Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Život Dub rovki nje Tereze kao<br />
da je obilježen Gun du lićevim<br />
kolom sreće, “tko bi gori, eto<br />
je doli, a tko doli, gori ustaje”. Ona uvijek ustaje,<br />
briše suze, diže se iz pepela, gleda naprijed.<br />
Osam deseti rođendan obilježava koncertom u<br />
Can karjevom domu u Ljubljani, govori o danas<br />
i sutra i ne voli se prisjećati prošlosti. Čak ni<br />
svojih unikatnih kreacija za nastupe, pravog<br />
malog fundusa muzeja mode - jer je sav izgorio<br />
u Domovinskom ratu. A u njemu je bilo svečanih<br />
haljina kuća Balmain, Givenchy, Azzaro,<br />
Per Spook, Yves Saint Laurent, Armani... “Puno<br />
Arma nija, i za nastupe i za privatni život”.<br />
Kad je naša modna ikona došla u Zagreb<br />
na Muzičku akademiju, s Arsenom je dijelila<br />
jedan topao pulover jer dva nisu imali. Te njihove<br />
rane godine on je opisao jednom od svojih<br />
genijalnih sentencija: “Neimućni tvoji prodali<br />
su prasca da ti kupe flautu; istočasno - neimućni<br />
moji prodali su prasca da mi kupe flautu...<br />
Autentične svinje sretali smo kasnije”.<br />
lo predstaviti svijetu kao Laru, dobila je dugi<br />
kostim od teškog tvida, čizmice, rusku šapku<br />
od sive lisice, isto takvo krzno za grijanje<br />
ruku... Fotografirali su je u Larinom kostimu s<br />
Eiffelovim tornjem u pozadini. Tu su fotografiju<br />
prenijele brojne svjetske novine i magazini.<br />
U modnom smislu Tereza je uvijek bila<br />
decentna, čak i kad je bila provokativna. Mjeru<br />
nije gubila ni u svojim najsmjelijim odabirima,<br />
ni kad je kao sasvim mlada nosila vruće hlačice,<br />
top koji otkriva pupak ili kad je izazovno plesala<br />
poput Lize Minelli u jednoj od glazbenih<br />
TV emisija Antona Martija i izvodila pjesmu<br />
“Ca baret”. U svemu, pa i u modi, najvažnija je<br />
prava mjera.<br />
Dotjerana čak i kod<br />
kuće: čizme i hlače<br />
u jahaćem stilu<br />
Da mi je barem ostala ona Givenchyjeva kreacija koja se ljeskala<br />
poput sirene, sva u šljokicama. A tek ona haljina Lorisa Azzaroa,<br />
koju je osim mene nosila još samo glumica Barbara Bouchet...<br />
Sve je nestalo u plamenu<br />
Ubrzo, njezino kolo sreće bilo je “gori”:<br />
Pariz je upoznao našu Terezu, a ona je upoznala<br />
parišku modu. Prvi susret sa svijetom ljepote<br />
legendarnih sestara Carita u njihovom salonu<br />
u mondenoj ulici Faubourg St Honoré, gdje su<br />
se dotjerivale Catherine Deneuve i druge velike<br />
svjetske zvijezde, našu Tere nije impresionirao.<br />
Jedna od sestara ju je pogledala i prokomentirala:<br />
“Hm, hm, da vidimo... Tu apsolutno treba<br />
kreirati novu glavu”. Okružena rojem bijelih<br />
kuta, kako se prisjetila u autobiografiji, prepustila<br />
se šišanju, feniranju, manikuri, šminkanju.<br />
I na kraju - šok!<br />
“Iz ogledala u mene bulji poupee chinoise, porculanska<br />
lutka. Kose oči, lice kao krečem premazano,<br />
male srcolike usne crvene kao krv, natapirana<br />
kratko podšišana kosa nasjela mi je na glavu<br />
kao perika. Pogledom pretučena psa pokazujem<br />
da nisam nimalo zadovoljna...”.<br />
Nikad Tereza nije željela biti “kao sve druge”,<br />
pa čak ni druge iz pariškog osmog arrondissementa.<br />
Uskoro ćemo je vidjeti na televiziji,<br />
na svim mjestima koja su obilježila njezin život<br />
i rad u Parizu - u periodu koji je trajao dvade-<br />
set godina, sa stalnim prekidima za nastupe na<br />
našim festivalima i pozornicama. Jer Terezi je<br />
prvoj s ovih prostora uspjelo voditi “paralelni<br />
život” u socijalističkoj Jugoslaviji i bogatoj<br />
kapitalističkoj Europi. O Terezinom se životu<br />
priprema veliki dokumentarni serijal u pet epizoda,<br />
radi ga Miro Branković, a bit će emitiran<br />
na HRT-u. Parišku epizodu snimali su pet dana<br />
i vjerojatno ćemo je vidjeti i u ulici Faubourg St<br />
Honoré i na aveniji Montaigne, gdje se nalaze<br />
saloni u kojima je kupovala.<br />
S prirođenom dubrovačkom uznositošću<br />
zapravo nije impresionirana velikim imenima<br />
modne scene kod kojih se odijevala. Uvijek<br />
je tu prvo ona, a tek onda kreacija koju nosi.<br />
Haljina nije nikad bila impresivnija od nje<br />
same. Zato u istoj rečenici spominje velikog<br />
Balmaina, salon u koji su je odveli da si nabavi<br />
garderobu za prve pariške nastupe, i kreacije<br />
koje je s njom birala i za nju šivala njezina svekrva<br />
Maja Lopatny. Obožavala je zagasitoružičastu<br />
haljinu od plisiranog tila posve otvorenih<br />
leđa, do struka, koju joj je Maja napravila za<br />
nastup na Splitskom festivalu 1976. s pjesmom<br />
“Sviraj mi, sviraj”. Nježna pastelna kreacija<br />
bila je odvažna i skrivala je, bolje reći otkrivala,<br />
iznenađenje: ispod prozirnog tila Tereza nije<br />
nosila grudnjak. Ako je nešto obilježilo Terezu<br />
(prezime ne treba dodavati kao ni u slučaju<br />
Cher ili Madonne), to je upravo njezina odvažnost,<br />
ta intuitivna snaga koja je dana rijetkima -<br />
“da bude svoja”. Tereza se ne skriva, ne laže, ne<br />
glumata. Ni o čemu. Ona priznaje i otkriva sve,<br />
svoje godine, svoje ljubavi, svoje razvode, svoje<br />
strahove i nade, čak i svoje kozmetičke zahvate<br />
koji su dio uobičajene njege svih žena koje<br />
nastupaju pred publikom. Takva je kad govori<br />
o sebi jer intuitivno zna da time otkriva ono što<br />
joj je u životu uvijek bilo najvažnije - ljudskost<br />
i toplinu. U vremenu instagramskih zvijezda<br />
koje lažu čim otvore usta ili objave fotošopirani<br />
selfie, koje modeliraju i remodeliraju svoj imidž<br />
prema uvijek novim idejama “tko su one zapravo”,<br />
Tereza je uvijek bila svoja - i zato njezina<br />
karijera traje dugo, i nikad neće prestati.<br />
Ona je jednom za cijeli svijet bila i Lara.<br />
Tereza je, naime, bila izabrana da izvodi<br />
“Larinu pjesmu” Jeana Michela Jarrea kad<br />
je film “Doktor Živago” 1966. bio na filmskom<br />
festivalu u Cannesu. Kako ju je treba-<br />
Nakon što je dugo pričala o svojim prijateljima,<br />
o umjetnicima s kojima je radila i kod nas<br />
i u Parizu, o brojnim nastupima u legendarnim<br />
dvoranama poput Theatre Bobino ili Olympia,<br />
Tereza je ipak sa sjetnim, toplim osmijehom<br />
zaključila - “Ah, da mi je barem ostala sačuvana<br />
ona jedinstvena Givenchyjeva kreacija<br />
koja se ljeskala poput sirene, sva u pastelnim<br />
šljokicama, bila je tako lijepa. A tek ona haljina<br />
Lorisa Azzaroa, koja tako puno otkriva, a i<br />
dalje ostaje diskretna, koju je osim mene nosila<br />
još samo poznata glumica Barbara Bouchet i<br />
jedna francuska TV voditeljica. Sve je nestalo u<br />
plamenu... Bože, što li ću odjenuti za Cankarjev<br />
dom, smijem li ponoviti neku od kreacija Grete<br />
Gudelj koje sam već nosila na nedavnim nastupima?<br />
Ah, o tome ću misliti sutra”.<br />
35
Change language