EGO MAGAZIN # 0008.pdf

EGO 

MAGAZIN 

0008 

2015

Colorland, Cara Dušana 68, Beograd tel. +381 11 3284 619 , +381 11 3284 918 E-mail: mail@colorland.rs www.colorland.rs

Jurija Gagarina 14 

Novi Beograd 

www.prostoria.rs 

Combine 

by Numen/ForUse

Arts & Crafts, Gospodar Jevremova 25, Beograd tel. +381 11 630 44 43, e-mail: diagonalplus@open.telekom.rs

|Gospodar Jevremova 24 | 011 630 47 44 063 257 186 | italica.beograd@gmail.com| 

www.italica.rs

010/011 

Geberit tuš kanal CleanLine 

Jednostavno 

Ego magazin 

čisto. 

septembar 2015 / 0008 

014/015 

PROSTORIA 

016/017 

B&B ITALIA 

018/019 

VIRGILE+PARTNERS 

020/021 

MATTEO THUN 

022/023 

YEEELS, PARIS 

024/025 

SOFTROOM 

028/035 

VELUX 

036/039 

CERESIT 

040/053 

ZORAN JEDREJČIĆ 

054/069 

ITATIBA RESIDENCE 

070/089 

INTERMAY HOUSE 

090/111 

KUĆA SPERONE 

112/141 

FOGO N. PARK 

142/153 

RESTORAN USINE 

Novi Geberit tuš kanal CleanLine ispunjava najviše zahteve po pitanju 

higijene. Optimizovan odvod vode sprečava zadržavanje nečistoća. 

Inovativna mrežica skuplja nečistoću i može se očistiti u roku od nekoliko 

sekundi, zahvaljujući maski na sredini kanala, koja se jednostavno skida. 

Jednostavno čisto - jednostavno prelepo. 

→ www.geberit.rs 

Lako za čišćenje: 

mrežica za hvatanje nečistoća 

se lako može isprati

012/013 

154/187 

HOTEL ADRIATIC 

188/201 

HOTEL BEVANDA 

202/217 

STOCK COFFEE 

218/231 

FEEL PILATES 

232/242 

JACQUES ADNET 

CAPE COD 

The new bathroom series by Philippe Starck. www.duravit.pl

014/015 www.ego-magazine.com 

NOVOSTI 

combine 

Miholjsko leto u vašem domu 

Combine i Strain 

Povratak gradu nakon letovanja znači povratak svim dražima koje on pruža 

– dobro poznatoj kafici na uglu, simpatičnom restoranu gde se sastaje poznato 

društvo , ali i na kratko zaboravljenim obavezama, gužvi u saobraćaju, traženju 

parkinga – svakog dana ponovo… 

Bilo bi idealno zadržati dašak opuštenog leta u nekom kutku doma – i znati 

da te svakog dana čeka nakon gradske užurbanosti. Udobnost Combine garniture, 

perje koje svojom mekoćom primamljivo čeka korisnika, ali i forma koja 

se svojom svedenošću ujedno i uklapa ali i dominira prostorom, svakako predstavlja 

pravi izbor kod takvih zahteva. Izražena horizontala, udobne kosine 

na naslonima, mekani jastuci – sve vas diskretno poziva da se udobno smestite 

i priuštite sebi svakodnevne trenutke opuštanja. Mogućnost kombinacija 

različitih formi – od sofa do ugaonih kompozicija, biranje boja, tkanina, metalnih 

ili drvenih nogu i poigravanje sa dimenzijama i bojama jastuka –pruža korisniku 

unikatnost u izboru i maksimum u udobnosti. 

strain 

Kao dopuna, ili kao samostalan komad nameštaja, fotelja Strain sa pratećim 

stočićima predstavlja savršen nastavak priče o posebnom kutku koga opremamo 

da nam pruži udobnost i istančan doživljaj estetike. Svojom laganom konstrukcijom 

i rastegnutom kožom koja predstavlja naslon fotelje, Strain je za 

malu fotelju neobično udobna. Perje u jastuku omogućava korisniku dodatno 

prilagođavanje a veliki izbor materijala garantuje odabir najbolje kombinacije. 

Osvojena Red dot nagrada samo potvrđuje doživljaj korisnika koji su već 

prepoznali kvalitet Straina. 

Prostoria prenosi dašak leta u jesen i pruža mogućnost da u septembru ostvarite 

popust od 20% za kupovinu ovih modela. Iskoristite priliku i produžite 

leto u svojim domovima. 

http://www.prostoria.rs/ 

tekst: Katarina Radoičić

016/017 

www.ego-magazine.com 

NOVOSTI 

Udoban kompleks u srcu 

bavarskih Alpa 

B&B ITALIA 

Schloss Elmau je ekskluzivna lokacija sa impresivnim ali i intimnim enterijerima. 

Novi Schloss Elmau Retreat – luksuzni hotel sa apartmanima 

i spa sadržajima, otvoren je prošlog marta i deo je istoimenog kompleksa. 

To je “hotel u hotelu” sa 47 apartmana, restoranima, salonima, bibliotekom, 

terasama i spa sadržajima, kako bi svojim gostima ponudio jedinstveno 

iskustvo. Nameštaj kompanije B&B Italia savršeno se uklapa u ovu 

prestižnu lokaciju, a među njima su i stolice Husk koje je dizajnirala Patricia 

Urquiola, koje su odabrane za restoran. U salonu su Ray sofe Antonia 

Citteria, kao i Husk sofe i fotelje Tabano Patricie Urquiole. Chaise 

longue Landscape Jeffreya Bernetta našla je svoje mesto u spa centru a 

Tabano fotelje odabrane su i za spavaće sobe. Opremanje je vodio sektor 

B&B Italia Contract division. 

fotografije: B&B ITALIA 

tekst: Ego 

Više informacija o B&B Italia nameštaju: 

http://www.idc.rs/products/bb-italia/


NOVOSTI 

Novi koncept robne kuće 

Harvey Nichols u Birmingemu 

Virgile + Partners 

Godinu i po dana nakon prvih dogovora sa Stacey Cartwright, novom 

finansijskom direktorkom, luksuzna robna kuća Harvey Nichols 

predstavila je novi koncept svog prodajnog prostora u Birmingemu. 

Projekat je nastao u saradnji sa studiom Virgile + Partners. Oni su postavili 

novi standard u kreiranju prodajnih prostora ovog brenda. Nedavno 

su započeti radovi na rekonstrukciji enterijera a završetak se 

očekuje 2017. godine. ‘’Ideja je da se stvori jedinstven duh mesta a samim 

tim i doživljaj prostora’’ kaže direktor studija Virgile + Partners, Carlos 

Virgile, tokom obilaska ovog impresivnog prodajnog mesta. ‘’Nema 

strogo definisanih putanja, kretanje teče lako i slobodno.’’ Osim što je 

kreiran na osnovu otvorenog plana, dizajn radnje, formiran je i na 

konceptu ‘kontrolisanog nereda’ i zato u njemu dominira mnoštvo 

kontrastirajućih materijala, tekstura i oblika. ‘’Radi se o redefinisanju 

luksuza novom paletom materijala,’’ kaže Ewald Damen, direktor 

studija Virgile + Partners govoreći o podnim betonskim pločicama 

trapeznog oblika koje se smenjuju sa mermerom Calacatta Vagli, 

spajajući zonu sa ženskim asesoarom sa odeljkom za negu. ‘’Oblici i 

forme su različiti kako bi stvorili lagan i intuitivan tok kroz radnju, 

budući da tradicionalne robne kuće imaju vrlo strogo definisane 

putanje kretanja. To je druga velika razlika, ovde nema razdvojenih 

brendova, čak ni u delu za negu.’’ Novo u konceptu je i način korišćenja 

tehnologije. Kase su smeštene u pozadini radnje kao i u čuvenom modelu 

Apple prodavnica. Što se tehničkog aspekta tiče, VIP kabina za probu 

u okviru odeljka Style Concierge, obložena je ‘magičnim ogledalom’, 

opremljena je video kamerom, što omogućava slanje imejla kako bi se 

dobilo ‘drugo mišljenje’. Slično, mimo dosadašnjih pravila, projektovan 

je i The Harvey Nichols restoran, u saradnji sa vlasnikom Purnell 

restorana i čuvenim šefom Glynn Purnellom. Projektovan u tapas-stilu, 

ovaj restoran sadržaće otvorenu kuhinju i koktel bar. Biće otvoren i 

van radnog vremena robne kuće, dostupan putem sopstvenih stepenica. 

Izgledaće kao da se ulazi u hotelu sa 5 zvezdica! 

fotografija: Virgile + Partners 

tekst: Ego 

stolice na fotografijama, Gubi http://www.idc.rs/products/gubi/

020/021 


NOVOSTI 

Hotel JW Marriott 

Venecija, Italija 

Matteo Thun 

Isola delle Rose, Laguna di San Marco 

Na ostrvu Sacca Sessola, najvećem od stotinu ostrvaca u venecijanskoj 

laguni, izgrađen je najnoviji hotel lanca JW Marriott. Ono izgleda 

kao plutajući komad tla, sa čitavim kompleksom od 20 objekata – koji 

uključuje luksuzni hotel, privatne vile, kao i spa i wellness centar – 

okružen parkom sa gustim zelenilom, maslinovim drvećem, terasama 

sa puzavicama i povrtnjakom koji svežim proizvodima svaki dan snabdeva 

dva restorana u okviru kompleksa. 

‘’Ovo je povratak prirodi,’’ objašnjava milanski arhitekta Matteo Thun, 

koji je zajedno sa Lucom Colombom projektovao objekte i njihove entrijere, 

ali i pejzaž koji se prostire na 160000m2. ‘’Slobodni prostori su u 

Veneciji pravi luksuz.’’ 

Ostaci nekadašnje infektivne klinike datiraju iz 1936.godine. Da ne bi 

rušio napuštene objekte, Thun je pažljivo restaurirao svaki od njih kako 

bi zadržao patinu koja je godinama nastajala na fasadama od opeke. Zatim 

je izgradio nove objekte u okviru zatečenih, ne dodirujući postojeće 

zidove. Thunov princip ‘kutije u kutiji’ podrazumeva autentičn prikaz 

starih objekata. 

‘’Ne podnosim lažiranje starog,’’ kaže arhitekta o mnogim izveštačeno 

‘istorijskim’ venecijanskim hotelima. Ali, njegovi enterijeri nisu 

nostalgični, oni se fokusiraju na doktrinu održivosti. Mreža lokalnih 

partnera koja je učestvovala u ovom poduhvatu uključuje tekstile Rubelli, 

po meri izrađene svetlosne instalacije kompanije Barovier & Toso, 

kupatilska armatura Zucchetti, staklene lampe od duvanog stakla 

koje je dizajnirao Antonio Rodriguez a proizvela kompanija Artemide. 

Sve sobe u spa centru kao i bazen na krovnoj terasi imaju pogled ka 

silueti Venecije. ‘’Možete videti zalazak sunca na Trgu Svetog Marka,’’ 

dodaje arhitekta. ‘’Fantastičan je. Tako je u stvari retko videti Veneciju 

u Veneciji!’’ 

tekst: Ego 

www.matteothun.com 

http://www.jwvenice.com/en/

022/023 


NOVOSTI 

Restoran Yeeels - Pariz, Francuska 

Rodolph Parente + Benjamin Liatoud 

Ako bi se pojam kitnjastog mogao pretvoriti u materijalno, onda bi Yeels, novi 

pariski restoran i bar bio upravo to! Projekat je rezultat saradnje arhitekte 

Rodolpha Parentea i Benjamina Liatouda, i obiluje svim onim materijalima koji 

instinktivno asociraju na moderni luksuz – mat obrađeni mesing, keramika, 

oniks, mermer i površine obložene ogledalima – dok su zidovi obojeni u nežne 

krem, sive i tonove konjaka. Mešajući estetiku dvadesetih godina prošlog 

veka koja je dominirala u Njujorku sa tipičnim pariskim salonom, kreirane su 

prostorije koje se smenjuju kroz dva nivoa. One imaju ambijente koji bi se mogli 

okarakterisati kao “blistavi” ili “dijamantski”. U prizemlju je restoran, čiji je 

mermerni pod pokriven klasičnim debelim somotskim tepisima, dok su klupe tapacirane 

štofom u kraljevsko rojal plavoj boji. 

Centralno stepenište, napravljeno od mesinganih panela, vodi do prvog sprata 

i bara ‘Jewelry Box’, pravog vizuelnog ‘dragulja’ u kome centralno mesto 

zauzima pult od osvetljenog komada oniksa i mesinga. 

fotografije: Olivier Amsellem. 

tekst: Ego


NOVOSTI 

THE WOODSPEEN 

Softroom 

John Campbell, čuveni kulinarski šef ovenčan Michelinovim zvezdicama, 

obratio se dizajn studiju Softroom sa idejom da otvori restoran, bar i školu 

kuvanja na lokaciji nekadašnjeg paba Five Bells u Belmontu u Woodspeenu, u 

oblasti Berkshire, Velika Britanija. U želji da se sačuva što više autentičnih 

elemenata zatečenog prostora, arhitekti su se odlučili za reinterpretaciju 

tradicionalnog engleskog paba. Posebnost ovog ugostiteljskog objekta je 

da on ima povrtnjak od oko pola ara što omgućava da se restoran snabdeva 

svežim namirnicama iz sopstvenog izvora.”Lokalno” i “sezonsko” su odrednice 

po kojima se prepoznaje restoran Woodspeen. 

http://www.thewoodspeen.com/restaurant/ 

stolice na fotografiji Carl Hansen, www.idc.rs 

Fotografija: http://www.softroom.com 

tekst: Ego

026/027 

Ego magazin # 0008 

Da li ste dovoljno kreatvni 

za Visage? 

Boja sa efektom metala 

Boja sa efektom drveta 

Glavni i odgovorni urednik: Ljubomir Janković 

It + web: o3art 

Asistent urednika: Dostana Janković 

Novinar: Jelena Blagojević 

foto: Vladimir Milosavljević, PIKI 

Boja sa efektom kamena 

Naslovna stranica Ego magazina [0008], 

http://www.3lhd.com/ 

Hotel Adriatic, Rovinj Hrvatska 

Poštovani čitaoci, Pred vama je OSMI broj ego magazina. u novom broju donosimo 

PORED NAMA NAJINTERESANTNIJIH INFORMACIJA IZ SVETA ARHITEKTURE, ENTERIJERA I DIZAJNA, 

NEKOLIKO PRIKAZA IZ NAMA SUSEDNE HRVATSKE. UVEK JE LEPO ZNATI ŠTA KOMŠIJE RADE I KAKO 

NAPREDUJU. NAPRVILI SMO RAZGOVOR SA ZORANOM JEDREJČIĆEM KOJI JE NOVI ART DIREKTOR 

BEOGRADSKOG SAJMA NAMEŠTAJA. NJEGOVA NAMERA JE DA UČINI SAJAM “DESIGN ORIENTED” I DA 

SVOJA ISKUSTVA IZ mILANA PRENESE NA OVU ZNAČAJNU MANIFESTACIJU. OD DOMAĆIH PRILOGA 

NUDIMO PRIKAZ KAFETERIJE STOCK COFFEE IZ NIŠA, DELO STUDIA BUĐEVAC I fEEL PILATES, STU- 

DIA ZA OBLIKOVANJE TELA IZ BEOGRADA KOJI VODI KATARINA KULJAČA. U OBA SLUČAJA RADI SE O 

ODLIČNIM PROSTORIMA. PRVI SU RADILI PROFESIONALCI A DRUGI JE RADILA PREDUZETNICA, BEZ 

ISKUSTAVA U UREĐENJU PROSTORA. KATARININ PRIMER GOVORI DA JE SVE U ŽIVOTU MOGUĆE AKO 

SE DOVOLJNO ŽELI. NJEN EGO JU JE DOVEO DO USPEHA U OBLASTIMA KOJIMA SE NIKADA RANIJE 

NIJE BAVILA. ČINI MI SE DA LJUBAV RUŠI SVE PREPREKE PRED SOBOM I TO NIJE SAMO FRAZA. 

PROBAJTE I VI, 

USPEH JE ZAGARANTOVAN. 

LJUBOMIR JANKOVIĆ 

VISAGE boje i malteri sa prirodnim efektom – nove mogućnosti dizajna za 

vašu fasadu, inspirisano prirodom. 

VISAGE malteri i boje čine vašu fasadu jedninstvenom i pokrivaju tri grupe 

materijala sa prirodnim efektom: 

• Efekat kamena – granit i peščar malteri, šablon kamena i cigle 

• Efekat drveta – malter u dve nijanse bora kao i u boji hrasta, tikovine, oraha i venge boji. 

• Efekat metala – srebrna i zlatna boja, svetlicavi malter i opal lak 

VISAGE vam daje mogućnost da vašoj kući date atraktivan i silizovan izgled. Imajući u 

vidu da su pravi materijali skupi, komplikovani za transport i upotrebu, VISAGE nudi 

daleko pametnije i pouzdanije rešenje koje je u potpunosti kompatibilno sa Ceresit 

termoizolacionim sistemima. Svojom otpornošću na vremenske prilike i prljavštinu, 

VISAGE garantuje dugotrajnost i originalnost fasade tokom dugog niza godina. 

www.ceresit-visage.com 

Kvalitet za profesionalce


PROMO 

Zdrav život počinje 

(k)od kuće 

VELUX 

Prema nedavnom istraživanju, Evropljanima je zdrav dom mnogo 

značajniji za zdravlje nego izbegavanje duvana i redovna fizička 

aktivnost. Tako da kreiranje zdravog doma postaje značajan faktor 

zdravog životnog stila. Ovo je zaključak novog istraživanja 

Healthy Home Barometer, koje je sprovela VELUX grupa. 

Život u nezdravim uslovima može da dovede do astme, do hroničnog 

umora, da uzrokuje loš učinak i performanse na poslu i da naruši 

sposobnosti učenja kod dece. Naučnici upozoravaju na ove i druge 

opasnosti sa kojima se suočavamo kada živimo u nezdravim domovima. 

Međutim, kada su u pitanju konkretne aktivnosti u otklanjanju 

ovih opasnosti, iako svesni, ne ponašamo se tako da ih otklonimo ili 

prevaziđemo. Ovo je još jedan od zaključaka studije Healthy Home Barometer 

2015, koja je rađena među stanovnicima 12 evropskih zemalja. 

Ideja ovog istraživanja je bila da stavi u fokus kakva su razmišljanja 

i postupci kada su naše zdravlje i zdravlje naših ukućana u pitanju. 

Fotografije: velux.rs 

tekst: velux.rs

030/031 www.ego-magazine.com


VELUX 

,,Evropljani žele domove koji su energetski efikasni, dok im istovremeno 

obezbeđuju udobnost i zdrav život. Ljudi jednostavno 

žele zdrave domove. ‘’ rekao je Michael K. Rasmussen, CMO VELUX 

Grupe, koji je inicirao ovu studiju. Uzroci za stvaranje nezdravog 

doma se kreću od neredovnog provetravanja, do sušenja odeće 

unutar prostorija, do života sa premalo osvetljenja u toku dana, 

ili spavanja u previše osvetljenim prostorijama. 

Svež vazduh i dnevna svetlost su važniji za zdravlje od režima 

ishrane 

Prema ovoj nedavno sprovedenoj studiji, ispitanici su prednost dali 

svežem vazduhu i dnevnoj svetlosti u odnosu na ishranu bogatu 

voćem i povrćem. Logično je zaključiti da bi se ispitanici pre bavili 

unapređenjem unutrašnje klime u svojim domovima, nego što bi se 

BAVILI fizičkim aktivnostima i vežbanjem, pripremom i konzumiranjem 

zdrave hrane ili prestankom pušenja. Međutim, ovo uopšte nije 

realnost. Većina Evropljana i dalje suši odeću unutar prostorija 

za život, uprkos činjenici da se nivo vlažnosti i pare povećava, 

što vodi KA respiratornim oboljenjima. Uglavnom se spava u nedovoljno 

zamračenim prostorijamA, što znači da telo ima manje 

šanse da se odmori i oporavi posle dugih i napornih dana. Čak 

jedna četvrtina populacije izbegava da provetrava svoje domove 

u zimskom periodu. Iako zdrav dom za mnoge od nas predstavlja 

prioritet, ipak živimo u uslovima koji narušavaju naše zdravlje 

ili blagostanje, čak i bez svesnosti o tome koliko ih ugrožavamo. 

,,Obezbeđujući prirodnu, dnevnu svetlost tokom dana i potpuni 

mrak u toku noći KAO i svež vazduh, veoma značajno utičemo na 

naše opšte zdravlje i blagostanje. Svi ovi faktori su deo zdravog 

životnog stila, kao što je i zdrav režim ishrane i odlazak u 

teretanu.’’ Rekao je Michael K. Rasmussen. www.velux.rs


036/037 


PROMO 

Da li ste dovoljno kreativni za 

Visage? 

Ceresit 

Kompanija Henkel je svojom novom linijom maltera i boja Visage izašla u susret 

arhitektama, investitorima, ali pre svega najnovijim arhitektonskim 

trendovima! 

Linija obuhvata proizvode za završne radove u građevinarstvu koji 

podsećaju na kamen, drvo i metal. Kolekcija Ceresit-Visage nudi boje čak 16 

vrsta granita, 12 vrsta peščara, 6 vrsta drveta i 5 proizvoda sa efektom metala. 

Mogućnosti se dodatno uvećavaju upotrebom brojnih šablona i kombinacijama 

boja. Svi proizvodi arhitektama omogućavaju da se slobodno 

izraze, da stvore upečatljiva arhitektonska rešenja, da eksperimentišu i da 

fasadama podare izgled koji je u skladu sa najaktuelnijim trendovima. 

Ove boje se jednostavno nanose, postojane su i dugotrajne, deluju efektno 

pri obradi čak i složenijih arhitektonskih detalja i izgledaju veoma moderno. 

Vaša fasada tako može imati sjaj metala, zračiti toplinom drveta ili 

prirodnog kamena, a sve to uz pomoć Ceresit Visage kolekcije boja! 

renderi: Ceresit 

Zašto moderan dizajn voli prirodne materijale proverite na 

našem sajtu www.ceresit-visage.com 

tekst: Ego



INTERVJU 


EGO: Nakon dugog boravka u čuvenom dizajnerskom studiju u Milanu, stigli 

ste u Beograd; uobičajeno je upravo suprotno - da dizajneri napuštaju 

ove prostore sa nadom da će im se ukazati prilika za bolji profesionalni 

angažman; Vaš slučaj je obrnut - kako se to dogodilo? 

Z.J: Kako se desilo? Prvo, da preciziram moje delovanje u Italiji: ja sam dugi niz 

godina vodio dizajn studio Sottsass a onda otvorio I svoj studio, naučio 

puno - kako projektirat, kako voditi poslove, na koji način voditi art direktorstvo... 

cilj mi je bio posvetiti se malo i samom životu, a ne samo radu! 

Imao sam neku nostalgiju da se vratim na ove prostore i igrom slučaja - u 

stvari, nema tu slučaja: upoznao sam moju sadašnju suprugu! Razlog je u 

biti taj. Vrlo brzo sam otkrio da je ovo ovde plodno tlo za kreativne ljude: 

ima jako puno firmi na prostoru Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne, koje su u 

biti apsloutno u stanju da prepoznaju kvalitet i neke nove ideje. 

Fotografije: Ego 

tekst: Ego


EGO: Kako Vam Srbija izgleda danas? Da li 

pruža dovoljno izazova na polju dizajna? 

Z.J: To je nekako osobno - svako to gleda 

sa svoje osobne pozicije. Meni se Srbija čini 

plodnom, kao plodno tlo za kreativnu industriju 

(mada ne volim taj izraz - kreativna 

industrija - tj. ne znam što to znači). Razlog 

- radi čega je plodno tlo? - u biti: najbolje 

vrijeme i najbolja tla su krizna tla! Znači - 

uvijek se ta neka genijalna ideja izrodila ne u 

nekom idealnom sistemu i okruženju, nego 

u nekim čudnim uvijetima, gdje su se ljudi 

morali prilagoditi situacijama, mijenjati same 

situacije. U biti, zar nije čudo što i sami ljudi 

ovdije, u Srbiji, u cijelom ovom regionu još 

uvijek nekako dobro žive? Ma, to je čudo! Iz 

tog razloga - ovo je plodno tlo. 

Srbija, za razliku od nekih drugih republika, 

sad će se to činiti čudno, uspijela je održat 

tu neku proizvodnju - i dalje ima firmi koje 

proizvode. Dok u Hrvatskoj i SLoveniji imate 

puno manje proizvodnje a puno više uvoza. 

Ovdje još uvek ima firmi koje su u stanju 

nešto proizvesti. Znači - stvorile su se neke 

nove generacije koje naslijeđuju stare radne 

navike i poglede na svijet, koji nisu apsolutno 

u suprotnosti sa evropskim nazorom. Smatram 

da Srbija ima, ne samo budućnost, nego 

ima i sadašnjost. Ja sam živi primjer da ovdje 

ima posla kol’ko ‘oćete. 

EGO: A gde vidite mogućnosti za delovanje 

dizajnera? Da li su firme zainteresovane 

za saradnju i unapređenje proizvoda koje 

bi kasnije ponudile domaćem i stranom 

tržištu? 

Z.J: Hm... pa ovako: u početku, to je stvar 

neke kulture. Skoro sve firme, sa kojima ja radim, 

u početku nisu ni znale što je dizajn. Što 

je normalno - i u jednoj Italiji, jako puno firmi 

ne zna što je dizajn - imamo lažnu sliku da 

su to neke evropske zemlje koje su pripremljene 

za to kreativno-dizajnersko tlo; to nije 

istina! Jako puno firmi u Italiji ne zna u biti 

što je dizajn, samo što žive u nekom lepšem 

okruženju, pa je generalni standard - estetski 

prije svega, ali i kulturološki - malo drugačiji. 

Privrednike treba nekako educirat - što dizajn 

kao kreativna grana može njima ponudit. To 

je uvijek jedan trnovit put, ali ako to uspijete, 

ako uspijete nekako preobratiti glave privrednika 

(prije svijega), te iluminirane, osviještene 

ili osvijetljene privrednike - u stanju ste da 

pogurate neke apsolutno inovativne stvari i 

ideje. 

EGO: Da li srpske firme imaju konkurentne 

proizvode za strana tržišta? Jer - jedno je 

ideja, inspiracija, a drugo je kako konkretno 

plasirati određeni proizvod. 

Z.J: Ima! U Srbiji postoje firme koje izvoze, 

koje su uspiješne u jako puno grana. U Srbiji 

se o njima ne zna. Primer: Art of Kinetik, firma 

koja je radila brodove koji su po kvaliteti i 

estetskim vrednostima bili apsolutno fenomenalni. 

Tako postoji i Gir, Extraform, Catra, 

Boreal, koje skoro sve izvoze! Ovo tržište im 

je manje interesantno, ne iz razloga što tako 

žele, nego - nemaju tih proizvodnih kapaciteta 

da zadovolje sve - okreću se tržištima koja 

više plaćaju za to, dok se tržišta Srbije, Bosne i 

Hrvatske nepravedno zapostavljaju. Postoji ta 

neka kritična masa i kultura koja prepoznaje 

kvalitetan proizvod. 

EGO: Da li to znači da mi dizajnerski, 

marketinški i cenovno imamo proizvod koji 

može da prođe na zapadnom tržištu? Da li 

ovaj naš kulturološki model može da prođe 

u drugim sredinama? 

Z.J: Drago mi je što ste me to sad pitali: 

kulturološki model je ključ svega! Ja sad ne 

znam šta znači “interesantan proizvod za 

strana tržišta” (sa sva ta tri aspekta); mislim 

da je suludo u Srbiji razvijat proizvod koji će 

marketinški i vizualno stići neku italijansku 

ili dansku firmu. Sa velikim nestrpljenjem se 

na evropskom tržištu (tom kulturološkom i 

dizajnerskom) očekuje od Balkana da ponudi 

nešto što će imati taj “balkanski DNK”; kao 

što je to napravila Turska, Poljska - to jesu 

kvalitetni proizvodi (to znači borba za svaki 

detalj), ali imaju podcrtano neki kulturološki 

DNK. To treba biti sa ovih prostora prepoznatljivo 

- ne mora bit etno, ne bi ni smijelo 

bit’ etno, ali bi trebalo napraviti neki miks; mi 

smo ovdije miks kultura (priznali mi to ili ne): 

malo Austrije, malo Venecije, malo Turske, sve 

to pomiješano sa nekom rudimentalnošću. 

Kad bi se napravilo ono što je napravio Kusturica 

ili Bregović - a oni su malo išli u karikaturu 

ovih područja, zapitali su se kako 

nas svijet i Evropa gleda - i dali su neku notu 

egzotičnog. Ne kažem da to treba totalno 

preslikati. Mi trebamo, prije svega između 

nas - kreativnih i stručnih ljudi, skužiti što je 

taj “balkanski dizajn”, to jest - estetska kultura 

Balkana, a onda je primijenit’! Jer, jako je 

čitljivo šta je ‘talijanski dizajn, šta je danski 

dizajn, čak i šta je sad taj neki british dizajn. 

A mi? Ako to prožmemo kroz kulturu, a prije 

svega kroz proizvodnju, jer kultura ne može 

sama, proizvodnja ne može sama, dakle - kad 

se prožmu ta kultura proizvodnje i poslovanja 

i ta neka estetska nota, onda mi možemo, 

spremni smo da Evropi nešto ponudimo. 

Postoje sporadični slučajevi - srpske firme se 

predstavljaju na stranim tržištima, to su neki 

izolovani slučajevi, ali da bi to bio sistem... 

EGO: Šta je to potrebno da bi domaće 

kompanije, koje se bave proizvodnjom 

nameštaja, napravile proboj na nova tržišta? 

Da li je moguće naći svoje mesto pored Ikee 

i sličnih kompanija? 

Da li ta mala proizvodnja može da konkuriše 

masovnoj proizvodnji? 

Z.J: Ima mjesta! Vraća se taj “arts&crafts” 

u modu. Postoji jako puno festivala, čak i 

časopisa i tih nekih distributerskih pozicija 

koje guraju sve što je “hand made” pravljeno 

u malim serijama. Kada govorimo o tim velikim 

sistemima - Ikea već ima dobavljača 

iz Srbije. Veliki sistemi imaju jako puno 

dobavljača. Ovdije postoji ta “primarna materija” 

- drvo, a ljudi znaju obrađivati i metal 

i staklo; radna snaga nije skupa, a stručna je. 

Taj marketinško-dizajnerski, odnosno art-direktorski 

pristup fali ovdije: da bi te napravili 

“design oriented company” ili kako moje kolege 

kažu “dodatnu vrijednost proizvodu” (što 

ja nikad nisam razumio što znači), morate 

preći sve korake, sve stepenice. Ne možete 

preskakat’. Ne možete imati dobar proizvod 

a imati loš marketing, ili loš web-site, ili lošu 

fotografiju. Sve treba biti apsolutno iskontrolirano. 

Ali ne na neki evropski način, već na 

neki “balkasnki štih”. 

EGO: Od skora ste na novoj dužnosti – angazovani 

ste od strane Beogradskog Sajma 

Nameštaja. Da li ćete ponuditi neki novi 

koncept? Kako izgleda vizija novog Sajma? 

Kakvi su Vaši planovi? 

Z.J: Hajdemo reć - ovako: postao sam koordinator/art 

direktor Beogradskog Sajma 

Nameštaja i htio bih se zahvalit’ na sluhu toj 

novoj strukturi - što nam je dala priliku da 

dovedemo neke nove proizvođače koji nisu 

bili prisutni na ovim prostorima I tržištima 

iz raznih razloga. Dakle, postoji taj neki novi 

koncept da se dio sajma pretvori u “designoriented 

sajam”, da on bude podstrek i drugim 

kompanijama - da ukaže koji put one treba da 

pređu da postanu bolje. 

Naglasak je bačen i na biznis dio, na taj “business-oriented 

sajam”. Taj dio, na koji su trebali 

dolazit’ buyer-i je dugi niz godina bio zapostavljen. 

Sada je i na to bačen naglasak, mi 

treba da dovedemo najkvalitetnije player-e sa 

područja Evrope, Amerike, Rusije, Azije, da 

vide što region može ponuditi! 

Cilj ovog sajma je u biti: BUSINESS-DESIGN- 

ER HUB za kompanije iz regiona (a nadamo 

se i šire). Uključili smo jako puno firmi, jako 

puno stručnjaka. Vizuelni koncept radi Peter 

Gregson Studio iz Novog Sada. 

EGO: Koje nove kompanije očekujete na Sajmu? 

Z.J: Doći će puno kompanija iz svijeta I regiona, 

kao na primjer Herman Miller (USA), 

Carl Hansen (DK), Gubi (DK), Vertigo Bird 

(SLO), Lina Furniture (SLO), Rex Kralj 

(SLO), Prostoria (HR), Mondum (HR), Element 

(HR), Grupa Products (HR), Artisan 

(BiH), Zanat (BiH), Arts and Crafts (SRB), 

Boreal (SRB), Extraform (SRB), Catra (SRB), 

Feydom (MK-SRB) I mnoge druge. 

EGO: Šta predstavlja najveći izazov u organizaciji 

Sajma? 

53rd 

Invitation 

Serbia, Belgrade 

November 10-15, 2015 

Dear Architects / Designers / 

Contractors, 

we are pleased to invite you 

to visit us and stay informed about 

latest trends in the Furniture Industry 

on 53rd Belgrade Furniture 

Fair in Serbia / the biggest Furniture 

Fair in the Southeast Europe Region. 

The Belgrade Furniture Fair is the definitive opportunity to get in touch with latest 

Furniture Trends and Design Oriented Companies. 

You can find the best furniture - indoor / outdoor products for your 

further projects, deal directly with your future partners in the efficient and 

comfortable setting of a modern business oriented trade show. 

The Belgrade Furniture Fair will HOST some of the leading Regional - Serbia / 

Slovenia / Croatia / BiH and Worldwide - USA / Austria / Germany / Italy / Poland / 

Turkey Furniture Producers and Editors. 

About the InTERnATIOnAl FURnITURE FAIR 

The Belgrade Furniture Fair (UFI member) is ranked among the highest profile 

fair events of its kind in the furniture and interior decoration field in the Southeast 

Europe Region. Parallel to the Furniture Fair you can see and follow the latest 

related industry of production materials and woodworking machines for the 

furniture industry. 

On the Belgrade Furniture Fair you can also feel the latest Design Trends by 

following the work and exhibitions of the best Young Balkan Designers. 

ORGAnISER 

BElGRADE FURnITURE FAIR 

Bulevar vojvode Mišića 14 

11000 Belgrade, Serbia 

Tel: +381 11 2655 231 

Fax: +381 11 2655 744 

namestaj@sajam.rs 

belgradefurniturefair.com 

More than 50.000 m 2 480 

We give you the possibility to take advantage of our 

ARCHITECTS PROGRAMME...* 

and get Free Catalogue and all necessary lists, contacts, 

and informations regarding Belgrade Furniture Fair 

Exhibitors. 

Please, just confirm if you are interested 

by replying to this email: 

visitus@sajam.rs 

and you will get ASAP all necessary informations. 

Booking deadline: 

Please contact us until 

the beginning of October 2015. 

From this year the redesigned “GOldEn KEy” - Design Award will 

be guiding and judging by the team of International Experts. 

HOME FuRnITuRE 

living Room / Dining Room / Bedroom / Kitchen / Bathroom / 

Entrance Hall / nursery 

FuRnITuRE FOR PublIC FACIlITIES 

Office Furniture / Hotel Furniture / Catering Furniture 

OuTdOOR FuRnITuRE 

Garden Furniture / Bamboo Furniture / Rattan Furniture / 

Exotic Furniture 

InTERIOR dECORATIOn 

lighting / Interior Design / Custom made Furniture / Flooring / 

Wall Covering / Carpets / Built-in Furniture / Fabrics 

Buyers & General Public Days: 

from WED -THU, november 11-12 

10:00 a.m. - 07:00 p.m. 

from FRI - SUn, 13-15 november 

10:00 a.m. - 08:00 p.m. 

Exhibition space Exhibitors Countries Visitors Professionals 

40 47.000 8.000 

Buyers Day: 

TUE, november 10 

10:00 a.m. - 07:00 p.m.




Z.J: Može se reći to što ljude treba pozitivno promijeniti. Da bi se poboljšao, Sajama 

se mora mijenjat’, otvorit’ ka novim idejama i postat’ appetibile (poželjan, italijanski), 

vizualno i selektivno prihvatljiviji. Mora postojat’ neka selekcija! Ko može da izlaže, 

a ko ne može. Na svim Sajmovima je velika lista ljudi i kompanija, radi se neko artdirektorstvo 

- na kojim mjestima se može izložit’ nešto, a na kojim ne. Na taj način 

to postaje business-oriented sajam, sajam na kojem se sklapaju poslovi. Teško je sve 

to izorganizirat’, ali trudimo se i Sajam sa svoje i ja sa svoje strane - najbolje moguće 

u datim uslovima. Sigurno će ove godine bit’ početničkih grešaka, ali za tri godine 

ovo može postati jedan bitan sajam na koji će rado doći strani buyer-i, prepoznavši 

kvalitet samog sajma ali prepoznavši i kvalitet samog Beograda. Akcenat smo bacili i 

na samo ime: Belgrade Furniture Fair; upravo iz tog razloga što bi nam bilo drago da 

se sve te komponente sajma - a sajam nije samo izaganje, sajam je i turizam, sajam je 

i kultura, podiže se svijest o cijeloj zemlji - a Beograd ima tih komponenti, interesantan 

je turistički grad, živ grad, sa pametnim i kreativnim ljudima, sa nightlife-om, 

sa dobrim mjestima za provod,... kad se sve to pomiješa, ovo je turistički happening. 

EGO: Kako bi opisali Vaš ego, Vaš lični koncept? Šta određuje Vaš rad i život? 

Z.J: Moj život određuje moj rad. Moj život određuje i moja ljubav - moja žena - koju 

ja neizmjerno volim i cijenim i koja me pušta da previše radim! 

Moram da priznam da sam imao jako izražen ego kad sam bio mlađi (mislio sam da 

sam najbolji!), ali to je s vremenom nekako normalno da splasne, skužiš da moraš 

jako puno da učiš, da je ego najbolje vratit’ negdje na svoje mjesto i ići naprijed s 

novim idejama. Zahvaljujući triskama (ćuškama) koje mi je život davao, naučio sam 

da ego treba stavit’ po strani. 

EGO: Koji su Vaši poslovni planovi za budućnost, šta je ono što s radošću 

očekujete (sem Sajma)? 

Z.J: Sajam je neka platforma za stvaranje nekih novih i boljih firmi. Mi se u poslednje 

vrijeme jako puno bavimo, pored dizajna i tim nekim art-direktorstvom i u biti je 

to sigurno jedna od budućih stvari na kojima želimo postavit’ neke temelje i staviti 

akcenat. Ne radi toga što je to meni drago radit’, nego radi toga što to smatram neophodnim 

da bi se uzdigla ta privreda: trebamo prvo educirat’ ljude, pročistiti kompanije, 

nekako ih napravit’ boljima pa tek onda ponuditi neka dizajnerska rešenja. 

Bacio bih akcenat na to art-direktorstvo. 

I bacio bih akcenat na moje praznike, na malo odmora (smeh).




054/055 


Itatiba Residence, RoccoVidal Perkins+Will



060/061 


Itatiba Residence 

RoccoVidal Perkins+Will 

Arhitekti: RoccoVidal Perkins+Will 

Lokacija: Sao Paulo - São Paulo, Brasil 

Projektanti: Luiz Fernando Rocco, Fernando Vidal, Douglas Tolaine 

Saradnici: Fernanda Tegacini, Marcela Kishi, Caroline Estelles, Ana Cecilia Guimarães, 

Carlos Andrigo, Fred Zara, Fernanda Morais, Fernanda Borges 

Godina izgradnje: 2013 

Foto: Tuca Reinés 

Patneri: Viking; Lumini; Etel; Plancus; Nani Chinellato; Kitchens; Casual; Vermeil; Tidelli; 

Concrestreet; By Kami; Arthur Décor; CPA Construtora; Renata Tilli (paisagismo); Franco 

& Fortes; Casa Mineira; Regatta; Clatt; Empório Beraldin; Decameron; Dpot; Casa Matriz; 

Micasa; Tora Brasil; L’oiel; Interbagno. 

Brendovi: Dedon; Foscarini; Viking; FlexForm; HunterDouglas; Poliform; Herman Miller; 

Silestone; Corian; Harwoth. 

Kuća Itatiba projektovana je kao kompozicija kockastih volumena i fasada dizajniranih 

tako da se uklope u topografiju i usklade se sa teksturama i materijalima u okruženju. Objekat 

se nalazi nedaleko od Sao Paula, i primer je moderne arhitekture okružene divnim 

pejzažom pored velikog jezera koje su vlasnici napravili pre više od dvadeset godina. Dom 

je projektovan za tri generacije jedne porodice. 

Projekat predstavlja jedinstvo pejzaža i konstrukcije, uz poštovanje lokalne topografije, vizura, 

dominantnih vetrova i osunčanosti. Postojeće padine sa prirodnim pejzažom jezera 

bili su glavni prirodni uslovi projekta. Projekat deluje kao da je nastao na pustoj plaž, i sa 

sobama iz kojih se uživa u pogledu. Objekat liči na veliki paviljon koji zaseca postojeći 

plato, dok se gornji segment objekta sastoji od velikog minimalističkog pravougaonog volumena 

koji uspostavlja ravnotežu sa kockastim stenama. 

Da bi se postigao kontinuitet vizura iz kuće, posađena su tri drveta u geometrijskom rasporedu. 

Pod je od svetlog kamena u istoj nijansi kao i kamen od koga je kuća sagrađena. 

Pejzažno uređenje izvedeno je po projektu Renate Tilli, i savršeno se uskladio sa kućom i 

postojećim biljnim vrstama. 

Dizajn enterijera integrisao je pejzaž, objekat, unutrašnji prostor i dekoraciju. 

Stolarija, drvene klupe i osvetljenje dizajnirani su po meri za svaki od prostora.




OSNOVA 1 

SITUACIJA 

OSNOVA 2


POPREČNI PRESEK 

PODUŽNI PRESEK


Invermay House, Moloney Architects



Invermay House 

Moloney Architects 

Arhitekti: Moloney Architects 

Lokacija: Ballarat VIC, Australia 


Foto: Michael Kai 

Kuća Invermay je dom za šestočlanu porodicu u malom gradu u državi Victoria 

u Australiji. Parcela na kojoj se nalazi kuća ima impresivan pogled na 

grad Ballarat, mada postojeća vegetacija sprečava pogled iz prizemlja. I klijenti 

i arhitekti želeli su da dnevni boravak bude u prizemlju kako bi bio 

povezan sa prirodnim okruženjem. Konzolni deo kuće omogućava da se ova 

veza sa pejzažom zadrži, ali se sa njega istovremeno pruža pogled na okolinu. 

Kuća je jednostavne pravougaone forme i podeljena je na delove koji se 

preklapaju. Članovi porodice za koju je kuća projektovana su veoma bliski 

među sobom, pa je bilo veoma bitno da prostorije budu otvorene i povezane. 

Ova otvorenost omogućava komunikaciju i ventilaciju – sa krovnim prozorima 

kroz koje topli vazduh leti izlazi. Sa horizontalnim i vertikalnim prozorima, 

fasadna kompozicija prati unutrašnji prostorni raspored. 

Materijali za eksterijer odabrani su tako da reflektuju boje zelenila u okruženju 

i da se uklope u sirovi stenoviti pejzaž. 

Kuća je smeštena na tlo podložnom šumskim požarima, što je iziskivalo 

specifičnu materijalizaciju objekta. Zidovi su od betona sa tragovima oplate i 

betonskih blokova koji povezuju kuću sa brdom. Masivnost kuće kontrastira 

drvenim i staklenim elementima, čineći ih još lakšim.


078/079 

www.ego-magazine.com





OSNOVA PRIZEMLJA 

OSNOVA SPRATA


DIJAGRAM 1 DIJAGRAM 2


Kuća Sperone- Metrocubo



Metrocubo 

Naziv projekta: 

Kuća Sperone 

Realizacija: 2011 - 2014 

Lokacija: 

Novigrad, Istra 

Tip projekta: 

Kuća za odmor 

Površina: 

443 m2 

Klijent: 

Privatni 

Autor: 

Studio metrocubo 

Projektni tim: 

Zeljko Mohorović, Ana Grbac, Iva Buljan 

Suradnici: 

Ivana Mohorović 

Projekt konstrukcije: Proing d.o.o., Amir Jelača 

Projekt elektroinstalacija: SPI d.o.o., Davorin Cukon 

Projekt strojarskih instalacija: Izoterma d.o.o., Goran Maravić, Branka 

Božić 

Projekt vode i odvodnje: Izoterma d.o.o., Goran Maravić, Branka 

Božić 

Projekt bazenske tehnike: Marana d.o.o., Hrvoje Vodopija 

Projekt zaštite od požara: Ing.Labos. d.o.o., Nadan Kosanović 

Glavni izvođač: 

Nadzor: 

3D model: 

Fotografije: 

Usora gradnja d.o.o. 

Solid Plus d.o.o. 

Visum 3D Graphics, Alex Knapić 

Jan Stojković , Level52




Metrocubo 

Kuća Sperone smještena je u južnom dijelu starogradske jezgre grada Novigrada, 

unutar srednjovjekovnih gradskih zidina, na samoj obali Jadranskog mora. Na 

toj lokaciji nalazio se disco klub Sperone koji je u potpunosti uklonjen, a kroz 

povijest je bila poznata i kao gradski vinski podrumi. Želja vlasnika bila je na iznimno 

atraktivnoj poziciji izgraditi luksuznu kuću za odmor kategorije 5*, niskoenergetsku, 

sa kapacitetom od 4 spavaće sobe, dnevnim prostorima i wellnessom 

koja će zadovoljiti potrebe najzahtjevnijih gostiju. Volumen kuće u potpunosti je 

definiran okolnom izgradnjom, sa istočne i južne strane gradskim zidinama, sa 

zapada gradskim vrtom sa šetnicom uz more a sa sjevera susjednim kućama. 

Vanjski obod kuće prati granicu parcele maksimalno koristeći njenu ograničenu 

površinu.Pristup kući omogućen je sa istočne strane gdje se iz „vanjskog“ dijela 

grada dolazi kroz gradske zidine i sa zapadne strane „unutarnjom“ šetnicom 

uz zidine. Osnovni koncept kuće proizlazi iz želje za maksimalnim valoriziranjem 

konteksta u kojoj se ona nalazi što ujedno i novu arhitekturu stavlja u drugi 

plan kako bi se postojeće graditeljsko nasljeđe dodatno istaknulo u svim njegovim 

djelovima. Time se stvorila simbioza povijesti i sadašnjosti, kamene zidine 

sa upečatljivim gibelinima na vrhovima miješaju se sa suvremenim stambenim 

funkcijama u unutrašnjosti kuće.Oblikovanje građevine prilagođeno je kontekstu, 

zapadno kameno pročelje produžetak je postojećeg segmenta kamenog zida, 

južno pročelje gdje se nalazi prekid u gradskim zidinama u potpunosti je obavijeno 

staklenom opnom koja stvara dijalog između unutarnjeg i vanjskog, ravni 

krov prati liniju zidina i gibelina dok je sjeverni dio kuće zatvoren i spojen sa susjednim 

objektom. Cilj je bio stvoriti niz vizualnih iskustava koja generiraju more 

i zidine pa su svi glavni sadržaji orjentirani prema moru. Zidine su poslužile kao 

savršena scenografija gdje se dnevna i noćna rasvjeta poigrava vrhovima zidina 

što je očaravajući element za vrijeme boravka u kući. 

Svi prostori u kući imaju vizualni kontakt sa morem i/ili zidinama čime je postignut 

jedinstven i sofisticiran ugođaj. U prizemlju je smješten prostor wellnessa 

sa zatvorenim bazenom, saunom i prostorijom za vježbanje. Kliznim staklenim 

stijenama od poda do stropa prostor wellnessa potpuno se otvara za pristup donjoj 

terasi sa ljetnom kuhinjom i sunčalištem.Takav raspored dopušta blisku vezu 

između interijera i eksterijera integrirajući nove elemente u postojeći okoliš. 

„Beskonačni“ bazen ostavlja dojam stapanja sa morem. Čak i prostor saune ima 

prozor prema moru kako bi se gosti opuštali uz pogled na plavetnilo.Stražnji, 

mirniji dio kuće u prizemlju sadrži 2 spavaće sobe i strojarnicu. Stubišni krak koji 

povezuje dvije etaže smješten je tik uz kamene zidine.



Metrocubo 

Posebna je pažnja posvećena očuvanju zidina te su izbjegnuti bilo kakvi 

konstruktivni spojevi. Stoga se stječe dojam da stubište lebdi pored zidina. 

Upečatljiva gornja etaža u najvećem dijelu sadrži dnevne funkcije- dnevni 

boravak, kuhinju i blagovanje povezane u jednu cjelinu. Svojom elegantnom 

strukturom omogućuje neprekinuti pogled na more i zidine iz svakog dijela 

dnevne zone. Ispred dnevne zone smještena je terasa koja se kliznim staklenim 

stijenama izravno povezuje sa interijerom. Tako terasa kao vanjski 

dnevni boravak postaje sastavni dio interijera, tj. dnevni prostori kuće postaju 

sastavni dio terase. Sa tri strane terasa se zatvara tendama koje osim zaštite 

od sunca pružaju i dodatni osjećaj intime.U stražnjem dijelu kata smještena 

je glavna spavaća soba koja ima otvoreno kupatilo sa samostojećom kadom, 

prostoriju za tuširanje i wc. Djelomičnim izmicanjem njenog volumena van 

linije dnevnih prostora omogućen je nesmetan pogled na more. Nasuprot se 

nalazi četvrta spavaća soba sa pogledom na gibeline koji u večernjim satima 

osvijetljeni stvaraju prekrasnu scenografiju. Jedan od najatraktivnijih dijelova 

kuće zasigurno je krovna terasa na kojoj je smješteno sunčalište sa kojeg se 

pruža spektakularan pogled na otvoreno more te krovove starogradske jezgre 

Grada Novigrada nudeći mogućnost kontemplacije i uživanja. U interijeru 

kuće korišteni su prirodni materijali i zemljani tonovi kako bi se postigla 

toplina, dok su linije namještaja izrazito moderne. U opremanju su korišteni 

vrhunski materijali, veliki dio namještaja rađen je po mjeri u Italiji a korišten 

je i namještaj poznatih svjetskih brandova kao što su Moooi, Poliform, Gervasoni, 

Vitra, Artemide....



110/111 



OSNOVA KROVA 

OSNOVA SPRATA 

JUŽNA FASADA, POPREČNI PRESEK


Fogo Natural Park Venue - OTO Architects




OTO Arhitekti 

Arhitekti: OTO 

Lokacija: Fogo, Cape Verde 

Projektantski tim: André Castro Santos, Miguel Ribeiro de Carvalho, Nuno Teixeira Martins, Ricardo Barbosa 

Vicente 

Površina: 3200m2 


Foto: Fernando Guerra | FG + SG 

Inženjering: Eng. Amado Alves | Eng. Maria João Rodrigues + Eng. João Parente | Prosirtec | Matriz Engenharia 

Izvođač: Armando Cunha 

Klijent: Ministry of Agriculture 

Finansijer: KFW | General coordination, GOPA 

Na ostrvu Fogo, na visini od 1800 metara, u sred vulkanskog kratera, leži selo od oko 1200 stanovnika koji 

žive ne ivici zakona zuzevši zemlju u državnom vlasništvu. U jednoj od najsiromašnijih regija države Capo 

Verde, bavljenje poljoprivredom je jedini način da se opstane. Status zaštićene zone od državnog interesa uticao 

je na zoniranje izgradnje, sa očiglednim ograničenjima u pogledu konstrukcije, a uveo je i pravila protiv 

nezakonitog zauzimanja grada, prouzrokujući sukobe interesa sa čestim neredima. 

Koncept projekta je nastao iz potrebe da se sačuva identitet zaštićenog područja, obezbeđujući bazu za 

pomirenje stanovnika sa novom upravom Parka. Prostori za kulturne i rekreativne aktivnosti namenjeni su 

ne samo lokalnom stanovništvu, već i posetiocima. 

Prirodni pejzaž vulkanskog kratera poseduje jedinstvenu i retku lepotu, kao i težnju da bude proglašen za 

svetsko prirodno dobro. Ideja je stoga bila da se dobije uravnoteženo rešenje u kome će arhitektura i pejzaž 

biti međusobno usklađeni. 

Volumen zgrade sastoji se od kontinualne fasade, izvedene od lokalnih crnih zidarskih blokova koji se prave 

od mešavine cementa i pepela iz vulkana. Pepeo se takođe koristi i za pokrivanje krova i površina u eksterijeru, 

spajajući prirodu i konstrukciju u prirodnu simbiozu. 

Objekat je zamišljen kao potpuno samostalan i u pogledu održivosti. Fotovoltaični krovni paneli apsorbuju 

sunčevu svetlost koja se zatim u obliku energije skladišti u baterijama obezbeđujući neophodne resusrse 

za zgradu. Kako bi se štedela energija, svi ventilacioni sistemi projektovani su kao pasivni. Mrežni sistemi 

ugrađeni u fasadu kontrolišu temperaturu u unutrašnjosti, koristeći prednosti termalne inercije objekta, 

što omogućava akumulaciju toplote tokom dana i prirodnu ventilaciju tokom noći. Snabdevanje vodom je 

takođe bio projektantski izazov - kišnica se sakuplja i usmerava sa krova u tank, odakle se može koristiti i za 

irigaciju i u domaćinstvima. Prljava voda se reciklira i ponovo upumpava u sistem. 

Zgrada je podeljena na dve glavne zone: zonu kulture sastavljenu od auditorijuma, pozornice na otvorenom, 

biblioteke i kafea na terasi, i na administrativnu zonu, koja sadrži sale za sastanke, kancelarije, laboratoriju 

i tehničke prostorije. Teren u padu sadrži prostore na otvorenom, produžavajući tako krovnu površinu ka 

glavnom atrijumu zgrade u kom su zasađene reprezentativne biljne vrste Parka. 

Ovako isprojektovan, Park prirode je visoko vrednovan, što doprinosi obogaćenju društvenog, kulturnog i 

ekonomskog života na Ostrvu. Istovremeno, Park je integrisao i okolni prostor na jedan miran način. 

Izazovi nedostatka lokalnih resursa ovde su postali mogućnost, pa su zato novi objekat ‘podigli ljudi za ljude’, 

koristeći lokalne materijale i tehnike. Upravna kancelarija Parka sada se doživljava kao ‘nôs cása’ (naša kuća) 

u zemlji Djarfogo.






130/131 





138/139 


OSNOVA PRIZEMLJA



ENTERIJER 

Restoran Usine 

Richard Lindvall 

Nekadašnja fabrika kobasica površine 2000m2 u srcu stokholmskog 

kvarta Sodermalma našla se u postupku temeljnog renoviranja 

kako bi mesto ustupila novom Usine konceptu, koji je kreirao internacionalno 

priznat dizajner Richard Lindvall, poznat po prethodno 

projektovanim restoranima Museet i Nazdrowje, koji je dobio 

WIN nagradu. Novi prostor, koji je svoja vrata posetiocima otvorio 

u aprilu 2015.godine, sadrži restoran Bistro 38, Bar Poche 36, kafe, 

restoran sa hranom ‘za poneti’, recepciju i konferens prostore. 

Richard Lindvall stvorio je koncept u saradnji sa vlasnicima i ugostiteljima 

Tim Karlssonom i Michaelom Andreassom, koji dolaze iz 

već proslavljenih stokholmskih restorana Franska Matsalen, Pontus 

in the Greenhouse i Museet. Pre renoviranja koje je trajalo godinu 

dana, prostor je koristila Švedska poreska agencija i on se sastojao 

od lavirinta koji su stvorile male sale za sastanke sa plafonima 

visine 240cm. Čitavo prizemlje zgrade je kompletno očišćeno, tako da 

se tragovi nekadašnjeg birokratskog prostora u novom restoranu 

sada ne mogu videti. 

Arhitekt: Richard Lindvall 

Lokacija: Stokholm, Švedska 



Foto: Richard Lindvall



Richard Lindvall 

Dok je meni fokusiran na modernu francusku kuhinju, enterijer je inspirisan više skandinavskim 

minimalizmom sa notom ‘industrijskog’. Lindvall kaže da je inspiraciju našao u hotelima 

i restoranima u Šangaju, Njujorku i Amsterdamu. ‘’Velike impresivne zgrade sa puno prostora 

i teškim materijalima, a ipak gostoljubivom atmosferom, vrlo su retke u Švedskoj, pa sam po 

inspiraciju išao u inostranstvo da bih postigao baš ovakvu atmosferu. Pribojavao sam se da 

će biti pomalo hladna, i bilo je važno da se stvori toplina u prostoru, a da on ipak izgleda 

sveže. Posebno sam zadovoljan tablama na zidovima,’’ kaže Lindvall, ‘’koje su napravljene od 

ekspandiranog metala koji sam našao u Nemačkoj. Table su isečene na manje segmente i postavljene 

u crno lakirane ramove, što daje prizvuk Art Deco stila.’’ 

‘’Mnogi detalji enterijera nabavljeni su na aukcijama, a ja sam na internetu tražio jedinstvene 

matrijale i predmete koji ranije nisu viđeni, kao što su lusteri koje smo uvezli iz Kine, francuske 

korpe u kojima držimo menije. Ja sam dizajnirao stolove i sofe i dao da ih proizvede 

stolar iz Litvanije, razmenjujući sa njim uzorke materijala dok nismo usaglasili izbor. Veliko 

drvo smokve na ulazu bio je specijalan zahtev koji sam realizovao naručivši ga od Ulriksdalsa 

Trädgårdara i koji sam izabrao zbog sive kore. Drvo je sada u punom cvatu, tako da se stablo i 

ne vidi, odajući drugačiji utisak nego zimi kada je golo. 

Usine je opisan kao ‘restoran koji bi mogao da se nalazi u njujorku ili u bilo kom velikom gradu, 

jer sadrži skandinavski ‘feeling’, ali ništa slično ovome nije urađeno u Švedskoj.’’ 

Materijali izuzetnog kvaliteta birani su do poslednjeg momenta. Stolarija od javorovog drveta 

i koža za tapaciranje u boji konjaka, uz beton, pocinkovani čelik, bele pločice i crni gvozdeni 

detalji stvaraju stilski ali ipak opušteni ambijent. Kao boje za akcentovanje, upotrebljene su 

narandžasta i braon za ploče stolova, stočiće, frontove komoda i menije. 48 nijansi betona 

upotrebljeno je u radovima, ne samo za podove, već i za izradu dva barska pulta, za recepcijski 

pult, za sto uz veliku sofu i lavabo dužine 3,5 metra u toaletu. 

Veliki prostor podeljen je na tri prostorije koje okružuju centralne strukture od crnog gvožđa 

koje su dizajnirane da služe namenama svake od prostorija. 

Centar Bistroa 38 sadrži dugačku sofu čija je jedna strana okrenuta masivnom betonskom baru, 

a druga ka zoni za obedovanje opremljenoj elegantnom mešavinom francuskih bistro stolica, 

stolova od mermera i belog javorovog drveta sa bazama od crnog livenog gvožđa, koje je za 

restoran dizajnirao Richard Lindvall. U Poche 36, centralna gvozdena greda transformisana je 

u fleksibilan sto koji može služiti i kao sedište i kao pomoćni pult. 

Bar je akcentovan metalom obojenim u istu svetlo-sivu boju koja je upotrebljena za zidove i 

plafone u svim prostorijama. U kafeu centralni element od gvožđa pretvoren je u visoku strukturu 

sa policama i barskim stolicama u podnožju. Duž jedne strane je 5,5 metara dugačak 

prijemni pult od betona, podignut 2,5cm od poda kako bi izgledao lakši. Fotografije velikih 

formata ukrašavaju zidove Bostroa 38, snimljene su u Šagaju u saradnji Lindvalla sa fotografom 

Johanom Annerfeltom. ‘’Čovek na slici koju posetioci prvu uoče je šef restorana Shintori, 

koga smo snimili na ulazu.’’ Tri zone povezuje široki koridor koji služi kao galerija u kojoj se 

konstanto organizuju izložbe. 

Za grafički izgled restorana Usine, Lindvall je angažovao Studio Dare, koji je kreirao jasan tipografski 

koncept primenjen na sve - od menija, tanjira i podmetača za čaše, do velikih prozora.


150/151 


152/153 


OSNOVA RESTORANA

154/155 


Hotel Adriatic, Rovinj


3LHD 

Autor: Studio 3LHD 

Projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, 

Silvije Novak, Zorislav Petrić, Dijana Vandekar 

Suradnici projektnog tima: Nives Krsnik Rister, Nevena Kuzmanić, Ivana 

Šajn 

Koncept i arhitektura: Studio 3LHD 

Interijer: Studio Franjić Šekoranja sa Studio 3LHD 

Kustoski koncept: Vanja Žanko 

Umjetnici: Abdelkader Benchamma, Jasmina Cibic, Igor Eškinja, Chris 

Goennawein, Kristina Lenard, Federico Luger, Charles Munka, Goran Petercol, 

Valentin Ruhry, SofijaSilvia, Saša Šekoranja, Massimo Uberti, Zlatan 

Vehabović, Žižić/Kožul 

Dizajn uniformi osoblja: Studio I-GLE 

Vizualni identitet i grafički dizajn: Lana Cavar sa Marino Krstačić-Furić i 

Ana Tomić 

Suradnici: 

Umjetnički management: Ana Cvitaš 

Asistent kustosa: Antonella Boldrin 

Posebni projekti - tehnološki projekt kuhinje: Zoran Divjak (Dekode d.o.o.) 

Troškovnik: Ivana Trobić, Renato Gulić (FOREL projekt) 

Projekt konstrukcije: Krešimir Tarnik, Valentino Obajdin (Ured ovlaštenog 

inženjera građevinarstva Krešimir Tarnik) 

Projekt strojarskih instalacija: Igor Karačić, Katica Pocrnja (Eksperterm) 

Projekt instalacija vodovoda i odvodnje: Ivan Vajdić, Davorin Gržan, Suzana 

Nuić (Eksperterm) 

Projekt sprinkler instalacije: Branimir Samac (Sprinkler d.o.o.) 

Projekt dizala: Rok Pietri (Lift Modus d.o.o.) 

Elaborat zaštite od požara, Elaborat zaštite na radu: Josip Radeljić, Milan 

Carević, Matija Žerjav (Inspekting d.o.o.) 

Projekt rasvjete: Ninoslav Kušter (ORTOFORMA) 

Nadzor: Ramus d.o.o. 

Glavni izvođač: Radnik d.d. 

Podizvođači: Bistra d.o.o. (građevinski radovi), TM Elektroinstalacije 

d.o.o. (elektro instalacije), Instalomont Termocentar d.o.o. (strojarske instalacije), 

Vrh d.o.o. (vodovod i odvodnja), Adrion d.o.o. (završni radovi), 

Ariš Jarc d.o.o. (stolarija), Internova d.o.o. (stolarija i rađena oprema), 

Apin sustavi d.o.o. (sprinkler











3LHD 

Adriatic je jedinstveni art hotel koji čini neponovljivi ambijent u kojem se prožimaju fantazija i 

realnost – umjetničke intervencije i svakodnevni objekti. Postojeća zgrada smještena na atraktivnoj 

lokaciji uz more izgrađena je 1913. godine kao jedan od prvih hotela u regiji, danas 

jedini u urbanom tkivu grada Rovinja. 

Sveobuhvatnom obnovom i zajedničkim trudom kreativaca iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, 

Italije, Njemačke i Francuske, okupljenih oko 3LHD-ovog koncepta, hotel je transformiran 

u luksuznu žarišnu točku grada. U eksterijeru je zadržan tradicionalni, autentični povijesni 

izgled, dok je novi interijer za koji su zaslužni Studio Franić Šekoranja s 3LHDom vizualno 

bogat, eklektičan, suvremen, klasičan i elegantan, s mnoštvom tekstura, tonova i boja. Pri 

osmišljavanju koncepta naglasak je stavljen na stvaranje atmosfere i estetike a ne na restauraciju 

izvornog interijera. Glavna značajka interijera su site-specific instalacije, nadopunjene 

manjim radovima koji su pažljivo postavljeni/odloženi u interijeru svake sobe, čiji su autori 

poznati međunarodni umjetnici. Cjelokupnu umjetničku kolekciju hotela, u kojoj će uživati 

znatiželjni gosti u potrazi za drugačijim iskustvom čini više od stotinu komada muzejske vrijednosti. 

Umjetnike i umjetnine odabrala je kustosica Vanja Žanko. Oni rade u različitim 

medijima a na projektu ih je objedinila aktivna želja za dubljim povezivanjem s prostorom te 

aktivacijom lokacije i njezine baštinske vrijednosti. Stvaranje site-specific umjetničkih radova 

zahtjevalo je od umjetnika stalno fino podešavanje i ispitivanje vlastite prakse, te je rad na 

ovom hotelu predstavljao pravi suradnički izazov za sve uključene sudionike. 

Uz očuvanje baštinskih vrijednosti hotela, u uređenju su interpretirani njegovi povijesni slojevi, 

a umjetničkim intervencijama unesen je suvremeni kozmopolitski duh. Objekt se nalazi 

u zaštićenoj povijesnoj jezgri grada Rovinja, pa je u projektu obnove puno toga bilo unaprijed 

zadano. U potpunosti je ispoštovan stav konzervatora prema kojemu je potpuna rekonstrukcija 

vanjskog pročelja zgrade bez ikakve mogućnosti za suvremenom reinterpretacijom njegovih 

pojedinih dijelova bila obavezna. U unutrašnjosti zgrade bile su dopuštene preinake. Programski 

koncept koji je za ovu rekonstrukciju zadao investitor temelji se na tome da hotel ima prostrane 

sobe i da se ugostiteljski sadržaji u prizemlju orijentiraju prema svim gostima Rovinja, a 

ne samo hotelskim gostima. Prostori unutar zgrade zato su kroz niz zahvata maksimalno otvoreni 

i postali reprezentativni. Naglasak je stavljen na očuvanje postojećeg stubišta koje vodi 

od prvog do četvrtog kata. Novo stubište od prizemlja do soba postavljeno je ekscentrično u 

odnosu na prizemlje, kako bi se javni sadržaji hotela (caffe, brasserie) otvorili prema gradskom 

trgu. Svaki tip prostora unutar hotela tretiran je specifično i odiše drugačijom atmosferom: 

brasserie je udoban, u mediteranskim tonovima i isprepliće se s krajolikom, hodnici crnih 

zidova osvjetljeni svjetlosnim umjetničkim instalacijama vode do bijelih i prozračnih soba s 

pogledom na urbani život staroga grada. U sobama tamna ogledala na zidovima kupaonica 

negiraju prostor i klasične pravokutne tlocrte čine „anti-klasičnima“. 

Brasserie i Caffe bar u prizemlju orijentirani su prema svim gostima grada Rovinja, a ne samo 

hotelskim. Hrvatska umjetnica SofijaSilvia i slovenska umjetnica s londonskom adresom Jasmina 

Cibic osmislile su radove koji u dijalogu ispunjavaju ugostiteljski prostor. Atmosferične 

fotografije Zlatnog rta i Rovinjskog arhipelaga Sofije Silvie, otkrivaju sanjarsku zanesenost 

putnika pustolova, upravo tako osjeća se gost hotela dok na njima promatra bajkovit krajolik, 

okružen interijerom hotela koji evocira različita razdoblja iz prošlosti. Preko mediteranske 

terase hotela, pogled mu se pruža na otoke arhipelaga i tajnovit krajolik kojeg tek treba otkriti. 

Instalacija Jasmine Cibic ovješena o strop, vizualno izvire iz fotografija u prostor, s pticama 

u letu koje se oslanjaju na sjajne postamente. Referirajući se na dekorativne elemente stropa 

iz Palače Haludovo na otoku Krku, priziva u sjećanje oblikovanje jednog od prvih modernih 

hotela u Hrvatskoj, sagrađenog 1972. godine. Ova svojevremeno relevantna i impozantna 

građevina danas vapi prazna, a rad je hommage luksuzu prestižne građevine, danas arhitektonske 

ruševine kojom, prepuštenom silama prirode, vladaju ptice.

178/179 

3LHD 

Prozračne svjetle sobe doimaju se poput umjetničkih studija, njihovi intimni ambijent gostima 

pruža ugođaj elegantnog doma, a ne hotelske sobe. Sobe su različitih veličina, uređene vrlo 

sličnim namještajem, ali s potpuno različitim radovima umjetnika. Dvoje umjetnika reagiralo 

je na prekrasne vremenske uvjete koji pretvaraju ovo podneblje u rajsko mjesto za odmor. 

Francuski umjetnik Abdelkader Benchamma na licu mjesta stvorio je crteže izravno na zidovima 

soba, u čistim i intenzivnim linijama, pozivajući gosta u melankoličnu i sanjivu viziju 

svemira i njegovih prirodnih fenomena koji se mogu javljati u obliku fantastičnih ostvarenja. 

Gost osjeća kako crtež nije ograničen na njegovu podršku, te da bi zapravo mogao i izaći iz 

okvira i prekriti čitav prostor sobe. Crtež pruža neku vrstu tajanstvenosti, misterija povezanog 

s ljepotom nedostižnih pojava koje ne možemo obuhvatiti, primiti, čak niti potpuno razumjeti. 

Hrvatski umjetnik Igor Eškinja u svom suptilnom i elegantnom pristupu, sklon eksperimentu 

s raznim tehnikama, posvetio se istraživanju danas gotovo zaboravljene fotografske tehnike 

cijanotipije. Autor nanosi foto-osjetljivu emulziju na papire, te pušta zrake sunčeve svjetlosti 

da u određenom trenutku «oslikavaju» one dijelove koje nakratko dotaknu. Vođen idejom 

igre svjetla i prostora, Eškinja postaje fasciniran kemijskom reakcijom koja nastaje spajanjem 

sunčeve svjetlosti i emulzije, naslanjajući se i na novu arhitektonsku interpretaciju hotela inspiriranu 

oblikovnima referencama iz 19. stoljeća. 

Najluksuznija soba u hotelu ima jedinstveni pogled sa dva balkona, samostojeću kadu smještenu 

kraj kreveta i ulje na platnu hrvatskog slikara Zlatana Vehabovića. U slici on spaja klasične 

i suvremene vrijednosti, propitujući tehnološki razvoj i dostignuća 21. stoljeća. Vehabović 

primjećuje da su materijali današnjeg vremena najčešće jeftini, masovni, lišeni traga osobnoga, 

utilitarne funkcije te kao takvi svima dostupni. Jedan od takvih materijala je i zlatna Mylar 

folija, u Sjedinjenim Američkim Državama popularno zvana «space blanket», koja se koristi 

nakon maratonskih utrka kako bi tijelo zadržalo toplinu prilikom rapidnog hlađenja. Odnos 

mylara i zlata, toliko prisutnog u slikarstvu 16. stoljeća, postao je danas gotovo neraskidiv jer, 

jeftini medicinski materijal svjetlucave teksture vizualno je nerazlučiv od skupocjene rude, a 

značenje oba materijala ukorijenjeno je u samu bit čovječanstva koja, kao i slikarstvo, ostaje nepromijenjena. 

U bijele sobe ulazi se iz prostranih crnih hodnika u kojima su radovi koji se bave 

različitim aspektima svjetla, važnom umjetničkom materijom u ovom projektu, koja hodnike 

pretvara u svjetlosne koridore. Talijanski umjetnik Massimo Uberti iscrtava arhitekturu kao da 

crta svjetlećom olovkom u prostoru. On je u vlastitoj izvedbi nedvojbeno arhitekt – on gradi 

mjesta nastanjena poetskim stanovnicima za koje stvara namjenske sanjarske prostore koji 

dopuštaju promišljanje; radnju koju smatra esencijalnom za život svakog pojedinca. Svjetlosna 

instalacija u obliku otvora poziva promatrača da se poigra s vlastitom maštom; zamisli svjetove 

koji su obitavali u ovom prostoru hotela prije brojnih renovacija i mjenjali se s vremenima 

koja su prolazila ostavljajući suptilne tragove. Njihova pojava i pozicija poziva na zamišljanje 

paralelnih prostora koji obitavaju izvan našeg fizičkog dosega u svijetu mašte. Hrvatski umjetnik 

Goran Petercol je davne 1963. godine u noćnoj šetnji praznim ulicama Rovinja, dugim 

ekspozicijama bilježio svoje prve radove fotografskim aparatom i ne sluteći možda njihovu 

kasniju ulogu. Izložene u hotelu, postavljene su uz bok sadašnjem trenutku kojemu svjedočimo 

gledajući taj isti prostor. U međuvremenu, Petercol se afirmirao u umjetnika koji istražuje 

međuodnose materije, svjetla i sjene. Njegova je noćna šetnja, eksperiment mladog čovjeka, 

još nesvjesnog vlastitih umjetničkim mogućnosti rezultirala fotografijama rovinjske tišine koja 

i danas obilježava lokaciju Hotela Adriatic.

180/181 

3LHD 

U hodnicima je naglasak stavljen na očuvanje postojećeg stubišta koje se proteže kroz sve katove, 

jedinog izvornog elementa u interijeru - u čijem ambijentu je smještena umjetnička instalacija 

austrijskog umjetnika Valentina Ruhrya. Ruhryjev rad visok gotovo 15 metara prolazi 

kroz i spaja se sa starim stepeništem hotela, jedinim prostorom koji je zadržao svoju originalnu 

formu u interijeru, a time i duh stoljetne građevine. Geometrijski apstraktna kompozicija pravokutnih 

linija nosač je fluorescentnih cijevi koje stvaraju začudnu atmosferu i daju osvjetljenje 

prostoru. Dva okomito postavljena čelična nosača protežu se od sredine prozorskog okna 

na vrhu stepeništa sve do početka njegove spirale stvarajući time prožimanje tradicionalnog 

arhitektonskog i suvremenog transdisciplinarnog umjetničkog izražaja. Svojim radom autor 

ulazi u direktnu interakciju s prostorom stvarajući tako sponu između izvornog i suvremenog, 

minimalističkog koncepta prostora, odajući time hommage arhitektonskoj strukturi. Svoj rad u 

potpunosti izrađuje u vlastitoj radionici, na vrhunskoj izvedbenoj razini, upravo kao i majstori 

koji su kovali ograde prije stotinu godina. 

Jedinstvene uniforme hotelskog osoblja koje su kreirale dizajnerice iz Studija I-Gle u skladu 

su s koncepcijom spoja tradicije i suvremenog artističkog izričaja. Predstavljaju svojevrsni estetski 

manifest kojim se podcrtava osnovna ideja Adriatica kao hotela koji baštini stoljetno 

nasljeđe. Krojevi su razvijeni kao vrlo sofisticirana nadgradnja klasičnih odjevnih standarda 

karakterističnih za elegantni hotelski izgled. Inspirirane suptilnom estetikom klasične elegancije, 

uniforme su istovremeno u srazu sa suvremenim poimanjem funkcionalnog odijevanja. 

Na vrlo moderan način promiču sofisticiranu ležernost nesputanu klasičnim obrascima i 

očekivanjima koji se obično apliciraju u tretiranju hotelskih uniformi, no istovremeno je njihova 

jednostavnost stilska poveznica tradicionalnog s modernim. Boje se kreću u rasponu od 

antracit sive do bijele, a tkanina je isključivo prirodni pamuk. 

Inspiracija za vizualni identitet koji su osmislili Lana Cavar, Marino Krstačić-Furić i Ana 

Tomić pronađena je u eklektičnom karakteru hotela. U njemu se sudaraju stara i nova arhitektura, 

klasično i suvremeno, opušteno i otmjeno. U logotipu se susreću dvije tipografije, jedna 

modernistička i jedna klasična, no obje izravno inspirirane formama slovnih znakova iz vremena 

u kojemu je nastala zgrada hotela. Logo je relativno apstraktan, forma koja se pamti 

gledanjem više no čitanjem, poput tipografske ilustracije. 

Projekt je izradio arhitektonski ured Studio 3LHD. Za dizajn interijera zaslužni su Studio 

Franić/Šekoranja s 3LHDom, umjetnička kustosica je Vanja Žanko, grafički dizajneri Lana Cavar, 

Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić osmislili su vizualni identitet, a dizajn uniformi osoblja 

kreirale su dizajnerice iz Studija I-gle. Vizualni umjetnici zastupljeni radovima u prostorima 

hotela su: Abdelkader Benchamma, Jasmina Cibic, Igor Eškinja, Chris Goennawein, Kristina 

Lenard, Federico Luger, Charles Munka, Goran Petercol, Valentin Ruhry, SofijaSilvia, Saša 

Šekoranja, Massimo Uberti, Zlatan Vehabović, Žižić/Kožul.




188/189 


A R T E K T U R A + E N T E R I J E R 

Hotel/restaurant/bar BEVANDA 

Dražul Glušica arhitekti 

projekat: Hotel Bevanda ***** 

lokacija: Opatija, Hrvatska 

autor projekta: Dražul Glušica arhitekti d.o.o., Rijeka, 

www.dgarhitekti.hr 

projektni tim: Leora Dražul, Siniša Glušica, Gorana Stipeč, Dean 

Klemenc, Ivana Ljubanović 

površina: hotel 1700m2, plaža 3500m2 

investicija gradnje: 5,5 milEuro 

vreme projektovanja: 2012. 

vreme gradnje i otvaranja: hotel 2013, plaža Lido 2015. 

Ego intervju: 

Leora Dražul dia, ovlašteni arhitekt HKA 

Siniša Glušica, dia, ovlašteni arhitekt HKA


EGO: Koji briefing ste od samog početka 

dobili što se tiče dizajna hotela? 

L.D.&S.G: Želja investitora je bila dobiti 

ugodan, suvremeno dizajnirani prostor 

koji će pružiti okvir za uslugu koja se nudi 

gostima jako visokih očekivanja. Tema je 

stvaranje sadržaja koja u Opatiji podiže 

nivo ponude na jednu novu razinu, razinu 

zbog koje je Opatija svojedobno i nastala. 

Osim stava i vizije arhitekta, kod ovako 

specifičnog projekta je izuzetno bitno naći 

se sa investitorom na istoj “valnoj duljini”, 

što u ovom slučaju nije bio problem jer 

smo sa investitorom već surađivali. 

EGO: Zašto mislite da je takav savremni 

koncept bio idealan odgovor za tu, recimo, 

dosta tradicionalnu lokaciju? 

L.D.&S.G: Opatija je nastala prije svega 

zbog turizma, još u Austrougarskoj 

monarhiji je bila prepoznata kao lokacija 

lječilišnog i zimskog turizma. U doba kad 

je nastajala, građena je u duhu tadašnjeg 

vremena i bila je predvodnik u ponudi i 

stilu svog vremena. Slijedeći veliki graditeljski 

zamah u Opatiji, 50-ih i 60-ih 

godina prošlog stoljeća također nastaje 

u skladu sa svojim vremenom i rezultira 

pojedinačnim gradnjama koje su vrhunski 

egzemplari svoje epohe. Imajući to 

u vidu, smatramo da je naša obaveza u 

arhitektonskom smislu djelovati u duhu 

današnjeg vremena. Nadamo se da smo 

ovim projektom pokazali da u živoj urbanoj 

sredini uz sačuvana povijesna zdanja, 

suvremni objekti mogu nadograđivati i 

obogaćivati prostor u kojem nastaju, te da 

taj suvremeno dizajnirani prostor može 

svojim korisnicima pružiti i kvalitetniji 

ambijent od povijesnih. 

EGO: Hotel je koncipiran sa deset soba 

koje imaju jako veliki prostor. Rešili ste 

da unutrašnjost radite sa puno transparentnih 

materijala - zašto? 

L.D.&S.G: Kupaonicu smo smatrali jedinstvenim 

dijelom sobe, a sadržaje u njoj, 

prije svega tuš i kada, su mjesta ugode jednako 

kao i krevet ili terasa. Iz tog razloga 

smo joj namjenili posebno mjesto u sobi, 

a gdje je to bilo moguće, i najljepši pogled 

na Kvarneru. 

EGO: U sobama a i u čitavom Hotelu 

dominira stolarija. U sobama ste rešili 

da integrišete stepenice u jedan podest, 

koji se pojavljuje kao „L“ oblik a kasnije 

postaje deo ormana. Kako je došlo 

do takvog rešenja tog dela enterijera? 

L.D.&S.G: Hotel je smješten u centru 

Opatije uz vrlo frekventnu obalnu šetnicu. 

Razmatrali smo kako postići osjećaj privatnosti 

sobe uz zadržavanje kontakta sa 

vizurama koje su spektakularne. Imajući 

to na umu pod sobe smo u odnosu na 

terasu spustili za par stepenica tako da 

boraveći u sobi imate osjećaj boravka u 

toplom gnijezdu koje je izgrađeno samo 

za vas. Namještaj smo dizajnirali kao integralni 

dio sobe tako da ugrađen u zidove 

kontinuirano spaja masažnu kadu, terasu 

i oblogu ulaznih vrata. 

EGO: U restoranu ste takođe integrisali 

posebnu rasvetu kao i interesantnu 

konstrukciju, objasnite ukratko koncept 

restorana. 

L.D.&S.G: Iako potpuno različita načina 

korištenja, restoran i sobe, oblikovani su 

na sličnim oblikovnim principima i materijalima. 

Namještaj furniran u hrast, 

pleteni PVC tepih, tapete na zidovima, 

staklene pregrade i važnost rasvjete i u 

prizemlju su najbitniji elementi definiranja 

prostora. Osim samog namještaja, čak i 

stolice u restoranu i baru smo dizajnirali 

isključivo za ovaj objekt. Posebnu pažnju 

smo posvetili osmišljavanju prostora za 

blagovanje. Naglašeno izdužen i relativno 

velik prostor smo natkrili ravnim krovom 

sa pet okruglih svjetlika. Uvođenje ritma 

u stropnu plohu rezultiralo je vizualnom 

podjelom jedinstvenog prostora na manje 

cjeline koje prate ritam pročelja. Rasvjetu 

smo željeli postaviti tako da ukupni nivo 

L.D.&S.G: rasvjete osigura intimu pojedinom 

stolu, a da sam stol i ono što je na 

njemu posluženo budu dobro osvijetljeni. 

U suradnji sa light designerom razvili 

smo i proizveli svjetiljku koja savršeno 

ispunjava spomenute zadaće. Ovisno o rasporedu 

sjedenja, svjetiljke je moguće podizati 

i spuštati iznad stolova te tako rasvjetu 

prilagođavati različitim rasporedima 

sjedenja. U svakom slučaju, intervencija 

u interijeru je išla u smjeru naglašavanja 

vrijednosti konteksta i prostora. Vjerujemo 

da je postignuti rezultat upravo zato 

izuzetno ugodan za boravak i korištenje. 

EGO: Izbor materijala uvek utiče na 

utisak i očigledno je da su kombinacije u 

jako dobroj harmoniji. Koje ste glavne 

materijale upotrebili i zašto? Odabrali 

ste jako interesantan podni materijal 

koji se nalazi u kupatilu a takođe isto 

u Lobby-ju. Kakav je to materijal i zašto 

ste se za njega odlučili?! 

L.D.&S.G: Željeli smo uređenjem soba 

postići ambijent koji ima soba u vlastitom 

domu. Osnovnu razliku između ta 

dva potpuno oprečna mjesta bivanja našli 

smo u količini detalja koji ispunjavaju 

prostor. Dom je mjesto koje godinama 

ispunjavamo stvarima sa značenjem i 

pričom. Hotelska soba je sa druge strane 

prostor bez tih osobnih slojeva, opremljena 

nužnim namještajem i opremom 

propisanom pravilnicima. Svjesni spomenutih 

zaključaka birali smo materijale koji 

su taktilni, ugodni, meki, prirodni, imaju 

izraženu teksturu i koji će zasititi vizualna 

i taktilna čula korisnika. Tako smo u interijer 

uveli namještaj od domaćeg hrasta, 

lakiran tako da struktura drveta bude 

opipljiva, tapete na zidovima, bogate tekstilne 

obloge i zavjese te kupaonice koje 

su prostorno nedjeljiv dio soba. Podne 

obloge ravnopravno sudjeluju u kreiranju 

“punoće” prostora, tepisi u sobi su različite 

debljine, najdeblji je postavljen u krugu 

oko kreveta, te se stanjuje do pletenog pvc 

tepiha u kupaonici oko kade i na kraju 

do mozaika u tušu, tako da gost hodajući 

prima informaciju o promjeni mjesta i 

njegove namjene. Isti taj pod od pletenog 

PVC-a smo koristili i u restoranu te 

ostalim zajedničkim prostorima hotela. 

Smatrali smo da je to izvrstan spoj pomalo 

neočekivanog dizajna i jednostavnosti 

održavanja. 

EGO: Rekonstrukcijom hotela Belvedere 

obuhvaćeno je i proširenje opatijskog 

šetališta. Da li ste radili unikatan 

dizajn opreme za kupalište? 

L.D.&S.G: Da, upravo je obnovljen i u 

ovoj sezoni pušten u rad Lido, znano 

Opatijsko kupalište. Slično kao i u hotelu, 

na Lidu smo gotovo sve elemente interijera 

i opreme dizajnirali posebno za 

ovu priliku. Možda najuspješniji, a nama 

svakako najdraži dio posla je bio suradnja 

sa ljudima iz Prostorie na izradi potpuno 

nove plažne ležaljke. Iako smo do 

sada imali nešto iskustva u dizajniranju 

namještaja, ovaj put smo imali priliku raditi 

sa pravim profesionalcima i iz prve 

ruke sudjelovati u pretakanju koncepta i 

ideje u finalni proizvod koji ide u industrijsku 

proizvodnju. Iskreno se nadamo 

da će rezultat tog zajedničkog zalaganja 

naći mjesto na plažama diljem svijeta. 

Osim ležaljke, dizajnirali smo betonske 

elemente za opločenje, plažne baldahine, 

stolice za restoran, zidne slike od filca, pa

192/193 


čak i zidne filcane nosače vaza za zelenilo. 

Vjerujemo da je na ovaj način plaža dobila 

dodatnu mjeru unikatnosti. 

EGO: Da li imate još planova za 

unapređenje opatijske plaže? 

L.D.&S.G: Projekt plaže je bio po mnogočemu 

specifičan, a rezultati i (ne)uspješnost 

se pokazuju tek prilikom funkcioniranja 

pod «punim opterećenjem». Mjesta za 

unaprjeđenje svakako ima i vjerujem da će 

svaki segment biti malo dorađen do slijedeće 

sezone. U odnosu na izvornu zamisao, ostao 

je nedovršen zeleni krov plažnog objekta koji 

je zapravo alternativna šetnica i plan je za 

slijedeću sezonu uređenje botaničkog vrta sa 

začinskim mediteranskim biljem kojim će se 

obogatiti gastronomska priča lokacije. 

EGO: U svetu arhitekture je u zadnjim godinama 

regionalitet postao bitan pa i, recimo, 

malo glamurozan. Kakav Vi stav imate 

prema tome, da li se regionalitet mora 

videti u objektima? 

L.D.&S.G: Arhitektura koju radimo je uvijek 

usko vezana sa kontekstom u kojem nastaje. 

To nikad nije opće prihvaćeni niz svima vidljivih 

faktora već neko nama bitno čitanje i 

analiziranje situacije, trenutka nastanka i 

korisnika za kojem stvaramo budući okvir 

boravljenja. Regionalizam kao oslanjanje na 

stečenu arhitektonsku baštinu lokaliteta unutar 

kojeg djelujemo može biti dio koncepta 

građevine, ali i ne mora, ovisno o tome koliko 

se nametne u odnosu na druge faktore 

konteksta. 

Slično kao i u hotelu, na 

Lidu smo gotovo sve elemente 

interijera i opreme 

dizajnirali posebno za ovu 

priliku. Možda najuspješniji, 

a nama svakako najdraži 

dio posla je bio suradnja sa 

ljudima iz Prostorie na izradi 

potpuno nove plažne 

ležaljke. Iako smo do sada 

imali nešto iskustva u dizajniranju 

namještaja, ovaj 

put smo imali priliku raditi 

sa pravim profesionalcima 

i iz prve ruke sudjelovati u 

pretakanju koncepta i ideje 

u finalni proizvod koji ide u 

industrijsku proizvodnju.




200/201 



OSNOVA DRUGOG SPRATA 

OSNOVA PRVOG SPRATA 

POPREČNI PRESEK


E N T E R I J E R 

Stock Coffee - Arhitektura Buđevac 

Arhitekti: Arhitektura Buđevac 

Lokacija: Trg Kralja Aleksandra Ujedinitelja, Niš, Srbija 

Projektanti: Andreja Buđevac, Saša Buđevac, Miljana IGNJATOVIĆ 

Wall Art: Jelena ILIĆ 



Niški studio Arhitektura Buđevac dobio je zadatak da projektuje novu 

kafeteriju, prvu u lancu ‘Stock Coffee’ lokala. Kako bi nekadašnji poslovni 

prostor bio transformisan u kafeteriju, uklonjeni su svi nepotrebni 

elementi iz enterijera, čime su otkriveni betonske plafoni, zidovi, grede 

i stubovi. Kafeterija se sastoji od dva prostora oblika slova ‘L’, jednog 

iznad drugog, povezanih vizuelno i prostorno atrijumom. 

Zid dužine 10 metara i 5 metara visine prostire se kroz celi prostor i koristi 

se kao tabla za pisanje: ručno crtane dekoracije uradila je mlada 

umetnica Jelena Ilić. Ovaj koncept ‘zidne umetnosti’ rezultat je saradnje 

između projektanata i umetnice. Kako bi prostor ‘pročistili’ i dodelili 

mu notu gostoljubivosti, drveni paneli montirani su na neke od zidova, 

odmah uz grube i upadljive betonske površine. 

Nekoliko starih, metalnih cevi ostavljene su izložene, prolazeći kroz obe 

etaže, ali obložene specijalnom izolacijom nalik gumi kako bi izgledale 

suptilnije. Kafeterija se prostire na površini od 150 m2 i ima oko 50 mesta. 

Nameštaj je dizajniran tako da prostor kafeterije učini neformalnim i 

opuštenim, i pojačava funkcionalnu i vizuelnu raznovrsnost. Thonet 

stolice, obojene u crno, dominiraju u prostoru, a samo nekoliko je obojeno 

u bež boju, sličnu peni kafe. Drvene euro palete postavljene su tako 

da služe kao niski stočići. 

Osvetljenje, koje čine uglavnom metalni reflektori u kombinaciji sa lusterima 

od papira, daju nežniji izgled ambijentu u celini i u skladu su sa 

celokupnim ‘industrijskim dizajnom’ prostora. Kao mali eksperiment 

na društvenim mrežama u eri selfija, na ogledalima u toaletima vide 

se zaimljivi citati. Ovo je inspirisalo mnoge posetioce lokala da snime 

selfije, okače ih na društvene mreže i tako učestvuju u originalnom 

marketinškom triku! 

Foto: Andreja Buđevac 

tekst: Ego

204/205 




210/211 


212/213 



216/217 


218/219 

I N T E R V J U 

Feel Pilates – Katarina Kuljača 

Katarina Kuljača, Pilates i Barre method instruktor, vlasnica 

Feel Pilates studija u Beogradu gde se neguje, skoro jedan vek 

stara, pilates tehnika koja podrazumeva balans, kontrolu i 

lepotu pokreta. 

EGO: Kako ste otkrili pilates I shvatili da je on vaŠa strast? 

K.K: Dugo sam slušala o nekakvoj čudesnoj tehnici zvanoj pilates 

pre nego što sam otišla na prvi čas. Posle kratkog vremena 

već sam videla rezultate I nastavila da vežbam iako nikada nisam 

bila sportski tip niti sam volela teretane. Ovo je bilo nešto 

drugačije..Promenila sam držanje tela I naučila da štitim lumbalni 

deo kičme koji mi je bio slaba tačka od najranije mladosti.. 

EGO: Koje obuke ste završili I gde? 

K.K: Osnovnu obuku za pilates na parteru (Basic I Intermadiate) 

kao I obuku za svaku pilates spravu posebno završila sam kod 

Michaela Kinga koji zajedno sa svojim partnerom Malcolmom 

radi edukacije širom Istočne Evrope. Oni su odlični edukatori 

koji su mi prvi približili pilates tehniku I preneli svoju strast.. 

Dalje usavršanje u ovom poslu nastavila sam sa Balanced Body 

kompanijom, koja svoje sedište ima u Sakramentu, ali širom 

sveta organizuje Pilates on Tour, putujuće seminare za pilates 

instruktore na kojima se može učiti od najboljih stručnjaka u 

ovoj oblasti..Prošle godine u Londonu sam završila obuku za 

Balanced Body Barre method, vežbanje inspirisano baletom.. 

fotografije: Rade Kovač 

tekst: Ego

220/221

222/223 

Katarina Kuljača 

EGO: Šta pruža pilates u odnosu na druge tipove vežbi? 

K.K: Pilates predstavlja tehniku koja ima svoje principe I koja se mora 

savladati da biste dobili bilo kakve rezultate. Ukoliko savladate sve pilates 

principe dobijate priliku da bolje upoznate svoje telo, imate kontrolu 

pokreta I popravite držanje tela..To je “pametno vežbanje“ koje zahteva 

fokusiranost na sopstveno telo. Ne možete vežbati pilates sa slušalicama u 

ušima razmišljajući o nekim drugim stvarima..Morate pažljivo pratiti uputstva 

instruktora jer je preciznost pokreta neophodna.Osnovna razlika 

u odnosu na ostale tipove vežbi je u tome što je pilates odličan način da 

oblikujete svoje telo, ali u isto vreme I sredstvo za rehabilitaciju. 

EGO: Da li je muzika sastavni deo vežbi? A ako jeste koji tip muzike 

pozitivno utiče na tok vežbi? 

Interesantno je da su se prvobitno pilates časovi održavali bez ikakve 

muzike, čak I bez ogladala u sali da bi se vežbači sasvim fokusirali na 

svoje telo I da im ništa ne bi odvlačilo pažnju.. Ipak, naši časovi se odvijaju 

uz tihu muziku, sporijeg ritma koja je u skladu sa ritmom izvođenja 

vežbi. 

EGO: Koje grupe mišića potencira pilates I da li se određenim 

vežbama mogu izvršiti korekcije npr kičmenog stuba I ispravljati neke 

nedostatke. 

K.K: Pilates vežbe deluju na neke grupe mišića koji se često zaobiđu na 

drugim treninzima.. Transversus abdominis ili TA mišić koji kao korset 

oblaže unutrašnje organe I najzaslužniji je za ravan stomak, multifidusi, 

mišići koji stoje između kičmenih pršljenova, karlično dno splet 

ligamenata na kojima leže unutrašnji organi male karlice itd. Svi ti mišići 

zajedno predstavljaju tzv CORE ili SREDIŠTE SNAGE koje daje stabilnost 

i omogućava pravilno držanje tela. Pilates deluje na vaš CORE I uči 

vas da odatle crpite snagu za sve pokrete I tako rasterećujete kičmeni 

stub I zglobove. Vežbanje pilatesa može pomoći kod nekih deformiteta 

kičmenog stuba kao što je kifoza, lordoza. Posebno se preporučuje osobama 

sa osteoporozom, a skoro da uopšte I nema kontraindikacija. 

EGO: Koje programe obavljate u sali I da li postoje osobe koje ne 

mogu da se bave pilatesom. 

K.K: U našem Feel Pilates studiju vežba se na pilates spravama I uz baletsku 

šipku.Imamo pet osnovnih pilates sprava koje je još pre skoro jednog 

veka dizajnirao tvorac pilates tehnike Jozef Pilates I koje do danas 

nisu bitno promenile svoj dizajn ali ni efikasnost. Na ovim spravama je 

mnogo lakše postaviti telo u pravilan položaj za izvođenje vežbe, a može 

se I dodati opterećenje što omogućava brže rezultate.. Takođe, nam 

pružaju mogućnost za veliki broj različitih vežbi I na njima nijedan trening 

nije isti…Vežbanje uz baletsku šipku je intezivan program gde se upoznajemo 

sa osnovnim pokretima iz baleta kao što je plié, releve, ronde 

du jambe Balet I pilates imaju mnogo toga zajedničkog, Jozef Pilates je 

sastavio svoju tehniku kombinujući vežbe iz gimnastike, joge I baleta.. 

Pilates mogu vežbati svi .. pa I osobe sa zdravstvenim problemima..

224/225

226/227 

Katarina Kuljača 

EGO: Koje su vase dobre navike? 

K.K: Posao koji obavljam doneo mi je jednu od najboljih navika koje 

možete steći, a to je svakodnevno kretanje.. Što se ostalih dobrih navika 

tiče neprestano tragam za načinima da ih steknem i zadržim.. Jedan od 

načina da stalno ostanem u potrazi za novim načinima zdravog života je 

pisanje bloga ”Sve o dobrim navikama” koji mi ujedno služi I kao zbirka 

recepata zdrave hrane 

EGO: Koji su novi izazovi na polju pilatesa? Koji su vaši sledeći 

planovi? 

K.K: Pilates tehnika se razvila od samo dvadesetak osnovnih pilates vežbi 

koje je ustanovio Jozef Pilates. Čitave generacije pilates instruktora su 

radile na poboljšanju I unapređivanju ovog načina vežbanja da bi ovu 

tehniku učinili atraktivnom I zanimljivom što većem broju ljudi. U vremenu 

sve veće konkurencije I nastajanja novih programa za sticanje dobre 

forme neophodno je neprestano menjati pristup klijentima I načine 

na koji vežbaju, a da se pritom zadrže I poštuju svi pilates principi kao što 

su fokus, preciznost, koncentracija, specifično disanje , balans… Kompanija 

Balanced Body , za koju mogu reći da mi je najveći oslonac u ovom 

poslu, bavi se I proizvodnjom pilates rekvizita. Od velikih sprava kao što 

je reformer, kadilak do malih rekvizita kao što su lopte ili elastične trake. 

Svake godine dizajniraju I predstave poneku novu spravu koju možemo 

isprobati na seminarima na kojima redovno učestvujem. Trudim se svake 

godine donesem nešto novo u svoj studio.. 

EGO: Koji su kapaciteti prostora u kome vežbate? Koliko vežbača 

može da vežba u isto vreme. 

K.K: Naše grupe u pilates studiju su male. Najviše 6 vežbača vežba na 

pilates spravama u isto vreme I sa jednim instruktorom. Pilates I ne može 

da se vežba u velikoj grupi na pravi način. Neophodan je stalni nadzor 

trenera I davanje uputstva za pravilno izvođenje vežbi. Vežbe uz baletsku 

šipku izvode se u većoj grupi (do 10 vežbača). To je program koji ima 

elemente klasičnog baleta I plesa pa je u većoj grupi I lepše I zabavnije… 

Osećamo se kao deo jedne male, baletske trupe… 

EGO: Kako biste opisali svoj ego, lični concept? 

K.K: Kao neumoran rad na usavršavanju svojih sposobnosti, ispravljanju 

nedostataka, širenju vidika I osvetljivanju mračnih uglova… 

EGO: Kada je najbolje početi sa pilatesom? 

Onda kada poželite da vežbate, a spremni ste da odvojite vreme da učite 

jednu novu tehniku koja će vam kada je savladate vratiti višestukim rezultatima.Moje 

lično iskustvo je da može mnogo pomoći u vraćanju dobre 

forme posle porođaja. 

EGO: Kako se spajaju pilates vežbe I balet? 

K.K: Pilates već ima mnogo elemenata baleta koji se odnose pre svega na 

držanje tela. To je jedan prirodan spoj I u mnogim baletskim trupama 

širom sveta vežbanje pilatesa je obavezno za sve plesače jer im služi da 

ostanu u formi za zahtevne nastupe I oporavak posle njih. 

EGO: Šta se postiže pilatesom, da li vežbači dobijaju snagu, gube kilograme 

povećavaju elastičnost? 

K.K: Pilates vežbe deluju u isto vreme I na snagu I na elastičnost tela, a 

mnogi vežbači su nam potvrdili da posle časa osećaju dodatni priliv energije.Što 

se gubljenja kilograma tiče pilates može pomoći samu uz zdravu 

I balansiranu ishranu.

228/229

230/231

232/233 


D I Z A J N 

Jacques Adnet 

Kružno ogledalo-Jacques Adnet 

Art deco je eklektični umetnički i dizajnerski stil koji je nastao u Parizu tokom 

dvadesetih godina prošlog veka i koji se razvijao na međunarodnom nivou 

tokom tridesetih, sve do početka Drugog svetskog rata. Jacques Adnet je dizajner 

nameštaja poznat po svom Art Deco modernističkom dizajnu i ikona je 

francuskog modernizma. Adnet je bio jedan od prvih dizajnera koji je integrisao 

metal i staklo u strukturu i dekoraciju nameštaja. Njegov stil je oličenje 

luksuza. 1950.godine, Adnet je formirao partnerstvo sa francuskom modnom 

kućom Hermes, za koju je dizajnirao kolekciju nameštaja I PREDMETA ZA ENTERIJER 

presvučenog kožom. U skladu sa tim, kreirao je kružno ogledalo sa ramom od 

kože i mesinganim ručkama. Osim kože i mesinganih detalja, ogledalo je jedinstveno 

po kaišu koji je u direktnoj proporciji sa dimenzijama OVOG DIZAJNIRANOG 

PREDMETA . 

ADNET – Ogledalo se izrađuje od italijanske kože u crnoj ili konjak boji u tri 

veličine: Ø45cm, Ø58cm i Ø70 cm. 

fotografije: http://www.gubi.dk/ 

tekst: Ego 

više informacija o Gubi proizvodima možete pronaći na 

http://www.idc.rs/products/gubi/





242/243

Arts & Crafts, Gospodar Jevremova 25, Beograd tel. +381 11 630 44 43, e-mail: diagonalplus@open.telekom.rs

EGO MAGAZIN # 0008.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?