You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
4.4. POLJOPRIVREDNA POLITIKA<br />
Poljoprivredna politika Hrvatske ne razlikuje se previše od politike u bilo kojoj drugoj<br />
grani privrede. Uglavnom se svodi na pogodovanje stranom, ali i domaćem krupnom<br />
kapitalu raznim subvencijama i olakšicama a na uštrb seljaka koji imaju manje<br />
poljoprivredne posjede. Uvjet da Hrvatska postane članicom Europske unije bio je da<br />
napusti regionalnu zonu slobodne trgovine (CEFTA) gdje je ostvarivala pozitivnu<br />
vanjskotrgovinsku bilancu i da se obveže kako će poštovati europsku poljoprivrednu<br />
praksu okrupnjivanja gospodarstava. Po uzoru na SAD, gdje prosječno poljoprivredno<br />
gospodarstvo zauzima 180 hektara, Europska unija subvencijama i poticajima potiče<br />
okrupnjivanje i povećanje prosječnog gospodarstva sa sadašnjih 15 hektara po posjedu.<br />
Takvom politikom EU mali poljoprivrednik osuđen je na propast. Time se direktno<br />
pogoduje velikim privatnim poljoprivrednim koncernima kojima nijedno hrvatsko<br />
gospodarstvo ili poduzeće ne može konkurirati. Embargo na izvoz proizvoda u Rusiju<br />
dodatno otežava problem jer zemlje veliki proizvođači u EU, koji su do sad bili izvoznici<br />
u tu zemlju, moraju pronaći tržište za plasiranje proizvoda po sniženim cijenama, što<br />
vjerojatno znači pojačan uvoz tih proizvoda u Hrvatsku, što dodatno uništava domaću<br />
proizvodnju.<br />
Sudjelovanje Hrvatske u procesu okrupnjivanja gospodarstva rezultiralo je zatvaranjem<br />
tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja u tako postavljenim<br />
tržišnim okolnostima naprosto nemaju što tražiti. Prema Državnom zavodu za statistiku<br />
2010. godine bilo je upisano 230.000 OPG-ova. Četiri godine kasnije, u listopadu 2014.<br />
bilo je upisano 186.000 OPG-ova, odnosno 44.000 manje; trenutno je to sigurno i puno<br />
manja brojka. Posljedice te politike poljoprivrednici svakim danom osjećaju sve više.<br />
Jedan od primjera je nemogućnost dobivanja državnog poljoprivrednog zemljišta na<br />
natječajima. Zemlja se uglavnom dodjeljuje većim poljoprivrednim poduzećima, poput<br />
Agrokora, koji imaju dobro zaštićenu pozadinu. S obzirom na to da je lokalnim malim<br />
seljacima poljoprivreda jedini izvor prihoda, možete samo zamisliti u kakvoj se<br />
katastrofalnoj situaciji nalaze. Osim zemljišta, država velike koncerne financira i raznim<br />
poticajima. I to uglavnom svake godine iste – one u koncernu Agrokora. Svake godine se<br />
poticaji povećavaju. U četiri godine mandata sadašnje vlade na razne poticaje potrošeno<br />
je oko 23 milijarde kuna. Svake godine tvrtke iz koncerna Agrokor dobivaju oko 100<br />
milijuna kuna državnih poticaja. Samo je Belje d.d. 2013. godine primilo 56.393.613<br />
kuna državnih poticaja. Od pet tvrtki koje su dobile najviše poticaja, tri su u vlasništvu<br />
Ivice Todorića.<br />
U posljednjih deset godina na uvoz mlijeka i mesa potrošeno je koliko i na gradnju<br />
autocesta(!), a imamo i ogroman prehrambeni deficit. I to gotovo tri milijuna eura<br />
dnevno. Raznim subvencijama i olakšicama na uvoz Europska unija nas ustvari čini<br />
ovisnima o uvozu hrane iz velikih poljoprivrednih zemalja. U prvih šest mjeseci od<br />
ulaska u Uniju iznos hrvatskog poljoprivrednog dohotka bio je 5,475 milijarda kuna, što<br />
37
Change language