik) je opravdanajer je intervencija Vatikana u prilogŽidova bile su diskretne i povjerljive,ali učinkovite. Pio XII. izjavio je kakoje uvjeren da je za izbjegavanje rata, zaublažavanje patnji, za smanjenje brojažrtava učinio sve što je vjerovao damora učiniti. 1918 PIERRE BLET, Pio XII. i Drugi svjetskirat prema vatikanskim arhivima, Zagreb2004, str. 5619 Isto, str. 28761

O d r a zHitlerov stav prema kršćanstvuHitler je odrastao uz pobožnu majkuKlaru i liberalnog, rano preminulog,oca Alojza, koji je negativno utjecao naHitlerov odnos prema kršćanstvu, a posebnoprema Katoličkoj crkvi kojoj jeobitelj pripadala. Hitlera je u nekršćanskimshvaćanjima učvrstilo i njegovoduboko razočaranje na predavanjima izškolskog vjeronauka. Svi su ovi čimbenicidoprinjeli da je Hitler, prema vlastitompriznanju, rano izgubio vjeru. „Strinaest, četrnaest, petnaest godina višeni u što nisam vjerovao, a niti jedanod mojih mnogih drugova nije vjerovaou tzv. pričest, osim samo nekolikosasvim glupih odličnih učenika.“ 20 Hitlerovstav prema kršćanstvu je poznatiz tzv. Bormannovih bilježaka. 21 VođaTrećeg Reicha drži kršćanstvo utjelovljenjemrušilačkog boljševizma. Podkrinkom vjerskog odgoja svećenici većstoljećima sokole vjernike protiv državei njezinih institucija. 22 Hitler se predHansom Severusom Zieglerom jasnoizjasnio kao poganin uz napomenuda on pod tim pojmom podrazumjevasebe kao nekršćanina. „Vi morateznati da sam ja poganin, da se osjećamnekršćaninom. Razumljivo, da imam20 IVAN MUŽIĆ, Hitler i Izrael, Split, 1995,str. 4821 Martin Bormann je bio istaknuti nacističkislužbenik. Postao je šef Parteikanzleia iosobni tajnik Adolfa Hitlera. Pridobio jeHitlerovo povjerenje i postao jedan od najmoćnijihljudi Trećeg Reicha.22 FRANJO ŠANJEK, Krščanstvo na hrvatskomprostoru, Zagreb, 1996, 453. str.unutanji odnos prema jednoj kozmičkojsvemoći, prema jednom božanstvu.To mora svatko imati, tko ima osjećajza umjetnost. Nažalost ljudi podrazumjevajupod riječju „poganin“ nekogabezbožnika i križaju se triput kad čujutu riječ.“ 23Hitler je pročitao mnoge knjige ožidovstvu i krščanstvu. On je čak posebnoproučavao i hebrejsku etimologiju.Hitler je Isusa smatrao arijevcem,dakle Nežidovom. „Kršćanstvo bijašesverazorni boljševizam. Pri tom je Galilejac,koji se poslije naziva Krist, htionešto sasvim drugo. On je bio narodnivođa, koji se protivio židovstvu. Galilejabijaše sigurna kolinija u kojoj su Rimljaninaselili galske legionare, a Isuszasigurno nije nije bio Židov. Krist jebio Arijevac, ali Pavao je koristio njegovnauk da mobilizira podzemni svijeti organizira predboljševizam. Zbogovoga upada izgubila se lijepa bistrinaantičkog svijeta... Krščanstvo je najluđe,što je ikad ljudski mozak stvorio usvojoj tlapnji, to je izrugivanje svegabožanskoga...“ 24 Iz svega ovoga možemozaključiti da je Hitler vjerovao da jeIsus o Židovima govorio kao utjelovljenjuzla i da su ga zato razapeli. Kršćanskoshvaćanje života poslije smrti Hitleruje potpuno neprihvatljivo. „Misaoo onostranosti u kršćanskoj religiji nemogu održavati, jer nije održiva. Misaoo vječnosti utemeljena je u vrsti. Duh i23 IVAN MUŽIĆ, Hitler i Izrael, Split, 1995,str. 85.24 Isto, str. 94.62

S U S R E T U I S T I N Iduša idu sigurno ponovno natrag u zajedničkirezervoar, kao tijelo. Mi gnojimotime kao temeljni materijal, fundusiz kojeg nastaje novi život. O tome„zašto“ ne moram sebi razbijati glavu.Biće duše nećemo razotkriti. Ako imaBoga, onda nema samo života nego ispoznaja; ako reguliram svoj život natemelju uvida koji mi je Bog dao, ondase mogu prevariti, ali ne lažem. Najtežiudarac, koji je pogodio čovječanstvo jekršćanstvo; boljševizam je izvanbračnisin kršćanstva; oboje su plod Židova.Kršćanstvo je najveći nazadak, koji ječovječanstvo ikad doživjelo.“ 25Iz ovoga možemo zaključiti da Hitlerosim što je mrzio Židove i sve židovskobio i oštri protivnik KršćanskeCrkve i vjere. Osim Židova u njegovimlogorima su stradali i mnogi kršćanimeđu kojima su i Edith Stein koja jerođena u ortodoksnoj židovskoj obitelji.Na Novu godinu 1922. primila jesveto krštenje i uzela ime Tereza. Godine1933. ušla je u karmelićanski samostanu Kolnu i uzela ime sestra TerezijaBenedikta od Križa. Pet godina kasnijebježi pred nacistima u Nizozemsku,odakle je 1942. godine deportirana unacistički koncentracijski logor. Zanjezinu sudbinu nije se ispočetka ništaznalo. Tek kasnije ustanovljeno je daje, zajedno sa sestrom Rozom i cijelimtransportom, našla smrt u Auschwitz9. kolovoza 1942. god. Papa Ivan PavaoII. proglasio je Edith Stein blaženom25 Isto, str. 97.1. svibnja 1978., svetom 11. listopada1998. godine; zatim sv. MaksimilijanKolbe koji je osnovao katoličku marijanskuorganizaciju “Vojska Bezgrešne”s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti,posebno širenja štovanja BlaženeDjevice Marije. Izdavao je mjesečniku Grodnom, a kad je u jednom brojunapisao: „Nitko na svijetu ne možepromijeniti istine“, nacisti su ga uhitilii odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvorPaviak. Iz zatvora je tranportiran ulogor Auschwitz. Krajem srpnja 1941.pobjegao je jedan zarobljenik. Zapovijedniklogora Fritzsch odredio je da ćedesetorica umrijeti zbog toga. Međunjima je bio jedan mladi narednik FranGajownieczek koji je molio za milostjer ima ženu i djecu. MaksimilijanKolbe je prisustovao tome i ponudiose da zamijeni tog mladog narednika.Zapovijednik Fritzsch je pristao. Maksimilijanje umro 14. kolovoza 1941. upredvečerje blagdana Velike Gospe odinjekcije karbolne kiseline. Papa IvanPavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada1982.ZaljučakPio XII. u užasnim vremenima nijespašavao sebe, već Židove od nacistai to je njegov “grijeh”. Cijeli problemje u tome što nije bitno da je Pio XII.činio dobro Židovima, već što nijeučinio na dovoljno dobar način. Daje papa digao glas neki bi opet mogliprigovarati kako se radilo o ispraznomgovoru koji mu je poslužio samo da63

O d r a zSl. 23. Papa Pio XII.zaštiti sebe. Ali da je i digao glas, iproveo ga u djelo onda bi kao i Stepincu,opet prigovorili kako se to odnosilosamo na krštene Židove. Umjesto šutnjeupotrijebila bih riječ mudrost, jer jeu toj šutnji bilo vrlo malo šutnje. Papaje malo govorio, ali je puno djelovaoi to mu nitko ne može osporiti. Moraoje svaku svoju riječ veoma dobroocijeniti i odmjeriti, kako ne bi učiniojoš nesnošljivijim stanje u Njemačkoj.Došavši na vlast Hitler je naredio je dase iz samilosti uništi – živote koji nisu„vrijedni“ života, beskorisne potrošačehrane. Nitko nema pravo uništavatitaj život na temelju rasne, nacionalneili vjerske pripadnosti. Mnogi su ljudiubijali i umirali u ime kukastog križa,u ime Staljinove petokrake, u ime raznihobilježja.. Nemoguće je »očistiti«svijet od takvih ljudi, to bi se pokazalojednakim zlom. Čini se da je zadaćabudućih generacija ne dopustiti da takviljudi dobiju vlast u ruke, a najboljipokazatelj toga je da njemački narodjoš i danas osjeća posljedice odabirasvojih sunarodnjaka u 30-im godinama20. stoljeća. Premda nije vjerojatnoda će se ponoviti komunističkeili nacističke strahovlade, ipak danaspostoje, primjerice, golemi sekularističkii liberalistički napadi na Crkvu.No, postoje antikatoličke snage kojese mogu pronaći u istim medijima.One uvijek koriste Katoličku Crkvu izvremena Drugoga svjetskog rata kakobi napali današnju Crkvu. Pio XII. utakvom teškom vremenu bio je jedanod rijetkih koji je dosljedno i bez ikakvakompromisa branio dostojanstvoljudske osobe. Papa je uvijek branioljudsko dostojanstvo, ljudsku slobodu,vođen tom slikom o čovjeku. Papa PioXII. je imao kvalitete koje se u današnjemdruštvu ne mogu tako lako naći.To je prije svega hrabrost, neustrašivosti čistoća srca.64

S U S R E T U I S T I N IKraljevstvo BožjeLidija PiskačKraljevstvo Božje je tema koja mezainteresirala još prošle akademskegodine kada smo u jednom kolegijugovorili o prigovoru modernističkogteologa Loisyja u kojem je tvrdioda je Isus htio Kraljevstvo Božje, alije namjesto njega, krivnjom apostola,došla Crkva. Činjenica je da Evanđeljasamo dva puta spominju Crkvu, dokKraljevstvo Božje spominju 81 putizravno i stotinjak puta neizravno. Uisto vrijeme Djela apostolska Crkvuspominju 47 puta, a Kraljevstvo Božjesamo 7 puta. Gledajući brojke, moglobi se pomisliti da je Loisy doistau pravu kad kaže da učenici, ne mogavšiostvariti Kraljevstvo koje je Isusnavještao i želio, mijenjaju navještaj iumjesto Kraljevstva Božjega osnivajui šire Crkvu.Bit problema i njegovo rješenje ležiu odgovoru na pitanje što je KraljevstvoBožje i što je Isus mislio pod tim izrazom.Isus ga nigdje ne tumači, a ipakga je učinio središnjim pojmom svegasvog navjestiteljskog djelovanja. Ovajrad ide upravo za tim da odgovori na topitanje, ne prvenstveno zato da bismonašli odgovor na gore spomenuti prigovorjer on ionako više pripada ekleziologiji,a manje kristologiji, nego zato štose taj pojam tako često upotrebljava i uEvanđeljima i u našem govoru, a niti uEvanđeljima niti u našem govoru nijedovoljno protumačen. Evanđelja ga tumačekroz usporedbe, a mi ga u svakodnevnomgovoru uzimamo uglavnomzdravo za gotovo, ni ne razmišljajućidublje o tome da Kraljevstvo Božje nijetek pojam ili fraza nego duboka, bogatai prisutna stvarnost koja nam je darovanai obećana i koja zbog svoje važnostiu našim životima mora imati povlaštenipoložaj.Zbog ograničenog broja stranicamnoge teme o kojima bi se moglo govoritinisu uopće ili su samo usputnododirnute, kao npr. različita upotrebai nazivi za Kraljevstvo Božje kod novozavjetnihautora, odnos kraljevstva iMesije, odnos Isusove osobe i kraljevstva,kraljevstva i Crkve, zadaća širenjakraljevstva itd.U radu koji slijedi nastojimo protumačitipojam i stvarnost KraljevstvaBožjega. Zbog toga moramo prvo zaćiu njegove starozavjetne korijene. Nakontoga, slijedeći trodijelnu razraduteme kakvu donosi W. Kasper i oslanjajućise najvećim dijelom na njegova65

O d r a ztumačenja, govorimo o eshatološkom,teološkom i soteriološkom značenju ikarakteru Kraljevstva Božjega.Kraljevstvo Božjeu Starome ZavjetuU Isusovo vrijeme Kraljevstvo Božjebilo je bit spasenjske nade Židova. Idejaspasenja najbolje je sažeta upravo uideji kraljevanja ili kraljevstva Jahvina. 1Ipak, predodžba Jahve – kralja ne javljase odmah u početcima Staroga zavjeta.Bog patrijarha još nema kraljevskihcrta jer njima kao nomadima ideja kraljanije bila bliska. Tek nakon naseljenjau Kanaan ta predodžba, poznata koddrugih staroistočnih naroda, 2 nakonpročišćenja postaje dio i Izraelove vjere.Pojam Kraljevstva Božjega ima, dakle,svoj temelju povijesnom iskustvu da jeBog njihov gospodar i kralj nad Izraelomi svom zemljom. Pri tome se nemisli na prostorno Kraljevstvo nego setim izrazom želi priznati Božje gospodstvoi njegovo vodstvo u povijesti.Kada je Izrael postao monarhija,zemaljski se kralj morao podložiti kraljevskojčasti Jahve i vršiti njegovu volju.Smatrali su da kralj svoju vlast imaod Jahve (usp. 1 Ljet 13,5; 2 Ljet 13,8),a Jahve je Davidove potomke smatraosvojim sinovima (2 Sam 7,14; Ps 2,7).Unatoč očekivanjima, u izraelskoj je1 Usp. R. E. BROWN, Biblijska teologijaStaroga i Novoga zavjeta, Zagreb, 1993,str. 209.2 Usp. M. ŠKVORC, Isus - spasitelj, Zagreb,1998, str. 610.povijesti bilo vrlo malo kraljeva koji supriznavali Božje prvenstvo i njegovuvladavinu, a sebe smatrali vršiteljima ičuvarima Božjega nauma. Prema svetopisamskimsvjedočanstvima propastsjevernog i Južnog kraljevstva izravnoje povezana s nevjernošću, nevjerom iidolatrijom hebrejskih kraljeva premaKralju od kojeg su imali vlast.Nakon rušenja izraelskih kraljevstavaperspektiva se mijenja. Budući dazbog loših vladara te stalnih ratova nisumogli u sadašnjosti iskusiti to da zaistaBog njima vlada, za vrijeme i nakon babilonskogsužanjstva došlo je do eshatologizacijevjere i vjerskih i narodnosnihpredodžbi o Kraljevstvu Božjem. Svojuneispunjenu nadu u dolazak dobrih, pobožnihi pravednih vladara pretvaraju unovu vrstu nade: očekuju budućeg Kraljai Mesiju, pravednog vladara koji tekima doći te vjeruju da će na kraju vremenaBožje Kraljevstvo zasjati u punini,u punom sjaju. Tada će se, na kraju, Bogkonačno pokazati kao apsolutni gospodarsvega. Svoja prošla iskustva Božjepomoći i prisutnosti sele u budućnost.Tako dolazi do nade u novi savez i noviizlazak. Sada se dolazak KraljevstvaBožjeg očekuje kao budući događaj. 3Psalmi iz tog razdoblja govore oeshatološkom kraljevstvu: ono će bitisveobuhvatno, obznanjeno i priznavanomeđu svim narodima, a očitovat ćese na dan suda Božjega (Ps 47,96-99;145,11ss).3 Usp. W. KASPER, Isus Krist, Split, 1995,str. 84.66

S U S R E T U I S T I N IKonačno, kad Daniel u vrijeme AntiohaEpifana opisuje buduće događaje,vladavinu Jahve opisuje kao konkretnokraljevstvo, ali koje više neće bitiod ovoga svijeta. 4 Tako je u Danielupo prvi puta izričito potvrđeno apokaliptičkotranscendiranje eshatološkezbilje. Isto onda čini i Knjiga mudrosti(Mudr 3,8).Dolazak budućeg Kraljevstva Božjegčesto se povezivao s dolaskom naviještenogi obećanog Mesije. Kako sushvaćanja Mesije bila mnogostruka ivrlo različita, tako ni shvaćanja KraljevstvaBožjega nipošto nisu bila unificirananiti jednoznačna, nego su predodžbekraljevstva odgovarale predodžbi Mesijei obratno. Temeljne crte bile su usvim predodžbama uglavnom jednake,ali su se predodžbe uvelike razlikovaleobzirom na način i vrijeme ostvarenjatih temeljnih crta i ciljeva.To općežidovsko, temeljno shvaćanjeKraljevstva Božjega jest takvo da jeKraljevstvo Božje bilo pojam za naduu dolazak pravednog vladara koji ćeštititi slabe i siromašne i osloboditi ihod svih nepravdi i tlačenja. KraljevstvoBožje bilo je bit spasenjske nade Izraela.5 Ono je značilo spasenje, a spasenjemože doći jedino čovjekovim priznavanjemBožje vladavine. Kada ono dođe,nastupit će vladavina dobra, pravde,milosrđa, blagoslova, slobode. Jednomriječju, shalom.4 X. LEON-DUFOUR, Rječnik biblijsketeologije, Zagreb, 1988, str. 441.5 W. KASPER, Nav. dj., str. 82.Za Izrael je bilo jasno da sam čovjeknikada ne može postići shalom, zatošto shalom uključuje pobjedu nad zlomkoju može ostvariti jedino Bog. „PojamKraljevstva Božjeg označava ono novo,do sada neostvarivo, nezamislivo, onošto čovjek ni na koji način ne moženapraviti nego samo Bog može dati,štoviše, što je konačno sam Bog. Radise o Božjem boštvu i gospodstvu kojeistodobno znači čovječnost čovještva ispasenje svijeta jer znači oslobađanjeod stvorenju neprijateljskih sila zlai pomirenje u dubokoj podvojenostizbilje.“ 6Tim tumačenjem već smo zašli uIsusov navještaj Kraljevstva Božjeg ipremašili razinu koju dosežu i najboljai najpobožnija starozavjetna shvaćanja.Eshatološki karakterKraljevstva BožjegEshatološkoj nadi kakva se javilau kasnom židovstvu Isus svojim naviještanjemdaje nov zaokret. Markosažimlje sadržaj Isusovog evanđelja nasljedeći način: „Ispunilo se vrijeme, približilose Kraljevstvo Božje. Obratite sei vjerujte evanđelju“ (Mk 1,15). Iako tonajvjerojatnije nije izvorni Isusov logion,ipak točno prepričava srž Isusoveporuke. Približavanje Kraljevstva Božjegbilo je središte i okvir Isusovih nastupai navještaja.Budući da je to bio općepoznati termin,iako posve različito shvaćan, Isus6 Isto, str. 83.67

O d r a zga nigdje nije izričito protumačio. Jasnoje, ipak, da mu u odnosu na židovskoshvaćanje pridaje novo, izmijenjenoznačenje: ne naviješta samo da će KraljevstvoBožje doći na kraju svijeta, ubudućnosti, nego izriče i novu poruku,donosi zaista radosnu vijest: „Ispunilose vrijeme, približilo se KraljevstvoBožje“ (Mk 1,14ss; Mt 4,17; usp. Mt10,7; Lk 10,9.11). U nastupnoj propovijediu Nazaretu progovara: „Danas seispunilo ovo Pismo što vam još odzvanjau ušima.“ (Mt 4,21). Isus nedvosmislenotvrdi da je Kraljevstvo Božjeblizu, da je došlo vrijeme, što u semitskimjezicima znači da je kraljevstvoveć tu, da je stiglo.Zbog dvostrukog nerazumijevanja,ili bolje reći zbog nerazumijevanjai nerazumljivosti, Isus o KraljevstvuBožjem govori gotovo izrijekom u usporedbama.Nerazumijevanje, sablazan,prepast izazvao je Isus kod svojih suvremenikatime što je propovijedao jednodrugačije Božje Kraljevstvo i drugačijeg(iako istog) Boga nego što su to oni vjerovalii iščekivali. Nasuprot očekivanogoslobođenja, političko-vojnog Božjeginterventa koji bi doveo do ponovneuspostave teokratske monarhije – BožjegKraljevstva – Isus je naviještao jednudrugačiju zbilju.Nerazumljivost ili otajstvenost,skrivenost stvarnosti kraljevstva drugije razlog govora u parabolama. Nesamo zato što ga Židovi ne bi shvatili,već i stoga što je otajstvo samo po sebineshvatljivo, o tome što je, kako djeluje,kada i gdje se pojavljuje govorioje kroz slike uzete iz nama shvatljivogiskustvenog svijeta. Kroz njih je baremu glavnim potezima opisao naravi sudbinu Kraljevstva Božjeg na zemlji.Govor u usporedbama nije tek pukapripomoć, pojednostavljenje da bi slušateljilakše razumjeli. Usporedbe suočigledno jedini oblik u kojem se možeprimjereno govoriti o Kraljevstvu Božjemu.Jedino njima uspijeva izraziti bogatstvoi dubinu značenja koje u sebinosi Isusovo Kraljevstvo Božje. Pokazuju„da je početak Isusova kraljevstvau njegovoj riječi – sjemenu! Razvija seto kraljevstvo ne ljudskom prisilom ilimudrošću, nego svojom vlastitom, božanskiimanentnom silom. Čovjek ine zna kako ono raste, i to u ljudima,među njima, bez buke ili pokazivanja:ovdje je ili ondje! U sebi nosi neprocjenjivuvrijednost – dragocjeni je biser iu Bogu skriveno blago! Djelotvorno jeiznutra – raste kao gorušica, sve prožimakao kvasac. Podnosi i zlikovcekoji će biti izbačeni na kraju svijeta –kao zle ribe nakon ulova, kao uzvanicibez svečana ruha, kao zli vinogradarikoji su ubili sluge i sina gospodaravinograda.“ 7No u prispodobama, napose onimao rastu (usp. Mt 13), i nekim Isusovimriječima (Mt 6,20;16,18; Lk 11,2) pokazujese da se Kraljevstvo Božje nenalazi samo ovdje i sada, usred svijeta ivremena, već da se dolazak kraljevstvatek očekuje i treba ga izmoliti. Odatle7 M. ŠKVORC, Nav. dj., str. 382.68

S U S R E T U I S T I N Izaziv u Očenašu „dođi kraljevstvo tvoje!“.Otajstvo Kraljevstva Božjeg (usp.Mk 4,11) nije ništa drugo nego skrovitipočetak samoga Kraljevstva Božjegausred svijeta na kojem se ljudskimočima ništa od toga ne da prepoznati.Kraljevstvo je Božje već došlo, alijoš ne u punini. Već da – još ne! Isusne skriva napetost između početkakraljevstva u sadašnjosti i dovršetkau budućnosti. On je pojašnjava prispodobamao rastu kojima želi reći daizmeđu povijesnog nastupa kraljevstvai njegova potpunog ostvarenja moraproći vremena. Sjeme je posijano i polakoraste. Neprimjetno, ali raste (usp.Mt 13,32).Napetost između već da i još ne narazličite je načine tumačena. 8 Kasperdonosi tumačenje koje rješenje te napetostinalazi u ispravnom shvaćanjuvremena: vrijeme treba shvatiti u svetopisamskom,a ne u filozofskom kontekstu.Biblija vrijeme ne shvaća kao tijek,ravnomjerni slijed sati, dana i godina,nego kao kvalitativnu veličinu. Ne govorio tome što je vrijeme, već o tome zašto je vrijeme, za koji sadržaj, što se sadamože i treba učiniti. Izrazit primjer takvogshvaćanja jest Propovjednik (usp.Prop 3,1-6). Svako je vrijeme za nešto,određeno za neki sadržaj. Sve ima i svedolazi u svoje doba.Kad Isus navješta da se ispunilovrijeme i da se Kraljevstvo Božje približilo(usp. Mk 1,15), želi reći ovo:8 O tome vidi: W. KASPER, Nav. dj., str.86.-88.sada je pogodno vrijeme za dolazakKraljevstva Božjeg, ono nam možedoći, može ući u naš život, nije dalekood nas. Poziva ljude da se u sadašnjostiopredijele za Kraljevstvo Božje,da je sadašnjost vrijeme u kojem sedonosi odluka o pristupu budućemkraljevstvu. U sadašnjosti je mogućedonijeti odluku o budućnosti. Čovjektako na neki način već sada sudjelujeu onome za što se opredijelio, većsada osjeća plodove spašenosti. Božjabudućnost je spasenje onom koji sadašnjostprihvati kao Božje sada i kaočas spasenja.U govoru o eshatološkom karakteruKraljevstva Božjega nailazimona još jedan problem: Isus je govorioo skorom dolasku kraljevstva, a taj sedolazak još uvijek nije dogodio. 9 Nijeli se Isus možda prevario kad je navještaoskori dolazak? Čini se da Bogodgađa ispuniti obećanje jer želi da sviprispiju k obraćenju (usp. 2 Pt 3,9).Povijest se odvija po božanskom planu,a njegova je volja da KraljevstvoBožje može doći samo ako ga je čovjekvjerom slobodno prihvatio. Ponudakraljevstva stavljena je pred slobodnuodluku čovjeka. Zbog toga je sadašnjevrijeme naših odluka ujedno i eshatološkasituacija u kojoj određujemosvoju konačnu budućnost. Bog se, činise, na neki način ravna prema našimodlukama te još uvijek ostavlja otvorenomnadu u mogućnost spasenja. Taje nada još uvijek neispunjena. Ispunit9 Isto, str. 89.69

O d r a zće se tek kad Bog zaista bude „sve usvemu“ (1 Kor 15,28).Teološki karakterKraljevstva BožjegU Starom zavjetu dolazak KraljevstvaBožjeg značio je dolazak Božji.Kad Isus naviješta da je kraljevstvo blizu,to znači da je Bog blizu. KraljevstvoBožje znači, dakle, Božju prisutnost,gospodstvo i vladavinu.Vjeru u Božje gospodstvo Židovisu nadopunili vjerom u stvaranje: akoje Bog gospodar svega, onda je on istvoritelj svega i sve što postoji, postojizato što on to želi i hoće. U kasnomžidovstvu iščeznula je, međutim, ta idejaBožje bliskosti stvorenju jer se Bogashvaća kao posve transcendentnog i dalekog.Kad Isus na nov način interpretiraBožju vladavinu opisujući Boga kaoonog koji se brine čak i za travu, ljiljane,vrapce (usp. Mk 6,30;10,31), ponovo,ali s novim sadržajem afirmira bliskogBoga koji mari i koji je zauzet oko svojihstvorenja. Upravo su zato stvorenja iprikladna da se preko njih u parabolamaocrta stvarnost Kraljevstva Božjega.Za Isusa Božja vladavina i gospodstvoznače Božju blizinu i ljubav. Toje posve novo i revolucionarno tumačenjeBožjeg gospodstva: gospodstvose sastoji u suverenosti Božje ljubavi.Novost u shvaćanju Boga i novi odnosprema njemu posebno se vidi uIsusovu oslovljavanju Boga Ocem. Upojmu Oca na poseban je način zgusnutoshvaćanje Kraljevstva Božjeg kaovladavine Božje ljubavi. 10 Novost nije utome što se za Boga koristi naziv Otac– to ponegdje čini i Stari zavjet (usp. Izl4,22; Iz 1,2;30,1; 2 Sam 7,14; Ps 2,7;89,27) - nego je novost u tome što Isusobjavljuje da je otac osobno Božje ime.Objavljuje novo Božje ime. A uključnou njemu i mnoge nove, posve novedimenzije i sadržaje vjere koje Boga otkrivajuna dotad nepoznat način. Možese reći da se u oslovljavanju Boga riječjuAbba očituje ono novo u Isusovu shvaćanjuBoga. 11Abba je prisna riječ koja premavjerskom osjećaju njegovih suvremenikanipošto nije bila prikladan izraz zaobraćanje Bogu, jer je Bog u njihovimočima bio dalek i svet, a ne brižan i prisanpoput oca. Unatoč prisnosti, izrazAbba uspio je očuvati i nužnu bezgraničnostrazlike između Boga i čovjeka.Isus govori o Božjoj savršenosti, svetostii uzvišenosti (usp. Mt 5, 48; 5, 9.16. 45; 6, 9; Lk 11,2), ali one su takveda Bog iako potpuno drugi i drugačiji,opet ostaje blizak i ljubitelj stvorenja.Božje gospodstvo je gospodstvo u ljubavi,a njegova svemoć i veličina najboljese iskazuju u slobodi da ljubi i prašta.Oslovljavanje Boga Ocem daje novismisao i Kraljevstvu Božjem: KraljevstvoBožje je vladavina Boga koji je10 Isto, str. 91.11 J. Galot donosi i ovakvo tumačenje: „Možemoreći da se u izrazu Abba tvrdi sveono što jedinstvenog i novog ima KristovJA“. J. GALOT, Tko si ti, Kriste? Kristologija,Đakovo, 1996, str. 333.70

S U S R E T U I S T I N Iljubav. Kraljevstvo je, također, potpuniBožji dar. „Ne možemo ga ni planirati,organizirati, proizvesti, graditi, ne možemoga izmisliti i predočiti. Ono sedaje (Mt 21,43; Lk 12,32) i oporučnoostavlja (Lk 22,29). Možemo ga samobaštiniti (Mt 25,34). Dolazak KraljevstvaBožjega, unatoč svim ljudskimočekivanjima, otporima, proračunimai planiranjima jest čudo i djelo Božje,Božje gospodstvo u pravo smisluriječi.“ 12 Suverena Božja volja i odluka.No i Kraljevstvo Božje zahtjeva čovjekovodgovor iako mu se daruje bezzasluge. Zahtjeva obraćenje i vjeru (usp.Mk 1,15 par.). Da bi kraljevstvo mogloživjeti, nužno je čovjekovo prihvaćanje iotvorenost tj. vjera. Vjera je takoreći jediniprostor u koji može doći i u kojemse može ostvariti kraljevstvo, jer ono nemože nastati nigjde drugdje nego u čovjeku.Bog kakvoga Isus naviješta jest Bogkoji je ljubav. Ako stvara, stvara iz ljubavii dopušta da stvorenje bude autonomno.Kad stvara, susteže, omeđujesvoju slobodu da bi dao prostora slobodibića koje je različito od njega. 13 Ta-Sl. 25. Kraljevstvo je Božje kao… (foto: Korana Džaja)12 Isto, str. 93.13 Simone Weil, profinjena duša, kršćanskiorijentirana, koja spada u epohu suvremenefilozofije zapisala je rečenicu kojame ne napušta dok pišem ove retke ostvaranju: «Stvaranje se za Boga nije sastojalou tome da se proširi, nego da sepovuče. Prestao je zapovijedati svudagdje je imao moć.» vidi: Simone WEIL,Težina i milost, Zagreb, 2004, str. 20. Utom smislu Simone Weil se slaže s dikovoshvaćanje Boga osvješćuje u vjeriu stvaranje jednu novu komponentu:ako je svijet stvoren od Boga koji jeljubav, znači da je svijet stvoren iz ljujelomsrednjovjekovnog judaizma kojije njegovao i predstavljao misticizam užidovskoj tradiciji. Naravno, ne u potpunosti,ali se slaže po pitanju kabalističketeorije Tzimtzum koja govori o stvaranjuiz ništavila koje je tek naizgled stvorenoBožjim povlačenjem kao očitovanjemvlastite svemoći i otvaranja prostora zabića koja nisu Bog, ali su Njegova stvarnaslika. Bog je sve u svemu i kao takavništa ne može opstati uz njega. Zato seBog sužava, ulazi u sebe i ostavlja ništa ukojem stvara svemir koji sada funkcionirapo nužnosti. Svemoć Božja se očituje unjegovom povlačenju. Je li sjedinjenje sasvemogućim Bogom uopće moguće? Simonesmatra da se sjedinjujemo s Bogomtako što uvidimo da se Bogu ne možemopribližiti. Treba »ostati nepokretan isjediniti se s onim što želimo i čemu sene približujemo. Odmak je duša lijepog«.Vidi Isto, str. 187.71

O d r a zbavi i da se temelji na ljubavi. Ljubavnije samo cilj, nego ona već jest temeljsvega. Kad Isus govori o KraljevstvuBožjem koje dolazi u ljubavi, znači daono što je temelj svega što postoji sadapostaje stvarno, prisutno i očito na nov,eminentan način. Sada nam je objavljenoono što je oduvijek bilo, ali je namabilo skriveno.U poruci o Kraljevstvu Božjem, kadje se poveže s izričajima o stvaranju,Božjem očinstvu i ljubavi, postaju vidljivamnoga duboka i bogata teološkaznačenja.Soteriološki karakterKraljevstva BožjegIsusov navještaj Kraljevstva Božjegaje radosna vijest spasenja. Dolazak kraljevstvaznači dolazak Božje vladavine, aona znači pobjedu nad zlom, grijehomi patnjom (usp. Lk 7,22; Mt 11,5ss).Stavljajući ga u srce svog propovijedanja,Isus je Kraljevstvo Božje učiniosredišnjim pojmom spasenja. Ono jeznak i način ispunjenja svih spasenjskihobećanja, nadanja i očekivanja. 14Ne slijedeći židovsko shvaćanje daće blagoslovljeni biti oni koji su pravedni,odani zakonu i predajama, kojiimaju vrsne žene, dobru i brojnu djecu,vjerne prijatelje, koji su sretni, zdravii uspješni, Isus potpuno izvrće ljestvicublaženstava tj. ljestvicu onih kojisu najprikladniji za Kraljevstvo Božje.Blaženima proglašava siromašne,ožalošćene, krotke, gladne pravedno-14 J. GALOT, Nav. dj., str. 96.sti, milosrdne, čiste srcem, mirotvorce,progonjene zbog pravednosti (usp. Mt5,3-10: Lk 6,20-23). Tu pripadaju svioni bespomoćni, bez zaštite, prezirani izlostavljani, koji su svjesni zloće svijetai vlastite neznatnosti. Oni više ništa neočekuju od svijeta jer su ih ljudi odbacili,nego sve očekuju još samo od Boga iu njegove se ruke posve predaju.Blaženima proglašava Isus i onekoje drugi smatraju najgorim ološemzbog njihova grešnog i sablažnjivogzanimanja: carinike, bludnice, takođeri pastire. Za njih izričito kaže: „Zaista,kažem vam, carinici i bludnicepretekoše vas u Kraljevstvo Božje“(Mt 21,31). Blaženi su i maleni (Mt9,42;10,42;18,10.14), umorni i opterećeni(Mt 11,28), neobrazovani, bolesni,svi prezreni. Tim ljudima koji suna rubu društva, koje su smatrali i kojisu sebe smatrali od Boga kažnjenimai odbačenima, Isus dovikuje: „Blagovama! Blizu je vaše spasenje!”Spasenje koje Isus obećava jest udioništvou Kraljevstvu Božjem. A kraljevstvose već sada očituje i ostvaruje, ito u prvom redu u opraštanju grijeha iradosti da je čovjek našao bezgraničnoi nezasluženo Božje milosrđe. Čovjek,napose onaj od svih odbačen, doživljavada ga Bog apsolutno prihvaća i bezgraničnoljubi. Tako obnovljen i izmirenpostaje i sam sposoban prihvaćati i ljubitisebe i druge, te drugima donositiKraljevstvo Božje. Budući da je iskusioiscjeljujuću snagu oproštenja koja je zaustavilazlo u njemu samome, oprašta-72

S U S R E T U I S T I N Ijući drugima za zlo koje mu nanose on,tj. ljubav Božja koja je u njemu, prekidazačarani krug zla. Zlo se na njemuzaustavlja i ne širi se dalje. Ono bivapobijeđeno ljubavlju i spasenjem kojedonosi Kraljevstvo Božje.Ljubav je jedina sposobna stati zluna kraj, i to tako što se šire prostori dobra,prihvaćanja, samilosti i praštanja.Takva sebedarna ljubav jest spasenjeKraljevstva Božjeg. 15 Gdje ljubav Božjaprodire i vlada, ondje se nered ispravljau red, ropstvo grijeha u slobodu i nastupaKraljevstvo Božje. Dolazak vladavineljubavi znači spas svijeta u cjelinii spasenja svakog pojedinačno. Onaje spašenost čovjeka i svijeta. Tako seKraljevstvo Božje koje dolazi u ljubavi ikoje donosi ljubav pokazuje kao prostori nositelj spasenja.ZaključakKraljevstvo Božje je i kao ideja i kaostvarnost imala dug put razvoja i preobrazbi.U dijelu Staroga zavjeta vidjelismo kako se shvaćanje Kraljevstva Božjegrazvijalo od vjerovanja da se kraljevstvou izraelskoj povijesti ostvaruje usadašnjosti preko zemaljskog kralja idržave, do vjere da je ono stvarnost kojaće tek nastupiti pojavom Mesije i konačnona kraju vremena.Isus čini zaokret kad naviješta da jeočekivano kraljevstvo stiglo, da je blizu,ali isto tako ne krije da još nije nastupi-la njegova punina. On je posijao sjemekraljevstva koje do njegovog drugogdolaska treba rasti i narasti toliko daobuhvati sve ljude. Ono je eshatološkai otajstvena stvarnost koja nije vidljiva,ali je prisutna. Zato je najprikladniji govoro kraljevstvu govor u usporedbama.Teološko značenje KraljevstvaBožjega kakvo mu pridaje Isus jasnijeizranja na površinu kada ga se sagledau svjetlu Isusova oslovljavanja BogaOcem. U imenu Otac sadržana je takorećisva novost Isusova shvaćanja iobjave Boga. Ta novost mijenja pogledna Božje djelo stvaranja, na njegovogospodstvo i svemoć, na shvaćanjeBoga uopće. Uvodi u nj kao bitnu dotadslabije izraženu dimenziju ljubavi.Ljubav koju donosi prisutnost kraljevstvapokazuje se kao osnovna snagakoja Kraljevstvo Božje čini mogućim.Bog u ljubavi prašta čovjeku i uvodi gau iskustvo spašenosti. Možemo reći:Kraljevstvo Božje je spasenje. I jednoi drugo sastoji se u ljubavi Božjoj kojapobjeđuje zlo i grijeh i oslobađa čovjeka.Čovjek koji prihvaća ponudu kraljevstvabiva preobražen u novu kristolikuosobu koja je kadra pobjeđivati zloi širiti Kraljevstvo Božje.Kraljevstvo se Božje očituje nesamo kao obećano već kao prisutno, nekao nekakav nerazumljiv, apstraktanzahtjev već kao konkretna i jasna ponudaBožje ljubavi i spasenja.15 Isto, str. 99.73

O d r a zIstočni grijeh u vidu narušene autentičnekomunikacijeBruno PetrušićPovijest grijeha, kako nas Crkvauči, započinje jednim, na prvi pogledbezazlenim razgovorom. Nakonstvaranja svijeta, Bog odluči stvoritisebi slična čovjeka da bude gospodarsvega do tada stvorenog (Post 1, 26).Zadovoljan svojim radom, Bog počineod svog posla. Postavi čovjeka u vrtna istoku prepustivši mu da upravlja igospodari svijetom. I to stanje u kojemse našao čovjek, u vrtu u kojem mu ništanije nedostajalo, u vrtu odsutnostiboli i smrti, zla i grijeha, živio je čovjeksvoje zajedništvo sa čovjekom, prirodomi Bogom. Takav život i stanje ukojem se čovjek prvotno našao nazivateologija izvorna svetost i pravednost 1 .Na prvim stranicama Biblije, opisan jetako život i suživot čovjeka i Boga, njihovakomunikacija i odnos koji obilježavastanje izvorne nevinosti. No, zmijakoja bijaše lukavija od sve zvjeradi(usp. Post 3, 1) započinje razgovor saženom koji će u potpunosti promije-1 Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij,HBK, Split, 2006, br. 75.niti povijest svijeta i čovjeka, i koji ćedovesti do urušavanja stanja izvornesvetosti i pravednosti, te do uništenjakonstruktivnih ljudskih odnosa, odnosačovjeka sa svijetom, Bogom i sadrugim čovjekom. Razni su načini irazne su perspektive na koje možemopromatrati ovaj nemili događaj kojije obilježio povijest svijeta. Ono štonam on sam želi reći jest činjenica dani svijet, a ni čovjek poslije tog razgovoranije bio isti. Dogodio se strašanlom. U svijet, u ljudsku povijest ulazikategorija grijeha, i kazne za počinjenigrijeh – bol i smrt. Čitajući dalje Post3, uočavamo, već nakon učinjenog grijehaslom osnovnih odnosa i početakneautentične komunikacije čovjeka sasvojim svijetom, sa svojim Bogom i sadrugim čovjekom.Prvi grijeh se često tumači kao neposluhna Božju zabranu da prvi ljudine jedu sa stabla spoznaje dobra izla (Usp. Post 2, 17). Kazna za počinjenigrijeh je progon iz vrta u hladni,okrutni svijet. Čovjek će se rađatiu bolu, živjet će od rada ruku svojih,a najveća kazna za prvi grijeh je smrt.Nedugo nakon prvog grijeha, svijetse našao preplavljen grijehom jer ječovjekova pokvarenost bila velika, ipokaja se Bog što je stvorio čovjeka iodluči ga izbrisati sa lica zemlje (Usp.Post 6, 5 – 7). No ono što se dogodilonakon prvog grijeha nije tema ovoga74

S U S R E T U I S T I N Ičlanka, tako da ćemo se ograničiti nanaslov ove radnje. Ovdje bismo trebaliproći razine govora o istočnomegrijehu i malo se ipak dotaknuti i samognaslova te reći nešto o istočnomegrijehu kao o narušavanju autentičnekomunikacije, tj. kao narušavanju konstitutivnihljudskih odnosa.Govor naš svagdanjiKoliko je zastupljen govor o istočnomegrijehu u svakidašnjoj komunikaciji,neka svatko za sebe odgovori.Kod mene su rijetki trenuci kada uopćerazmišljam o tajni istočnoga grijeha, ajoš su rjeđi oni trenuci govora o tomegrijehu s drugim ljudima. Ljudi uglavnomusmjeravaju svoju pažnju na ononeophodno za život, i uistinu su rijetkioni koji razmišljaju ili čak oni koji simogu priuštiti vrijeme za razmišljanje ostvarima koje se čine toliko dalekim odkonkretnog života. Vjerujem da većinavjernika ne razmišlja o toj istini vjere, daim to stoji negdje na rubu interesa (kao ivjerojatno ostala područja poput stvaranja,milosti, otkupljenja), te da su rijetkesituacije u kojima su primorani sučelitise s tom tajnom, a ujedno i istinomvjere. Važno je stoga da, kad se vjerniksretne (bilo na nedjeljnoj propovijediili u kakvom razgovoru s teologom ilivjeroučiteljem) s tim pitanjem istočnogagrijeha, dobije odgovor koji će ganavesti na ipak ustrajnije razmišljanje iprodubljivanje svoga znanja o istinamavjere. Nažalost, rijetki su takvi odgovori,a nažalost rijetke su i situacije u kojimabi mogao biti uspostavljen jedanotvoreni i iskreni dijalog u pitanjimaistina vjere. Većina vjernika ne pronalazivremena za bavljenje tim pitanjima,a s druge strane, teolozi i vjeroučiteljismatraju kako nemaju publiku kojojbi mogli progovoriti. Jedan vjeroučiteljse vjerojatno susreće s upitima kolega(često su to učitelji ili nastavnici koji nevjeruju, ali ih ipak zanima stav Crkve opojedinim pitanjima) o pitanjima kojasu već spomenuta, pa bi njegov odgovortrebao biti barem na nekoj dostojnoj razini,a da uopće ne spominjem evangelizatorskumogućnost takvih razgovoravođenih u zbornici. Što se tiče župnika,još je naglašenija potreba za neprestanimučenjem kako samog sadržaja, takoi učenja umijeća prenošenja kršćanskeporuke vjernicima. Važnu ulogu imaprvenstveno nedjeljna propovijed, pazatim i župna kateheza.PropovijedStrukture propovijedi su različite,što ovisi uvelike o onome tko propovijeda,ali uglavnom svi, kada govoreo grijehu iznose istu poruku. Također,mnogi propovjednici, kada govore omilosti počinju svoje propovijedi govoromo istočnom grijehu. Zatim uvelikeiščitavaju iz života velike i male grijehesvojih vjernika, da bi došli na govor odanašnjem grešnom stanju, na govor ogrešnim strukturama ili o grijehu struktura.2 Na neki način žele prenaglasitigrijeh i grešno stanje čovjeka, a da bipokazali snagu i nadasve potrebu milostii života vođena milošću. Njihov ciljje svojom propovijedi motivirati ljudeda se ostave grijeha, da im pokažu ka-2 Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij,HBK, Split, 2006, br. 400.75

O d r a zkav je život bez grijeha, te koja je cijenapoložena za njih da žive slobodno.Mnogi se propovjednici ne bave proučavanjemili razmišljanjem o samomistočnom grijehu, nego prvenstvenožele prenijeti poruku kako je mogućesavladati grijeh. No, potrebno je reći uovom trenutku, kako većina vjernika,jedino i tek na nedjeljnoj propovijediima priliku čuti što Crkva kaže o pojedinimstvarima. Mnogi su župnici zaboravilišto su naučili na studiju, takoda su im propovijedi ipak razvodnjenje,argumenti slabi, ali je zato poruka jasnai nedvosmislena. No nije sve u poruci.Potrebno je možda više teološki i višeu svjetlu današnjeg svijeta progovoritio stvarima istočnoga grijeha (i ostalimistinama vjere), jer i među vjernicimaima intelektualaca, ljudi koje jednostavnone zadovoljava samo jednostavangovor, razne pričice o dvoje ljudikoji su odgovorni za ulazak grijeha usvijet. Naši bi propovjednici trebaliuvelike posvetiti pažnju današnjim teološkimstrujanjima i razmišljanjimakoja sve više komuniciraju sa suvremenomznanošću u iscrtavanju i otkrivanjutajne istočnoga grijeha. Kod župnekateheze je još izraženija potreba gotovozavidnog znanja katehete o pitanjimavjere i istina vjere, u ovom slučajuo istočnom grijehu. Tu se ipak radi najednoj osobnijoj razini i potrebno jeobjasniti i pokušati ukazati na učenjeCrkve, ali ono koje je suvremeno i kojeodgovara vremenu u kojem živimo. Zato je ipak potrebno više studiranja teologijei više otvorenosti današnjem svijetu,znanosti i u konačnici današnjemčovjeku.Teološki govor 3Teologija danas, više nego ikad prijekomunicira i surađuje sa znanošću, širećitako granice svoga interesa i na drugapodručja, a ne samo da bude zatvorenau svoje granice, vraćajući se uvijek sebi.Današnja znanstvena paradigma svijetaje uvelike teorija evolucije koja veomadobro opisuje svijet, nastanak raznolikostiživoga svijeta. Tako se u zadnjihpedesetak godina, a intenzivnije od1996. god. 4 , teologija sve više zanimaza tu teoriju, proučava ju, te ju nastojiuklopiti u svoj model viđenja svijeta, čovjekai Boga. Većina je teologa prihvatilaovu teoriju te upravo na njoj pokušava3 Današnji teološki govor o istočnome grijehune može se oglušiti na rezultate raznihznanstvenih istraživanja u raznim područjimaznanosti. Većina materijala iz kojeg jenastao sljedeći tekst je članak prof. NikoleBižace, a koji je objavljen u zborniku radova:Osobna i društvena dimenzija grijeha, saznanstvenog teološkog skupa koji se održaona teologiji u Splitu od 25. - 26. listopada2001. Zbornik je objavljen 2002. (CUS), ačlanak nosi naslov: „Osobno i društveno usuvremenom govoru o istočnom grijehu. Elementijednog mogućeg sustavnog tumačenjaistočnog grijeha, str. 111 - 153. Radi lakšegophođenja tekstom, buduće citate iz togačlanka, označavat ću (u zagradama u samomtekstu) samo brojem stranice na kojojse preuzeta misao nalazi.4 Te je godine papa Ivan Pavao II., u govorupapinskoj akademiji znanosti potvrdio teorijuevolucije, ne samo kao tek ozbiljnu hipotezu,nego kao teoriju koja se vremenompotvrđuje u istraživanjima koja su neovisnajedna od drugih i koja su provedena na različitimpodručjima i pod raznim vidovima.Time je uvelike otvorio vrata teologiji nanovo područje, koje je ipak i prije ove godinebilo poznato teologiji.76

S U S R E T U I S T I N Irazviti svoj model govora o istočnomegrijehu. Misao vodilja teologije jest,poslanje i poziv koji kaže da je mogućgovor o Bogu unutar svake slike svijeta,unutar svake znanstvene paradigme,pa tako i teorije evolucije. I ako izbližepromotrimo teologiju minulih vremena,uočit ćemo da je unutar svih mogućihgranica, koje je nerijetko sama postavljala,uvijek pronalazila način da govorio Bogu i njegovu odnosu prema čovjeku,i obrnuto.Ono s čime se teologija susrela 1859.g. obilježit će nju samu, ali i svijet kojemprogovara. Teorija evolucije je odsamog nastanka zahtijevala intenzivnijebavljenje i istraživanje, ali isto tako ipreispitivanje dotadašnjih znanstvenihčinjenica i sustava mišljenja. Teologijase, možemo reći u početku nije snašla utakvu okruženju. Trebalo je mnogo vremenaproći i žrtvovati mnoge pionirekoji su bili hrabri istraživati i pisati o toj,do nedavno smatranoj pogubnoj teoriji.Dovoljno je istaknuti samo Chardinakojemu je bilo zabranjeno izdavati knjigekoje se bave pitanjem i proučavanjemevolucije. Trebalo je mnogo vremena irada upornih teologa da se vidi ono naprvi pogled sakriveno, a to je da jednaistina ne protuslovi drugoj, ukoliko suobje istinite.Klasični govor o istočnome grijehuvodi, gotovo podjednako računa o dvavida koja obilježavaju dogmu o istočnomegrijehu. Tako, teologija razlikujeAdmov grijeh, koji bi bio njegovosobno počinjeni grijeh, a teologija ganaziva peccatum originale originans, tj.prvi grijeh, od univerzalnog ljudskogstanja označenog grješnošću ili peccatumoriginale originatum. (Usp., str.119) Današnji teološki modeli uglavnomzapostavljaju Adamov grijeh, tese više bave i tumače istočni grijeh podvidom grešnoga stanja kao posljediceprvog grijeha. Klasični primjeri takvihmodela nude feministička i teologijaoslobođenja. (Usp., str. 123) Tako tinoviji modeli, kojih ima u većem brojui u raznim oblicima, ne poklanjaju bašsvu pažnju cjelokupnom tradicionalnomgovoru, koji je uključivao i govoro prvom grijehu, i o stanju u kojem sesvijet nalazi. Današnji teološki govor oistočnome grijehu treba, ne samo voditiračuna o jednom i drugom vidu istočnogagrijeha, nego mora pokušati izrazititu istinu vjere „pokušavajući ostatiunutar evolutivnog okvira suvremeneprirodoznanstvene paradigme.“ (str.124) Potrebno je u svoj model uvrstitidostignuća raznih znanosti i raznihznanstvenih disciplina, bile one teološkogili prirodoznanstvenog podrijetla.„Prirodnoznanstvena slika svijeta govoriu prilog činjenici da čovjek, kao bićeproizašlo iz evolutivnih procesa kojimaBog stvara svijet, nosi u sebi tragovesvoje evolutivne prošlosti.“ (str. 135)Ti tragovi biološke evolucije dolaze ukonflikt s duhovnom evolucijom nakoju je čovjek od Boga pozvan. Sukobi napetost tih dviju evolucija koje susuprotstavljene jedna drugoj, jer naslijeđenimehanizmi biološke evolucije susuprotstavljeni novosti duhovne evoluciječovjeka, može se interpretirati kaoprvenstvena nespremnost i oglušenjena Božji poziv. „I baš u sjecištu tenzijeizmeđu logike selekcije i ljudske slobodeozarene Božjom dijaloškom prisut-77

O d r a znošću i poticajem događa se Adamovgrijeh, prvi grijeh čovječanstva.“ (str.138) No ovakva interpretacija otvaranova pitanja, npr. je li se taj prvi grijehdogodio (od)jednom, je li to pojedinačančin, čin pojedinca ili skupine? „Tajapsolutno prvi grijeh, koji se je u svakomslučaju nekad i negdje ipak moraodogoditi 5 , po sebi, materijalno gledano,nije ni morao biti neki dramatično perverzničin. Jer moglo se, a najvjerojatnijeje tako i bilo, raditi o ljudskim bićimakoja su još uvijek bila podložna evolucijskojoptimizaciji ljudskog organizma(...) i procesu stabiliziranja psihičkogživota.“ (str. 138) Kod drugog vida govorao istočnom grijehu, koji je danasu teološkim krugovima zastupljeniji iiscrpnije istražen 6 , polazi se od sadašnjegstanja čovjeka i svijeta. Prevladavagovor o grijehu svijeta, o strukturama5 Odgovoriti na pitanje kako i kada se dogodio,bilo bi suviše smjelo, iako ne trebaisključiti mogućnost, ukoliko pronađemonepobitne znanstvene dokaze, slobodnoggovora i o toj problematici. Za sada se rijetkoijedan iole ozbiljniji teolog upušta uto pitanje, konstatirajući samo kako se nekadaipak morao dogoditi u povijesti, te jepreko njega, iako on „nije jedini i u potpunostiodgovoran za sve kasnije i uvijek noveoblike narušavanja razvoja trostrukoga čovjekovogrelacijskog odnosa“, grijeh, kao„neautentičnost ljudske slobode“ nastaniou svijetu. (Usp. str. 139)6 Što se tiče teoloških interpretacijskih modela,treba spomenuti kako veći dio svogazanimanja i rada usmjeravaju na pokušaje„konkretiziranja korjenitosti stanja sveopćegrješnosti“ (str. 120), te možemo navestiegzistencijalni model Baumanna i psihološkuinterpretaciju Drewermanna. (str.120-122)grijeha ili o grešnim strukturama. Tostanje lišenosti izvorne svetosti i pravednosti7 u kojem se svijet i čovječanstvonalaze, prethodi pojedincu a predstavlja„ukupnost svih osobnih grijeha počinjenihod početka čovječanstva koji sena razne načine talože u strukturamasuživota na svim razinama življenja.“(str. 142) Za ocrtavanje obrisa modernogteološkog govora o istočnom grijehu,ovo je sasvim dostatno da potakneuvijek nanovo istraživanja i razmišljanja,kako bismo ovu tajnu i istinu vjerelakše i razloženije posredovali svijetu, tetako dali svoj skromni doprinos životuCrkve, odgovarajući na upite svijeta iobrazlažući svoju vjeru i nadu (Usp. 1Pt 3, 15).Pokušaji studenata teologijeUvažavajući sve do sada rečeno, trebalobi na ovom mjestu možda progovoritii o mogućnostima govora o istočnomgrijehu iz perspektive studentateologije. To je veoma smjeli pothvat jer,vidjeli smo kako niti renomirani teolozine uspijevaju sastaviti neki cjeloviti modelkoji bi obuhvaćao sve smjernice i vidovegovora o istočnom grijehu. Pitanjeje uopće, koliko jedan student (u ovomslučaju četvrte godine) može znati opitanju istočnog grijeha, te uopće kolikoželi produbljivati svoje znanje i takonapredovati. Koliko studenata teologijeuopće vidi sebe, danas – sutra, kao teologekoji bi morali odgovarati na pitanjadanašnjice i pokušati približiti istinevjere puku Božjem?7 Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij,HBK, Split, 2006, br. 76.78

S U S R E T U I S T I N IŽelio bih na ovim stranicama ocrtatiobrise jednog mogućeg govora oistočnom grijehu iz perspektive studenta.Taj bi govor možda morao početiiz svijesti kako se razvija poimanje(tj. razumijevanje) same dogme oistočnome grijehu, ali i drugih pitanja,te iz iskustva misaonog napora studentada se više informira i da se proširegranice njegova znanja o toj temi.Svatko od nas zna da o jednoj temi nerazmišlja isto na prvoj godini i na četvrtoj/petoj.Mnogi uviđaju svojevrsninapredak u shvaćanju i razumijevanjuprvo sama sebe, zatim svijeta, znanosti,teologije, pa možda i Boga. Kad bi bilodrugačije, bilo bi se potrebno zapitati osvrhovitosti studija.Daljna komponenta, studentskogteološkog govora uopće (tj. pokušajatog govora) jest sam student sa svojimafinitetima i područjima od izuzetnoginteresa. Svakoga zanimajurazličita otvorena pitanja teologije, teje potrebno, koliko je god to moguće,usmjeriti se što ranije u pojedinomsmjeru, informirati se o tome pitanju,te pokušati, kroz cijeli studij davati svojodgovor(e). Tu, važnu ulogu odigravajuprofesori, koji možda lakše moguprepoznati afinitete i mogućnosti pojedinihstudenata, te ih mogu pažljivijei bolje usmjeriti. No, na kraju sve sesvodi na upornost i želju studenta kojiželi napredovati i koji uistinu voli tošto radi i za što uči.Sl. 27. (foto: Korana Džaja)Moj pokušajMoram priznati, odmah na početku,kako je tek susret sa teorijomevolucije, i nekim današnjim propovjednicimaateizma, a koji su koristiliupravo evoluciju kao podlogu za svojnavještaj, usmjerio moju pažnju i potaknuome na iskrenije i dublje studiranje.Zahvaljujući tom susretu zavoliosam teologiju i prihvatio u potpunostinjen sadržaj, te se sada i ne ustručavamiznijeti svoje mišljenje o temi koja jedanas veoma aktualna. Isto tako morampriznati da sam bio zahvaćen tendencijomdanašnjeg društva koje odbacujedogmu o istočnome grijehu kaonepotrebnu, i kao onu koja je nadasveneodrživa. Nekako u sukobu onoga štomoram vjerovati, i onoga što se događaoko mene, tražio sam svoje objašnjenjete napetosti. Ovaj rad je samo mali koraku razrješenju te napetosti koja ćeme vjerojatno pratiti cijeli život.Vjeronaučna razumijevanja, koja sučesto ostajala samo na prepričavanjuPost. 3., odavno su bila ustupila mjestoskepsi u ispravnost i potrebu takve dogme.Većinu vremena nisam razmišljaoo tome, no kada bi s nekim stupio u dijalog,te vidio kako je moje poznavanjetematike istočnog grijeha veoma površnoi plitko, odlučio sam se za inten-79

O d r a zzivnije bavljenje tom temom. Odmahna početku susreta s tom tematikom,uvidio sam kako postoji svojevrsna napetostizmeđu tradicionalnog govora oistočnom grijehu i današnjom slikomsvijeta. No, nakon nekog vremena maloozbiljnijeg proučavanja, uvidio sam daje ta napetost prisutna samo na površini,ali da se u biti ta dva govora neisključuju (tradicionalni i moderni).Ako uzmemo „grijeh kao neautentičniegzistencijalni angažman“ (str.141), onda će biti jasniji naslov ovogačlanka. Crkveni nauk veli kako je prvotnostanje ljudskog roda bilo nevinost(izvorna svetost i pravednost), te da tekprvim grijehom, dolazi do urušavanja tenevinosti. Kombinirajući pomalo (ostatak)vjeronaučnog tumačenja, s modernimteološkim govorom o istočnomegrijehu, pokušat ću iznijeti svoje viđenjeistočnog grijeha kao narušavanje autentičnekomunikacije čovjeka, Boga iprirode. Grijeh u svijet i u povijest ulazikroz razgovor. Važno je uvidjeti, kakojedino čovjek ima mogućnost komuniciranja,razgovora sa samim sobom, saprirodom i sa Bogom. To je znao i pisacknjige Postanka, te je prikazao, kako jeupravo kroz ljudsku komunikaciju, grijehušao u svijet. Možemo reći kako napočetku povijesti grijeha stoji laž, stojiotac laži(Usp. Iv 8, 44) koji uvodi ljudski rodu stanje neautentičnosti, u stanje u kojemčovjek nije ono što jest. To se dadeuklopiti u teoriju evolucije koja kažekako se razvoj svake vrste, pa tako i čovjekaodvija postupnim procesom usavršavanja.Čovjek je bio i jest vrhunacstvorenja. Ako danas želimo govoritio stanju izvorne svetosti i pravednosti,trebamo reći da je jedno od mogućihtumačenja to da se stanje nevinosti odnosina Božji plan koji je Bog imao sčovjekom, a koji se trebao ostvariti prekobiološke, a kasnije i duhovne evolucije.Taj integrirajući proces ostvarenjačovjeka kao vrhunca stvorenog svijeta,zapeo je na prekretnici (od biološke kaduhovnoj evoluciji) tako što se čovjekteško i uz veliki napor oslobodio naslijeđabiološke evolucije i pristao uzBožji plan i poziv. Čovjek je dakle, većna samom početku duhovne evolucije,tj. zbog njene odgode, zakoračio u svijetkao neautentičan, kao ono što on nije,tj. ono što bi trebao biti. Tako imamo usamom začetku ljudske vrste, kao onekoja iskoračava iz imanencije i otvarase transcedenciji, narušavanje konstitutivnihodnosa. Tako bismo mogli veomasramežljivo zaključiti kako se prvi(Adamov) grijeh odnosi na odbacivanje(ili barem odugovlačenje) Božjegplana na koji je čovjek pozvan, a možese interpretirati i kao pojava svjesnostii nemogućnosti čovjeka da se oslobodievolutivnog nasljeđa. Kod drugog vidaistočnog grijeha, stanja univerzalnegrešnosti, treba reći da se ljudska vrsta,izgleda, još ni danas nije oslobodilaevolutivnog nasljeđa, te kako joši danas ustraje na neautentičnosti, tj.na lažnoj konstituciji svojih temeljnihodnosa. Jedini koji je izašao van okviraopćeljudske grešnosti i laži, jedini kojije živio i proživio svoj život i svoje odnoseautentično jest Isus Krist. Jedinoje on slobodan evolutivnog nasljeđa, tejedino on nosi slobodu svakome koji unjega povjeruje.80

S U S R E T U I S T I N IDijalog sa ateistimaMladen CikačPočetkom siječnja, ove godine, uEngleskoj je započela ateističkakampanja. Na ulice Londona izašlo je800 autobusa. Vozili su kao i običnosvojim redovnim linijama, ali sa plaćenimoglasom napisanim na njihovojvanjskoj strani. Na njemu je velikimslovima stajalo: „BOG VJEROJAT-NO NE POSTOJI. ZATO PRE-STANITE BRINUTI I UŽIVAJ-TE U ŽIVOTU.“ Sa ovom porukomvozili su ulicama grada mjesec dana. 1Oglas su platili čitatelji lista The Guardiančija je kolumnistica Ariane Sherinepokrenula ovu kampanju. U prikupljanjudonacija potporu im je daloBritansko humanističko udruženje iRichard Dawkins, militantni ateistai pisac bestsellera Iluzija o Bogu. Ciljkampanje je „ljudima ponuditi druguviziju svijeta – ne religijsku u kojoj sestalno strahuje od viših sila – te da seljude poduči o ateizmu kao pozitivnoj1 Usp. http://www.financialpost.com/scripts/story.html?id=1185348, 16. siječnja. 2009.i oslobađajućoj alternativi religiji.“ 2 Izmeđuostaloga, povod ove kampanjebila je i iznerviranost ateista stalnimgledanjem reklama kršćana na kojimasu bile poruke tipa: „Ako ne povjerujeteu Isusa bit ćete osuđeni na vječne muke upaklu goreći u ognjenom jezeru.“ 3 Ženskagrupa Lošinj – grupa za ženskaljudska prava platila je svoj reklamnioglas sa porukom „Bez Boga, bez gospodara.“koja se trebala „voziti“ ZETovimtramvajem po Zagrebu. Poruka jeskinuta odmah drugi dan, 5. ožujka ovegodine. 4 Ateistička kampanja širi se pozemljama Europe.Iz gore navedenih reklamnih porukamoguće je iščitati bit ateističkekampanje, a to je ozbiljna kritika kojuateizam stavlja pred nas kršćane. Moždaoni to rade na krivi način, ali nismoniti mi kršćani puno bolji u tome. Nokrenimo redom.Vrijeme je za reklameTri su stvari sporne u navedenimateističkim porukama. Prva je slika2 Usp. http://www.jutarnji.hr/svijet/clanak/art-2008,10,24,,138326.jl, 24. listopada.2008.3 Usp. http://www.guardian.co.uk./commentisfree/2008/oct/21/religion-advertising,21.listopada. 2008.4 Usp. http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/12475/Natpis-Bez-Bogac-bez-gospodara-skinut-s-tramvaja.html,09. ožujka. 2009.81

O d r a zBoga, druga slika čovjeka, a treća odnosu koji su Bog i čovjek postavljeni.Slika Boga dade se iščitati iz slike čovjeka.Čovjek je onaj koji bi se trebaobrinuti ako Bog postoji jer tada višene bi mogao uživati u životu. Ako Bogpostoji čovjek je u strahu jer mu Bogzabranjuje uživati. Bog je gospodar, čovjekrob, a rob ne može uživati negosamo svome gospodaru služiti. Bog jesvesilni, svemoćni nebeski diktator kojikažnjava svaki neposluh i pred takvimčovjek ne može ništa. Može mu jedinou strahu od kazne služiti. I tako su Bogi čovjek u stalnome neprijateljstvu. Bogsa nemogućim zahtjevima prijeti, a čovjeknemoguć da Božje zahtjeve ispunistrahuje. Da bi prekinuo svoju mukučovjek – rob bježi od svoga gospodara,bježi u ateizam. Bog više ne postoji,gospodar ne postoji. Rob je sada slobodan,nema više straha od kazni i možekonačno uživati.Otprilike ovakva, slikovito opisana,poruka je ateističke kampanje. SlikaBoga u njoj potpuno je iskrivljena. Tonije Bog evanđelja. Bog koji se objavio uIsusu Kristu je Ljubav. Tolika ljubav daje položio Svoj život za nas i nema većeljubavi od te.Slika čovjeka koja se nudi u toj„novoj viziji svijeta“ jest „uživanje uživotu“. Užitak je čovjekovo oslobođenje,užitak je smisao života. Novavizija svijeta je egoistička, hedonističkai materijalistička. Sve je podloženotraženju vlastitog interesa koji jeugoda i naslada, obična psihofizičkareakcija i ništa više. Tu nema ljubaviza drugoga.AntiteistiSa takvom porukom ateistička kampanjaje zapravo antiteistička. Da bi touvidjeli moramo prvo razjasniti pojmoveateista i antiteista. Poslužit ćemose objašnjenjem dr. sc. Milana Polića,predsjednika Protagore – Udruge zazaštitu prava ireligioznih osoba i promicanjeireligioznog poimanja svijeta,koja je podržala Žensku grupu Lošinj unjihovoj reklamnoj kampanji. 5Ateizam (grč. a = ne + theos = Bog)znači bezboštvo. Ateist je čovjek koji jeglede Božje opstojnosti potpuno ravnodušan.On ne vjeruje da Bog postoji,niti je za Boga zainteresiran, niti muje Bog potreban. Ateist poima svijetizvan odnosa spram Boga. Antiteizam(grč. anti = protu + theos = Bog)znači protuboštvo. Antiteist je čovjekkoji poriče Božju opstojnost, niječepostojanje Boga. On vjeruje da Bog nepostoji. Ateistu i antiteistu zajedničkoje neprihvaćanje Božje opstojnosti, alidok je ateist u tome ravnodušan i pasivan(ne vjeruje), antiteist je u tomeangažiran i aktivan (vjeruje). Antiteistniječe Božju opstojnost misaono i djelatnou svakoj prilici. On je militantanu promicanju svoga antiteističkogsvjetonazora i time se prema Bogubitno određuje negativno. 6 Bog jenjegov neprijatelj. Takav stav vodi ga unužno neprijateljstvo sa svime što pokazujesvoj odnos prema Bogu. Tako jeantiteista i protiv Boga i protiv religijei protiv vjernika.5 Usp. http://www.protagora .hr/, 15. travnja.2009.6 Usp. Isto.82

S U S R E T U I S T I N ISamo po sebi razumljivoje da se takav stavnesnošljivosti i netrpeljivostiprotivi dostojanstvuljudske osobe čija je bitnaodlika sloboda vjeroispovijesti(ili sloboda dase nema vjeroispovijesti).Ova se kampanja pokazujeupravo antiteističkom jer usvojoj poruci stavlja Boga ičovjeka u negativan odnos.Istina, Božja se opstojnost direktno neporiče („On vjerojatno ne postoji“), aliprikazati Boga kao čovjekovog neprijateljaprotuslovi samom pojmu Boga iteističkom svjetonazoru, a time je protubožanskoi antiteističko.Kampanja jest legalna, ali porukakampanje nikako nije legitimna. Ali živimou demokraciji koja ponovno pokazujesvoj negativni izraz i zlorabi se.Demokracija nije diktatura slobodnogmišljenja gdje bili tko može o svemureći što god misli. Takvi, prečesto, negovore iz autoriteta opravdanog stavanego samo iz prava koje im je postaloizgovor za neopravdani stav.RazgovarajmoNiti jedan čovjek ili skupina nijeotok. Svi mi na ovom svijetu živimozajedno i zadaća nam je pridonijetiizgradnji svijeta. To je nemoguće bezrazgovora. 7 Međutim, postoje međunama mnogi zidovi koji nas dijele i terazloge podijeljenosti trebamo uklo-7 Usp. Drugi vatikanski koncil Dokumenti,VII. izdanje Popravljeno i dopunjeno, KS,Zagreb, veljača 2008., GS 21, 6.niti. 8 Ateisti svoje razloge, mi kršćanisvoje. Razlog koji nas kršćane prijeći urazgovoru sa ateistima jest antiteizam.Njegova militantnost i nesnošljivostneprihvatljiva je. Ateisti bi trebali ostatia - teisti, a ne se pretvarati u anti – teiste.Ako su već izabrali da po pitanjuBožje opstojnosti budu ravnodušni tadaneka ostanu vjerni i dosljedni u svomesvjetonazoru. Bog koji za njih „vjerojatnone postoji“ ostaje im nespoznatljivii neshvatljivi Bog. Zato bi u svomegovoru o Njemu trebali biti suzdržani ivrlo razboriti. Ljudske nesavršenosti nemogu se i ne smiju prebacivati na Boga.Prikazivanje Boga i čovjeka kao dvojiceneprijatelja otvoreno je protuboštvo iono gazi Božje i naše, kršćansko, dostojanstvo.Mi ga ne možemo tolerirati. Nezato jer imamo pravo na to, nego zatošto se tuđe vrijednosti trebaju prikazatiiskreno i pošteno.Ateisti se ipak opravdano buneU našem dijalogu sa ateistima pokušavamootkloniti prvu podijeljenost,8 LG 28, 4.Sl. 29. Ateistička kampanja i Dawkins83

O d r a zantiteizam. Sada moramo otkloniti podijeljenostkoja priječi ateiste da razgovarajus nama kršćanima. Trebamo bitipošteni i priznati svoj dio krivice koji jevelik. Prije II. vatikanskog sabora ateistese smatralo ili priglupima ili moralnoizopačenima. Glupost ili nemoral uzimanisu kao razlog njihova bezboštva.Inače, kako drukčije shvatiti bezboštvo?Kako ga opravdati? Ateisti su i razumnii moralni ljudi. Njihov ateizam ostajenam neshvatljiv kao i njima naš teizam.I kao što ateisti (antiteisti) sada gazenaše dostojanstvo, tako smo i mi kršćanigazili njihovo. Nazovimo to povijesnomnužnošću ili odgojem pravde. Podcjenjivanjasu nažalost prisutna i danasvidljiva na reklamnim porukama nekihkršćana gdje prijete svim bezbožnicimapaklom. Netrpeljivost samo potiče netrpeljivosti iznerviranost ateista takvimstavom potpuno je shvatljiva. Ateiste bitu ipak pozvali na razboritu trpeljivostpred glupošću nekih kršćana koji još neshvaćaju da dostojanstvo ljudske osobeuključuje i slobodu da se u Boga ne vjeruje.Bog je čovjeka stvorio slobodnim iOn sam tu slobodu poštuje i ne prelazi.Čini se da postoje još mnogi duhovikoji plodove II. vatikanskog sabora želerušiti. Mi želimo ovdje u duhu tog istogSabora razgovarati. Ateista čini svojsvjetonazor vjerodostojnim time što:živi razumno – razmišlja kritički u skladus dosadašnjim postignućima ljudskekulture, i živi moralno – u skladu sa općeprihvaćenimvrednotama ljudske kulture.Prema Bogu je ravnodušan.U svjetlu ovoga, II. vatikanski pozivanas kršćane na odgovarajuće izlaganjevlastitog nauka i na čestit život Crkvei svih njezinih članova. Boga trebamoučiniti prisutnim u svijetu, ne prisilomi nametanjem, nego svjedočenjem žive izrele vjere. Božja prisutnost najviše će seočitovati u bratskoj ljubavi među vjernicima.9 Nažalost, i u izlaganju naukai u svjedočenju i u ljubavi smo zakazali.Ateisti se bune protiv religije2001. godine uragan Katrina pogodioje obalu SAD-a. 80% grada NewOrleans-a je uništeno, a život je izgubiloviše od 1500 ljudi. Poslije te katastrofejedan biskup izjavio je kako je tobila Božja kazna jer se u spomenutomgradu činilo mnogo pobačaja i živjelopromiskuitetno. 10 Ovo je upravo idealanprimjer pogrešnog izlaganja naukai tada nije čudno što moderan čovjekshvaća Boga kao neprijatelja i otvorenoMu se suprotstavlja. Ali ateisti se zapravone bune protiv Boga, nego protivreligije koja daje pogrešnu sliku Boga.II. vatikanski nam govori da „…ne maliudio mogu imati vjernici, jer treba rećida oni zanemarivanjem vjerskog odgojaili pogrešnim izlaganjem nauka ili takođernedostatcima svojega religioznog,ćudorednog i društvenog života pravolice Boga i religije prije zakrivaju negoliotkrivaju.“ 11 Članovi Crkve koji „misleda se mogu tako utopiti u zemaljske poslovekao da su oni posve tuđi religioznomživotu. Oni, naime, misle da se on9 Usp. GS 21, 5.10 Usp. http://www.naslovi.net/2009-02-03/gradjanski/uragan-katrina-kao-bozja-kazna/1024239,03. veljače 2009.11 GS 19, 3.84

S U S R E T U I S T I N Isastoji u ispunjavanju pukih bogoštovnihčina i određenih ćudorednih dužnosti.Kod mnogih taj raskorak izmeđuvjere koju ispovijedaju i svakdašnjegživota valja ubrojiti među teže zabludenašega vremena.“ 12To su članovi Crkve koji ne poznajuBoga jer ono što ispovijedaju u vjeri nežive u vjeri. Jedni, zbog slabosti premazahtjevima svijeta i tijela odbijaju obratitise i dopustiti da ih Bog ljubi. Ipak,svjesni su svoga grijeha i krivice pa živeu konstantnom strahu i tako svoju religijupretvaraju u religiju straha. Zatopoduzimaju razne religiozne inicijative iobrede da pomoću njih djeluju na Bogai umire Ga. On im je stalna prijetnja jeržive u stalnoj krivici. 13 Drugi, zbog oholostiživota ne trebaju obraćenje jer misleda ipak žive ispravno usprkos svomegrijehu i krivici. Bog im jedino služi dapomoću raznih obreda izmole od Njegavlastiti probitak i korist pa svoju religijupretvaraju u religiju korisnoga. 14 I jednii drugi zapravo projiciraju na Boga svoježelje i odnose. Jedni u strahu i slabi trebajumoćnoga Boga da kazni i upokori,a drugi sebični i oholi trebaju korisnogaBoga da ugodi. 15Prema budućnostiBudućnost koja nas očekuje bit ćevrlo zanimljiva, kao i svaki novi dan.I ateistička i kršćanska strana moraju12 GS 43, 1.13 Usp. Francois Varone, Nevolje s odsutnimBogom, Religija, ateizam i vjera: tri pogledana tajnu, Predgovor: Christian Duquoc,o.p., Zagreb, 1998, str. 20-21.14 Usp. Isto. str. 38-41, 48-53.15 Usp. Isto. str. 120-122.još mnogo poraditi na sebi. Pokazalismo da se ateisti zapravo bune protivreligije straha i korisnoga i taj njihovbunt je opravdan. Ipak zabrinjava sveraširenije okupljanje raznih ateističkihskupina pod zastavom neohumanizma.Ideja im je potvrditi i osloboditi čovjeka,ali ta ideja zasad ne poznaje granicai stremi do apsoluta. Tamo želi zanijekatii Apsolutnoga kako bi se stavila naNjegovo prijestolje i samoobožavala.Ovaj antiteizam postaje opasan jer sesa razvojem znanosti, od ideje, konkretizirau transhumanizam. Genetikaoživljava staru noćnu moru; „bit ćetekao bogovi.“ Naravno, ovim čudnimantropologijama noćna mora izgledakao san. Modernom čovjeku Bog jenepotreban, ne želi Ga. Bog ga samokoči u slobodi ostvarenja svih njegovihželja. Tehničko – znanstveni čovjekpostao je moćan i može sebe ostvaritibez viših sila.Za ovo otuđenje Boga i čovjekakrivi smo mi kršćani. Nauk koji se neživi, krivo se izlaže i samo proklinje,zabranjuje, udara, upokoruje, čovjekaskršuje. Od Boga smo napravili diktatora,od čovjeka roba. „Ovaj me narodusnama časti, a srce mu je daleko odmene, uzalud me štuju“ (Mk 7, 6). Pozvanismo k takvima, kao udovi jednogKristovog Tijela, iskazati im bratskuljubav i opomenu. Otvorimo svi zajednostranice Novoga zavjeta i promotrimoživot siromašnog i poniznog IsusaKrista. Koliko se naš život poklapa saNjegovim, ako već želimo biti Njegovinasljedovatelji? Ili smo u Crkvi samozbog straha ili koristi?85

D U H O V N E S T R U N EO d r a zUvod u molitvuBruno PetrušićOvaj članak započinjem molitvomjednog teologa, čovjeka koji je upotpunosti zadužio teologiju vremenaiza njega. Riječ je o sv. Tomi Akvinskom:Neizrecivi stvoritelju, Ti si praviizvor svjetla i mudrosti, Stvoritelj svihstvari, dostoj se nad tamu mog razumarasuti svoje svijetlo. Otjeraj od mene dvostrukimrak u kojem sam rođen: mrak grijehai neznanja. Daj mi oštrinu razumada mogu razumjeti, način i lakoću u učenju,jasnoću u tumačenju, mogućnost izražavanja.Pomozi mi u početku moga rada,upravljaj napretkom, okruni svršetak poIsusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.Svrha ovoga rada, bila bi, u najidealnijemslučaju, snažni poticaj nama,studentima teologije, da svoje znanjei učenje prožmemo molitvom. Nemateologa bez molitve. Teško je uklopitisadržaj studija u svoj život bez istinskog,otvorenog dijaloga sa tim samimsadržajem. U svakom govoru omolitvi treba uvelike voditi računa oosobnom iskustvu, kako svoje osobnepovijesti, tako i povijesti svoje molitve.Naslov ovoga rada je uvod u molitvu.Potrebno je stoga ocrtati obrise jednemoguće molitve jednog studentateologije, njene konture i sasvim konkretneupute za primjenu u svakodnevnomživotu.Moguće su razne definicije molitve,a jedna od njih je već u ovom tekstuspomenuta. Možda je ta najraširenijadefinicija, koja kaže kako je molitvadijalog s Bogom, ali definicije „mogutek nešto reći o ovome ili onome njezinuvidiku.“ 1 Recimo odmah kakoje mnogo pametnije moliti i iz molitvedoznati što ona za mene jest, nego seuhvatiti jedne definicije i ustrajati nanjoj, kad znamo da nijedna definicijane obuhvaća onu stvarnost koju definirau njenoj cjelovitosti. Na kraju, molitvaje i zahtjev kojeg pred nas stavljaIsus, bez kojega je jako teško uočitii prihvatiti Očevu volju. No znao jeIsus, a znamo i mi sami da ne znamomoliti, da nismo sposobni moliti.Zato u kompendiju katekizma Katoličkecrkve stoji kako je molitva „uvijekdar Boga koji dolazi čovjeku ususret“(br. 534). Dalje se u tom broju kaže:„Molitva je uzdignuće duše k Bogu iliiskanje od Boga primjerenih dobarasukladnih njegovoj volji.“ To pristajanjeuz volju Božju, događa se jedinou molitvi, i kroz molitvu. U konačnici,„postoji samo jedan način molitve: izgubitisama sebe. Ili drugim riječima:potpuno predati sebe Bogu.“ 2 Namaje ono što moramo učiniti nemoguće,1 Ivan Fuček, Moralno-duhovni život, sv. 5:Bogoštovlje molitva, Split, 2006, str. 254.2 Isto, str. 416.86

D U H O V N E S T R U N ESl. 30. Tamo gdje pogled nestaje… (foto: Daniela Petrušić)tako da nismo mi sami inicijatori togapredanja. Molitva ne izvire prvenstvenoiz nas samih, iako bez nas nema nimolitve. Izvor je molitve Duh Svetikoji se za nas zauzima neizrecivim uzdasima(Rim 8, 26). On „je jedini praviUčitelj molitve.“ 3 Ona ipak izvire izčovjekova srca, na poticaj Duha Svetoga,tako da je ona angažman i čovjekai Boga. Vrhunac molitve tako je IsusKrist kao pravi Bog i pravi čovjek. „ŽivotIsusa kao čovjeka bio je neprestanamolitva, neprekidni čin obožavanja iljubavi prema Ocu.“ 4 Zato smo svipozvani na molitvu prvenstveno u, po is Kristom. Upravo je On naša molitva.„On je onaj koji moli u nama, s nama,za nas.“ 53 Isto, str. 325.4 Ivan Pavao II, Testament za treće tisućljeće,Zagreb, 2001., str. 82.5 Isto, str. 83.Osobni preduvjeti molitve 6„Budući da je svaka ozbiljnija molitvasamoizvršavanje čovjeka predBogom, ona mora biti obilježenaosobnim raspoloženjem i konkretnomsituacijom molitelja.“ 7 Ova rečenicane želi ništa drugo reći nego to da jepotrebno biti ono što jesi, u situacijiu kakvoj se nalaziš, te da je upravo topotrebno za ispravan pristup molitvi.Molitva nastaje iz konkretne situacijekonkretnog čovjeka. Ona nosi obilježjavlastite povijesti, vlastitih iskustava.Dakle, prvi preduvjet molitve bila biautentičnost samog molitelja. Daljnjipreduvjet jest slika o Bogu koju čovjekposjeduje a koja uređuje njegov odnoss Bogom. Zatim je tu trenutačno stanjeu kojem se čovjek nalazi i koje boja6 Ivan Fuček, Nav. dj. str. 324.7 Isto.87

O d r a znjegovu molitvu, koje joj daje tonalitet,a koje može biti prouzročeno milošćuili stupnjem razvoja duhovnog života.„Molitva je samo onda istinita, autentična,ako se obavlja prema vlastitomeiskustvu i povijesti.“ 8 Ona seuvelike temelji na vjeri, a još jedan njentemelj je stav poniznosti. U molitvi senalazimo pred Bogom, pred Gospodaromi Stvoriteljem svega stvorenoga.„Molitva je doista priznanje naše ograničenostii naše ovisnosti“ 9 o Bogu.Pred njim se osjećamo i jesmo prosjakkojemu je potrebna „korica kruhada preživi.“ 10 Tek u iskustvu molitveuviđamo naše istinsko stanje koje jeveoma dobro opisano usporedbom sprosjakom. Molitva nam je potrebna,ona je „disanje naše sakramentom krstapobožanstvenjene naravi.“ 11 Važnaodrednica, ali i preduvjet svake molitveje sklad između onoga u što vjerujemoi onoga što činimo. 12 Odnos vjere imolitve je mnogostruk. Nema molitvebez vjere, a vjera bez molitve osuđenaje na smrt. 13Svi mi, više – manje, imamo iskustvoneuslišane molitve, razlog koje jenaša želja da volju Božju podložimovlastitoj. Temeljni razlog tome iskustvuje naša želja, ali uzroci su mnogovrsni.Treba istaknuti kako „svatko treba molitiu skladu sa svojom prirodnom sklo-nošću, vjeran svojemu ja“ 14 , te „nijedančovjek ne smije silom ići protiv svojeprirodne sklonosti i nadarenosti, inačepred Bogom ne bi bio autentičan.“ 15Čini se od svega, na kraju, najvažnijebiti ono što jesi pred Bogom, a sveostalo će doći samo od sebe. U čovjekovojje moći odlučiti se za taj činiskrenosti prema Bogu. To je čin vjere,a kako smo vidjeli, molitve nema bezvjere. No današnji se čovjek nalazi prvenstvenou krizi vjere iz koje proizlazii kriza molitve, a kada je molitva u krizionda je smrt vjere veoma blizu.Stoga potičem svakoga tko lista ovestranice, nadasve studente teologije, naustrajniju molitvu, sa povjerenjem daih netko ipak čuje. Ako s nekim poznanikom,pa čak i bliskim prijateljem,ne komuniciramo neko duže vrijeme,nastupit će zaborav, a na kraju i smrt(za mene) toga dragoga mi prijatelja.Studiranje teologije, bez molitve nemasmisla. Svatko je pozvan kao osoba, oddruge Osobe, stoga je potrebno osobnoodgovoriti pozivu koji je upućen svakomčovjeku. Kroz molitvu rastemo,izgrađujemo se i dopuštamo da nasBog izgrađuje. Vjerujem da nam je svimapoznata rečenica – ako te molitvane mijenja, promjeni ti nju, te da ustrajemo,uz sve poteškoće na putu mijenjanjasebe i suobličavanja Kristu.8 Isto, str. 325.9 Ivan Pavao II, Nav. dj. str. 81.10 Ivan Fuček, Nav. dj. str. 254.11 Isto.12 Usp. Ivan Pavao II, Nav. dj. str. 97.13 Usp. Isto, str. 79.14 Ivan Fuček, Nav. dj. str. 416.15 Isto, str. 324.88

D U H O V N E S T R U N EMolitva – slušanjeSlavica SesarDragi studentu,ne znam iz kojega si razloga upisaoovaj fakultet i kakav je tvoj životni put.Vjerojatno ne znam ni kako se zoveš,ali nemoj zamjerit, jedva pamtim i datumeispitnih rokova. Zapravo, ne želimih zapamtit, jer me odmah uhvatipanika!Ne znam ni kakvo iskustvo imaš smolitvom, ali ti mogu kao „starija“ studenticareći, da ćeš jedino tako moćiizdržati sve što te čeka u životu, ali ponajprije– ovdje gdje si došao. Naravno,to ne znači da ne trebaš učiti, ali maloti znači i 5 iz ispita ako nisi na putu sakramenata,putu vjere i molitve. Jedanje profesor rekao da je molitva isto štoi gorivo autu, bez njega možeš samonizbrdo.E, a sada – što je to molitva? Je lito neki zanosni osjećaj – ili čin voljecijeloga bića – ili nešto drugo? Molitvaje najprije sloboda – odluka obratiti seBogu bilo krunicom, bilo čineći znakkriža ili kada jednostavno usmjerimosvoje misli k Njemu i zatražimo odNjega pomoć. Sve to proizlazi iz čovjekoveželje da se sretne s Bogom ovdjei sada – tada kada se moli. Molitva jeSUSRET sa živim Bogom koji poznajenašu situaciju; naše strahove predispitom; našu zahvalnost pred križem;koji poznaje čak i ono što mi sami osebi ne znamo.Kada molimo zazivamo Boga u našživot. U kršćanstvu postoje različitioblici molitve, a oni su: javna molitva,euharistija – izvor kršćanskoga života,Sveto Pismo, časoslov, osobna molitva,usmena molitva, duhovno štivo ili lectiodivina, slušanje, unutarnja molitva,stavljanje u Božju prisutnost, meditacija– u kojoj prevladava razmišljanje i intelekt,čuvstvena molitva, kontemplacija,ispit savjesti i vođenje dnevnika. Svesu to oblici molitve i sigurno imamo imožemo pronaći nešto što odgovarabaš nama i za što imamo sklonost.Bog nas kroz molitvu čisti, čini nasda Mu budemo bliži, ali i da budemobliži i nama samima – da bolje upoznamonaše pravo dostojanstvo Božjeg djeteta.Kroz molitvu postajemo ljudskiji.Bog Otac nas kroz Sina u Duhu Svetompotiče na djelo i na potpuno predanjeNjemu. Moleći nužno postajemovedriji, mirniji i radosniji. „Nuspojava“je molitve, između ostalog, snažna nutarnjaradost. Dakle, tko se želi čišćeradovati, neka iskreno moli. Zanosni89

O d r a zosjećaji nisu dokaz plodonosne molitve,već je Bogu mnogo dragocjenija našaustrajnost i onda kada u molitvi, osimdosade, ništa drugo ni ne osjetimo.Kršćanin je pozvan neprestano moliti(1 Sol 5, 17), ali to ne znači da ćemo24 sata klečati pred svetohraništem, većda sve što se radi bude složeno u jednutrajnu molitvu djelima, riječima, prepoznavanjui služenju Isusu u bližnjima.Posebno bi se željela još osvrnuti najedan jako bitan faktor u molitvi, a to jeslušanje božjeg od/govora u svom srcu.Naime, molitva je dijalog, a dijalog jerazgovor između dviju osoba. Bog namu molitvi želi odgovoriti na molbe, zahvalei želi nam priopćiti Svoju volju.On želi da ga slušamo. Problem nastajetada kada molitvu prakticiramo krivo, usmislu monologa, a ne očekujući Božjiodgovor. Boga možemo čuti samo akomu „damo“ vremena da nam odgovori,ako stišamo svoj ego i damo prostoraDrugome. Tada nam On odgovara nefizičkim glasom već … neka svatko zasebe otkrije.Možemo se prisjetiti Samuelovogpoziva iz SZ – ta. Tu nailazimo na riječ„sluga tvoj sluša“ (1 Sam 3, 10). Reklabih da je upravo to „sluša“ bilo „okidač“za uspostavu pravog dijaloga izmeđuBoga i Samuela. Tek kada je Samuelbio u stavu slušanja i tako otvorenBožjem glasu, mogao je biti postavljenza proroka. Dakle, bit je u slušanju, teprovođenju saslušanog u djelo.Svima vama želim trajnu otvorenostBožjem glasu.Sl. 32 (foto: Boris Vidović)90

D U H O V N E S T R U N EIgnacijeve duhovne vježbe u svakodnevnom životuMladen CikačSl. 33. Naslovnica Ignacijevih duhovnih vježbinedostatku bilo kakve duhovnostiU na fakultetu, za kojom toliko žeđanaše vrijeme, bili smo primorani duhovnostpotražiti sami. Hodamo tako nastrojica (Bruno Petrušić, Ivo Bezina i ja)dvorištem za vrijeme pauze i raspravljamoo našoj potrebi. Tražimo duhovnost!Želimo živjeti intenzivan duhovni životjer to osjećamo čvrsto u sebi. Što namje činiti? Je li dovoljno samo nedjeljomići na misu? Je li dovoljno pomoliti sesvako jutro i večer? Predati dan Gospodinu,napraviti ispit savjesti prije spavanja?Šetati gradom i reći volim te, hvalati Oče?Hodamo s takvim mislima i raspravljamo.Gospodine, što nam je činiti?Kako da ispunimo svaki trenutaks Tobom, da u Tebi živimo, mičemo sei jesmo? Kako da budemo klanjatelji uDuhu i Istini? I sine nam ideja. Svakoje, od nas trojice, iz nekih svojih izvoračuo za Ignacijeve Duhovne vježbe. Čulismo za njihovu dubinu i gotovo legendarnistatus koji imaju u Crkvi. Moždaje to ono što tražimo, duhovnost u kojuželimo uroniti! Samo sada treba pronaćinekoga tko će nam ih držati. Odlučismootići u isusovački samostan na Manuškojpoljani i pitati ih. Pokucali smo imna vrata i izložili našu potrebu. Primilisu nas srdačno i kao da nisu bili iznenađeništo tri laika žele obaviti Duhovnevježbe. Odgovor smo čekali par dana ibio je potvrdan. Skakali smo od veselja.Znali smo da idemo u nešto novo i veliko.Za voditelja i duhovnog vođu dodijelilisu nam p. Vladimira Vasilja i mogaoje držati vježbe za ukupno sedmeroljudi. Trebalo je pronaći još četvero. Izamislite sad ovo! Studenti uvijek kukajukako im fali duhovnosti a sada nismomogli pronaći niti četvero koji bi obaviliduhovne vježbe. Pitamo jednog, drugog,svi odmahuju rukom. Tako da, kada bismosada rekli da je duhovnost na fakultetupraktično mrtva, bismo li pretjerali?Čast iznimkama! Priključila nam se jošjedna djevojka, Ivana Šustić, apsolventicakemijsko tehnološkog fakulteta, itako je nas četvero krenulo. Duhovnevježbe započeli smo 16. 11. 2008.91

O d r a zSv. IgnacijeIgnacije Lojolski rođen je 1541.g. u Loyoli (Baskija, Španjolska). Živioje viteškim životom u taštoj željiza slavom. Kažu da je bio vrlo srčani hrabar. Godine 1521. biva ranjen uobrani Pamplone od strane Francuza.Za vrijeme oporavka obratio se čitajućineke pobožne knjige i napuštadotadašnji način života da služi samoKristu. Živi strogim pokorničkim životom.Počinju prva mistična iskustvai viđenja Presvetoga Trojstva i BlaženeDjevice Marije. Tako jednom, dok seodmarao na rijeci, biva prosvjetljen odBoga u mnogim duhovnim stvarima ivjeri. Sam će poslije kazati kako je utom kratkom trenutku spoznao višenego u sve prošle 62 godine života zajedno.Bit svojih duhovnih iskustavaprenio je u knjižicu Duhovne vježbe.Hodočasti u Jeruzalem, potom studirateologiju u Parizu. 1537. g. u Venecijije zaređen za svećenika. Odlazi u Rimgdje 1540. g. osniva Družbu Isusovui sljedeće postaje njezin prvi vrhovnipoglavar. Umro je u Rimu 1556. g.Papa Grgur XV. Proglašava ga svetim1622. godine.Ignacijeve duhovne vježbe dobivajuslužbeno odobrenje 1548. g. dokumentomPastoralis officii pape Pavla III. Unjemu papa potiče sve Kristove vjernikada se tim vježbama služe i budu njimapoučeni. Papa Pio XI. 1922. g. proglašavasv. Ignacija zaštitnikom duhovnihvježbi a svim članovima klera po Crkvenomje zakonu naređeno da ih obavebarem svake treće godine u trajanju odnajmanje tri dana.VježbeKada netko poduzima duhovnevježbe, čini to da bi sebe doveo doobraćenja, nutarnje čistoće i duhovnogzrenja. Za to je potreban odmak od svijeta,fizički i mentalni, kako bi čovjek usamoći i tišini svoga srca upoznao sebei tu susreo Boga koji mu se velikodušnosamodariva. Riječ je dakle o jednomodnosu, o prijateljevanju između dvijuosoba, Boga i čovjeka, koji se žele jedandrugome dati.Ignacijeve duhovne vježbe sastojese od četiri dijela koji se nazivaju tjednijer se svaki dio obavlja po tjedan dana.Tako cijele vježbe traju mjesec dana. Tosu velike duhovne vježbe i obavljaju sesamo jedan puta u životu. Jedino ih Isusovcirade dva ili tri puta. Postoje i skraćenioblici, male duhovne vježbe, kojese mogu obavljati više puta. U velikimduhovnim vježbama radi se četiri do petrazmatranje (meditacija) dnevno, gdjesvako traje sat vremena. Kako je danasgotovo nemoguće povući se na mjesecdana i samo razmatrati mi smo radiliduhovne vježbe u svakodnevnom životu.One su iste kao i velike duhovne vježbeali se radi samo jedno razmatranjednevno, sat vremena. Pet dana u tjednubi razmatrali, šesti dan bi imali pojedinačnia sedmi dan zajednički razgovorsa p. Vasiljem gdje bi dobivali upute irazmatranja za sljedeći tjedan. I takošest mjeseci.Prvi tjedan razmatra se o grijehu.Tako o grijehu anđela, o grijehu našihpraroditelja, o pojedinačnom grijehusvakoga tko je zbog jednog smrtnoggrijeha završio u paklu, o vlastitim gri-92

D U H O V N E S T R U N Ejesima te konačno razmatranje o paklu.Završava se Velikom ispovijedi. Čovjekspoznaje svu zloću, težinu i odvratnostgrijeha te napušta stari način života iobraća se k Bogu. Od roba postaje slobodnodijete Božje.Drugi tjedan razmatra se život Gospodinanašega Isusa Krista do Cvjetnicekako bi Ga se što više upoznalo, uzljubiloi nasljedovalo. Čovjek otkriva smisaodara slobode koji je suobličiti se Kristu iizabrati najveće dobro koje je Bog.Treći tjedan razmatra se Isusovamuka i smrt. Čovjek trpi sa Isusom kojitrpi i plače sa Isusom koji plače kako biprimio dar Otkupljenja i naučio sebepredati potpuno Ocu do smrti na križuvlastitoga života.Četvrti tjedan razmatra se o Kristovomuskrsnuću i uzašašću i završavarazmatranjem kako da postignemo ljubav.Počinje život u Duhu čije htjenjei djelovanje čovjek u sebi nalazi i Njegovomse vodstvu prepušta. KraljevstvoBožje ostvaruje se na zemlji. Trojstvo sepokazuje u svemu kao princip života čijizakon ljubavi postaje vidljiv u potpunomsebedarivanju drugima.Čini nam se ovdje važnim naglasitiprvu i jednu od najvažnijih stvari koječovjek nauči u duhovnim vježbama. Toje razlika između pojmova znati i poznavati.Pojam znati uključuje u sebiteoretsko znanje o nečemu koje dobivamoposredstvom nečega. Tako posredstvomknjige znamo o Božjim svojstvima(o Njegovoj dobroti, svemoći itd.),ali ne možemo reći da ta Božja svojstvai poznajemo. Pojam poznavati uključujeu sebi praktično, iskustveno znanje oSl. 34. Bruce Leenečemu koje dobivamo neposredno nalicu mjesta u odnosu sa tim nečim. Takosamo u odnosu sa Bogom možemo rećida poznajemo Njegovu dobrotu. Teoretskoi praktično znanje se ne isključujunego se međusobno uvjetuju. Teoretskoznanje otkriva se i produbljuje u praktičnomznanju. Ovo je napose važno zateologiju gdje se teorija treba očitovatiu praksi jer je nemoguće biti teologomili katehetom a da se nema osobni odnossa Bogom. Jednostavno zato što uteologiji ne učimo o nekoj ideji ili stvarinego o živome Bogu, Gospodinu našemuIsusu Kristu. A Njega se ne možeznati! Može Ga se samo upoznati! Trebamoimati osobni odnos sa Bogom, jerkako ćemo jednoga dana govoriti ljudimada bi trebali djelovati ako im saminismo primjer. Na nama se treba vidjetida smo Kristovi učenici, tako da i drugipovjeruju, obrate se i daju slavu Bogu.Tko ne čini ovako čini grijeh jer zna što93

O d r a zmu je činiti a ne čini. Nema ništa goregod lošeg teologa ili katehete koji ne znada pristupi Kristovom Tijelu pa timesablažnjava druge i priječi i njima pristup.„I po ovom znamo da ga poznajemo:ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli:„Poznajem ga“, a zapovijedi njegovih nečuva, lažac je, u njemu nema istine.“ (1 Iv2, 3 - 4)Primjer vježbeU Duhovnim vježbama dvije su vrstetekstova koji se razmatraju. Jedne jeIgnacije sam napisao a drugi su odabranapoglavlja iz Novog zavjeta. Primjerkoji ćemo ovdje dati iz drugog je tjednai Ignacijev je tekst. Znakovit je u njemuutjecaj njegove viteške prošlosti i borbenosti.Bit razmatranja je da tekst doživimone samo razumski nego i srcem. Dase razmatrano osjeti kao da smo doistatamo, kao da se to doista nama događa.Pri tom se koristimo našom maštomkojom sebi predočujemo predmet razmatranja.Dvije zastave„Razmatranje o dvjema zastavama.Jedna je Krista, našega vrhovnog Vođe iGospodina, a druga Lucifera, krvnog neprijateljanaše čovječje naravi.“U povijesti ratovanja zastava je nabojnom polju imala presudnu ulogu.Pod njome bili bi okupljeni vođa vojskei njegovi prvaci. U kaosu i nepreglednostibitke vojnici bi gledali uzdignutuzastavu i tako znali kuda trebaju ići igdje je srce njihove vojske. Pad zastaveznačio bi poraz. Tako zastava označujesredište, moć vojske i putokaz, taktikuvođe vojske. Kristov i Luciferov pozivpoziv su za bitku između dviju vojski.Jedna se bori za spas duša, druga za njihovupropast.Sabirem se u tišini i samoći mjesta.Sabirem se u tišini i samoći srca gdjemi Gospodin moj govori. Pripravnamolitva: „Milost Tvoju molim Te Oče, dasve moje misli, htjenja i djelovanja budujedino i potpuno na službu i slavu TvogaPresvetog božanskog Veličanstva. MilostTvoju molim Te Oče, da što više upoznam,uzljubim i nasljedujem Sina Tvoga, Gospodinanašega Isusa Krista.“Okom mašte promatram događaj.Krist maše svojom zastavom i pozivasve ljude da stupe pod nju, a tako i Lucifersvojom. Na Kristovoj zastavi pišeŽIVOT, na Luciferovoj SMRT. „MilostTvoju molim Te Gospodine da upoznamvarke Luciferove i pomoć Tvoju da ih sečuvam. Milost Tvoju da upoznam ŽIVOTi ustrajno Te slijedim.“Okom mašte promatram mjesto. Nababilonskoj poljani, u njenom središtu,stoji ruševina kule Babilonske. Podsjećana ogromno gradilište. Kumir čovječanstvajednom razrušen ponovno seskuplja i gradi. Ispred kule sjedi Lucifer,poglavica svih neprijatelja, na velikomprijestolju od dima i vatre. Od dima ivatre jer njegovo prijestolje nije čvrsto,čista je iluzija. On nema nikakva prijestoljajer nema nikakve vlasti. Ali se zatomnogo pravi i puše u iluziji dima i vatre.Za razliku od prijestolja on sam vrloje stvaran. Njegova prisutnost širi nekushizoidnu tjeskobu koja paralizira. Užasanje i strašan njegov lik. Crn potpuno.Mračan poput najdubljeg ponora. Toli-94

D U H O V N E S T R U N Eko crn da se čini da u sebe usisava svutamu i hladnoću svemira. Kao crna rupa.Bizarni paradoks bitka i nebitka, za razumnemoguć i neshvatljiv. A samo natankom prijelazu iz noći u njegovu tamumoguće je iscrtati obris stvorenja. Uosobljenogi živoga zla. Drži se prijetećeprema onima koji ga preziru. Smješkase prezirno prema onima koji mu služe.On mrzi sve ljude i želi ih uvući u svojuvječnu tamu. Pas koji laje ali ne možegristi jer je zakovan za lanac zauvijek.Oko njegova prijestolja, po cijelombabilonskom polju, okupljena je bezbrojnaarmija demona. Čitave legijenjih, svih vrsta i veličina, riču, igraju poputrojeva muha. On ih doziva k sebi idaje im upute. Raspršuje ih po cijelomesvijetu, u svaki grad, u svaku pokrajinu,naselje, kuću, k svakome čovjeku. Nitkonije izostavljen. Upućuje demone kakoda zarobe i bace ljude u mreže i okove.Tako će biti pod njegovom zastavom,sluge njegove. Upute su mu jasne i vrloprecizne već prema sklonostima svakogačovjeka.Demoni će najprije napastovati ljudepohlepom za bogatstvom. Navodit ćeih da imaju i posjeduju što više stvari.Sugestirat će im u uši, nukati ih i navoditida im razbuktaju maštu i probude unjima želju za stvarima. Govorit će imsuptilno i zavodljivo, pjevat će im kaoslavuji samo da začaraju ljudski ego.Šaptat će ljudima da trebaju imati mnogo,mnogo stvari. Da kupuju što većekuće i stanove i voze najljepše automobile.Da nose raskošnu i pomodnu odjećui nakite i brinu se mnogo o vlastitomizgledu. Da imaju velike televizore, modernemobitele, super laptope i sve ostaletechno igrarije. I da mnogo putuju iizlaze i da uživaju i zabavljaju se. Samoda bude što više i ljepše i najljepše. I govoritće demoni ljudima da su im sve testvari vrlo potrebne. Da se bez njih živjetine može, da su to zaslužili i da nakraju ipak svi tako rade. I bajat će im daće sa svim tim stvarima izgledati boljei osjećati se ljepše i sretno i sigurnije. Iego ljudi narast će do velikih razmjera idržat će se kao kap vode na dlanu.Ljudi će podleći napastima i kupovatće mnoge i razne stvari. I neće oni posjedovatistvari nego će stvari posjedovatinjih. Tako će ih Lucifer privesti dotežnje za taštom ljudskom časti i slavom.Pokazivat će se jedni drugima kako sulijepi i sretni jer imaju toliko lijepih iraznih stvari. I sav će se njihov govorsvesti na: „Vidi što sam kupio“ i „Vidikako mi lijepo stoji.“ I međusobno će sehvaliti i slaviti i divit će se jedni drugima.I natjecat će se međusobno tko ćeimati više i ljepše stvari. Taština nad taštinom,ispraznost nad ispraznošću, sve jeispraznost! Njihova taština i ispraznostrodit će kralja grijeha i svi će robovatipod Luciferovom zastavom. Jer kako ćese jedni drugima hvaliti i častiti tako ćeto u njima izazivati veliku sreću i ugodu.I bit će vrlo ponosni sami na sebei držat će se visoko i tražit će još hvalei još slave do rođenja oholosti. Putemoholosti Lucifer će ih navoditi na sveostale grijehe. Tada će biti i škrti i bludnii zavidni i neumjereni i srditi i lijeni.Uzimat će si pravo da sve mogu i svesmiju. Umislit će da su sami svoji gospodarii samo oni kovači svoje sudbine i95

O d r a znitko im neće smjeti protusloviti. Jer ćebiti najbolji, najpametniji i najljepši. Asve zbog mrtvih stvari.Okom mašte promatram mjesto.Gledam vrhovnoga i pravoga Vođu,Gospodina našega Isusa Krista. Stojina velikoj poljani jeruzalemskog krajana niskome mjestu. Skroman i ponizanobučen u jednostavnu bijelu halju. Njegovapojava otkriva blagost i mudrostDuha Svetoga, Njegovi pokreti i držanjesilu i vlast Sina Božjega. Sva dolinaispunjena je tišinom i mirom. OkoNjega ogromno mnoštvo ljudi koje jeOn sam izabrao, iz svih staleža i položaja,iz svih krajeva svijeta. Rijeke njihslijevaju se privučeni snagom Njegoveosobe. Na licima im radost i nada što ihOn doziva k sebi. On Svevladar, Kyriosa toliko pažljiv i blag u ljubavi preobilan.Svojim izabranicima daje poslanje. Šaljeih po svem svijetu da ljudima navijesteRadosnu vijest. Govori im da vode ljudedo najvišeg stupnja duhovnog siromaštva.Da ih pouče da njihov duh ne želi posjedovatiniti nalaziti utjehu u zemaljskimstvarima. Da su stvari na zemljistvorene radi čovjeka da mu pomognu upostizanju svrhe za koju je stvoren, a tasvrha jest Njega ljubiti kao što On ljubičovjeka. I govori im da u svemu tomebudu ljudima primjer, svjedoci Njegovi,vjerni Njegovi, da tako probude u ljudimaželju da Ga i oni nasljeduju i ljube.I kada postignu duhovno siromaštvopohlepa za bogatstvom će utihnuti. I odtoga neka vode ljude do samog istinskogsiromaštva ako ih On za to izabere. Itada neka ljude pouče da ništa ne držedo hvalisanja i čašćenja ljudskih, sve doželje da ih drugi preziru i pogrđuju kaošto su i Njega prezirali i pogrđivali. Onće im udijeliti milost da mogu bez uvredai grijeha poruge i nepravde strpljivopodnositi. Tako će ljudi u sebi pobijedititaštinu i siromašni i prezreni postat ćeponizni. Takve ih Lucifer nikada nećeuhvatiti u svoje mreže oholosti. Siromaštvomprotiv bogatstva, pogrdama iprezirom protiv taštine, poniznošću protivoholosti postat će slobodni i kreposni ljudi,slični svome Stvoritelju. Ponizni hodajupod zastavom Isusa Krista! NjemuJednom i Jedinom svaka čast i slava!Duhovne vježbe završili smo uspješnoi njihove plodove ponijet ćemo u život.Očekivanja od početka ispunila suse potpuno i mnogo više od toga. Preobilno,kako samo Bog može i darujesvoju djecu. Uistinu, On je naš Otac idaje se i ljubi nas neizmjerno. Svo stvorenjesvemira sluša Njegovu ljubavnupjesmu.Ovom prilikom zahvaljujemo se odsrca našem voditelju pateru VladimiruVasilju. U svojoj blagosti i mudrosti bionam je kao duhovni otac dok je strpljivoslušao naša razmatranja s Bogom. Zahvaljujemose i pateru magistru StipiBalatincu i cijeloj zajednici RezidencijePresvetog Srca Isusova novicijata svetogStanislava. Dali su nam najljepši dar uživotu, Ignacijeve duhovne vježbe u svakodnevnomživotu.Literatura:· Lojolski Ignacije, Duhovnevježbe, Duhovne vježbe – Upute zadavanje vježbi (Direktorij), 5. izdanje,FTI, Zagreb, 2007.96

D U H O V N E S T R U N EStudentski Put križaSkupina autora1. Isusa osuđuju na smrtTi si smrt pretvorio u život.Gospodine, životvorce, braniteljupunine života, na smrt te osudio smrtničovjek, čovjek koji je zloupotrijebiosvoju vlast i protiv vlastita uvjerenja, alii zbog straha za svoj položaj osudio jetebe na smrt nakon što je utvrdio da sinevin. To je čak ponovio nekoliko puta.Bio si bez grijeha među ljudima beznevinosti, trebalo je da umreš i oni sute osudili i mi bijasmo prisutni, jer seu tom času čitava povijest svijeta ovilaoko tebe kao krvava haljina kojom će teogrnuti krvnici.35. Plakat za duhovne vježbe na KBF-u (ODRAZ)Hvala ti što si ljubav koja ljubi. Hvalati što prihvaćaš nepravednu osudu ine osuđuješ onoga tko te osudio. Hvalati što si došao da imamo život u izobilju,a nama pomozi da se zauzimamo zaživot, a ne za smrt. Gospodine, daj dase ne bojim nikakvih osuda jer me sveosude ovoga svijeta prihvaćene u tomeduhu oslobađaju od navezanosti na prolaznoi osiguravaju neprolazno, vječno.Renata Sekić2. Isus prima na sebe križOdbačen od svih, prezren od ljudi.Uzimaš na se ono što su ti ljudi natovarili.Na svoja sveta pleća uzimaš križ– simbol nad simbolima. Preuzimaš štoti dajemo. I nosiš to, podnosiš ono štojesmo, ono što jedino možemo dati…Prihvaćaš naš neosobit dar. Prihvaćašnaš dar iz nama nepoznatog razloga, izljubavi. Iz pokornosti Očevoj volji, kaosvjedočanstvo ljubavi. Što li je sve Ljubavu stanju učiniti iz ljubavi? Neshvaćeno,nerazumljivo, čovjeku skriveno. Zato temolimo, božanski Učitelju da nas poučišludosti križa. Da pokažeš nama skrivenismisao. Da nam otvoriš oči za ljubav. Danam otvoriš oči za Boga.Bruno Petrušić3. Isus pada prvi put pod križemPredragi Isuse, tvoje sveto tijelo paloje pod teškim bremenom križa ali ti nisiposustao. Nastavio si svoj spasiteljski97

O d r a zput svjedočenja Istine i predanja vlastitogživota.Daj i nama snage u ovom ludom ibezumnom vremenu, kada nam se činida će sve propasti, da mognemo kadapadnemo ustrajno nastaviti nositi svojekriževe, suobličeni s tvojim križem.Budi naš put, istina i život preko čijegćemo križa doći k Ocu noseći svoj križkao slatko breme.Marko Klarić4. Isus susreće svoju svetu majkuIsus Krist je postao čovjekom da bimene i tebe otkupio, da bi meni i tebidao put, da bi nam dao smisao, da binam pružio spasenje. Zbog mene i tebeje podnio bič, križ, ruglo, najgore poniženjekoje jedan čovjek može podnijet,ali podnio je i bol majke. Svatkood nas ima ovozemaljsku majku kojucijeni više od svega, pružila nam je život,stavljala nas je na prvo mjesto ubilo kojem trenutku i bilo kojoj situaciji,i svatko od nas bi joj bio spremanto jednoga dana sve vratiti, majčinskaljubav je jedan od najljepših osjećajakojim nas je Bog zaštitio, i mi smospremni nju zaštiti od svih nedaća pa ionih koje muče nas. Nema veće boli odboli koje prouzrokuješ tako voljenomestvorenju, a znaš da je od toga ne možešsačuvati, nije mogao ni Krist, morao jeu svoj svojoj muci pogledati to predivnostvorenje koje je toliko ljubio, morao jepogledati kako mač boli slama srce kojeje toliko volio, morao je osjetiti njezinupatnju, i to je peklo i više od biča, to jebilo teže i više od križa, to je pritiskalojace od čavla, ta majčina patnja. Njezinmajčinski osjećaj ju je tjerao da ga spasiiako tada kao žena nije mogla mnogotoga učiniti, njezina ljubav mu je željelaublažiti bol ali nije ga mogla zagrliti,njezino tijelo je željelo preuzeti bar diotereta svoga djeteta, nije mu mogla pomoćii to je ono najteže, jedino joj jenjezina vjera dala hrabrost da sa svojimsinom podnese žrtvu za sve nas, za njenudjecu. Naša nebeska majka nas ljubiusprkos svemu, ona nam oprašta i prijenego je iznova povrijedimo, i prije negojoj opet mačem boli probodemo srce,ali ljubimo li mi nju dovoljno? Možemoli pogledati svoju nebesku majkukoja pati radi nas? Kad joj svakimgrijehom lomimo srce, kad joj svakimpropustom tjeramo suze? Kako nam selako sakriti od tog blaženog lica, a Gospodinju je pogledao i za nas, slijedimonjegov primjer. Jer ona nas i dalje ljubi,ona je našem gospodinu rekla DA,ne traži pomoć, ne odriče se patnje, nemoli milost, već nas samo ljubi, jer onaje majka. Jesmo li joj spremni danas uzvratiti?Gospodine daj nam snagu da sesuočavamo sa patnjom i boli, da poputtebe svoju bol dijelimo sa našom nebeskommajkom, da se njoj u muci utječemo,te da u njezinoj majčinskoj ljubavipronađemo svoj mir.Ana Marčinko5. Cirenac pomaže Isusu nositi križČesto nismo u stanju podnositi i,još više, nositi teret vlastitoga križa.Kako onda pomoći drugome u nošenjunjegova? Živimo u svijetu u kojemu98

D U H O V N E S T R U N Eje mnogo potlačenih, gladnih, žednih,umornih od toga da ih nitko ne vidi ine čuje. Vrijeme konzumizma, tehničkognapretka i sve više virtualnog svijetaodvuklo nas je d potrebe pomaganjadrugima. Svi tako stvaramo privatnesvjetove u koje ne primamo druge. Zaštoje egoizam pomaganje nošenja tuđegtereta križa?Ne budimo bezosjećajni premasvojoj braci i sestrama. Dovoljno je daotvorimo svoje srce i uho prema onomekoji želi da ga čujemo te ćemo takoolakšati breme njegova križa. Dovoljnoje pružiti koricu kruha onome koji jegladan… Pomozimo drugome nositinjegov križ, ali činimo to sa srcem. Nosimoteret jedni drugima i tako olakšajmoživot jedni drugima.Suzana Sprečkić6. Veronika pruža Isusu rubacIsusa su svi napustili i prezreli, osudiliga, ponižavali. No jedna žena seizdvajala iz tog mnoštva, to je bila Veronika.Ganuta došla je do njega punasamilosti i pružila mu rubac da obrišesvoje krvavo lice. Njezin pogled govoriomu je da se ne predaje, da izdrži do kraja.On prihvaća rubac i na njemu ostavljalik svoga presvetog lica.Ostavi, Isuse, svoj utisnuti lik unašim srcima da i mi poput Veronikeznamo izbrisati sve predrasude, mržnju,nepraštanja u našim srcima. Daj da svakoggledamo s ljubavlju. Pomozi namda svatko na svoj način bude „Veronika“u svom svakodnevnom životu.Kristina Vukušić7. Isus pada drugi put pod križemIz knjige proroka Izaije (53,4): „Aon je naše bolesti ponio, naše je boli na seuzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije iponižava“.Isus pada drugi put pod težinomkriža, ali nastavlja put. Njegova beskrajnaljubav trajnu nam pruža milostoslobađanja od zla i zalaganja da ga nasljedujemo.Križ je odveć težak za Isusa,i teret prelazi njegove snage, no uspravljase s teškom mukom, podiže križ nasvoja ranjena ramena i ide dalje.Gospodine Isuse, pokazao si nam dasu padovi sastavni dio života. Tko nepokuša krenuti, neće ni pasti ali neće nidoći do cilja. Ti si tu da nam prvi pomogneš.Ne želiš da ljudi postanu mlaki.Daj nam svoje jakosti da se podignemoi uvidimo kako to nije kraj, nego danas ti podižeš u našoj slabosti i vodiškonačnom cilju – životu s tobom.Miljenka Petrak8. Isus tješi jeruzalemske ženeŽene nježna i majčinska srca nisumogle podnijeti pogled na toliku patnjuonoga koji je sve samo blagoslivljao,svima donosio radost i zdravlje. Njihoveduše nisu mogle podnijeti takvunečovječnost i plakale su. Plakale su zaranjenim Bogom. Isus, čovjek u svojojboli ali Bog u svojoj snazi i ljubavi –pravi Bog i pravi čovjek – čini nešto nevjerojatno:tješi ih. On osjeća rane, teškikriž na svojim leđima i ono najteže štoje morao nositi – naše grijehe, a on tješione koje su se smilovale toj patnji.Ovim primjerom Isus nam želi pokazativeličinu onoga koji i u najvećim99

O d r a zpatnjama tješi one koji plaču za njim.Kakva je to snaga, nadići samog sebeu trenutku kad tijelo najteže vapi i davati,davati, davati… Davati sve onimakojima treba manje nego tebi, i osjećatiza njih ono što bi najradije osjećao zasebe: sažaljenje. Ali Isus ti kaže: ne sažalijevajse.Tvoja je snaga u Bogu. Ako uspiještješiti druge kada si ti taj koji trebautjehu, on će ti doći, zagrlit će te i tješitće te. Stostruko će nagraditi tvoju vjeru.Jer cinom takve ljubavi prema drugomepokazuješ kako vjeruješ da svakabolest ima ozdravljenje i svaka suzasvoj osmjeh. Moramo dopustiti da svanaša utjeha bude Bog: smiješiti se kadnas ogovaraju, smijati se kad nas izruguju,blagoslivljati kad nas ponižavajui kleveću. Na kraju svake takve kušnjestoji Bog koji će te tješiti onda kada to izaslužiš: kad pokažeš da si i ti spremantješiti.Isuse, daj nam snage da postanemodostojni tvoje utjehe i ljubavi i da ih jedinou tebi tražimo.Katarina Gugić9. Isus pada treći put pod križemU životu svi padamo i dižemo se kaošto je Isus to učinio padajući i dižući sedvaput pod križem.Svima nama, prije ili poslije, dođeonaj treći pad, onaj najteži, onaj kojinam uzima svu nadu, onaj kod kojegmislimo da se više nećemo uspjeti ustati.Tada cesto zaboravimo da je Isus istoto prošao i da se ustao poslije tog najgoregpada, ne radi sebe nego zbog spasenjačovječanstva. To njegovo ustajanjetreba nam biti primjerom nesebičnosti,a znači da ne gledamo samo sebe negoi druge ljude kao što je on to učinio izato da spoznamo koji je naš zadatakna ovome svijetu, zašto smo stvoreni– da našim životom spasimo dušu odvječne tame.Tek kad to sve spoznamo, kad znamokoji nam je cilj, onda ćemo se ustatii nakon toga trećega pada krenuti daljeputem Krista, kako bismo jednomugledali lice Boga.Džoen Bebić10. Isusa svlačeIsuse, zar da zbog svoje dobrote trpištakvo poniženje? Dostojanstvo svedenona najnižu razinu skidanjem jedinogašto još imaš od svoje odjeće. Tvojeizranjavano tijelo mora trpjeti još jednoponiženje, a sve zbog grešnosti čovjekakojega si spasiteljski i otkupiteljski ljubiodo kraja. Moji grijesi također su diotvoga ponižavanja. U trenucima pohlepeotimam od bližnjega svoga, zaboravljajućida bi u njemu trebao vidjeti tebe.Često sam Isuse, sin ovoga prolaznogasvijeta, čijom se odjećom cesto i samkitim i pod kojom se skrivam grešan.Često sam lijem žuć svojih izgubljenihdana i ne dajem ti da je piješ, ranjavamtako tebe. Ranjavam te i ponižavam, nepitam se u žurbi svojih dana bole li memoji grijesi, možda sam savjest umirioi ušutkao u zidovima interneta, tv-a,disco kluba, poroka kojima se nerijetkotrujem. Znam Isuse svojim grijesimaponižavam tebe, bližnje i sama sebe.100

D U H O V N E S T R U N ESl .36. (foto: Boris Vidović)Oprosti na satima ispraznosti i na danimapraznog hoda, ne dopusti menigrešniku da zadam bol tebi.Gorko bilo sve ispraznoI neka mi bude prazno.Što ne valja, činiti nećuDa ne zadam bol ti veću.Dražen Stojanović11. Isusa razapinju na križRazapinju te, razapinju te Isuse!Probijaju ti ruke, noge, i bokove, kaodivlji vjetrovi obrušavaju se na tvojetijelo, bijesom vlastite mržnje vodeni.Odapinju strelice prezira u čisto srceljubavi, pribijaju te na križ svojim lažima,klevetama, izdajama, ali ti se neodričeš ljubavi prema svojim mučiteljima.Ne bojiš se prljavih rijeci što iz njihovihusta izlijeću, ne bojiš se križa teškogaoko kojega se tamna užad zapliće.Snagom istinske ljubavi suprotstavljašse njihovoj mržnji, tvoja te ljubav na visovezemlje uspinje. Oče, oprosti im jerne znaju što cine!Hvala ti, što na rukama svojim blaženimtragove slabosti i grijeha našihodnosiš, što nam u trpljenju svom plodovekriža dijeliš, iz rana svetih ljubavumnažaš!„Oj zdravo Križu nado svaU dane muke GospodnjeUmnoži milost dobrima…“Razapinju te, razapinju te, Isuse, a titrpiš i praštaš jer ljubav je jedini put pobjedesvjetla nad tamom, pobjede dobranad zlom. Daj nam blagoslov svojegakriža i učvrsti nas u ljubavi prema tebi ibližnjima. Ljubeći drvo križa, mi ljubimoživot jer samo je jedna istina – INHOC SIGNO VINCES !!!Branka Mlinar12. Isus umire na križuAko je Bog za nas, tko će biti protivnas? On baš koji nije poštedio ni svogaSina, nego ga je predao za sve nas, kakonam neće darovati i sve ostalo ujednos njim?Isuse, evo kamo te je dovela ljubavprema nama i poslušnost Ocu. U groznimmukama visiš na križu dok tetvoji neprijatelji ruže i grde. Ali ti ihne proklinješ već za njih moliš: „Oče,oprosti im jer ne znaju što čine“. Tkoće od nas ikada shvatiti tvoju ljubav?Umro si da mi živimo i svojom si smr-101

O d r a zću pobijedio smrt. Zato ti hvala štosi nas toliko ljubio da to ne možemoni shvatiti. Nek’ tvoje probodeno srcebude svima nama na spasenje. Želimbiti odgovor na tvoju ljubav. Zaslužiosam nesretnu smrt, ali te molim, smilujmi se i daj da jednom s križem u ruciumrem u Tvojoj milosti.Klečim pred tvojim križem i želim sljubavlju čuti i slušati tvoju riječ. Nekaona ude u moje srce, kao što je ušla usrce Tvoje Majke Marije koja je smoglasnage biti uz tvoj križ. Oče nebeski,hvala ti što si povjerio takvu zadaćusvome Sinu Isusu Kristu. Hvala ti što juje on izvršio do smrti na križu. Hvalati što si prihvatio Njegovu molitvu danam oprostiš.Udijeli mi snage da i ja opraštamsvima koji me vrijeđaju, a molim teza sve one koji još uvijek ne opraštaju.Neka ih na to potakne tvoje milosrđe itrpljenje tvoga Sina.Slava Žužul13. Isusa skidaju s križaNaizgled beživotno tijelo sada skidajus križa. To mrtvo tijelo pruža višeživota i nade nego ikad do sada. Smrtjednoga otkupila je živote mnogih. Alita smrt nije bilo kakva. To je već pobijeđenasmrt kojom se novi život slavi. Taje smrt za mene i tebe, za svaki pa i najmanjinaš grijeh. Isuse, pitam se cimeli sam zaslužio da ti, Sin Božji, umrešsramotnom smrću da bi mene grešnaotkupio?! Moj ograničeni um i još manjeljudsko srce ne mogu pojmiti tolikubezuvjetnu ljubav za mene. Znam da tisvaki put kad zgriješim umireš za mene.Isuse, molim te! Nek’ svaka tvojapatnja, bol i rana, a povrh svega tvojasmrt – budu meni snaga da više zahvalnostipokazujem tebi i da me upravo totvoje beživotno tijelo kojeg sada skidajus križa osnaži da se oduprem svakomgrijehu.Zdeslav Kožul14. Isusa polažu u grobPobožni Josip iz Arimateje skidaIsusovo tijelo sa križa, povija ga i polažeu nov grob. Grob je zadnja postajana životnom putu. Mnogi ne znaju gdjesu njihovi najdraži zakopani, pa ne nosecvijeće i svijeće, pretvaraju ih u misli,molitve. Za Isusa grob je samo prolaznikratki period. On tu nije došao ostavitisvoje tijelo zauvijek. On će svoje tijelopokazivati poslije svojim učenicima,pokazuje ga svim ljudima i živi na oltaru,u sva vremena. Čemu onda grob?Kriste koji si pun ljubavi, pomozinam da se naučimo iz ljubavi prepuštatii neprijateljima našim, makar nas društvenorazapeli. Kriste ranjeni, daj daprihvatimo patnje naše svakidašnje, kaošto si ih ti prihvatio. Kriste slavni koji siu grobu bio zakopan daj da prihvatimogrob i u našim životima kao prirodanput. Ti koji si se za nas ljude predao,Ti koji si medu ljudima, za ljude i zbogljudi patio, umro, zakopan bio. Ostavinaše grijehe, truleži naše duše, ononajtamnije od nas, ostavi Gospodine ugrobu. I molimo te, ponizna srca, uskrisinas na život vječni.Ana Žaja102

T I T R A J I S R C AT I T R A J I S R C AIzbor glazbeLidija Bernardica MatijevićČovjek današnjice živi užurbano istresno. Osim što u toj vrevi životane primijeti ljude i događaje okosebe, čovjek se ne obazire na mnoštvozvukova koje oko sebe čuje. Mi smo odranoga jutra do trenutka kada idemona počinak okruženi barem šumovimai zvukovima ali i glazbom koju moždai nismo izabrali. Okružuju nas mediji,glazba u kupovnim centrima, razni šumovii prometna buka, zvukovi budilice,lifta u zgradama, da i ne spominjemoglazbu kojom nas opterećuju susjedi,utakmice, slučajni alkoholiziraniprolaznici. Ako bolje razmislimo, gotovoda ne možemo izdvojiti dvadesetakminuta u danu kada ne čujemo bašništa. Čovjek današnjice u potpunostije izložen utjecaju glazbe a da toga nijeniti svjestan niti razmišlja o mogućimposljedicama.Glazba ulazi u čovjeka preko organauha a sve što ulazi preko osjetila bivaregistrirano u mozgu koji daje daljnjenaredbe o našim reakcijama. Poznatonam je da postoje trenuci u životu kadareagiramo prebrzo ili možda nerazumno.Osjećaji su složena stvarnost kojaprilično duboko prožima naša djelovanja.To nam je jasno ali možda tomepridajemo premalo važnosti. Nitko neželi živjeti pod utjecajem jakih osjećajatako da svoje reakcije više ne možeprepoznati. Drugim riječima, nitko sene želi staviti pod utjecaj osjećaja i djelovatigotovo nesvjesno. Svi mi želimodjelovati mirno i promišljeno. U ovomsvakidašnjem spletu okolnosti i ne pomišljamoda smo pod snažnim utjecajemglazbe koja preko naših osjetilaizaziva određene reakcije ili nas dugoročnopriprema za oblikovanje određenihstavova. Sjetimo se da je Platonzahtijevao slušanje samo dobre glazbekako bi u čovjeku zavladao sklad i kakobi taj čovjek bio na korist cijelom društvu.Od Platona i Aristotela poznajemoglazbu kao obligatni dio odgoja.Sada se postavlja pitanje kakvu glazbunajradije slušamo a koju izbjegavamo.Uz određene kulturološke pretpostavkesvatko može odgovoriti na ovopitanje. Obično se izbjegava klasičnaglazba jer ona zahtijeva predrazumijevanjeali i određeno raspoloženje kojeima veze s kršćanskim krepostima, npr.s kreposti umjerenosti. Klasična glazbaje rođena u krilu Crkve i doživjela svojcjelokupni razvoj u srednjovjekovnojEuropi dok nije zaživjela na područ-103

O d r a zSl. 38. Stari klavir (foto: Korana Džaja)jima Bliskog i Dalekog istoka. Danaste zemlje imaju jedan zavidan brojdomaćih umjetnika ali baštine čitavuglazbenu teoriju i repertoar europskeklasične glazbe. Nadalje, zašto se čujeodgovor o izbjegavanju klasične glazbeje i objašnjenje da je ona kao takva napornaili dosadna. Ako znamo da nekadjela baroka potiču čovjeka na misaoniproces, onda su odgovori o napornostiili dosadi glazbe više nego porazni. Alivjerojatno se radi nedovoljnom predznanju,nepoznavanju vlastite kultureili o lijenosti duha. Mislim da nije preuzetanovakav zaključak.Drugi dio odgovora odnosi se napitanje kakvu glazbu uopće želimo slušati.I to je zanimljivo pitanje. Čovjek jesklon prepuštanju osjećajima, nekakvojvječnoj zaljubljenosti u traženju drageosobe ili ideala pa se tako može nalazitiu jednoj čežnji za stanjem koje mu toomogućava. Razumljivo je i opravdanoda nam odgovaraju zabavne melodijekoje su potkrijepljene ljubavnimtekstovima. No, i tomože prijeći u opasnu zonukada koristimo glazbu samoza pasivno slušanje odnosnokada se naš život pretvori uprepuštanje osjećajima takoda više ne želimo izaći iztakvog stanja. Može se dogoditida tražeći svoj životu glazbi jednostavno svedemosvoje odluke i stavove nainfantilizaciju svega i nepoduzimanjeničega. To je vrloopasno i često se događa jer je glazbaduhovna stvarnost. Ona već nije materijalna,nije na zemlji i pruža nam osjetilneužitke. Mi smo u stanju svaki danu određeni sat poslije podne uključitipoznate melodije jer će one riješiti svenaše probleme.To se sve događa i može se reći da jenormalno ali nas upozorava da pratimosvoje radnje i podvrgavamo se određenojkontroli. Postoji još jedno pitanjea ono glasi: smijemo li mi subjektivnoodlučivati o izboru glazbe ili je toobjektivna stvarnost na koju nemamoutjecaja? Kroz stoljeća su ova pitanjaopterećivala umjetnike i glazbene kritičareali je ipak prevladavala objektivnostu tumačenju značenja glazbenogizražaja koji dobivamo preko osjetila ito ne zanemarujući utjecaj osjetila. Odgovorse nalazi u davnim Pitagorinimspisima u kojima je postavio temelj oproporcijama između tonova. Radi se očisto fizikalnim pojavama, o valovima,104

T I T R A J I S R C Atitrajima i proporcijama. Svaki ton seodnosi prema drugom tonu i pri tomizaziva određeni osjećaj kod čovjekakoji on doživljava kao visok ili nizak.Visina ili dubina tona izaziva u namareakciju koja čak ima i svoju granicubola kada više ne čujemo ton jer je previsokili prenizak.To nas dovodi do odgovora da sustvari ipak objektivno postavljene i velikimdijelom uvjetovane. Ne znači dakasnije nije moglo doći do slobodnogglazbenog izražaja nego nas samo upućujena uvid da glazba nije samo stvarizbora pojedinca. Štoviše, to nam govorida glazba može oblikovati čovjeka,utjecati na njegove stavove i time bitijedan od važnih čimbenika u njegovomživotu. Obično se ovomu ne pridajevažnosti tako da je izbor glazbe kojuslušamo stvar slobodne volje i uglavnomutjecaj okoline. Glazba je danasu odgoju uglavnom ocjenjena kao nepotrebnai beznačajna. U najboljemslučaju zaključuje se o određenom elitizmukoji je pretpostavljao određenepoteškoće na našem području u nedavnojprošlosti.Postavljaju se daljnja pitanja na kojanije moguće na brzinu odgovoriti. Dosada smo promatrali glazbu na čiji izbormi imamo utjecaja jer je izabiremoili izbjegavamo. A što je sa glazbomkoju ne možemo izbjeći jer nas drugi snjom opterećuju? I ona ima isti utjecajna nas i jednako tako na oblikovanjenašeg mišljenja i stavova. To je glazbakoju susrećemo u kupovnim centrima(naravno da je upitan izbor glazbe),glazba koju nam nameću mediji, društvenii politički život kao i naš mobitel,računala i sl. Nadalje, potrebno jevidjeti koja se sve područja čovjekovaživota bave glazbom. To rješava antropologija,psihologija i sociologija glazbe.Vrlo je razvidno da je utjecaj glazbena život vrlo raširen. Gotovo da nemapodručja čovjekovog života u kojem nesusrećemo glazbu.Vrijednosno pitanje vrlo je izraženoi ono je razlog čovjekovog vjekovnogbavljenja glazbom. Zašto onda ne bismoi mi bili malo oprezniji pri izboruglazbe koja hrani naša osjetila? Baremda ne dolazimo u napast banaliziranjaglazbenog utjecaja koji uglavnom dolaziiz neznanja. No, neznanje nije nikadabilo sramota nego više izraz stupnja nakojem se nalazimo. Možda bi trebaloporaditi na življenju kreposti umjerenostikoja bi uspjela vratiti čovjekadanašnjice u stav poniznosti i tako muomogućiti da hladnije (racionalnije, pribranije,promišljenije) pristupi izboruglazbe koja ulazi u njega. U konačnici, iMozart piše u svojim pismima kako gasavršena harmonija tonova (prepisivaoje gotovu glazbu iz glave na papir, manuskriptesu nađene čiste, bez ispravaka)dovodi do Stvoritelja.105

O d r a zSat moje bakeLjiljana StančićDogodi li vam se ponekad da vamsmetaju svi ljudi na ovome svijetu?Pokušavate razmišljati, a prokletatik-tak-najduža kazaljka sa velikog, bakinogsata na zidu je tako bučna. Takotiha, a opet tako bučna. Dovoljno bučnada vam pomuti vedre, roze misli i prtvoriih u nešto mutno, prosto i tužno. Ipak,mnogo glasnije od kazaljke na satu, čujese dječji plač, vika i zapomaganje bijednihljudi. I opet vam se pred očima stvoremutne slike bez ikakvog određenogsadržaja, koje ipak govore tako mnogo.Poželite usnuti nekakav san iz kojegase nikad nećete probuditi. U dubokojpodsvijesti naše mašte i brojnih ideja,vjerujem da mnogo sanjamo o svijetugdje sve što traje nije prolazno. Imamoodgovore na sva pitanja i svi su sretni.Najvažnije od svega, svi su jednaki.Nitko nema ime, jer nema nikoga tkobi ga zvao i nitko nema razloga da gazove. Sve što se radi, radi se zajedno. Nepostoji pojedinac, ne postojim ja. Nemanjih, ni nje, ni njega, ni vas. Postojimosamo mi, MI, i naša duboko povezanabratska ljubav. Nitko ne mora znati kolikosmo stari. Nikoga nije briga koji jebroj vaših cipela, ni koliko tvrdo kuhanihjaja možete pojesti u jednoj minuti.Ne morate znati kako se ljuska kestenakaže na nekom drugom jeziku. Ne morateznati koliko je vaša susjedna zemljauvezla stoke u zadnje dvije godine, nikakav tip žena voli muškarac koji vodisportske vijesti. Ne želimo svoje snovesanjati zbiljom jer ne znamo kako toučiniti. Nitko nas nije poučio da svojesnove ne ostavljamo potisnute u podsvijestisvoje volje, već da ih izvučemoi podijelimo s ostalim mizantropimaovog preskučenog svijeta. Ne pronalazimoželje da svoje „ja“ preobratimo u„mi“. Možda nismo čak ni lijeni. Moždasmo samo preumorni i ostavljamo svojenedorađene poslove za nekoga drugoga.Možda mislimo da će nas Bog izbaviti.Koga zavaravamo? Takvi ne vjeruju uBoga. Jer ako postoji Netko tko je Stvoriteljsvijeta, onda je on nužno dobar.Njegova čista Dobrota nam je dala mogućnostda spoznamo svu ljepotu i svučudesnost ovoga svijeta. Nije sve samobol, tuga i plač. Postoji sve ono umjetnošto mi doživljavamo kao zbiljsko. Postojii sve ono što nam se ne sviđa aliga gutamo jer je moderno. Postoji svatehnologija, svi preparati, svo osobljekoje nam pomaže da spasimo truljenjenašeg tijela. No, tko će spasiti našu106

Sl. 40. Sat moje bake(foto: Daniela Petrušić)dušu, ako se samine obratimo? Kazaljkasa bakinogsata će i dalje kucati.Ne, ona nećestati. Ona će kucatii kad nas nebude. Kucat ćekao što je kucalaza baku, kao štokuca za mene,kao što će kucatiza sina Fjodora.I tako neumornoT I T R A J I S R C Akucajući, uvijek će njezino tik-tak iritiratinekoga tko pokušava ostvariti svojesnove. Možda mene, možda Fjodora,možda vas? U svakom slučaju, trebalibiste pogledati ima li negdje u vašojkući odbačeni, stari, prašnjavi sat vašebake. Stavite ga na zid. Ako nema bučnukazaljku, napravite je sami. Vjerujte,dobro je da imate bučnu kazaljku. Dobroje da postoji nešto što će vas podsjetitida još niste u svijetu gdje sve štopostoji nije prolazno. Htjeli vi to ili ne,vi ste u ovom svijetu. I sve što postojiitekako je prolazno.Teorije o seljaku, građaninu i malograđaninuDražen StojanovićNa početku civilizacije živjele suskupine nomadskih plemena diljemnaše krasne planete, ali nakonlutanja odlučiše napraviti mala zajedničkamjesta stalnoga prebivanjai takav način života im se iz tko znakojih razloga svidje i nastadoše prvasela. Možda im postalo dosadno stalnoseliti, ma tko će ga znati? Sela su uglav-nom bila mirne sredine u kojima se radiloi od zemlje i uzgoja stoke živjelobez velikoga stresa, kojega tek kasnijeupoznaše u gradu. Tko ti je onda znaokao danas što je to stres? Uglavnombitna značajka sela je zajedništvo svihu radu i pružalo je određenu sigurnost imir. Diljem planete nastajala su sela sasvojim starješinama koji su uglavnombili ujedno i vojskovođe i mudri čuvariplemena ili se bar za njih tako međunjihovim narodom smatralo. Selo nekimanije bilo ostvarenje njihovihsnova i tako jednoga dana iz nekolikorazličitih sela uputi se po jedna obiteljnaći bolje mjesto za život pod suncem.Susreli su se na sjecištu putova u dolini107

O d r a zpored rijeke. Pošto su sve obitelji imaleisti cilj, pronaći bolje i sigurnije mjestoza život odlučiše za početak na obližnjembrežuljku izgraditi svoje selo, aline onakvo selo iz kojega su došli negosvatko je imao ideju da to novo selobude potpuno drugačije od njihovasela iz kojeg su došli. Starješine obiteljikako ne bi došlo do svađe među njimadadoše se na vijećanje i izglasaše daće se njihovo selo zvati grad. Prvo suizgradili kuće na brežuljku, a zatim suse starješine iz svake obitelji nalazile uzajedničkoj kući, koju kasnije prozvašeGradska vijećnica. Izmišljali su oni i utoj kući i zakone kojih je bilo svakimdanom sve više kako bi život u gradubio što lijepiš i uređeniji. U njoj su kasnijeredovito se sastajale sve obitelji,a starješine su vijećale kako da zaštitesvoje domove od nepoželjnih gostiju.Shvatili su da je za to najbolje izgraditigradske zidine i dadoše ih graditi,poslije zidina oko grada napraviše puti most na već spomenutoj rijeci. Dolinau kojoj su se našli bila je za ispašustoke koja je bila smještena u stajama,koje su bile posebno izgrađene za njihu dolini. Osim za ispašu stoke, dolinazbog blizine rijeke služila je i za sadnjuusjeva. Sve to je hranilo grad. Za redu gradu i očuvanje grada od plemenai ostalih seljaka, koje grad nije mogaoprimiti brinula se Gradska straža kojaje u početku bila plaćena uglavnomhranom za svoje obitelji, a malo kasnijei novcem od nekakva žutog metala zakojeg su svi smatrali da je vrijedan, a tosu smatrali samo zato jer je u prirodibio rijedak, a ne kao kamenje kojeg jebilo posvuda i svima je bilo dostupno.Nikakav pametan razlog gradske starješinenisu imale osim toga da taj metaluvedu i na njega oslikaju lik gradaosim već navedene rijetkosti tog žutogmetala. Možda da je kamen bio rjeđiod tog metala svi bi stvari kupovalikamenom. Nazvali su ga novac, a tajnovac pravi probleme svima, ma nećetevjerovati i to do danas! Gradska stražaje imala još jednu svoju funkciju, onaje naime sve one koji bi se ogriješili ozakon zatvorila i poslala na dobrovoljniprisilni rad, koji se u početku baš takoi zvao! Prema seljacima koji su kasnijedolazili u grad i divili se ulicama, kanalizaciji,odvodima, ulazima i prilazima,kućama i onim visokim kućama koje sugrađani zvali zgrade građani su izglasalizakon da moraju prihvatiti običajei kulturu grada, a njih je za svakogobičnog seljaka bilo puno i sputavali suonu seosku znatiželju i slobodu. Ipaksu neki seljaci i ostali u gradu, a neki suse vratili u svoje selo pošteno radeći iživeći uglavnom od plodova zemlje. Ugradu su se nastala razna zanimanja, agdje su zanimanja tu su i poslovi, a gdjesu poslovi tu su i prve gazde, a gdje sugazde tu je i stres. Zacijelo se pitatekako je nastao gazda? Bilo je to ovako.Jednoga dana svi su imali radnu akcijuu gradu i jedan od radnika je sjeo da seodmori i kada je sjeo počeo je govoritida ima ideje kako bi posao bolje išaoi radnici su slušali i kada su vidjeli daideje uspijevaju radnici su odlučili dato bude prvi gazda.108

A sada malo o tomekako je nastao stres.Stres je nastao kadaje za svako zanimanjenastao poslodavacodnosno gazda, a gazdamora imati uvijekideju koja rješava svakusituaciju, samo su igazde ljudi pa griješe,a kako se ne bi dogodiloda postanu običniradnici i da neštorade oni počinu vikatina radnike i tako proizvedošeprvi stres. Grad se razvijaoi svako čudo se tu događalo, neki sugrađani bavili se naučavajući drugekako se živi, kako se ponaša i kojekakvadruga znanja koja su se stoljećimaprenosila usmenim putem tako jenastala prva škola. Neki su u nju išlinajprije iz zabave, a kad su se gradskestarješine dosjetile da u školu morajuići sva djeca onda je i ta zabava netragomza njih nestala. Osim toga učiteljiu tim školama napravili su i prvopismo, pa su sva djeca osim onoga štoučitelji govore morala jadna naučiti ineka slova što je definitivno još višesmanjilo i onako krhko zanimanje zaškolu. Osim svega navedenoga školaje smanjila i vrijeme za igru, ali su seučitelji sjetili da kroz igru djecu uče.Iako su se gradske starješine trudileda uvedu red novcem i školom mnogesu se stvar tim kako smo prethodnorekli i pogoršale. Neki su imali više, aneki manje novaca. Da bi razveseliliSl. 42. Seoska idila (foto: Daniela Petrušić)T I T R A J I S R C Anarod svoga grada i odvukli im pažnjusa bitnih stvari kao što su novac,škola, stres od svakodnevnih poslova,brige o gradu koja je bila samo njihovposao, gradske starješine napraviše odkamena veliki javni trg s pozornicom isjedalicama u polukrug i tako nastadeprvo kazalište. U kazalištu zaposlišeneke ljude koji su gledali uglavnomu nebo smišljajući događaje, pjesmicei kojekakve dogodovštine i nisu imalibaš nekoga posla u gradu, a rijetkoih je tko i shvaćao kada su o nečempričali i to bijahu prvi umjetnici kojise kasnije posvađaše jer ni sami se izmeđusebe nisu mogli razumjeti, zatonam ne treba biti čudno što ih druginisu mogli odmah razumjeti. Tako ukazalištu svaki je imao svoj dio umjestoda su bili skupa nastupali. Neki suglumili, neki pjevali, neki svirali, nekioslikali pozornicu itd. Prvi kritičar jebio propali umjetnik, kojega ama bašnitko nije mogao razumjeti od umjet-109

O d r a znika, a nekada ni on sam sebe nijemogao razumjeti. Prvi filozofi su bilidva gradska čovjeka koji se nisu moglidogovoriti oko samo njima bitnihstvari tj. što je nastalo prije kokoš ilijaje, je li čaša vode polupuna ili poluprazna,je li ni je li ono što je ipak onošto je ili nije ono što je. Postojali suljudi koji su voljeli drugima pomagatii tako nastadoše prvi liječnici i volonteri,doduše njih je kao i dan danasjako malo. Grad je imao i svoje mjestokoje je bilo bogomolja i svećenike. Upočetku bijaše puna bogova, koje suprvi seljaci - građani donijeli sa sela,ali začudo svi građani su vjerovali i uglavnog boga, onoga kojem nisu moglidokučiti ni imena. Grad se razvijao,ali se nije u početku širio. Vijesti izsela u grad su stizale putem ljudi kojisu samo hodali od grada prema selu inatrag promatrajući i pričajući što segdje događa. Nikome nisu bili jasni tiljudi, jer sve što bi ispričali, ispričali bidopola nekada ne svojim krivnjom jernisu mogli sve upamtiti, a nekada jersu čuli samo što su željeli čuti i takonastadoše prvi novinari jer sve novineu gradu i selu stizale su od njih. Novacje preko razmjene robe došao tekkasnije na selo gdje je također zadavaoglavobolje ljudima. Selo je u to davnovrijeme živjelo svoj život, ali svakoselo je imalo svoje barabe, koji ne biništa radili osim što su jeli i pili, skitalise, svirali, rugali se sa svima , trošilivrijeme, i govorili kako će jednog danaotići u grad i napustiti za njih zaostaleseljake iako su oni i sami bili seljaci.Selo se potrudilo te i takve otpremitiprema gradu. Kada su oni došli u grad,građani su ih primili i željeli odgojitiza potrebe grada, ali im je to samonapola uspjelo i tako je nastala i trećavrsta ljudi koji nisu bili seljaci, a nisubili ni građani, pa ih svi skupa nazvašemalograđanima, jer oni su ostali ugradu, živeći kao na selu, a bili su malodrukčiji od građana. Ono što su jemalograđane obilježilo do današnjihdana kao takve je to da su oni nekadadavno donijeli sa sela svoju glazbu ivješto je ukomponirali s glazbom građanai tako je nastala i prva turbo folkpjesma, koju sve do danas vole i nekiseljaci, a i neki građani. Selo i gradsu u početcima imali i više zanimanjanego što smo ih naveli i u jednom tekstuih ne možemo nabrojati.Drage kolegice i kolege nadam seda ste čitajući ovaj tekst oslobodili sestresa barem za tren. Svrha pisanjaovog teksta je ta da razjasni postanakseljaka, građanina i malograđanina.Ovo su samo moje teorije o nastankuseljaka, građanina i malograđaninakao i teorije koje su usput se našletokom pisanja teksta o nastancimaodređenih zanimanja. Ovom tekstunije cilj znanstvenost nego poticajna razmišljanje o seljaku, građaninu imalograđaninu. Možda se netko u ovenavedene tri kategorije i pronađe. Bezobzira da li sam što pogodio u ovomtekstu o nastanku navedenoga ili nisamjedno vam sa sigurnošću mogureći, a to je da smo svi mi seljaci, odnosnoda smo svi sa sela!110

T I T R A J I S R C ATvoje ime goriu mom srcuBranka MlinarU svojoj knjizi molitvesvakog danazapisujem tvoje imevelikim slovima.U buđenju jutra,u svijetlosti danau pričama smjelimpod skutima noći…Dok me zvijezdeprate na počinak,uvijek tvoje imegori u mom srcui sav moj svijetse kao suncokretza suncem okrećeprema tebi.I sve moje pjesmešto ih napisah,ne bi imale snagu ljubavibez imena tvog.Nije premalo ljubaviBranka MlinarNikad nije premalo ljubaviniti je ponestalo snageza odlučni iskorakiz svijeta iluzijapromašajabesmislicakojima smootjeraliptice nebeskesa prozora srcaNikada nije premalo ljubaviza iskorak iz crnih danaposijanih uvrtovima naše zbiljnostiniti je ponestalo snageza put prema oprostuza kojim toliko čeznemoTraženi zagrljajKristina ŽuraImam Tvoj mirznam od Tebe jeputujem mislima,susrećem moga Kralja…Sretna sam, ne mogu opisati svojusreću, vidim te kroz magluodsjaj tvoj je prevelik.Isuse moj, jesi li to Ti?Ne čujem odgovorasve sam dalje i daljeod Tebe…Pomislim, zašto iščeznešiz moga bića,dođi Isuse, trebam Te,ne ostavljaj me…Osjećam nutarnju borbudrhtim, strah me jegubi se Tvoj mir.Stavljaš mi rukuna rame, okrećem se,napokon sam u Tvomezagrljaju…111

O d r a zKrižLjubica LetoU tišini nijemo promatram križ,na njemu lice krvlju nevinom obliveno.Zbog grijeha čovječanstva On visi nadrvetu.Iz dana u dan to isto lice, to isto tijeloponovno pribijamo na križ svojimzlim djelima i grijesima.Iz dana u dan ta kruna, ti čavliranjavaju Njega… Krista kojegBog dade za mene i za tebe.Već dva tisućljeća ranjavamo Ga,iznova Ga razapinjemo, a On stoji,gleda, ruke nam pruža da ga zagrlimo,poljubimo.Da, Bog toliko ljubi svijet i daje Sinaza nas!Pelin je gorak ko’ nebo visoko.osjećam sram u sebi duboko,osjećam prezir i tamu noći,osjećam i ono što treba doći …O Gospode jesam li izgubljenkad osamljen molim za koru kruha,kad jezdim pustinjom praznineu kojoj nema Tvoga Duha?I kad osvetu sprema gordo srce mojeoprosti mi Gospode zbog milostiTvoje!I kad drugog kao teret vidim i slušamo ne daj Gospode da grijeh kušam!Jer ljubav je Tvoja jača od tjeskobe,noćas me spasi od straha i zlobe.Neka novim jutrom i moja vjerazablista,ljubeći Tebe svoga Boga, Krista.Koji je naš odgovor na toliku ljubav?U tišini, nijemo promatrajući križponekad se zapitajmo.Molitva pred zoruDražen StojanovićPonovno pričam jezikomkoji ne razumiju,podsmjeh me pratimeni dragih lica.Osuđujem ludost,al’ tko će da shvatikako živi jedna izbjeglica.112

D A S E N E Z A B O R A V IKronika događanja na KBF-u u Splituod 1. X. 2008. do 1. X. 2009.Ljiljana StančićD A S E N E Z A B O R A V I2008.13. listopada 2008. - Predajombakalureatskog rada i polaganjem završnogpreddiplomskog ispita, sljedećistudenti stekli su uvjete za upis na 1.godinu diplomskog Teološko-katehetskogstudija: Andrijana Divić, RenatoĐikić, Lidija B. Matijević, Jakov-AntePaić, Renata Sekić, Suzana Sprečkić,Dražen Stojanović, Paulina Šimović iBarbara Špoljarić.23. - 24. listopada 2008. - Održanje XIV. međunarodni teološki simpozijVlast i autoritet - društveni i crkvenividovi. Predstavljen je Zbornikradova XIII. međunarodnog teološkogsimpozija Teologija i Crkva u procesimaeuropskih integracija (CUS, Split,2008.). Zbornik su predstavili prof. dr.Branimir Lukšić, prof. dr. Nikola Bižacai doc. dr. Jadranka Garmaz. Predstavljanjese održalo u velikoj dvoraniKBF-a.18. studenoga 2008. - U velikojdvorani KBF-a u znak sjećanja nažrtve Vukovara održan je molitvenodramskiprogram Vukovar u srcu.20. studenoga 2008. - Započelisu prigodni adventski susreti SvijetloRiječi na kojima su studenti zajed-no molili i razmišljali nad nedjeljnimevanđeoskim tekstovima. Susreti su seodržavali u velikoj dvorani KBF-a.4. prosinca 2008. - Na Katoličkombogoslovnom fakultetu bilo je svečanootvorenje novih kabineta. Toj su svečanostinazočili brojni profesori i gosti,ministar znanosti, državni tajnik u ministarstvuznanosti, rektor Sveučilišta uSplitu i drugi brojni gosti.8. prosinca 2008. - U kapeli KBFa,u 10 i 30 sati svečanom sv. Misomkoju je predvodio nadbiskup dr. MarinBarišić proslavljen je blagdanBezgrješnog začeća Blažene DjeviceMarije.18. prosinca 2008. - U Velikojdvorani KBF-a nadbiskup dr. MarinBarišić održao je predavanje Iskustvo iporuka Sinode, u kojem nas je izvijestioo XII. općoj sinodi biskupa održanojpod naslovom O Božjoj Riječi u životu iposlanju Crkve.2009.13. siječnja 2009. - Na KBF-u Crvenikriž iz Splita provodio je akcijudragovoljnog davanja krvi. Krv je darovaoveliki broj studenata i nekolikoprofesora.113

O d r a z12. ožujka 2009. - U velikoj dvoraniKBF-a u 16 sati započela je duhovnaobnova za studente s molitvenomeditativnimsusretom na temu Mukepo Ivanu.13. ožujka 2009. - U velikoj dvoraniKBF-a u 19 i 30 sati dr. sc. NevenŠimac održao je predavanje na temuHrvatsko more, Europska unija i ZERP.19. ožujka 2009. - U fakultetskojkapeli s početkom u 16 sati održan jePut križa kojeg su sastavili studentiKBF-a.24. ožujka 2009. - U velikoj dvoraniKBF-a u 11 sati održano je predavanjeCrkva u pluralizmu. Predavač je biodr. Urlich Ruh (Freiburg, Njemačka)mvrstan poznavatelj odnosa Crkve i modernogdruštva.2. travnja 2009. - Za studenteKBF-a upriličena je uskršnja Ispovijed.8. travnja 2009. - Studenti su sudjelovalina sv. Misi u katedrali.13. - 18. travnja 2009. - Organiziranoje Prvo studijsko-hodočasničkoputovanje studenata u Rim. Sudjelovaloje 25 studenata, a predvodio ih jeprofesor povijesti Josip Dukić.20. - 21. travnja 2009. - U okvirukulturne manifestacije Marulićevi dani2009. u knjižnici Nadbiskupskog sjemeništaIvan Paštrić održana je treća poredu latinistička radionica pod nazivomInkunabula: između kodeksa i knjige 16.stoljeća. Voditelji radionice bili su dr. sc.Josip Dukić i prof. dr. sc. Vicko Kapitanovićte dr. sc. Neven Jovanović. Uradionici su sudjelovali studenti iz Zadrai Zagreba, te studenti s Katoličkogabogoslovnog fakulteta u Splitu.15. svibnja 2009. - Proslavljena jeDeseta obljetnica Katoličkoga bogoslovnogfakulteta. Program je započeoeuharistijskim slavljem u splitskoj katedrali,a nastavio se svečanom akademijomu Velikoj dvorani Nadbiskupskogasjemeništa u Splitu. Na Akademiji jepročitan izvještaj o desetogodišnjemradu KBF-a, dodijeljene su diplome inagrade studentima i predstavljena jemonografija Katolički bogoslovni fakultetSveučilišta u Splitu 1999.-2009.6. - 7. lipnja 2009. - Organiziranoje Drugo studentsko studijsko-hodočasničkoputovanje. Petnaest studenatas profesorima Josipom Dukićem i BorisomVidovićem posjetili su antičkuAseriju, svetište Krasno na obroncimaVelebita, Gospić, rodno mjesto NikoleTesle Smiljan, Bribir i Skradin.114

Sl. 43. (foto: Boris Vidović)

O d r a z116