Povlašivanje Srba ili posrbljivanje Rumuna (Vlaha) istočne Srbije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
176 Slavoljub Gacović<br />
vlaškom jeziku koji (ni)je standardizovan po Rešenju br. 650-02-<br />
22/2014-06 od 10. 6. 2014. godine, koji je potpisao ministar prosvete<br />
gospodin dr SrŤan Verbiš.<br />
Valjda zbog griţe savesti što je nebrojeno puta Rumunima<br />
stavljao na teret silna povlašavanja srpskog ţivlja <strong>ili</strong> moţda da bi<br />
opravdavao slabosti srpskog ţivlja ka rumunizaciji, Đokiš izjavljuje<br />
da „Rumuni nisu gotovo nikada napuštali svoja pradedovska<br />
ognjišta” 593 i da zato „Rumuni imaju jaku asimilacionu i ekspanzivnu<br />
moš, koja dolazi od njihove etniţke starine na Balkanskom<br />
poluostrvu”, 594 mada on nije jedini koji to kaţe, jer kod „<strong>Rumuna</strong><br />
skoro svi autori ističu veliku asimilacionu snagu”. 595 Neshvatljivo je<br />
da u istoj knjizi Đokiš iznosi dve opreţne teze: prva da su Rumuni<br />
(Vlasi) okupirali srpske zemlje u Banatu i istoţoj Srbiji nadiruši sa<br />
Karpata, iz Vlaške, Transilvanije itd. u XVIII veku, a druga je da<br />
Rumuni (Vlasi) nikada nisu napuštali svoja pradedovska ognjišta na<br />
Balkanskom poluostrvu.<br />
Ako je verovati pojedinim srpskim i inostranim autorima, pre<br />
svega mislim na Aleksandra Beliša, Ivana Popoviša, Matijasa<br />
Fridvagnera, Pavla Iviša, N. van Vejka, Asima Pecu, Aleksandra<br />
Lomu i druge, rumunski narod se formirao na prostoru Timok –<br />
Osogovo – Šara pa je u mnogim seobama naselio današnji prostor<br />
Rumunije. 596 MeŤutim, po drugim autorima, uglavnom istoriţarima i<br />
poznavaoci tzv. vlaških dijalekata koje promoviše „struţni tim” Nacionalnog saveta<br />
<strong>Vlaha</strong> u Petrovcu na Mlavi.<br />
593 Jovan Đokiš, op. cit., 290.<br />
594 Jovan Đokiš, op. cit., 298.<br />
595 Zoran Janjetoviš, Nacionalne manjine, 2007, 142.<br />
596<br />
Aleksandar Beliš, op. cit., LXVIILXXIII; I. Popoviš, Istorija<br />
srpskohrvatskog jezika, Novi Sad, Matica srpska, 1955, 19, 20, 24, 4244, 6869,<br />
9192, 103; N. van Wijk, Taalkundige en historiese gegevens betreffende de ondste<br />
betrekkingen tussen Serven en Bulgaren, Amsterdam, 1923, u: Saopštenjima<br />
Kraljevske Akademije nauka, Literarna sekcija, vol. 55, seria A, nr 3; Mathias<br />
Friedwagner, Uber die Sprache und Heimat der Rumanen in ihrer Fruhzeit, in:<br />
Sonderabdruck aus Zeitschrift fur Romanische Philologie, vol. LIV, fasc. 6, Halle,<br />
1934, 693 i dr.; Aleksandar Loma, Jezička prošlost jugo<strong>istočne</strong> <strong>Srbije</strong> u svetlu<br />
topoomastike, u: Govori prizrensko-timoţke oblasti i susednih dijalekata, Niš,<br />
Filozofski fakultet u Nišu, Institut za srpski jezik SANU Beograd, Centar za nauţna<br />
istraţivanja SANU i Univerziteta u Nišu, 1994, 108110; Pavle Iviš, Srpski narod i<br />
njegov jezik, Beograd, Srpska knjiţevna zadruga, 1986 2 , 1830.