ABRAHAM, Ella (Brod, 5 - Stribor U. Schwendemann

antikomunizam cvate... Zašto to spominjem? Stoga što, ja na primjer i naţalost (TuĊman bi rekao srećom),
nisam Ţidov (iako su u stuttgardskom telefonskom imeniku svi Schwendemanni Ţidovi), ali zato imam
srpske i komunistiĉke krvi... I stigli smo na prizorište. Nema Ţidova, nema srpske i komunistiĉke opasnosti,
ali kolaju u krvi. I tu je fašistiĉka krvoslijedniĉka utemeljenost hrvatskog antisemitizma, antisrpstva i
antikomunizma. Ako ti je krvna slika genetski loša, ti nemaš pravo na sveto tlo, zemlju, teritorij – ĉak ni na
blato na opancima kad bjeţiš da bi saĉuvao glavu.
Ovdje ja prestajem, a poĉinje ţalosna perjanica hrvatskog historiografskog revizionizma dr. Mato
Artuković, ravnatelj brodske podruţnice Hrvatskog instituta za povijest Slavonije, Srijema i Baranje
(Bosanske Posavine, ne). Spominjem ga jer je on nedavno nauĉno utvrdio i objavio u sofisticiranoj
znanstvenoj publikaciji Posavska hrvatska kako «...u Hrvatskoj nikad, kroz povijest nije bilo antisemitizma,
koji bi bio vrijedan spomena, iskljuĉujući ţalosni period Drugog svjetskog rata». Pa evo nekoliko primjera
hrvatskog antisemitizma «koji nije vrijedan spomena», a nije se dogodio u «ţalosnom periodu Drugog
svjetskog rata.»
Godine 1724. odlukom Malog vijeća Dubrovaĉke Republike, javno su spaljeni svi primjerci Talmuda
i druge ţidovske knjige u Dubrovniku. 1729.g. Hrvatski sabor zabranjuje Ţidovima stalni boravak na
podruĉju Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ali im je većina gradova dozvoljavala trodnevne
dolaske na sajmove. 1806.g. Francuska vojna uprava u Dalmaciji ukida splitski i dubrovaĉki geto za Ţidove.
1838/39.g. odrţavaju se protuţidovski izgredi zagrebaĉkih trgovaca sa zahtijevom da se sve Ţidove prisilno
iseli iz grada. 1840.g. Hrvatsko-ugarski sabor dopušta stalno naseljavanje Ţidova, osim u rudarskim
krajevima. Tek 1873.g. Hrvatski sabor usvaja zakon o punoj ravnopravnosti Ţidova u Hrvatskoj. 1918.g. od
kolovoza do studenog odrţane su protuţidovske demostracije u Varaţdinu, Iloku, Daruvaru, Pakracu,
Cerniku, Novoj Gradišci, Orahovici, Virju, Dugom selu, ĐurĊevcu, Kloštru, Pitomaĉi, Slatini, Dalju, Donjem
Miholjcu, Vinkovcima, Garešnici, Pregradi, Oprisavcima, Ţupanji, Kostajnici, Petrinji, Slunju i Osijeku (u
demonstracijama se zahtijevalo vješanjem Ţidova, poharana i opljaĉkana im je imovina, a bilo je i paljevina.
1919.g. u listopadu se u Zagrebu javno demonstriralo na Jelaĉić placu protiv Ţidova. 1920.g. poticala se
nesnošljivost i mrţnja prema Ţidovima na zagrebaĉkom Medicinskom fakultetu, a katoliĉki list Hrvatska
obrana piše kako «Ţidovi stalno šuruju protiv drţave». 1922.g. objavljuju se antisemitske knjige u tzv.
Zabavnoj biblioteci. 1924.g. list Hrvatska privreda propagira bojkot protiv Ţidova. Na ţidovskoj plesnoj
zabavi koju je organizirao zagrebaĉki Makabi 1. oţujka baĉene su dvije boce amonijaka. 1925/26.g.
antisemitizmom odiše zagrebaĉki tjednik Narodno djelo. 1925.g. makarski ĉasopis Nova revija vjeri i nauci
objavljuje u nastavcima antisemitski falsifikat Protokole sionskih mudraca i objavljuje antisemitske ĉlanke.
1930.g. protokoli se pojavljuju kao knjiga u zagrebaĉkim knjiţarama. 1932.g. osim Luĉi i Nove revije u
katoliĉkoj crkvi bilo je još tiskovina antisemitske orijentacije: Hrvatska prosvjeta, Hrvatska straţa. U
listopadu osvanuli su kukasti kriţevi na zgradi Ţidovske općine u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. 1934.g. u
Daruvaru je ţupnik raspaĉavao antisemitsku brošuru (koju će Banska uprava zabraniti). List Hrvatska smotra
ponavlja nacistiĉku i fašistiĉku propagandu i napada Ţidove. Od pojedinaca antisemitizmom se istiĉu Stjepan
Buć, Kerubin Šegvić, Joe Matošić, Vladimir Mintas... 1936.g. pronacistiĉka Mlada Hrvatska cjelovito je
antisemitistiĉka. Hrvatska gruda propagira Mein Kampf. Glas istine napada istaknutije zagrebaĉke Ţidove.
Listovi Savremena senzacija i Zagrebaĉka senzacija bave se antisemitskom harangom, a Hrvatski slobodni
narod zagovara hapšenje Ţidova. 1938.g. već spominjani Mlada Hrvatska i Nezavisnost propagiraju
konstantno fašizam i antisemitizam objavljujući protuţidovske ilustracije i karitkature otvoreno izraţavajući
simpatije prema nacistiĉkoj Njemaĉkoj u kojoj su Ţidovi već izloţeni svim vrstama progona. Ekstremistiĉke
antisemitske novine u Hrvatskoj povremeno objavljuju spiskove Ţidova kao pozive na progon. (Detaljnije:
Goldstein Ivo: Antisemitizam u Hrvatskoj u Antisemitizam, Holokaust i antifašizam 12-52., Ţidovi u Zagrebu
1918.-1941., Zagreb, 2004., Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001.)
O brodskom antisemitizmu svjedoĉi br. 38 satiriĉno humoristiĉnog lista Ondulirani jeţ. Datiran je s 1.
veljaĉe 1941., ali je oĉigledno izašao u drugoj polovici travnja što se vidi po tekstovima i karikaturama koji
aludiraju na demoliranje templa. Na naslovnoj stranici je karikatura na kojoj dva iscerena Ţidova
komentiraju: «Baš smo mi Ţidovi nesretnici. Nije nam toliko ţao niti templa, ali da je bar spašena ona roba
6