glam070

1
2
1. Dr. Željka Fuchs uoči leta u tropsku
oluju Cindy. 2. Iako još ne zna pilotirati,
dr. Fuchs tijekom istraživačkih letova
često sjedi u pilotskoj kabini.
3. Vježbanje joge u zrakoplovu
KAD LETIŠ U OLUJU, TO IZGLEDA TAKO DA
APSOLUTNO NIŠTA NE VIDIŠ I CIJELO SE
VRIJEME TRESEŠ I PONIREŠ, ALI NIJE ME STRAH:
GLEDAM U RADAR PA ZNAM KAD ĆE PROĆI
3
tropske oluje nastaju na jednom području, a na
drugom području s potpuno istim uvjetima ih
nema te zašto neke prerastu u uragan, a druge
ne. Sateliti još nisu dovoljno točni u prikupljanju
relevantnih podataka i zato moramo letjeti
kroz oluje.
Pilot jedne slične misije let kroz oluju usporedio
je s vožnjom kroz stroj za pranje automobila dok ti
po krovu skače čopor gorila. Zrakoplov se ponekad
toliko trese da piloti ne mogu očitati instrumente,
no doktorica fizike Željka Fuchs, veteranka
s više od 500 sati leta kroz oluje, sve to doživljava
kao sastavni dio svog uzbudljivog posla.
- Često me pitaju kako je letjeti u oluju: to
izgleda tako da apsolutno ništa ne vidiš i cijelo
vrijeme se treseš, ponireš, ali gledam u radar pa
znam kad će proći - opisuje Željka. - Nije me
strah, jedino se iznerviram ako mi bačena sonda
ne proradi, a svaka stoji 1000 dolara. Moje
dosad najgore iskustvo bilo je jedno slijetanje:
tako brzo smo ponirali da su se sve kave prolile,
svi papiri odletjeli, a jedan tehničar, koji
nije bio vezan, bubnuo je glavom o strop aviona.
Ako moram birati, puno bih radije uletjela
u uragan, nego bila dolje gdje će uragan udariti;
osjećam se sigurnije u avionu. Obično letimo na
visini od 15 kilometara, ali bila sam i na projektima
gdje smo letjeli iznad oceana. To je bilo
prekrasno, kao da smo plovili jedrilicom.
Tijekom leta u oluju najvažnija sigurnosna
mjera je slušati pilota: kad on zapovijedi vezivanje,
svi moraju sjesti i vezati se. Inače se znanstvenici
slobodno kreću po svom prostranom
letećem laboratoriju, a kako ti letovi traju od šest
do osam sati, imaju vremena i za tjelovježbu pa
tako dr. Fuchs u zrakoplovu vježba jogu.
Prvi je put letjela u oluju još 2001.,
kad je bila na doktorskom studiju
na sveučilištu New Mexico Tech,
kamo je d vrti razred srednje škole
je preko učeničke razmjene pohađala
u Pennsylvaniji.
- Na zadnjoj godini faksa zaljubila sam se
u fiziku atmosfere, u te stvarno prekrasne jednadžbe
na kojima se razvila teorija kaosa, i
htjela sam se dalje baviti istraživačkim radom.
Na razgovoru s pročelnikom fakulteta, dragim
profesorom, kaže on meni: “Vi ste žena, vi ćete
se udati, imati djecu, nije za vas istraživačka
karijera, bolje da radite na aerodromu ili tako
nešto”. Nije mi bilo drago čuti da za mene tu
nema mjesta jer sam žena i odlučila sam otići
natrag u Ameriku.
Da bi zaradila za put i daljnje školovanje,
Željka je radila kao prevoditeljica za promatračku
misiju Europske zajednice tijekom ekshumacija
u Vukovaru i Glini, a u to vrijeme upoznala
je i svog sada već odavno bivšeg supruga.
- Na New Mexico Tech došla sam 1999. i
magistrirala 2001., mojem sinu Martinu tada su
bila dva mjeseca. U rujnu 2002., dok sam radila
doktorat, dobila sam drugo dijete, kćer Saru.
Kad sam 2005. branila doktorat, bila sam trudna
s trećim djetetom i 2006. rodila kćer Laru.
Nikad nisam bila na porodiljnom, treći dan
nakon porođaja već sam bila na faksu i nikad
nisam osjetila da je problem pomiriti karijeru i
majčinstvo - govori Željka.
Nakon što je obranila doktorat, nostalgija ju
je dovukla natrag u Hrvatsku i 2007. dolazi na
splitski PMF, gdje je predavala, vodila velike
znanstvene projekte i vrlo uspješan Festival
znanosti, a bila je i prodekanica fakulteta. Devet
godina provedenih u Splitu uvijek će
44