Povlašivanje Srba ili posrbljivanje Rumuna (Vlaha) istočne Srbije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
172 Slavoljub Gacović<br />
prihvativši ruski jezik i kulturu. Dakle, nisu Srbi krivi što su se navikli<br />
na ţeste seobe, razume se, iz nuţde, veš Rumuni, koji su po mišljenju<br />
Đokiša morali ţuvati 180 napuštenih srpskih sela da bi se Srbi,<br />
ukoliko poţele, imali gde vratiti. Đokiš nastavlja sa iznošenjem<br />
neistina kada kaţe: „U svojoj knjizi Kneţevina Srbija M. M<strong>ili</strong>ševiš<br />
pominje, da u selu Ranovcu sreza mlavskog okruga poţarevaţkog<br />
postoji predanje, da su stanovnici tog sela kao Srbi od Turaka begali u<br />
Rumuniju, tamo se povlaš<strong>ili</strong> i otuda se kao povlašeni Srbi vrat<strong>ili</strong> natrag<br />
na svoja stara ognjišta u Ranovcu.” 580 Takvu domišljatu priţu podrţao<br />
je i Tihomir ĐorŤeviš, ali, što bi rekli Rumuni, tot un drac (isti Ťavo<br />
<strong>ili</strong> svejedno). On to iznosi na takav naţin da ţitalac ima utisak da su<br />
Srbi Ranovčani išli u Rumuniju na kratak kurs savladavanja<br />
rumunskog jezika i tradicionalne kulture, a u meŤuvremenu im je neko<br />
ţuvao imanja i kuše pa su se brţe-bolje sada veš kao Vlasi Ranovčani<br />
ponovo vrat<strong>ili</strong> u svoje selo svojim imanjima i svojim kušama.<br />
Zanimljiva priţa. Đokiš bi se mogao oprobati u pisanju bajki jer bi u<br />
tome, verujem, bio uspešniji od Hansa Kristijana Andersena, a zašto<br />
da ne i od srpskih guslara koji su korene srpske epike nalaz<strong>ili</strong> u<br />
sveslovenskoj i indoevropskoj mitologiji. 581 Ali to nije sluţaj samo s<br />
Ranovcem, jer kako kaţe Đokiš, „Neprestanim pridolaţenjem novih<br />
rumunskih doseljenika u selo (Neresnicu – S. G.), Srbi su morali u<br />
toku vremena podleći rumunštini, jer o njima niko nije vodio raţuna, a<br />
doseljenim Vlasima uvek se je gledalo „kroz prste”. 582 Đokiš ne pravi<br />
razliku, ţas pominje nove rumunske doseljenike zbog kojih su Srbi<br />
Neresniţani toboţe podlegli rumunštini, ţas doseljene Vlahe kojima se<br />
uvek „kroz prste” gledalo. Njemu je svejedno (tot un drac „isti Ťavo”),<br />
valjda zato što izmeŤu ta dva naziva istog naroda Đokiš stavlja znak<br />
jednakosti, što bi danas trebalo reši i ţlanovima Nacionalnog saveta<br />
<strong>Vlaha</strong>. No, šta je to što se Rumunima (Vlasima) gledalo „kroz prste”<br />
moţemo samo nagaŤati. Recimo da je nastava u školi bila na srpskom<br />
jeziku, tumaţ je u sudskim procesima uvek prevodio kako mu drago u<br />
580 Jovan Đokiš, op. cit., 209.<br />
581 A. Loma, Prakosovo : slovenski i indoevropski koreni srpske epike, Beograd,<br />
Balkanološki institut SANU, Posebna izdanja 78, Centar za nauţna istraţivanja<br />
SANU i Univerziteta u Kragujevcu, 2002, 11253.<br />
582 Jovan Đokiš, op. cit., 209.